Page 1

Jesen 2016.

Broj 36

Učeništvo

zaboravljeni mandat Časopis za praktičnog pentekostalnog pastora


Uvodna riječc

Divovi i skakavci

K

ad govorimo o učeništvu, teško je izbjeći lekciju koja proizlazi iz događaja opisanog u Knjizi Brojeva u trinaestom i četrnaestom poglavlju. Čak mi se čini da se ovdje općenito radi o najrelevantnijim životnim porukama. Dakle, Mojsije je s granica Obećane zemlje odlučio poslati izviđački odred sastavljen od dvanaest predstavnika svakog izraelskog plemena kako bi razgledali svoju buduću postojbinu. Nakon četrdeset dana oni se vraćaju u izraelski kamp te podnose izvješće. Nakon što su Izraelci poslušali sve informacije, strah, depresija, beznađe i jad zahvatili su skoro čitav narod tako da su plakali cijelu noć, a sve je rezultiralo njihovim povratkom u pustinju za četrdeset narednih godina te u konačnici njihovom smrću van granica Obećane zemlje. Želim navesti nekoliko kratkih, nipošto svih mogućih, opservacija koje nalazimo u ovom tekstu koji opisuje navedene događaje. (1) Činjenice nisu bitne, bitan je naš stav. Svi izviđači su se susreli s istim činjenicama, doživjeli su istu stvarnost i bili su izloženi identičnim okolnostima (veliki plodovi, izvanredno plodna zemlja i domicilno stanovništvo visokog stasa; 13,25-29), ali se nisu svi s istim stavom odredili prema njima. Naš stav određuje naše postupanje i u konačnici ishod neke akcije. Sve to utječe na kvalitetu i intenzitet naših života. Svi se jednim dijelom nalazimo u istim okolnostima, a drugim dijelom svatko u svojim specifičnim, ali svaki osobni stav koji nužno imamo, odredit će ishod i kvalitetu pojedinog života, pa i života uže ili šire zajednice, ovisno o utjecaju i autoritetu koji posjedujemo. Viktor Frankl, glasoviti neurolog i psihoterapeut, tvorac logoterapije, koji je za Drugog svjetskog rata preživio Auschwitz i još tri koncentracijska logora zaključio je da u takvim strahovitim okolnostima kada je čovjeku oduzeta sva imovina, sloboda, ljudsko dostojanstvo i gola egzistencija, jedino što mu nitko nikada ne može oduzeti je njegov izbor na stav koji ima prema svakoj okolnosti. (2) Naš stav određuje ono što govorimo. Naša razmišljanja, naš svjetonazor i sveukupnost naših misli i osjećaja govorom izlaze na površinu te se na neki način "materijaliziraju" i prenose na druge te umnožavaju i šire, stvarajući nove životne uvjete i okolnosti. Taj proces je iznimno učinkovit. Biblijsko načelo da su život i smrt u vlasti jezika (Izr 18,21) se pokazalo istinitim i u slučaju izviđača. Kaleb i Jošua su sukladno svom stavu širili optimizam i vjeru u pobjedu, a ostali su širili svoj stav straha, defetizma, bezvoljnosti i nevjere (13,30-33). Zato je neizmjerno važno uskladiti svoj stav s Božjim istinama o svakom životnom području obnavljanjem svog uma, tj. stvaranjem biblijskog svjetonazora, stavova i vrijednosti u poslušnosti vodstvu Svetog Duha (Rim 12,1-3). Bill

Johnson kaže kako si ne može priuštiti niti jednu misao koja nije Božja. Jakov je u svojoj poslanici potvrdio navedene principe uspoređujući jezik kojim prenosimo stavove s kormilom koje nije veliko, ali je ključno za usmjeravanje velikog broda u željenom smjeru koji svojom voljom određuje kapetan. Dakle izvor ili stablo (stav) određuje ishod i kvalitetu (gorka ili slatka voda, plodovi); (Jak 3,1-12). Stoga je važno zauzeti ispravan stav i njegovati kanal prenošenja tog stava, što će u konačnici odrediti kvalitetu plodova koje ćemo konzumirati, ne samo mi, već i svi oni koji su u njihovom duhovnom ili fizičkom dosegu. Izraelci su prihvatili negativni stav nevjere i straha desetorice špijuna što je čitavoj zajednici proizvelo život lutanja, besciljnosti, beznađa i besmisla. (3) Bog je ključni čimbenik svake jednadžbe i računice. Slika koju su Jošua i Kaleb imali o Bogu utjecala je na sliku koju su imali o sebi i svojim neprijateljima. Sjetite se da su se sve uhode susrele s identičnim, o njima neovisnim činjenicama, ali desetorica nisu u toj priči vidjeli Boga, ili su vidjeli drugačijeg boga od onog kojeg su Kaleb i Jošua imali na umu. Sukladno tomu, sebe su doživljavali slabima, malenima i nemoćnima (skakavcima), a svoje neprijatelje divovima koji su jači od njih. Kaleb i Jošua su prema istim neprijateljima u sliku uveli Svemoćnog Boga koji se bori na njihovoj strani pa su i sebe i neprijatelje doživjeli dijametralno suprotno, naime, umjesto divova oni su vidjeli "zalogaj" (14,9). Na isti način je pastir David za razliku od čitave vojske Izraelaca vidio jednog drugog gorostasa, Golijata. I njegova pobjeda nam šalje identičnu poruku, dakle jasan biblijski princip (1 Sam 17). Slika o vlastitom identitetu (npr. neki kršćani vjeruju da su grešnici, neki da su pravednici, a neki da su i jedno i drugo istovremeno) može iskriviti ili ispraviti naš doživljaj Boga, a sve to utječe na sam proces evangelizacije, snalaženja u vlastitim životnim okolnostima, pa i sudbine naših obitelji, crkava i čitavog svijeta. Jošua i Kaleb su ušli u Obećanu zemlju, porazili i uništili svoje neprijatelje, osvojili su svoje posjede i na njima doživjeli duboku starost. Desetorica uhoda nisu živjeli dulje od jednog dana. Trenutne lokalne ili globalne okolnosti ne određuju kako ćete vi živjeti. To je isključivo u vašim rukama bez obzira što mislili o tome. Taj će stav odrediti neke nove okolnosti u kojima ćete sutra živjeti vi, vaša djeca, vaše crkve i vaša zemlja.

  Goran Punda je pastor EPC Jelenovac iz Zagreba i glavni urednik Duhovnog vrela.

BROJ 36 | Jesen 2016., godina XI. Izdaje Evanđeoska pentekostna Crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR "Izvori", Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, Osijek

Adresa uredništva | Kosirnikova 76, Zagreb, HR Za izdavača | mr. Damir Špoljarić Glavni urednik | Goran Punda Urednički kolegij | Damir Špoljarić, Danijel Berković, Goran Punda

Tel/fax | [+385] [0]1 3700 966 Žiroračun | 2484008-1102587701 E-mail | tajnistvo@epc.hr Tisak | Top Dan d.o.o.

Izabrani članci i grafička rješenja preuzeti su i prilagođeni iz Enrichment Journala - © General Council of the Assemblies of God, USA. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana. © Life Publishers International. Sva prava pridržana.

2 Duhovno vrelo

Prijevod | Goran Punda, Ivana Radan Punda i Andrea Gelemanović Lektura | Antonija Kovačević Grafičko oblikovanje | Andreja Mil


4 Jesen 2016. / Učeništvo – zaboravljeni mandat / Broj 36 04 SHANE WARREN

ULOGA DUHOVNOG VODSTVA U UČENIŠTVU

10 MICHAEL J. WILKINS

STVARANJE UČENIKA ZA VREMENA I CRKVE KOJE SE MIJENJAJU

Postoji samo jedan pristup stvaranju istinskih učenika – Isusov pristup. On je koristio svaki detalj u svakodnevnim životnim poslovima da pouči i obuči dvanaest muškaraca kako bi postali učenici po Božjoj zamisli.

Većina zbrke glede učeništva je vjerovanje da je učeništvo viši stupanj kršćanskog života. Veliki nalog nam pruža koncept da osoba postaje Isusov učenik u trenutku kad prihvati Isusa, a kontinuirani kršćanski život jest učeništvo.

16 STEPHEN LIM

PROPOVIJEDANJE KOJE UISTINU MIJENJA ŽIVOTE: Šest ključeva u stvaranju učenika Naši životi kao propovjednika moraju se slagati s našim riječima. Naši članovi brzo osjete govorimo li iz svježeg duhovnog iskustva ili po ljudskim osjećajima.

22 MARCIA LEDNICKY

BOŽANSKI ZAKAZANI SUSRETI

26 ROD LOY

TRENUTNA POSLUŠNOST: AVANTURA USKLAĐIVANJA S BOGOM

10

S kim će vas Bog, dok obavljate uobičajenu životnu rutinu, danas povezati? Ako budete otvoreni za djelovanje Svetog Duha, mogao bi vas dovesti do "božanskog susreta".

Kad donesemo odluku za apsolutnu poslušnost Bogu bez obzira što nam kaže da učinimo, naš prioritet prelazi s ostvarivanja osobnih ciljeva na ispunjenje Božjih ciljeva za Kraljevstvo. I tada doživljavamo život u izobilju koji je Bog obećao svojim sljedbenicima.

30 RANDY HURST

CIKLUS EVANGELIZACIJE I UČENIŠTVA: Proces bez završetka Evangelizacija i učeništvo nisu dva dijela jednog procesa koji započinje s evangelizacijom, a kulminira s učeništvom. Umjesto toga oni tvore krug. Cilj evangelizacije je učeništvo, a učeništvo priprema vjernike za evangelizaciju.

33 H. MAURICE LEDNICKY

SERIJA ŽIVOT U KRALJEVSTVU (deveti dio) Prepreke životu u kraljevstvu (drugi dio)

22 26

Sve što je Bog rekao u svojoj Riječi je za našu dobrobit. Kroz svojevoljnu poslušnost njegovom nadahnutom otkrivenju istine dolazi život radosti, mira, sigurnosti i ispunjenja.

39 KREGG R. HOOD

PROPOVIJEDANJE KOJE POVEĆAVA DAVANJE U VAŠOJ CRKVI Bog je izvor svakog blagoslova. U Božjem kraljevstvu postoji međuodnos između istinskog bogatstva i darežljivosti. Mi smo bogati od onog trenutka kad nam Bog dade dovoljno za ispunjenje naših potreba i viška koji trebamo podijeliti drugima.

44 DANIEL DARLING

ZA PROPOVJEDAONICOM, MANJE JE VIŠE (Jakov 3,1)

Jesen 2016. 3


Uloga duhovnog vodstva u učeništvu SHANE WARREN

iblijsko učeništvo je u suvremenom evanđeoskom kršćanstvu postalo poznata fraza. Nažalost, u mnogim sferama to i je sve na što se ono svodi – na poznatu frazu. Među našim raznim definicijama i novootkrivenim metodama učeništva, statistika pokazuje alarmirajući pad učinkovitosti suvremene Crkve u dosezanju i transformaciji izgubljenog čovječanstva. Nedostatak otkrivenja o pravom biblijskom učeništvu je poražavajuć za Kristovo Tijelo. Toliko smo se usredotočili na obraćenje da nismo napravili dobar posao u stvaranju učenika. Mnoštvo ljudi prihvaća poziv na spasenje s uvjerenjem kako će im jedna čarobna molitva dramatično promijeniti život. Mi se veselimo zbog njihovog obraćenja, a oni, slušajući religiozne glasove, nekako se uvjere da su sada zaista spašeni.

Isusovi pozivi na spasenje bili su drugačiji. Njegov pogled glede toga što znači biti spašen drugačiji je od ispraznih definicija moderne Crkve. Isus je raskajano srce kvalificirao testom učeništva. Bogati mladi upravitelj je potrčao i zaustavio Isusa na ulici. Pitao ga je: "Što mi je činiti da baštinim život vječni?" Gospod mu je odgovorio navođenjem jedne od omiljenih Mojsijevih propovijedi. Mladić mu odvraća: "Sve sam to čuvao od svoje mladosti." Tada Isus podiže ljestvicu učeništva: "Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima." (Marko 10,17-22) Pismo je jasno, ovaj se mladić tužan udaljio. Bogati mladi upravitelj je želio biti obraćenik, ali nije bio voljan platiti cijenu učeništva. On je želio religiju koja će se ukla-

4 Duhovno vrelo

pati u njegov način života odvojen od Kristovog gospodstva. Njegova želja za prikladnom religijom ostavila ga je kako i ostavlja svaku neiskrenu osobu – žalosna i razočarana.

Kršćanstvo bez učeništva je kršćanstvo bez Krista. Takva vrsta učeništva je ništa više od apstraktne ideje, mita u kojem ima mjesta za Božje očinstvo, ali izostavlja Krista kao živog Gospoda i Učitelja. Bez pravog učeništva postoji povjerenje u Boga, ali ne postoji originalno nasljedovanje Krista. Jeftina milost je smrtni neprijatelj Crkve. Isus je shvaćao moć i cijenu učeništva. Stvarno kršćansko učeništvo počelo je dan nako što je Ivan Krstitelj krstio Isusa u Jordanu (Ivan 1,35-39). Isus je, pojedinačno jednog po jednog, odabrao dvanaest muškaraca u kojima će svakodnevno pokazivati Očev karakter. Prema svakoj religijskoj definiciji uspjeha, Isus je bio strahovito neuspješan. Nije posjedovao diplomu niti jedne duhovne organizacije tog doba. Nikada nije osnovao biblijsku školu niti je uspostavio denominaciju. Mnoštvo je posjećivalo njegove skupove kako bi ga, umjesto da plate cijenu predanja vjeri, odbacilo. Samo


Jesen 2016. 5


dvanaest muškaraca – običnih poniznih predstavnika društva prvog stoljeća – izabrano je da postane obrazac za Crkvu. Upravo taj obrazac, biblijski obrazac, sadrži pravu metodu za stvaranje učenika.

Postoji samo jedan pristup za stvaranje pravih učenika – Isusov pristup. Isus se nije koristio konvencionalnim programom kako bi potaknuo neobičnu životnu promjenu svojih običnih sljedbenika. On im je jednostavno svaki dan, uz vodstvo Svetog Duha, pokazivao Očevo srce. Kako se suočavao sa svakodnevnim poslovima, koristio bi svaki detalj da dvanaestoricu muškaraca nauči kako da postanu učenici kakvim ih je Bog stvorio. On je pred njima na takav način odražavao Oca da je mogao reći: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca" (Ivan 14,9).

Ovo je pravi test za učeništvo. Možete li vi kao duhovni vođa dati takvu izjavu za svoj kršćanski život? Možete li reći: "Kada vidite mene, vidjeli ste Oca"? Odražavate li svakodnevno Očevo srce? Pustimo na stranu svu metodologiju i programe. Vide li ljudi u vašem svakodnevnom životu Božji karakter na djelu?

Ovo je pravi test za učeništvo. Možete li vi kao duhovni vođa dati takvu izjavu za svoj kršćanski život? Možete li reći: "Kada vidite mene, vidjeli ste Oca"? Odražavate li svakodnevno Očevo srce? Pustimo na stranu svu metodologiju i programe. Vide li ljudi u vašem svakodnevnom životu Božji karakter na djelu?

Riječ učenik u Bibliji dolazi iz korijenske grčke riječi matheo. Iz tog korijena mi dobivamo našu hrvatsku riječ matematika. Gospod je znao da je učeništvo najbolja matematika za Crkvu. Je li njegov pogled na učeništvo bio učinkovit? Svakako. U prvom tjednu postojanja novozavjetne Crkve zajednici se vjernika pridružilo otprilike 8000 ljudi. Kroz Sveto pismo vidimo da je rast Crkve opisan izrazima poput pridružiti (Djela 2,47; 11,24) i rasti/umnažati (Djela 9,31; 12,24). Zašto naša moderna crkvena matematika ne pribraja? Je li moguće da čak i s našim novim suvremenim metodama crkvenog rasta i dalje ne razumijemo biblijsko učeništvo? Što je potrebno za učinkovito mijenjanje života čovječanstva? Božja riječ je jasna u svom nauku o karakteristikama učinkovitog učeništva.

UČENIŠTVO UKLJUČUJE OSOBU Bez osobe Svetog Duha sva je metodologija učeništva uzaludna. Isus je dao uputu svojim učenicima: "Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor" (Luka 24,49). U trenutku kad je dao ovu važnu uputu moguće da je bilo nazočno 500 ljudi (1 Korinćanima 15,6). Nažalost, samo 120 ljudi ga je poslušalo i otišlo u gornju sobu. Oni koji su poslušali Gospodnju uputu, primili su nadnaravnu snagu da budu svjedoci (Djela 1,8). Ova malena grupa vjernika je okrenula grad naglavačke, izdržala oganj progonstva i stišala cinike tog vremena. Nikada nismo čitali ništa o onima koji nisu otišli na mjesto primanja sile.

Mnoge pentekostalne crkve danas umanjuju važnost pentekostalnih specifičnosti u učeništvu. Zbog straha od gubitka članova ili zbunjivanja onih koji ne pohađaju crkvu, izbacili su manifestacije Svetog Duha iz javnih bogoslužja. Ne usuđuju se moliti za ljude da prime krštenje u Svetom Duhu. Neznajući su, gušeći Duha, silu učeništva zamijenili ljudskim programima. Ali djelovanje Svetog Duha u životu vjernika nikada ne možemo dovoljno naglasiti. Osnaživanje koje dolazi po Duhu i njegovom krštenju od ključne je važnosti za stvaranje potencijalnih učenika. Ako iz procesa učeništva maknete Svetog Duha, gubite silu samog procesa. Petar je tri godine bio s Isusom. Živio je, jeo, spavao i služio s Učiteljem. Ipak, ono što Isus u tri godine nije učinio za Petra, Sveti Duh je učinio u tren. Kukavica koji je

6 Duhovno vrelo


zatajio Božjeg Sina pred malenom djevojčicom na Dan pentekosta stajao je i odvažno naviještao svoju vjeru. Ništa ne osnažuje učenike kao krštenje u Svetom Duhu.

© 2007. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

UČENIŠTVO UKLJUČUJE PLAN "U njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta" (Efežanima 1,4). Bog je imao plan za stvaranje učenika. Ako želimo da učeništvo u lokalnoj crkvi bude uspješno, mora sadržavati plan, proces. Metode nisu loše ako su podložne Učitelju. Pastore, koji plan vi imate za stvaranje učenika? Isus je pitao Petra ljubi li ga. Petar je odgovorio potvrdno. Isus je zauzvrat od Petra zatražio da to dokaže tako što će se brinuti za njegove jaganjce (Iv 22,15-17). Očevo se srce otkriva vjerniku u procesu učeništva. Zanemarivanje duhovne novorođenčadi mora da je bratoubojstvo. Njih moramo njegovati i moramo pripomoći u njihovom duhovnom sazrijevanju. Broj ljudi u svakoj crkvi se razlikuje, ali u svakoj situaciji Crkva mora učiniti sve što je u njenoj moći da bude blagoslovljena odlukom mladih vjernika da slijede Krista. Izaija 26,18 objavljuje: "Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit’ se rodiše stanovnici svijeta" (moj naglasak). Crkva je jaka s obećanjima, ali rađa li duha? Mi se trudimo pripremati i planirati bogoslužje, a na kraju dana ostajemo praznih ruku. Ako ne pomažemo duhovni razvoj beba u Kraljevstvu, shvatit ćemo kako je naš trud uzaludan i beskoristan. Božja želja za svakog od nas je da donosimo plod (Ivan 15,8). Gdje je plod našeg truda u Gospodu? Za mnoge od nas neplodnost je rezultat nedostatka planiranja u procesu učeništva.

UČENIŠTVO UKLJUČUJE LJUDE Koliko god naša metodologija bila dobra, ne može zamijeniti ljudski dodir. Da bi se dogodilo učeništvo, laici u vašoj crkvi moraju za to imati viziju. Pastori nemaju sposobnost istovremenog rada s više ruku poput hobotnice, stoga njihovi ljudi moraju imati srce za proces duhovnog rasta. Sve dok Kristovo tijelo ne shvati svoju međupovezanost, ne može doći do istinskog duhovnog rasta ili reformacije. Međuodgovornost u Kristovom tijelu je moćan alat protiv duha ove generacije. Zapravo, u jedinstvu je eksplozivna sila. Kad se lokalna crkva ujedini sa srcem za evangelizaciju i učeništvo, nastupa dinamičan rast. Mi smo čuvari svog brata i izbjegavanje naše odgovornosti za druge u Kristovom tijelu je smrtni grijeh protiv vlastitog tijela. Učeništvo znači nasljedovati disciplinu drugoga. Dio biblijskog učeništva je biblijska disciplina. O ovoj se temi u crkvi jako malo razgovara. Stoga Crkva mora jasno odrediti granice unutar strukture svoje organizacije i nevidljivih vlakana zajednice vjernika.

Ljudi čeznu za odnosima koji zahtijevaju odgovornost. Oni žele pripadati zajednici. Kada stvorite zajednicu koja vjeruje i prakticira zahtjeve učeništva, to će s uspjehom utjecati na novoobraćenike koji dolaze u crkvu. Vaši su ljudi mreža koja vam pomaže zadržati nove ribe koje ste ulovili. S vremena na vrijeme, upotreba ili pogrešna upotreba, stvorit će rupe u mreži. Dobar ribar redovito krpa svoje mreže. Psalam 133 jasno govori da pomazanje dolazi iz jedinstva i u međusobnoj suradnji Kristova tijela Bog zapovijeda blagoslov.

PRVA CRKVA NEDJELJA 9:30 NEDJELJA 18:30 SUBOTA 10:00 PETAK 18:30 PASTOR

J.W.SMITH

GSM 099 5804 222

"Samo se nadam da mu nisi rekao ništa što ne želiš da se proširi. To što mu visi nije kravata - to mu je jezik."

UČENIŠTVO UKLJUČUJE CIJENU Budite sigurni da učinkovito učeništvo ima svoju cijenu jer ne postoji učeništvo bez križa. Jedna od najvećih tragedija našeg doba je razvodnjavanje evanđelja kako bi bilo prihvatljivije slušateljima. Čineći tako mi ne propovijedamo evanđelje, mi propovijedamo drugo evanđelje (2 Korinćanima 11,4). Ako ne budemo oprezni u svom pokušaju da evanđelje učinimo još relevantnijim svojoj kulturi, i mi i ono će ostati bez sile da promijeni našu kulturu. Suprotno nekim učenjima, Isus nije imao i nema problema s relevantnošću u svakoj generaciji. On je "isti jučer, danas i zauvijek" (Hebrejima 13,8). Nemojte se bojati pokazati svijetu da učeništvo ima cijenu koju treba platiti. Ljudi vole izazove. Neki ju mogu odbaciti kao religioznost, ali ćete ubrzo vidjeti, kad se uzme križ učeništva, da ta cijena životu vjernika dodaje vrijednost i važnost. Ponekad, biti učenik može biti bolno, no pretrpiti križ nije tragedija. Patnja križa je plod potpune Isusove predanosti. Ako je naše kršćanstvo prestalo biti ozbiljno glede učeništva, ako smo razvodnili evanđelje na emocionalni ushit koji ne zahtijeva plaćanje nikakve cijene, križ smo pretvorili u običnu svakodnevnu nevolju. Ako maknete cijenu nasljedovanja Krista, vi iz učeništva uklanjate njegovo gospodstvo. Isus je inzistirao na tome da je on Gospod svega. "Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara" (Luka 16,13). Postoji cijena za novog učenika, ali također postoji i cijena za duhovno vodstvo. Nije lako baviti se s novom bebom u Gospodu. Poput prave djece ona čine nebrojene pogreške i postavljaju pregršt pitanja. S vremenom zaboravimo da smo i mi nekad bili na njihovom duhovnom mjestu i netko nam je pomogao proći našu duhovnu preobrazbu. Moja supruga Pam i ja jako volimo ulagati u učenike koji osjećaju poziv. Svakog tjedna je naš dom prepun ljudi koji čeznu znati više i više raditi za Boga. Zapravo, mi se redovito sastajemo s dvjema grupama ljudi. Jedna grupa su novopridošlice koje zovem Orlovima. Svakog tjedna pozivamo nove vjernike i zainteresirane da s nama večeraju. Također se

Jesen 2016. 7


sastajemo s ljudima koji osjećaju poziv u kršćansku službu. Pam i ja im izlažemo Božju riječ i svoja životna iskustva. Ta je praksa postala izvor naše najveće radosti. Kao pastora ništa me iznutra ne mijenja više nego kad vidim mladog vjernika kako proširuje svoj kapacitet za Boga i Njegovu službu. Ponekad nas pitaju: "Zašto prolazite svu tu muku? Vi vodite veliku crkvu. Ne treba vam to". Odgovaram im: "Iz kancelarije se ne može promijeniti nečiji život".

Ako želite pomazanje za svoju službu, ako želite vidjeti očitovanje Božje slave, ako želite biti pastor poput Isusa, onda radite ono što rade pastiri. Živite sa svojim ovcama. Postoji cijena učeništva, ali učeništvo nema cijene.

Poput Krista morate biti voljni živjeti sa svojim ljudima. Isus je rekao: "Vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama" (Luka 22,28). Učenici su vidjeli Isusa u najtežim trenutcima njegova života. U svojoj čovječnosti Isus je bio kušan u svemu kao i mi (Hebrejima 4,15). Dramatična životna promjena učenika je bila rezultat promatranja Isusa kako se uspješno nosio sa životnim promjenama. Neki pastori, nažalost, na osobnoj razini ostaju nedodirljivi svojim ljudima. Skrivaju se u sigurnosti svojih ureda samo kako bi se svaki tjedan nakratko pojavili radi propovijedi. Posljedično tomu, njihovi ljudi nikada ne mogu iz prve ruke vidjeti svakodnevno vodstvo Svetog Duha u životu svog pastira te stoga nemaju adekvatan primjer koji u svojim životnim konfliktima mogu kopirati. Takva praksa stvara pastore koji samo propovijedaju svojim ljudima umjesto da ih uvode u ono najbolje što Bog ima za njihove živote.

Zašto smo ušli u službu? Da pomognemo ljudima koji pate i proširimo evanđelje po svijetu. Ne zaboravite, Bog pomazuje onoga koji je s ovcama na polju. Kad je Bog trebao kralja, nije ga potražio u klimatiziranom uredu. Potražio ga je na polju. On gleda na pastira. Kad je Bog htio navijestiti dolazak svog Sina, izabrao je pastire koji su noću čuvali svoja stada. Stotinama godina se nije vidjela Shekinah Božja prisutnost, ali kad je Bog želio otkriti svoju slavu, izabrao je pastire (Luka 2,8-9). Isus je nazvan "dobri pastir" (Ivan 10,11) koji daje svoj život za ovce. Ako želite pomazanje za svoju službu, ako želite vidjeti očitovanje Božje slave, ako želite biti pastor poput Isusa, onda radite ono što rade pastiri. Živite sa svojim ovcama. Postoji cijena učeništva, ali učeništvo nema cijene.

UČENIŠTVO UKLJUČUJE PASTORA John Maxwell često govori: "I uspjeh i neuspjeh ovise o vodstvu". Osoba, plan, ljudi i cijena učeništva su onoliko dobri koliko je dobro vodstvo crkve. "Gdje nema vizije, narod propada" (Izreke 29,18). Bez vizionara, nema ni vizije. Sve velike stvari što je Bog napravio na zemlji, napravio je kroz ljude koji su mu bili predani. Pastore, vaša crkva je odraz vašeg vodstva. Ključ napretka u Božjoj volji je da odredite svoju trenutnu poziciju. Ovim kriterijima možete ocijeniti sebe i svoju zajednicu: 1.  Djeluje li Sveti Duh osobno na svakoj razini vaše službe? 2. Posjedujemo li u crkvi realan, ostvariv plan za duhovno    oblikovanje? Je li razumljiv? Može li ga naše vodstvo lako  slijediti? 3.  Posjeduju li ljudi viziju za obraćenje duša i proces učeništva? 4.  Shvaća li naša organizacija cijenu učeništva i nosi li se dobro  s njom?

8 Duhovno vrelo


G

dje god se okrenemo nailazimo na krizu vodstva. Osnivač Leadership instituta pri Sveučilištu Southern California Warren Bennis ukazao je koliko je ta kriza duboka. "Čovječanstvo se suočava s neviđenim prijetnjama: prijetnjom potpunog uništenja zbog nuklearne katastrofe ili rata, prijetnjom globalne epidemije ili ekološke katastrofe te sve dubljom krizom vodstva u većini naših institucija. Za razliku od pošasti ili nuklearne katastrofe, kriza vodstva najvjerojatnije neće biti ideja za novi bestseler ili filmsku uspješnicu, ali na mnogo načina ona je najurgentnija i najopasnija prijetnja s kojom se suočavamo pošto je nedovoljno prepoznata i preslabo shvaćena." Gdje su Churchilli i Spurgeoni dvadeset prvog stoljeća? Umjesto Whitefielda i Wesleya imamo pastore koji zbog moralnog posrnuća, duhovnog sagorijevanja i sukoba u svojim crkvama napuštaju službu. Što se to događa? Odgovor je jednostavan: preskočili smo proces koji je Bog odredio za stvaranje vođa – učeništvo. Isus nije samo došao umrijeti na križu za grijehe svijeta, nego također da stekne, obuči i ljubi obitelj pojedinaca iz svakog naroda i jezika pod nebom. Koja je njegova strategija za ispunjenje drugog dijela božanskog plana? Izabrao je dvanaest učenika, obučavao ih je za svoje apostole te ih poslao da rade istu stvar. To je apostolsko poslanje baš kao i veliki plan evangelizacije. Ne postoji pričuvni plan, niti prečica, ni bolja ideja koju tek treba otkriti. Imamo Bibliju, slavnu Crkvu bez mane i bore koja će biti izgrađena na svakom učeniku u njegovo vrijeme.

Jesam li ja kao pastor u svom svakodnevnom životu uzor učenika? Ako pastori svoje ljude ne vode s vizijom i proročkim uvidom u Božju volju, neće ostvariti Božji cilj za svoju crkvu. Ljudi čekaju da njihovi pastori postanu Jošue i povedu ih preko njihovog Jordana. Pastor ih ne može voditi tamo gdje nije ni sam prošao. Pastori moraju preuzeti inicijativu. Uloga pastora kao duhovnih vođa u procesu učeništva je imperativ, ukoliko želimo da on bude učinkovit.

Dugogodišnji trud, ulaganje svog života u ljude koji mogu i ne moraju postati veliki vođe, zahtijeva veliku količinu predanja i ustrajnosti. Ne samo da morate vjerovati Bogu da podigne vođe, već također trebate vjerovati u sam proces učeništva. Postaviti obuku učenika i vođa najvišim prioritetom dugotrajna je investicijska strategija koja se može pričinjati dosadnom u usporedbi s velikim mnoštvom na skupovima probuđenja za koja mnogi drže da su obilježje uspješne službe. Ali službe koje doprinose rastu crkve isključivo velikim događajima konstantno potražuju vođe, imaju oglase za vođe, regrutiraju vođe - jer takvi događaji rijetko podižu vođe. Na koncu, brzo nasljedstvo je u rijetkim slučajevima blagoslovljeno. Ali ulaganje svog vremena, novca i truda u apostolsko poslanje donosi veliki prinos koji će samo rasti unedogled. Oni koji se posvete Gospodnjoj strategiji obratit će svijet ne pridodavanjem, nego umnožavanjem.

  Rice Broocks je suosnivač Every Nation Churches and Ministries i glavni pastor Bethel World Outreach Center, Nashville, Tennessee. Otisnuto s dopuštenjem sa stranice http://www.everynation.org.

  Shane Warren je pastor First Assembly of God, West Monroe, Lousiana.

Jesen 2016. 9


10 Duhovno vrelo


Stvaranje učenika za vremena i crkve koje se mijenjaju MICHAEL J. WILKINS

ok sam stajao na obali s pogledom na Tihi ocean u blizini naše kuće u južnoj Kaliforniji, promatrao sam kako daleko s horizonta dolaze valovi. Ti valovi koji se na koncu razbiju na obali danas su puno veći nego obično. Na mjestu gdje sam stajao bilo je sunčano i mirno. Ali kad sam pogledao vremensko izvješće za surfere, saznao sam da su ti valovi nastali zbog silne oluje na rubu Novog Zelanda prije dosta vremena tisućama kilometara dalje. Kako bih što bolje surfao na tim valovima, moram znati što više o njihovoj veličini, snazi, smjeru i brzini.

VALOVI NA OCEANU I NA CRKVI U prvom desetljeću dvadeset prvog stoljeća valovi raznih praksi, trendova i stilova se nastavljaju lomiti na Crkvi. Poput oceanskih valova, drevne sile izdaleka često generiraju valove crkvenih problema koji utječu na nas danas. Da bismo ih učinkovito savladali

Jesen 2016. 11


,moramo znati što više o silama koje su ih stvorile i kako oni mogu utjecati na nas.

Nakon Drugog svjetskog rata paracrkveni pokret je iznjedrio razne organizacije – Navigatori, Campus Crusade for Christ, InterVarsity i Billy Graham Evangelistic Association. Te su organizacije revolucionarizirale evangelizacijsku misiju i službu na sveučilištima. U razdoblju od 1960. do 1970. godine "Jesus movement" je trensformirao tradicionalne načine slavljenja. Osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stoljeća pojavio se "seeker" pokret (tražitelja) i megacrkvi koje su dosezale ljude koji se nikad nisu približili vratima konvencionalnih crkava. Devedesetih godina prošlog i u prvom desetljeću dvadeset prvog stoljeća svjedočimo pokretu duhovnog oblikovanja. Ovaj pokret sa svojom potragom za autentičnom duhovnošću nadilazi ekleziološke podjele kako bi utjecao na srednjestrujaške, karizmatske, biblijske i "emergent" crkve.

Svaki je od tih pokreta generirao silu koja ima utjecaj na današnju Crkvu. Vidimo različite valove učeništva i stvaranja učenika kako se lome na današnjoj Crkvi. Stvaranje učenika nije novi ili jedinstven fenomen. On je započeo prije 2000 godina s Isusovim pozivom muškarcima i ženama: "Slijedi me". Ali u današnjoj Crkvi druge su sile utjecale na proces stvaranja učenika kakvog smo poznavali. Izrazi učeništvo i stvaranje učenika su međusobno povezani i odnose se na individualni rast Isusovog učenika te pomaganje drugima da narastu kao Isusovi učenici. Svatko od nas ima različite koncepte učeništva i stvaranja učenika koji su nastali pod utjecajem vlastitih iskustava.

TRADICIJE UČENIŠTVA I STVARANJA UČENIKA Valovi publikacija o učeništvu koji su zapljusnuli Crkvu zadnjih šezdesetak godina u mnogo slučajeva prouzročili su zbunjenost po pitanju što znači biti učenik Isusa Krista. Te su se tradicije razvile iz želje da budu sve sličnije učenicima Isusa Krista u Novom zavjetu. No, u većini slučajeva su postale toliko usredotočene na pojedine prakse koje može držati samo nekolicina pripadnika elite.

Učenik. Neki naglašavaju da je učenik predan intenzivnom proučavanju Biblije. Redovita životna navika učenika uključu-

12 Duhovno vrelo

je vrijeme pobožnosti, učenje biblijskih navoda napamet te proučavanje Biblije. To implicira da kršćanin postaje učenik onda kada je predan učenju i primjeni Božje riječi. Posvećeni. Drugi naglašavaju da je učenik posvećen Kristu. On je odbacio svjetovni način života. To znači da je kršćanin učenik onda kada zaista zaniječe sebe, uzme svoj križ i svakodnevno aktivno slijedi Krista.

Učeništvo znači živjeti u jedinstvu s Isusom Kristom, sve se više suobličavajući njegovoj slici djelovanjem Duha koji nas preobražava iznutra prema van, odrastajući u zajednici učenika uključenih u taj doživotni proces te pomažući drugima da upoznaju i postanu poput Isusa. Radnik. Drugi pak izjavljuju da je učenik aktivno uključen u kršćansko služenje. Njegova ga služba čini različitim od nominalnih kršćana koji samo posjećuju neku grupu ili crkvu. To implicira da kršćanin postaje učenik onda kada postane aktivan radnik za Krista.

Mentor. Neki su uključeni u odnos jedan na jedan u kojem stariji, zreliji kršćanin poučava mlađeg. To se često naziva

mentorstvo. Mnogi ljudi vjeruju da samo oni koji su uključeni u takav odnos mogu reći da su iskusili pravo učeništvo.

Manje grupe. Manje grupe su jedan od najučinkovitijih načina za poticanje rasta kod kršćana jer možemo učiti iz primjera drugih, otvoriti se drugima te u skladu sa željenim rastom biti odgovorni jedni drugima. Mnogi sugeriraju da zbog toga što je Isus poučavao manju grupu sljedbenika, pravo učeništvo nastaje onda kad se osoba uključi u manju grupu.

DEFINICIJA UČENIŠTVA U svakom navedenom slučaju ima istine jer svaki od njih potiče rast u kršćanskom životu. No oni su često bili pogrešno zagovarani kao jedini način da pojedinac postane učenik. Često se zagovara da jednom kad život kršćanina okarakteriziraju jedna ili više ovih djelatnosti, on postaje učenik.

Korijen većine današnje pomutnje glede učeništva je implikacija da je učeništvo drugi stupanj u životu kršćanina. U nekim krugovima postoji izreka: "Svi učenici su kršćani, ali nisu svi kršćani učenici". U toj perspektivi učeništvo je za elitu, za predaniju ili bolje obučenu kršćansku grupaciju. Ali to nije ono što je Isus htio da razumijemo pod učeništvom i stvaranjem učenika. Puno točnija koncepcija se vidi u Velikom poslanju gdje nalazimo da osoba koja povjeruje u Isusa, pri obraćenju postane učenik. Isus je rakao da sve narode učinimo učenicima (Matej 28,18-20), a ne da iz kršćana činimo učenike. Dakle u trenutku kad osoba povjeruje u Isusa i primi vječni život, ona postaje Isusovim učenikom. Učeništvo je kontinuirani kršćanski život za sve vjernike. Stoga su svi istinski vjernici Isusovi učenici – pitanje koje se postavlja jest, jesu li oni poslušni učenici? Nadalje, u ovom cjelovitijem pogledu stvaranje učenika nije samo jedan od aspekata poslanja Crkve, ono nadilazi sve što Crkva čini. Stvaranje učenika je služba Crkve za pomoć vjernicima da narastu u Isusovom učeništvu. Elitizam koji prevladava u mnogim tradicionalnim krugovima objašnjava zašto su neki ljudi frustrirani u svom kršćanskom životu. Dvostupanjski koncept kršćanskog života potiče ravnodušnost kod onih koji se još nisu odlučili na predanje. To sugerira da je viši nivo predanja jedna od opcija. U današnjem svijetu većine kršćana to znači da je posvećenje kristolikosti stvar izbora.


U cilju pružanja specijalizirane službe, naglasci na učeništvo i stvaranje učenika u posljednjih šezdeset godina su se oslanjali na izdvojene navode iz Svetog pisma o učeništvu ili na određene teme o biblijskom učeništvu. No takva specijalizacija je često dolazila nauštrb cjelovite biblijske slike učeništva. Donosimo potpuniju definiciju što znači biti učenik Isusa Krista:

rođenjem primili novi identitet (Ivan 1,12-13). Mi smo nova stvorenja u Kristu (2 Korinćanima 5,17). Mi smo preobraženi u (2 Korinćanima 3,18), suobličeni (Rimljanima 8,29) Kristovoj slici dok se Krist oblikuje u nama (Galaćanima 4,19).

Učeništvo znači živjeti u jedinstvu s Isusom Kristom, sve se više suobličavajući njegovoj slici djelovanjem Duha koji nas preobražava iznutra prema van, odrastajući u zajednici učenika uključenih u taj doživotni proces te pomažući drugima da upoznaju i postanu poput Isusa.

Naš identitet kao Isusovih učenika utječe na sve što jesmo, uključujući način na koji gledamo na sebe, način na koji stupamo u odnos s Bogom i način na koji stupamo u odnos jedni s drugima. Crkve koje stvaraju učenike moraju pomoći mladim i starim kršćanima pronaći svoj identitet Isusovih učenika u svojim odnosima u kući, na radnom mjestu, u društvu i u crkvi.

OSNOVE UČENIŠTVA ZA CRKVU KOJA STVARA UČENIKE

UČENIŠTVO MORA ZAPOČETI TE BITI ODRŽAVANO BOŽJIM DUHOM

S tom definicijom na umu nastavljamo s pregledom najvažnijih sastavnica biblijskog učeništva i procesa stvaranja učenika koji mora biti cilj naših napora za razvoj službe koja stvara učenike.

Božji Duh je započeo duhovni život koji je pratio Isusovu uspostavu Božjeg kraljevstva (Ivan 3,5-6). Taj su fenomen iz različitih perspektiva opisali različiti pisci Novog zavjeta kao "obnova" (Titu 3,5), "novo rođenje" (1 Petrova 1,3.23), "duhovno uskrsnuće" (Rimljanima 6,13; Efežanima 2,5) i "novo stvorenje" (2 Korinćanima 5,17; Efežanima 2,10) te Božje "sjeme" u nama (1 Ivanova 3,9).

Učeništvo mora biti utemeljeno na osobnom odnosu sa Spasiteljem koji nas traži - odnosu koji ima cijenu

Novi život koji dolazi s novim rođenjem koštao je Isusa, a košta i nas. Iako on nije nešto što možemo kupiti, on svejedno košta. Cijena je život, Isusov život i naš život. Cijena Isusovog života je plaćena njegovom smrću na križu. On je došao kako bi onima koji su bili duhovno bolesni omogućio da uđu u njegovo kraljevstvo. Ta se inicijativa mogla ostvariti jedino po cijeni koju je svojim činom ljubavi i otkupljenja na križu platio za naše grijehe. On je dao svoj život kako bi mi mogli živjeti (1 Korinćanima 6,19-20; Marko 10,45). Cijena za nas je također naš život. Iako je Isusova smrt na križu jedinstvena, mi također gubimo svoj život uzimanjem svog križa (Matej 16,24-26). Stvaranje učenika počinje s evangelizacijom kojom izazivamo ljude da uvide cijenu prihvaćanja Isusovog poziva u Božje kraljevstvo, čime ih pripremamo da nam se pridruže te očekuju osobnu transformaciju kao dio normalnog kršćanskog života. Učeništvo mora započeti s činjenicom o transformiranom identitetu u Kristu i nastaviti stremiti prema njemu

Od trenutka spasenja Bog na nas gleda drugačije. Mi smo, kao njegova djeca,

Jednom kad nam Duh dade novi život, mi postajemo nove osobe. Nadnaravno Božje djelo u dubini naše duše usađuje u nas novi duhovni život i od tog trenutka smjer naših života je usmjeren prema Bogu, kako Duh u nama počinje stvarati novi život – Isusov život. Ivanovo evanđelje nam donosi tri obilježja Duhom osnaženog učeništva koje daje smjer našim službama stvaranja učenika: 1. Isusovom istinom su oslobođeni od laži ovoga svijeta (Ivan 8,31-32). Ova sloboda je Duhom osnažena sposobnost da činimo što je dobro, sposobnost da izaberemo Boga te da budemo slobodni od ropstva grijeha. Stvaranje učenika znači pomoći učenicima odbaciti laži ovog svijeta o našim vrijednostima i ciljevima. Također nam pomaže pronaći slobodu živjeti na način kako je Bog zamislio, a to je konstantno slušanje Isusove istine o stvarnosti.

2. Biti ljubljen od strane Isusa znači ljubiti poput Isusa (Ivan 13,34-35). Ta se ljubav očituje onda kada se bezuvjetno posvetimo nesavršenim ljudima kako bi svoje odnose priveli k Božjoj svrsi.

Stvaranje učenika pomaže učenicima u iskazivanju te ljubavi u njihovim brakovima, roditeljstvu te njihovim odnosima u crkvi i svijetu. Pomaganjem učenicima da iskuse Isusovu ljubav, omogućuje im ljubiti druge. 3. Rađanje plodova sjedinjenja s Isusom (Ivan 15,7-8). Naša kontinuirana preobrazba prema Kristovom obličju dolazi po plodovima Duha (Galaćanima 5,22-23). Božji Duh je središnji djelatni čimbenik našeg učeništva u Isusu. Crkve koje stvaraju učenike poučavaju ljude hodu u sili Duha tako da njihovi životi odražavaju plodove Duha i plodove pobožne pravednosti (Filipljanima 1,11; Kološanima 1,10).

UČENIŠTVO MORA BITI DOŽIVOTNI PROCES Pošto su ljudi stvoreni na Božju sliku, oni su poput Boga i predstavljaju Boga na način kao niti jedno drugo stvorenje (Postanak 1,27-31). Slika Božja nam je u naravi. Ona je ono što mi jesmo – u mentalnom, moralnom, duhovnom i u smislu odnosa – a ne nešto što moramo činiti. Grijeh je izopačio sliku Božju u nama utječući na svaki aspekt našeg nalikovanja Bogu, ali obnova započinje našim otkupljenjem u Kristu (vidi Kološanima 3,10). Stoga crkve koje stvaraju učenike pomažu vjernicima da se razviju u svakom području njihovih života pomažući im pri prijelazima kroz razne životne faze i dimenzije kako bi konstantno rasli prema njegovom obličju. Isusovi učenici su odlučni da postanu još boljim učenicima u svakom području svojih života. Moje obraćenje Isusu je bilo radikalno te sam se okrenuo od života droge i užitaka. Otkrio sam da mi je život Isusovog učenika pomogao da postanem ono što sam i trebao biti – osoba stvorena na Božju sliku. Moje posvećenje Kristu nastavlja utjecati na svako područje mog života uključujući moj brak i moju obitelj, moje uživanje u Božjem stvorenju dok surfam ili planinarim te na moj rast u Isusovoj službi, što je i moje zanimanje.

UČENIŠTVO TREBA BITI NJEGOVANO U ZAJEDNICAMA VJERNIKA Svaki učenik uživa u osobnom odnosu s Kristom koji potiče preobrazbu na njegovu sliku. Taj osobni odnos se mora

Jesen 2016. 13


njegovati u dvije primarne zajednice vjere – u duhovnoj i biološkoj obitelji. Crkva je duhovna obitelj. Ulazak u crkvu se temelji na iskustvu novog rođenja (Matej 12,46-50; Ivan 1,12-13; Matej 16,18). Braća i sestre u Kristu trebaju jedni druge, tj. duhovnu zajednicu vjernika, kako bi potakli svoj rast kao pojedinaca te Tijela kao cjeline (Efežanima 4,11-13; Hebrejima 10,24-25). Biološka obitelj nastavlja igrati važnu ulogu u Božjem planu. Brak je odnos u kojem muž i žena međusobno potiču transformaciju jedni drugih. Uloga roditelja je odgoj djece kroz koji će upoznati Božju volju za svoje živote te izrasti u cjelovite osobe koje odražavaju Kristovu sliku (Efežanima 5,22 – 6,4). Crkva koja stvara učenike prihvaća svoju odgovornost u osposobljavanju obitelji kako bi se muževi i žene međusobno brinuli jedni za druge i kako bi roditelji skrbili za svoju djecu. Zauzvrat, odgovornost je obitelji da podigne sljedeću generaciju vođa u crkvi (vidi 1 Timoteju 3,4-5; Titu 1,6-7). Učeništvo se razvija u duhovnoj i biološkoj obitelji. Crkve koje stvaraju učenike sjedinjuju te dvije obitelji te im pomažu u podršci i osnaživanju jedni drugih.

UČENIŠTVO SE MORA OSTVARITI U NAŠEM SVAKODNEVNOM PRIVREMENOM ŽIVLJENJU NA OVOM SVIJETU KOJI NAS PROMATRA U ovom životu kršćanin je privremeno nastanjen, stranac (Psalam 39,12). Stvorenje očekuje svoju obnovu i stenje pod teretom grijeha i raspadljivosti (Rimljanima 8,19-22). Ali učenici koji su obnovljeni, oslobođeni su od smrti i grijeha. Naša je preobrazba već započela. Stoga, mi nismo od ovoga svijeta, naše je građanstvo na nebesima (Filipljanima 3,20) i mi smo stranci i tuđinci u svijetu (1 Petrova 2,11). No naš cilj je širenje evanđelja koje nas je otkupilo i transformiralo, biti sol i svjetlo u propadajućem i mračnom svijetu te pred ovim svijetom koji nas promatra živjeti onako kako je Bog zamislio za nas (vidi Ivan 17,15-21). Zajednice vjernika su mjesta gdje se vjernici skupljaju kako bi pronašli snagu te bili osposobljeni. Rast i transformacija koju doživljavamo omogućuje nam da u ovom svijetu učinkovito živimo kao Isusovi učenici. Naša nas preobrazba osposobljuje da na ovom svijetu živimo kao privremeni stanari. "Življenje vaše među poganima neka bude uzorno da ..., proslavite Boga u dan pohoda" (1 Petrova 2,12). Crkve koje stvaraju učenike pomažu transformiranim učenicima da pronose i primjerom pokažu evanđelje u svojim

svakodnevnim aktivnostima, nudeći život Isusovog kraljevstva svijetu koji bez njega umire.

STVARANJE UČENIKA NIJE SAMO JOŠ JEDAN PROGRAM VEĆ PREOBRAŽAJ Izuzetna privilegija koju kao kršćani imamo je da živimo kao Isusovi učenici te se, kako rastemo u njemu, konstantno preobražavamo na njegovu sliku. Sveti Duh danas još uvijek djeluje pozivajući ljude da slijede Isusa. Naš najradosniji zadatak je oblikovanje naše službe kako bi mu služili za taj cilj. Ovo nije samo još jedan izborni program (vidi dodatak Stvaranje učenika i program za učeništvo). Stvaranje učenika je bit svega što činimo. Stvaranje učenika je izričaj kako Bog kroz djelovanje Crkve osposobljava i preobražava kršćane za ovaj život. Kako se novi silni val učeništva razbija na obalama naših crkava, mi imamo privilegiju da pomognemo ljudima da nauče dobro surfati. Crkve koje stvaraju učenike pomažu običnim ljudima koji se kao Isusovi učenici preobražavaju da budu svjetlo u tami te živući primjeri nade i transformacije koju naš svijet očajnički treba. Crkve koje stvaraju učenike pomažu učenicima svih uzrasta i nivoa zrelosti da nauče kako hodati s Isusom te da u svakom području svog života dožive preobražaj.

  Michael J. Wilkins, Ph.D., je profesor novozavjetnih

jezika i književnosti te dekan Talbot School of Theology pri Sveučilištu Biola, La Mirada u Kaliforniji. Među knjigama koje je napisao su: Following the Master: A Biblical Theology of Discipleship (Zondervan, 1992.), In His Image: Reflecting Christ in Everyday Life (NavPress, 1997.) i "Matthew", NIV Application Commentary (Zondervan, 2004.).

14 Duhovno vrelo


Stvaranje učenika i program za učeništvo

P

rogrami za učeništvo mogu biti korisni pošto pružaju mjerljive metode i rezultate. Kad se pokaže da je program učinkovit u pomoći ljudima u sticanju znanja ili utvrđivanju ponašanja te stvaranju vođa, može ga se trajno koristiti među različitim ljudima i okruženjima. Ali programi također mogu zavesti pastore da ljude zamijene metodama i formularima. Programi se često usredotočuju na vanjsko ponašanje kao način vrednovanja rasta. Ovakav stereotipan pristup stručnjaka za stvaranje učenika očekuje da svatko izgleda poput modela koji se koristi u određenom programu. Mi očekujemo da se ljudi ponašaju prema zahtjevima našeg programa. Ako je program koristan, trebali bismo ga upotrebljavati. Ali moramo paziti da ne koristimo programe koji uništavaju unikatnost pojedinaca ili služe kao zamjena za živući primjer Isusa Krista u životima ljudi.

  Michael J. Wilkins, San Clemente, Kalifornija

Naš identitet kao Isusovih učenika utječe na sve što jesmo, uključujući način na koji gledamo na sebe, način na koji stupamo u odnos s Bogom i način na koji stupamo u odnos jedni s drugima.

Jesen 2016. 15


STEPHEN LIM

Dramaturg George Bernard Shaw je napisao: "Uvjerljivo najveći problem u komunikaciji je iluzija da se ona doista dogodila". Nažalost to uključuje i propovijedanje. Barna (najpoznatija kršćanska agencija za ispitivanje javnog mnijenja, op. prev) je otkrila da se tipični član crkve ne može sjetiti teme propovijedi dva sata nakon bogoslužja.1 Ako je tomu tako, samozavaravanje o kojem Shaw govori nekontrolirano raste među kršćanskim komunikatorima. Jedno drugo istraživanje među članovim crkve o njihovom poimanju propovijedanja zaključilo je da propovijedi vrlo rijetko dovode do promjena u životima ljudi.2 Rezultati ove dvije ankete su u suglasju, ako se pojedinci ne sjećaju poruke, ne mogu je niti primijeniti. Dijelom kao rezultat slabosti u propovijedanju, male grupe i duhovna disciplina zadobivaju na popularnosti kao preferirana

16 Duhovno vrelo

opcija za rast u učeništvu. No, apostol Pavao je nedvosmisleno jasno izrazio ključnu ulogu propovijedanja u procesu stvaranja učenika. On potiče Timoteja, svog sina u vjeri: "Propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom" (2 Timoteju 4,2). Iako cijenimo dodatne metode koje nam pomažu u oblikovanju učenika, da bismo bili poslušni Božjem pozivu, moramo pronaći način kako djelotvorno naviještati Riječ. S povijesnog


gledišta propovijedanje je uvijek igralo moćnu ulogu u stvaranju učenika. Djelotvorno propovijedanje pomaže "obnoviti" naše umove (Rimljanima 12,2) omogućavajući promjene u našoj perspektivi, prioritetima i praksama. Ukratko, propovijedanje donosi životnu promjenu. Ali što se dogodilo s propovijedanjem? Članovi crkve se često ne mogu prisjetiti poruke, a kamoli ju primijeniti. Donosim vam šest ključnih čimbenika koje propovijedanju omogućuje da mijenja živote i preobražava vjernike u

rastuće učenike. Propovjednici lako mogu primijeniti prva četiri, dok posljednja dva, za postizanje potrebnih uvida i sposobnosti, obično iziskuju više vremena.

KOORDINIRAJTE TEME ZA POUČAVANJE Vjernici koji pohađaju nekoliko kršćanskih susreta tjedno dobivaju brojne poticaje. Oni na nedjeljnoj propovijedi mogu čuti tri ili četiri dobre poante. Zatim, na biblijskom proučavanju prime još nekoliko poanti na temu različitu od one u propovijedi.

Jesen 2016. 17


Pohađanjem nedjeljne poslijepodnevne službe, tjednog bogoslužja, kućne grupe ili zajedništva oni će čuti ili proučavati još poanti o dodatnim temama. Koliko poanti će tipični član crkve čuti u mjesec dana? Desetak, vjerojatno i više.

Koliko od tih poanti prosječan vjernik primjenjuje? Za većinu je realno ustvrditi – niti jednu. Bombardiran brojnim temama i poantama, članovi ne mogu čak ni zapamtiti većinu tema koje čuju, a kamoli primijeniti poantu u svoj život. Kad bi pastori anketirali članove o glavnim točkama kojih se sjećaju od propovijedi prošlog mjeseca i onih koje su počeli implementirati u svoje živote, otkrili bi kako su ih malo zapamtili i još manje primijenili. Neke su crkve naučile koordinirati teme i ostale prigode za poučavanje tijekom tjedna s nedjeljnim propovijedima. Tijekom tih manjih sastanaka vođe još dublje razrađuju temu, a članovi o njoj diskutiraju, osobno ju primjenjuju te prakticiraju međusobnu odgovornost. To članovima omogućava da se svaki tjedan usredotoče na glavnu poruku. K tomu, ako Crkva neku temu izlaže nekoliko tjedana zaredom, vjernici će imati više vremena za osnaživanje i primjenu istine u svoje živote. Ne zahtijevaju sve teme produljeni tretman. Zbog raznolikosti, neke se teme mogu i trebaju propovijedati u samo jednoj propovijedi. Neke crkve su poduzele dodatan iskorak u koordiniranju tema, kad je to prikladno, kroz svoje sastanke za različite generacije. Kad odrede zajedničku temu, uz nju daju i pitanja za raspravu te aktivnosti za obiteljske sastanke, što je prikladno kako za djecu tako i za mlade i odrasle. To ima dodatne prednosti u poticanju prijelaza s duhovnog učenja i rasta u procesu koji je primarno crkveno utemeljen na onaj koji je više obiteljski usmjeren.

POTAKNITE LJUBAV PREMA BOGU I NJEGOVOJ RIJEČI Odgovornosti, poslovi i stres iscrpljuju našu duhovnu vitalnost i sprečavaju nas u rastu. Potrebna nam je kontinuirana motivacija kako bismo ustrajali u nasljedovanju Isusa te mu postali sve više nalik. Propovjednici se mogu pozvati na kršćansku dužnost kao motivaciju za poslušnost Bogu. Ali, bez nečega pored toga, to će nas dovesti da vršimo samo minimum stvari koje se od nas traže, često s jako malo veselja. Prisjetite se starijeg brata iz prispodobe o izgubljenom sinu.

Povrh dužnosti, naša vizija Boga određuje naš kapacitet da ga ljubimo te našu želju da mu služimo i rastemo u odnosu s njim. Vjernici kroz propovijedanje moraju vidjeti Božju svetost, veličanstvenost, ljepotu i ljubav te cijeniti njegovu dobrotu, vjernost i opraštanje. Osnova za učeništvo je vizija dobrog Boga punog ljubavi – Boga koji je za nas, a ne protiv nas. Autor Richard Foster je mudro zaključio: "Kršćanski život ne dolazi iz škripanja zubima, nego proizlazi iz zaljubljenosti".3 Životi nas propovjednika moraju se poklapati s našim riječima. Ako je sve veća ljubav prema Bogu, uživanje u njemu obilježje je našeg života, isijavat ćemo autentičnošću koja će nadahnjivati druge. U suprotnom, komuniciranje činjenica o Bogu jednostavno postaje radnja u prijenosu informacija bez duhovnog života. Naši članovi brzo osjete govorimo li mi iz svježeg duhovnog iskustva ili ljudskog osjećaja. Kao propovjednici morali bismo redovito sebi postavljati pitanje: "Njegujemo li osobno ljubav za Boga kako bi u našim srcima ona bila živa i svježa?" Propovjednici također trebaju cijeniti Božju riječ jer učeniš-

18 Duhovno vrelo

tvo zahtijeva da joj budemo poslušni. Kada spoznamo njezinu vrijednost za ljudski napredak – nasuprot načinu na koji grijeh upropaštava, oštećuje i uništava naše živote, rezultira održivom motivacijom da ju nasljedujemo. Na moje sušilo za kosu je stavljena pločica koja mi govori što s njim smijem, a što ne smijem raditi: 1. Nakon uporabe uvijek isključiti iz utičnice. 2. Ne ostavljajte na mjestima s kojih sušilo može pasti u kadu, wc školjku ili umivaonik. 3. Ne upotrebljavajte dok se kupate. 4. Ne upotrebljavajte ga u blizini i ne stavljajte ga u vodu. 5. Ako sušilo upadne u vodu odmah ga isključite iz utičnice – ne vadite ga iz vode. Što ako ja pomislim: "Zašto da dozvolim da mi proizvođač govori kako smijem i kako ne smijem koristiti svoje sušilo za kosu? Na kraju krajeva, puno sam ga platio i pripada meni. Koristit ću ga kako mi se prohtije. Vi biste samo zavrtjeli glavom na moju glupost. Proizvođač je stavio pločicu na sušilo ne zbog toga jer to državni propis zahtijeva, nego zato jer proizvođač u slučaju pogrešnog rukovanja prepoznaje opasnost od ozbiljnih ozljeda pa čak i smrti. Božji zakoni mogu "žuljati" vjernike iz nekoliko razloga. (1) Mnoge od njih je teško poslušati. (2) Izgleda da ograničavaju naše živote. (3) Neki su toliko suprotni društvenim razmišljanjima i praksama da preispitujemo njihovu važnost. (4) Neki pak zahtijevaju odvažnost, riskiranje i požrtvovnost. Da održe motivaciju za poslušnost, vjernici trebaju spoznati poželjnost Božjih standarda. Potrebna nam je vizija Boga koji nam daje svoje zakone zato što su oni najbolje za nas.

Godinama svoju zajednicu redovito podsjećam da su Božji zakoni opisi stvarnosti. Bog je rekao Izraelcima: "Drži Jahvine zapovijedi i njegove zakone što ti ih danas za tvoje dobro dajem" (Ponovljeni zakon 10,13, moj naglasak. Također vidi 4,40; 5,29.33; 6,3.24). Poslušnost Božjim zakonima omogućuje i štiti naš napredak. Ignorirati Božje zakone znači ignorirati stvarnost. Život u nerealnosti će prije ili poslije rezultirati upropaštenim životom, povredama na sebi i drugima te u konačnici uništenjem.

IZAZOVITE LAŽNE BOGOVE I POGREŠNA VJEROVANJA Kako bi skrenuo našu pažnju i energiju s duhovnih ciljeva, Svijet nas želi zavesti privlačnim i visokim ciljevima. To u našem životu često postanu lažni bogovi. Narav tog zavođenja od biblijskih vremena nije se ništa promijenila. Isus je identificirao tri glavne kategorije: "Brige, bogatstvo i naslade života, uguše i ne donose roda" (Luka 8,14, moj naglasak). Bogatstvo i životne naslade su očigledni. Brige se ne odnose samo na zabrinutost glede svakodnevnih potreba nego uključuju ciljeve poput sigurnosti, povlađivanja od strane drugih, uspjeha, moći, utjecaja i ispunjenja. Ako nas Bog blagoslovi tim stvarima, trebamo ih sa zahvalnošću prihvatiti i upotrijebiti za ostvarenje Njegovih ciljeva. No davanje prioriteta u njihovom ostvarivanju iscrpit će vrijeme i energiju potrebnu za duhovni razvoj. Propovjednici trebaju razlučiti koja je zabluda najveće isku-


šenje njihovim članovima i izazvati sposobnost ovih lažnih bogova da pruže nešto više od djelomičnog, privremenog ispunjenja. Vjernicima moramo predstaviti viziju Boga koji proviđa ono što nam je doista potrebno te viziju nas kao bića stvorenih na Božju sliku za ostvarivanje odnosa s njim. Izvan Njega nikada nećemo pronaći puno i trajno zadovoljstvo.

Uz zavedenost, u svakoj kulturi cvatu pogrešna vjerovanja. Često neprimjetna, poput projektila dalekog dometa u niskom letu, pogrešna vjerovanja se provuku kroz naše obrambene linije i postupnim izokretanjem našeg svjetonazora, želja i vrijednosti, slabe našu vjeru. Pogledajte nekoliko primjera krivih vjerovanja prisutnih u našem društvu: • Naša primarna zadaća u društvu je pobrinuti se za sebe i svoju obitelj. • Bog postoji da se pobrine za naše potrebe kad naši resursi nisu dostatni. • Krajnji smisao života je osobno ispunjenje. • Mnoge stvari koje Biblija naučava su danas zastarjele i irelevantne. • Seks je prirodni poticaj koji pojedinac, kao i oni koji su u braku, trebaju zadovoljiti. Poput korova, pogrešna uvjerenja nastavljaju rasti i širiti se. Propovjednici moraju razotkrivati greške u pozadini suvremenih kulturoloških krivih vjerovanja jer u protivnom će ona oslabjeti duhovnu posvećenost, život i rast vjernika. Suprotstavljanjem njima možemo reducirati i smanjiti njihov utjecaj. Čišćenje korova stvara prostor za uzgoj duhovnih plodova.

CRPITE MOĆ SVOJE OSOBNE PRIČE Isus je često iznosio prispodobe, jedan oblik priče. I Stari i Novi zavjet obiluju pripovijestima. Propovjednici trebaju priče da bi komunicirali istinu. One pružaju mnoge blagodati uključujući i ove: • Ljudi lakše pamte priče nego apstraktne istine. Kad ljudi u svojim mislima ponavljaju priče, oni se prisjećaju istina koje smo im objavili i te se istine ukorjenjuju u njihovim umovima. • Priče govore srcu i imaginaciji baš kao i umu. Na taj način priče ostavljaju dublji i trajniji dojam. Naše osobne priče utjecat će na druge puno snažnije nego priče o drugima. Kad je to prikladno, trebali bismo podijeliti svoje probleme. To će proizvesti nekoliko efekata. Prvo, ljudi cijene činjenicu da govorimo iz vlastitog iskustva, a ne samo iz teorije. Drugo, oni se poistovjećuju s nama jer i oni također imaju slabosti. Treće, naša ranjivost ih ohrabruje da iskreno sagledaju vlastite živote. Za svoje probleme primaju nadu: "I on je čovjek. Prošao je kroz to kroz što ja sad prolazim. S Božjom pomoći je nadvladao problem. To mi daje vjeru da ću i ja uspjeti".

Vjernici kroz propovijedanje moraju vidjeti Božju svetost, veličanstvenost, ljepotu i ljubav te cijeniti njegovu dobrotu, vjernost i opraštanje. Osnova za učeništvo je vizija dobrog Boga punog ljubavi – Boga koji je za nas, a ne protiv nas.

GOVORITE U SVA PODRUČJA ŽIVOTA U listopadu 2010. godine na Lausannskoj konferenciji u Cape Townu u Južnoafričkoj Republici, 4000 delegata evanđeoskih kršćana iz svih krajeva svijeta javno su posvjedočili pomanjkanje

Jesen 2016. 19


načina kako podržati

propovijedanje usmjerenu učeništvu

T

ri načina koja snažno mogu doprinijeti procesu učeništva i duhovnog oblikovanja. Onako kako se danas prakticira, prvi je često nedjelotvoran. Drugi i treći zahtijevaju češću upotrebu.

MALE GRUPE Novi zavjet ilustrira potrebu za autentičnom duhovnom zajednicom zbog rasta u učeništvu. Kako su crkve sve više shvaćale da se tražena kvaliteta odnosa ostvaruje u malim grupama, tako je došlo do njihovog bujanja. No George Barna je došao do spoznaje kako one nisu najučinkovitije za učeništvo.5 Jedan od razloga je taj što je ono primarno usmjereno na kognitivno poučavanje koje se bolje može

cjelovitog učeništva u Crkvi: "Propustili smo podložiti čitav život gospodstvu Isusa Krista".4 Propovijedanje se obično usredotočuje na duhovni život koji leži u srcu kršćanskog života. Mi slušamo poziv da ljubimo i štujemo Boga, da mu vjerujemo te

20 Duhovno vrelo

ostvariti preko kvalificiranih učitelja. Ova promjena naglaska skraćuje vrijeme koje imamo na raspolaganju za četiri ključne vrijednosti koje promiču rast malih grupa: aktivno sudjelovanje, razgovor o osobnim stvarima, osobnu primjenu i međusobnu odgovornost.

DUHOVNE DISCIPLINE Duhovne discipline se uklapaju u Pavlovu uputu Timoteju: "Vježbaj se u pobožnosti!" (1 Timoteju 4,7). Discipline poput štovanja, molitve, službe i svjedočenja su duhovni ciljevi sami po sebi, baš kao i sredstva za rast. Druge, poput tišine, samoće, proučavanja, posta, jednostavnosti i ispovijedanja, pomažu u otklanjanju životnih preokupacija. One oslobađaju naš um i duh da se usredotoči na iskustvo Božje prisutnosti te na primanje njegovih uputa i vodstva. Kao rezultat, on nas može osnažiti da ispunimo svoje poslanje i postanemo sličniji Isusu. REAKCIJA NA ŽIVOTNE OKOLNOSTI Dok sam vrednovao i prakticirao tradicionalne načine rasta, shvatio sam da sam također narastao pomoću neplaniranih i često neželjenih životnih okolnosti. Kad na ispravan način reagiramo na situacije koje se pojave u našim životima, one dovode do duhovnog rasta. Jednako tako ga neodgovarajuća reakcija zaustavlja. Premda Bog obično ne inicira te okolnosti, on ih uz našu suradnju sa sobom, redovito koristi za naše sazrijevanje. Te okolnosti uključuju svakodnevne odluke na poslušnost, teške životne odluke, ispite, krivnju i negativne osjećaje. Uz konkretne reakcije možemo imati povjerenja da Bog sve "izvodi na dobro" (Rimljanima 8,28).

  Stephen Lim

da mu budemo poslušni i služimo ga. Primajući snagu Duha ona nas jača za sudjelovanje u njegovoj misiji u svijetu i mijenja nas da budemo nalik Kristu. Sve je to dobro. I dok duhovni život ima prioritet, ne smijemo zanemarivati niti druga životna


područja, koja također moraju doći pod Kristovo gospodstvo. Propovijedanje o učeništvu mora sadržavati područja svakodnevnog života – uključujući i naše razumijevanje, stavove i ponašanja povezanih s poslom, karijerom, uspjehom, novcem, imetkom, relaksacijom i medijima. Također moramo propovijedati o odnosima, a posebno o zanemarenim područjima romantične ljubavi i seksualnosti, koje naša kultura toliko izopačuje, rađajući tako mnogo bola i tuge. Propovjednici također moraju govoriti o odgovornostima vjernika prema svijetu. To ne uključuje samo evangelizaciju i misiju iako su one od ključne važnosti. Prema Božjoj riječi, kršćani se također moraju uključiti u rješavanje konkretnih problema oko ljudskih materijalnih potreba i pravde.

RJEŠAVAJTE PROBLEME I PITANJA OSOBNE ZRELOSTI Osobno sazrijevanje je blisko povezano s duhovnim rastom. Ne možemo postati duhovno zreli, a da osobno ne sazrijemo. Poznavao sam vjernike koji su posjedovali veliku revnost za Boga, dok je ona istovremeno činila malu duhovnu razliku u životima drugih. Zašto? Njihove slabosti u odnosima ili njihova emocionalna nezrelost poništili su ili ograničili učinkovitost njihovog utjecaja, službe i svjedočenja. Osobno sazrijevanje sadrži: emocionalnu svijest i rast, razumijevanje prošlih i sadašnjih utjecaja na naše živote, izlječenje unutarnje slomljenosti, mentalni i moralni razvoj te zdrave odnose i djelovanje. Duhovni resursi mogu doprinijeti procesu osobnog sazrijevanja koji zauzvrat potiče duhovni rast.

Dok primjenjujete ovih šest ključnih stvari za propovijedanje usmjereno učeništvu, potražite snagu Božjeg Duha za vas i vašu zajednicu. Tada će, ne samo zajednica pamtiti vaše propovijedi, nego će vaše propovijedanje zaista mijenjati živote stvarajući učenike za Isusa. BILJEŠKE 1   The Barna Update. 9. august, 2005. Pristupljeno 2.4.2012. 2   Carrell, Lori. May/June 2007. Sermons Most Likely to Succeed. Rev! 71. 3   Foster, Richard. 1998. Streams of Living Water. Harper. San Francisco. 51. 4   The Cape Town Commitment: Lausanne 2010. Pristupljeno 2.4.2012. 5   Barna, George. 2001. Growing True Disciples. Colorado Springs: Waterbrook Press. 92.94.

  Stephen Lim, D.Min. je

akademski dekan i profesor vodstva i službe na Assemblies of God Theological Seminary, Springfield, Missouri.

Mnogi propovjednici slabo poznaju ovo područje jer literatura o učeništvu rijetko spominje ovu temu, a za vrijeme njihovog obrazovanja za službu obično se o tome puno ne govori. Moramo odlučno rasti u ovom području. U svom propovijedanju moramo govoriti o tome kako smo se pomoću Božjeg Duha borili i naučili prevladati negativne osobne probleme. Na primjer, iako je strast za službu dobra, trebale su mi godine da shvatim da je moje radoholičarstvo u službi dijelom posljedica nezdravog poriva. Iako sam trebao više sna, razmišljao sam kako mogu biti uspješan i uz samo šest sati sna, što će mi omogućiti više vremena za službu. Vjerovao sam da moram ispunjavati potrebe Crkve istovremeno čineći sve što je u mojoj moći da svijetu navijestim evanđelje. Kao rezultat često sam se preko dana osjećao letargično i pospano. Jedan dan sam zadrijemao za volanom i slupao auto zabivši se u stablo. Čak ni to nije promijenilo moj kompulzivan način života. I dok su moji svjesni motivi izgledali plemenito, moji porivi su bili rezultat niskog pogleda na sebe. Silno sam se trudio da uspijem u službi kako bih sam sebi dokazao da vrijedim kao osoba. Srećom, na koncu sam iskusio (ne samo razumio intelektualno) istinu da moja vrijednost ne dolazi iz onoga što postignem, već iz Božje ljubavi za mene.

Drugi osobni problemi također mogu spriječiti duhovni rast uključujući nerazriješenu emocionalnu patnju, izbjegavanje istine o svojim slabostima, manjak svjesnosti o svojim emocijama i njihovim uzrocima, perfekcionizam, ovisnost o drugima i stalno potraživanje svojih prava. Ako bilo koji od ovih problema utječu na naše živote, sprečavaju Isusa da bude Gospod u cijelosti. Propovijedanje usmjereno na učeništvo može pažljivo razotkriti takve probleme, kako bi vjernici mogli potražiti duhovni savjet, podršku drugih te silu Svetog Duha za uklanjanje ovih prepreka učeništvu.

Ignorirati Božje zakone znači ignorirati stvarnost. Život u nerealnosti će prije ili poslije rezultirati upropaštenim životom, povredama na sebi i drugima te u konačnici uništenjem.

Jesen 2016. 21


Božanski zakazani SUSRETI MARCIA LEDNICKY

io je predivan dan. Jedan uobičajeni dan. Ušli smo na dogovoreni sastanak u zgradu gdje su nas odveli u privatnu sobu da bismo se sastali sa ženom koju nismo ranije poznavali. Tako je započeo jedan odnos. Od tog dana bilo je još nekoliko prigoda da se sastanemo s tom ženom vezano za poslovne teme. Tražili smo ju uvijek po imenu. Jednom prigodom poklonili smo joj knjigu koju je napisao moj suprug. Naši razgovori uključivali su teme o našim međunarodnim putovanjima i razlogu naših putovanja, koji je naravno Isus. Mnoštvo

22 Duhovno vrelo

prilika u kojima smo doživjeli božansku zaštitu otvaralo je dodatna vrata da govorimo o Gospodnjoj blizini. S vremena na vrijeme ponijela bih nešto sa sobom s nekog od naših putovanja i poklonila bih toj ženi. Drugim riječima, svaki naš susret bio bi poseban "sastanak" da pokažemo da nam je zaista stalo do nje, a ne da je

ona samo poslovno poznanstvo. U svakoj situaciji, bilo da je s dugogodišnjim prijateljima ili s novim poznanicima, važno je uvijek tražiti način kako, kao Isusov sljedbenik, biti dobar predstavnik Isusa. Koja privilegija da možemo pokazati Njegovu ljubav i milost!

Dopustite da ubrzam od tog prvog susreta prije nekoliko godina do unazad par dana. Upravo smo se bili vratili sa šestotjednog međunarodnog putovanja i naravno stigli kući izuzetno umorni i pateći od promjene vremenskih zona. Drugog dana nakon povratka kući u svom srcu sam osjetila snažan poticaj da nazovem tu ženu. Razumijte, ona nije dio moje obitelji, niti je dio crkvene obitelji. Nazvala sam je samo da ju pitam kako je. U nekoliko prvih minuta razgovora podijelila je sa mnom da je kompanija u kojoj je radila prodana i da su ona i svi kolege iz ureda izgubili poslove. Izrazila sam svoje iskreno suosjećanje zbog njene situacije. Nakon što sam provjerila s mužem naš raspored, nazvala sam je ponovno i pitala je li slobodna da odemo zajedno na ručak


sljedećeg dana. Iako smo stanovali oko 70 kilometara od grada u kojem je ona živjela, umorni i proživljavajući prilagodbu na novu vremensku zonu, zauzeti mnogim obavezama koje su nas čekale kod kuće, otputovali smo i izveli ju na ručak. To je ono što je Duh progovorio mojem srcu da trebamo učiniti. Nakon pet minuta razgovora, ona je s velikim emocijama počela pričati svoju priču. Upravo je izgubila posao. Tri dana prije toga njen muž joj je rekao da želi razvod. Postala je svjesna da su ona i njezin muž alkoholičari, samo što je ona bila na putu odvikavanja. Osim šesnaestogodišnje kćeri nema druge obitelji. Dobar dio popodneva proveli smo samo slušajući, iskazujući ljubav i suosjećanje i moleći s njom. Bili smo u kontaktu s njom više puta od tog dana pokušavajući ju uvjeriti u Božju ljubav i brigu za nju čak i u ovim teškim okolnostima. Ono što je započelo kao jedan običan dan prije nekoliko mjeseci, sastanak s poslovnom ženom koju nismo poznavali pretvorio se u izuzetnu priliku da dovedemo i ohrabrimo ovu ranjenu ženu da zaista slijedi Isusa. Često joj kažemo da njeno ime spominjemo u molitvi svakoga dana. Naša žarka molitva za nju je da joj se Bog objavi. Naša srca trebaju biti osjetljiva na Njegovo vodstvo. Jednom kada smo se isto tako upravo vratili s dužeg boravka van države, primili smo njenu poruku u kojoj je pitala jesmo li se već vratili u SAD. Žena koja je bila puna potrebe za ljubavlju i vrlo osamljena, izrazila je nama ljubav. Usput, naći ćemo se s njom ponovno za par dana. Bog je vidio ženu u očajničkoj potrebi za suosjećanjem i ljubavlju i poslao nas da podijelimo s njom nadu koja se nalazi u poruci evanđelja. Kolika radost i privilegija znati da Svemogući radi kroz nas. Razmislite o ovome. S kime će te Bog povezati danas dok živiš svoju normalnu životnu rutinu? Ako ste otvoreni za djelo Duha, vrlo vjerojatno ćete jednog dana shvatiti da je to bio "božanski zakazani sastanak". Boli i izazovi ljudi koje susrećemo, privatno i poslovno, često su sakrivene u njima. Ali mi poznajemo brižnog Spasitelja kojem je stalo do svake osobe i ne želi da itko propadne.

NEPLANIRANI SUSRETI Pismo bilježi da je za svojeg boravka na zemlji Isus birao iste takve susrete. U 8. poglavlju Ivanovog evanđelja (stihovi

3-11), apostol govori o ženi koja je ulovljena u samom činu preljuba i židovski religiozni vođe su ju doveli do Isusa. Ovi su ju muškarci željeli kamenovati. Isus ih je pogledao i rekao: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!" (Ivan 8,7). Jedan po jedan su otišli. Pogledao je ženu i pitao ju: "Ženo, gdje su?" Ona je odgovorila da nema nikoga, na što je Isus odgovorio: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više." (Ivan 8,11). Postoje dvije važne pouke u ovim stihovima: (1) Isus joj je oprostio grijeh i (2) opomenuo ju je da ide i ne griješi više. Ovo je bio neplanirani susret. Međutim, bio je to "božanski zakazani sastanak". Je li ovo isto istina za nas danas? Naravno! Moguće je da se dogodi u trgovini ili dok čekate s drugim majkama da se djeca vrate iz škole. Da, moguće je i u crkvi kada netko ranjen i slomljen dođe u potrazi za oproštenjem i mirom.

PLANIRANI SUSRETI

očekivani. Namjerno se stavite u situacije gdje možete biti svjedoci svojim životom i svojim pomazanim riječima.

SUSRETI POTAKNUTI OD DUHA SVETOGA Postoje oni posebni trenutci kada nam Duh Sveti govori direktno i specifično. Takav primjer imamo zabilježen u 8. poglavlju Djela apostolskih. Jedan od izvornih đakona, Filip, bio je usred velikog probuđenja koje je zahvaćalo cijeli grad u Samariji (Djela 8,5-25). Međutim, iako je bio usred posebnog Božjeg pohođenja, Pismo nam govori da je Filip bio božanski vođen od Duha: "Ustani i idi prema jugu, na put koji se spušta iz Jeruzalema u Gazu. On je pust. Filip ustade i ode. I najedanput naiđe neki Etiopljanin, dvoranin, visoki dostojanstvenik kandake, etiopske kraljice, i nadglednik cijele njezine riznice." (Djela 8,26-27).

Još jedan dio iz Evanđelja po Ivanu u 4. poglavlju govori o susretu koji se doima kao isplaniran. Isus je išao iz Judeje (na jugu) da bi se vratio u Galileju (na sjeveru). On je odabrao ići kroz Samariju (Ivan 4,4), iako su židovi i Samarijanci, koji su dijelom židovi, a dijelom pogani, imali vrlo neprijateljske odnose. Židovi bi hodali dužim putem kako bi izbjegli prolaziti kroz Samariju. Ali On je bio predan tome da dovede ljude svih pozadina, rasa, kultura do osobnog odnosa s nebeskim Ocem.

Ovaj visoki dužnosnik bio je u Jeruzalemu u bogoštovlju. Na putu kući sjedio je u svojoj kočiji i čitao iz starozavjetne knjige proroka Izaije. Duh je rekao Filipu: "Hajde primakni se tim kolima!". Filip je upitao čovjeka je li razumio ono što je čitao, a čovjek je odgovorio: "Pa kako bih mogao razumjeti ako me tko ne uputi? Molim te, o kome prorok ovo veli? O sebi ili o kome drugom?" (Djela 8,29.35).Tada je Filip počeo upravo s tim stihom kojeg je čitao i ispričao dostojanstveniku Radosnu vijest o Isusu. Zamislite samo razinu utjecaja koju je imao taj čovjek u Etiopiji.

Kao Njegovi sljedbenici uložite trud da pružite ruku svim ljudima i podijelite s njima "žive vode da više nikada ne ožedne" (Ivan 4,13). Božanski zakazani sastanci ne moraju biti neplanirani i ne-

Bit će vremena kada ćete bez sumnje znati da vas je vodio Duh Sveti. U početku, kada smo krenuli u Central Bible College kao predsjednici, napuštali smo pastorat velike crkve. Odjednom, nisam znala točno gdje da se uklopim u ovoj novoj ulozi i koje su moje odgovornosti. Mnogo puta sam rekla da volim biti pastorova žena. Sve moje dragocjene dužnosti kao pastorove žene nestale su odjednom kako je nova služba započela. Nisam izgubila pastirsko srce. Tako sam svako jutro odlazila na jutarnje bogoslužje u sklopu fakultetskog dvorišta, i kako je moj dan započinjao, tražila bih Boga da

Poznata priča o "ženi kod zdenca" (Ivan 4,4-42) pokazuje mnoge divne smjernice za dijeljenje poruke o Kristu. (1) Isus je započeo s nečim "neugrožavajućim" – On je jednostavno zatražio vode. (2) Nije raspravljao o spornim temama religije s njom. Isus je ostao fokusiran na to da usmjerava na put do nebeskog Oca. (3) Svratio je pažnju na grešnu okolnost njezinog života. Ipak, Njegov pristup je bio pun suosjećanja do te mjere da je ova žena odmah izjavila da je Krist prorok. Jasno je da je u tom trenutku bila promijenjena. Otrčala je nazad u grad i postala "evanđelist" ohrabrujući sve ljude da dođu i čuju tog čovjeka.

Može se činiti neobičnim da je Duh usmjeravao Filipa da napusti veliko probuđenje. Međutim, ovaj čovjek je odnio sa sobom evanđelje drugom narodu. Bog želi da svi upoznaju Njegovog Sina i radost spasenja!

Jesen 2016. 23


me usmjeri studentu ili pojedincu kojem bih mogla služiti, ili koji je jednostavno trebao riječ ohrabrenja. Bilo je puno puta prilika u kojima sam znala da me vodi Duh Sveti do određene osobe, u određeno vrijeme i za određenu svrhu. Drage žene u službi, kada Bog vidi srca koja čeznu da budu korisna Njemu, sigurno će biti i brojne prilike za to. Te prilike mogu biti neplanirane, planirane ili potaknute od Duha, ali Bog zna vaša spremna srca. Oko nas je cijeli svijet ljudi koji žude pronaći oslobođenje i mir u bolnim okolnostima. On će vas upotrijebiti da podijelite Isusovu ljubav.

S kime će te Bog povezati danas dok živiš svoju normalnu životnu rutinu? Ako ste otvoreni za djelo Duha, vrlo vjerojatno ćete jednog dana shvatiti da je to bio "božanski zakazani sastanak". Boli i izazovi ljudi koje susrećemo, privatno i poslovno, često su sakrivene u njima. Ali mi poznajemo brižnog Spasitelja kojem je stalo do svake osobe i ne želi da itko propadne.

Prije par dana osjetila sam poticaj da nazovem nekoga u drugoj državi. Zapravo, oni žive nekoliko stotina milja od nas. Prekinula sam što sam radila u tom trenutku i birala broj. Suprug koji se javio mi je rekao: "Hitna pomoć dolazi po moju ženu. Ne znamo što nije u redu". Uvjerila sam ga da ćemo odmah moliti. Taj bračni par je bez sumnje jedan od onih "božanski zakazanih sastanaka". Ovaj bračni par nije poznavao Isusa. Čak i sada uz prijateljstvo na udaljenosti, njihova pisma su potpisana "moj ljubljeni Spasitelj Isus Krist". Usput, supruga je bolje. Bog je vjeran. Moja molitva je često: "Bože, daj mi srce puno ljubavi. Daj da po tvom Duhu vidim ranjena srca iza osmijeha i površnih razgovora". Svi mi s vremena na vrijeme trebamo ohrabrujuću riječ. Budite oni koji ohrabruju. Neka se ljudi osjećaju bolje jer su bili u vašem društvu. Izreke 16,24 kažu: "Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima."

Upravo razvijanje povjerenja i poštovanja u osobnom odnosu s osobom vodi do toga da se osoba otvori i povjeri vam se. Veliki ključ u evangelizaciji i učeništvu je stvaranje trajnih odnosa. Oni će promatrati način na koji se suočavate sa životom, sa svim pritiscima i teškoćama. Ne radi se uvijek o riječima koje kažem, već je to i moj život u akciji. Taj "božanski zakazan sastanak" ne mora nužno biti sastanak, već nečije opažanje mojeg ponašanja u teškim okolnostima i kako mi je Bog pomogao da se nosim s tom situacijom. Bez mojeg znanja osoba promatrač je možda prolazila sličnu situaciju i Bog je dopustio da budem na tom mjestu u to vrijeme i da utječem na njen život. Kao dijete Kristovo, želim stalno biti svjesna prilika da podijelim Njegovu

24 Duhovno vrelo


ljubav. Na kraju, zar ne govorimo svi mi najviše o stvarima koje jako volimo? Tako je teško da ne podijelimo što Krist nama znači. Bila sam u trgovini prije par tjedana i jedna žena mi je rekla: "Vi ste uvijek nasmiješena i sretna. Ja baš volim kada vi dođete u trgovinu." Pogledala sam je i s puno ljubavi i s velikim osmijehom na licu rekla: "Znate li zašto?" Pokazala sam na svoje srce i rekla: "Isus živi u mojem srcu!" Tako sam zahvalna za svaku priliku u kojoj mi Bog pomogne da podijelim dobro svjedočanstvo o svom odnosu s Njim, podjednako svojim riječima kao i svojim djelima. Priznajem, nije uvijek lako. Ima dana kada se jednostavno ne osjećamo toliko ushićeno koliko bismo željeli. Uvjerena sam da djeca Svemogućeg Boga trebaju biti najsretniji ljudi na

svijetu. Tako u te dane, ja brojim svoje blagoslove, zahvaljujem Bogu za svoje spasenje i spoznaju da je On u kontroli nad mojim životom. On me ljubi više nego što mogu zamisliti. On je svjestan svakog dana mog života i ništa Njega ne može iznenaditi. Nije li predivno živjeti za Isusa?

Žene, kao predana Božja djeca mi imamo toliko toga za dati. Imamo ljubav Božju. Imamo Njegovu riječ koja se ne mijenja. Imamo Njegovog Duha Svetog koji živi u našim srcima. Bilo to u našim domovima s našim mužem i djecom, ili s našim susjedima koji promatraju kako živimo, ili u crkvi koju vodimo, ili na poslovima koje radimo Bog proviđa jedinstvene prilike da budemo svjedoci za Njega. Prije mnogo godina čula sam priču

o jednom gospodinu koji je odveo nekog dječaka na tržnicu da s njim svjedoči o Isusu. Kada su završili s kupovinom za taj dan, dječak je upitao čovjeka: "Kada ćemo svjedočiti?" Čovjek je odgovorio: "Mi smo svjedočili svugdje gdje smo bili."

Izazov kojeg stavljam pred vas danas je da budete svjedoci kamo god idete. Danas je novi dan kojeg vam je Bog dao. Budite dobar Isusov učenik i idite i "činite učenike". Neka Božji blagoslov bude s vama, neka vam srca budu ohrabrena i neka Njegova ljubav u vama bude obilna.

  Marcia Lednicky je čest govornik na odmorima, konferencijama i seminarima za žene.

Posjeduje jedinstvenu sposobnost povezivanja biblijskih istina sa svakodnevnim izazovima. Njezina služba govorništva je uvećana njenim iznimnim vokalnim talentima kojima komunicira Kristovu ljubav.

Jesen 2016. 25


TRENUTNA Avantura usklađivanja s Bogom ROD LOY

tkrijte područje vašeg života koje će vas učiniti boljom osobom i boljim vođom kroz prihvaćanje autorovog devedesetodnevnog izazova za susretanje Boga dublje nego ikada ranije. 26 Duhovno vrelo


POSLUŠNOST: Zauzet, umoran i zbunjen. To je točan opis mnogih ljudi u našoj kulturi – uključujući i mnoge kršćane. Dok odgovaramo na vanjske zahtjeve s kojima se suočavamo svaki dan, činimo sve što možemo da bismo stigli sve svoje prioritete – a da budemo iskreni, često izabiremo staviti pogrešne stvari na vrh naše liste prioriteta. Nevjerojatno smo zauzeti i sve se doima jednako hitno. Na kraju dana, mi smo iscrpljeni, a ipak pitamo se jesmo li uopće uspjeli ostvariti išta značajno. Kao kršćani želimo stajati pred Isusom jednog dana i čuti Ga kako govori: "Dobro, valjani i vjerni slugo! ... Uđi u veselje gospodara svoga!"(Matej 25,21) Ali mnogi od nas žive s pritajenom sumnjom. Pitamo se je li Bog zadovoljan našim izborima. Često nismo sigurni da naši životi čine neku razliku.

Postoji drugi način – bolji način života, bolji način povezivanja s Bogom, bolji način da budemo sigurni da naši životi imaju značaj. Obvezivanjem na trenutnu poslušnost Bogu, bez obzira na to što od nas traži da učinimo. Kada mi odgovaramo s aktivnom vjerom čim čujemo Njegov glas, sve se mijenja! Mi se usklađujemo s Božjim srcem i postajemo osjetljiviji na ljude oko nas i dobivamo mjesto u prvim redovima da gledamo Boga kako čini nevjerojatne stvari u nama i kroz nas. Mi tada možemo iskusiti izobilan život koji je Krist obećao onima koji Ga istinski slijede. Kada naučimo zaplijeniti svaki trenutak, mi tada živimo s osjećajem iščekivanja i divljenja. Svaki trenutak, bez obzira koliko bio običan, mogao bi biti "Božji trenutak"i svaki susret s nekim, bez obzira koliko neugodan, mogao bi biti "božanski zakazani sastanak". Naši prioriteti mijenjaju se od ostvarivanja naših sebičnih ambicija do ispunjavanja planova Božjeg kraljevstva.

JEDNA GODINA, CIJELI ŽIVOT Ljudi koji me poznaju znaju da sam dosta discipliniran i pedantan tip. Mislim da je to podjednako produkt prirode i odgoja. Moj otac bio je računalni programer i stručnjak za uklanjanje kvarova za IBM. Ja imam njegovu genetiku i promatrao sam ga kako je rješavao poteškoće i dosezao ciljeve.

Prije više godina razvio sam naviku postavljanja ciljeva u šest različitih područja života na početku svake godine – ne samo jedan cilj, nego nekoliko ciljeva za svaki od šest područja. Nakon toga bih razradio detaljan plan da to uklopim u svoj raspored. Međutim, već u trećem ili četvrtom mjesecu svake godine, iako sam osoba koja je prirodno disciplinirana i fokusirana, količina i kompleksnost svih tih ciljeva dokazano me nadvladavala. Nakon nekoliko godina frustracije, odlučio sam suziti nakanu na jedan cilj za svako od šest područja. Ipak i to se pokazalo kao previše pa sam cijelu stvar srezao na to da se fokusiram na jedan cilj koji će biti fokus tijekom cijele godine. Zapitao sam se, koje je to jedno područje mog života, koje će me,

ako se razvije i promijeni, učiniti boljom osobom i boljim vođom?

Kako bih smanjio raspon mogućnosti (a uvijek ih je mnogo), koristio sam tri filtera: molitva, svjesnost samog sebe i uvid drugih koji me dobro poznaju. Tražio sam Boga da mi stavi jednu stvar na srce. Znao sam da mi može pokazati milijun stvari u životu koje trebaju poboljšanje, ali ja sam Ga tražio samo jednu stvar u godini dana. Vjerovao sam da će mi dati veliko i jasno ogledalo istine tako da ću moći dobro vidjeti koja područja trebaju napredak. Ljudska bića imaju gotovo beskrajan kapacitet samozavaravanja, tako da ne pristupam analiziranju olako. Dok sam molio i promišljao, pitao sam i svoju ženu Cindy i još neke dobre prijatelje da mi kažu što oni vide u mojem životu. Odabirao sam ljude koji su pronicljivi, koji imaju moju dobrobit na umu i najvažnije, koji imaju hrabrosti reći mi istinu. Kada sam prolazio kroz ovaj proces prije par godina, Bog mi je stavio na srce "brzo opraštanje". Nisam govorio svojoj Crkvi o tome i nisam radio nikakve pothvate da o tome poučavam. Shvatio sam da ako najprije ne uronim duboko u vlastito iskustvo, ne mogu drugima govoriti o tome. Godinu dana sam se pitao opraštam li drugima kao što Bog oprašta meni? U molitvi Očenaš Isus je učio moliti: "I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim!"(Matej 6,12)

To ne znači da je Božje opraštanje uvjetovano našom spremnošću da oprostimo. Upravo suprotno. Naša spremnost i kapacitet da oprostimo onima koji su nas povrijedili je prelijevanje našeg iskustva Kristovog potpunog, cjelovitog i trenutnog oproštenja naših grijeha. Pavao čini ovu poveznicu u svojem pismu kada objašnjava: "Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu!"(Efežanima 4,32; usp. Kološanima 3,13) Svakog dana tijekom te godine tražio sam Boga da usadi snagu i ljepotu opraštanja sve dublje u moje srce dok se ono ne prelije u moje odnose. Naravno, kada pokušamo oprostiti nekome tko nas je povrijedio ili izdao, doživimo prirodnu prepreku zamjeranja. Dok sam molio, Bog me podsjetio na određene osobe od kojih sam prihvatio ispriku ili pokušao zaboraviti, ali im nisam zaista oprostio. Bila je to predivna, pročišćavajuća godina koja me dovela dublje u Božje srce i evanđelje milosti. Kada je godina završila, bio sam napokon spreman podijeliti svoja iskustva s drugima.

Jedne druge godine, Bog mi je stavio na srce poslušnost. Isprva, nisam bio siguran što to znači. Nisam li već bio poslušan Bogu? Smatrao sam da je odgovarati na Božji šapat, Njegove poticaje i utiske, pa i na Njegovo vikanje, jaka strana mog hoda s Njim. Međutim, dok sam molio i čitao Pismo, Gospodin mi je pokazao neke jazove – velike jazove – u mojoj spremnosti na odgovor Bogu. Ja sam odgovarao u poslušnosti, ali ponekad jako sporo ili čak nevoljko. Tako svako jutro dok sam molio "Dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja, na zemlji kao i na nebu",

Jesen 2016. 27


Šest koraka

do trenutne poslušnosti 1.  Molitva: "Bože, učinit ću što mi kažeš da učinim. Dat ću što mi kažeš da dam, ići ću kako mi kažeš da idem. I prije nego me pitaš, moj odgovor je 'Da, Gospodine!', 'Ja slušam, Gospodine..."

2.  Pročitaj odjeljak dnevnog čitanja Riječi. Što ti Bog govori kroz ovaj dio Pisma?

3.  Govori li ti Bog da Ga poslušaš na neki specifičan način danas? Ako da, kako?

4.  Od jučer (ili od prošlog tjedna) što si čuo od Boga da ti govori da učiniš? Kako si odgovorio? Kako si se osjećao kad si odgovorio?

5.  Jesi li iskusio neki otpor ili nerazumijevanje Božjih uputa tijekom zadnja 24 sata? Ako jesi, opiši ih.

6.  Molitva: Traži Boga poniznosti da Ga čuješ i hrabrosti da ga slijediš danas.

  Rod Loy, North Little Rock, Arkansas dodao bih još "Bože, daj mi da čujem Tvoj glas i osjetim Tvoje vodstvo tako da mogu trenutno poslušati".

Nisam htio propustiti niti jedan "Božji trenutak"zbog duhovne gluhoće ili odgođenih reakcija. Tražio sam Boga da očisti moje duhovne uši, da mi da prijemljivo i osjetljivo srce i da mi da hrabrosti da djelujem trenutno vezano za bilo što da mi kaže.

To je bila godina trenutne poslušnosti. Moje prvo djelo poslušnosti bilo je da prihvatim Božju uputu da postavim ovo kao cilj za tu godinu. On je govorio, a na meni je bilo da poslušam odmah. Nisam imao pojma kamo to sve vodi, ali prihvatio sam "vožnju". Osjećao sam mnogo nesigurnosti i iskreno pravi strah. Isto tako osjećao sam i zbunjenost. Ipak, bio sam pastor crkve. Nije me trebao ugrožavati Božji poziv na slušanje Njegovog glasa i odgovaranja u poslušnosti i vjeri, ali ubrzo sam shvatio da je to obvezivanje otvorilo nova vrata duhovnog iskustva. Što će me On tražiti? Hoće li mi biti neugodno poslušati Ga? Hoću li čudno izgledati? Hoću li postati čudan? Svakog jutra tijekom godine dana tražio sam Boga da me učini osjetljivim na Njegov glas tako da mogu djelovati i učiniti

28 Duhovno vrelo

da Njegovo kraljevstvo dođe potpunije ljudima koje susrećem svakoga dana. Sjetio sam se stare pjesme koja kaže: "Ići ću kamo želiš da idem, dragi Gospode, preko planina, dolina ili mora; reći ću što želiš da kažem, dragi Gospode; bit ću ono što želiš da budem."1

ISUSOV STAV Tijekom godine Bog me podsjećao na stihove u Pavlovoj Poslanici Filipljanima. Pisao je: "Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe! Ne gledajte pojedini samo na svoju vlasititu korist, nego i na korist drugih! Težite među sobom za onim za čim treba da težite u Kristu Isusu!"(Filipljanima 2,3-5) Imajte isti stav kao Krist. O čemu to Pavao piše? Je li to uopće moguće? Apostol nas ne ostavlja da pogađamo. On govori da je Kristov stav potpuno predanje Očevoj volji: "Ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu."(Filipljanima 2,8) U poznatoj knjizi dnevnih poruka "Bogu sve moje najbolje"Oswald Chambers ohrabruje nas da slušamo Boga bez obzira na to što nam kaže:

"Neka vam postane navika govoriti 'Govori, Gospodine' i život će postati romansa. Svaki puta kada vas okolnosti pritisnu, vi recite 'Govori, Gospodine' i onda nađite vremena da slušate. Odgajanje je više od samo discipliniranja - ono ima svrhu da me dovede do toga da kažem 'Govori, Gospodine'. Sjetite se vremena kada vam je Bog govorio. Sjećate li se što vam je rekao? Dok slušamo, naše uši postaju osjetljivije, i baš kao Isus, čut ćemo Boga stalno."2 Jednog jutra dok sam razmišljao i molio kroz stihove iz Poslanice Filipljanima, shvatio sam da još nisam u tom stanju. Zaključio sam da sam prilično poslušan Bogu. Da mi netko prisloni pištolj uz glavu i prijeti da me ubije ako kažem da sam sljedbenik Kristov, mislim da bih ipak imao hrabrosti priznati da Ga poznajem. Ali ovo je bilo drugačije. Bog me tražio da budem tako poslušan da budem spreman umrijeti vlastitim planovima i željama – ne samo jednom, nego cijeli dan, svaki dan.

Mnogi ljudi govore da su spremni umrijeti za Krista, ali ako ne živiš život poslušnosti, nema puno šanse da ćeš umrijeti u poslušnosti. Život poslušnosti odražava se, kako je Pavao istaknuo, kroz poniznost, ljubaznost, istinu i darežljivost. Moje pitanje je postalo: u bilo kojem trenutku u danu, što u meni treba umrijeti da bi Krist bio uzvišen? Jesam li spreman biti radikalno poslušan Bogu? Shvatio sam da se trebam vratiti na početak i pronaći odgovarajuću definiciju poslušnosti. Nisam mogao poslušati ako nisam znao što Bog želi da učinim, tako da je prva nužna komponenta poslušnosti čuti Njegov glas. Bog koristi razne načine kako bi saopćio svoju prisutnost i svoju volju svojem narodu – gorući grm, oblak i stup vatre, šapat nakon potresa, magarca, prst što piše po zidu, ukazanje anđela, glas s neba. I to su samo neki od primjera. Ali način na koji je Bog odlučio govoriti najjasnije i najčešće je kroz Pismo. Ako natopimo svoje misli i svoja srca u Božjoj riječi, možemo biti sigurni da će nam On rasvijetliti istinu i otkriti nam se tamo. Naš zadatak stoga postaje odgovoriti s Isusovim stavom i poslušati ga do točke smrti – trenutno, potpuno i hrabro.


ŠTO AKO? Kako me Bog vodio da se obvežem i stavim fokus cijele godine na trenutnu poslušnost, razmišljao sam: Što ako Bog ima nešto za mene što je puno veće od onoga što sam ikada mogao zamisliti? Nisam tada mislio na pozicije, vlast ili posjedovanje. Nego sam razmatrao avanturu hodanja rukom u ruci sa suverenim, moćnim i nježnim Kraljem svega. Može li ijedna avantura biti uzbudljivija (i opasnija) od ove? Što ako Bog ima specifične zadatke za mene u uobičajenom tijeku moga dana? Što bi bilo kad bih bio dovoljno osjetljiv da čujem Njegov šapat i što kad bih bio dovoljno odvažan da djelujem kada Ga čujem da govori? Je li uopće moguće iskusiti božansko u običnom?

Tijekom godine – i svakog dana od tada – susreo sam Boga potpunije nego ikada ranije. Predanje tome da slušam i da odmah poslušam revolucioniziralo je način kako promatram svaki dan. Moj popis dnevnih obaveza nije više samo zemaljska stvar. U njega je ulivena mogućnost da Bog može učiniti nešto spektakularno i neočekivano ako osjetim Njegovo vodstvo u bilo kojem trenutku. Moji susreti s ljudima – planirani ili usputni – uvijek nose mogućnost da Bog prodre u uobičajeno i kaže mi da učinim nešto što će promijeniti nečiji život. Takav božanski susret može trajati samo nekoliko sekundi ili nekoliko minuta, tako da je nužno da odgovorim odmah kada čujem Božji glas. Naravno, nekada propustim neke od tih "Božjih trenutaka", nekada jer sam zbunjen oko toga što osjećam da mi Bog govori ili sam prespor u odgovoru. Ali imam puno prilika za vježbanje! Sa svakim novim hrabrim odgovorom poslušnosti, postajem malo više prijemljiv čuti Njegov glas i postajem sve sigurniji da se isplati imati Kristov stav svakog trenutka svakoga dana. Bog mi ne treba reći što namjerava učiniti prije nego ja djelujem i ja ne trebam vidjeti konačne rezultate nakon što poslušam. Bog me samo traži da napravim kako mi je rekao i prepustim ishode Njemu. To je ono što je Isus činio. Kamo god je išao, činio je upravo ono što mu je Otac rekao da čini. Ali rezultati su, u najmanju ruku, mješoviti: neki su ga obožavali, neki su ga se bojali, neki su ga mrzili. Kada čujem Božji glas i poslušan sam napraviti korak u živote ljudi, mogu očekivati neke da budu zahvalni, neke da budu zbunjeni i neke da misle da sam sišao s uma. To je u redu što se mene tiče.

PRVI KORAK Nakon "godine trenutne poslušnosti"onako kako sam razumio i prakticirao principe, poučavao sam ih u našoj crkvi. Odaziv je bio uzbudljiviji od onoga što sam mogao zamisliti. Jako sam ushićen zbog onoga što Bog radi kroz naše ljude i kako su se njihove duhovne uši otvarale u trenutnoj poslušnosti za Božje upute.

U svojoj knjizi objavio sam devedesetodnevni izazov kao eksperiment. Tri mjeseca trebate čitati Pismo, moliti i očekivati da će vas Bog voditi. Kao i svaka nova navika ili vještina, poslušnost isto ima krivulju učenja. Dok vježbate trenutnu poslušnost, neke stvari ćete savladati, ali ponekad ćete promašiti. Ja još uvijek učim i očekujem da ću nastaviti učiti cijeloga života. Vaše putovanje ipak nije namijenjeno da se završi nakon 90 dana. Nadam se da ćete glavnim prioritetom vašeg života učiniti to da slušate i da budete poslušni. Nema jamstva da će Bog govoriti u određeno vrijeme o određenoj osobi ili situaciji. Mi jednostavno

Bog mi ne treba reći što namjerava učiniti prije nego ja djelujem i ja ne trebam vidjeti konačne rezultate nakon što poslušam. Bog me samo traži da napravim kako mi je rekao i prepustim ishode Njemu. To je ono što je Isus činio. otvaramo svoja srca zbog činjenice da Bog žudi da s nama podijeli svoje srce i svoje namjere. Ako slušamo i ako smo poslušni, cijeli svijet mogućnosti se otvara pred nama. Osobe koje prakticiraju trenutnu poslušnost su oni s kojima se volimo družiti. Slušamo njihove priče i divimo se kako ih Bog koristi. Ti možeš biti jedna od tih osoba. Probaj i vidi što će se dogoditi. Nemaš što izgubiti, a možeš dobiti sve.

Ovaj članak je prilagođen i preuzet iz knjige "Trenutna poslušnost: Avantura usklađivanja s Bogom"(Influence Resources: Springfield, 2014). BILJEŠKE 1   Brown, Mary. 1856.–1918. Ići kamo želiš da idem (I’ll Go Where You Want Me to Go); autor glazbe E. Rounsefell, Carrie. 1894. 2   Chambers, Oswald. 2006. Moje najbolje za njegovu preuzvišenost (My Utmost for His Highest) Discovery House Publishers. Grand Rapids. 30.

  Rod Loy je stariji pastor First

Assembliey of God, North Little Rock, Arkansas, i izvršni prezbiter za General Council of the Assemblies of God, Springfield, Missouri.

Jesen 2016. 29


Ciklus evangelizacije i učeništva: ad je Isus dao Veliki nalog svojim učenicima, to im nije bila nova ideja. Kroz svoje pouke i vlastiti primjer, Isus je pripremao svoje učenike za taj zadatak. Njihova misija nije bila samo sastaviti još jedan religijsko-društveni pokret. Oni su trebali sudjelovati u božanskoj aktivnosti gdje Bog u svijetu otkupljuje izgubljeno čovječanstvo nazad k sebi. Baš kako su vidjeli umnažanje kruha i riba, oni će sada sudjelovati u ovjekovječavanju i umnažanju poruke koju im je Isus povjerio.

30 Duhovno vrelo

Svako od četiri Evanđelja završava s naglaskom na misiji koju je Isus na kraju svoje zemaljske službe povjerio učenicima. Stihovi o Velikom nalogu u sva tri sinoptička evanđelja, pa tako i u Evanđelju po Ivanu, jasno iznose opsežnu misiju koja uključuje evangelizaciju i učeništvo. Točnu i opsežnu definiciju evangelizacije dao je William Temple, 98. nad-

biskup Canterburyia (1942.–1944.): "Evangelizacija znači predstaviti Isusa Krista u sili Svetoga Duha kako bi ljudi mogli staviti svoje povjerenje u Njega kao u Spasitelja i služiti mu kao Gospodinu u zajedništvu Njegove Crkve." Razmatrati evangelizaciju i učeništvo kao različite stvari je neprirodno razlikovanje. Jednako kao što se ne može iscrtati linija između duginih boja, evangelizacija u Pismu se ne može odvojiti od učeništva. Evangelizacija i učeništvo nisu dva dijela istog procesa koji započinje evangelizacijom i kulminira učeništvom. Oni tvore ciklus. Cilj evangelizacije je učeništvo, a učeništvo treba pripremiti vjernike za evangelizaciju.

EVANGELIZACIJA PRETHODI UČENIŠTVU U prispodobi o sijaču, Isus je učio da će sjeme – Riječ Božja ili poruka – pasti na različite vrste tla. Neki ljudi koji čuju poruku, neće odgovoriti na nju i neki koji odgovore, neće ostati.


Proces bez završetka Neki pristupaju Prispodobi o sijaču s negativne strane zbog toga što tri ili četiri vrste zemlje ne rode trajan život, ali usporedba gleda preko tih prepreka u pobjedu Božje riječi u donošenju Božjeg kraljevstva. Iako je mnogo pažnje u usporedbi posvećeno nabrajanju vrsta zemlje koje nisu plodne, samo jedan mali dio sjemena bi dospio na takvu vrstu zemlje u pravom sijanju na njivi. Prispodoba ne implicira da je većina sijačevog truda uzaludna.

Većina ekspozitornog iznošenja razmatra Prispodobu o sijaču kao priču o četiri vrste zemlje: tvrda zemlja, plitka zemlja, trnovita zemlja i dobra zemlja. Ali prispodoba se isto tako može promatrati kao prikaz dviju vrsta zemlje: plodne i neplodne. Tri primjera su dana za neplodnu zemlju. Svaka osoba suočena je s jednom od samo dvije moguće sudbine. Rezultat evangelizacije je na dobroj zemlji – oni u kojima život ne samo započinje, nego i raste i umnožava se. Neki ljudi pristupaju evangelizaciji s isključivim ciljem da nekoga vode u molitvi spasenja. Ali

cilj evangelizacije je više od odluke za spasenje. Cilj evangelizacije je promjena životnog stila – osoba koja slijedi Krista u poslušnosti Njegovom učenju i zapovijedima. Krajnji cilj je učenik – predan i vjeran Kristov sljedbenik.

Nažalost, ako osoba stigne do trenutka odluke za spasenje bez razumijevanja cijene slijeđenja Krista, ta osoba može dobro započeti, ali doživjeti neuspjeh u ustrajnom slijeđenju Isusa. Ova situacija je ilustrirana u prve tri vrste zemlje spomenute u Prispodobi o sijaču. Ljudi prihvate poruku, ali ptice odnesu sjeme, sunce ga spali, trnje ga uguši. Isus je objasnio da ptice, sunce i trnje predstavljaju prepreke u duhovnim životima ljudi. To uključuje progonstva i požudu za bogatstvom. One sprječavaju poruci da ostvari trajni učinak.

Koliko god strastveno želimo vidjeti ljude da se odlučuju za Krista, moguće ih je gurnuti u preuranjenu odluku, umjesto surađivati s Duhom Svetim da ih vodi, najprije u odluku, zatim u učeništvo. Ra-

RANDY HURST

zumijevanje da učeništvo treba biti cilj evangelizacije utjecat će na način kako dijelimo poruku. Isus je učio da Njegovi učenici moraju razumijeti cijenu učeništva: "Tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik. Tko od vas, kad hoće da sagradi kulu, najprije ne sjedne da proračuna trošak da li ima čim dovršiti?" (Luka 14,27,28). Osoba koja nije vjernik mora razumjeti značaj odluke da prihvati Kristovo oproštenje i da Ga slijedi. Vjernici moraju paziti da emotivno ne manipuliraju ljude da donesu odluku koju niti razumiju niti su spremni donijeti. Dok se molite s osobom da prihvati Krista, morate osigurati da osoba razumije što čini. Ovo zahtijeva mudrost i ponekad čak suzdržavanje. Mi nismo odgovorni da osvjedočimo ljude da predaju svoje živote Kristu. Evangelizacija nije samo ljudsko uvjeravanje, to je djelo Duha Svetog. Isus je obećao da će Duh Sveti uvjeriti svijet vezano za "grijeh, pravednost i sud" (Ivan 16,8). Mi smo odgovorni jasno podijeliti poruku. Ali Duh

Jesen 2016. 31


Neki ljudi pristupaju evangelizaciji s isključivim ciljem da nekoga vode u molitvi spasenja. Ali cilj evangelizacije je više od odluke za spasenje. Cilj evangelizacije je promjena životnog stila – osoba koja slijedi Krista u poslušnosti Njegovom učenju i zapovijedima.

Sveti uvjerava i nagovara srce slušatelja. Kada razumijemo da Bog preuzima inicijativu i nastavlja biti aktivan u procesu evangelizacije, to nas osposobljava da budemo odvažni oslanjajući se na Njegovo uvjeravajuće djelovanje. Možemo također biti strpljivi, vjerujući Njegovom pravom trenutku radije nego pokušavati pritisnuti ljude na preuranjenu odluku. Ovo nam omogućava da ne oklijevamo, ali i da ne žurimo dok svjedočimo.

UČENIŠTVO PRETHODI EVANGELIZACIJI Ciklus evangelizacije i učeništva je dovršen kada učenici postanu nosioci poruke koji evangeliziraju i stvaraju nove učenike. Crkva na zapadu može naučiti od crkve u drugim dijelovima svijeta u tom smislu. U posljednjih 50 godina, rast crkve u Assemblies of God zajednicama u mnogim zemljama uvelike nadmašuje ovaj na zapadu. Ovo je posebno tako u Južnoj Americi, Africi i dijelovima Azije. Jedan razlog za ovaj eksplozivan i eksponencijalan rast je zbog toga što su vjernici većine zemalja trećeg svijeta poučavani da evangeliziraju i to se od njih očekuje. Mnogi vjernici u Americi očekuju plaćeno, profesionalno crkveno osoblje da evangelizira. U zemljama koji nemaju značajan broj plaćenih crkvenih službenika, zajednice su puno aktivnije u evangelizaciji. Biti učinkovit svjedok ne ovisi nužno o tome koliko dugo netko slijedi Krista ili čak koliko duhovno zrela je ta osoba. Opsežna istraživanja u tisućama crkava pokazuje da većinu evangeliziranja u bilo kojoj zajednici rade oni koji su kršćani manje od godinu dana. Osobna evangelizacija je osnovni dio nasljedovanja Krista. To treba biti dio života svakog vjernika kako bi utjecali na one oko njih koji nisu vjernici.

ne i besprijekorne, ako doista ustrajete u vjeri, utemeljeni i postojani i neodjeljivi od nade Radosne vijesti koju ste čuli ..." (Kološanima 1,22-23)

Pavao nastavlja s opisivanjem cilja naviještanja evanđelja: "Njega mi navješćujemo, opominjući svakoga čovjeka i poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti, da učinimo zrelim svakog čovjeka u Kristu. (Kološanima 1,28 naglasak dodan). Primijetite da je cilj svakog učenika da bude izveden pred Gospodina svet, neporočan i besprijekoran – zreo u Kristu – na kraju svog zemaljskog života.

Dok vode lokalne crkve u evangelizaciji, pastori često trebaju donositi odluke o vremenu i resursima koji će biti iskorišteni. Mi, kao i Pavao, trebamo biti predani tome da evangeliziramo "da kako neke spasim" (1 Korinćanima 9,22; doslovan prijevod s engleskog "svim sredstvima"). Ali mi moramo prioretizirati ta sredstva koja rezultiraju krajnjim ciljem kojeg definira Božja riječ – učenici koji su "zreli u Kristu" (Kološanima 1,28). Ponekad će to značiti pribjegavati metodama koje možda neće producirati velik broj inicijalnih odluka, ali će rezultirati u većem broju učenika. Isusov interes je fokusiran na vječne posljedice grijeha i vječnu sudbinu svake osobe. Evanđelje poziva svakog slušatelja da se odluči i odgovori na naviještanje Božje riječi. Naglasak evanđelja je spasenje pojedinaca koji će sačinjavati Kristovu nevjestu. Misija Crkve je sudjelovati u Kristovoj misiji "...privesti k slavi mnoge sinove..." (Hebrejima 2,10) Ciklus evangelizacije i učeništva je proces dosezanja i zadržavanja ljudi koji postaju građani Kristovog vječnog kraljevstva, proces koji nema svršetka.

CILJ Cilj evangelizacije i učeništva jasno je opisana u Pavlovom pismu Kološanima: " ...sada Bog izmiri u Kristovu tijelu, smrću da vas izvede preda se svete, neporoč-

  Randy Hurst, Springfield, Missouri, je direktor komunikacije i povjerenik Evangelizacijske komisije u svjetskoj misiji Assemblies of God.

32 Duhovno vrelo


U ovom proučavanju nastavljamo s pregledom vrlo važne teme, a to je Prepreke životu u Kraljevstvu. Kratkim pregledom u prošlom broju razmotrili smo opasnosti odbijanja napuštanja kulturoloških stavova i djela koja su u izravnoj suprotnosti Božjoj riječi. Božje dijete mora razviti izuzetnu osjetljivost na unutarnji glas Svetog Duha kako bi razlučilo takva područja koja naizgled mogu izgledati bezopasna. No, ako ih ignoriramo te dopustimo da se razviju, ona u nečijem životu mogu imati pogubne posljedice na duhovni rast i razvoj. Nitko nikada u ovom životu neće doseći bezgrešno savršenstvo (to je postigao samo naš Gospod), stoga stalno i pošteno preispitivanje vlastitog srca mora biti stalna aktivnost svakog Kristovog sljedbenika. Dok proučavate ovaj materijal, molite se. Zamolite Svetog Duha da vam otkrije svaki stav ili djelo koje će biti prepreka u vašoj "duhovnoj utrci".

Serija Život u Kraljevstvu, DEVETI DIO

Prepreke

ŽIVOTU U KRALJEVSTVU drugi dio

H. MAURICE LEDNICKY AROGANCIJA Definicija arogancije je "biti ispunjen neopravdanim ponosom i samovažnošću i diktatorski nastrojen i egoističan". Jedan takav dramatičan primjer koji se dogodio u doba kraljevstva je priča o prvom izraelskom kralju Šaulu. Kad je prorok Samuel počeo Šaulu iznositi Božji plan da postane kral,j Šaul je prosvjedovao: "Nisam li ja od Benjaminova plemena, najmanjega plemena

Izraelova? A moj rod nije li najneznatniji između svih rodova Benjaminova plemena?" (1 Samuelova 9,21). Samuel je pomazao Šaula i kad je došlo vrijeme da bude predstavljen kao kralj, nisu ga mogli pronaći. U svojoj poniznosti "se sakrio za tovarom" (1 Samuelova 10,22). Preskočimo nekoliko godina. U jednoj od bitaka koju je konstantno vodio s Filistejcima Šaul je prinio

Jesen 2016. 33


Što sam dublje proučavao i istraživao Božju riječ, jačala je moja vjera. No, s druge strane, vjera i ljudsko rezoniranje nikada ne mogu surađivati na istoj razini. Um je konačan, ograničen u svojim sposobnostima da pronikne u djela Bog Stvoritelja. žrtvu paljenicu što je bila izričit neposluh zapovijedima koje mu je dao Samuel. Zbog te bahatosti Samuel mu je rekao da se njegovom kraljevanju bliži kraj (1 Samuelova 13,7-14). Krenimo još malo dalje. Samuel je zapovjedio Šaulu da potpuno uništi čitav amalečki narod (1 Samuelova 15,1-3). I ponovo je Šaul glatko odbio poslušnost. Čak i kad ga je Božji čovjek ukorio za njegovu aroganciju: "Koliko god si malen sâm u svojim očima, ipak si postao glavar Izraelovih plemena. Jahve te pomazao za kralja nad Izraelom" (1 Samuelova 15,17). Kralj se nastavio izmotavati te druge okrivljavati za svoje grešno ponašanje. Poslušajmo žestoke Samuelove riječi: "Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu?

34 Duhovno vrelo

Znaj, poslušnost je vrjednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima" (1 Samuelova 15,22-23; moj naglasak). Kakav ukor – usporediti arogantan duh (samovolju) sa štovanjem idola. U biti, kralj Šaul je govorio: "Ja ću napraviti po svome!" Iz Pisma se jasno vidi da se svojevoljni neposluh suverenom Gospodu zapravo može pripisati bahatom srcu.

Još jedan stvarni primjer arogancije nalazimo u Knjizi Djela apostolskih, nedugo nakon izlića Svetog Duha na Pentekost. Ne zaboravite da je ovo Novi zavjet. Pošto je u Jeruzalemu bilo puno posjetitelja (židova iz mnogih naroda) koje je zahvatilo ovo veliko probuđenje, jedan broj jeruzalemskih vjernika je pro-


dao vlasništvo i novac dao apostolima kako bi pomogli onima koji su iscrpili svoja financijska sredstva (Djela 4,34-37). Ali Ananija "proda imanje pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima" (Djela 5,1-2; moj naglasak). Sveti Duh je Petru otkrio to što su učinili te je on Ananiji postavio vrlo direktno pitanje: "Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu" (Djela 5,3-4; moj naglasak). Ananija se istog časa srušio mrtav. Nakon nekoliko sati kad je došla njegova žena i potvrdila iznos novca koji su se dogovorili dati, Petar joj je postavio isto pitanje: "Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega?" (Djela 5,9; moj naglasak). Istog je časa i Safira umrla. Velika se diskusija vodila oko pitanja zbog čega je došlo do ovakve nemilosrdne i brze osude. Iskreno, čini se da u Svetom pismu nema odgovora, no sa sigurnošću možemo ustvrditi da je u njihovom postupku bilo puno arogancije. Ovaj je par kardinalno pogriješio kad su pretpostavili da će se izvući s tom laži. Možda su oni bili imućan par poslovnih ljudi koji su navikli živjeti prema kodeksu situacijske etike. Ovo je uistinu bila prigoda da se dobro zagledaju u oči svojih kolega i plan je bio skovan. Možda su tražili pažnju ili povlađivanje ili pohvalu koju će im u ovoj uzbudljivoj zajednici, koja je svakodnevno rasla, priskrbiti takav nesebičan dar. Zapravo, bio je to samo sebičan dar poradi osobnog dobitka.

"Kako itko može vjerovati zapovijedi? Zapovijedi se izvršavaju, i sve dok ih nismo izvršili, mi glede njih nismo učinili ama baš ništa. A čuti ih, a ne izvršiti, neizmjerno je gore nego ih uopće ne čuti, posebno u svjetlu skorog dolaska Krista i nadolazećeg suda." -  A. W. TOZER Životna lekcija: Putovi arogantnog duha ubrzo će dovesti osobu da povjeruje (1) kako nam je Bog "dužan" za sve što smo učinili za njega, (2) kako nas Bog "nepravedno" tretira sa čestim i ogromnim poteškoćama s kojima se susrećemo, (3) kako sam ja "iznimka" prema onome što Bog očekuje od ostalih, i (4) kako je moja "superiornost", u svjetlu drugih koji posjeduju manje znanja i sposobnosti, i te kako opravdana. S ovakvim nesvetim stavom koji smo razmotrili sve više postaje očito da je poniznost Kristov put. Lako se može dokazati kako je poniznost najveća vrlina Kristovih sljedbenika – sušta suprotnost aroganciji ili samodopadnosti. Ponovo kažem, moramo često preispitivati svoja srca kako bismo se odvojili od "svijetolikosti" i srcem, umom i djelima dosegli kristolikost.

DEFINIRANJE "ISPRAVNOG" PREMA DJELIMA NEOBNOVLJENE VEĆINE U par zadnjih desetljeća širom svijeta bilo je ujedinjenih pokušaja da se "legaliziraju" takve stvari kao što su istospolni brakovi, homoseksualne i lezbijske aktivnosti, pobačaji, upotreba halucinogenih droga i ostalih sličnih bezbožnih ponašanja. Kroz etiketiranje se nastavlja kontinuirani pritisak na vjernike. Optužuju se za vjersku nesnošljivost i uskogrudnu netoleranciju. Djeca i

© 2009. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

NAKON SLAVLJENJA MOLIMO VAS DA NA PROPOVIJED ODETE U DRUGU CRKVU (BILO GDJE JE BOLJE NEGO OVDJE.) PASTOR

"Mislim da je pastorov osjećaj nesigurnosti gore nego ikad."

mladi ljudi se uče da budu "tolerantni" (premda to nije prema biblijskoj definiciji tolerancije) i ne "osuđuju" one čija djeca imaju drugačiji način života. Posljedično tomu, vjernici čine nešto od ovoga. 1.   Povlače se i sakrivaju u sigurnost vlastitih domova i crkava istovremeno se držeći nepogrešivog učenja Božje riječi. Sveci iscrpljeni od borbi nadvladani su konstantnom agresijom i jednostavno čekaju da se dokopaju sigurnosti u nebu. Kritiziraju zla svoje generacije i ne žele imati ništa i sa čim što bi nalikovalo takvom prezira vrijednom neposluhu. 2.  Na drugom kraju spektra, neki će vjernici postati zeloti po pojedinim pitanjima – istospolnih brakova, pobačaja itd. – te će glasno braniti istinu Svetog pisma. Nažalost, oni kojima se obraćaju ne žele čuti tu poruku i s gnjevnim optužbama odgovaraju da izvitoperuju sliku Boga punog ljubavi. Na koncu ovog bučnog meča obično i vjernici i grešnici ostaju pri svojem stajalištu. Biblijsku "toleranciju" jednostavnim rječnikom možemo definirati kao: "mrziti grijeh" ali "ljubiti grešnika". Velika je razlika između povlađivanja grijehu i ljubavi prema osobi koja počinja grijeh. Prava ljubav zahtijeva otkupljenje a ne povlađivanje. Isus je rekao: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti" (Ivan 8,11). On nikada nije odobravao grešna djela kako bi izbjegao suočavanje sa grešnikom. 3.   Možda je najgore od svega reakcija vjernika da postane "tolerantan" na grijeh u vremenima kada kultura rapidno usvaja nebiblijski način razmišljanja i ponašanja. Glasovi u pluralističkoj kulturi su zahtjevni pa je najbolje da ih ostavimo na miru. Ne govori ništa, ne čini ništa. Vjernik se primiri, vjerojatno razmišljajući da stvari nisu baš tako loše od onoga kako su nas učili naši očevi u vjeri. Možda je Biblija relevantna

Jesen 2016. 35


za neku drugu generaciju i ti kulturološki uzusi nužno se ne odnose na nas. Takva se racionalizacija nastavlja sve dok na koncu Crkva ne prihvati ono što je Božja riječ jasno označila kao zlo – dovodeći do neposluha Bogu te u konačnici njegove srdžbe.

NAPREDOVANJE ZLA Odbacivanje Toleriranje Prihvaćanje Usvajanje Propagiranje Postmodernizam je ključna riječ za dvadeset prvo stoljeće. Pojednostavljenim riječima, postmodernizam zaključuje da ne postoje apsoluti – i u to je apsolutno siguran. Spisi "svete knjige" nekog religioznog gurua imaju jednaki autoritet kao Sveto pismo. Posljedično tomu, u ime duhovnosti, svakoj osobi ostaje da sama izabere ili izbriše što god smatra istinom. Izraz za to je sinkretizam, u značenju uzimanja nekoliko inače suprotstavljenih koncepata i načela koji su u sukobu, sjedinjujući ih u novu dogmu, a da se ne razriješe razlike. Zaključak: tvoja "istina" možda nije isto što i moja "istina". Crkva Gospoda Isusa Krista nikada ne smije prihvatiti takvo lažno učenje. Ne postoji više putova u Nebo. Samo Isus je put! Životna lekcija: Ljudska iskvarena narav uvijek će ga gurati prema zlu. I "ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla" (Iv 3,19). Uz sotonsko nadahnuće uvijek će postojati sklonost prema samoopravdanju (moja osobna definicija duhovnog ratovanja) te stoga i "tolerancija" prema zlim djelima onih koji nisu prihvatili oprost i otkupljenje. To nikada ne smije postati standard u Gospodnjoj Crkvi. Bez obzira na kulturološke implikacije pa i osobne reperkusije (2 Timoteju 3,12; 1 Petrova 1,7), put koji moramo slijediti je onaj uski put koji je odredio Sin Božji (Matej 7,14).

"INTELEKTUALNI" PRISTUP VJERI Ovdje postoji tanka granica. Srž vjere nije pokrivena neznanjem. Zapravo, iz osobnog iskustva znam da je istina upravo suprotna. Što sam dublje proučavao i istraživao Božju riječ, jačala je moja vjera. No, s druge strane, vjera i ljudsko rezoniranje nikada ne mogu surađivati na istoj razini. Um je konačan, ograničen u svojim sposobnostima da pronikne u djela Bog Stvoritelja. "Stvorenje" nikada neće moći postići jednakost sa "Stvoriteljem". Prava vjera u Boga ide dalje od ljudskog intelekta te ulazi u duhovno područje Svemogućeg. Apostol Pavao je u svojoj poslanici mladoj Crkvi u gradu Korintu koja se često uzima kao primjer prve urbane crkve u novozavjetnom periodu, povukao kontrast između "ljudske mudrosti" i "mudrosti Duha". Ovaj značajan trgovački grad bio je pravi suvremeni razvijeni grad koji se ponosio svojim filozofskim pristupom životu. Kao rezultat, oni su bili intelektualno bahati, bogati u materijalističkom smislu i moralno pokvareni. "I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego

36 Duhovno vrelo

u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj" (2 Korinćanima 2,4-5). I nastavlja: "Navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu ... koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli" (2 Korinćanima 2,7-8). Ovaj se odlomak često interpretira u značenju DA su "intelektualci" ovog svijeta mogli dokučiti pravo značenje Kristovog dolaska na Zemlju, nikada ga ne bi razapeli. Drugim riječima, ljudska mudrost ne može biti jednaka spoznaji vječne istine. Ali pođimo još malo dalje. Ono što ovi vođe nisu znali, niti su svojim ljudskim intelektom mogli znati jest činjenica da predavanje Isusa na smrt nije bilo zaustavljanje, već realizacija Božjeg plana. Pavao o tome na nekoliko mjesta u svojim poslanicama (Korinćanima i Efežanima) govori kao o "sakrivenu otajstvu". Moguće da je razlog zbog čega ga je to u njegovu umu toliko impresioniralo jest taj što ga je to podsjećalo da je čitavu mladost slijedio putove intelektualizma kako bi pronašao istinu. Savao (kasnije Pavao) je bio vrstan stručnjak za židovsku povijest te Zakon i Proroke. Usprkos njegovom intenzivnom proučavanju starozavjetnih spisa i dalje je trebao božansko otkrivenje da shvati i prihvati kako je Isus Krist i Gospod i Spasitelj.

Širom svijeta raste zabrinutost zbog raznih promjena i modifikacija crkvene doktrine u koju se vjerovalo dugi niz godina. Uvijek je uznemirujuće kada zajednica vjernika koristi trendove suvremene kulture i ljudsko iskustvo za promjenu svoje hermeneutike. To je nešto više od generacijskog ukusa – to je izravan izazov Božjoj riječi.

Najveći izazov s kojim se danas suočava Crkva jest propitivanje autoriteta Svete Božje riječi. AKO dijelovi Svetog pisma nisu nadahnuti Svetim Duhom, tada ostaje na čovjeku da izabere koje će dijelove prihvatiti kao istinu. Vrlo skoro – a dokazi se gomilaju – svatko radi "ono što je dobro u njegovim očima". I dok svaki Kristov sljedbenik treba imati intenzivnu glad za iskustvenim poznavanjem Riječi, vrlo ozbiljno moramo staviti veliku odgovornost u ruke muškaraca i žena koje je Gospod izabrao za navjestitelje (propovjednike) svojeg evanđelja. Pavao je ohrabrivao Timoteja: "Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno reže riječ istine" (2 Timoteju 2,15). Netom prije svog smaknuća Petar donosi snažno upozorenje o lažnim učiteljima "koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja" (2 Petrova 2,1). Nesigurnost glede Istine, komunicirane intelektualnim terminima, u umove mladih vjernika donijet će zbunjenost. Mnogi će se okrenuti od takvih učenja pošto potiču osjećaj nesigurnosti. Drugi pak, koji jednako misle kao i njihovi učitelji, na temelju vlastite racionalnosti opravdavat će svoje ponašanje kako im odgovara.

Dubina u naviještanju Božje riječi nije učiniti da jednostavno zvuči složeno, već učiniti da složeno zvuči jednostavno. Dobar propovjednik je


onaj koji će dovesti do toga da se pitate zbog čega KULTURA INTERPRETIRA BOŽJU RIJEČ ove jednostavne istine niste razumjeli ranije, a Kontekstualizacija – to je riječ koja se često čuje među onima čije srce gori za širenjem radosne vijesti prema Isusovoj zapovijedi ne onaj koji dovodi do toga da se pitate zašto ste (Matej 28,18-20; Marko 16,15-17; Djela 1,8). To je dobra stvar, nije namjera naviještanjem Isusa kao Spasitelja nametnuti ikada pomislili da tu jako složenu istinu uopće jer kulturološko mišljenje jednog naroda ili grupe ljudi drugima i možete shvatiti. disciplinirati ih kao njegove sljedbenike. Postoji biblijski doŽivotna lekcija: "Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom" (Rimljanima 10,17). Vjera i Božja riječ su neraskidivo povezane. Stoga, da bi moja vjera narasla i bila snažna, mora biti utemeljena na Božjoj riječi. To znači prihvaćanje Riječi kao temelja i vjere i prakse. Ako preko ljudskih intelektualnih napora umanjimo ili uništimo nadahnuće i autoritet Svetog pisma, tada nužno slijedi kolaps vjere. Kada bi čovjek ispravno mogao razumjeti sve što Bog jest i sve što Bog čini, tada ne bi bilo žurne potrebe za vjerom. Pojedini vjernici i Crkva kao zajednica vjere nikada ne smije popustiti u svom čvrstom držanju za Riječ nadahnutu Duhom Svetim (2 Timoteju 3,14-17; 2 Petrova 1,16-21).

kaz da je ovaj problem i u ranoj novozavjetnoj Crkvi zahtijevao određenu pažnju. Kako se evanđelje širilo u nova područja i mnogi pogani (nežidovi) su hrlili u Crkvu, židovski vjernici su zahtijevali da obraćeni pogani kao dokaz vjere obrežu svoje muškarce prema židovskom starozavjetnom običaju. To je u ranoj Crkvi postao ogroman problem. Napokon, nakon puno diskusije, molitve i potvrde Svetog Duha, svi su se složili da se pogani neće morati obrezivati (Djela 15,22-29). Zapravo, u poslanici koja je poslana vjernicima u Sirijsku Antiohiju, problem obrezivanja uopće nije niti spomenut. Tri (3) stvari koje su rečene bile su: "uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva" (Djela 15,29). One su prvenstveno govorile o poganskim običajima u kojima su mnogi od ovih pogana sudjelovali. Ukratko, trebali su ostaviti druge bogove i zle stvari koje su s tim bogovima bile povezane.

Načela Božje riječi su jednaka na čitavom svijetu. Duhovno kraljevstvo ne poznaje zemljopisne ili političke granice.

Jesen 2016. 37


Dakle, imajući u vidu ovu pozadinu, razmotrimo kako pretjerivanje u kontekstualizaciji također može postati veliki problem u ovoj generaciji međunarodnih misionarskih pothvata. Moramo shvatiti da nije svaki aspekt neke kulture loš ili zao. Stoga ne treba niti pretpostavljati da moramo direktno napasti kulturu i način života neke grupe ljudi. Ono što se mora pažljivo izbjegavati je da u interesu izvršavanja Gospodnje zadaće ne zažmirimo na prakse koje se direktno protive biblijskim načelima. Samo zato što je nešto "pravilo" u nekom narodu – u političkom, društvenom ili moralnom smislu – ne znači da možemo preći preko njega izbjegavanjem ili prilagođavanjem istine. Grijeh nije relativan u određenim okolnostima. Načela Božje riječi su jednaka na čitavom svijetu. Duhovno kraljevstvo ne poznaje zemljopisne ili političke granice. Na primjer, u nekim zapadnim kulturama gdje nalazimo obilje materijalnih dobara razvila se poruka o prosperitetu. Bog doista želi blagosloviti i iskazati čast onima koji poslušno žive. Ali ovo učenje ide dalje od tog načela. Njegova premisa je da "ako ste postigli pravi nivo vjere, jednostavnim ispovijedanjem Božjeg obećanja možete posjedovati veliko zemaljsko bogatstvo". Navodi Svetog pisma su "kontekstualizirani" (bolje rečeno, izvađeni su iz konteksta) kako bi dokazali da je Božja "volja" da njegova djeca uživaju i priušte si sve moguće udobnosti u ovom životu. Često se navode citati koji to "dokazuju". No nekoliko takvih odabranih odlomaka u stvari nisu sukladni s cijelim naukom Riječi. To je samo tjelesnost koja pokušava izgledati sveto tako što izokreće vječna načela za zadovoljavanje tjelesne naravi.

Bog nije uspostavio set pravila da nas ojadi. On nije okrutan tiranin koji svoje podanike želi vidjeti da pužu po prašini; već je sve što je rekao u svojoj Riječi na našu korist. Život radosti, mira, sigurnosti i ispunjenja dolazi po svojevoljnoj poslušnosti jedinstvenom Božjem planu otkupljenja i pomirenja. Ovo nadahnuto otkrivenje istine nalazimo u njegovoj vječnoj Riječi. Životna lekcija: Prihvaćanjem filozofije naše kulture i sudjelovanje u tim stvarima koje su suprotne Božjoj riječi nanijet će štetu i vjerniku kao pojedincu i Kristovom tijelu. Sveto pismo treba marljivo proučavati kako bi načela koja je Bog otkrio upravljala čovjekovim djelima. Ako postoje nekonzistencije, suludo je pokušati modificirati: "Ovako govori Gospod". Možda neće uvijek biti popularno suprotstaviti se moralnom zlu (pitajte Ivana Krstitelja koji je kralja Heroda prozvao za nemoral – Matej 14,1-12).

Svakodnevni "hod u Duhu" - proces posvećenja (unutarnje svetosti) i duhovne zrelosti (izvanjske pravednosti) zahtijeva našu najozbiljniju pažnju. Da, u nama prebiva Sveti Duh i on nas često potiče da u svojim životima još bolje primijenimo Božju riječ. No i dalje ostaje na svakom pojedinom od nas da reagiramo na Doktrinalna pogreška obično nije potpuno na- ispravan način. Pavao nas ohrabruje da "svupuštanje Svetog pisma, već više nalikuje na čemo starog čovjeka" i "obučemo novog" (EfežaPRENAGLAŠAVANJE istina koje su PRE- nima 3,20-24; Kološanima 3,5-10). Kao duhovni vođe, važno je da Božju riječ ostvarimo u MALO NAGLAŠENE. svojim životima. Nije moguće drugima govoriti Jednom sam u multikulturalnom okružju poučavao o odnosu da rade ono što im kažemo, a da najprije mi ne muža i žene (Efežani 5,21-33) i na jednom od predavanja govorio sam na koji način muž mora poštivati i ljubiti svoju ženu. budemo uzoran primjer. Pridružimo se apostolu Pavao ukazuje da je takva vrsta ljubavi/poštovanja način kako i objavimo: "Nasljedujte mene kao što ja nasljeda muževi ljube svoje žene. "Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju ... Tako treba da i muževi dujem Krista" (1 Korinćanima 11,1). ljube svoje žene kao svoja tijela" (Efežanima 5,25.28). Uz to sam spomenuo da pobožni muževi neće zlostavljati (tući) svoje žene ili ih tretirati kao robinje, prisiljavajući ih da im se pokoravaju. Visokorangirani član veleposlanstva, koji je bio na dužnosti predstavljajući svoju zemlju, usprotivio mi se: "Pastore, to što vi naučavate dolazi iz konteksta zapadne kulture i ne odnosi se na moju zemlju". Smjesta sam odbacio njegov argument. Premda je "muž glava žene" Sveto pismo komunicira jezikom koji njegovu ulogu kao muža uspoređuje s Kristovom koji je "glava svog Tijela, Crkve". (Efežani 5,23). Očigledno je da Krist ne zlostavlja niti upropaštava svoju mladu – Crkvu. Ovo su dva primjera koji ukazuju kako tradicija ili dugotrajna praksa mogu dovesti da inače pravedni ljudi odstupe od biblijske istine. Popis takvih kulturoloških invazija u Crkvu može biti prilično opširan i mnoge od njih se očituju u nekim manje vidljivim stavovima. Pohlepa, ljubomora, zavist, mržnja, kriticizam, cinizam – takvi nutarnji grijesi vrebaju poput lava koji se prikrio te samo čeka pravi čas da se baci na svoj plijen. Protuotrov za takvo očito "prihvatljivo" ponašanje među vjernicima je tumačenje cjelovitog teksta Svetog pisma u kontekstu Božjeg karaktera kako ga je objavio čovjek Isus Krist. Što je veća želja da budemo poput Krista, prije će samovolja otići iz naših života.

38 Duhovno vrelo

Braćo i sestre u Kristu, vrijeme je kratko. Ljubite ga svim svojim srcem. Služite ga svom svojom snagom. Isus dolazi uskoro! -  H. MAURICE LEDNICKY Ovaj članak preuzet je iz knjige Kingdom Living © 2013., autora H. Maurice Lednickya. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana.

  Dr. H. Maurice Lednicky je

50 godina bio zaređeni službenik Assemblies of God. On je pisac, evangelizator, pastor, misionar i bivši predsjednik Central Bible College, Springfield, Missouri.


ropovijedanje i poučavanje o upravljanju financijama ključni su dio vođenja crkve. Svakog tjedna želim vidjeti da su financijske potrebe ispunjene, iskusiti uzbuđenje rastuće službe i nastaviti dalje s pobožnom vizijom. To očito zahtijeva predanu darežljivost čitave crkve. No, prečesto se naši uzvišeni ciljevi za upravljanje reinterpretiraju kao: "Crkvu samo zanima novac."

Jesen 2016. 39


Moj prvi susret s takvim negativnim stavovima dogodio se u početcima moje propovjedničke službe. Tek sam nekoliko mjeseci služio kao pastor u svojoj prvoj crkvi kad mi je jedan od najimućnijih članova rekao: "Dopustite da vam kažem kako ja gledam na davanje u crkvi. To je kao bacanje novca u crnu rupu. Što više daješ, to više trebaju." Kao što možete i pretpostaviti, malo me pogodio taj neodgovoran komentar čovjeka koji je još, uzgred budi rečeno, bio i đakon u crkvi. Hvala Gospodu da mi je pomogao prebroditi taj razgovor te me poveo na fascinantno putovanje kroz učenje o upravljanju. Tijekom idućih deset godina zapravo sam počeo uživati poučavati o upravljanju, davanju, desetku, o izlaženju iz dugova zbog kreditnih kartica te o biblijskim načelima upravljanja novcem. Tada me je 1995. godine jedna kršćanska izdavačka kuća zamolila da napišem knjigu o desetku. Iskreno, bio sam oduševljen, ponizan i nervozan da prihvatim taj zadatak, ali milošću Božjom, taj je projekt postao moja prva knjiga Take God at His Word (Držati Boga za riječ). U ovih je dvadeset godina ova mala knjižica i program za propovijedanje koji ide uz nju pomogao više od 4000 crkava da razviju pozitivan, praktičan pristup upravljanju. Sad imam goruću želju pomoći propovjednicima da uživaju govoriti o ovoj velikoj biblijskoj temi – i naravno, ostvariti rezultate! Dopustite mi da s vama podijelim svoje najdraže preporuke.

PROPOVIJEDAJTE POZITIVNE STRANE John Maxwell mi je jedan od najomiljenijih mentora na temu upravljanja. Dok sam nazočio njegovoj konferenciji o upravljanju čuo sam kako je rekao: "Ne dajete da biste primili. Dajete da biste ponovo dali."

Kada sam to čuo, upalila mi se još jedna lampica. Bog nas želi upotrijebiti kao kanal blagoslova! Drugom prilikom dok sam ekspozicijski propovijedao iz Druge poslanice Korinćanima, došao sam do teksta 2 Korinćanima 9,7 i ta me dobro poznata istina ponovo ošinula na

40 Duhovno vrelo

nov način: "Bog ljubi veselog darivaoca". Ova riječ koja je prevedena sa "veselog" u grčkom Novom zavjetu glasi hilaros, iz koje mi na engleskom dobivamo riječ "hilarious-urnebesan". Zamislite! Bog ljubi "urnebesne davaoce". Ta me istina naelektrizirala. Uronio sam u čitav ovaj odlomak Pisma kao da ga nikada prije nisam pročitao. Iako to nije bila moja prva propovijed o davanju, bila je to moja prva propovijed o davanju koja je dovela do uglavnom iskrenih i entuzijastičnih reakcija nakon toga. Jedan od starješina crkve, koji je također i prikupljao donacije za kršćansku službu, rekao je kako je to bila najbolja propovijed o davanju koju je ikad čuo. Ostao sam zadivljen. Druga je osoba rekla: "Ovo čak nije niti izgledalo kao propovijed o davanju!" Odgovorio sam: "Hvala vam ... bar mislim", i nasmijao sam se. Konačno sam došao do zaključka da pošto davanje treba biti dobar osjećaj – "radosno" - i moje propovijedanje o davanju treba biti takvo, radosno.

SVAKE GODINE PROPOVIJEDAJTE SERIJU O UPRAVLJANJU NOVCEM I to sam naučio od Johna Maxwella. On je naučavao da propovijedanje serije o upravljanju financijama svake godine u trajanju od četiri tjedna je najvažniji korak koji je poduzeo kako bi povećao razinu davanja u crkvama gdje je bio pastor. Maxwell je svoju seriju o upravljanju uvijek propovijedao u siječnju, i meni se jako svidio takav raspored. Ali kroz godine sam otkrio da stvarno nije bitno kad ćete propovijedati o upravljanju financijama sve dokle god imate četiri tjedna otvorenog i fokusiranog propovijedanja s pozitivnim naglaskom na prakticiranje. Vidio sam kako je davanje u značajnom porastu za vrijeme ljeta kada je motiv na koji se fokusiramo duhovni rast. Samo odaberite četiri nedjelje za redom kako biste propovijedali o davanju iz pozitivne perspektive. To je tako jednostavno. Vaša će serija najbolje funkcionirati ako će vam prva propovijed biti na jednu od tema da je davanje blagoslov, kako pomaže ljudima da narastu u svojoj vjeri, kako će naučiti pre-

poznati Božju ruku nad svojim životima i tako dalje. Drugim riječima, napravite nešto zabavno od prve propovijedi. Ako vi uživate u temi, i većina ostalih će također uživati. Napravite davanje pozivom na blagoslov (Djela 20,35) i oduprite se iskušenju da stavljate teret na svoje slušatelje. Ukratko, potaknite ih i nemojte ih koriti. Vaš pozitivan stav milosti će ići toliko daleko da razoruža vaše kritičare i otvori mnoge ljude za odbacivanje svojih strahova glede financija, za pouzdavanje u Boga i za davanje.

PODIJELITE SVOJU VIZIJU O SNAZI DAVANJA DESETINE Nadalje, neka vaša druga nedjeljna propovijed u seriji bude na temu desetine. Dok propovijedate o desetku nemojte koriti svoje ljude što ne daju desetinu. Znam da je lako pasti u iskušenje da sad pojačate pritisak. Umjesto toga govorite im iz srca, iz Svetog pisma te iz svog osobnog iskustva o razlozima zašto vi i vaša supruga dajete desetak. Ovo ne mogu dovoljno naglasiti. Nitko ne može kritizirati vaše svjedočanstvo. Ako u ljubavi govorite o tome zašto ste vi osobno predani davanju desetine vašeg osobnog dohotka, desit će se nešto zanimljivo. Vi nećete samo biti njihov propovjednik, vi ćete također biti i njihov uzor. Ljudi koji su se oduvijek odupirali davanju desetine iskoračit će u svojoj vjeri, a također i u davanju. Obično bi treća propovijed trebala govoriti o praktičnim stvarima vezanim uz davanje. Možete propovijedati iz Prve poslanice Korinćanima 16,1-2 i praktičnim aspektima tjednog davanja dobrovoljnog priloga ili o važnosti podržavanja trenutačnih ili novih inicijativa u službi. Također možete govoriti o jedinstvu koje dolazi u crkvu gdje svatko doprinosi Gospodnjem djelu. Ako tražite nove ideje, neke moje propovijedi su vam dostupne na stranici kregghood.com/premium-resources. Još jednom ponavljam, moj glavni savjet je da budete pozitivni, praktični i biblijski.


UKLJUČITE I DRUGE TEME O UPRAVLJANJU NOVCEM Kada dođete do četvrte propovijedi, doći će do velike promjene tempa. Jeste li znali da sa svojim novcem možete učiniti samo četiri stvari? Možete ga zaraditi, potrošiti, uštedjeti ili dati. Za divno čudo Biblija govori o svakoj od tih tema. Stoga razmislite o tome da četvrta propovijed u vašoj seriji o upravljanju financijama bude poruka o praktičnom upravljanju novcem, kao na primjer, sastavljanje budžeta ili zatvaranja duga napravljenog kreditnom karticom. Kad pomažete ljudima da nauče biblijska načela o upravljanju novcem, vi ne samo da im pomažete u konkretnim potrebama, nego također i ostvarujete pravo da im govorite i o desetini. Još jedna vezana tema za četvrti tjedan je upravljanje životom. Ukažite na to da svi mi osim novcem upravljamo i drugim Bogom danim resursima. Mi pažljivo moramo upravljati vremenom, odnosima i ostalim sposobnostima, vještinama i darovima za službu. Jednom kad ljudi vide širu sliku, povećava se količina vremena koju su voljni dati za služenje istovremeno učeći kako da povećaju davanje svojih financija.

BOG JE IZVOR SVIH BLAGOSLOVA

Ne dajete da biste primili. Dajete da biste ponovo dali. -  JOHN MAXWELL

Kršćani moraju odbaciti pogrešan zaključak da je izvor njihova dohotka njihov tekući račun, sposobnosti ili inteligencija. Ponovljeni zakon 8,17-18 jasno kaže da je Bog taj koji omogućava ljudima da stvaraju dobra. To znači da novac, sposobnost i intelekt nisu izvori našeg dohotka. Oni su samo sredstva po kojima Bog koji je Izvor proviđa blagoslov. Bog za naše potrebe proviđa u skladu s Kristovim bogatstvom. On koristi materijalne resurse našeg svijeta kao sustav distribucije kojim se brine za svoju djecu. Da bismo iskusili njegovo izobilje, najprije ga moramo vidjeti kao Izvor svakog blagoslova. Jednom kad vidimo Boga kao svoj Izvor, možemo prihvatiti novu definiciju riječi "bogat". Zapravo, ovo nas razumijevanje oslobađa da vidimo kako svi mogu biti "bogati" kad razmislimo o nečemu što je Pavao napisao kršćanima u Korintu. U Drugoj

Jesen 2016. 41


Konačno sam došao do zaključka da pošto davanje treba biti dobar osjećaj – "radosno" - i moje propovijedanje o davanju treba biti takvo, radosno. poslanici Korinćanima Pavao daje drugačiju sliku o tome što znači biti bogat (ili se obogatiti): "A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše. Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu" (2 Korinćanima 9,10-11).

U Božjem kraljevstvu postoji korelacija između pravog bogatstva i darežljivosti. Većina ljudi misli da su bogati ako imaju puno novaca. Ne, biti uistinu bogat nema nikakve veze sa stanjem na našim računima. Mi smo bogati istog časa kad nam Bog da dovoljno za ispunjenje naših potreba i viška za podijeliti. Ovaj uvid mi pomaže da vidim koliko sam blagoslovljen kada vozim auto, tuširam se toplom vodom ili objedujem u restoranu. Ja sam bogat jer su sve to znaci da posjedujem više nego što mi je potrebno za život. S takvim pogledom na stvari mi uvijek imamo nešto što možemo uzvratiti Bogu tako što ćemo kroz služenje u lokalnoj crkvi podijeliti s drugima. Ovaj odlomak također identificira jedno od mnogih Božjih obećanja: Ako mi dajemo njemu,

42 Duhovno vrelo

on će također povećati naš financijski kapacitet kako bismo u budućnosti bili još darežljiviji.

Poznajem uspješnog kršćanskog poslovnog čovjeka koji je godinama savjetovao nebrojene parove koji su se našli u velikim financijskim problemima. Kad su mu došli po savjet za rješenje svojih problema s novcem, pristao im je pomoći ako će donijeti odluku da za Gospoda izdvoje deset centa na svaki zarađeni dolar. Taj čovjek mi je rekao da svaki par koji je tako postupio, ne samo da je svoju financijsku kuću doveo u red, već je također dobio prigodu da napravi nešto dobro za Gospoda. To je izvanredno postignuće!

U Lukinom evanđelju 6,38 stoji: "Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti". Želim otvoreno reći da se protivim mnogim ekstremima u "nauci o prosperitetu". Ali Biblija doista naučava da Bog nagrađuje našu vjeru (Hebrejima 11,5-6). To uključuje poslušno davanje.

Isus kaže da se uključimo u Božju ekonomiju. Bog je velikodušan darivatelj. Poučavajte ljude da se ne boje davati. Godinama sam mislio da je materijalističko

razmišljanje da će me Bog financijski blagosloviti ako dam novac za njegovo djelo. Zapravo, materijalistički pogled je razmišljanje da je moj vlastiti trud jedini izvor moje sposobnosti da zaradim novac. Duhovna osoba je poslušna i vjeruje Bogu da će dati dobre blagoslove i providjeti sva sredstva za život. Neduhovna osoba vjeruje da je ljudsko nastojanje izvor materijalnog bogatstva.

NAGLAŠAVAJTE "SJETVU I ŽETVU" Poslanica Galaćanima 6,7 i 2 Korinćanima 9,6 vam omogućuje da pokažete uzročno-posljedični odnos između onoga što netko daje i što zauzvrat prima. Ovo je istinito načelo bez obzira radi li se tu o financijama, prijateljstvu ili vjeri. Ako ljudi žele da ih Bog blagoslovi, trebali bi učiniti nešto što je blagoslov u tom području njihove potrebe ili želje. Bog će dovesti do ostvarenja. Sigurno je poučavati ljude da u ovom području vjere budu odvažni jer će se Bog pobrinuti za ostvarenje rezultata naše sjetve i izvršiti svoju volju. On ne jamči za ovo načelo kako bi poticao sebičnost, već da potakne vjeru i stvori partnerstvo radi ostvarenja svojih ciljeva.

© 2012. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

Baš. Sada cemo dob¡vat¡ po dva hot doga

"Naš novi pomoćni pastor i ja ćemo propovijedati naizmjence. Od sada ćete dobivati duplu porciju mesa!"


Jeste li znali da sa svojim novcem možete učiniti samo četiri stvari? Možete ga zaraditi, potrošiti, uštedjeti ili dati.

BUDITE STRPLJIVI: RAST VJERE IZISKUJE VRIJEME Jedan moj prijatelj propovjednik koji je odrastao na farmi dao mi je ovaj mali podsjetnik u tri točke: (1) žanješ što si sijao; (2) žanješ više nego što si sijao; i (3) žanješ nakon što si sijao. Kada na ove biblijske navode gledamo kao uvid u način Božjeg djelovanja, tada znamo da davanje nije trošak već prilika!

Drugom prigodom za vrijeme velike kampanje, kad je naša crkva pokušala sakupiti nekoliko milijuna dolara za izgradnju novih prostorija, jedan od naših zaista velikodušnih donatora podijelio je ove riječi s Crkvom: "Nemojte moliti kako biste vidjeli koliko Bog želi da date. Molite se i vidite koliko Bog želi dati kroz vas. To će biti prava svota koju trebate donirati." Ovo će definitivno nekim ljudima biti izazov, ali to će biti dobra vrsta izazova. Kada ljudima uputimo izazov

da se na zdrav način pouzdaju u Boga, možemo im pomoći da otkriju neke od najboljih duhovnih osjećaja koje mogu zamisliti. Bog želi da nas svako naše korištenje novca vodi do toga da mu vjerujemo. Neka vas upotrijebi kako bi potakao velikodušno davanje, pametno trošenje i mudro ulaganje. Također pomozite ljudima da umaknu iz dužničkog ropstva. Povrh svega, pokažite im da je upravljanje novcem avantura s Bogom, a ne teret koji trebamo podnijeti ili izbjeći. Dok pomažemo ljudima da rastu u svim područjima svog upravljanja novcem, pomoći ćemo im da narastu u svojoj vjeri. Bog će tu vrstu vjere upotrijebiti da promijeni svijet! Za više ideja posjetite kregghood.com/ premium-resources

  Kregg R. Hood je pastor u Calvary Church, Naperville, Illinois.

Jesen 2016. 43


Za propovjedaonicom,

manje je više

P

Jakovljeva 3:1

rvi stih u trećem poglavlju Jakovljeve poslanice sadrži upozorenje onima koji imaju zadatak javno poučavati Riječ: "Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Znajte da ćemo za to biti strože suđeni!"

Jakov je uputio upozorenja biblijskim učiteljima o grijesima jezika. Riječi koje pastori govore s propovjedaonice pod Božjim okriljem snažne su. One mogu okrenuti živote u dva smjera: prema Bogu ili od Njega. Oni koji poučavaju Bibliju moraju biti pažljivi s riječima koje izgovaraju dok govore u Božje ime. Ovaj stih treba biti vodilja u našoj službi propovijedanja. Govori nam da je propovijedanje, u najmanjem slučaju, prenošenje onoga što je Bog već rekao. Oni koji slušaju naše propovijedanje, nose u sebi skrivenu pretpostavku da je ono što govorimo s propovjedaonice Riječ od Boga. To znači da je "manje" često "više", manje našeg mišljenja i više Božjeg mišljenja. I trebali bismo biti jasni oko toga kada izražavamo vlastita mišljenja kako ne bismo pomiješali vlastite preferencije i mišljenja o

44 Duhovno vrelo

temama o kojima rado raspravljamo s istinskom Božjom otkrivenom Riječi. Propovjednici se moraju snažno oduprijeti nagonu da u tekst unesu vlastita mišljenja i predrasude. Moraju se oduprijeti grijehu farizeja koji su poučavali samo "zapovijedi ljudske" (Matej 15,9). Ja nisam uvijek uspio u ovome, ali iskreno se trudim biti vjeran namjeri iz stihova trećeg poglavlja Jakovljeve poslanice. To se pokazalo dobrim antitijelom protiv neprijatelja koji jest legalizam.

  Daniel Darling, autor je knjige " Tinejdžeri

Biblije", "Slavne osobe stvarne vjere" i "Tragičan neuspjeh" (Teen People of the Bible; Celebrity Profiles of Real Faith; Tragic Failure.) Posjetite http://www. danieldarling.com

Profile for Andreja Mil

Duhovno vrelo br 36  

Magazine for pentecostal pastors

Duhovno vrelo br 36  

Magazine for pentecostal pastors

Advertisement