90 godina gimnazije petra preradovića virovitica
Zdenka Kos, prof.
Razdoblje od 1918. do 1941.
Školske godine 1918./19. prva generacija virovitičkih gimnazijalaca započinje svoje obrazovanje. Iz prvog Izvještaja Privremene realne gimnazije u Virovitici za školsku godinu 1918./19., tiskanog u Zagrebu (tisak Kr. zemaljske tiskare), vidljivo je da je prvi upravitelj Privremene realne gimnazije u Virovitici bio Dimitrije Magarašević, profesor povijesti i zemljopisa, premješten u Viroviticu iz kr. donjogradske gimnazije zagrebačke. Upisana su bila 172 učenika u dva razredna odjela prvog razreda te po jedan odjel u drugom i trećem razredu. S njima je radilo 5 profesora i 2 vanjska (eksterna) učitelja. Od nastavnih predmeta poučavani su hrvatski jezik, njemački, latinski i francuski, zatim zemljopis, povijest, matematika, mjerstveno crtanje, prirodopis, fizika, kemija, prostoručno risanje, krasnopis i nauk vjere i to za učenike rimokatolike (119), istočnopravoslavne (11), evangelike(4) i izraelićane (21). Plaćala se školarina, a s učenicima, o kojima se na osnovi donesene svjedodžbe može misliti da nijesu duševno zreli za srednju školu, obavljao se prijamni ispit iz nauka vjere, hrvatskoga jezika i računstva. Prema naredbi Kr. zem. vlade učenici su se u prvi razred upisivali privremeno, a na kraju prvog polugodišta utvrđivalo se koji se učenici imadu definitivno upisati, a koji opet kao nesposobni ukloniti iz srednje škole. Ovako uklonjenim učenicima izdaje se otpusnica na osnovi koje se mogu bez zapreke vratiti u pučku školu, a buduće školske godine mogu se ponovo upisati u I. razred srednje škole. Učenici koji nisu postizali zadovoljavajući uspjeh isključivali su se iz škole; to je bio svaki učenik koji u izvještaju za I. polugodište dobije najmanje iz “polovine obligatnih predmeta ocjenu nije dovoljan (ocjena se iz obligatne gimnastike ne računa) ili ako na koncu školske godine u godišnjoj svjedodžbi sud o njegovu napretku glasi - učenik nije sposoban prijeći u viši razred”. U to vrijeme bilo je dosta učenika koji su zbog opravdanih i objektivnih razloga imali zastoje u obrazovanju (najviše zbog rata) pa su izgubili koju godinu i tako prerasli godine potrebne za status redovnog učenika. Njima je omogućavano da polažu tzv. privatne ispite ubrzanim tempom (po dva razreda u jednoj godini) pa se u izvješćima spominju kao privatni učenici. Oni su prije ispita morali priložiti svjedodžbu pretpostavljene političke oblasti o dobrom vladanju, a rimokatolici i svjedodžbu o nauku vjere poučavanom od svećenika koji je za to od svoga biskupa naročito ovlašten i da su zadovoljili vjerskim dužnostima.