__MAIN_TEXT__

Page 1

O d M a n dal ice d o M i t n ice

O d M a n dal ice d o M i t n ice

SliÄ?ice iz proĹĄlosti ÄŒrnomerca


O d M a n dal ice d o M i t n ice

O d M a n dal ice d o M i t n ice

SliÄ?ice iz proĹĄlosti ÄŒrnomerca


Sličice iz prošlosti Črnomerca

U

literaturi o prošlosti Za­ greba postoji izrazit ne­ srazmjer glede zastup­ ljenosti i obrađenosti pojedinih gradskih dijelo­ va. Najstariji dijelovi grada (Gornji grad, Kaptol, Donji grad) obrađeni su očekiva­ no detaljno i dobro. Nasuprot tome, ostali dijelovi grada obrađeni su sporadično. U monografskim opisima grada pripada im malo ili nimalo prostora. To se pod­ jednako odnosi na novoizgrađene dijelo­ ve grada kao i na dijelove grada nastale na terenu nekadašnjih prigradskih sela. Većina stanovnika, međutim, stanuje baš u takvim “nepovijesnim” dijelovima grada pa o svome kvartu ne mogu u literaturi pronaći relevantne podatke niti na slika­ ma vidjeti kako su ti dijelovi nekoć izgle­ dali. A lokalnu povijest imaju svi dijelovi grada bez obzira kada su nastali pa i oni bez građevina koje su prepoznate kao kulturno-povijesne i arhitektonske vrije­ dnosti te su predmet pozornosti stručn­ jaka, građana i turista. Jedan od takvih, dosad manje opi­ sivanih dijelova grada je i Črnomerec, predjel u zapadnom dijelu grada između Donjeg grada na istoku, Kustošije na za­ padu te Trešnjevke na jugu od koje ga oštro dijeli željeznička pruga. Od 1999. Črnomerec je i jedna od službeno pro­ glašenih gradskih četvrti, a obuhvaća približno isti dio grada što ga je do 1992. obuhvaćala istoimena općina koja je po­ stajalo u tadašnjem ustroju. Sadašnja gradska četvrt obuhvaća 24,33 četvorna kilometra, a prema popisu stanovništva iz 2001. na tom je području bilo 38 762 stanovnika.

U užem smislu naziv Črnomerec od­ nosi se isključivo na predjel oko okre­ tišta tramvaja, uz nekadašnju zapadnu gradsku mitnicu. Naziv dolazi od naziva medvedničkog potoka i nekadašnjeg pri­ gradskog sela, koji se u povijesnim izvo­ rima javljaju u oblicima Č(e)rnomerec i Č(e)rnomerci. Ima li taj naziv ikakve veze s mjerenjem na crno, kako se nerijet­ ko spominje u jednoj od gradskih legen­ di, u povijesnim izvorima nema potvrde. Središnji dio gradske četvrti, simbolički omeđen dvjema točkama na Ilici, Manda­ licom i Mitnicom, međusobno udaljenima približno 1 km, ima sva obilježja kvarta u cjelini. U proteklih 120 godina, otkad je postao sastavnim dijelom gradsko­ ga tkiva, i na tom se razmjerno malom prostoru nagomilalo mnogo nenapisane povijesti. Koliko su samo črnomerečke vojarne u tom razdoblju udomile različi­ tih vojski: carskih, kraljevskih, narodnih i nenarodnih pa i međunarodnih! A u sjeni visoke politike događala se tu svakodne­ vna povijest običnih stanovnika grada, mahom radnika, službenika i sitnih obrt­ nika. Postavljajući izložbu Knjižnica Vladi­ mira Nazora želi potaknuti zanimanje za kvartovsku prošlost u širem krugu neka­ dašnjih i današnjih stanovnika. Izložba nije zamišljena kao cjelovit enciklope­ dijski uvid u prošlost Črnomerca, nego se prikupljenim materijalom, ponajprije starim fotografijama, podsjeća na klju­ čne momente i fragmente urbanizacije tog dijela Zagreba, kao i krajobrazne mi­ jene koje su se na tom prostoru događale, a vidljive su osobito na panoramskim snimcima.

O d M a n dal ice d o M i t n ice

Podaci o općini Črnomerec u 1970-im godinama iz novina Črnomerec, glasila društveno-političkih organizacija i Skupštine općine Črnomerec

Zračna snimka Topničke vojarne i Svetog Duha oko 1929. godine (izvor: S.Knežević, Zagreb u središtu)

Pogled od tvornice Franck prema Ilici u 1920-im godinama (ustupila tvornica Franck)

Zračna snimka područja južno od željezničke pruge (Gradski vodovod i električna centrala) oko 1929. godine (izvor: S.Knežević, Zagreb u središtu)

Zračna snimka područja sjeverno od željezničke pruge, između Vodovodne ulice i Topničke vojarne oko 1929. godine (izvor: S.Knežević, Zagreb u središtu)

Pogled na željezničku prugu i gradske kuće kasarnskog tipa u Meršićevoj ulici, izgrađene 1921-25. godine (ustupila tvornica Franck)

Pogled od tvornice Franck prema zapadu u 1920-im godinama (ustupila tvornica Franck)


O d M a n dal ice d o M i t n ice

iz novina ÄŒrnomerec


Pruga, tvornice i vojarne

O d M a n dal ice d o M i t n ice

Črnomerečko područje na planu grada iz 1944. godine (preslik)

Črnomerečko područje na planu grada iz 1898. godine (preslik)

N

akon izgradnje željeznič­ ke pruge, koja je Zagreb 1862. povezala s Euro­ pom, započinje postupna izgradnja donjogradskog urbanog područja. Gradsko se područje u drugoj polovici 19. stoljeća spušta s pri­ gorskih obronaka i počinje širiti na dotad uglavnom nenastanjenom ravničarskom prostoru između prvih medvedničkih ob­ ronaka i pruge.

Črnomerečko područje na planu grada iz 1923. godine (preslik)

Smještaj prvog željezničkog kolodvo­ ra, današnjeg Zapadnog kolodvora, na zapadni rub Donjeg grada, bio je presu­ dan da se grad u sljedećoj etapi započeo širiti prema zapadu prije i više nego pre­ ma istoku, a rezultat takvog prostornog razvoja vrlo se dobro uočava na planu grada iz 1898. Sve do potkraj 19. st. ko­ lodvor je bio ne samo glavna prometna točka nego i presudan čimbenik smjera širenja, ali i izgleda i funkcija novih grad­ skih dijelova.

U blizini prvog zagrebačkog kolodvo­ ra smjestile su se ponajprije raznovrsne tvornice pa je na dijelu grada koji se pro­ zvao Črnomercem nastala prva indust­ rijska zona. Potkraj 19. i na početku 20. stoljeća na tom je području izgrađeno i nekoliko vojarni, kojima se dotad tražio smještaj i u drugim dijelovima grada, što je bio drugi dominantni sadržaj područja između Kolodvorske (današnje Austrij­ ske) ulice i potoka Črnomerca. Neki spo­ menuti industrijski i vojni objekti vidljivi

Črnomerečko područje na planu grada iz 1966. godine (preslik)

su na planu grada iz 1898. a potpunije na planu iz 1923. Kao rezultat izgradnje industrijskih pogona vezanih za željezničku prugu te prostranih kompleksa vojarni, dio grada između Ilice i pruge nije se odmah obliko­ vao kao urbani produžetak Donjega gra­ da, iako je na oba spomenuta plana vidl­ jivo da je regulatornom osnovom - danas bi se reklo urbanističkim planom – bila predviđena izgradnja pravilnih blokova zgrada po uzoru na Donji grad.

U svom formativnom razdoblju na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kao pretež­ no industrijska i vojna zona, Črnomerec je dobio fizionomiju gradske periferije. Stambene kuće, uglavnom prizemnice s okućnicama i jednokatnice, gradile su se sporadično između tvornica i vojarni, a tek mjestimice u odvojenim segmenti­ ma nastali su planski građeni višekatni blokovi između kojih su nastajale ulice kakve danas poznajemo. Tijekom cijelog 20. st. periferijska je gradnja razbacanih

prizemnica postupno ustupala mjesto vi­ šekatnim urbanim blokovima, a taj pro­ ces nije završen ni do današnjih dana. O postupnosti izgradnje svjedoče planovi grada iz 1940-ih i 1960-ih godina, a o du­ gotrajnosti procesa urbanizacije svjedoče ostaci prvotnog izgleda Ilice i drugih ulica vidljivi mjestimice i na početku 21. sto­ ljeća.


O d M a n dal ice d o M i t n ice

ÄŒrnomerec na planu grada iz 1923. (preslik)


Tvornica Franck

Ž

dovedeni iz drugih Franckovih tvornica. Nakon 1920. tvornica je pretvorena u di­ oničko društvo, a njemački kapital zami­ jenjen češkim, francuskim i engleskim. Od 1924. proizvodi se znamenita Kneip­ pova ječmena kava. U više navrata tvor­ nica je modernizirana. Sredinom 1930-ih u krugu tvornice bile su 33 zgrade i ob­ jekta. Za vrijeme Drugog svjetskog rata tvornica potpada pod ratnu privredu, a 1945. je nacionalizirana. Od sredine 20. st. proizvodnja je proširena. Godine 1992. tvornica je privatizirana i nalazi se u vlas­ ništvu zaposlenih kao dioničko društvo. Farmaceutska tvornica Pliva smjes­ tila se južno od Prilaza baruna Filipovića i zapadno od Cankareve ulice. Godine 1928. na to je mjesto iz Karlovca presel­ jena tvornica Kaštel d.d. Tadašnji vlas­ nik Eugen Ladanyi 1935. u toj je tvornici u suradnji s kemičarom Vladimirom Pre­ logom započeo proizvodnju lijekova pre­ ma vlastitim recepturama. Uoči Drugog svjetskog rata tvornica je nakon ujedin­ jenja s nekim srodnim ustanovama pre­ imenovana u Banovinski zavod za proiz­ vodnju lijekova biološkog i kemijskog sas­ tava (PLIBAH), koji je 1941. postao Držav­ ni zavod za proizvodnju lijekova i vakcina (PLIVA), a nastavio se uspješno razvijati i nakon Drugog svjetskog rata.

O d M a n dal ice d o M i t n ice

eljeznička pruga uvjetovala je da na dijelu grada u nje­ zinoj neposrednoj blizini u drugoj polovici 19. st. nasta­ ne prva industrijska zona u koju se smjestili mnogobrojni industrijski pogoni, radionice i skladišta. Većina je njih tijekom vremena prestala raditi pa su na njihovu mjestu izgrađeni stambeni ob­ jekti i zgrade, dok pojedini i danas djeluju na svojim prvotnim lokacijama. Najzna­ čajniji črnomerečki industrijski objekti, kako po prostoru kojeg zauzimaju tako i po opsegu i dugotrajnosti proizvodnje pa stoga i po broju zaposlenih, su tvornice Franck i Pliva te Zagrebačka pivovara. Tvornica Franck u Vodovodnoj ulici utemeljena je 1892. kao jedna od podruž­ nica njemačke tvrtke Heinrich Franck Söhne iz Ludwigsburga. S radom je po­ čela 21. lipnja 1893. Zagrebačka tvornica poslovala je pod imenom Hinka Francka sinovi. Proizvodila je kavovinu, zamjenu za kavu, koja se dobivala od cikorije, za tržište u Hrvatskoj i ostalim dijelovima Monarhije. Za potrebe tvornice zasađena je plemenita cikorija u Moslavini, a suša­ ra i otkup organizirani su u Bjelovaru. Prvotno je tvornica zapošljavala oko 200, uglavnom nekvalificiranih radnika. Upravno i tehničko osoblje bili su stranci

Tvornica Franck u razdoblju između dva svjetska rata (ustupila tvornica Franck)


O d M a n dal ice d o M i t n ice

Tvornica Franck oko 1930. (ustupila Tvornica Franck)


Zagrebačka pivovara

U

drugoj polovici 19. stol­ jeća manje zagrebačke manufakturne pivovare nisu više mogle podmiri­ vati potrebe građanstva pa se potkraj 1880-ih počelo razmišljati o izgradnji industrijske pivovare. Osni­ vačka skupština Zagrebačke dioničke pivovare i tvornice slada održana je 1892, a odmah potom pristupilo se izgradnji tvorničkog kompleksa u Ilici prema nacr­ tu arhitekta Kune Waidmanna, a u izved­ bi graditelja Janka Grahora. U opre­ mi i konstrukciji tvorničkog postrojenja značajnu su ulogu imali češki majstori i savjetnici. Pivovara je svečano otvore­ na 12. srpnja 1893. Svečanost otvaranja Pivovare bila je prvorazredni društveni događaj pa je za tu zgodu čak produljena i pruga tada još konjskoga tramvaja koja je inače imala okretište kod gostionice “K Mandalici”. Uz pogon Pivovare uređen je i veliki vrt za 1500 gostiju pa je Pivovara ubrzo postala omiljenim mjestom. Uoči Prvog svjetskog rata poslovanje Pivovare osnaženo je kapitalom zname­ nitih poduzetničkih obitelji Alexander i Löbe koje su već imale iskustva s proi­ zvodnjom piva u Sisku i Požegi. Zagre­ bačka pivovara počela je 1925. proizvoditi tamno pivo Tomislav te Jelačić pivo. Prvo se pod nepromijenjenim nazivom održa­ lo sve do današnjih dana, što je rijedak slučaj u nas, iako nikad nije postalo po­

pularno i rasprostranjeno kao neke dru­ ge vrste, primjerice Ožujsko pivo. Nakon Drugog svjetskog rata Pivovara je nacio­ nalizirana, a nakon ponovne privatizacije od 1994. u većinskom je vlasništvu belgij­ skog pivskog giganta Interbrew (InBev), odnosno njegovih regionalnih podružnica (StarBev). Osim Francka, Plive i Pivovare bilo je i drugih industrijskih i sličnih objekata, od kojih spominjemo samo najveće i na­ jvažnije. Uz željezničku prugu, s istočne strane Vodovodne ulice, preselila je 1872. tvornica parketa koju je 1879. preuzeo veletrgovac, poduzetnik i industrijalac Guido Pongratz. Približno u isto vrijeme u današnjoj Slovenskoj ulici radila je pi­ lana, a prije Prvog svjetskog rata u dana­ šnjoj Reljkovićevoj ulici počela je raditi i radionica vojne odjeće, preteča tvornice Kamensko. U krugu konjičke vojarne u Prilazu baruna Filipovića 1923. počela je raditi tkaonica pamučnih tkanina Her­ manna Pollacka. Također u Prilazu ba­ runa Filipovića na k.br. 20 bila je tvornica alata braće Ševčik, preteča Prvomajske. U Domobranskoj ulici 1932. osnovana je Domaća industrija sijalica (DIS) koja se nakon Drugog svjetskog rata ujedinila s tvornicom TEŽ. Godine 1941. u Ilici 235 kod Mitnice osnovana je tvornica papira i kartonaže Boraček, današnja tvornica ambalaže Grafokarton.

O d M a n dal ice d o M i t n ice

Pivovara u raznim razdobljima (ustupila Zagrebačka pivovara)

Kalendar za 1910. oblikovao je K.M. Crnčić (izvor Kabinet grafike HAZU)


O d M a n dal ice d o M i t n ice

ZagrebaÄ?ka pivovara oko 1920. (ustupila ZagrebaÄ?ka pivovara)


Vojarne

Topnička vojarna 1906. godine (izvor: Muzej grada Zagreba)

Prigodna razglednica Topničke vojarne nakon izgradnje (izvor: Muzej grada Zagreba)

Domobranska vojarna nakon Prvog svjetskog rata (izvor: Muzej grada Zagreba)

Domobranska četna bolnica na Kuniščaku nakon izgradnje 1911. godine (izvor: Državni arhiv u Zagrebu)

O d M a n dal ice d o M i t n ice

Pročelje Domobranske vojarne i položajni nacrt cijelog kompleksa iz projektne dokumentacije (izvor: Državni arhiv u Zagrebu)

Z

bog povećanja broja vojnika i uvođenja modernog nao­ ružanja u drugoj polovici 19. st. te neadekvatnog kapa­ citeta i opreme dotadašnjih vojarni, pristupilo se u Zagrebu gradnji novih vojarni, kojih je znatan dio smješten na tadašnjoj zapadnoj gradskoj periferiji, odnosno na području Črnomerca. Najveća i najstarija je pješačka vo­ jarna, izgrađena između Ilice i kolod­ vora. Njezina lokacija utvrđena je 1887, građena je 1888-89. a nazvana je prema prijestolonasljedniku Rudolfu koji je i po­ ložio kamen temeljac. Rudolfova vojarna, koja se između dva svjetska rata nazi­

Razglednica Topničke vojarne; skroz desno kapela Sv Duha (izvor: Muzej grada Zagreba)

vala vojarnom Nikole Šubića Zrinskog, zadržala je vojnu namjenu do 1978. kada je porušeno 10 od 14 zgrada. Nekadašnji vojarnski prostor preuređen je u gradski park, preostale zgrade sačuvane su kao vrijedni primjeri vojne arhitekture, a ko­ riste se za smještaj ureda državne i grad­ ske uprave. Neposredno uz Rudolfovu vojarnu izgrađena je u Reljkovićevoj ulici i tzv. bataljunska vojarna, približno na mjes­ tu gdje se kasnije smjestila tvornica Ka­ mensko. Domobranska vojarna izgrađena je u Ilici 242. Njezina lokacija utvrđena je 1894. a građena je 1898-1899. Nakon Pr­

Pisarna Domobranske vojarne nakon izgradnje (izvor: Muzej grada Zagreba)

Topnička vojarna nakon izgradnje (izvor: Muzej grada Zagreba)

vog svjetskog rata nazivala se Vojarnom kralja Aleksandra, a za NDH u nju je sm­ ještena Domobranska akademija. Nakon 1990. preimenovana je u Vojarnu “Kralj Tomislav”. Temeljem sporazuma s Vladom RH, vojarnu 2006. preuzima Zagrebač­ ka nadbiskupija, te nakon obnove dijela zgrada pokreće Hrvatsko katoličko sve­ učilište, a dio daje u najam privatnim ob­ razovnim ustanovama. Jedina črnomerečka vojarna koja je do danas sačuvala vojnu namjenu je Topnička vojarna izgrađena u Ilici 256. Lokacija je utvrđena 1895. a vojarna izgrađena do 1906. te nazvana Vojarnom cara Franje

Josipa I. Nakon Prvog svjetskog rata na­ zivala se Vojarnom kralja Petra. Obrazovnu namjenu imala je već i dok se njome služila JNA, a nakon 1990. u vo­ jarnu je smješteno Hrvatsko vojno učilište “Petar Zrinski” koje se sastoji od nekoliko ustanova: Ratne škole “Ban Josip Jela­ čić”, Zapovjedno-stožerne škole “Blago Zadro”, časničke škole, dočasničke škole te Škole stranih jezika “Katarina Zrinska”. U Ilici, preko puta Topničke vojarne, izgrađena je Vozarska vojarna. Lokacija je utvrđena 1901, a vojarna izgrađena 1903; na­ kon Prvog svjetskog rata nazivala se Vo­ jarnom Jelačić. U 1990-im godinama

tamo je bilo sjedište mirovne misije UN-a (UNPF Headquarters). Nakon 2000. Mi­ nistarstvo pravosuđa RH u krugu vojarne uređuje Trg pravde te je do 2011. smjestilo Općinski kazneni sud i Odjel za mladež istoga suda. Između željezničke pruge i Prilaza baruna Filipovića je Konjanička vojarna. Lokacija je utvrđena 1901, a vojarna je izgrađena 1910-11. Nakon Prvog svjet­ skog rata nazivala se Mišića vojarna. Od 1924. u krugu vojarne je Tvornica za pamučnu industriju d.d. (kasnije Tvor­ pam), podružnica bečke tvrtke Hermann Polack i sinovi. Od 1964. tvornica je s još dvije tvrtke ujedinjena u Tekstilni kombi­

nat Zagreb (TKZ). Na prostoru vojarne u tijeku je izgradnja stambeno-poslovnog Centra Črnomerec. Kao zaštićeni spo­ menik kulture očuvana je jedino zgrada nekadašnje jahaonice, potom tvorničke tkaonice, gdje je nakon preuređenja 2011. otvorena Galerija Lauba - kuća za ljude i umjetnost, privatni projekt tvrtke Filip Trade u kojoj vlasnik Tomislav Kličko izla­ že vlastitu zbirku umjetnina. Na Kuniščaku, u neposrednoj blizini Domobranske vojarne izgrađena je 1911. Domobranska četna bolnica. Funkciju bolnice zadržala je sve do 1990-ih godina kada je preuređena te je u nju smješteno sjedište obavještajnih službi RH.


O d M a n dal ice d o M i t n ice

Domobranska vojarna 1918. (Muzej grada Zagreba)


Ilica i Prilaz baruna Filipovića

O d M a n dal ice d o M i t n ice

D

vije glavne uzdužne ulice koje prolaze cijelom du­ ljinom promatranog dijela grada su Ilica i Prilaz ba­ runa Filipovića. Upravo je Ilica bila glavna os širenja grada prema Črnomercu u drugoj polo­ vici 19. stoljeća. Njezin zapadni dio koji je završavao kod potoka Črnomerca, pr­ votno se nazivao Gornjom Ilicom, što je vidljivo na nekim starim zemljovidima i planovima. Od 1891. Ilicom je do Vodo­ vodne ulice vozio konjski tramvaj, a 1910. pruga je elektrificirana i produžena do Črnomerca. Ilica je po prvi put asfaltira­ na 1928. Zapadno od Črnomerca, prema Kustošiji i Vrapču, produljena je tek na­ kon Drugog svjetskog rata. Tijekom cije­ log 20. st. duž Ilice su dotrajale prizem­ nice i jednokatnice zamjenjivane višekat­ nim stambenim zgradama i blokovima zgrada, a proces njezina preoblikovanja ni do danas nije potpuno završen. Današnji Prilaz baruna Filipovića čini urbanističku i prometnu cjelinu s Uli­ com grada Mainza. Ta prometnica, od Trga Francuske Republike do Zagrebač­ ke dugačka oko 1,5 km, građena je etap­ no, što se zorno vidi na planovima grada. U regulatornoj osnovi grada ucrtana je od 1887. kao široka magistrala koja se izvorno nadovezuje na Prilaz Gj. Deželića. Ostvarenje takve magistrale u punoj dul­ jini onemogućila je, međutim, izgradnja Rudolfove vojarne. Naziv Prilaz baruna Filipovića dobila je 1908, a prije toga nazi­ vala se Spojnom cestom. U cijeloj dana­ šnjoj duljini Prilaz je izgrađen tek nakon Drugog svjetskog rata – na planu grada iz 1944. još uvijek nedostaje dionica između Vodovodne i Selske. Prema regulatornoj osnovi vidljivoj na planu grada iz 1898, na središnjem dijelu Prilaza bio je predviđen Trg J. Približno na tom mjestu izgrađena je nakon Drugog svjetskog rata zgrada Općine Črnomerec, u koju je 1968. sm­ ješten Središnji institut za tumore i slične bolesti. Ulica grada Mainza tek je nedavno u cijelosti omeđena kompaktnim višekat­ nim blokovima zgrada, dok je Prilaz ba­ runa Filipovića i dalje znatno otvoreniji, omeđen međusobno udaljenim samosto­ jećim stambenim i javnim objektima, zelenim površinama, tvorničkim kom­ pleksima i ostacima nekadašnjih vojarni koji su tek u 21. st. podvrgnuti prenam­ jeni.

Mitnica i Topnička vojarna u tzv. Gornjoj Ilici 1905. ili 1906. godine (izvor: Muzej grada Zagreba)

Pogled niz Ilicu u 1920-im godinama, snimljeno približno sa sadašnjeg k.br. 171 (ustupio T. Majnarić)

Ilica kod ugla s Domobranskom ulicom 1967. godine (izvor: Muzej grada Zagreba)

Prilaz baruna Filipovića oko 1920. godine (ustupila Tvornica Franck)

Izbor fotografija P. Cajzeka u novinama Črnomerec 1980. godine

Ugao Prilaza baruna Filipovića i Vodovodne ulice oko 1920. godine (ustupila tvornica Franck)

Gradske kuće na uglu Prilaza baruna Filipovića i Cankarove ulice oko 1930. godine (izvor: Državni arhiv u Zagrebu)

Prilaz baruna Filipovića 1980. godine (izvor: novine Črnomerec)


O d M a n dal ice d o M i t n ice

Iz Vodovodne u Ilicu oko 1930. (Muzej grada Zagreba)


Mandalica i Mitnica

K

ao svojevrsni međaši dijela grada predstavl­ jena izložbom pa time i kao amblematske točke izložbe u cjelini, uzete su dvije markantne točke koje simboliziraju ne samo središnji dio Črnomerca, nego i njegovo postepeno širenje prema zapadu. Mandaličina ulica nazvana je prema starom nazivu za marelicu (mandalice) i obližnjoj gostionici “K Mandalici”. Gosti­ onicu je 1866. otvorio gradski zastupnik Antun Kocijan (1830-1894) u kući u Ilici br. 214 te ju vodio sa suprugom Uršulom. Nazvana je u skladu s tada raširenim običajem imenovanja prema obližnjim stablima. Gostionica je vremenom stekla veliku popularnost među građanstvom, osobito kao okupljalište hrvatske, tada oporbene inteligencije, a u predizborno vrijeme postajala bi svojevrsni politički stožer. Kocijanovi su bili skloni i gradskoj sirotinji koja je dobivala besplatnu hra­ nu. Nakon Kocijanove smrti gostionicu je djelomice naslijedio te ju nastavio voditi dotadašnji zaposlenik Francek Zemljak (1860-1928). Zemljak je popularnu go­ stionicu vodio do 1920. kada je prešla u druge ruke. Kuća u kojoj se gostionica nalazila uklonjena je u 1960-im godina­ ma. Zanimljivo je da je Zemljakov otac

imao gostionicu “K murvi” koja se nala­ zila u Vodovodnoj ulici prije nego je tamo izgrađena Franckova tvornica cikorije. Mitnica je mjesto na rubu grada gdje se naplaćivala pristojba za robu koja se unosila u grad radi trgovine. Obično je to bila jednokatnica s podrumom i uredov­ nicom za mitnicu i redarstvo, opremlje­ na potrebnim vagama te s rampom na cesti ispred nje. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u Zagrebu je bilo desetak mitni­ ca. Ukinute su nakon 1945, no u usmenoj predaji i pamćenju Zagrepčana, točku gdje Ilicu presijeca potok Črnomerec i gdje je dugo vremena bila zapadna grad­ ska mitnica, uvriježilo se i dalje nazivati Mitnicom. Do tamo je 1910. produžena i tramvajska pruga te uređeno okretište, koje je tek 1980. pomaknuto s Mitnice na današnje mjesto, zapadnije prema Kus­ tošiji. Mandalica i Mitnica, dakle, dvije su višeznačne točke, važne u prošlosti gra­ da, jedna kao omiljeno mjesto okupljanja stanovnika, a druga kao mjesto ulaska u grad. Svoje prvotno značenje obje su vre­ menom izgubile, no nastavile su živjeti u usmenoj predaji, odnosno opredmećene u nazivu jedne ulice te popularne pečen­ jarnice uz potok Črnomerec, nešto sje­ vernije od nekadašnje mitnice.

Tramvajsko okretište kod Mitnice u vrijeme postavljanja kocki na Ilicu (ustupio T. Majnarić)

Črnomerec 1980. (iz novina Črnomerec)

Autobusno stajalište na Črnomercu 1976. godine (ustupio T. Majnarić)

Ugao Mandaličine i Ilice 1967. godine (izvor Muzej grada Zagreba) Črnomerec 1955. godine (snimio P. Cajzek)

Mitnička rampa na Črnomercu (ustupio T. Majnarić)

O d M a n dal ice d o M i t n ice

Vodovodna ulica oko 1930. godine (ustupila tvornica Franck)

Tramvajsko okretište kod Mitnice (ustupio T. Majnarić)

Autobusno stajalište kod Mitnice u drugoj polovici 1970-ih godina (iz novina Črnomerec)

Ugao Mandaličine i Ilice 1964. godine; rušenje ostataka gostionice K Mandalici (izvor Muzej grada Zagreba)

Gostionica K Mandalici (ustupila Zagrebačka pivovara)


O d M a n dal ice d o M i t n ice

Autobus na relaciji Črnomerec - Podsused 1955. (ustupio T. Majnarić)


Sveti Duh i Kajfešov brijeg

S

Bolnica na Sv. Duhu u 1930-im godinama (izvor Zagrebački leksikon)

veti Duh je najstariji to­ ponim na promatranom području. To je nekadašnje selo nastalo oko istoimene kapelice koja je postojala već u 15. st. Razorena je udarom groma 1810, a na njezinu mjestu sagrađena je 1832. Nova, i danas postojeća kapela. Ka­ pelu Sv. Duha preuzeli su 1922. franjevci konventualci (Sv. Jeronima) nakon što su zbog talijanske okupacije bili prisiljeni napustiti samostan u Cresu. Uz kape­ lu postupno grade samostan, a potom i novo svetište. Župa je osnovana 1932, a župna crkva Sv. Antuna gradi se 1931-34. prema nacrtu dr. Jurja Denzlera. Blago­ slovio ju je 8. 12. 1934. zagrebački nadbis­ kup dr. Anton Bauer, a prvu misu služio je njegov nasljednik Alojzije Stepinac. Zvonik crkve, također predviđen prvot­ nim nacrtom, dograđen je tek 2008.

Od Ilice pokraj kapele i crkve vodi uli­ ca također nazvana Svetim Duhom, ko­ jom se stiže i do istoimene bolnice. U prve bolničke zgrade 1922. preseljena je Ortopedska bolnica, a 1928. tamo je pre­ seljeno i 168 ubogara iz ubožnice u Novoj Vesi. Godine 1930. na Sv. Duh je preselje­ na Bolnica milosrdne braće (od 1918. Za­ kladna bolnica) s Jelačićevog trga, a ubo­ gari su preseljeni u gradske kuće na Sel­ skoj cesti. Nakon Drugog svjetskog rata bolnica je nazvana imenom Josipa Kaj­ feša, liječnika Zakladne bolnice poginulog 1944. u partizanima. Prema njemu na­ zvan je i dio istog prigorskog brijega Kaj­ fešovim brijegom. Na mjestu nekadašnjih voćnjaka i vinograda početkom 1980-ih tamo je prema projektu Ante Marinovića Uzelca izgrađeno terasasto stambeno naselje sastavljeno od 9 nizova.

Položajni nacrt iz projektne dokumentacije za gradnju škole na Sv. Duhu iz 1893. s ucrtanom gradskom mitnicom na uglu Ilice i Sv. Duha (izvor Državni arhiv u Zagrebu)

Župna crkva sv. Antuna na Sv. Duhu u 1950-im godinama (izvor Hrvatski državni arhiv)

Kajfešov brijeg 1911. godine; u podnožju vojna bolnica na Kuniščaku (izvor Državni arhiv u Zagrebu)

O d M a n dal ice d o M i t n ice

Gradilište novog naselja na Kajfešovom brijegu 1980. godine (izvor novine Črnomerec)

Pogled na Kajfešov brijeg i Šestinski dol sa Zatišja, snimljeno 1955. godine (ustupila Maja Zimmerli)


O d M a n dal ice d o M i t n ice

Župna crkva Sv. Antuna na Sv. Duhu oko 1950. (Hrvatski državni arhiv)


Domobranska – Šestinski dol – Kuniščak

O d M a n dal ice d o M i t n ice

Ugao Kuniščaka i Antunovca 1938. godine ( izvor: Hrvatski državni arhiv)

Pogled prema Šestinskom dolu iz Domobranske oko 1980. godine (snimio i ustupio Tomislav Medverec)

Crtež zgrade i položajni nacrt dječjeg vrtića na Kuniščaku iz projektne dokumentacije iz 1928. godine s ucrtanim koritom potoka Kuniščaka (izvor: Državni arhiv u Zagrebu)

G

lavni objekt u tom sus­ jedstvu je prostrani kom­ pleks Domobranske vo­ jarne, izgrađen prema projektu Milana Lenucija. Vojarna je predana vojnom domobran­ skom eraru u rujnu 1899. Narodne novine od 30. 9. 1899. donijele su vijest o preu­ zimanju vojarne i posljednjem sastanku mješovitog povjerenstva koje je potpi­ salo zapisnik o predaji vojarne u kojemu

je ustanovljeno “da nova domobranska vojarna u zdravstvenom, vojničkom i tehničkom obziru osim nekojih neznatnih mana, koje će gradska općina kao ustupnik vojarne najvećom pripravnošću odstraniti, odgovara potpuno svojoj svrsi, te da koli vanjskim ukrasom, toli unutrašnjim uredjenjem zadovoljuje najvećim zahtjevima, što se mogu da stave za ukonačenje vojske. Zato je povjerenstvo preuzelo vojarnu i jednodušno ju kvalifi-

Zgrada Plive u Šestinskom dolu neposredno nakon useljenja 1960. godine (izvor: Državni arhiv u Zagrebu)

Projektna dokumentacija najstarije zgrade u Domobranskoj ulici, na uglu s Ilicom, iz 1898. godine (izvor: Državni arhiv u Zagrebu)

ciralo kao vojarnu I. razreda”. Vojarna je zauzela blok zapadno od Pivovare, a sa zapadne strane vojarne formirana je ulica nazvana prema njoj Domobranskom. Na početku ulice uz Ili­ cu najstarija je ugaona zgrada izgrađena približno kada i vojarna. Većina ostalih stambenih zgrada s lijeve strane ulice izgrađene su u 1930-im godinama, a po­ stojeći kompaktan stambeni blok upot­ punjen je tek u 1970-im godinama. S

dvorišne strane tih zgrada je objekt gdje je nekoć poslovala Domaća industrija si­ jalica (DIS), jedan od manjih industrijskih pogona na području Črnomerca. Nakon Drugog svjetskog rata u istome dvoriš­ nom prostoru bio je smješten i Institut za lake metale. Domobranska ulica se prema sjeve­ ru nastavlja u prigorsku dolinu nazva­ nu Šestinski dol koja vodi prema starim prigorskim selima Dedićima i Šestina­

Poplava u Domobranskoj ulici nakon proloma oblaka u srpnju 1989. (snimio M. Klemenčić)

ma. Literarno ga je opisala Blanka Do­ vjak Matković u djelu Zagrebačka pri­ ča: Šestinski dol bijaše dio zagrebačkog predgrađa u kojem su živjeli tvornički i građevinski radnici, tramvajci, željezničari, poštari, portiri, pilari, nosači... Šestinskim dolom protječe potok Kuniščak. Njegovo korito, nadsvođeno između dva svjetska rata, vidljivo je na starijim planovima grada. Na početku Šestinskog dola je dugačka zgrada koju je

1960. izgradila Pliva za svoje zaposlenike. Domobransku ulicu presijeca Kuniš­ čak, ulica koja povezuje Mandaličinu i Sveti Duh, a konfiguracijski prati samo podnožje prvih prigorskih obronaka. Od Kuniščaka prema sjeveru uzbrdo vodi ulica Antunovac prema Vrhovcu i Zatišju odnosno Ulica grada Gualdo Tadino na Kajfešov brijeg.


O d M a n dal ice d o M i t n ice

Stambena zgrada, Ĺ estinski dol oko 1960. (DrĹžavni arhiv u Zagrebu)


Nazivi ulica

O d M a n dal ice d o M i t n ice

N

azive ulica na našem području moguće je ra­ zvrstati u nekoliko sku­ pina, ovisno o tome po kome ili čemu su one

imenovane. S obzirom na vojarne izgrađene u austrougarskom razdoblju, ne čudi da je stanovit broj ulica nazvan prema austrij­ skim vojnim časnicima. Uz Ilicu glavna uzdužna prometnica nazvana je prema barunu Josipu Filipoviću, carskom gene­ ralu i vojskovođi, koji je zapovijedao aus­ trijskom vojskom za okupacije BiH 1878. Jedna od kratkih ulica između Prilaza baruna Filipovića i Ilice nazvana je prema Janku Vukoviću Podkapelskom, morna­ ričkom časniku koji je 1918. imenovan ad­ miralom i zapovjednikom austrougarske flote, a iste je godine potonuo s bojnim brodom Viribus Unitis u pulskoj luci. Uli­ ca sa zapadne strane Pivovare nazvana je prema Filipu Vukasoviću, časniku i gradi­ telju cesta na području Vojne krajine. Još jedna od spojnih ulica Ilice i Prilaza baru­ na Filipovića nazvana je prema Đuri Ča­ niću, časniku i dobrotvoru, koji je također sudjelovao u okupaciji BiH, a zaslužan je i za uvođenje hrvatskog jezika u domo­ branstvo. Nekoliko ulica nazvano je prema do­ minantnim objektima uz koje se nalaze ili prema kojima vode. Domobranska i Top­ nička ulica nazvane su prema vojarnama, dok je Vodovodna ulica pristupna ulica gradskome vodovodu. U istoj kategoriji je i ulica Sv. Duh, nazvana prema istoime­ noj kapelici uz župnu crkvu Sv. Antuna, kao i Selska cesta koja se na nju nado­ vezuje južno od Ilice, a u davnini je vodi­ la prema prigradskim selima, ponajprije selu Horvati. Donekle u tu kategoriju spa­ da i Vrtlarska ulica nazvana po vrtovima koji su se tamo nalazili. Lokalna toponomastika sljedeći je izvor naziva. U toj skupini su ulice Podol­ je, Kuniščak, Antunovac, Vrhovec, Šes­ tinski dol, nazvane prema prigorskim obroncima ili dolinama, odnosno Črno­ merec, ulica nazvana prema istoimenom medvedničkom potoku. Mandaličina uli­ ca i ulica Nad lipom nazvane su prema markantnim stablima koja su se tamo nalazila. Svojevrsni slovenski kutak čine tri uli­ ce nazvane prema slovenskim književni­ cima Ivanu Cankaru, Francetu Prešernu i Simonu Gregorčiću. Tematski, mada ne i zemljopisno, u istoj su skupini i uli­ ca nazvana prema slovenskom političaru i publicistu Janezu Bleiweisu (1808-81.) te Slovenska ulica, nazvana u čast sus­

jednoga naroda čija je povijest stoljećima bila povezana s hrvatskom poviješću. Dvije ulice nazvane su prema inozem­ nim gradovima: njemačkom gradu Main­ zu, prvome gradu s kojim je Zagreb 1967. uspostavio suradnju, te talijanskom, toč­ nije umbrijskom gradiću Gualdo Tadino. Povod njegovu uvrštenju u ulično nazivlje bila je suradnja organizacija dobrovoljnih davatelja krvi Črnomerca i tamošnjeg Crvenog križa. Nazivi ulica, koji se u stručnoj literatu­ ri nazivaju hodonimima, u vremenskom su retrospektu bili podložni promjenama, tj. preimenovanjima. Takvih primjera ima i na našem dijelu grada. Najviše puta mi­ jenjao se naziv Domobranske ulice. Ulica je 1947. preimenovana u Ulicu X. korpusa, prema formaciji Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije formiranoj 1944, koja je djelovala u sjevernoj Hrvatskoj (tzv. Zagrebački korpus). Od 1970. do 1991. zvala se Szabova ulica, prema muzeologu i povjesničaru Gjuri Szabu, a potom joj je vraćeno prvotno ime, dok je prema Szabu nazvana ulica između Prilaza baruna Fi­ lipovića i Ilice kod okretišta na Črnomer­ cu, koja se dotad nazivala Demonjinom ulicom, prema narodnom heroju Nikoli Demonji. Ime narodnog heroja Ive Lole Ribara imao je nakon Drugog svjetskog rata i Prilaz baruna Filipovića, prvotno pak nazivan Spojnom cestom. Godine 1990. vraćeno je ime baruna Filipovića, no samo za dulji, zapadni dio Prilaza, dok je kraći istočni dio ponio ime grada Mainza. U razdoblju 1950-1990. bio je promijen­ jen i naziv Svetoga Duha. Ulica je dobila ime po pučkom pjesniku i haesesovskom aktivistu Mihovilu Pavleku Miškini, kako je nazvana, a i danas se naziva i osnov­ na škola u toj ulici. Kraće vrijeme bio je promijenjen i naziv dijela ulica Kuniščak između Domobranske i Svetoga Duha, u Pavlekovićeva ulica. Tragovi spomenutih promjena još su vidljivi na pojedinim zgradama gdje su zaostale table s kućnim brojevima. U Do­ mobranskoj ulici snimili smo table na kojima su osim današnjeg vidljiva oba prijašnja naziva. Nekadašnji naziv ulice snimili smo i na zgradama u Ulici grada Mainza, odnosno u Prilazu baruna Filipo­ vića. Osim preimenovanja vidljivi su i tra­ govi prenumeracije pojedinih zgrada, što je također bila posljedica preimenovanja. Takve primjere snimili smo na dva mjesta na Kuniščaku: na staroj stambenoj zgradi na uglu Kuniščaka i Ulicoe grada Gualda Tadina te na zgradi Dječjeg vrtića Petar Pan.

Table kućnih brojeva s postojećim i nekadašnjim nazivom u Domobranskoj ulici

Stari i novi kućni broj na dječjem vrtiću na Kuniščaku

Stari i novi kućni broj na zgradi na Kuniščaku

Table kućnoga broja s nekadašnjim nazivom ulice u Prilazu baruna Filipovića

Postament uništenog spomenika Ive Lole Ribara u Prilazu baruna Filipovića


O d M a n dal ice d o M i t n ice

Kulge Ante Jakića ispred Knjižnice VN 1991.


Škole

O d M a n dal ice d o M i t n ice

N

a promatranom pod­ ručju radi nekoliko škol­ skih ustanova. Najstarija je osnovna škola u ulici Sveti Duh. Obća škola pri Svetom Duhu u Zagrebu osnovana je 1875, a raditi je počela u iznajmljenoj zgradi u blizini Pivovare. Današnja škol­ ska zgrada izgrađena je 1895-96. a potom je i otvorena Niža pučka obospolna škola kod Sv. Duha. Godine 1912. nadograđen je sjeverni i južni dio školske zgrade, a sl­ jedeće godine i drugi kat. Za vrijeme Pr­ vog svjetskog rata u školi je bila vojarna, odnosno vojna bolnica. O 100. obljetnici početka rada škola je 1975. objavila pri­ godnu spomenicu (urednica Maja Hribar Ožegović). Nakon Drugog svjetskog rata škola je nazvana prema pučkom pjesniku i haesesovskom aktivistu Mihovilu Pavle­ ku Miškini, ubijenom u logoru 1942. U Cankarevoj ulici izgrađena je 1957. nova zgrada osnovne škole za djecu s područja Črnomerca. Škola je 1961. na­ zvana prema slovenskom književniku Ivavu Cankaru, kao i ulica u kojoj se na­ lazi. O 50. obljetnici postojanja objavila je spomenicu Osnovna škola Ivana Cankara Zagreb 1957-2007. U prigorskom dijelu črnomerečkog područja djeluje Osnovna škola Medved­ grad u Strmoj cesti. Osnovna škola Nad lipom je ustanova za specijalni odgoj i obrazovanje djece s posebnim potrebama. U današnjoj zgradi u ulici Nad lipom nalazi se od 1980. Školsku namjenu imala je i zgrada na početku Prilaza baruna Filipovića koja se danas nalazi u vlasništvu tvornice Franck. Tamo je 1952. smještena Uči­ teljska stručna škola, koja je 1962. posta­ la XII. gimnazijom te se koristila zgradom do preseljenja u novu zgradu u Dubravi 1984. Zapadnije na Prilazu Baruna Filipo­ vića, preko puta tvornice Pliva, nalaze se i Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučiliš­ ta u Zagrebu te Srednja škola za tekstil, kožu i dizajn.

Polazak na izlet ispred OŠ Ivana Cankara (ustupila OŠ I. Cankara)

Natjecanje koturaljkaša u Cankarevoj ulici

Školsko natjecanje u Cankarevoj ulici

Nekadašnja zgrada gimnazije u Prilazu baruna Filipovića (ustupila tvornica Franck) Projektna dokumentacija za gradnju škole na Svetom Duhu

OŠ Pavleka Miškine na Svetom Duhu (ustupila OŠ M. P. Miškine)


O d M a n dal ice d o M i t n ice

OŠ Pavleka Miškine, izgrađena 1895. (ustupila OŠ Pavleka Miškine)


Knjižnica Vladimira Nazora ČITAONICA I GALERIJA VN — 1954. radi u sklopu bivše Knjižnice u Slovenskoj 2 — 1961. seli u namjenski prostor na današnjoj lokaciji, u Ilici 163a — 1966. početak izložbene djelatnosti — 1971. utemeljena Galerija VN koja svojim programom (10 izložbi godišnje) nastoji predstaviti mladu i najmlađu generaciju likovnih stvaralaca — 1975. za svoje djelovanje Galerija VN dobila priznanje HDLU — 1997. u cijelosti preuređena, otvorena Medioteka i pristup internetu za korisnike KNJIŽNICA VLADIMIRA NAZORA — 1948. osnovana kao Knjižnica za djecu i odrasle Črnomerec — 1954. odvaja se dječji odjel i iz Slovenske 2, kao Pionirska knjižnica, seli u Ilicu 218 — 1969. Knjižnica za odrasle iz Slovenske 2, kao Centralna knjižnica “Vladimir Nazor”, i Pionirska knjižnica iz Ilice 218 sele u namjenski izgrađene prostore u Ulici grada Mainza 37 i Vodovodnu 13, te 3. svibnja 1969. godine otvaraju vrata korisnicima — 1977. u listopadu, u Pionirskoj knjižnici, otvorena Igraonica za djecu predškolskog uzrasta s bogatim fondom igračaka odabranim prema pedagoškim standardima — 1989. Pionirska knjižnica mijenja naziv u Dječja knjižnica — 1995. obje knjižnice u cijelosti preuređene — 1996. kompjutorizirana posudba knjižne građe — 1999. u Dječjoj knjižnici utemeljena zbirka slikovnica i knjiga za djecu na njemačkom jeziku — 2003. Knjižnica na Webu — 2007. knjižnice pripojene Knjižnicama grada Zagreba i objedinjene u područnu Knjižnicu Vladimira Nazora

O d M a n dal ice d o M i t n ice

Tinejdžeri u Pionirskoj knjižnici oko 1970. godine

Centralna knjižnica “Vladimir Nazor” oko 1970. godine Mendo i Slavica u posjetu Pionirskoj knjižnici oko 1960. godine

Poslije Kviza u Pionirskoj knjižnici u Vodovodnoj ulici 1972. godine

Pričaonica 1978. godine

100. obljetnica Nazorova rođenja (iz novina Črnomerec)

Čitaonica i galerija VN 1960. godine

Prva igraonica 1977. godine (iz novina Črnomerec)

KNJIŽNICA KAJFEŠOV BRIJEG — 1983. osnovana 24. studenog — 1989. u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. Josip, Dunjevac 17, otvorena knjižna stanica

Izložba u izlogu 1970. godine

Izgradnja Knjižnice u Vodovodnoj ulici (iz arhiva KVN)

Pionirska knjižnica, Ilica 218 (Mandaličina) 1958. godine (ustupila korisnica KVN)

Knjižnica Vladimira Nazora

Otkrivanje skulpture Ante Jakića ispred Knjižnice 1991. godine (iz Večernjeg lista)

Autori: M. Klemenčić, V. Čabrić, S. Ciglar Dizajn: Ruta • Tisak: Kolding Izložbu podržavaju:


Knji탑nica Vladimira Nazora

O d M a n dal ice d o M i t n ice

Profile for Knjižnice grada Zagreba

Od Mandalice do Mitnice  

Izložba postavljena u povodu Dana grada Zagreba u Knjižnici Vladimira Nazora

Od Mandalice do Mitnice  

Izložba postavljena u povodu Dana grada Zagreba u Knjižnici Vladimira Nazora

Advertisement