Jam broj 47

JAM broj 47, travanj 2014.

ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJE HRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM

JAM Dragi čitaoče, budi pozdravljen na ulazu u još jedno izdanje neponovljivog časopisa JAM. Nadamo se da ćeš uživati u ovom vizualno dojmljivom zbiru jedinica i nula koji smo pripremili za tebe.

Bliži se ljeto, te se svi budimo iz zimskog sna, pa tako i umjetnici i galerijski prostori.

Kvalitetnih zbivanja je sve više, te biranje između sadržaja koji će biti objavljen u JAMu postaje sve teži. Nadamo se da niti ovoga puta nismo razočarali. I u ovom broju se držimo Zagreba, ali svečano obećajemo da ćete već u idućem broju čitati izvještaje iz Hlebina, Osijeka i Pule.

Od mnogih kulturnih portala i raznih prenosioca vijesti iz kulture, kojih je početkom godine niknuo sav pregršt, preživjela ja samo nekolicina. Na žalost, oni su preživjeli jer su pokleknuli pred potrebama tržišta, te sve više postaju mjesta za svašta, a najmanje za kulturu. Naravno da se još uvijek na njima može čitati intervju ili izvještaj sa slavnijim umjetnicima ili razvikanijim izložbama, najave i recenzije su se većim dijelom svele na prenošenje objava za medije. Manje izložbe i galerije ponovno su pale u zaborav.

Jednako kao i gotovo svaka mogućnost kritičke misli i originalnog sadržaja, pa se sve više pitamo koji je uopće razlog postojanja portala koji samo prenosi ili prevodi vijesti.

Imamo Jutarnji list i Facebook. Zar zaista imamo potrebu za mjestom gdje ćemo još jednom čitati isto?

Danas smo se našli u poprilično smiješnoj situaciji: postoji veliki broj medija koji prenosi mali broj jedno te istih članaka. Najmanje ima stvaraoca originalnog sadržaja koji, na kraju svega, od tog stvaranja najčešće nemaju ništa, iako svi upravo zahvaljujući njima pune svoj virtualni prostor. Razmislite još jednom prije nego što nekome (ponovno) besplatno poklonite svoj rad “za promidžbu” ili neki drugi lopovski razlog. Radili ste.

Naplatite to. Ili idući put recite frizerki da vas ošiša “za promidžbu”. Javite nam rezultat!

Glavni urednik Grafički urednik Fotografije Juraj Vuglač ...

Tekstove pišu: Helena Kušenić, Gordana Đuričić, Branimir Hrvoj, Iva Hanzen, I. M, Ana Anđal, Juraj Vuglač ...

Hvala Hrvatskom Jezičnom Portalu. U ime Wikipedije.hr desnicom pokazujemo visinu žita. ...

Posebna zahvala: Lektorici Bez posebnog razloga. ...

Naslovna stranica: Zoran Kulušić - Neral (originalna fotografije se prodaje, cijena na upit) ... Časopis udruge JAM, broj 47, godina V; sva prava su pridržana (c, r i tm).

Ne kradite sadržaj, jer epidemija bubrežnih kamenaca među kulturnim radnicima nije slučajna. ...

Dodatne zahvale: Ana Anđal jer je preživjela tisuću sastanaka.

JAM

travanj 2014

1

3

Tomislav Ostrman Party time planet

5

Vizkultura Dozvoljeno plakatiranje

9

ULUPUH Izložba novih članova

11

Tarik Walid El Kawam To begin with

13

Ivan Oštarčević Dokaz života

15

Elvis Berton Sedam gladnih godina

17

Barbara Rad Stol za jednu osobu

19

Peter Macapia BORROWORROB - in search of symmetry

23

Lonac @Boonika

25

Janko Ivčić Naziv izložbe

29

Nikola Grull Awaking the subconscious

31

Maja Rašić i Ivan Kuharić untitled - igre

33

Nina Frgić Instalacije

35

Ornament je zločin da ili ne

37

Gorana Težak Nema zemlje za...

39

ArtClubbing JAM

travanj 2014

2

Tomislav Ostrman mjesto: galerija Kopjar

web: www.ostrman-art.com

PARTY TIME PLANET Tulum planeta mornara fućkalica je metafora za pozitivno stanje duha-idealno društvo kakvo bi jedino trebalo postojati i svojim stvaranjem želim potaknuti društvo da tome teži.

JAM: Predstavi sebe i svoj rad Tomislav: Whistle planet / Planeta Fućkalica (moja slatka utopia) Nicolas Bouriaud je tvorac naziva „Relacijska estetika“ kojem je bit društveno poslanje. Društveno poslanje u „Planeti Fućkalica“ je način života ,smisao i cilj umjetnosti. Umjetnost postaje nepretenciozna i sam „predmet“ umjetnosti nije toliko bitan koliko ljudski odnosi koji postaju glavni predmet umjetničkog djelovanja. Umjetničko djelo postaje poveznica između ljudi i sredstvo uveseljavanja.

Umjetnost kao takva ne želi mijenjati svijet već mijenja neposrednu društvenu okolinu ,malim ali zamjetljivim pomacima .Bourriaud kaže : „Živi život kao umjetničko djelo“. Planet Fućkalica poručuje „Budite sretni“ ! Kako biti sretan? Rekao bi :Biti sretan je umjetnost !Ako niste djeca podjetinjite,tulumarite, igrajte se i kreveljite-to je inicijacija za ulazak u Planet Fućkalica. Mogli bismo reći da se moje slikarstvo bavi utopijom,optimizmom i humorom(povjesničarka umjetnosti Sanda Bajzek je nazvala moj svijet „Slatka utopija“) JAM

travanj 2014

3

Tulum planeta mornara Fućkalica je idealna planeta koje funkcionira na duhovnoj dimenziji,tj. na dimenziji svijesti. Stoga je Svatko tko je homo ludens(čovjek koji se igra) i gleda svijet vedrim očima i toplim srcem automatski postaje stanovnik Tulum planeta Mornara Fućkalica.

Izgled planeta je sakriven a u oku stanovnika planete – oni vide svijet na lijep način tj. vide „prave boje“- vide svijet šaren,prugast i veseo.

I moja poruka za kraj: Prigrli život ,zagrij srce i Postani i ti Fućkalica!

JAM: Koju bi knjigu/album/film ponio sa sobom na pusti otok?

Tomislav: Homo Ludens ,album/pjesma: Bethowen 9.simfonija,film:Tko pjeva zlo ne misli JAM: Kako izgleda tvoj kreativni proces?

Tomislav: Ne prestaje-živim ga JAM: Tko određuje vrijednost umjetnine, filma ili pjesme?

Tomislav: Publika

JAM

travanj 2014

4

[ dozvoljeno ]

PLAKATIRANJE

mjesto: Hrvatsko Dizajnersko Društvo

JAM

travanj 2014

web: http://vizkultura.hr

5

Projekt plakatiranje predstavio nam je Ivan Dorotić.

JAM: Predstavi projekt Plakatiranje Ivan: Plakatiranje je projekt portala Vizkultura koji je krenuo kao naša promocijski "kampanjica", u kojoj smo zamolili sedamnaest dizajnera i dizajnerskih timova da naprave autorski plakat koji će promovirati portal. Nakon odličnih reakcija i činjenice da je projekt postao viralni hit nastavili smo s angažiranjem dizajnera u ritmu 'svaki tjedan plakat jedan' pa naša kolekcija plakata do danas, 11 mjeseci kasnije, broji zavidnih, sjajnih i dragih 57 radova (od preko 90 autora)... Projekt ide dalje, nakon izložbe svih plakata u Galeriji HDD-a ponovno ćemo ih izložiti na Danu D, a dogovaramo i neke zanimljive nove suradnje.

JAM: Koji je najbolji način promocije za umjetnika?

JAM: Tko određuje vrijednost umjetnine, filma ili pjesme?

Ivan: Za sve od navedenog odgovor je različit.

Za umjetnine vrijednost određuju neki važni ili samoprozvano važni ljudi, za film navodno kritika, ali živimo u svijetu gdje se WOM (word of mouth) jako brzo širi, pa mislim da danas sjajan film, bez obzira na nagrade, nominacije i IMDB ocjene, zasluženo dobije svoje preporuke, pažnju i hype. Koliko mu to diže vrijednost - ne znam, ali u budućnosti diže redateljima, glumcima i producentima... Vrijednost pjesama, ako tu pričamo o pop glazbi onda imamo oksimorone pa to pitanje nema odgovor.

JAM: Voliš li više tvrdo kuhana jaja, na oko ili frigana?

Ivan: Ovo mi je najteže pitanje i ne mogu odgovorit.

Ivan: Nepretencioznost. Ako to zadovoljava, onda Odgovor ovisi o tome jesu li domaća, friška te s će mu svaki oblik promocije ići za rukom. čim se kombiniraju.

JAM

travanj 2014

6

JAM

travanj 2014

7

JAM

travanj 2014

8

ULUPUH [ izložba novih članova ]

mjesto: galerija ULUPUH

web: www.ulupuh.hr

G

odličnost: osobina onoga koji je izuzetan, kvalitetan, zadovoljavajući

G

otovo bezbrojne sekcije ULUPUH-a jednom godišnje ojačaju svoje redove priljevom novih članova. U umjetničkim krugovima kolaju priče da najstarije članstvo nakon prijema mlađeg godišnje žrtvuju raznim bogovima umjetnosti, ali osobno u to ne vjerujemo, iako smo izgubili svaki trag članici redakcije koja je jednom prilikom zalutala u ULUPUH-ov tajni podrum.

Novi članovi su gotovo uvijek izuzetne osobe koje se iskažu svojim predanim radom i enormnim talentom u širokim granama drva umjetnosti. Na izložbi u prostoru koji se gotovo raspuknuo od količine sadržaja i kreativnosti koji je jedva zadržavao u sebi mogli smo vidjeti tkanine, šešire, nakit, šalice, knjige, fotografije, ilustracije, lutke i tople vunene parke. Bili su zastupljeni čak i steampunk inspirirani predmeti poput švicarskog nožića, mobitela i slušalica za, voljeli bismo reći mp3 gramofon jer bi bilo u stilu, ali bile su to slušalice vulgaris.

Izložba je još jednom potvrdila da u Hrvatskoj ima veliki broj talentiranih umjetnika i veselimo se svim budućim izložbama kojim će nas novi članovi ULUPH-a zadiviti.

JAM

travanj 2014

9

JAM

travanj 2014

10

Tarik Walid El Kawam [ to begin with ]

JAM: Gdje pronalaziš inspiraciju?

JAM: Predstavi sebe i svoju izložbu.

Tarik: Libanonski Purger, to sam ja. Da. Ime mi je Tarik Walid El Kawam, quarter time student, quarter time fotograf, part time hedonist već 28 godina, ono najvažnije, jel.. Ostalo sami procijenite kad se upoznamo.

Moja izložba koja je bila otvorena 14.03. u Galeriji Radija 808 se može, barem po meni, nazvati jednostavnom iz razloga što sam napravio nešto što bi, realno, svatko s mobitelom mogao napraviti.

Jer sam i ja iste napravio mobitelom. Svih 14 fotografija. Jednog jutra sam prelazio most i drago mi je da sam to učinio. Nastale su prvenstveno radi moje satisfakcije prema fotografijama. Nikada nisu bile namijenjene prikazivanju drugima. Ali eto. Šteta mobitela s dobrim fotićem jer bi moglo nastati mnogo dobrih fotografija a tako i fotografa, jer, budimo realni, selfiji fotke za eskort bazu podataka i hvaljenja su preuzeli vizualni prostor namijenjen nečemu lijepom.

I još mi jednom drago što su to bile te fotografije s mosta jer mi je to najomiljenija serija do sada.

JAM

Tarik: Kad sam počeo pisati odgovor na ovo pitanje, u brzini tipkanja sam napisao ‘Pornalazim’, što je donekle istina. Uglavnom na ulici, ljudima na ulici kao drugi subjekt, Suncu, sjenama, arhitekturi, minimalizmu, crno bijelom. znači, u gradu. Kako kaže Sanjin ‘grad je prijatelj (posluži se gradom).’

Istina.

JAM: Isplati li se biti kreativan?

Tarik: Da, ako želiš biti sretan. Jer tada radiš ono što voliš. A to je uz posao kojeg SVI imaju, bitno, jel..

JAM: Prvi koncert koji si posjetio u životu?

Tarik: 2005., Močvara, najbolji njemački punk rock bend Beatsteaks. Toliko ću reći. Evo, sad sam se zbog tebe naježio.

JAM: Prvi CD koji si kupio?

Tarik: Importanne, 1998., CD store, Nirvana Nevermind. Dugo sam skupljao 120kn za CD u koji sam se na prve note zaljubio nakon što mi ga je frend pustio na svom discmanu u busu na putu prema moru za maturalac. Tada sam izgubio glazbeni junf.

travanj 2014

11

mjesto: radio 808

web: http://tinyurl.com/p77wkje

JAM

travanj 2014

12

IVAN OŠTARČEVIĆ dokaz života JAM: Savršen dan je... mjesto: ALU web: http://ivan-ostarcevic.blogspot.com JAM: Predstavi izložbu.

Ivan: Izložba „Dokaz života“ je nastala kao odgovor na prethodnu samostalnu izložbu koja je nosila naziv „Retrospektiva: Nikada nismo bili suvremeni“, da dokažem da sam još uvijek živ i nakon retrospektive. Ono što sam pokušao izraziti u ovoj izložbi je licemjerje ljudi u ocjenjivanju onih koji ih na bilo kakav način okružuju, bilo da se radi o nekom bližnjem ili nasumičnoj osobi sa ceste. Naše primitivne alate u procjenjivanju drugih i određivanju njihove vrijednosti. Koje su naše vrijednosti da smo bolji od nekoga drugog?

Pridodajemo si značaj kada možemo nekome suditi zbog nečega. Zato je pored svačijeg lica u ciklusu linoreza postavljen alat s kojim ocjenjujemo nečiju kvalitetu. S tim alatima ne možemo mjeriti nečiju vrijednost isto kako ne možemo mjeriti i sa predrasudama koje smo naslijedili, preuzeli ili kupili od nekog drugog. Mjerilo nam mora biti vlastito iskustvo, ali i tu moramo imati odmak jer nas ljudi mogu iznenaditi.

JAM: Isplati li se biti kreativan?

Ivan: Uvijek se isplati biti kreativan iako se lako nailazi na otpore onih manje kreativnih.

JAM

Ivan: Kada vidim cilj u kojem želim ići. Kada nema magle i toksičnih plinova zbog kojih ne osjećam okolinu. Prepreke nisu problem, one su tu da se savladavaju kako bi bili bolji u tome s čim si želimo pridodavati značaj. Što je veća klisura to je zanimljivije iskustvo, ali problem nastaje kada ne vidiš i ne osjećaš tu klisuru.

JAM: Koja je današnja uloga galerija i muzeja u društvu?

Ivan: Njihovo postojanje ne mogu zanijekati i ne mogu reći da se tamo ne može naći nešto korisno. Muzeji su institucije u kojima predmeti/ umjetnine prestaju biti žive, gdje gube svoju originalnu namjenu i postaju eksponati o kojima brinu povjesničari i konzervatori. Ne govorim kako ti predmeti nemaju određenu vrijednost u određenom kontekstu, ali im je svrha nešto potpuno suprotno suživotu s običnim čovjekom. Ti predmeti/umjetnine nisu mrtve, ali im se život neprirodno produljuje, zamrznute su u vremenu.

Još k tome se vrši selekcija nad time koji će eksponat biti istaknutiji diskriminirajući ostale kao manje vrijedne dijelove povijesti. Smatram kako bi se ljudi koji se žele baviti umjetnošću trebali više nalaziti po nekim alternativnim mjestima/ događanjima kako bi slavili život svojeg rada izvan institucija koje promiču samo određene vrijednosti i kriterije uspješnosti.

travanj 2014

13

JAM

travanj 2014

14

Elvis Berton Sedam gladnih godina

mjesto: galerija Kortil

web: www.facebook.com/elvisberton

JAM: Predstavite izložbu.

Elvis: "Sedam gladnih godina“ je vizualno-zvučna instalacija koja se sastoji od sedam metalnih skulptura krava u prirodnoj veličini te 35-minutnog tonskog zapisa krava kojeg je sam snimio u Savičenti u štali Darka Pekice iz umjetničke skupine Šikuti Machine i na jednom seoskom imanju u zaseoku Bregi u središnjoj Istri. Koncept izložbe nastao je nakon mog dokoličarskog razgovora sa slikaricom Mirjanom Matić iz mjesta Deklevi kraj Višnjana tamo negdje krajem prošlog ljeta.

Pričali smo o kravama. Ne sjećam se točno zbog čega smo započeli tu temu, ali došao sam na ideju, kako Mirjana vlada tehnikom kaširanja s kojom još nemam iskustva, da zajedno napravimo skulpture krava u prirodnoj veličini.

Nismo ih realizirali, ali se iz te priče kod mene iznjedrila ideja o sedam mršavih krava. Poklopilo se nekako sa situacijom u zemlji, sa sedam kriznih godina u Hrvatskoj, a i s mojom pripremom u vezi izlaganja u Rijeci. Počeo sam proučavati anatomiju krava, kosture… poželio sam ih ogoliti, da izgledaju izmučene, ispaćene, izmuzene... kao velika većina stanovnika ove države...

JAM

travanj 2014

15

JAM: Tko određuje vrijednost umjetnine, filma ili pjesme?

Elvis: Kada je riječ o cijeni umjetnine, u mojim počecima likovnog stvaralaštva dobio sam savjet da cijenu umjetničkog rada odredim prema tome za koliko novaca sam se određenog djela spreman odreći. Cijenu umjetnine zapravo određuje potražnja, odnosno koliko je kupac spreman platiti za umjetničko djelo. No, čini mi se da vrijednost umjetničkog djela u dosta slučajeva nije u proporcionalnom odnosu s cijenom. Mišljenja sam da vrijednost umjetnine, filma ili pjesme ustvari određuje vrijeme. Sjetimo se samo Van Gogha koji za života nije prodao (gotovo) nijednu sliku.

JAM: 3 savjeta koje biste dali nekome tko se tek počinje baviti umjetnošću.

Elvis: Ja sam dosta kasno otkrio svoj talent, ozbiljnije sam se počeo baviti likovnim stvaralaštvom tek u tridesetima, tako da nemam formalno umjetničko obrazovanje. Prije svega treba steći svoj vlastiti stil i prepoznatljivost, ne kopirati druge autore nego biti svoj. Vrlo je bitna i ustrajnost, ne odustajati usprkos (mogućim) neuspjesima. Treba puno raditi, istraživati, isprobavati različite tehnike i medije. I naravno, što više izlagati.

JAM: Podučite nas jednoj nasumičnoj/bespotrebnoj činjenici.

Elvis: Pa, činjenica je da ne znam čemu da vas podučim, ništa mi ne pada na pamet u ovom trenutku JAM

travanj 2014

16

Barbara Rad mjesto: galerija Inkubator

stol za jednu osobu JAM: Kako bi objasnila umjetnost djetetu od pet godina u jednoj rečenici: JAM: Predstavi sebe i svoju izložbu: Barbara: Visoka sam 184 centimetra, volim kuhati, imam zelene oči i nemam najdražu boju.

Na izložbi sam pokušala ilustrirati jedan osjećaj.

On nema čak ni ime. Moglo bi se reći samoća.

Ali on je više od toga. Taj osjećaj je spoznaja, jedno znanje.

Kad imaš taj osjećaj, istovremeno si beskrajno sretan i tužan. To je onaj trenutak kad znaš da si sam u svojoj koži. Da je prokletstvo fizičke manifestacije duha i u tebi. Ono kad znaš da nikad nitko neće ući u tebe, da nikad nećeš biti itko drugi osim ovog koji jesi.

Izvadila sam komoru tog osjećaja iz sebe i stavila gledatelje u prostoriju.

Na stol sam servirala osobnu večeru. Za svakog pojedinačno. Na stolu se našlo sve što netko jest, u ovom slučaju ja, ali i želja da gledatelja natjeram da pogleda u sebe i ono što si on sam servira za večeru. Nada je bila introspekcija i iskrenost prema sebi, svatko ponaosob. Osobno priznanje.

JAM

Barbara: Umjetnost je sve što netko radi s onom snagom i ljubavlju kojom potrčiš mami kad ju nisi dugo vidio.

JAM: Što predstavlja najveću satisfakciju kod bavljenja umjetnošću: Barbara: Vidjeti dio sebe van svoje glave. U toj spoznaji da nitko nikad neće biti ja, leži i želja da se svojim radom približim ljudima i dam im priliku da me bolje upoznaju, da komuniciramo na višoj razini, da proširimo jedni drugima vidike.

JAM: Treba li umjetnost imati svrhu?

Barbara: Nisam sigurna na što ciljate. Uporabnu ne. A ako mislite na svrhu u smislu cilja, onda bi odgovor bio da ja vjerujem u larpurlartizam.

Umjetnost je sama sebi svrha. Stvoriti umjetnost je prići bliže nebeskom, božanskom. Umjetnost je dirnuti nepoznatu osobu. To je šapnuti nekom nešto bitno, a da ga nikad nisi vidio. Nema veće svrhe nego dirnuti drugu osobu. Barem meni. Nadam se da ću jednom uspjeti napraviti umjetničko djelo.

travanj 2014

17

JAM

travanj 2014

18

Peter Macapia mjesto: dom HDLU

web: www.petermacapia.com

BORROWORROB In Search of Symmetry

A A

rhitekt, umjetnik, aktivist, moderni filozof. Peter koristi umjetnost i arhitekturu ne bi li nas natjerao na razmišljanje o sebi, životu i svijetu u kojem živimo. Opširna izložba imala je tri cjeline, koje je osmislio Macapia, dok je veći dio izvedbe dopao domaće i strane umjetnike. Dio izložbe koji se održavao u galeriji Bačva bio nam je i najzabavniji: u prostoriju su stavljene skulpture prirodne veličine, koje su bile obučene u „običnu“ odjeću, te je u prisustvu živih ljudi bilo jako teško razlikovati tko je osoba a tko skulptura.

Drugi dio izložbe nalazio se u galeriji Prsten. Tamo su bili projicirani razni video uradci. Neki su bili zabavni, poput filma Charlie Chaplina, dok su drugi bili savršeno dosadni, poput žene koja se nespretno pokušava popeti preko ograde. Samo su najuporniji dočekali kraj.

Mi se nadamo da je žena skočila pod vlak i na kraju nagradila najstrpljivije gledatelje nečim monumentalnim.

Treći dio izložbe, koji se nalazio u galeriji PM, govorio je o novcu, ekonomiji i poslovnom svijetu. Odlični radovi nisu spasili već školsku i prožvakanu temu o kojoj svi znaju sve, a nitko ne čini ništa. Jer ako netko može nešto učiniti, toj osobi je predobro da ruši poredak koji je održava. Ostali radije ne čine ništa, jer je tako lakše. Oni hrabriji lajkaju statuse kao što je „izliječi lajkom epidemiju ebole“ na Facebooku.

JAM

travanj 2014

19

U Galeriji Bačva bila je predstavljena instalacija nastala u suradnji sa studenticama Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu: Jelenom Mavrić, Georgette Ponte i Ivonom Stražičić.

JAM hint: na svim fotografijama nalaze se kipovi. Razlikujete li ih od posjetitelja?

JAM

travanj 2014

20

JAM

travanj 2014

21

JAM

travanj 2014

22

LONAC

mjesto: Boonika HQ

web: http://lonac.blogspot.com

JAM: Predstavi nam svoju izložbu.

Lonac: Izložba u Booteequ je mala retrospektiva radova koje sam izveo proteklih godinu dana. Ideje koje sam realizirao na zidovima ili u sketchbooku za izložbu su ponovljene u različitim medijima, od kombiniranja skate daski i platna, do crteža kemijskom i tehničkom olovkom.

JAM: Kako izgleda tvoj kreativni proces?

Lonac: Ako se radi o nekom muralu onda je priprema puno važnija od izvedbe, iako je izvedba najzabavnija jer uvijek dođe do neke improvizacije. Mnoge ideje imam skicirane u sketchbooku, a u realizaciju krenem onda kada nađem pravi zid. Što se crteža i slika tiče, tu si dajem vremena, ne žurim toliko sa završavanjem te zapravo ponekad ponovim isti rad više puta.

JAM: Da možeš oslikati bilo koju građevinu, al ono, bilo koju, počevši od piramida do empire state buildinga, koju bi oslikao i zašto?

Lonac: Nemam određenu (pogotovo ne neku poznatu) građevinu koju bi htio oslikat. Sviđaju mi se stare napuštene tvornice i goli cigleni zidovi tako da bi sigurno uživao u oslikavanju Paromlina, cementare u Podsusedu, Klaonici i sličnim kompleksima.

JAM: Jesi li ikada zažalio što si se počeo baviti umjetnošću?

Lonac: Za sad još ne, al sve je moguće.

JAM

travanj 2014

23

JAM

travanj 2014

24

Janko Ivčić mjesto: galerija SC

naziv izložbe JAM: Predstavi sebe i izložbu.

Janko: Zovem se Janko i pokušavam se baviti slikarstvom. Diplomirao sam ga na ALU (Zagreb) krajem prošle godine i to s radom kojeg sam, kao što znate, izlagao nedavno u SC-u.

Jako mi je drago što sam nekim putem završio u ovom području djelovanja i što, eto, tu i tamo imam priliku predstaviti svoj rad javnosti.

O izložbi mogu reći samo da se radi o jednom analitičkom radu kojemu je on sam predmet njegove analize. Metoda analize je jednaka predmetu analize - jasnije - pokušao sam analizirati samo slikarstvo i njegove procese (kao i proces stvaralaštva općenito) većinom slikarskim, a ponegdje i neslikarskim sredstvima (ako takva danas uopće postoje), naime, velik dio rada počiva na tekstu i naivnoj pretpostavci da će netko taj tekst i čitati :).

No, da ne bi bilo sve tako zamršeno, održao sam i kratko uvodno predavanje, svojevrsne "upute za korištenje postava" prilikom otvaranja same izložbe. Ono nije bilo samo "nužni ustupak" posjetiteljima izložbe, već i sastavni dio rada koji je upotpunio postav na način da je olakšao njegovo "čitanje/razumijevanje" - potvrda tomu bili su mi generalno veselija atmosfera nakon predadavanja, nestanak upitnika iznad glava uzvanika te komentari koji su uslijedili, a glasili su otprilike: “E, sad mi je to sve skupa puno jasnije.” - ... malo se šalim, komentari su bili puno konstruktivniji te smatram da je predavanje bilo vrlo dobro primljeno.

JAM

travanj 2014

25

Malo o samoj formi - rad se sastoji od 50-ak malih formata te nekoliko srednjih i velikih, priloženi su također materijali, fotografije i skice te sva ostala dokumentacija uz pomoć koje je rad izniknuo ... Slikarski dio rada čini izabrana dokumentacija (bilježnice, skice) preslikana vjerno (mojim sposobnostima ostvariva razina vjernog) u mjerilu 1:1. Uz bok svim slikama izloženi su i kopirani predlošci kako bi se promatraču ponudila provjera (što grešaka, što sposobnosti preslikavanja), a priložena je i sama bilježnica iz čijih sam zapisa iznjedrio cijeli ovaj rad.

JAM

Glavna intencija rada bila je zapravo dati prijedlog za jedno od bezbroj mogućih slikarstava. Radije nego davanje nekih gotovih likovnih slika/izjava u ovoj fazi (svjestan svoje životne i slikarskoumjetničke nezrelosti) činilo mi se iskrenije dati taj prijedlog, to jest jedan nedovršeni pokušaj dobro započetog, usudio bih se reći "dobro mišljenog" slikarskog rada. Mrsko bi mi u radovima bilo govoriti o svoji interesima, sviđanjima, nesviđanjima isl. pa mi je pokušaj bio da jedina izvjava ovog rada bude izjava o tome da je ovaj rad svjestan svojih izjava.

Poetski rečeno; "Htio sam samo pomoći slikarstvu da načini svoj autoportret pomoću svojih vlastitih sredstava (svog vlastitog medija)."

travanj 2014

26

JAM: Što želiš da ljudi dožive/osjete nakon što vide tvoj rad?

Janko: Mislim da ja tu nemam puno mjesta željeti ovo ili ono, bitnije mi je da moj rad nekim svojim kvalitetama uopće zadrži promatračevu pažnju dovoljno dugo da ga ovaj onda ima potrebu do neke veće mjere odgonetnuti.

Moj rad možda ima namjeru prikazati sve što sudjeluje u slikarskom procesu pa mi je možda jedina želja da ta namjera za opsesivnim navođenjem svega bude primijećena od strane promatrača.

Nadalje, vjerujem da će svaki, pa tako i moj, rad govoriti sam o sebi i razlogu svog nastanka na više ili manje suptilan način, a na promatraču je da te izjave uspješno i "iščita". Tih razloga iz kojih je djelo nastalo slikar/ umjetnik možda nije niti svjestan ili si ih možda ne želi priznati, ali oni itekako "isplivaju na površinu" pred okom pomnog promatrača.

Radi se o mnoštvu poriva iz kojih je rad mogao nastati, dakle svih onih iskrenih, ali također i ne tako plemenitih poriva iz kojih likovna djela nastaju.

Jedan od takvih poriva jest, danas česta, namjera da se promatrača zadivi vještinom "kopiranja" to jest imitiranja fotografije. Namjera je to koja sama po sebi ne bi bila toliko sramotna, kada bi ju ti i takovi autori priznavali i kao ključan razlog nastanku svoga djela, a ne je prikrivali dodatnim sadržajem i često "šupljim" konceptom kojim im slike tako obiluju.

JAM

travanj 2014

27

JAM: Nikad nema previše…

Janko: Čipsa na otvorenjima .... i općenito u životu.

JAM: Tko određuje vrijednost umjetnine, filma ili pjesme?

Janko: Rekao bih "neznam", dodao bih "ne zanima me", ali ne bih bio iskren kada bih pri tome ostao ...

O tome tko vrijednost "određuje" niti išta znam, niti išta mislim te se trudim da tako i ostane. A i samo me pitanje malo smeta jer mi se čini da već ono samo pomalo zadaje/diktira odgovor, ne biste li se složili?

Već sam početak "Tko", "određuje", "vrijednost" dovoljno je snažan, čak zastrašujuć, uzrokuje nelagodu i konotira neku fantomsku poziciju moći koju bih ja trebao locirati (u svojoj okolini ili barem u nekom nezgodnom općem pojmu/konstruktu npr. "društvo" ili "publika" ili JAM

“kritika”) i odrediti se prema njoj (ili više njih) priznavanjem ili nepriznavanjem njenog autoriteta sa zaključnim "a trebalo bi biti ovako" ili oprečnim "i dobro je da je tako" (ili nekim trećim ili desetim stavom kojeg je moguće zauzeti).

Ovo je naravno primjer jednog od mogućih mnogo odgovora koje smatram da ovakva pitanja generiraju. Slikovito rečeno, ovo je pitanje katapult u kojeg se ispitanika polaže te mu se dopušta da sam svojim odgovorom odredi smjer i kut pod kojim će ga se ispaliti. Putanja leta (pada) biva, stoga, kod svakog ispitanika različita, no sudbina je, dakako, svakome ista.

Ponuditi, dakle, jednu od tih varijanti (putanji) i zastupati je kao (nekakav tobožnji) "svoj stav" bilo bi, smatram, dosadno i meni i čitatelju. Stoga se ovdje neću prikloniti niti jednoj od tih opcija niti ponuditi ikakav odgovor osim ovog kratkog obrazloženja. ("Ja radije ne bih." - rekao bi pisar Bartleby iz Melville-ove kratke priče).

Nadam se samo da moju iskrenost nećete shvatiti kao drskost.

travanj 2014

28

Nikola Grull mjesto: galerija Makek

web: http://www.grullstudio.com

awaking

the subconscious JAM: Predstavi sebe i izložbu Nikola: Nikola Grull je umetnik koji dolazi iz Beograda, sa adresom stanovanja Banja Luka (trenutno), diplomirani akademski slikar, magistar zidnog slikarstva, dizajner, fotograf i radi i video.

Nikola je one man band. Moja ideja tokom samog stvaranja ciklusa "Buđenje podsvesti" je da prvo krijem slike od ljudi dok ih stvaram kako ne bi stvarali neki utisak tokom procesa rada. Publika treba da da svoj sud kada vide slike u galeriji. Sa druge strane nijedna slika nema naziv jer hoću da čujem šta ljudi osećaju dok gledaju slike, da li su to dobra ili loša osećanja. Moja inspiracija za sve te slike je moj lični doživljaj situacija i događaja iz mog života i okoline gde sam živeo i gde živim.

Da li ovi radovi pozivaju na buđenje? To jedino može da kaže publika koja je videla slike.

JAM: Netko tko te inspirira i zašto.

Nikola: Uffff inspiriše me momenat, detalj, situacija...Uhvatim sebe kako u momentima kada vidim ili čujem neprijatne vesti dobijam napad inspiracije. Cenim i umetnike, njihova energija me inspiriše. To kod mene ide u talasima....ima dana kada sebe bukvalno teram u atelje, a sa druge strane kada me uhvati neki divlji nagon onda nemam u ateljeu gde da se okrenem od JAM

slika.... ta eksplozija kreativnosti je poenta svega....i nažalost nikad nisam zadovoljan.

Mislim da je to dobro iz prostog razloga što me ta samokritika tera dalje i dalje.

JAM: Kako bi objasnio umjetnost u jednoj recenici djetetu od 5 godina?

Nikola: Mislim da bi dete od 5 godina treba meni da objasni igru, to je ono što mi stariji zovemo umetnost, tu slobodu koju deca nose u sebi koju mi pokušavam da povratimo posle godina školovanja, pravila ponašanja itd. Deca to rade sa lakoćom. A kada bih morao da objasnim deci u jednoj rečenici šta je umetnost onda je umetnost igra.

JAM: Je li pojam umjetnika danas relativiziran?

Nikola: U svetu social media danas je svako sve.

Dovoljno je da malo izgledate drugačije odmah dobijete etiketu od društva u fazonu:“Pusti ga vidiš da je neki umetnik.“ Mislim da ti stereotipi kod nas,mislim na Balkan, su generalno problem.

Iskreno i sam bežim od takve slike društva o meni. Danas su uloge pomešane, samo od indvidue zavisi kako će se pozicionirati i kako će predstaviti svoj rad. Drugim rečima svako neka fura svoj fazon.

travanj 2014

29

JAM

travanj 2014

30

MAJA IVAN RAŠIĆ KUHARIĆ untitled igre

Z

[4sobe]

Z

ar postoji Zagreb poslije Britanca?, pitanje je kojim se često susrećemo. Kada se jednom prođe Britanski trg, nitko više ne gleda izloge ili sadržaje koji se nude u Ilici. Čak niti ljudi koji tamo stanuju, osim ako se ne radi o Konzumu ili pekari. Unatoč tome, upravo oko trga Dr. F. „čije se ime ne spominje“ postoji manji broj dućana dizajnerskog namještaja, možda jedini koji se nisu preselili u novonikle šoping centre.

Upravo u Ilici, u blizini rečenog trga smjestile su se 4sobe, kreativni kutak gdje roditelji mogu odvesti svoju djecu i prepustiti ih brizi stručnjaka Oni djeci pružaju pregršt radionica zbog kojih će u budućnosti djeca postati poznati gladni umjetnici. Kako je prostor velik i ugodan, voditelji prostora odlučili su zidove, uz radove svojih mlađih polaznika, ukrasiti i radovima njihovih nešto starijih kolega.

Prva izložba pala je na fotografska pleća Maje Rašić i Ivana Kuharića. Fotografije su opravdale ogromnu gužvu i nekoliko izbjegnutih smrti od padanja pod tramvaj. Zabava se, na svu sreću, preselila na dvorišnu terasu te su tako izbjegnuti daljnji sukobi sa ZET-om, koji bi iskoristili priliku da uvedu novo pravilo: karte se moraju pokazati pri prelasku tračnica koje su u vlasništvu ZET-a.

Obvezno posjetiti!

JAM

travanj 2014

31

JAM

travanj 2014

32

Nina Frgić mjesto: Greta

INSTALACIJE JAM: Predstavi zložbu Nina: Kad radovi uspiju izmamit kombinaciju osmijeha posjetitelja sa "WTF" na vrhu jezika onda nekako osjećam da witching&bitching agenda je kvalitetno lansirana.

dobro opremljene po tom pitanju, moje iskustvo je pokazalo da studenti se osjećaju ispunjeno, što je dobro, ali najčešće samoinicijativno jako rijetko istražuju van tog programa i gube senzibilitet sa viskom stupnjem ignorancije za sve ostalo o čemu se u toj školi ne priča.

JAM: Treba li umjetnost imati svrhu?

JAM: Jedna mudrosna za kraj?

Nina: Pa ja mislim, ne da li bi trebala, već da je ima. Sve sto sam napraviš, u što sam interveniraš ili promijeniš ostavlja najdublji trag sa najduljim rokom trajanja. Ono, život je neki međuprostor, ali samoinicijativa je uključivanje na The Source.

Ne sa svrhom ojačavanja ega već mijenjanja i razvoja samog sebe, sa uvijek osvježavajućom mentalnom bilješkom: "art is what makes life more interesting than art" (Robert Filliou)

Nina: Pa mislim da kao prvo nema dobrog ili lošeg. Da je to više umjetni konstrukt u svrhu selekcije koja se još uvijek smatra kao nešto najprirodnije. Sve što postane/nastane ima automatski legitimnost i neku svrhu. Važno je da u sve uskačemo sa svojih 300% da bi se "bitno" iskristaliziralo. A to najčešće uključuje nove i nenadane otežavajuće okolnosti koje te odvlače na nova mjesta i tihe, intimne karakterne preokrete. Možda isto da su greške kul jer su to najbolji nepozvani mentori. Nezaobilazno za romantične krijesnice, osim sto dejt možeš iščekirat prema tome kako se odnosi prema konobarici u bircu, toplo preporučam i spontani odlazak na izložbu: X- ray za kompatibilnost. Ah da i za studente, ako imate profesora koji nikad ne želi učiti od vas onda je to peh. Edukacija nije jednosmjerna ulica.

JAM: Jesu li društvene mreže postale nov način likovne edukacije mlađih generacija?

Nina: Definitivno. Ako su profesori umorni i nezainteresirani i ako je program neupdejtan, zatvoren i plašljiv prema novim diskursima, idejama, tehnikama sigurno da studenti kreću u istraživanje. S druge strane, ako su škole JAM

travanj 2014

33

JAM

travanj 2014

34

ornament je zločin

[ DA / NE ] mjesto: galerija VN

web: www.ttf.unizg.hr

N

Ornament (latinski) je, u likovnim umjetnostima, ukras, dekoracija sazdana od biljnih, životinjskih, geometrijskih ili antropomorfnih motiva.

N

a gužvolikoj izložbi očekivali smo rješenje na postavljenu pitalicu.

Uvijek kada vidimo pitanje na koje se odgovor implicira samim postojanjem grane koja se tim pitanjem bavi, očekujemo kaznu u slučaju da na njega odgovorimo kako se od nas ne očekuje. Pitanje: „Da li je ornament zločin?“ u modi jednak je pitanju „Postoji li čovjek?“ u antropologiji. Bez čovjeka nema antropologije. Bez ukrasa nema mode.

Odgovor se na prvi pogled čini jednostavan ali, pogodili ste, zapravo nije. Ima li među vama osoba kojima je moda naporna?

Zašto moramo kombinirati boju donjeg veša s čarapama i cipelama?

Zašto ne smijem nositi krinolinu, periku iz 16. stoljeća, ili se po zimi obući u tople kože tek ulovljene domaće susjedove krave? Zbog mode. A ornament je njezin nusprodukt koji je već stoljećima definira.

Zato preporučamo da odgovor na ovo pitanje potražite kada idući put obučete Evin kostim i prošećete uzavrelim gradom.

JAM

travanj 2014

35

JAM

travanj 2014

36

Gorana Težak mjesto: galerija Inkubator

e-mail: goranatezak@yahoo.com

nema zemlje za...

JAM: Predstavi izložbu.

Gorana: Izložba " Nema zemlje za..." imala je dug i za mene neobičan put nastanka, "kuhala" se u glavi više od godinu dana, počela smetati i tako sam odlučila nešto "reći". To je posljedica ličnog ali i općeg nezadovoljstva i ogorčenosti prema tekućim društvenim zbivanjima, sveprisutnom nepotizmu, mitu i korupciji (u najvišim slojevima društva) sveopćoj nezaposlenosti i osjećaju beznađa koji obilježavaju život sve većeg broja ljudi. Neka vrsta dokumentarizma na granici apstarkcije, možda?! Likovi na mojim slikama su simboli (barem bi ih ja tako nazvala) potlačenih masa ali i sa druge strane ljudi bez "duše, kičme i empatije" koji jednostavno tako, "hodaju" kroz život samo da ga što brze "prohodaju". Ti likovi, koji se zbog figuralnog prikaza vide na prvu, nisu mi toliko važni kao cijela atmosfera slike koju gradim u desetak slojeva boje. želja mi je dati do znanja da nam je društvo uronilo u sveopću stagnaciju i beznađe... nadam se da sam u tome uspjela.

JAM: Kako izgleda tvoj kreativni proces?

Gorana: Kreativan proces... dešava se svakodnevno (najviše dok vozim bajk po Sljemenu he he). Prvi korak se dešava u glavi, a kasnije sve te zbrkane misli i ideje krenem analizirati i proučavati, crtati pa slikati.

Ponekad sam u atelijeru po 12 sati dnevno, često slikam više slika odjednom jer ne volim imati “praznog hoda” između sušenja i novog sloja boje... rad, red i disciplina JAM

travanj 2014

37

JAM: Ima li smisla upisivati akademiju? Koliku ulogu igra obrazovanje u umjetničkom razvoju?

Gorana: Malo teže pitanje. Po meni ima smisla upisivati Akademiju, ipak tamo ako ništa drugo, naučiš nacrtati klasičan akt i portret, he he. To definitivno ovisi od osobe do osobe. Ako želiš učiti i pokažeš interes, svaki profesor na akademiji pomoći ce ti u tome (dobit ćeš hrpu stručnih i zanimljivih knjiga za pročitati ) ali ako nisi bas zainteresiran proći ce ti 5 godina školovanja uzalud jer znanje koje je potrebno za prolaz na ispitu nije baš veliko... barem je tako bilo dok sam ja JAM

studirala... Akademija definitivno može biti dobar temelj ali poslije diplome treba puno puno "krvavog" rada i daljnjeg usavršavanja da se nešto kvalitetno napravi.

JAM: Prvi koncert koji si posjetila u životu? Prvi CD koji si kupila?

Gorana: Prvog koncerta se baš i ne sjećam, znam da je bio u pulskom rock klubu Uljanik i mislim da su svirali KUD Idioti a prvi cd koji sam kupila najvjerojatnije je neki od Metallice.

travanj 2014

38

Art

Clubbing

S S

vaki put kažemo da nam je dosta. Onda ipak popustimo i svratimo na jedno piće. Pa popričamo s ljudima. Ispucamo par fotografija.

Još pijemo. Fotografiramo, razgovaram, družimo se i vidimo da je prošla ponoć. Odgledamo reviju i skrušeno se pokupimo kućama u nadi da nas glavobolja ujutro neće spriječiti pri obavljanju posla.

Artclubbing večeri postale su nezaobilazan dio rituala koji počinje prijedlogom „idemo negdje popiti još jedno piće prije nego što odemo doma.“ I dalje nam se ne sviđa prostor. Svaki put prigovaramo da se radovi ne vide, da je rasvjeta grozna, ali isto tako svaki put uživamo u šarolikom programu, glazbi i zabavi.

Ovoga puta imali smo priliku vidjeti „Zoozid“ – ručno napravljene glave plišanih životinja koje možete staviti na zid umjesto pravih trofeja. Svaka je glava unikatna, te je ovo jedinstvena prilika da se pohvalite hvatanjem jednoroga. Svi znamo što se događa kada se popije napitak spravljen od njegovog roga. Zidove kluba krasile su ilustracije Ivane Štrukelj aka Tratinchice. Modnu reviju održala je MyauMania uz podršku Borova i Ade Acid.

JAM

travanj 2014

39

JAM

travanj 2014

40