Issuu on Google+

JAM broj 48, svibanj 2014.

ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJE HRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM


JAM H

oroskop nam je rekao da će vam se svidjeti ovaj broj. Iz mjeseca u mjesec nam je sve teže izdvojiti događanja o kojima ćemo pisati u JAM-u. Da li je to zato što su umjetnici sve kvalitetniji, a kulturna zbivanja sve mnogobrojnija, ili jednostavno zato što je proljeće, nikada nećemo znati. U posljednjih nekoliko mjeseci “kultura” i “umjetnost” (“art”) postale su nezaobilazne riječi pri organizaciji svakog događanja. Otvara se novi birc u kvartu? “Mjesto gdje će mladi umjetnici moći izlagati radove”; ugostitelji postave kioske na trg? “Mjesto gdje će mladi umjetnici moći izlagati svoje radove”; otvara se novi javni wc? “Mjesto gdje će...” no, shvatili ste. Dalo bi se zaključiti da su Zagrepčani najkulturniji građani u Europi i da naši umjetnici ne samo da imaju gdje za izlagati, već žive poput nekoć dvorskih slikara, slavljeni i obasipani kavijarom, šampanjcem i besplatnim ručkom kod gradonačelnika svaki vikend. Na svu sreću, barem su kanalizacije u centru grada dovoljno široke da kroz njih može proći sva ta hrpa ... stvari (mislili ste da ćemo napisati sranja, priznajte), bez da zaštopaju cijevi na putu prema Savi. Za kulturu nikoga nije briga (naročito ne vlasnike birceva, ugostitelje i voditelje javnih wc-a), ali se građani lijepo osjećaju kada idu pijančevati i kulturno se uzdizati, a ne samo oblokavati se rakijom i vinom (jer skupina građana koja voli razvodnjeno pivo - čitaj: točeno - nerijetko izbjegava događanja s “art” predznakom, koji je marketinški mudro uklopljen u naziv događanja npr: pisoART) - sjetite se našeg Art JAM-a. Ipak nam je drago da dok nam scena ovisi o desetak imena, a ministarstvo kulture jedva da ima za plaće, barem su ugostitelji i ini klasični konzumenti ART-a, jer umjetnost očito nije hrvatska riječ, shvatili da mogu samo upotrebom riječi i dovlačenjem nekog jadnog umjetnika koji će raditi besplatno (za reklamu) podići svoj događaj na svjetski nivo. Ovaj tjedan puštamo vodu u wc-u samo za vas. Glavni urednik Grafički urednik Fotografije Juraj Vuglač ... Tekstove pišu: Helena Kušenić, Gordana Đuričić, Branimir Hrvoj, Iva Hanzen, I. M, Ana Anđal, Juraj Vuglač ... U ime Wikipedije.hr desnicom pokazujemo visinu žita. I zaključujemo da je vrijeme za žetvu. ... Posebna zahvala: Apolonu Jer je sunce i danas izašlo na vrijeme. ... Naslovna stranica: fotografija léTIM (Tatjana i Martin Bukvić) ... Časopis udruge JAM, broj 48, godina V; sva prava su pridržana (c, r i tm). Ne kradite sadržaj, jer će sv.Ivan Gromoviti tijekom iduće oluje ciljati upravo vaše računalo. ... Dodatne zahvale: Svima koji su odgovorili na intervjue i na vrijeme. JAM

svibanj 2014

1


3: #tdzg 7: intervju: Wasted Rita 11: U ritmu dodira 13: Aleksandar Bezinović: “Sun dogs”

15: Drugo 19: intervju: Mamuze 23: Neue Kroatische Kunst 27: intervju: Muzej sjebanosti

31: revija@tdzg 35: Zaviri u moj svijet 37: Neven Petrović: “Kulisa” 39: intervju: Maja Rašić

41: Igor Čabraja i Mario Čaušić: “Refleksije” 45: Kustoska platforma

47: Marija Borovičkić i Dalibor Kiseljak: “T-shirt biografija 49: Melinda Šefčić: Izložba

JAM

svibanj 2014

2


JAM: Kako ste zadovoljni cijelim tdzg? Što je bilo bolje od očekivanog, a što će se mijenjati iduće JAM: Od kuda uopće ideja/želja za ovakvim godine? (ako smijemo znati ) događanjem? #TDZG: Super smo zadovoljni! Nismo očekivali tako veliku posjećenost jer smo Tjedan dizajna #TDZG: Od 2009. organiziramo događanja organizirali po prvi puta. Nakrcali smo ga s jako posvećena dizajnu i Tjedan dizajna za nas puno programa, pa nismo bili sigurni da li će je jednostavno prirodni rast. Započeli smo s informacije uspijeti doći do potencijalne publike. konferencijom auto®, najvećim događanjem Tjedan dizajna 2015. imati će čvršću strukturu, za produkt dizajn u Hrvatskoj i natječajima za više B2B sadržaja i hrpu boljih / novih detalja poput dizajn. Od 2011. organiziramo auto® nagradu dvojezičnog promotivnog materijala na hrvatskom za najbolji dizajn, a od 2013. Produkteku - B2B platformu produkt dizajna. i engleskom jeziku. JAM: Kolika je bila zahtjevna organizacija uzevši u JAM: 5 pjesama koje obavezno moraju bit na roadtrip playlisti. obzir velik broj stranih sudionika? #TDZG: Za nas je to daleko najveći event koji smo do sada organizirali. Puno premalo smo spavali i to još uvijek nismo nadoknadili. Sudionici su nam bili od velike pomoći jer su svojim entuzijazmom aktivno gradili program olakšavajući nam posao. JAM

#TDZG: Na svakoj roadtrip playlisti moraju biti "budnice" kojima se borimo protiv sna: Donna Summer - I Feel Love, Gus Gus - David, New Order - World, Morrissey - Everyday is like Sunday, Simple Minds - Don't You.

svibanj 2014

3


Tjedan dizajna Zagreb nastao je putem programske participacije niza organizacija, firmi, inicijativa i pojedinaca iz Hrvatske, regije i svijeta, a koji su kontekstualno vezani uz kreativne industrije. #tdzg će vremenski i prostorno uskladiti niz etabliranih događanja sa Şeljom poticanja sinergije i suradnje na trenutno fragmentiranoj i nepovezanoj kulturnogospodarskoj sceni.

JAM

svibanj 2014

4


JAM

svibanj 2014

5


Matija Raos govori za Coworking Croatia: JAM: Opiši nam programu koji je Coworking Croatia pripremio za #tdzg. Matija: Na prvom Tjednu dizajna Zagreb realizirali smo do sada najkompleksniji Coworking Croatia program, s preko 40 gostiju izvođača aktivnosti iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i Bosne te uz pomoć 8 suorganizatora. Četverodnevnu pop-up coworking zonu namijenjenu za rad i suradnju svih posjetitelja i sudionika #tdzg-a pratio je bogat i raznovrstan program. Održali smo 9 peer-2-peer strukovnih radionica, 1 ekspert hands-on radionicu, 2 regionalna panela vezana uz coworking i crowdfunding, prve freelance diskusije u formatu okruglog stola, izložbu crowdfundanih produkt objekata, Behance portfolio review meetup, te preko 90 besplatnih stručnih konzultacija uz 17 konzultanata u originalnom formatu ASK ME ANYTHING dizajn inkubatora Nova Iskra. U sklopu programa održano je predstavljanje 5 partnerskih organizacija i 11 crowdfunding projekata

bile su popunjene (iako je to bio prvi put da su postojale minimalne kotizacije), odaziv na predstavljanjima i pratećim panelima je bio zadovoljavajuć (s raspravom i uključivanjem publike na zavidnom nivou), a za AKS ME konzultacije jedini prigovor je bio zašto ne traju duže od 15 min - što jasno govori o potrebi i odličnom odabiru konzultanata. Sve ostale aktivnosti bile su zamišljene u radu s manjom grupom ili kao sastanak te su rezultirale odličnom diskusijom, zaključcima i novim suradnjama. Jako smo zadovoljni. JAM: Što te najviše iznenadilo (ako je išta)?

Matija: Ugodno me iznenadio osjećaj zajedništva, podrške i sinergije za koje mislim da vrlo često izostaju na "većim" manifestacijama. Mislim da je format #tdzg-a i baziranost na programskoj participaciji velikog broja organizacija, firmi i individualca rezultirao upravo onime čemu sam coworking pristup teži - mindsetom pronalaženja i rješavanjem problema, a ne isticanjem JAM: Da li si zadovoljan odazivom? nezadovoljstva i onoga što je loše. Svako tko se bavi coworkingom zna da je ključ uspjeha u Matija: Kako je ovo bio prvi #tdzg stvarno nismo vrijednosnom sistemu - suradnja, otvorenost, znali kako će publika odreagirati na koncepciju zajedništvo, pristupačnost i održivost. programa i lokaciju. Na naše veliko zadovoljstvo, odaziv i povratne informacije od posjetitelja i JAM: Pas ili mačka? Zašto? gostiju su nadmašila sva naša očekivanja. Sve radionice Matija: Serendipity. Treba udomljavati! JAM

svibanj 2014

6


WASTED RITA intervju: Iva Hanzen web: www.society6.com/wastedrita

Iva: Ženska razvaljuješ! Tko si ti? Rita: Ja sam Rita i ljudsko sam biće baš kao i ti, biće koje zahvaljujući ozbiljnom problemu s rutinom i manjkom stimulacije, konstantno mijenja prebivalište, ali trenutno stacionirana u Zagrebu. Ja sam full time mislilac, grafička dizajnerica/ umjetnica, kreativan um i amaterska spisateljica s twistom sarkazma tu i tamo.

Rita: Pomoću prirodne i potrebne kombinacije življenja i razmišljanja o stvarima koje se događaju oko mene. Iva: Inspiriraju li te glazba i filmovi?

Rita: Gledam sve moguće loše trashy serije (koje mogu podnijeti), od America's Top Model do Iva: Što radiš u Zagrebu? Sviđa li ti se ovdje? Secret Story (upgrade Big Brothera), a u okvirima glazbe danas, ne odbijam niti jednu vrstu glazbe (s Rita: U Lisabonu sam se sve više zakopavala u dvije jasne iznimke: reggae i trance). Inspiracija? duboku, crnu rupu apatije i negativnosti pa sam se Stvarno? To je neki klišej/mit za kojim nekreativni odlučila na promjenu. Budući da sam freelancer ljudi moraju tragati. Ne pritisnem play na neku mogu raditi bilo gdje. Sljedeći tjedan mogla bih biti pjesmu i čekam da mi inspiracija dođe ili upalim na Tajlandu. Samo Bog zna. I odbija to podijeliti tv seriju i čekam da mi na pamet padnu nove sa mnom. Za sad sam dobro ovdje u Zagrebu. ideje. Ne! Ja sam osoba koja je jako pronicljiva i Kako mi se sviđa? Sviđa mi se strastveno, prljavo u svakom trenutku drži otvorene oči, tako da što i iznimno grubo. god mi se nađe na putu ili probudi moja osjetila bit će mi izvor inspiracije. To može biti bilo što - od Iva: Kako ti samo padnu na pamet svi ti tvoji stvarno nevjerojatnih stvari do smeća, od Miley statementi? Cyrus do Black Flaga. JAM

svibanj 2014

7


JAM

svibanj 2014

8


JAM

svibanj 2014

9


Iva: Što te još inspirira? Rita: Dečki. Drama s dečkima. Pijani razgovori s dečkima. Kasnovečernji trijezni razgovori s dečkima. Kasnovečernji pijani razgovori s dečkima. Odlasci na spojeve s dečkima. Lijepa vremena s dečkima. Teška vremena s dečkima. Iva: Kada se rodila ideja da svoje statemente stavljaš na majice, šalice i sve ostalo? Rita: Kada su me roditelji odlučili prestati financirati? Kada sam pokušala od svog jedinstvenog, kreativnog uma napraviti profesiju. Iva: Kako se osjećaš kada vidiš da je netko tetovirao neku od tvojih ilustracija? Rita: Ništa posebno, to sigurno ostavlja više efekta na osobu koja se tetovirala nego na mene. Ljudi tetoviraju svakakve loše, čudne, jadne stvari, stoga - lijepo je i to je to, nema velike galame oko toga. Osobno želim i počet ću tetovirati sama, i u tom slučaju da, bit ću sretna pun kurac. Iva: Wasted Rita se u potpunosti svodi na provokativnost? Odakle potreba za provokacijom? JAM

Rita: Ne u potpunosti, ali 70% vremena da, rekla bih. Ne znam. Pitajte moje roditelje. Njih krivim što su dopustili da odrastem u tako neugodnu, antipatičnu, nezgodnu osobu. Luda sam za poštenjem, iskrenošću, autentičnošću, istinom i svim tim stvarima koje su u današnjem svijetu rijetkost. Trudeći se da budem sve to, većinu vremena ispadam kao provokativna, iako je moja namjera jednostavno biti iskrena koliko mogu. Iva: Što po tvom mišljenju znači biti umjetnik? Rita: To znači imati kreativan um koji te može izluditi ili zadiviti, te si sposoban/na, ili važnije, imaš potrebu, izraziti se javno kako bi pronašao/ la smisao vlastitog života. Iva: Što znači biti dobar umjetnik, biti dobar u onome što radiš? Rita: To znači imati autentičan pogled i poruku koja pokreće ljude. Iva: Veliki planovi za budućnost? Rita: Tour po Balkanu u lipnju ili srpnju, naučiti kako tetovirati, posjetiti druge kontinente i nikada se dovesti do toga da mi bude dosadno.

svibanj 2014

10


u ritmu dodira... mjesto: galerija Klovićevi dvori web: www.galerijaklovic.hr

...ova izložba uvjetuje sasvim novi način ponašanja, ona traži interakciju dodirom, opipavanje bez ograničenja, potencira istraživanje, nudi videćim osobama da stave povez preko očiju i time iskažu empatiju prema osobama oštećena vida uz vodstvo videće osobe bez poveza, jednostavno, navodi posjetitelja na iskustvenu pustolovinu.

N N

apokon izložba na kojoj diranje umjetnina nije bilo zabranjeno već dobrodošlo. Veliki broj radova na izložbi bio je namijenjen pipanju i slušanju, a najmanje gledanju, iako vizualno zadovoljstvo nije izostalo. Da bi se slijepost i slabovidnost približila normalnovidećim posjetiteljima, najveći dio izložbe bio je u potpunom ili djelomičnom mraku. Posjetitelji su, za potpuni doživljaj, imali priliku staviti crne naočale, koje su im spustile mrak na oči (kada je ponestalo naočala, osoblje je nudilo najnovija izdanja Jutarnjega lista). Ako ste s tim naočalama na glavi još odlučili staviti i slušalice, te se na taj način potpuno izolirati od svijeta oko sebe, postali ste meta posprdnih “selfie” fotografija. Nas su se najviše dojmili svjetleći mozgovi koje se moglo dirati, te je zvuk, proizveden kuckanjem i prelaženjem ruke preko mozga, nekoliko puta pojačan izlazio kroz obližnje zvučnike. Tu je također bio i kamen s pet rupa na obje strane kroz koje su se mogli gurati prsti. Ako je dvoje ljudi guralo prste s različitih strana oni bi se sreli negdje u sredini. Ispričavamo se ako je bilo koji dio teksta aludirao na prljave radnje kojih bi se lokalni svećenik posramio. Znamo da znate na što mislimo. JAM

svibanj 2014

11


JAM

svibanj 2014

12


Aleksandar Bezinović

SUN DOGS mjesto: galerija Greta web: www.aleksandarbezinovic.com

JAM: Predstavi nam izložbu. Aleksandar: Izložba „Sun dogs“ u galeriji Greta je dobila naziv po prirodnoj pojavi koja nastaje u posebnim atmosferskim uvjetima kad se stvaraju simetrična polja svjetlosti na jednakoj udaljenosti od Sunca, tako da se stvara iluzija da se na nebu blizu horizonta nalaze tri Sunca. Iskompilirana je iz sedam novijih radova većeg i manjeg formata s apokaliptičnim motivima ostataka starog i novog svijeta. Olupine oružja, ideja i prijevoznih sredstava svjedoče o nagonu za pokoravanjem prirode i simbola, a alegorija o psima koji su na tragu neuhvatljivog sunčevog diska bez jasne vizije što ih čeka na kraju puta učinila mi se zgodnim poetskim okvirom koji dobro objedinjuje radove za izložbu.

simbolički način se završava sa izložbom. Taj dio s otvorenjem vlastite izložbe ne volim toliko, ne uživam u tome i teško mi pada. JAM: Treba li umjetnost imati svrhu?

Aleksandar: Za velike aukcijske i galerijske kuće ta svrha je prilično jasna. Što se mene osobno tiče, ne treba. Dapače ukoliko netko otkrije, potvrdi i objavi konačnu svrhu umjetnosti ona ce kao takva vjerojatno nestati i bit ce zamijenjena nečim novim i nesvrhovitijim. Siguran sam da postoje mišljenja kako se to već i dogodilo, a na osobnim poljima se događa svakodnevno. Ja sam npr. zbog egzistencijalnih razloga prisiljen sve vise misliti o tržištima svijeta, a manje se baviti kreativnim procesima. Drugim riječima u opasnosti sam da me obuzme jedna od mogućih JAM: Što ti predstavlja najveću satisfakciju kod „svrha“ (ovdje bi trebao nekakav smajlić doći al bavljenja umjetnošću? ne znam ga napravit na ovoj tipkovnici). Aleksandar: To je svakako energija koja nastaje u samom procesu rada. Od sirove ideje preko realizacije u slikarskom mediju prati me uzbudljivo iskustvo u kojem sam potpuno fokusiran na zadatak odnosno problem kojim se bavim. Taj proces ima nekoliko faza, a na nekakav JAM

JAM: Jedna mudrosna za kraj: Aleksandar: Neki dan je petogodišnja kćerkica mog prijatelja na pitanje: „Znaš li gdje je kraj svijeta?“ odgovorila: „Ne postoji kraj, postoji samo kraj crtica“.

svibanj 2014

13


JAM

svibanj 2014

14


DRUGO mjesto: galerija VN

o projektu: Lara Badurina

JAM: Predstavite nam projekt. LARA: Projekt je nastao prije pet godina na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, u komunikaciji sa najangažiranijim studenticama tadašnje generacije, koje su pokrenule i aktivirale Udrugu studenata pri Akademiji kako bi ostvarili i našli dodatna sredstva u financiranju njihovih projekata, radionica itd. U njihovom upoznavanju situacije van sigurnih okvira obrazovnog sistema Akademije, kao njihova mentorica, osjećala sam dužnost i odgovornost pomoći im na prvoj stepenici njihovih umjetničkih karijera. Galerija VN bila je prva galerija koja je podržala koncept predstavljanja mladih umjetnika izvan Zagreba. Smatrala sam to veoma važnim; taj trenutak kada se mladi ljudi, povezani razmišljanjem ili mjestom obrazovanja, predstavljaju u drugim sredinama. Od tada, od 2009., točnije od izložbe iz 2010., „Mjerenje svijeta“; unutar koncepta predstavljanja mladih završenih, ili studenata pri završetku studija Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, pa do danas, (2011. „Pet do podne“; 2012. „Nakupine“; 2013. „Noć“;) do izložbe 2014. „Drugo“; cilj izlaganja je uvjek isti - a to je uspostavljanje dijaloga između javnosti i pojedinaca. Dijalog je ključan za umjetnički rad. Mislim kako je važno, ako je to moguće, da se mladim ljudima ponudi prva prilika za prezentaciju njihovih radova. To im uostalom nudi i prvu mogućnost za unutarnje samokorekcije i sagledavanje vlastitih vrijednosti. JAM

svibanj 2014

15


JAM: Kako biste objasnili umjetnost u jednoj rečenici djetetu od 5 godina?

Ono što smatram ključnim jest da danas nedostaje (fizičko vrijeme) prostor isprobavanja; umjetnička metoda eksperimenta koja nas LARA: Umjetnost je zabavna. uči na pogreškama i pokušajima. Potom JAM: Jesu li društvene mreže postale nov način (mentalno vrijeme) prostor kontemplacije, odmak u sagledavanju učinjenog. U današnje likovne edukacije mlađih generacija? vrijeme masovne produkcije, obrazovne LARA: Smatram kako su društvene mreže postale institucije (bolonjskim procesom) usmjerene su neizostavan element našeg socijalnog, emotivnog, na produkciju samu, koja ne može i ne smije poslovnog i drugih konteksta življenja. Kao takvima opravdati na taj način svoje ciljeve. smatram ih svojevrsnim legitimnim platformama Formiranjem i afirmiranjem prostora otvorene gdje se sudjelovanjem u njima i kroz njih između komunikacije, razvijanjem i potenciranjem samog procesa rada, ateljei, platforme susreta različitih ostaloga vrši i likovna edukacija. Svaku vrst i metodu edukacije podržavam. Ne praksi unutar kojih se dodiruju ili razilaze teorija smatram da je jedini način osiguravanja likovne i praksa ključni su u razvoju likovne edukacije, edukacije isključivo vezan za obrazovne institucije. bio on virtualan ili fizički. Ako ste kao mlada osoba zainteresirani za Smatram kako je obrazovanje javno dobro umjetnost danas se zaista možete informirati puno na kojem još treba puno doprinijeti, radom i brže. Pitanje je šta informacije pružaju. Informiranje zajedničkim snagama studenata i mentora, starijih i mlađih, sličnih i različitih. o umjetnosti ne znači i praksu. JAM

svibanj 2014

16


JAM

svibanj 2014

17


JAM: Da li je pojam umjetnika danas relativiziran? LARA: Spomenula bih pitanja koja se asocijativnim nizom nastavljaju na vaše pitanje: Kako uopće postaviti pojam umjetnika? Je li vrhunski sportaš umjetnik? Tko je umjetnik uopće? Ova kulturološka pitanja govore o relativizaciji pojma umjetnika. Ako živimo u svijetu gdje smo postavljeni pred relativiziranje svih društvenih vrijednosti, smatram da je i pojam umjetnika danas relativiziran. Istovremeno vjerujem u umjetnost, u mlade umjetnike koji propitivanjima i svojim radom doprinose iskoracima u kulturi. Umjetnik je, moram reći osoba koja danas, a tako je bilo i jučer i prije sto godina, autentičnost, čuvstvo koje sadrži u sebi i istinu o svijetu oko njega, može, sa sviješću o tradiciji, i često u formi istraživanja, upakirati u neki od postojećih medija. U međuvremenu mijenjaju se forme prezentiranja i mediji umjetničkih djelovanja. Publika je educirana i svi mi zajedno smo konzumenti koji samostalno vrednujemo umjetnost. Nije dakako stvar u kvaliteti nego u tome da su se mediji koji donose činjenice i ocjene multiplicirali. Novine, tiskane i virtualne, knjige, tiskane i virtualne, društvene virtualne mreže, TV, Internet, kino, milijuni platformi, stranica, beskonačno umrežavanje koje daje osjećaj slobode bez osjećaja odgovornosti. Ipak, umjetnost, a time i kultura će preživjeti/evoluirati i ponovno ostati jedan od bitnih dokumenata stvarnosti koju živimo. JAM

svibanj 2014

18


maMUZE mjesto: Koprivnica

web: www.mamuze.com.hr

intervju: Helena Kušenić maMUZE: Andreja i Maša JAM: Otkada i s kojim ciljem zveckaju maMUZE? A: Zveckamo od travnja prošle godine; upravo smo proslavile prvi rođendan! Osnovni nam je cilj promicanje kulture i umjetnosti, a iza te pomalo birokratske parole stoji namjera da se mladima u Koprivnici pruže adekvatni kulturni sadržaji te da se kroz njih afirmiraju i udružuju mladi umjetnici i svi zainteresirani. Djelujemo uglavnom unutar Kulturno kreativnog centra Pixel gdje smo uspjele okupiti kritičnu masu ljudi koji prate program, ali i sudjeluju u njegovom kreiranju i provođenju, a time se zapravo i ostvaruje naš glavni cilj – koprivničkoj nezavisnoj sceni dati malo vjetra u leđa. M: Neki smo dan puhnule prvu svjećicu na torti! U našoj kutiji sa željama ideja i volja postoje već godinama, sve što je prethodilo našem djelovanju moglo bi se opisati kao vrijeme kontinuiranog samoobrazovanja i aktivnog praćenja situacije na koprivničkoj (i regionalnoj) nezavisnoj sceni. To razdoblje još traje i dok je tako – dobro je. Produkcija nezavisne scene u posljednjih nekoliko godina opada, a mi smo ponudile novi početak i odlučile pokazati Koprivnici (a onda i svijetu) da spoj kulture, glazbe, znanosti, kazališta i plesa može biti odlična kombinacija. Svoje zamisli prezentiramo putem predavanja, izložbi, performansa, predstava, večeri poezije, projekcija filmova, javnih razgovora... Dinamika u našem radu od početka uključuje zajedničko konceptualiziranje i zajedničku realizaciju programa s dvojicom dragih prijatelja i suradnika (Denis Košćak i Nenad Farkaš) koji su nam prva linija partnerstva i na neki način srodne duše. Već smo godinu dana zajedno u borbi s unaprijed definiranim praktičnim okolnostima prostora u kojem radimo, ali ambicije rastu, sve vještije doskačemo rješenjima i sve lakše nalazimo nove modele izvođenja programa. JAM

svibanj 2014

19


JAM

svibanj 2014

20


JAM: Najdraža do sad provedena kulturna osveta mi je… A: Ovo je teško pitanje. Kroz tjedni program prošlo je stvarno mnogo dobrih, zanimljivih i kvalitetnih ljudi, a iz tih redovnih aktivnosti izdvojila bih Stihove u džepu, pjesničke večeri na kojima se okupljaju ljubitelji poezije jer sam i sama jedna od njih. No, najslađa osveta dosada bila je amaterska predstava Krležin ljubavni kviz nastala isključivo radom i voljom dvadesetak mladih entuzijasta. Od autora predstave preko glumaca i volontera koji su pomagali u organizaciji do dizajnera koji su osmislili scenografiju i plakate – ljudi na ovom projektu dokazali su da zajedničkim radom možemo postići sve što želimo. M: Složit ću se s Andrejom...i dodati da ćemo pričekati još koju godinu kada bismo mogle imati nešto realniju (ili još romantičniju) sliku nego danas. JAM

svibanj 2014

21


JAM: Planovi za budućnost? A: Motivirane vrlo uspješnom godinom iza sebe, u ovoj smo si postavile ljestvicu još više. Uz redovni program REBUS (REagiraj – BUdi aktivan – Stvaraj) koji provodimo u KKC Pixel, planiramo i dva festivala. U tijeku su pripreme za drugi Street art festival koji će se održati u svibnju i okupiti najbolje hrvatske umjetnike iz tog polja umjetnosti, a prateći program obuhvaća izložbu, predavanja, prezentacije i druženja s umjetnicima. Drugi, novi festival je FIUK – Festival izvedbenih umjetnosti i kazališta. FIUK će kao pravi ljetni festival glumce s kazališnih dasaka preseliti u vanjske prostore i pod otvorenim nebom predstaviti koprivničkoj publici nekoliko amaterskih kazališta, performansa i koncerata. M: Nešto veća financijska injekcija ove bi godine trebala doprinijeti kvaliteti programa. Kad se baviš kulturno-umjetničkom produkcijom upoznaš brojne ljude usko povezane s kulturom, otkriješ organizacije za koje nisi sanjao/la da postoje i djeluju, dublje shvatiš problematiku nezavisne kulture u kojoj se u posljednje vrijeme događa puno pomaka, a tih ćemo pomaka u budućnosti nastojati što više učiniti. Želja mi je prekinuti onemogućenost mladih da razvijaju trajne vizije, planove, mijenjaju metode, pomiču granice i postignu barem male korake koji će uroditi dugoročnim promjenama. JAM

JAM: Na dvoboj izazivam... A: SVE. Izazivam sve kreativce da nam se pridruže u osveti. M: Lucky Lukea aka Srećka Munju! To bi se dalo baš lijepo nacrtati... JAM: Želje i pozdravi? A: Samo pratite trag mamuza...i stići ćete na pravo mjesto. Đihaaa! M: Pogodili ste temu o kojoj razmišljam već dugo, ali nikako ne mogu odlučiti koga sve pozdraviti... Za kraj ću reći da se zajedno borimo svakodnevno da bismo nešto promijenili, snalazimo se kako znamo, međusobno si pomažemo, pružamo podršku, no pitanje je do kad će po tom principu nezavisna scena funkcionirati. Nerijetko njezini pripadnici postaju razočarani zbog količine vremena i truda koje nesebično ulažu u projekte, a nisu opravdano podržani. Rad u kulturi poznat je kao onaj koji donosi puno užitka, puno stresa i zanemarive materijalne prihode, ako nastavimo ovim tempom nezavisna će scena postati skup ljudi koji jedva preživljavaju. Moja je želja da se to promijeni.

svibanj 2014

22


4

Neue Kroatische Kunst mjesto: atelje Monika

Š Š

to nam nudi nova hrvatska umjetnost i kako izgleda izložba koju ne postavljaju kustosi, već umjetnici po principu “za ovu sliku ima mjesta tu, a ovaj rad možemo smjestiti ummmm... ovdje?”, mogli smo vidjeti u Medici u ateljeu Monika. Osobno ne znamo što nam je bilo draže: pregršt radova od kojih najveći dio do sada nije bio nigdje izložen, prijateljska atmosfera, umjetnici spremni razgovarati o svojim i tuđim radovima, ili dobro društvo koje se okupilo na izložbi. Jedan od organizatora (S.T. - podaci poznati redakciji) nas je zabavljao glazbom, te nam je dokazao da solaže na gitari još uvijek nisu umrle, iako su i danas jednako preglasne i predugačke kao što su to bile prije 30 godina. Ispod svakog rada pisalo je ime autora i kontakt, tako da je kolekcionar koji se tamo slučajno našao mogao istoga trenutka otkupiti rad i raspitati se o ostalim radovima umjetnika. Naše je mišljenje da broj ovakvih događanja treba rapidno povećati. JAM

svibanj 2014

23


JAM

svibanj 2014

25


JAM

svibanj 2014

26


MUZEJ sjebanosti

web: http://tinyurl.com/kbpy2gn

intervju: Iva Hanzen

Mej: Sve je krenulo na nagovor meni dragih ljudi i danas taj muzej predstavlja moj bijeg, moju stranicu na kojoj svakodnevno pišem misli koje Iva: Tko se krije iza Muzeja sjebanosti? Tko si ti kipe i puštam posjetioce da uđu... ženo s tako zanimljivim mozgom? :) Iva: Koliko je svijet u kojem živimo sjeban i što Mej: Ja sam Maida Ljubuškić, prijatelji me zovu misliš da je posebno sjebano u našem društvu? Mej, najbolja prijateljica iz djetinjstva Majuhom, a neprijatelji vjerojatno pljuju i zasipaju kojekakvim Mej: Svi smo mi sjebani, samo su neki sjebaniji od pogrdnim riječima. A šta reći nego, mudrost je drugih. Sjebanost vrijedi hiljadu riječi. A kad smo kad te pljuju a ti mirno ispijaš pivo i čekaš da im kod društva, ta sjebanost se može poistovjećiti sa Balkancima. Zašto su isti postali plastične kineske se osuše usta. lutke s izloga, čijim umovima ‘gospodare’ političari, Iva: Kako tako genijalan mozak može imati od čijih stomaka nas Bog i ne vidi. Što bi rek’o Meša Selimović, svako misli da će nadmudriti sve neprijatelje? ostale i u tome je naša nesreća. Mej: Ma, svaka samoživa hodajuća vreća kostiju ima neprijatelje..koji pljuju po svemu i svačemu, Iva: Kako se othrvati sjebanosti? a ne ostavljaju ništa za sebe. Mej: Othrvati…muzikom, knjigama, odjebom u prirodu... Iva: Zašto Muzej sjebanosti? JAM

svibanj 2014

27


JAM

svibanj 2014

28


JAM

svibanj 2014

29


Iva: Planiraš li printati svoj art na t-shirte, kape, šalice… Planiraš li proširiti svoj art? Mej: Da, već smo počeli sa magnetićima i bedževima za područje Bosne, a za područje Hrvatske zasada imamo samo majice, a namjeravamo proširiti printove na ostale artikle i slično. Iva: Što te inspirira u tvom radu? Mej: Kako već uobičavam reći, ja nemam inspiracije, ja sam iz Bosne. Jednom riječju, sve. Od ljudi koji i dalje gledaju na retrovizore, a ne kroz šoferšajbu pa do mladih ograničenih ljudi. Iva: Što znači biti samoživa vreća sjebanosti kako piše na tvom Facebook pageu? Mej: Samoživa…iz crtica moje mladosti kada sam JAM

bila velika poklonica punk-muzike, prijatelji su mi često uobičavali govoriti, samoživi i hodajući punk, a danas sam poklonica psihodelije, trip hopa, progresije pa je iz toga na neki način proizašla samoživa vreća kostiju i sjebanosti. Iva: Je li sjebanost nužno loša po tvom mišljenju? Mej: Ne. Ja sam od onih ljudi koji su pronašli udobnost u sjebanosti. Iva: Smatraš li se umjetnicom, Internet aktivisticom ili samo djevojkom koja ispoljava van ono što joj je na duši /u glavi? Mej: Umjetnost je danas precijenjena. Kada vidim tko sebe danas zove ARTistom, dođe mi da angažujem ARTiljeriju. Ja sam samo kojekakva kustosica koja piše ono što ljudi misle.

svibanj 2014

30


revija@tdzg Organizatori: JAM: Ana Anđal i Juraj Vuglač be4trend: Bianca Šehović Martina Hohnjec Dizajneri:

I

Toxicat, Marmelo, Emma & Nala Jewelry, Startas i Obekei.

I

ako smo pretenciozno zaključili da će svako JAM događanje nužno morati sadržavati JAM u imenu, ovoga puta to nismo učinili, jer smo imali suradnike čiji bi nam odvjetnici oteli kamp prikolice u kojima živimo, te vam više ne bismo bili u mogućnosti servirati uzbudljiva događanja kao što je bila ova revija. Nećemo previše hvaliti dizajnerice, čije su odjeća, obuća, nakit i torbe izazivali uzvike oduševljenja svih prisutnih, kao što nećemo hvaliti niti modele, frizere i vizažiste bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće. Zahvalu svetom Odinu ćemo uputiti tek nakon što osvojimo Oskare. Ono što ćemo pohvaliti jest odlična atmosfera, te vlastita tijela koja su nam pokazala da ljudsko tijelo zaista može trčati 4 do 5 sati bez da popije vode i ne kolabirati isti dan. Također bismo pohvalili i Becks što nam je dao gotovo neograničene količine alkohola zahvaljujući kojem smo se uspjeli, na kraju dana (večeri) dovući kućama i upuzati u krevete. Zahvaljujemo i Maxfactoru što nam je dao šminku bez da smo je platili, i glavnu vizažisticu koju istu večer nismo morali ritualno žrtvovati da bismo osigurali uspješnu izvedbu cjelokupnog događanja. JAM

svibanj 2014

31


JAM

svibanj 2014

33


JAM

svibanj 2014

34


ZAVIRI [u moj svijet] mjesto: galerija Inkubator web: www.letim.hr

JAM: Predstavite nam projekt. T i M: Ideja o izložbi rodila se nakon povratka s volontiranja u Sirotištu 'St. Anthony’s Orphanage' u Songei, Tanzanija. Kako se oboje profesionalno bavimo fotografijom i opremu uvijek vučemo sa sobom bila riječ o poslu ili ne :), odlučili smo taj svoj, kako ga neki nazivaju, 'skill' pretvoriti u humanitarnu izložbu fotografija ZAVIRI U MOJ SVIJET kojom smo ispričali priču jednog Sirotišta smještenom na jugu Tanzanije, o čijih 32 štićenika skrbe ljudi dobre volje preko ‘‘Kolajne ljubavi’‘ (Udruga za pomoć socijalno ugroženima u domovini i inozemstvu). Na zidovima galerije Inkubator kroz fotografije velikog formata predstavili smo trenutke iz svakodnevnog života djece u Sirotištu. Dokumentarnim pristupom pokušali smo približiti koliko naizgled mala pomoć s jedne strane svijeta može drastično, u pozitivnom svjetlu, utjecati na životni put jednog djeteta u afričkoj zemlji koje je do tada živjelo u oskudici bez roditelja, bez mogućnosti obrazovanja, bez perspektive. Paralelno sa fotografijama iz sirotišta (i radi usporedbe), na užetu su visjele fotografije malog formata koje prikazuju život ljudi u okolnim selima. Neke fotografije, ovisno o radnji i emociji koju nose, krasila je njena tipografija - opisni pojam koji je s hrvatskog jezika preveden na swahili (službeni jezik Tanzanije).

Božanstveni kulturni šok :) A priroda?! National Geographic prizori na svakom uglu. Predivna zemlja i ljudi - osvajaju na prvu! :) Tanzanija je zemlja gdje je vrijeme stalo. Sve je 'Pole Pole' (na swahiliju - polako) i ljudi su nekako sretniji. Brzo smo se prilagodili njihovom ritmu. Dosta toga je još nelogično tamo - ljudi npr. pričaju naopako na mobitel (zvučnik prema van) jer se navodno bolje čuje, ne staju na semaforima, po potrebi si naprave treću traku na cesti gdje su samo dvije.. Još uvijek se uče pravilima tj. nekakvoj društvenoj uređenosti i to im ide jako sporo. JAM: Da li vam se promijenio pogled na pitku vodu? T i M: U Songei postoji vodovod, međutim rijetko ima vode u cijevima. Mi smo prokuhavali i filtrirali vodu iz bunara i nju smo koristili za piće i kuhanje. Nama bijelcima je problem piti tu vodu jer nam organizam nema razvijenu otpornost na njenu floru, dok tamošnji stanovnici bez problema piju ne prokuhanu vodu iz bunara (ako imaju bunar). Iskreno, odmah smo prihvatili novi/stari sistem pripreme i konzumiranja vode i nismo stigli previše razmišljati hoće li nam biti što nakon prokuhavanja - probaš, pa kud puklo! JAM: Da možete, promijenili biste...

T i M: Obrazovanje! Dali bi im svo znanje Zapada JAM: Kako ste doživjeli Afriku (specifičnije: zemlju za koje su godinama namjerno zakidani, a sada gdje ste bili) i njezine stanovnike? ga dobivaju na kapaljku. I uvjereni smo da bi se dalje sami snašli s tim informacijama, isto kao i T i M: Afrika?! E pa ne znamo odakle početi. mi, zar ne?! :) JAM

svibanj 2014

35


JAM

svibanj 2014

36


Neven Petrović

Kulisa mjesto: galerija SC

web: www.nevenpetrovic.com

JAM: Predstavi nam ukratko projekt. Neven: Fotografska serija Kulisa diplomski je projekt na Katedri za fotografiju, Akademije dramske umjetnosti. Na projektu sam radio kroz period od dvije godine, a i dalje je work-inprogress. Mapirao sam rodni grad – Požegu, počevši od jasnih transformacija perifernih dijelova grada, pa sve do strogog centra, obuhvaćajući prostore odvijanja socijalnih odnosa, odnosno žarišne točke grada. Zanimljivo je promatrati i „borbu“ javnog i privatnog prostora, te reakcije stanovništva na novonastalu podjelu funkcija prostora. Iskoristio sam i prirodni marker, odnosno Požešku goru, kao poveznicu svih fotografija, ali i kao element geografske markacije svakog lokaliteta na fotografijama.

a time i dostupnog velikoj većini ljudi. Na neki način time preslikavam svoj pogled na druge. JAM: Što predstavlja najveće zadovoljstvo kod bavljenja fotografijom? Neven: Tijekom procesa rada na Kulisi mnogo sam se bavio istraživanjima u smjeru geografije i urbanizma, a određeni dio terenskog rada značio je i komuniciranje s ljudima za vrijeme fotografiranja na lokacijama. Time se stvara široki kontekst djelovanja i, kako sam već spomenuo, fotografija postaje tek medij za prikaz izlaznog rezultata cjelokupnog procesa. Satisfakcija je upravo u tome; da se fotografija promatra kao produžetak mentalnog procesa i mogućnost da drugima prenesem dio tog procesa – barem u vizualnom obliku.

JAM: Što za tebe znači biti fotograf?

JAM: Da osvojim glavni zgoditak na lotu, prvo Neven: Fotografija je izlazni medij, koji mi bih… omogućuje da unutarnje procese promišljanja prostora oko sebe, realiziram u obliku vizualnog, Neven: Otputovao u Svemir. JAM

svibanj 2014

37


JAM

svibanj 2014

38


Maja Rašić intervju:

web: http://majarasic.from.hr

JAM: Predstavi sebe i svoje djelo Maja: Neka djelo govori samo za sebe.. i za mene. Tome i služi :) JAM: Što za tebe znači biti fotograf? Maja: Odvod energije. Imati 3. oko. JAM: Što predstavlja najveće zadovoljstvo pri bavljenju umjetnošću? Maja: Povezati se sa subjektom tako da i drugi to osjete. Dobra slika koja prenosi osjećaj, atmosferu, ne samo predmete – to je nagrada sama po sebi. Fotografi bi u tom smislu trebali pridonositi društvu. Ima nešto i meditativno u tome. Iz umjetnosti proizlazi katarzični osjećaj. Fotografija trenutno pridonosi meni, ona je svakako način izražavanja, veza sa svijetom i njegovo razumijevanje. Dolazi prirodno i jednostavno, nagonski pa je tako i zanimljiv način introspekcije. JAM: Da osvojim glavni zgoditak na lotu, prvo bih… Maja: Sjela na sunce JAM

svibanj 2014

39


JAM

svibanj 2014

40


Mario Čaušić

REFLEKSIJE mjesto: galerija VN

e-mail: cabrajaigor@gmail.com

mcausic@yahoo.com

Igor Čabraja

Igor: Tehnološki proces izrade tiskovne forme, osobito u grafičkim tehnikama dubokog tiska, za mene je kreativan proces. Uobičajeno je da autor ima konkretnu ideju i jasnu viziju onoga što želi realizirati u određenoj tehnici. Ispitivanje mogućnosti i granica grafičkog medija za mene nije završilo završetkom studija. I dalje me tijekom procesa izrade matrice fasciniraju slučajnosti koje se mogu desiti u bilo kojoj fazi i utjecati na krajnji rezultat. Ne postoji kristalno jasna ideja koju potom realiziram. Izbor teme je pri tome sekundaran. Zanima me "tekstura" koju će odabrani motiv interpretacijom u nekoj od tehnika dobiti. Bitniji mi je proces (i njegov, za mene, terapeutski učinak) od krajnjeg rezultata. Karakteristično za grafički medij, u bilo kojem trenutku moguće je otisnuti tzv. "probni" otisak i vidjeti u kojoj mjeri je početna ideja realizirana. Tom logikom, nisam siguran kad je djelo gotovo, odnosno, sviđa mi se mogućnost modificiranja matrice i nakon što se određena faza proglasi uvjetno rečeno konačnom. Volio bih da moj rad zrcali taj proces, i da se iz njega mogu nazrijeti i mnoge druge, potencijalne slike. Od mnogih inspirativnih djela i njihovih autora, izdvojio bih Christiane Baumgartner koja u svom radu spaja karakteristike tehnika poput drvoreza i sitotiska i video slike. JAM

svibanj 2014

41


JAM

svibanj 2014

42


JAM

svibanj 2014

43


JAM: Kako izgleda vaš kreativni proces? Mario: Uglavnom radim na način da osmislim cijelu ideju kroz niz skica i različitih priprema a nakon toga pristupam izvedbi rada. Tijekom tog procesa rad se nerijetko mijenja ali osnovnu ideju nastojim zadržati u potpunosti. Samu tehniku, osobito u grafici biram vrlo pažljivo trudeći se da ona bude što vijerniji i upečatljiviji nositelj ideje, ali promjene u radu koja donosi izvedba rada za mene su još uvijek ključan dio kreativnog procesa. JAM: Obrazložite izbor teme? Mario: Radovi koje sam izložio su nastali u većem vremenskom razmaku. Crteži u 2011. godini a grafike tijekom 2013. i 2014. U ovom slučaju tema je bila poveznica jer zapravo se neka ista pitanja otvaraju u jednim i drugim radovima iako su radovi realizirani na različite načine i nisu prvotno zamišljeni kao zajednička cjelina. Crteži su velikih dimenzija i ralizirani su zapravo žigovima koji nose tekstove NO COMMERCIAL VALUE i ART IS BEUTIFUL. Motiv su eksplozije koje su nacrtane, kako sam već napomenuo, tekstovima koji se nalaze na žigu i koji su na prvo gledanje nevidljivi. Tek postupnim percipiranjem samog rada dio po dio promatrač se približava i uočava tekst kojim je crtež načinjen. Cilj je poigravanje sa pojmom percepcije i JAM

poticanje promatrača na preispitivanje vlastite, kao i poticanje na višeslojno iščitavanje likovnog rada. Rad MINIJATURE je work in progress koji za sada sadrži osam grafika malih dimenzija u tehnici dubokog tiska, preciznije gravure i suhe igle. Uz sam rad kao dio postava su priložena i povečala kojima se promatrač koristi tijekom gledanja a to je ponovno način kako bih ga zadržao da sam rad promatra na više nivoa, kao cijelinu ali i kao detalj. Poigravanje sa dimenzijama rada mi je ovdije zanimljivo jer je i sama dimenzija između ostalog nositelj poruke. JAM: Što želiš da ljudi dožive ili osjete nakon što vide vaš rad? Mario: Teško je predvidjeti načine na koji će drugi doživjeti tvoj rad ali zapravo želio bih prvenstveno da si postavljaju pitanja, analiziraju vlastite stavove i precepciju. Ako i jedno od toga uspije to je pozitivno, želim promatrača potaknuti da nešto pokrene. JAM: Netko tko vas inspirira i zašto? Mario: Potiču me različiti pristupi umjetnosti kao i razni umjetnici ali i sve što me okružuje kao i ono što na različite načine upijam, tako da mi je teško izdvojiti neka imena... Sve što se događa oko vas ujedno vas i oblikuje pa imam potrebu i odreagirati na to.

svibanj 2014

44


kustoska platforma

(izložba: radnik, radnica, umjetnica, umjetnik)

mjesto: galerija Miroslav Kraljević web: www.kustoskaplatforma.com

JAM: Opišite nam iskustvo na projektu. Sonja: Iskustvo je bilo razočaravajuće jer ozbiljnost prezentirana dobro osmišljenim programom nije provedena u praksi. JAM: Da li su vaša očekivanja bila zadovoljena? Sonja: Nisu.

K K

ustoska platforma jedno je od rijetkih mjesta u Miloj našoj gdje kustosi mogu steći dodatnu edukaciju i iskustvo, obzirom da im fakultet ne nudi ništa od toga. Kao što ih niti ne nauči poslu koji bi trebali raditi. Niti ih nauči pravopisu, gramatici, postavljanju izložbi, odnosima s medijima i sličnim detaljima, ali ne možemo očekivati od Filozofskog fakulteta da svoje polaznike nauči baš sve. Neke stvari trebaju ostati i za doktorat. Na svu sreću, postoje osobe koje su prepoznale potrebu da kustosi (većinom povjesničari umjetnosti) nauče nešto i o poslu koji će raditi, jer ipak nisu svi za profesore (sjetite se kada u srednjoj školi odjednom dobijete 2 iz likovnog). Platforma je savršeno mjesto da iz vlastitog iskustva, te iskustva predavača koji poznaju domaću i stranu umjetničku scenu te prate nove trendove struke, steknete nova znanja. I dok JAM ne opravdava baš svako koketiranje s komunizmom i minulim vremena koje veliki dio studenata FF-a voli zazivati (da li se radi o nekom kolektivnom ispiranju mozga? - teoretičari urota, slobodno nam se javite putem tarot karata), moramo pohvaliti vizualnu prezentaciju izložbe koja je svake godine vrhunac programa. Na lijevoj strani možete pročitati kratki intervju s jednom od polaznica programa.

JAM: Što biste promijenili? Sonja: Puno toga, prvenstveno ozbiljnost pristupa programu. JAM: Sabljarka ili som? Zašto? Sonja: Sabljarka, djeluje moćnije.

JAM

svibanj 2014

45


JAM

svibanj 2014

46


Marija Borovičkić i Dalibor Kiseljak

/// T-shirt biografija mjesto: galerija Nano web: http://tinyurl.com/nus85nd

Riječ je o kompleksnom aranžmanu koji uključuje „ready-made“ predmete, prilično opširan niz kraćih proznih isječaka te video-rad od desetak minuta; i dok je svaka od te skupine semantičkih elemenata dovoljno slojevita da bi se mogla bez zazora percipirati i samostalno (mada možda ne i u kontekstu samostalnog izlaganja u galeriji), do otkrivanja istinske punine značenja dolazi tek kad se pojmi jedinstvena pripovjedna nit.

G G

alerija Nano postala je poznata po manjim, kratkotrajnim izložbama. Pretpostavljamo da je razlog tomu što na izložbe gledaju kao na voće (ili povrće): ako predugo stoji, onda istruli. Truljenje je možda i bila glavna inspiracija ovoj izložbi: zašto da majice trule u ormaru, kada ih se prije odvoza na Hrelić može izložiti u galeriji? Svaki komad odjeće, nakon što ga posjeduje duže vrijeme, može za vlasnika poprimiti gotovo religijski značaj jer postane personifikacija svih uspomena koje je u njima proživio. Zato nam je uvijek teško baciti staru odjeću, namještaj ili knjige. Neki taj zaostatak magijskog razmišljanja, u kojemu svaka stvar ima ili može primiti dušu, rješavaju tako što postanu opsesivno - kompulzivni sakupljači smeća (čitaj: vrijednih stvari čiju vrijednost samo dotični razumiju). Manjina odluči napraviti sprovod u obliku izložbe, gdje onda izloži majice i uspomene vezane uz njih. I snimku ritualnog pospremanja majci prije nego se pošalju u galeriju, a potom, ako ne na Hrelić, onda obližnji deponij. Nakon čega će, vjerojatno, ipak završiti na Hreliću. JAM

svibanj 2014

47


JAM

svibanj 2014

48


Melinda Šefčić izložba@boonika mjesto: Boonika HQ

web: https://melindasefcic.see.me

JAM: Tko određuje vrijednost umjetnine, filma ili pjesme? Melinda: Ljudi i sve drugo što je uvjetovano ljudima! JAM: Da se po mom životu radi film, glumio/la bi me… Melinda: Smatram da ne postoji živuća osoba koja bi bolje odglumila moj život od mene same, bio bi to posve loš film. Jedino vjerodostojno toj interpretaciji bio bi animirani film po uzoru na Hayao Miyazakia, njegova bi inspiracija i reinterpretacija najbolje opisala iluziju mog realnog života. JAM: Što čini umjetnika? Melinda: Umjetnika prvenstveno čini to što je umjetnik, a za to je potrebna vjera u sebe i u svoje stvaralaštvo. JAM: Nabroji tri dobre stvari o sebi, nahvali se! Melinda: Da, ovo je to pitanje koje ti prvo postave na intervjuu za posao, a tome nas nitko ne uči u životu, točnije, svi smo mi svjesni svojih mana, a vrline se podrazumijevaju. Čovjek bi ovako iz trbuha rekao da dobro kuham kavu, radoholičar sam i uvijek nasmijana/vječiti optimist. Stvar je u tome da trebamo biti svjesni sebe, znati da dobro i loše uvijek idu skupa! Promjene su konstantne, a tako ono što je dobro može postati i nekom se činiti jako loše ili obrnuto. JAM

svibanj 2014

49


JAM

svibanj 2014

50



Jam broj 48