str. 10
– Žijem na tomto hrade už tisíc rokov, ale ešte som sa s ta− kou drzou opovážlivosťou nestretol! – udrel čarodejník čarodejníc− kym plášťom princeznú i Dežka. Vtedy chce Dežko prehltnúť tretie ženšenové zrniečko. Ej, to je ale smola! Akoby bolo živé! Najprv mu z vrecka gatí vypadlo a potom ho nie a nie na zemi nájsť. No černokňažník je šikovnejší! Predbehne ho. Zjavne pachtivý, aj teraz chce mať, čo mu nepatrí! Schytí zrnko a otvá− ra oduté gamby. Rýchlo zrnko prehltne. Tak. Ale, chvalabohu, milé deti, sme v dobrej rozprávke! A tam, moji milí, je už raz tak, že šľachetné sily nikdy nepomôžu ničomníkovi. Aj teraz je to tak – zrniečko v papuli čarodejníka napúcha, rastie a rozpí− na sa… Naťahuje strigôňovi líca, až roztrhlo bosoráka na dvoje! Už iba za dve hrste kolomaže z neho zostali pri princezniných no− hách. A k Dežkovi sa pomaly sype čierny prach, čo zostal zo strigôn− skeho lietajúceho plášťa. Sám osud poslal Kalojila do ničoty, pretože už nemohol strpieť je− ho zlo… Iba vtedy Dežko začul, ako ktosi na bránu škraboce. Dnu sa dobý− ja. Ale veď sú to jeho starí známi! Medvedica s ťarbavým malým mac− kom! Znova mu nastavila svoj mocný chrbát a vedno s princeznou ich dopravila do prebudeného, odkliateho rómskeho kráľovstva. Všetci sa k mladému kráľovskému páru šťastne zbiehajú. Bolo že tam rados− ti, výskotu a ujúkania! Oslavy trvali desať dní a desať nocí, ak do nich zarátame i svadbu statočného Dežka s princeznou. Záchranca Jolanke tuho prirástol k srdcu. A veru, nie len pre jeho krásu a silu. Múdra rómska princeznička dobre vedela, že získala oveľa viac, ako iba Dežkovu driečnosť. Jeho statočnosť a nebojácnosť, ochotu biť sa za pravdu druhých, pomáhať iným z nešťastia a veľkú milotu – po− vahu pravého hrdinu. Takého ženícha by nenašla medzi nijakými princami a boháčmi celého sveta! Vari si mohla Jolanka k ozajstnému šťastiu želať viac? *
*
*
An dri jekh romano thagaripen ačhiľa pes jekhvareste baro bi− bacht. Mek anglo nasikh pe leskere bešutne manuša lošanenahi smiribne dživipeske. Savoro paľikerde e goďaver rajarel romane thagaripne rom romňaha. Taj jekh thagaripňi čhajori, e šukar krajaskiňa Jolanka, sja sakoneske čak upri lošadipen. Čak akor oj ačhila odi, kandar aja naužardo baro bajo... Upri Jolanka, savonake o drabarde džuvľa dine ki pro uľipen o ba− ro šukaripen taj goďi vaš o trin, akana barlinďi andar o čhavorengere rondi, lija peske te morel jekh agorutno avri dikhlo dand o vražuno o Kalojilo. Upro duj ďivesa adathar peskre cheveskro, taj melalo urňi− salo pokrovcos, sja leskri choľarďi rajipen – e Vražuneskri phuv. Odoj bešelahi andro jepaš phagerdo hrados. O phagerde veži džan ki o ňe− bo. Ki leskro kher džalahi o banďardo drom, pherdo morde karne. E phagerde kukeriha dikhelahi o Kalojilo andral i bari veža dži dur upro vilago! Visarďa pašeder pre bangi sera, taj andro o Vasekin than, – imar hin trin krajasa pe maren vaš o zoraľipen pal olengro mulo dad. Čače seraha, andro o Ničnakereneskro than, dikhel lušastave thagaripne rom romňaha, san marde andral ňičnakeriben. Taj odoj, andro o Najekhetaneskro than, o fameľija jekh pre aver čak vesekedi− nen the na lačho jekh pal aver vakeren. Lengera chochaďa thagaripňi čhaj na džanel ňiko the lačharel – ech, na lačhi hin sa e manušengri fajta! – gondoľi nahi o Kalojilo. O vražuno Kalojilo sja ajsavo najhatarimasko, hoj ňikas uzi peste na likerlahi avri! Čak le bare kocuri, so sja leske sajekh logindo upro peskro phiko u pre chorenca les šukares čalavelas tel o muj. Šaj vašo− da avka lačhe avenahi avri, hoj leske choľamen maripneha sne sajekh. The vašoda, hoj andro kan leske vakerlahi barsave choľikerne, bi− bachtale pokeribena. Kana o romane thagaripno rom romňaha na dine le Kalojilo peskri jekh čhaj e Jolanka, phenďas peske, hoj savore džide andri lengro than, dži ando agorutno dživdo, visarela upre bichalade barune soški− ci. Taj avka kerďa. Taj o uče forengere fali visarďa upri pre baro na prekal gelo čar. Kana čak avka adode andar o duripe avla, feder pe sigutnan lija het. Avka daranďiľas sakones odo mukhľimo, košto foro. O Kalojilo andar pre vražune keribena mukhja čak la krajaskiňa Jolan− ka. Kamelas la, the te vaš peskro mangavipen sja le čak lakero asaviben. – Upre ňisoste perel savoro, so kamel pes te ovel zoraha jekheta− ňarkerel, – phenďa pro agor e goďaver krajaskiňori. – Dikhaha! – sipinďa maškar pro jekh dand o Kalojilo. Choľaďas pes. Taj mindžar o vražuno cirdel zoraha la Jolanka andro pro Naloša− dohrado – maškar o peskro Vražunoskro than. Ajso kamľas te phagel lakro na kamibe. Lačhes vaj na lačhes! Andro trasta la diňa te demel ko, thulo kašt upro meľaľi udvari. Čhivel lake andro asaviben čak o šuko maro taj paňi. Mekh asal la− tar, hoj peske naštik šegitinel. O kham upri krajaskiňori bijileskeran thabol, o brišind la marel sa seraha, o ratuno šil izdraľol. Čak oj tromaňipan hordinel savoro mariben. Te čak la daj dadeha parvarnahi mišto – ando verda taj ando vurdo. The akanak pe lake le− perďa lakre goďi lava, save na jekhvar vakerenahi: – Andre tute, Jolan− ko, džana dureder amare dživipena! Vašoda site džanes te hordinel tele savore dživipnaskere zumavibena – federa the goredera – avka, te tut sikhaves amara paťivakera manušňaha! Taj o cirkime vražuno andal i bari choľi čak avka urňisaľol pal o chodbi taj komnati peskro hrados. O vražuneskre gada, upri save sne o čercheňa taj jepaščhona, pal leste phurdel. Ando pro moraldo kher, kisitinel varesave khandle pijibena, save leske te šegitinen la Jo− lanka te resel. Čak hoj na šigitinel nič. Aňi o paňa andar o šuke žambi, aňi o pijiben andar o šing jekhšinguneskro graj. Choľarel pes, hoj ňič na džanel te phagerel lakro čhiviben. Sar pes ačhiľa, sar na, pal o dživipena droma avka akor phirlahi o romano čhavo – o sikhľaverdo Dežkus. Hino zoralo, učo, lačhoji− leskero taj asando mujeha. Džal peske, phirel, e luma dičhol leske šu− kar taj interesantno. Them dži akanak ništ nalačho na zumaďa. Andre choluja ľikerel peskro sikhľardo ľil. Čačes, the sikhľardo cipano, so kerel o buťa le cipoha, site phirel lumaha trin berš, te peskre taj avrende sikhavel o džanľipen peskre vasteha. La cipaha džanel mište te kerel, avka o Dežko lošaneha phirel pal e luma. Dromeha peske giľavel pal o kale romane čhajakere jakha. Džal bi e briga. Mekh na džanel, so les užarel. Upri vešeskero thanoro pes ačhol. Andral e cachra cirdel peske e ma− rikľi, savi leske pekja e daj upro drom. No so, sigeder sar pes ačhľa si− khľaverdonestar o lačho majstros, site prindžarel e luma. Arakhel avri, kaj andri leste hin čače le mare duj morši. Taj sar kerel o dživipen, te sja korkoro. Chal peske peskri marikľi, chal – taj kana pe upro vešoro aja ki ISSN 1338−3027
leste o terno ričhoro. Sja bi briga, sar jov. O Dežko the pro dajakeri marikľi bisterela, avka dikhelahi upri o cikno ričhoro. Šaj hoj – so hin oda? Na dikhel upre ričhoreste korkoro. Upri aver sera upri di− khel upro cikno ričhoro le bare jakhenca the o baro, mekh na dikhlo daravuno. Hin le duj parsuma – anglal manušeskro muj the palal džvirinakro. Upri sako maškaral pal jekh trineseregri jakh! Andar o dereko telal, maškar o bare pindre, marel dugone mačhuna porjaha. O Dežkus ačhija sar merdo, kana o da− ravutno paš leste andar e phrado muj vi− kaha, so čhinel o kana, mukhel avri: – Dža mange andar o drom, čoro manušeskero kirmo! Aja o vacht ko dilutno chaben taj sikheder sar the tut cha, da mange oda terno ričhoro! Mindžar prindžarel upro dadeskerko godžaver lav, savoneha le ľidžalahi o dad andar o kher: – Šoha tut na de, miro čha− vo, kana hin tut čačipen! O romano čhavo tromadan cirdel avri telal o choluj e čhuri. Nane sikhľipni! Oda, savo pes laha marel, chudel eňavar bare− der zor! O phraleskro phral o Michali, šun− do majstros maškar o harťa, la kovinďa avri andro eňa jaga, kaľinda andro eňa žuže heďikane paňa, andri savende thoďa trival trin magicka garuvipena. Taj oda savoro kerďa upri jepaš rat, kana pe e jekhto ori ďivestar arakhel e paluňaha. Odole vacht hin pro garude keribena the zor. – Tu čoro Rom, – gindiňa pes o baro tešto le daravutne andar o asaviben. Taj mindžar kerďa bari vika andar o pherde buke taj tradinďa pe pre bare vasteha upro Dežkus. – Imar kanak sjal merdo! Manca dži akana sako peskro o mariben khelďa tele! Taj te tut šaj tuke anglo meri− ben palunan keres keresto! Čak o Dežko cirdel avri andaro cholo− vjatar upro Jano čhindi but zoraľi čar, e pančanguštakri. Džanel savoro dživdo te diľiňarel. Te kikidel o čar ki o nakh, na− šaves e zor. Čhivel o čar ki o nakh la bara daravutne. Upro dikhiben našavel peskri zor, čak so pes čalavel latar lumakeri zor. O Dežko minďar cirdel e čhuri, saňi sar o mačhuno kokal. Čalavel la andri zoralo koľin – ajse bare, hoj panč murša na džanlahi te kiki− del! Kana e bari džungaľi ačhel bareskeri, vičhinel upro terno ričhoro, savo pes darando izardel andri buri: – Ma dara tut, ričhoro, adaj imar ňiko na kerla e dukh la bizorakenge! O ričhoro pes lošane kidinďa ki leskre prenge, chučkerel uzal len− de. So duje daraďa avri o siťardo phageripen. Oda le ričhoneskri daj denašlahi ki lende taj imar dural vičhinel: – Ač! Merkin! Merkinen so duj džene! Taj tu, nadaratuvno čhavo, mekh jekhvar de tiri maraďi čhuri andri čačuni sera koľin la beštijake! Odoj la hin lakro dujto – an− gluno – jilo! O Dežkus sig dikhja pal peste. E dukhaďi bari džungaľi pe kidel ki leste, upro palune bare pre. Savoro phagerďol. Anglune prenca peske ikerel e rat, so lestar čujoe. Čak−čak pe kiden pal o Dežkus leskre bare burňika. Zorales vičhinel, kana leske o čhavo mekh jekhvar del e bari čhuri andro koľin. Pro agor e bari dživina ačhel. Čak akor peske o Dežo lija andri goďi, hoj e phuri ričhuňi vakerel manušeskere vakeribnaha. Paľikerel vaš o ratindo dživipe e terne ričho− ro. – Sar oda, daje, hoj vakeren manušengera čhibjaha?– phučel pes. – Sar aver! Them tu thode o pindre andri paramisakero phuv! –asa− nďa e lačhi ričhoneskri daj. –The na čak pr’oda, čhavoro,– phenďa u va− kerel dureder. – Amari krajaskiňa, e Jolanka, hin bares gondoľinďa taj goďaver manuškiňa! Odija pes istan andro čepcos uľiľa, sar pes phenel. Taj andri thagareskri sikhľardi sja najfeder. Džanlahi, hoj kana lake o dad the e daj dena o thagaripen, o than najfeder kerela avri čak akor, kana andri late sakoneske lačhe haťarela. Taj o savore bešutne andre oda than aven bachtale, kana jekh avre pen achaľon. Taj avka pes ačhiľa te sikhľol savore naprindžarde čhiba. Taj amari čhib, e džverikaňi. Phir− lahi ke amende taj the amen sikhľarďam te vakerel le manušenca! Kor− koro dikhes, hoj ada jekhetano sikhľariben sja chasňardo! Kana peske o Dežkus mangľahi o goďaver lav, sar pe te phirel avri andar ada veš, e ričhori daj peske zoralo duminel: – O kerďipen, savo pe kezdinel, site sakovar agorisaľole. Kerďal tele jekh bari torda, the vašoda tu čačes kereha the avrenca. Mekh upri tute užarel but buťi! Upro jekh ďives drom adastar hin o Vražuneskro than, o rajipen la vražuno o Kalojilo. Ov pokerďa o romano thagaripen taj savore dživ− de džene visinďa upro bare bara. Thovkerďa čak la krajaskiňa, vašoda, hoj la kamel. Amen sjam andro oda bibachtalo vacht mišto garudo prekal leskre vražba. Nahudňa amenge. – Talam oj na kerlahi, so o vražuno kamlahi?! – vičhinda o Dežkus. E ričhoskri daj pe upri leste bares asanďa. – Puntošne avka! Na ker− lahi! Čak vašoda, hoj les na kamelahi, phanďa la upre ki o zoralo kašt, savo pe thovel dži ki o bengeskero phuv, ki o benga! Kerel la odoj bi o chaben the trušaha. Čak oj hin na čak but šukar, ta kaj bares zoraľi an− dro gindo. Birinel avri savore dukha taj užarel, kana la vareko mentine− la avri. Amen, so arakjam anglal o vražuno kerďipen, ľidžan oda naloša− do nevipen pal avruno. Rakhľom o rakhado. Kaj dži akanak pes mek ňi− savo na arakhja… Čak, ko džanel…? Kana tut ajso nadarutnan murdar ďa, šaj šegitineha the lake, taj arakheha o bibachtalo romano nipo! – Ta sar oda kera? – ladžavo phenďa o Dežko. Šegitinlahi mindžar, hin oda lačho čhavo. No čak o vražune buťa te kerel na džanel. Nane le ňič, čak bari but zor andro phike. Avka hin, ov hin zoralo the čalav− no sar e huri. – Dežku! – taťan upre leste dikhja e ričhoneskri daj. – Me ľidža tut dži ko vražunoskero thagaripen, o Vražunoskero than, upro miro du− mo. The dava tut trin pokerde ženšenostar ďivore. Uštidivďom len khatar e miri phuri daj. Oj pes ki lende uštidinďa andari indicko phuv, khatar phirenahi tire jekhto manuša dži adode. Miri phuri daj, Bari Ričhori sar sja mek terňi, bašavenahi andre indicko cirkusi peskre kheľibena anglo maharadžo Ibrahim. – U sar avla andal e Indija dži ade, ki amende? – phučla o Dežko. – Paľis la valinde andri Europa vaš o arabsko grastoro Balvajoro. O dad amara romane thagar leha thovkerelahi avri sar barikane andri
pro khurengro, the sja gizdavo prekal leske upre chudkeribe taj grastane prastaňibena. Avka dikhes, kaj o dživipe lidžal o ričh… Taj andro durut− ne phuvja, save paľis kamel. Imar andar lende na kamenahi te džal ňi ov, ňi o leskre čhavore… – lačhipnaha le Dežkuske vakerlahi e ričhori daj. – Ta so me mange odole ďivorenca šegitina? – darunan phenďa o Dežko. – Čhiveha ki phuv o jekhto. Šegitinla tuke te uštidel pe upral phandľi phuterďi Nalošadohrado. Oda aver chasa akor, kana imar aveha andre. Taj o trito? – e ričhoreskri manušňi pe upro Dežo dikhja, taj na phenďa ňišt. Džalanlahi, hoj angli late hin goďaver čhavo. Korkoro ov džanlahi. E romane čhaveha taj le cikne ričhoro upro dumo sik džalahi e rič− hori daj ďives the rat! Pro agor terdžinďa anglal o učo phandlo trastuno vudar. Odoj o Dežko cirdel andral o cholov pro jekhto ďivoro taj čhiďa les ki phuv. Jekhvareste anglal leste phakavel le phakenca baro orlo. – Beš! Sikh! Te pe na našavel adija čulori! – hurňaľol bare phaken− ca the hordinel le bešte Dežko dži opral o chmari. Pales bare zoraleha tele, upri bari dvora, ko buchlo kašt, uzi savoneste bizoraľipe e phan− dľi, jepaš muľi, krajaskiňa figinel. – Ľiker! Ľiker avri, miri šukarori! – barimaskan la prelel o Dežkus. – Avľom tut te šegitinel! − Odola bara čhurjaha, savonaha angl’oda ando duj muja bibachtarďa le čurago, čhivel sar čhil o šelo thulo sar e du− mukh. O lanca čhingerel nange vastenca! Ajso hin zoralo! Aňi len na kampela o dujto ženšenostar ďivoro te ľiginel! Andro’da sigutno savoro uzal učharel le vražunoskero gerekos. Leskre agorenca, sar o raťakro dživindo phakenca, hurňaľol o choľar− do Kalojilo! So uštar, oda chučkeripen, siďarel ki o Dežkus the ki e krajasiňa čhaj. – Sar tut tromaľinďal te avel andro miro hrado?! Te čalavel pes la krajaskiňatar, savi kampjol čak mange? – thulan dilikane andar o leskero bidandengero muj the čhungarda čuljon paš pro jekh dand. – Dživav upr’oda hrados imar ezero berš, mek man ajsava tromaha na arakhjom! – marďa o vražuno la vražunoskero gereko upri krajasi− ňa the o Dežko. Akor o Dežko kamľahi te ľiginel o trito ďivoro. Ej, bari bibacht! Sar te ovlahi dživdo! Jekhto leske peja avri andar i posoťi andi cholov, pale le na taj na upri phuv te arakhel. Čak o vražuno sja sigeder! Hin jeketo. Dikhado bokhalo, the akana kamel oda, so nane leskro! Chudel o ďivo− ro te phutarďa peskre vušta. Sig o dživoro chal. Avka. Čak, paľikeras le Devleske, šukar čhavore, mek hoj sjam andri lač− hi paramisi! Taj odoj, mire šukarore, imar hin sakovar avka, kaj o lač− he voďeskere zorja šoha naštik šegitinen e mosaribnoske. The akana hin avka – o ďivoro andro vražunoskro muj vazdel, buchľarel, bar− jol… Cirdel le vražuneskere čhama dži kana le bibachtale na phagerel upro jepaš! Imar čak duj burňika kolomaža lestar ačhine uzi e krajaskiňakre pre. Taj ko Dežoskere peja tele čak kalo praho, so a čhila le vražunoskere hurňaldo gereko. Korkoro dživipnaskro bacht−bibacht cidinďa le Kalojilo andro ňi− sostar, vaš oda, hoj imar naštik dikhelahi pro leskro na lačhipen… Čak akor o Dežkus šunďa, sar vareko marel upro vudar. Andre kamel. Them oda hin leskre phure prindžarde! E ričhoskri daj le cikne thule rič− horo! Pale diňa peskro zoralo dumo u le la krajaskiňaha ľidžana andro uštime upre romano thagaripen. Savore denašen ki o terno thagareskro dujdžene. Sja odoj baro lošaďipen, rasaľiben the giľavipen! O lošaďipena elahi deš ďivesa the deš raťa, the ki lende thovas the o bi− jav le tromade Dežkus la krajaskiňaha. O mentopiskro la Jolankake igen zorale bararďas ki o jilo. The čačes, na čak pre leskero šukaripen the zor. E goďaver romaňi krajaskiňori mište džanlahi, hoj andro dinavibe lake peja buter sar le Dežoskro šukaripen. Leskro tromaďipen taj na− daravipen te marel pes pro avrenge čačipen, te šegitinel avrenge ando bibacht, the pro kedvešno taj višeleto čačeskro vitejziske. Ajsa terno na arakhjahi maškar ňisave krajasa the barvale upri luma. So peske e Jolanka ki e bari bacht mek mangel buter?
Rómsky nový list − nezávislé kultúrno−spoločenské noviny Rómov na Slovensku od roku 1993 do augusta 2008 viedla Daniela Hivešová−Šilanová, ktorá sa rozhodujúcou mierou pričinila o ich udržanie a rozvoj. Vydavateľ: Združenie JEKHETANE−SPOLU, sídlo združenia a redakcie: Jarková 4, 080 01 Prešov, ( a fax: 051/7733439, e−mail: redakcia@jekhetane−spolu.org, www.jekhetane−spolu.org, šéfredaktor: R. Čonka. Jazyková korektorka: I. Ďurinová. Redakcia Prešov: Jozef Ferenc, Roman Čonka (conka@jekhetane−spolu.org), Daniela Obšasníková (zástupkyňa šéfredaktora). Spolupracovníci redakcie: Detva: Braňo Oláh (( 0948/503 907, 1brano1@azet.sk), Liptovský Hrádok: Ingrid Ďurinová (( 0905/897 754). Preklady do rómskeho jazyka: Erika Godlová. Sadzba: Martin Hajduk. Tlač: Rotaprint Košice. Náklad: 3000 ks. Evidenčné číslo 375/08.Objednávky novín prijíma redakcia. Neobjednané rukopisy a fotografie nevraciame. Redakcia si vyhradzuje právo krátenia, jazykovej a štylistickej úpravy príspevkov čitateľov. w Uverejnené názory sa nemusia zhodovať so stanoviskom redakciew Realizované s finančnou podporou Úradu vlády Slovenskej republiky – program Kultúra národnostných menšín 2015. Obnovu technologického vybavenia na vydávanie novín podporilo Ministerstvo vnútra SR, Úrad splnomocnenca vlády SR pre rómske komunity. Za obsah projektu zodpovedá výlučne občianske združenie Jekhetane – Spolu, uzávierka čísla: 16.október − 31. októberw