Prvo evanđelje o djetinjstvu Isusa Krista POGLAVLJE 1 1 Sljedeće izvještaje pronašli smo u knjizi velikog svećenika Josipa, kojeg neki nazivaju Kajfom 2 On pripovijeda da je Isus govorio još dok je bio u kolijevci i rekao svojoj majci: 3 Marijo, ja sam Isus, Sin Božji, ta riječ koju si ti iznijela prema objavi anđela Gabriela tebi, i moj me otac poslao za spasenje svijeta. 4 U tri stotine i devetoj godini Aleksandrove ere, August je objavio dekret da sve osobe trebaju ići na oporezivanje u vlastitoj zemlji. 5 Josip je dakle ustao i sa svojom zaručnicom Marijom otišao u Jeruzalem, a zatim došao u Betlehem, da on i njegova obitelj budu popisani u gradu svojih otaca. 6 Kad dođoše do špilje, Marija prizna Josipu da je došlo vrijeme njezina poroda i da ne može dalje u grad, pa reče: "Uđimo u ovu špilju." 7 U to je vrijeme sunce bilo vrlo blizu zalaska. 8 Ali Josip požuri da joj dovede babicu; i kad je ugledao staru Hebrejku koja je bila iz Jeruzalema, rekao joj je, Moli se, dođi ovamo, dobra ženo, i idi u tu pećinu, i tamo ćeš vidjeti ženu koja je upravo spremna roditi. 9 Bilo je nakon zalaska sunca, kad su starica i Josip s njom stigli do špilje, i oboje su ušli u nju. 10 I gle, sve je bilo ispunjeno svjetlima, većim od svjetlosti svjetiljki i svijeća, i većom od svjetlosti samog sunca. 11 Dijete je tada bilo umotano u pelene i sisalo je dojke svoje majke svete Marije. 12 Kad oboje vidješe to svjetlo, iznenadiše se; starica upita Svetu Mariju, jesi li ti majka ovoga djeteta? 13 Sveta Marija odgovori: Bila je. 14 Na što je starica rekla, Ti si vrlo različita od svih drugih žena. 15 Sveta Marija odgovori: Kako nema djeteta kao što je moj sin, tako ni žena nije kao njegova majka. 16 Starica odgovori i reče: "O Gospođo moja, došla sam ovamo da dobijem vječnu nagradu." 17 Tada joj Gospa, sveta Marija, reče: Položi ruke na dijete; koja je, kad je učinila, postala cijela. 18 I dok je izlazila, reče: "Odsad pa nadalje, sve dane života svoga, pazit ću ovo dijete i služit ću mu." 19 Nakon toga, kad su pastiri došli i naložili vatru, i bili su vrlo veseli, ukazala im se nebeska vojska, hvaleći i štujući vrhovnog Boga. 20 I kako su pastiri bili zauzeti istim poslom, špilja je u to vrijeme izgledala poput veličanstvenog hrama, jer su se i jezici anđela i ljudi ujedinili da obožavaju i veličaju Boga, zbog rođenja Gospodina Krista. 21 Ali kad je stara Hebrejka vidjela sva ta očita čudesa, pohvalila je Boga i rekla: Zahvaljujem ti, Bože, Bože Izraelov, što su moje oči vidjele rođenje Spasitelja svijeta. 2. POGLAVLJE 1 I kad je došlo vrijeme njegova obrezivanja, točnije osmi dan, na koji je zakon nalagao da se dijete obreže, obrezali su ga u pećini. 2 I stara je Hebrejka uzela kožicu (drugi kažu da je uzela pupčanu vrpcu) i sačuvala je u alabasternoj kutiji starog ulja od narda.
3 Imala je sina apotekara kojemu je rekla: "Pazi da ne prodaš ovu alabasternu kutiju nardove masti, iako bi ti za nju ponudili tri stotine penija." 4 Ovo je ona kutija od alabastera koju je Marija grešnica nabavila, i izlila pomast iz nje na glavu i noge Gospodina našega Isusa Krista, i obrisala je kosom svoje glave. 5 Zatim su ga nakon deset dana donijeli u Jeruzalem, i četrdesetog dana od njegova rođenja prikazali su ga u hramu pred Gospodinom, čineći odgovarajuće žrtve za njega, prema zahtjevu Mojsijeva zakona: naime, da svaki muško koje otvara utrobu bit će posvećeno Bogu. 6 U to ga je vrijeme starac Simeon vidio kako svijetli kao stup svjetla, kad ga je sveta Marija Djevica, majka njegova, nosila na svojim rukama, i bio je ispunjen najvećim zadovoljstvom pri tom pogledu. 7 I anđeli su stajali oko njega, klanjajući mu se, kao što kraljevi stražari stoje oko njega. 8 Tada Šimun pristupi svetoj Mariji i ispruži ruke prema njoj i reče Gospodinu Kristu: Sada će, Gospodine moj, tvoj sluga otići u miru, po tvojoj riječi; 9 Jer su moje oči vidjele milost tvoju, koju si pripravio za spasenje svih naroda; svjetlo svim narodima i slava naroda tvoga Izraela. 10 Bila je prisutna i proročica Ana, koja se približila, slavila Boga i slavila sreću Marijinu. POGLAVLJE 3 1 I dogodi se, kad se Gospodin Isus rodi u Betlehemu, gradu Judeji, u vrijeme kralja Heroda; mudraci su došli s Istoka u Jeruzalem, prema proročanstvu Zoradaschta, i donijeli sa sobom darove: naime zlato, tamjan i smirnu, i poklonili mu se, i ponudili mu svoje darove. 2 Tada je Gospa Marija uzela jedan od njegovih povoja u koji je bilo umotano dijete i dala im ga umjesto blagoslova, koji su od nje primili kao najplemenitiji dar. 3 I u isto vrijeme pojavio im se anđeo u obliku one zvijezde koja je prije bila njihov vodič na njihovu putovanju; svjetlo koje su slijedili dok se nisu vratili u svoju zemlju. 4 Kad su se vratili, njihovi kraljevi i prinčevi došli su k njima i pitali ih: Što su vidjeli i učinili? Kakav su put i povratak imali? Kakvo su društvo imali na putu? 5 Ali oni su napravili povoj koji im je dala sveta Marija, zbog kojega su svetkovali. 6 I nakon što su, prema običaju svoje zemlje, naložili vatru, poklonili su joj se. 7 Bacivši u njega pelene, oganj ga uhvati i sačuva. 8 Kad se oganj ugasi, izvadiše povoj neozlijeđen, kao da ga se oganj nije dotaknuo. 9 Zatim su ga počeli ljubiti i stavljali na svoje glave i svoje oči, govoreći: Ovo je sigurno nedvojbena istina, i zaista je iznenađujuće da ga vatra nije mogla spaliti i progutati. 10 Zatim su ga uzeli i s najvećim poštovanjem položili među svoje blago. POGLAVLJE 4 1 A Herod, uvidjevši da su mudraci odugovlačili i nisu mu se vratili, sazva svećenike i mudrace i reče: Recite mi gdje će se Krist roditi? 2 A kad su odgovorili, u Betlehemu, gradu u Judeji, on je počeo u sebi smišljati smrt Gospodina Isusa Krista. 3 Ali se anđeo Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče: "Ustani, uzmi dijete i njegovu majku i idi u Egipat čim pijetao zapjeva." Pa ustade i ode. 4 I dok je u sebi razmišljao o svom putu, svanu mu jutro.