POGLAVLJE 1
Zebulun, šesti sin Jakova i Lee. Izumitelji filantrop. Što je naučio kao rezultat zavjere protiv Josipa.
1 Prijepis Zebulunovih riječi koje je zapovjedio svojim sinovima prije nego što je umro u stotinu i četrnaestoj godini života, dvije godine nakon Josipove smrti.
2 I reče im: “Čujte me, vi, sinovi Zebulunovi, slušajte riječi svoga oca.
3 Ja, Zebulun, rođen sam kao dobar dar svojim roditeljima.
4 Jer kad sam se ja rodio, moj se otac silno umnožio, i u stadima i u govedima, kad je s prutima imao svoj dio.
5 Nisam svjestan da sam griješio sve svoje dane, osim u mislima.
6 Niti se još sjećam da sam učinio bilo kakvu nepravdu, osim grijeha iz neznanja koji sam počinio protiv Josipa; jer sklopio sam savez sa svojom braćom da ocu neću reći što se dogodilo.
7 Ali plakao sam u tajnosti mnogo dana zbog Josipa, jer sam se bojao svoje braće, jer su se svi složili da ako netko objavi tajnu, treba biti ubijen.
8 Ali kad su ga htjeli ubiti, zaklinjah ih sa suzama da ne budu krivi za ovaj grijeh.
9 Jer Šimun i Gad dođoše na Josipa da ga ubiju, a on im reče sa suzama: Smilujte mi se, braćo moja, smilujte se nad utrobom Jakova, oca našega: ne stavljajte na mene svoje ruke da prolijevam nevinu krv, jer ja sam nije zgriješio protiv tebe.
10 I ako sam doista sagriješio, kaznite me, braćo moja, kaznom, ali ne dižite ruke na me, radi Jakova, oca našega, 11 I dok je izgovorio te riječi, naricajući pritom, nisam mogao podnijeti njegove jadikovke, i počeo sam plakati, i moja je jetra bila izlivena, i sva tvar moje utrobe je bila olabavljena.
12 Plakao sam s Josipom i srce mi je tuklo, zglobovi su mi drhtali i nisam mogao stajati.
13 Kad me Josip vidio kako plačem s njim i one koji dolaze na njega da ga ubiju, pobjegao je iza mene moleći ih.
14 Ali u međuvremenu je Ruben ustao i rekao: Hajde, braćo moja, da ga ne ubijemo, nego da ga bacimo u jednu od ovih suhih jama, koje su naši oci iskopali i nisu našli vode.
15 Jer zbog toga je Gospodin zabranio da se voda digne u njima kako bi Josip bio sačuvan.
16 I činili su tako sve dok ga nisu prodali Ismaelcima.
17 Jer u njegovoj cijeni nisam imao udjela, djeco moja.
18 Ali Simeon i Gad i šestorica druge naše braće uzeše Josipovu cijenu i kupiše sandale sebi, svojim ženama i djeci, rekavši:
19 Nećemo ga jesti, jer je to cijena krvi našega brata, ali sigurno ćemo ga gaziti, jer je rekao da će biti kralj nad nama, pa da vidimo što će biti od njegovih snova.
20 Stoga je napisano u Mojsijevu zakonu da svakome tko ne podigne potomstvo bratu svome, treba mu odriješiti sandalu i pljunuti mu u lice.
21 Ali braća Josipova ne htjedoše da njihov brat preživi, i Gospod skinu s njih sandalu koju su nosili protiv svog brata Josipa.
22 Jer kad su došli u Egipat, oslobodili su ih Josipovi sluge izvan vrata, i tako su se poklonili Josipu po uzoru na kralja faraona.
23 I ne samo da su mu se klanjali, nego su bili i popljuvani, pali ničice pred njim, i tako su prije bili posramljeni. Egipćani.
24 Jer nakon toga Egipćani su čuli sva zla koja su učinili Josipu.
25 I nakon što je bio prodan, moja su braća sjela jesti i piti.
26 Ali ja, zbog sažaljenja prema Josipu, nisam jeo, nego sam promatrao jamu, jer
se Juda bojao da Šimun, Dan i Gad ne pojure i ne ubiju ga.
27 Ali kad su vidjeli da ne jedem, postavili su me da ga čuvam dok ga ne prodaju Ismaelcima.
28 Kad je Ruben došao i čuo da je Josip prodan dok je bio odsutan, razdera svoje haljine i tugujući reče:
29 Kako ću izgledati na licu svoga oca Jakova? I uzeo je novac i potrčao za trgovcima, ali kako ih nije uspio pronaći, vratio se ožalošćen.
30 Ali trgovci su napustili široki put i marširali kroz Troglodite prečacem.
31 Ali Ruben je bio ožalošćen i nije jeo taj dan.
32 Dan mu dakle pristupi i reče: "Nemoj plakati niti tugovati!" jer smo našli što možemo reći našem ocu Jakovu.
33 Zakoljimo jare i umočimo u njega haljinu Josipovu; i pošaljimo ga Jakovu govoreći: Znaj, je li ovo kaput tvoga sina?
34 I učiniše tako. Jer skinuše s Josipa njegovu haljinu kad su ga prodavali i obukoše ga u haljinu roba.
35 Simeon je uzeo haljinu i nije je htio dati, jer ju je htio rastrgati mačem, jer je bio ljut što je Josip ostao živ i što ga nije ubio.
36 Tada svi ustadosmo i rekosmo mu: Ako ne das kaput, reci cemo ocu da si ti jedini ucinio ovo zlo u Izraelu.
37 I tako im je dao, i oni su učinili kako je Dan rekao.
2. POGLAVLJE
On poziva na ljudsko suosjećanje i razumijevanjebližnjih.
1 A sada, djeco, ja vas držim zapovijedi Gospodnje i iskazujem milosrđe prema svojim bližnjima, i imam samilost prema svima, ne samo prema ljudima, nego i prema životinjama.
2 Zbog svega ovoga Gospodin me blagoslovio, i kad su sva moja braća bila
bolesna, izvukao sam se bez bolesti, jer Gospodin zna namjere svakoga.
3 Imajte dakle samilosti u svojim srcima, djeco moja, jer kako čovjek čini bližnjemu, tako će i Gospodin učiniti njemu.
4 Jer su sinovi moje braće bolovali i umirali zbog Josipa, jer nisu pokazali milosrđa u svojim srcima; ali moji sinovi su sačuvani bez bolesti, kao što znate.
5 Kad sam bio u zemlji kanaanskoj, na obali morskoj, ulovio sam ribu za svoga oca Jakova; i kad su se mnogi ugušili u moru, nastavio sam neozlijeđen.
6 Prvi sam napravio lađu da plovim po moru, jer mi je Gospodin dao razum i mudrost u njemu.
7 I spustio sam kormilo iza njega, i razapeo sam jedro na drugom uspravnom komadu drveta u sredini.
8 I plovio sam njime duž obala, loveći ribu za kuću svoga oca sve dok nismo stigli u Egipat.
9 I iz samilosti podijelih svoj ulov sa svakim strancem.
10 A ako je čovjek bio stranac, ili bolestan, ili star, skuhao sam ribu, dobro je pripremio i ponudio je svim ljudima, kako je svaki imao potrebu, tugujući i suosjećajući s njima.
11 Stoga me je Gospodin nasitio obiljem ribe kad sam lovio ribu; jer tko dijeli s bližnjim, mnogo više prima od Gospodina.
12 Pet sam godina lovio ribu i davao je svakom čovjeku koga sam vidio, i bilo je dovoljno za cijelu kuću mog oca.
13 I ljeti sam lovio ribu, a zimi sam čuvao ovce sa svojom braćom.
14 Sada ću vam objaviti što sam učinio.
15 Vidio sam čovjeka u nevolji od golotinje zimi, i sažalio sam mu se, ukrao sam haljinu potajno iz kuće svoga oca i dao je onome koji je bio u nevolji.
16 Da li vi, dakle, djeco moja, od onoga što vam Bog daje, iskazujte samilost i milosrđe bez oklijevanja svim ljudima i dajte svakom čovjeku dobra srca.
17 A ako nemate čime dati onome koji treba, smilujte se s njim u dubini milosrđa.
18 Znam da moja ruka nije našla sredstva da dam njemu koji je trebao, i hodao sam s njim plačući sedam stadija, i moja je utroba čeznula za njim u sućuti.
19 Imajte, dakle, i vi, djeco moja, milosrdnu samilost prema svakome čovjeku, da i Gospodin bude suosjećajan i milosrdan prema vama.
20 Jer će iu posljednjim danima Bog poslati svoju samilost na zemlju, i gdje god nađe utrobu milosrđa, prebiva u njemu.
21 Jer u onoj mjeri u kojoj čovjek ima samilosti prema svojim bližnjima, u istoj je mjeri i Gospodin prema njemu.
22 Kad smo sišli u Egipat, Josip nije imao zlobe protiv nas.
23 Pazeći na njega, učinite i vi, djeco moja, priznajte se bez zlobe i ljubite jedni druge; i ne računajte svatko svome bratu zlo.
24 Jer to razbija jedinstvo i razjedinjuje sve rodove, uznemiruje dušu i zamara lice.
25 Promatrajte, dakle, vode, i znajte kada teku zajedno, one povlače kamenje, drveće, zemlju i druge stvari.
26 Ali ako se razdijele u mnoge potoke, proguta ih zemlja i oni nestanu.
27 Tako ćete i vi biti ako se razdijelite. Ne budite, dakle, podijeljeni na dvije glave jer sve što je Gospodin stvorio .ima samo jednu glavu, i dva ramena, dvije ruke, dvije noge i sve preostale udove.
28 Jer naučio sam iz pisama svojih otaca da ćete se razdijeliti u Izraelu i slijediti dva kralja i činiti svaku gadost.
29 Vaši će vas neprijatelji odvesti u ropstvo, i bit ćete vrijeđani među poganima, s mnogim bolestima i nevoljama.
30 I nakon ovih stvari vi ćete se sjetiti Gospodina i pokajati se, i On će vam se smilovati, jer On je milostiv i samilostan.
31 I On ne navodi zlo protiv sinova ljudskih, jer oni su tijelo i zavedeni su svojim vlastitim zlim djelima.
32 I nakon ovih stvari zasjati će vam sam Gospodin, svjetlo pravednosti, i vratit ćete se u svoju zemlju.
33 I vidjet ćete ga u Jeruzalemu, poradi imena njegova.
34 I opet ćete ga zloćom svojih djela razljutiti,
35 I bit ćete odbačeni od njega do vremena svršetka.
36 A sada, djeco moja, ne tugujte što umirem, niti budite oboreni zbog toga što dolazim svom kraju.
37 Jer ja ću opet ustati usred tebe, kao vladar usred sinova njegovih; i ja ću se radovati usred plemena svoga što god budu držali zakon Gospodnji i zapovijedi Zebuluna, oca svoga.
38 A na bezbožnike će Gospodin pustiti vječni oganj i uništiti ih kroz sve naraštaje.
39 Ali sada žurno odlazim na svoj počinak, kao i moji očevi.
40 Ali vi se bojte Gospodina, Boga našega, svom snagom u sve dane života svojega.
41 Kad je to rekao, zaspao je u dubokoj starosti.
42 Njegovi sinovi ga položiše u drveni lijes. Poslije su ga odnijeli i pokopali u Hebronu, s njegovim ocima.