Bosnian - The Protevangelion

The Protevangelion POGLAVLJE 1 1 U istoriji dvanaest izraelskih plemena čitamo da je postojala određena osoba po imenu Joakim, koji je, pošto je bio veoma bogat, dao dvostruke 1 prinose Gospodu Bogu, donevši ovu odluku: moja imovina će biti za dobrobit celog naroda , i da nađem milost od Gospoda Boga za oproštenje mojih grijeha. 2 Ali na jednom velikom prazniku Gospodnjem, kada su sinovi Izraelovi prinosili svoje darove, a Joakim je također prinosio svoje, prvosveštenik Ruben mu se suprotstavio, govoreći da ti nije dopušteno prinositi svoje darove, budući da nemaš pokrenuo bilo kakav problem u Izraelu. 3 Na ovo, Joakim je veoma zabrinut, otišao je da konsultuje registre dvanaest plemena, da vidi da li je on jedina osoba koja nije rodila nikakvo izdanje. 4 Ali nakon ispitivanja otkrio je da su svi pravednici podigli sjeme u Izraelu: 5 Tada se prisjetio patrijarha Abrahama, kako mu je Bog na kraju života dao svog sina Isaka; zbog čega je bio izuzetno uznemiren i žena ga nije htjela vidjeti: 6 Ali se povukao u pustinju i tamo postavio svoj šator, i postio četrdeset dana i četrdeset noći govoreći u sebi: 7 Neću sići ni da jedem ni da pijem, dok Gospod Bog moj ne pogleda na mene, ali molitva će biti moja hrana i piće. POGLAVLJE 2 1 U međuvremenu je njegova žena Ana bila uznemirena i zbunjena zbog dvostrukog razloga, i rekla je da ću tugovati i za svojim udovištvom i za svojom neplodnošću. 2 Tada se približio veliki praznik Gospodnji, a Judita njena sluškinja reče: "Dokle ćeš tako mučiti svoju dušu?" Došao je praznik Gospodnji, kada je zabranjeno nikome tugovati. 3 Zato uzmite ovu kapuljaču koju je dao onaj ko izrađuje takve stvari, jer ne dolikuje da je ja, koji sam sluga, nosim, ali dobro pristaje osobi vašeg većeg karaktera. 4 Ali Ana odgovori: Odlazi od mene, nisam navikla na takve stvari; osim toga, Gospod me je veoma ponizio. 5 Bojim se da ti je to dala neka loše osmišljena osoba, a ti si došao da me okaljaš mojim grijehom. 6 Tada je Judita njena sluškinja odgovorila: "Kakva zla da ti poželim kad me ne poslušaš?" 7 Ne mogu vam poželjeti veće prokletstvo nego što ste pod vama, jer je Bog zatvorio vašu utrobu, da ne budete majka u Izraelu. 8 Ana se zbog toga silno uznemiri i obučevši svadbeno ruho, otiđe oko tri sata popodne da prošeta u svom vrtu. 9 I ona ugleda lovor, sede pod njim i pomoli se Gospodu govoreći: 10 O Bože otaca mojih, blagoslovi me i uvaži molitvu moju kao što si blagoslovio utrobu Sarinu i dao joj sina Isaka. POGLAVLJE 3 1 I dok je gledala prema nebu, opazila je vrapčije gnijezdo u lovoru, 2 I tugujući u sebi, reče: Jao meni, ko me rodi? i koja me materica rodila, da tako budem proklet pred sinovima

Izrailjevim, i da me rugaju i rugaju se u hramu Boga moga: Jao meni, s čim se mogu usporediti? 3 Nisam uporediv sa samim zvijerima na zemlji, jer su i zvijeri zemaljske plodne pred tobom, Gospode! Ja sam, sa čim se mogu porediti? 4 Ne mogu se porediti sa divljim životinjama, jer su čak i divlje životinje plodne pred tobom, Gospode! Ja sam, sa čime sam uporediv? 5 Ne mogu se porediti sa ovim vodama, jer su i vode plodne pred tobom, Gospode! Ja sam, sa čim se mogu porediti? 6 Nisam uporediv s morskim valovima; jer ove, bilo da su mirne ili u pokretu, sa ribama koje su u njima, hvaljen te, Gospode! Ja sam, sa čim se mogu porediti? 7 Nisam uporediv sa samom zemljom, jer zemlja rađa svoje plodove i hvali te, Gospode! POGLAVLJE 4 1 Tada anđeo Gospodnji stade kraj nje i reče: Ana, Ana, Gospod je uslišio tvoju molitvu; ti ćeš začeti i roditi, a o tvom potomstvu će se govoriti u cijelom svijetu. 2 A Ana odgovori: Kako je živ Gospod Bog moj, sve što rodim, bilo muško ili žensko, posvetiću to Gospodu Bogu svome, i služiće mu u svetim stvarima, tokom celog života. 3 I gle, pojavila su se dva anđela govoreći joj: Evo, Joakim tvoj muž dolazi sa svojim pastirima. 4 Jer je i anđeo Gospodnji sišao k njemu i rekao: Gospod Bog je uslišio tvoju molitvu, požuri i idi odavde, jer evo, Ana će tvoja žena zatrudnjeti. 5 I Joakim siđe i pozva svoje pastire, govoreći: Dovedite mi ovamo deset jaganjaca bez mane i mane, i neka budu za Gospoda Boga mog. 6 I dovedite mi dvanaest teladi bez mane, a dvanaest teladi neka budu za svećenike i starješine. 7 Dovedite mi i stotinu koza, i sto koza će biti za cijeli narod. 8 I Joachim je sišao s pastirima, a Ana je stajala kraj vrata i vidjela Joachima kako dolazi sa pastirima. 9 I otrčala je, objesivši mu se o vrat, rekla: Sada znam da me Gospod jako blagoslovio: 10 Jer evo, ja koja sam bila udovica više nisam udovica, i ja koja sam bila nerotkinja zatrudnjeću. POGLAVLJE 5 1 I Joachim je ostao prvi dan u svojoj kući, ali je sutradan donio svoje prinose i rekao: 2 Ako je Gospod milostiv prema meni, neka ploča koja je na sveštenikovom čelu 1 to pokaže. 3 I pogledao je ploču koju je nosio svećenik, i vidio je, i gle, grijeh nije pronađen u njemu. 4 A Joakim reče: Sada znam da je Gospod milostiv prema meni i da je uzeo sve moje grijehe. 5 I siđe iz hrama Gospodnjeg opravdan, i ode svojoj kući. 6 A kad se Ani navrši devet mjeseci, ona rodi i reče babici: Šta sam rodila? 7 I rekla joj je, djevojka. 8 Tada Ana reče: Gospod je danas uveličao moju dušu; i ona ju je položila u krevet. 9 I kad su se navršili dani njenog očišćenja, dala je dojiti dijete i nadjenula mu ime Marija.

POGLAVLJE 6 1 I dijete je svakim danom jačalo, tako da ju je majka, kada je imala devet mjeseci, spustila na zemlju da pokuša da li može stajati; i kada je prešla devet koraka, ponovo je došla do majčinog krila. 2 Tada ju je njena majka uhvatila i rekla: Živ je Gospod Bog moj, nećeš više hodati ovom zemljom dok te ne uvedem u hram Gospodnji. 3 Prema tome, učinila je svoju odaju svetim mjestom i nije dopustila da joj se približi ništa neobično ili nečisto, ali je pozvala neke neokaljane kćeri Izraela, i one su je odvukle u stranu. 4 Ali kad je dijete navršilo godinu dana, Joakim je napravio veliku gozbu i pozvao svećenike, književnike, starješine i sav narod Izraelov; 5 I tada Joakim prinese djevojku prvosvešteničkim glavarima, i oni je blagosloviše govoreći: Bog otaca naših, blagoslovi ovu djevojku i daj joj ime slavno i trajno kroz sve naraštaje. I sav narod odgovori, neka bude, amin. 6 Tada ju je Joakim po drugi put ponudio sveštenicima, i oni su je blagoslovili govoreći: O svevišnji Bože, pogledaj ovu djevojku i blagoslovi je vječnim blagoslovom. 7 Na to ju je njena majka podigla, dala joj grudi i otpjevala sljedeću pjesmu Gospodu. 8 Pjevat ću novu pjesmu Gospodu Bogu svome, jer me posjetio i skinuo sramotu mojih neprijatelja, i dao mi je plod svoje pravednosti, da se sada može reći Rubenovim sinovima , to Anna daje sisanje. 9 Zatim je stavila dijete na odmor u sobu koju je posvetila, i izašla je i služila im. 10 I kad se gozba završila, otišli su radosni i hvaleći Boga Izraelova. POGLAVLJE 7 1 Ali djevojčica je porasla, i kada je imala dvije godine, Joakim reče Ani: "Hajde da je odvedemo u hram Gospodnji da izvršimo svoj zavjet, koji smo zavjetovali Gospodu Bogu, da ne bude ljuti na nas, a naša ponuda je neprihvatljiva. 2 Ali Ana reče: Sačekajmo treću godinu, da ne bi izgubila znanja svog oca. A Joakim reče: Čekajmo onda. 3 A kad je dijete navršilo tri godine, Joakim reče: Pozovimo kćeri Jevreja, koje su neokaljane, neka uzmu svaka svjetiljku i neka se upali, da se dijete više ne vrati, i njen um se usmeri protiv hrama Gospodnjeg. 4 I tako su činili sve dok se nisu uzdigli u hram Gospodnji. I prvosveštenik je primi, blagoslovi je i reče: Marija, Gospod Bog uzveliča ime tvoje u sve naraštaje, i do kraja vremena po tebi će Gospod pokazati svoje otkupljenje sinovima Izrailjevim, 5 I stavio ju je na treću stepenicu oltara, i Gospod joj je dao milost, i igrala je svojim nogama, i sav je dom Izraelov volio. POGLAVLJE 8 1 A roditelji njeni otidoše ispunjeni čudom i slaveći Boga, jer se djevojka nije vratila k njima. 2 Ali Marija je ostala u hramu kao golubica koja se tamo školovala i primala hranu iz ruke anđela.

3 A kad joj je bilo dvanaest godina, sastali su se svećenici u vijeću i rekli: Evo, Marija ima dvanaest godina; šta ćemo s njom da se bojimo da se svetinja Gospoda Boga našega ne oskvrni? 4 Tada su svećenici odgovorili Zahariji prvosvešteniku: "Stani li na oltar Gospodnji, i uđi u sveto mjesto, i moliš se za nju, i što god ti Gospod objavi, učini to. 5 Tada je prvosveštenik ušao u Svetinju nad svetinjama i uzevši sa sobom naprsnik suda 1 molio se za nju; 6 I gle, anđeo Gospodnji pristupi mu i reče: Zaharija, Zaharija, iziđi i sazovi sve udovice iz naroda, i neka svaki od njih donese svoj štap, i onaj po kome će Gospod pokazati znak će biti Marijin muž. 7 I vikači prođoše kroz svu Judeju, i zatrubi Gospodnja truba, i sav narod potrča i sastane se. 8 Josip također, bacivši sjekiru, iziđe im u susret; i kada su ih sreli, otišli su do prvosveštenika, uzevši svaki svoj štap. 9 Nakon što je prvosveštenik primio njihove štapove, otišao je u hram da se pomoli; 10 I kada je završio svoju molitvu, uzeo je štapove, i izašao i podijelio ih, i nije bilo nikakvog čuda na njima. 11 Josif je uzeo posljednji štap, i gle, golub je izašao iz štapa i poletio na Josipovu glavu. 12 A prvosveštenik reče: Josipe, ti si osoba izabrana da uzmeš Djevicu Gospodnju, da je čuvaš za sebe. 13 Ali Josip je odbio govoreći: Ja sam star čovjek i imam djecu, a ona je mlada, i bojim se da ne ispadnem smiješan u Izraelu. 14 Tada je prvosveštenik odgovorio: Josipe, boj se Gospoda, Boga svoga, i zapamti kako je Bog postupio s Datanom, Korahom i Aviramom, kako se zemlja otvorila i progutala ih, zbog njihove suprotnosti. 15 Dakle, Josephe, boj se Boga, da se slične stvari ne bi dogodile u tvojoj porodici. 16 Josip je tada u strahu odvede je svojoj kući, a Josip reče Mariji: Evo, uzeo sam te iz hrama Gospodnjeg, a sada ću te ostaviti u svojoj kući; Moram imati na umu moj zanat gradnje. neka je Gospod s tobom. POGLAVLJE 9 1 I dogodi se, na vijeću svećenika, rečeno je: Napravimo novi veo za hram. 2 A prvosveštenik reče: Pozovite mi sedam neokaljanih djevica iz plemena Davidova. 3 I otidoše sluge i dovedoše ih u hram Gospodnji, a prvosveštenik im reče: Bacite sada ždrijeb preda mnom, ko će od vas presti zlatni konac, ko plavi, ko grimiz, ko lan , a ko je pravi ljubičasti. 4 Tada je prvosveštenik poznao Mariju, da je iz Davidovog plemena; i on ju je pozvao, i prava ljubičasta je pala na njenu parcelu da prede, i ona je otišla svojoj kući. 5 Ali od tog vremena prvosveštenik Zaharija zanijemi, i Samuilo je stavljen u svoju sobu dok Zaharija ponovo nije progovorio. 6 Ali Marija je uzela pravu ljubičastu boju i predala je. 7 I ona uze lonac, i iziđe da zavuče vodu, i ču glas koji joj govori: Zdravo milostiva puna, 1 Gospod je s tobom; ti si blagoslovena među ženama. 8 I osvrnula se nadesno i nalijevo (da vidi) odakle je došao taj glas, a onda je drhteći ušao u njenu kuću, i odloživši lonac za vodu, uzela je purpur, i sjela na svoje mjesto da ga radi .

9 I gle, anđeo Gospodnji stade kraj nje i reče: Ne boj se, Marijo, jer si našla milost u očima Božjim; 10 Kada je čula, razmišljala je sama sa sobom šta ta vrsta pozdrava znači. 11 I anđeo joj reče: Gospod je s tobom, i ti ćeš zatrudneti. 12 Na šta je ona odgovorila: Šta! hoću li začeti od Boga živoga i roditi kao što to čine sve druge žene? 13 Ali anđeo je odgovorio: Nije tako, o Marijo, nego će Duh Sveti doći na tebe, i sila Svevišnjega će te osjeniti; 14 Zato će ono što će se roditi od tebe biti sveto, i zvaće se Sin Boga Živoga, a ti ćeš mu dati ime Isus; jer će on spasiti svoj narod od njihovih grijeha. 15 I gle, tvoja rođaka Elizabeta, ona je također začela sina u starosti. 16 A ovo je sada šesti mjesec kod nje, koja se zvala nerotkinja; jer Bogu ništa nije nemoguće. 17 A Marija reče: Evo službenice Gospodnje; neka mi bude po tvojoj riječi. 18 I kad je iskovala svoj purpur, odnijela ga je prvosvešteniku, a prvosveštenik ju je blagoslovio govoreći: Marija, Gospod Bog je uveličao tvoje ime, i ti ćeš biti blagoslovljena u sve vijekove svijeta . 19 Tada je Marija, ispunjena radošću, otišla svojoj rođaki Elizabeti i pokucala na vrata. 20 Što je Elizabeta čula, otrčala je, otvorila joj se, blagoslovila je i rekla: Otkud mi ovo da majka moga Gospodina dođe k meni? 21 Za lo! čim je glas tvoga pozdrava došao do mojih ušiju, ono što je u meni skočilo je i blagoslovilo te. 22 Ali Marija, budući da nije znala za sve one tajanstvene stvari koje joj je govorio arhanđel Gabrijel, podigla je oči prema nebu i rekla: Gospode! Šta sam ja, da me blagoslovenim nazivaju svi naraštaji zemlje? 23 Ali videći da svaki dan raste, i uplašena, otišla je kući i sakrila se od sinova Izraelovih; i imao je četrnaest godina kada su se sve te stvari dogodile. POGLAVLJE 10 1 A kada je došao njen šesti mjesec, Josip se vratio od svoje gradnje kuća u inostranstvu, što je bio njegov zanat, i ušavši u kuću, zateče Djevicu kako je porasla. 2 Zatim udarivši ga po licu, reče: "S kojim licem mogu gledati prema Gospodu Bogu svome?" ili, šta da kažem o ovoj mladoj ženi? 3 Jer sam je primio kao Djevicu iz hrama Gospoda Boga svojega, i nisam je sačuvao takvom! 4 Ko me je tako prevario? Ko je počinio ovo zlo u mojoj kući, i zavodeći od mene Djevicu, oskvrni je? 5 Nije li istorija Adama upravo ostvarena u meni? 6 Jer u samom trenutku njegove slave, zmija je došla i našla Evu samu, i zavela je. 7 Na isti način se to dogodilo i meni. 8 Tada je Josip ustao sa zemlje, pozvao je i rekao: "O ti koja si bila toliko naklonjena Bogu, zašto si to učinila?" 9 Zašto si tako ponizio svoju dušu, koja je bila obrazovana u Svetinji nad svetinjama, i koja je svoju hranu primila iz ruke anđela? 10 Ali ona je, uz bujicu suza, odgovorila: Ja sam nevina i nisam poznavala nikoga. 11 Tada Josip reče: Kako to da si trudna? 12 Marija odgovori: Živ je Gospod Bog moj, ne znam čime.

13 Tada se Josip silno uplašio i otišao od nje, razmišljajući što da učini s njom; i tako je razmišljao sam sa sobom: 14 Ako prikrijem njezin zločin, bit ću proglašen krivim po zakonu Gospodnjem; 15 I ako je otkrijem sinovima Izrailjevim, bojim se da me anđeo ne bi zatrudnjeo otkrio da sam izdao život nevine osobe: 16 Šta da radim, dakle? Privatno ću je otpustiti. 17 Tada mu je došla noć, kada mu se u snu ukazao anđeo Gospodnji i rekao: 18 Ne bojte se uzeti tu mladu ženu, jer ono što je u njoj je od Duha Svetoga; . 19 I ona će roditi sina, i nadjenut ćeš mu ime Isus, jer će on spasiti svoj narod od njihovih grijeha. 20 Tada je Josip ustao iz sna i proslavio Boga Izraelova, koji mu je ukazao takvu naklonost, i sačuvao Djevicu. POGLAVLJE 11 1 Tada dođe pisar Ana i reče Josipu: Zašto te nismo vidjeli od tvog povratka? 2 A Josip odgovori: "Zato što sam bio umoran nakon svog putovanja, i odmorio sam se prvog dana. 3 Ali Ana se okrećući opazi Djevicu kao veliku trudnoću. 4 I otišao je k svećeniku i rekao mu: Josip u koga si toliko vjerovao, kriv je za zloglasni zločin, jer je oskvrnio Djevicu koju je primio iz hrama Gospodnjeg i privatno se vjenčao nju, ne otkrivajući to sinovima Izraelovim. 5 Tada je svećenik rekao: Je li Josip ovo učinio? 6 Ana odgovori: Ako pošalješ neku od svojih sluškinja, naći ćeš da je trudna. 7 I sluge otidoše i nađoše kako je rekao. 8 Nakon toga i ona i Josip su dovedeni na suđenje, a svećenik joj reče: Marijo, što si to učinila? 9 Zašto si ponizio svoju dušu i zaboravio svog Boga, videći da si odgajan u Svetinji nad svetinjama, i hranu svoju primio si iz ruku anđela, i slušao njihove pjesme? 10 Zašto si to učinio? 11 Na što je sa poplavom suza odgovorila: Živ je Gospod Bog moj, ja sam nevina pred njegovim očima, jer ne poznajem nikoga. 12 Tada svećenik reče Josipu: Zašto si to učinio? 13 A Josip odgovori: Živ je Gospod Bog moj, nisam se za nju brinuo. 14 Ali svećenik reče: Ne laži, nego kaži istinu; oženio si je privatno, a nisi to otkrio sinovima Izraelovim, i ponizio si se pod moćnom rukom Božjom, da bi tvoje potomstvo bilo blagoslovljeno. 15 A Josip je šutio. 16 Tada svećenik reče Josipu: Moraš vratiti u hram Gospoda Djevice koji si odande uzeo. 17 Ali on je gorko zaplakao, a svećenik je dodao: „Ja ću vas oboje napojiti vodom Gospodnjom, 1 koja je za kušnju, i tako će vaša bezakonja biti otkrivena pred vama. 18 Tada je svećenik uzeo vodu, napojio Josifa i poslao ga na planinsko mjesto. 19 I vratio se savršeno dobro, i svi su se ljudi čudili da njegova krivica nije otkrivena. 20 Tako je svećenik rekao: Pošto Gospod nije pokazao vaše grijehe, ni ja vas ne osuđujem. 21 Zato ih je poslao. 22 Tada Josip uze Mariju i ode svojoj kući, radujući se i hvaleći Boga Izraelova.

POGLAVLJE 12 1 I dogodi se da je izišla naredba od cara Augusta, da se oporezuju svi Židovi koji su bili iz Betlehema u Judeji: 2 A Josip reče: Pobrinut ću se da moja djeca budu oporezivana; ali šta da radim s ovom mladom ženom? 3 Stidim se da je oporezuje kao moja žena; i ako je oporezujem kao svoju kćer, sav Izrael zna da ona nije moja kćer. 4 Kada dođe vrijeme Gospodnjeg imenovanja, neka čini kako mu se čini da je dobro. 5 Osedlao je magarca i stavio je na njega, a Josif i Simon su krenuli za njom i stigli u Betlehem na tri milje. 6 Tada je Josip okrenuvši se vidio Mariju tužnu i rekao u sebi: Možda je boli zbog onoga što je u njoj. 7 Ali kada se ponovo okrenuo, vidio ju je kako se smije i rekao joj: 8 Marijo, kako se to dešava da na tvom licu ponekad vidim tugu, a ponekad smeh i radost? 9 A Marija mu odgovori: Vidim dva čovjeka svojim očima, jedan plače i tuguje, drugi se smije i raduje se. 10 I opet pređe preko puta, a Marija reče Josipu: Skini me s magarca, jer ono što je u meni pritiska da izađe. 11 Ali Josip odgovori: Kuda da te odvedem? jer je to mjesto pustinja. 12 Tada je Marija opet rekla Josipu, skini me, jer me silno pritiska ono što je u meni. 13 I Josip ju je skinuo. 14 I tamo je našao pećinu i pustio je u nju. POGLAVLJE 13 1 I ostavivši nju i svoje sinove u pećini, Josip je otišao da potraži hebrejsku babicu u selu Betlehemu. 2 Ali dok sam išao, rekao je Joseph, pogledao sam u zrak i vidio sam oblake zapanjene, i ptice u zraku kako se zaustavljaju usred svog bijega. 3 Pogledao sam dole prema zemlji i video raširen sto i radnike koji su sedeli oko njega, ali su im ruke bile na stolu i nisu se pomerali da jedu. 4 Oni koji su imali meso u ustima nisu jeli. 5 Oni koji su podigli ruke do glave nisu ih povukli nazad: 6 I oni koji su ih podizali do usta nisu ništa stavljali; 7 Ali sva su im lica bila okrenuta prema gore. 8 I gledao sam kako se ovce razilaze, a ovce su stajale. 9 I pastir podiže ruku da ih udari, a njegova ruka nastavi gore. 10 I pogledao sam u rijeku, i vidio klince s ustima blizu vode, i dodirujući je, ali nisu pili. POGLAVLJE 14 1 Tada sam ugledao ženu kako silazi s planina i rekla mi je: Kuda ideš, čovječe? 2 I rekao sam joj, idem da se raspitam za hebrejsku babicu. 3 Ona mi odgovori: Gdje je žena koju treba roditi? 4 A ja sam odgovorio: U pećini, i ona je zaručena za mene. 5 Tada reče babica: Nije li ona tvoja žena? 6 Josip odgovori: To je Marija, koja se školovala u Svetinji nad svetinjama, u domu Gospodnjem, i pala je na moj sud, i nije moja žena, nego je zatrudnjela od Duha Svetoga. 7 Babica reče: Je li to istina?

8 On odgovori: Dođi i vidi. 9 I babica pođe s njim i stane u pećinu. 10 Tada je sjajan oblak zasjenio pećinu, a babica reče: "Danas se uveličala duša moja, jer su moje oči vidjele iznenađujuće stvari, i Izraelu je doneseno spasenje. 11 Ali odjednom je oblak postao velika svjetlost u pećini, tako da njihove oči to nisu mogle podnijeti. 12 Ali svjetlost se postepeno smanjivala, sve dok se dijete nije pojavilo i sisalo grudi svoje majke Marije. 13 Tada je babica povikala i rekla: Kako je ovo veličanstven dan u kojem su moje oči vidjele ovaj izuzetan prizor! 14 I babica je izašla iz pećine, a Saloma ju je dočekala. 15 A babica joj je rekla: Salome, Salome, reći ću ti nešto vrlo iznenađujuće što sam vidjela, 16 Djevica je rodila, što je stvar protivna prirodi. 17 Na što je Saloma odgovorila: Živ je Gospod Bog moj, ako ne dobijem poseban dokaz o ovoj stvari, neću vjerovati da je djevica rodila. 18 Tada Saloma uđe, a babica reče: "Marijo, pokaži se, jer se o tebi diže velika rasprava." 19 I Saloma je dobila zadovoljštinu. 20 Ali ruka joj se osušila i gorko je stenjala. 21 I reče: Jao meni zbog bezakonja moga; jer sam iskušao Boga živoga, i moja je ruka spremna da padne. 22 Tada se Saloma pomolila Gospodu i rekla: Bože otaca mojih, sjeti me se, jer sam od potomstva Abrahamova, Izaka i Jakova. 23 Ne čini me sramotom među sinovima Izrailjevim, nego me vrati zdravom mojim roditeljima. 24 Jer ti dobro znaš, Gospode, da sam izvršio mnoge službe milosrđa u tvoje ime i da sam primio nagradu od tebe. 25 Na to je anđeo Gospodnji stao kraj Salome i rekao: Gospod Bog je uslišio tvoju molitvu, ispruži svoju ruku prema djetetu, i nosi ga, i na taj način ćeš biti oporavljen. 26 Salome, ispunjena velikom radošću, priđe djetetu i reče: Dotaknut ću ga. 27 I ona je namjeravala da ga obožava, jer je rekla: Ovo je veliki kralj koji je rođen u Izraelu. 28 I odmah je Saloma bila izliječena. 29 Tada je babica izašla iz pećine, pošto ju je Bog odobrio. 30 I gle! Glas je došao do Salome: Ne pričaj o čudnim stvarima koje si vidjela, dok dijete ne dođe u Jerusalim. 31 Tako je i Saloma otišla, odobrena od Boga. POGLAVLJE 15 1 Tada se Josip spremao otići, jer je nastao veliki nered u Betlehemu dolaskom 1 nekih mudraca s istoka, 2 Ko je rekao: Gdje je rođen kralj Židovski? Jer vidjeli smo njegovu zvijezdu na istoku, i došli smo da mu se poklonimo. 3 Kad je Herod to čuo, silno se uznemirio i poslao glasnike mudracima i svećenicima i raspitao ih se u gradskoj vijećnici, 4 I reče im: Gdje ste napisali o Kristu kralju, ili gdje da se rodi? 5 Tada mu rekoše: U Betlehemu Judeji; jer ovako je napisano: A ti Betleheme u zemlji Judinoj, nisi najmanji među knezovima Judinim, jer će iz tebe izaći vladar koji će vladati mojim narodom Izraelom.

6 I otpustivši prvosvećeničke glavešine, upita ljude u gradskoj vijećnici i reče im: "Kakav ste znak vidjeli za kralja koji se rodio?" 7 Oni su mu odgovorili: "Vidjeli smo izvanrednu veliku zvijezdu kako blista među zvijezdama na nebu, i tako zasjali sve druge zvijezde, kao da nisu postale vidljive, i mi smo po tome znali da je veliki kralj rođen u Izraelu, i stoga došli smo da ga obožavamo. 8 Tada im Herod reče: "Idite i pažljivo se raspitajte; i ako nađete dijete, javite mi ponovo, da dođem i njemu se poklonim. 9 Tako su mudraci izašli, i gle, zvijezda koju su vidjeli na istoku išla je pred njima, dok nije došla i stala nad pećinom u kojoj je dijete bilo s Marijom njegovom majkom 10 Zatim su iz svojih blaga iznijeli zob i prinijeli mu zlato, tamjan i smirnu. 11 I pošto ih je anđeo upozorio u snu da se ne vraćaju Irodu preko Judeje, otidoše u svoju zemlju drugim putem. POGLAVLJE 16 1 Tada je Irod shvatio da mu se mudraci rugaju, i jako se razbjesnivši, naredi nekim ljudima da odu i pobiju svu djecu koja su bila u Betlehemu, od dvije godine i manje. 2 Ali Marija čuvši da će djecu pobiti, u velikom strahu, uze dijete, zamota ga u pelene i položi ga u jasle za volove, jer za njih nije bilo mjesta u gostionici. 3 I Elizabeta, čuvši da će se tražiti njen sin Jovan, uze ga i otiđe u planine, i pogleda unaokolo tražeći mjesto da ga sakrije; 4 I nije bilo nikakvog tajnog mjesta. 5 Tada je zastenjala u sebi i rekla: O gora Gospodnja, primi majku s djetetom. 6 Jer Elizabeth se nije mogla popeti gore. 7 I odmah se gora podijelila i primila ih. 8 I ukaza im se anđeo Gospodnji da ih sačuva. 9 Ali Herod je potražio Ivana i poslao sluge Zahariji, dok je služio kod oltara, i rekao mu: Gdje si sakrio sina? 10 On im odgovori: Ja sam sluga Božji i sluga na oltaru; kako da znam gdje mi je sin? 11 Tako su se sluge vratile i sve ispričale Irodu; na što se razbjesnio i rekao: "Nije li ovaj njegov sin kao kralj u Izraelu?" 12 Zato opet posla svoje sluge Zahariji govoreći: Reci nam istinu, gdje je tvoj sin, jer znaš da je tvoj život u mojoj ruci. 13 Tako su sluge otišle i ispričale mu sve ovo: 14 Ali Zaharija im odgovori: Ja sam mučenik za Boga, i ako je prolio moju krv, Gospod će primiti moju dušu. 15 Osim toga znajte da ste prolili nevinu krv. 16 Međutim, Zaharija je ubijen na ulazu u hram i oltar, i oko pregrade; 17 Ali sinovi Izraelovi nisu znali kada je ubijen. 18 Tada u času pozdrava svećenici uđoše u hram, ali Zaharija ih nije po običaju dočekao i blagoslovio; 19 Ipak su i dalje čekali da ih pozdravi; 20 I kad su našli da ga nije dugo vremena dolazio, jedan od njih se upustio u sveto mjesto gdje je bio oltar i ugledao je krv kako leži na zemlji stvrdnuta; 21 Kad, gle, glas s neba reče: Zaharija je ubijen, i krv njegova neće biti izbrisana dok ne dođe osvetnik njegove krvi. 22 Ali kad je to čuo, uplašio se, izašao i ispričao svećenicima što je vidio i čuo; i svi su ušli i videli činjenicu.

23 Tada su krovovi hrama zavijali i razderali se od vrha do dna: 24 I nisu mogli pronaći tijelo, nego samo krv otvrdnuta kao kamen. 25 I oni su krenuli po zlu i javili narodu da je Zaharija ubijen, a sva Izraelova plemena su čula za to, i oplakivali ga, i jadikovali tri dana. 26 Tada su se svećenici zajedno savjetovali oko osobe koja će ga naslijediti. 27 I Simeon i ostali svećenici baciše ždrijeb, i ždrijeb je pao na Simeona. 28 Jer ga je uvjerio Duh Sveti, da neće umrijeti dok ne vidi Krista koji dolazi u tijelu.