POGLAVLJE 1
Zebulun, šesti sin Jakova i Lije. Pronalazač i filantrop. Ono što je naučio kaorezultatzavjereprotivJosepha.
1 Kopija Zebulunovih riječi, koje je zapovjedio svojim sinovima prije nego što je umro u sto četrnaestoj godini svog života, dvije godine nakon Josipove smrti.
2 I reče im: Poslušajte me, vi sinovi Zebulunovi, pazite na riječi svog oca.
3 Ja, Zebulun, rođen sam kao dobar dar svojim roditeljima.
4 Jer kad sam se ja rodio, moj otac je bio veoma uvećan, i u stadima i u krdima, kada je sa prutovima imao svoj dio.
5 Nisam svjestan da sam griješio sve svoje dane, osim u mislima.
6 Niti se još sjećam da sam učinio bilo kakvo bezakonje, osim grijeha neznanja koji sam počinio Josifu; jer sam se zavetovao sa svojom braćom da neću reći svom ocu šta je učinjeno.
7 Ali plakao sam u tajnosti mnogo dana zbog Josipa, jer sam se bojao svoje braće, jer su se svi složili da ako neko otkrije tajnu, neka bude ubijen.
8 Ali kada su hteli da ga ubiju, mnogo sam ih sa suzama zaklinjao da ne budu krivi za ovaj greh.
9 Jer Simeon i Gad dođoše na Josipa da ga ubiju, a on im reče sa suzama: Žalite me, braćo moja, smilujte se utrobi Jakova oca našeg; nije zgriješio protiv tebe.
10 I ako sam zaista zgriješio, kažnjavajte me, braćo moja, ali ne stavljajte na mene svoju ruku, radi Jakova, našeg oca,
11 I dok je izgovorio ove riječi, plačući dok je to činio, nisam mogao podnijeti njegove jadikovke, i počeo sam plakati, a moja jetra je bila izlivena, i sva supstanca mojih crijeva je bila opuštena.
12 I ja sam plakao s Josifom i srce mi je kucalo, a zglobovi mog tijela su drhtali, i nisam mogao stajati.
13 I kad me Josip ugleda kako plačem s njim, i njih kako dolaze protiv njega da ga ubiju, pobjegao je iza mene moleći ih.
14 Ali u međuvremenu Ruben ustade i reče: Dođite, braćo moja, da ga ne ubijemo, nego da ga bacimo u jednu od ovih suhih jama, koje su naši oci iskopali i nisu našli vode.
15 Jer zbog toga je Gospod zabranio da se u njima diže voda kako bi se Josif sačuvao.
16 I tako su činili sve dok ga nisu prodali Ismailcima.
17 Jer u njegovoj cijeni nisam imao udjela, djeco moja.
18 Ali Simeon i Gad i šestorica druge naše braće uzeše Josifovu cijenu i kupiše sandale sebi, svojim ženama i svojoj djeci govoreći:
19 Nećemo je jesti, jer je to cijena krvi našeg brata, ali ćemo je sigurno gaziti, jer je rekao da će biti kralj nad nama, pa da vidimo šta će biti od njegovih snova.
20 Zato je zapisano u pisanju Mojsijevog zakona, da ko ne podiže sjeme svome bratu, neka mu se skine sandale i da mu pljunu u lice.
21 I Josipova braća nisu željela da njihov brat ostane živ, i Gospod im je skinuo sandale koje su nosili protiv svog brata Josipa.
22 Jer kad su došli u Egipat, Josipove sluge su ih oslobodile ispred vrata, i tako su se poklonili Josipu po uzoru na kralja faraona.
23 I ne samo da su mu se poklonili, nego su bili i pljuvani, pali pred njim odmah, i tako su bili posramljeni prije. Egipćani.
24 Jer poslije toga Egipćani su čuli sva zla koja su učinili Josipu.
25 I nakon što je on bio prodan, moja braća su sjela da jedu i piju.
26 Ali ja, zbog sažaljenja prema Josipu, nisam jeo, nego sam pazio na jamu, jer se Juda bojao da Simeon, Dan i Gad ne odjure i ubiju ga.
27 Ali kad su vidjeli da ne jedem, postavili su me da ga čuvam, dok nije bio prodan Ismailcima.
28 A kada je Ruben došao i čuo da je Josip prodan, dok je bio odsutan, razdera svoju odjeću i tugujući reče:
29 Kako da izgledam na licu svog oca Jakova? I uzeo je novac i potrčao za trgovcima, ali kako ih nije uspio pronaći, vratio se tužan.
30 Ali trgovci su napustili široki put i prečicom krenuli kroz Troglodite.
31 Ali Ruben je bio ožalošćen i toga dana nije jeo ništa.
32 Tada mu Dan pristupi i reče: Ne plači i ne tuguj; jer smo našli ono što možemo reći našem ocu Jakovu.
33 Zakoljimo jare i umočimo u njega Josipov ogrtač; i pošaljimo ga Jakovu, govoreći: Znaj, je li ovo odijelo tvoga sina?
34 I oni su to učinili. Jer su s Josifa skinuli kaput kad su ga prodavali i obukli ga u haljinu roba.
35 Sada je Simeon uzeo kaput i nije ga htio odustati, jer ga je želio pocijepati svojim mačem, jer je bio ljut što je Josif živ i što ga nije ubio.
36 Tada smo svi ustali i rekli mu: Ako ne daš kaput, reći ćemo našem ocu da si samo ti učinio ovo zlo u Izraelu.
37 I tako im ga je dao, i oni su učinili baš kako je Dan rekao.
POGLAVLJE 2
On poziva na ljudsku simpatiju i razumijevanjebližnjih.
1 A sada djeco, ja vas da držite zapovijesti Gospodnje, i da pokažete milost prema bližnjima, i da imate samilost prema svima, ne samo prema ljudima, nego i prema životinjama.
2 Zbog svega ovoga Gospod me blagoslovio, i kada su sva moja braća bila
bolesna, ja sam pobegao bez bolesti, jer Gospod zna svrhu svakoga.
3 Imajte, dakle, samilost u svojim srcima, djeco moja, jer kao što čovjek čini bližnjemu svome, tako će i Gospod učiniti njemu.
4 Jer sinovi moje braće su bolesni i umirali su zbog Josipa, jer nisu pokazali milosrđe u svojim srcima; ali moji sinovi su sačuvani bez bolesti, kao što znate.
5 I kad sam bio u zemlji kanaanskoj, uz morsku obalu, ulovio sam ribu za Jakova mog oca; a kada su se mnogi ugušili u moru, nastavio sam nepovrijeđen.
6 Prvi sam napravio čamac da plovi po moru, jer mi je Gospod dao razum i mudrost u njemu.
7 I spustio sam kormilo iza njega, i razapeo sam jedro na drugom uspravnom komadu drveta u sredini.
8 I plovio sam tamo duž obala, loveći ribu za kuću svog oca sve dok nismo došli u Egipat.
9 I kroz samilost podijelio sam svoj ulov sa svakim strancem.
10 I ako je čovjek bio stranac, ili bolestan, ili ostario, skuhao sam ribu, i dobro ih obukao, i ponudio je svim ljudima, kako je svaki čovjek imao potrebu, tugujući i sažaljevajući se prema njima.
11 Zato me i Gospod nasitio obiljem ribe pri hvatanju ribe; jer ko deli sa svojim bližnjim, dobija mnogo više od Gospoda.
12 Pet godina sam lovio ribu i davao je svakom čovjeku koga sam vidio, i bio sam dovoljan za cijelu kuću svog oca.
13 I ljeti sam lovio ribu, a zimi sam čuvao ovce sa svojom braćom.
14 Sada ću vam reći šta sam uradio.
15 Vidio sam čovjeka u nevolji zbog golotinje zimi, i sažalio sam se na njega, i ukrao sam haljinu tajno iz kuće moga oca i dao je onome koji je bio u nevolji.
16 Da li, dakle, djeco moja, od onoga što vam Bog daruje, pokažite sažaljenje i milosrđe bez oklijevanja prema svim
ljudima i dajte svakom čovjeku dobrog srca.
17 I ako nemate što da date onome kome je potrebno, sažalite se na njega u utrobi milosrđa.
18 Znam da moja ruka nije našla ono što bih mu dala što je bilo potrebno, i hodao sam s njim plačući sedam stadija, a moja utroba je žudjela za njim u samilosti.
19 Imajte, dakle, i vi, djeco moja, samilost prema svakom čovjeku s milosrđem, da se i Gospod smiluje i smiluje vama.
20 Jer iu, posljednjim danima, Bog će poslati svoje sažaljenje na zemlju, i gdje god nađe utrobu milosrđa On prebiva u njemu.
21 Jer u onoj mjeri u kojoj čovjek ima samilost prema bližnjima, u istom stepenu ima i Gospod prema njemu.
22 I kad smo sišli u Egipat, Josip nije imao zlobe protiv nas.
23 Pazeći na koga, i vi, djeco moja, odobravajte se bez zlobe i ljubite jedni druge; i ne prigovarajte, svaki od vas, zlo protiv svog brata.
24 Jer ovo razbija jedinstvo i dijeli sve rodove, i uznemirava dušu, i iscrpljuje lice.
25 Promatrajte, dakle, vode, i znajte kada teku zajedno, hvataju kamenje, drveće, zemlju i druge stvari.
26 Ali ako se razdijele na mnoge potoke, zemlja ih proguta i oni nestaju.
27 Tako ćete biti i vi ako se podijelite. Ne budite, dakle, podijeljeni na dvije glave jer sve što je Gospod stvorio, ima samo jednu glavu, dva ramena, dvije ruke, dvije noge i sve preostale udove.
28 Jer sam naučio u spisima svojih otaca, da ćete se podijeliti u Izraelu, i da ćete slijediti dva kralja i činit ćete svaku gadost.
29 I neprijatelji će vas odvesti u ropstvo, i bit ćete zli pogani među neznabošcima, sa mnogim slabostima i nevoljama.
30 I nakon ovih stvari sjetit ćete se Gospoda i pokajati se, i On će vam se smilovati, jer je milostiv i samilostan.
31 I on ne pripisuje zlo na sinove ljudske, jer su oni tijelo i zavedeni su svojim zlim djelima.
32 I nakon ovih stvari uskrsnut će vam sam Gospodin, svjetlost pravednosti, i vi ćete se vratiti u svoju zemlju.
33 I vidjet ćete ga u Jerusalimu, radi njegovog imena.
34 I opet ćete ga zlobom svojih djela razljutiti,
35 I bićete odbačeni od Njega u vrijeme svršetka.
36 I sada, djeco moja, ne tugujte što umirem, niti budite odbačeni jer dolazim do svog kraja.
37 Jer ću opet ustati usred vas, kao vladar usred sinova njegovih; i ja ću se radovati usred plemena svoga, svi koji budu držali zakon Gospodnji i zapovijesti svoga oca Zebuluna.
38 Ali na bezbožnike će Gospod donijeti vječni oganj i uništiti ih kroz sve generacije.
39 Ali sada žurim na počinak, kao i moji očevi.
40 Ali bojite li se Gospoda Boga našega svom snagom svojom u sve dane svog života.
41 I kada je rekao ove stvari, zaspao je, u dobroj starosti.
42 I njegovi sinovi su ga položili u drveni kovčeg. A poslije su ga odnijeli i sahranili u Hebronu, sa očevima njegovim.