POGLAVLJE 1
1 A ovo su riječi knjige koju je Baruh, sin Nerije, sina Masijina, sina Sedecije, sina Asadija, sina Kelkijina, napisao u Babilonu,
2 Pete godine i sedmog dana u mjesecu, kada su Kaldejci zauzeli Jerusalim i spalili ga ognjem.
3 I Baruh je pročitao riječi ove knjige u sluhu Jehonije, sina Joakima, kralja Jude, i u ušima svega naroda koji je došao da sluša knjigu,
4 I po sluhu plemića i kraljevih sinova, i po sluhu starješina i svega naroda, od najnižeg do najvišeg, čak i od svih onih koji su živjeli u Babilonu kod rijeke Sud.
5 Nakon čega su plakali, postili i molili se pred Gospodom.
6 Takođe su prikupili novac prema moći svakog čovjeka:
7 I poslaše ga u Jeruzalem velikom svećeniku Joakimu, sinu Kelkijinu, sinu Salomovu, i svećenicima i svemu narodu koji se s njim nađe u Jeruzalemu,
8 U isto vrijeme kada je primio posuđe Doma Gospodnjega, koje je izneseno iz hrama, da ga vrati u zemlju Judinu, desetog dana mjeseca Sivana, naime, srebrne posude, koje je Sedekija sin Josije, kralj Jade, napravio,
9 Nakon toga Nabuhodonosor, kralj Babilona, odvede Jehoniju, knezove, zarobljenike, moćnike i narod zemlje iz Jeruzalema i odvede ih u Babilon.
10 I rekoše: Evo, mi smo vam poslali novac da vam kupimo žrtve paljenice, žrtve za grijeh i tamjan, i pripremite manu i prinesete na žrtveniku Gospoda Boga našega;
11 I molite se za život Nabuhodonosora, kralja Babilona, i za život Baltasara njegovog sina, da njihovi dani budu na zemlji kao dani na nebu:
12 I Gospod će nam dati snagu i obasjati naše oči, i mi ćemo živeti pod senkom Nabuhodonosora, kralja Babilona, i pod senkom Baltazara, njegovog sina, i služićemo im mnogo dana i naći milost u njihovim očima .
13 Molite se i za nas Gospodu Bogu našemu, jer smo sagriješili Gospodu Bogu našemu; i do danas se gnjev Gospodnji i njegov gnjev ne odvrati od nas.
14 I čitat ćete ovu knjigu koju smo vam poslali, da se ispovjedite u domu Gospodnjem, na praznike i svečane dane.
15 I reći ćete: Gospodu Bogu našemu pripada pravednost, a nama pometnja lica, kao što se danas dogodi, kod Judinih i stanovnika Jeruzalema,
16 I našim kraljevima, i našim knezovima, i našim svećenicima, i našim prorocima, i našim ocima:
17 Jer smo sagriješili pred Gospodom,
18 I ne poslušaše ga, i ne poslušaše glas Gospoda Boga našega, da hodimo po zapovestima koje nam je on otvoreno dao:
19 Od dana kada je Gospod izveo naše pretke iz zemlje egipatske, pa do današnjeg dana, bili smo neposlušni Gospodu Bogu našem, i bili smo nemarni što nismo slušali njegov glas.
20 Zbog toga su se zla prilijepila za nas, i prokletstvo, koje je Gospod odredio preko Mojsija, svog sluge u vrijeme kada je izveo naše očeve iz zemlje egipatske, da nam da zemlju u kojoj teče mlijeko i med, kao što je je vidjeti ovaj dan.
21 Ali mi nismo poslušali glas Gospoda Boga našega, po svim riječima proroka koje nam je poslao:
22 Ali svaki je čovjek slijedio maštu svog zlog srca, da služi tuđim bogovima i čini zlo u očima Gospoda Boga našega.
POGLAVLJE 2
1 Zato je Gospod izvršio svoju riječ koju je izrekao protiv nas i naših sudaca koji su sudili Izraelu, i protiv naših kraljeva, i protiv naših knezova, i protiv ljudi Izraela i Jude,
2 Da dovede na nas velike pošasti, kakve se nikada nisu dogodile pod cijelim nebom, kao što se dogodilo u Jerusalimu, prema stvarima koje su napisane u Mojsijevu zakonu;
3 Da čovjek jede meso svoga sina i meso svoje kćeri.
4 Štaviše, dao ih je da budu podložni svim kraljevstvima koja su oko nas, da budu na sramotu i pustoš među svim narodima okolo, gdje ih je Gospod raspršio.
5 Tako smo bili oboreni, a ne uzvišeni, jer smo sagriješili Gospodu, Bogu našem, i nismo bili poslušni njegovom glasu.
6 Gospodu, Bogu našemu, pripada pravednost, a nama i našim ocima otvorena sramota, kao što se javlja danas.
7 Jer sve ove pošasti stigle su na nas, koje je Gospod objavio na nas
8 Ipak, nismo li se molili pred Gospodom, da svakoga odvratimo od uobrazilja njegovog zlog srca.
9 Zato je Gospod bdio nad nama zbog zla, i Gospod ga je doveo na nas, jer je Gospod pravedan u svim djelima svojim koja nam je zapovjedio.
10 Ipak, nismo poslušali njegov glas, da hodimo po zapovijestima Gospodnjim, koje je postavio pred nas.
11 I sada, Gospode Bože Izraelov, koji si izveo svoj narod iz zemlje egipatske moćnom rukom i visokom rukom, i znakovima, i čudima, i velikom moći, i stekao si ime, kako izgleda ovog dana:
12 O Gospode Bože naš, sagriješili smo, učinili smo bezbožno, postupili smo nepravedno u svim tvojim uredbama.
13 Neka se tvoj gnjev odvrati od nas, jer smo malobrojni među poganima gdje si nas rastjerao.
14 Usliši, Gospode, molitve naše i molbe naše, i izbavi nas radi sebe, i daj nam milost u očima onih koji su nas odveli.
15 Da sva zemlja zna da si ti Gospod Bog naš, jer se Izrael i njegovo potomstvo zove tvojim imenom.
16 Gospode, pogledaj dole iz svoje svete kuće i razmotri nas: prigni uho svoje, Gospode, da nas čuješ.
17 Otvori oči svoje i gle; jer mrtvi koji su u grobovima, čije su duše uzete iz tijela, neće dati Gospodu ni hvale ni pravednosti.
18 Ali duša koja je jako uznemirena, koja ide pognuta i nejaka, i oči koje iznemognu, i gladna duša, daće ti hvalu i pravdu, Gospode.
19 Zato se ne molimo pred tobom, Gospode Bože naš, za pravednost otaca naših i kraljeva naših.
20 Jer si poslao svoj gnjev i gnjev na nas, kao što si rekao preko svojih slugu, proroka, govoreći:
21 Ovako govori Gospod: Pognite ramena da služite kralju Babilonskom; tako ćete ostati u zemlji koju sam dao vašim ocima.
22 Ali ako ne čujete glas Gospodnji da služite kralju babilonskom,
23 Prekinut ću iz Judinih gradova i izvan Jeruzalema, glas veselja i glas radosti, glas mladoženja i glas nevjeste, i cijela će zemlja biti pusta od stanovnika.
24 Ali mi nismo htjeli poslušati tvoj glas da služimo kralju babilonskom: zato si ispravio riječi koje si izgovorio preko svojih slugu proroka, naime, da kosti naših kraljeva i kosti naših otaca budu biti skinute sa svog mesta.
25 I gle, oni su izbačeni na vrelinu dana i na mraz noći, i umrli su u velikim bijedama od gladi, mača i kuge.
26 I kuću koja se zove tvojim imenom ti si opustošio, kao što će se vidjeti danas, zbog zloće doma Izraelova i doma Judinog.
27 Gospode Bože naš, postupio si s nama po svoj svojoj dobroti, i prema svom velikom milosrđu svome,
28 Kao što si rekao preko svog sluge Mojsija onog dana kada si mu naredio da napiše zakon pred sinovima Izraelovim, govoreći:
29 Ako ne čujete moj glas, sigurno će se ovo veliko mnoštvo pretvoriti u mali broj među narodima, gdje ću ih raspršiti.
30 Jer sam znao da me neće čuti, jer je to narod tvrdovrat; ali u zemlji svog ropstva oni će se sjetiti sebe.
31 I znat će da sam ja Gospod Bog njihov, jer ću im dati srce i uši da slušaju.
32 I oni će me hvaliti u zemlji svog sužanjstva i mislit će na moje ime,
33 I vratite se od ukočenih vrata njihova i od zlih djela njihovih, jer će se sjetiti puta svojih otaca, koji su sagriješili pred Gospodom.
34 I vratit ću ih u zemlju koju sam obećao zakletvom njihovim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, i oni će biti gospodari njome; i povećat ću ih, i neće se smanjiti.
35 I sklopit ću vječni savez s njima da ću im biti Bog, i oni će biti moj narod; i više neću istjerati svoj narod Izraela iz zemlje koju sam im dao.
POGLAVLJE 3
1 O Gospode Svemogući, Bože Izraelov, duša u tjeskobi uznemireni duh, vapi k tebi.
2 Čuj, Gospode, i smiluj se; jer si milostiv, i smiluj se na nas, jer smo sagriješili pred tobom.
3 Jer ti ostaješ dovijeka, a mi propadamo do kraja.
4 O Gospode Svemogući, ti Bože Izraelov, usliši sada molitve mrtvih Izraelaca i njihove djece, koji su sagriješili pred tobom, a nisu poslušali glas tebe, Boga svoga, jer zbog čega se ove pošasti priliježu na nas .
5 Ne sjećaj se bezakonja naših predaka, nego misli na svoju moć i svoje ime sada u ovo vrijeme.
6 Jer ti si Gospod Bog naš, i tebe ćemo, Gospode, slaviti.
7 I zbog toga si stavio svoj strah u naša srca, s namjerom da zazovemo tvoje ime i da te hvalimo u našem sužanjstvu: jer smo se sjetili svih bezakonja naših predaka, koji su sagriješili prije tebe.
8 Evo, mi smo još danas u ropstvu svome, kamo si nas raspršio, na sramotu i prokletstvo, i da budemo podvrgnuti plaćanju, prema svim bezakonjima naših otaca, koji su otišli od Gospoda Boga našega.
9 Čuj, Izraele, zapovijedi života: poslušaj mudrost da razumiješ.
10 Kako se dogodi Izraelu, da si u zemlji neprijatelja svojih, da si ostario u tuđoj zemlji, da si oskvrnjen s mrtvima,
11 Da si pribrojan onima koji silaze u grob?
12 Napustio si izvor mudrosti.
13 Jer da si išao putem Božjim, trebao bi prebivati u miru zauvijek.
14 Nauči gdje je mudrost, gdje je snaga, gdje je razum; da znaš i gde je dužina dana i život, gde je svetlost očiju i mir.
15 Ko je otkrio njeno mjesto? ili ko je došao u njeno blago?
16 Gdje su postali knezovi neznabožaca i oni koji su vladali zvijerima na zemlji;
17 Oni koji su se zabavljali sa pticama nebeskim, i oni koji su gomilali srebro i zlato, u koje se ljudi pouzdaju, i nisu završili njihovo dobivanje?
18 Jer oni koji su obrađivali srebro i bili tako oprezni, i čija su djela neistraživa,
19 Oni su nestali i sišli u grob, a drugi su se pojavili umjesto njih.
20 Mladići su vidjeli svjetlost i nastanili se na zemlji, ali put znanja nisu poznavali,
21 Niti su razumjeli puteve njegove, niti ga uhvatili: njihova su djeca bila daleko od tog puta.
22 Za to se nije čulo u Chanaanu, niti je viđeno u Themanu.
23 Agarenci koji traže mudrost na zemlji, trgovci Merana i Temana, pisci bajki i tragači iz razuma; niko od njih nije poznavao put mudrosti, niti se sećao njenih puteva.
24 O Izraele, kako je velik dom Božji! i kako je veliko mjesto njegovog posjeda!
25 Velika i nema kraja; visoko i nemerljivo.
26 Postojali su divovi poznati od početka, koji su bili tako velikog rasta i tako vešti u ratu.
27 One nije izabrao Gospod, niti im je dao put znanja:
28 Ali oni su bili uništeni, jer nisu imali mudrosti, i stradali su zbog vlastite gluposti.
29 Ko je uzašao na nebo, uzeo je i spustio je s oblaka?
30 Tko je prešao preko mora i našao je, i hoće li je donijeti za čisto zlato?
31 Nitko ne poznaje njen put, niti misli na njen put.
32 Ali onaj koji zna sve, poznaje nju i otkrio ju je svojim razumom: onaj koji je pripremio zemlju zauvijek, napunio ju je četveronožnim zvijerima.
33 Onaj koji šalje svjetlo, i ono ide, ponovo ga poziva, i ono mu se pokorava sa strahom.
34 Zvijezde su zasjale na njihovim satovima i radovale se; kad ih dozove, govore: Evo nas; i tako su s radošću pokazivali svjetlo onome koji ih je stvorio.
35 Ovo je naš Bog, i niko drugi se neće računati s njim
36 On je otkrio sav put znanja i dao ga Jakovu, svom sluzi, i Izraelu, svom miljeniku.
37 Poslije se on pojavio na zemlji i razgovarao s ljudima.
POGLAVLJE 4
1 Ovo je knjiga zapovijedi Božjih i zakon koji traje dovijeka: svi koji ga drže oživjet će; ali oni koji odu umrijet će.
2 Okreni se, o Jakove, i uhvati se za to: hodaj pred njegovom svjetlošću, da možeš biti obasjan.
3 Ne daj svoje časti drugome, niti ono što je tebi korisno tuđem narodu.
4 O Izraele, sretni smo mi, jer nam se obznanjuje ono što je ugodno Bogu.
5 Budite hrabri, narode moj, spomen Izraela.
6 Prodani ste narodima, ne radi uništenja, nego zato što ste razgnjevili Boga, predani ste neprijateljima.
7 Jer ste razdražili onoga koji vas je stvorio žrtvujući đavolima, a ne Bogu.
8 Zaboravili ste vječnog Boga, koji vas je odgojio; a vi ste ožalošćeni Jerusalim koji vas je dojio.
9 Jer kad je vidjela gnjev Božji kako dolazi na vas, rekla je: Čujte, vi koji živite na Sionu!
10 Jer sam vidio ropstvo svojih sinova i kćeri, koje je vječni donio na njih.
11 S radošću sam ih hranio; ali ih otprati sa plačem i tugom.
12 Neka se nitko ne raduje meni, udovici i mnogima napuštenom, koji sam zbog grijeha djece moje ostao pust; jer su odstupili od zakona Božijeg.
13 Nisu poznavali njegove odredbe, niti su išli putevima njegovih zapovijesti, niti su kročili stazama discipline u njegovoj pravednosti.
14 Neka dođu oni koji žive oko Siona i sjetite se ropstva mojih sinova i kćeri, koje im je Vječni donio.
15 Jer on je izdaleka na njih doveo narod, bestidan narod i stranog jezika, koji nije poštovao starca, niti sažalio dijete.
16 Oni su odveli dragu ljubljenu djecu udovice i ostavili nju koja je sama bila pusta bez kćeri.
17 Ali šta vam mogu pomoći?
18 Jer onaj koji je na vas nanio ove pošasti izbavit će vas iz ruku vaših neprijatelja.
19 Idite svojim putem, djeco moja, idite svojim putem, jer sam ja opustošen.
20 Skinuo sam odjeću mira i obukao kostrijet svoje molitve: vapiću u vječnost u dane svoje.
21 Budite hrabri, djeco moja, zavapite Gospodinu, i on će vas izbaviti iz vlasti i ruke neprijatelja.
22 Jer moja je nada u vječnost, da će vas on spasiti; i radost mi dođe od Svetoga, zbog milosti koja će vam uskoro doći od Vječnog Spasitelja našeg.
23 Jer sam vas poslao s tugom i plačem, ali će mi vas Bog opet dati s radošću i veseljem dovijeka.
24 Kao što su sada susjedi Siona vidjeli tvoje ropstvo: tako će uskoro vidjeti tvoje spasenje od Boga našega koji će doći na tebe s velikom slavom i sjajem vječnim.
25 Djeco moja, strpljivo trpite gnjev koji je došao na vas od Boga, jer vas je vaš neprijatelj progonio; ali uskoro ćeš vidjeti njegovu propast i zgazit ćeš mu vrat.
26 Moji delikatni su krenuli teškim putevima, i odvedeni su kao stado uhvaćeno od neprijatelja.
27 Utješite se, djeco moja, i zavapite Bogu, jer ćete se sjetiti onoga koji je ovo donio na vas.
28 Jer kao što ste mislili da se udaljite od Boga, tako ga, vrativši se, tražite deset puta više.
29 Jer onaj koji je na vas nanio ove pošasti donijet će vam vječnu radost vašim spasenjem.
30 Budi dobro srce, Jerusaleme, jer će te utješiti onaj koji ti je dao to ime.
31 Jadni su oni koji su te mučili i radovali se tvom padu.
32 Jadni su gradovi kojima su služila tvoja djeca, jadna je ona koja je primila tvoje sinove.
33 Jer kao što se radovala tvojoj propasti i radovala se tvome padu, tako će biti tugovana zbog svoje vlastite pustoši.
34 Jer ću oduzeti radost njenog velikog mnoštva, i njen ponos će se pretvoriti u žalost.
35 Jer će oganj doći na nju od vječnosti, dugo će trajati; i ona će biti naseljena đavolima dugo vremena.
36 O Jerusaleme, pogledaj oko sebe prema istoku, i vidi radost koja ti dolazi od Boga.
37 Evo, dolaze sinovi tvoji, koje si otpustio, dolaze sabrani od istoka do zapada po riječi Svetoga, radujući se u slavi Božjoj.
POGLAVLJE 5
1 Skini, o Jerusaleme, haljinu žalosti i nevolje, i obuci se u lepotu slave koja dolazi od Boga zauvek.
2 Baci oko sebe dvostruku haljinu pravednosti koja dolazi od Boga; i postavi dijademu na svoju glavu slave vječne.
3 Jer će Bog pokazati tvoj sjaj svakoj zemlji pod nebom.
4 Jer će se tvoje ime zvati od Boga dovijeka Mir pravednosti i slava obožavanja Boga.
5 Ustani, o Jerusaleme, i stani na visinu, i pogledaj uokolo prema istoku, i gle djece tvoje sabrane od zapada do istoka po riječi Svetoga, radujući se spomenu na Boga.
6 Jer oni su otišli od tebe pješice i bili odvedeni od svojih neprijatelja, ali Bog ih dovodi k tebi uzvišene slavom, kao djecu kraljevstva.
7 Jer Bog je odredio da se svako visoko brdo i obale dugog trajanja sruše i doline napune, da se izravna tlo, da Izrael može sigurno ići u slavu Božju,
8 Štaviše, čak i šume i svako drvo koje miriše zasjenit će Izrael po zapovijesti Božjoj.
9 Jer će Bog voditi Izrael s radošću u svjetlosti svoje slave s milošću i pravednošću koja dolazi od njega.