ZNANOST I ŠPORT
O
tome kako je današnje vrijeme karakteristično po nevjerojatnim dostignućima - softverima koji su u stanju razmišljati umjesto čovjeka i donositi odluke o tome što je za njega najbolje, ili brzim komunikacijskim kanalima zbog kojih cijeli svijet podsjeća na društvo koje u kasnim satima u lokalu raspravlja o ključnim temama za spas čovječanstva - govori se na brojnim razinama, od onih dnevnih, pa sve do globalnih. Vrlo često na dnevni red dođe i šport, kao spasonosna formula uz OLIMP ■ 42 ■
pomoć koje je moguće prevladati većinu problema suvremenog društva, stvoriti ujedinjeni svijet u kojem će se svi ljudi međusobno uhvatiti za ruke, uputiti pogled prema nebu i slaviti konačnu pobjedu svijetla nad tamom. Stoga i ne čudi da tu spasonosnu formulu – koju naš poznati športski publicist i bivši športski dužnosnik Željko Mataja uspoređuje s aspirinom koji kod svega pomaže, a ništa ne liječi - svojataju brojni ugledni predstavnici medija, znanosti, društveno-političkog života, čak i vjer-
skih institucija. Međutim, unatoč besprijekornoj stručnosti i retorici, kao i neupitnoj dobronamjernosti svih navedenih dušobrižnika, nešto je očito pošlo u krivom smjeru. Prije nego pokušam dati jedno drugačije viđenje tih uzroka, osjećam potrebu konstatirati kako je svaki od navedenih subjekata koji upravljaju športom i gledaju ga kao alat putem kojeg je moguće postići čitav niz dobrobiti za društvo, doista uložio silan trud, prolazio svakojake barijere kako bi popularizirao šport,