Olimp 94.

euforije &Zrinka OLIMP

rukometaši na

krilima nacionalne

HRVATSKE VLADARICE EKIPNIH SPORTOVA

SPORT I DOMOVINA

IMPRESSUM

ZA NAKLADNIKA

Siniša Krajač

Hrvatski olimpijski odbor

Odranska 1/1 10 000 Zagreb

GLAVNA UREDNICA

Ninna Lara Vidaković

UREDNIŠTVO

Vinko Knežević, Ana Popovčić, Jura Ozmec, Danira Bilić, Saša Ceraj, Jurica Gizdić, Marija Leskovec

PRODUKCIJA

M 14 d.o.o

(Jet-set magazin)

Velimira Kljaića 4 10 000 Zagreb

TISAK

Grafički zavod Hrvatske Mičevečka ul. 7 10000 Zagreb

NAKLADA

3200 primjeraka

Naslovnica: Foto: Kolektiff, Pentaphoto/CROSKI, Unsplash

Montaža: Tomislav Vranić

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr

e-mail: hoo@hoo.hr

str. 4

RUKOMETNA ČAROLIJA

Svjetsko srebro za oproštaj triju legendi

str. 16

XVII. ZIMSKI EYOF BAKURIANI 2025. Skijaška broncašesta medalja za Hrvatsku na zimskim EYOF-ima

str. 8

ALPSKO SKIJANJE

Zrinka Ljutić je nova kraljica slaloma

str. 24

NACIONALNI PONOS

Sport i domovina

HRVATSKE SPORTAŠICE U INOZEMNIM KLUBOVIMA Lorem ispum

str. 36 LOKALNI SPORT

Sisak - grad u kojem sportski objekti nisu problem

str. 48

str. 30

OLIMPIJSKE LEGENDE Danko Cvjetićanin

Svjetsko

za oproštaj triju legendi

Rijetki će reći da san nije dosanjan, ali svi će se složiti da je ostvaren vrhunski pothvat! Hrvatska rukometna reprezentacija na krilima sveopće nacionalne euforije osvojila je srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu, nakon finalnog sraza u Oslu, u kojem su bolji bili nezaustavljivi Danci

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ

Foto: HRS (KOLEKTIFF), CROPIX

Rukomet se definitivno vratio kući. Svjetsko prvenstvo, kojem je ove godine, uz Dansku i Norvešku, domaćin bila i Hrvatska, potvrdilo je da rukomet u Lijepoj Našoj uživa domaćinski status. Zagrebačka Arena je u razigravanju po skupinama u prvom i drugom krugu SP-a, potom u četvrtfinalu i polufinalu, podsjećala na uzavrelo vulkansko grotlo koje je izabranike Dagura Sigurdssona vodilo prema završnici.

Ruku na srce, nakon početnih pobjeda nad Bahreinom i Argentinom u prvom krugu, poraz u 3. kolu od reprezentacije Egipta, domovine dugovječnog predsjednika Međunarodnog rukometnog saveza (IHF) Hassana Moustafe, bio je opomena da nema opuštanja. To se dogodilo u prvoj utakmice bez kapetana Domagoja Duvnjaka, koji je zaradio ozljedu lista u ogledu s Argentincima. Vatrogasno je pozvan Igor Karačić, prethodno vrlo ljut zbog izostanka izbornikova poziva. No, „pregrizao“ je ponos i odazvao se pod zastavu.

U nastavku su uslijedile, najprije očekivano uvjerljiva pobjeda nad egzotičnim Afrikancima iz Zelenortskih Otoka, potom dvije veličanstvene pobjede - nad Islandom i Slovenijom. Nije bilo lako hrvatskom izborniku Daguru Sigurdssonu sastaviti taktiku protiv „svojih“, a vjerojatno nije bilo lako ni Mariju Šoštariću igrati protiv Slovenije, svojih dojučerašnjih suigrača.

ARENA ZAGREB KAO SEDMI IGRAČ

Tek je prolazak u četvrtfinale donio istinsku dramatiku. Arena je postala pretijesna, cijene ulaznica na crnom tržištu dosezale su enormne visine, ali - samo u Areni se moglo biti dio spektakla, dio pobjedničke euforije. Isključivo eksplozivnošću pivota Marina Šipića sa zvukom sirene za kraj utakmice Hrvatska je uspjela nadmašiti neugodne Mađare. Slavlje je bilo i eruptivno i eksplozivno, dobro su i o(p)stale tribine u zagrebačkoj „ljepotici s Laništa“. A onda je uslijedio polufinalni klasik - s Francuzima. Gost SP-a Nikola Karabatić, Hrvat (Trogiranin) po tati, Srbijanac po majci, Francuz po državljanstvu,

prelijepo je govorio o hrvatskoj reprezentaciji, posebno naglašavajući „sedmog“ igrača - ambijent zagrebačke Arene. I bio je odličan prorok… Na krilima 15 000 navijača i srca svih igrača Hrvatska je maestralno pobijedila Francusku i barem djelomično joj uzvratila za poraz u finalu SP-a 2009. godine, također u Areni Zagreb. Tada je Nikola Karabatić bio i igrač prevage, sada je njegov brat Luka u dresu „galskih pijetlova“ bio samo jedan od „očerupanih pijetlova“.

S pobjedničkom euforijom i srebrom u džepu ispraćeni su hrvatski rukometaši na finalni sraz u Oslo. Ipak, vjera u novo čudo nije imala podlogu u realnosti. Danski rukometni „svemirci“ još jednom su se pokazali nedodirljivima na tronu. Tu nije mogao pomoći ni, do finalnog sraza, izvrsni vratar Kuzmanović, ni borbeni Srna, ni ubojiti Martinović, ni lucidni Glavaš… Čak ni solidan broj hrvatskih navijača nije uspio „ponijeti“ miljenike do završnog trijumfa. Vrlo korektnu i nadasve dirljivu gestu napravili su danski rukometaši u posljednjoj minuti finalnog sraza - dopustili su velikom Domagoju Duvnjaku oproštajni pogodak u nacionalnom dresu. Za naklon do poda! Točno kao što reče jedan hrvatski navijač: „Puno je lakše podnijeti poraz u finalu kad znaš da si izgubio od četverostrukih uzastopnih svjetskih prvaka“. Na tom tragu je i zanimljiv navijački prijedlog nadimka HR-rukometaša (ex-kauboja). U poplavi asocijacija na burnu povijest i životinje iz našeg podneblja (Uskoci, Poskoci i sl.), najefektnijim se činio jedan sasvim banalan - KoDanci… Jer upravo to žele postati hrvatski rukometaši - „krotitelji zvijeri u ZG-Areni“.

NA DOČEK U ZAGREB NAVIJAČI STIGLI IZ CIJELE HRVATSKE I IZ SUSJEDNIH DRŽAVA

Više od pedeset tisuća navijača na središnjem je zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića dočekalo hrvatsku mušku rukometnu reprezentaciju. Glavni zagrebački trg bio je potpuno ispunjen, a atmosfera je sličila onoj iz srpnja 2018. prilikom povratka nogometne reprezentacije također nakon osvajanja svjetskog srebra. - Vi ste potpuno lud narod! Volim Vas, volim svoju momčad, ali najviše volim Pešića - kazao je izbornik Dagur Sigurdsson okupljenima na Trgu.

- Hvala vam svima jer bez vas ovaj uspjeh ne bi bio moguć. Vjerojatno ću tek za desetak dana biti svjestan što smo napravili. Nadam se kako će buduće generacije uz vas ići dalje - kazao je vratar Ivan Pešić.

- Ova ekipa ne bi ušla u finale bez vas. To je sigurno. Budite podrška ovim dečkima u budućnosti, što god se dogodiloporučio je kapetan Domagoj Duvnjak navijačima.

Navijači su se na Trgu počeli skupljati u ranim poslijepodnevnim satima, a dok su čekali dolazak nacionalnih sportskih heroja, za dobru atmosferu brinuli su se Daleka obala, Zaprešić Boys i Prljavo kazalište. Sveopće veselje nastupilo je kada se pristiglim rukometašima na pozornici pridružio Marko Perković Thompson. Rukometna čarolija nije završena osvajanjem srebrnog odličja u Oslu. Samo mjesec dana kasnije uslijedila su dva uspješna kvalifikacijska ogleda s Češkom za EP u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj 2026. godine. To okupljanje iskoristio je predsjednik Republike kako bi nacionalnim sportskim herojima uručio zaslužena državna odlikovanja.

PUT DO SVJETSKOG SREBRA U OSLU

SKUPINA H

Prvo kolo: Hrvatska - Bahrein 36-22

Drugo kolo: Hrvatska - Argentina 33-18

Treće kolo: Hrvatska - Egipat 24-28

DRUGI KRUG (SKUPINA IV): Hrvatska - Zelenortski Otoci 44-24

Hrvatska - Island 32-26

Hrvatska - Slovenija 29-26

Četvrtfinale: Hrvatska - Mađarska 31-30

Polufinale: Hrvatska - Francuska 31-28

Finale: Hrvatska - Danska 26-32

NA VELIKOJ NOĆI HRVATSKOG RUKOMETA U ZAGREBAČKOJ ARENI EMOTIVAN OPROŠTAJ DUVNJAKA, KARAČIĆA I PEŠIĆA TE SJEĆANJE NA SVE RUKOMETNE USPJEHE

Nakon uvjerljive pobjede rukometaša Hrvatske nad Češkom (36-20) i plasmana na Euro s prve pozicije u skupini, HRS je priredio svečanu dodjelu priznanja kojom je obilježeno više od tri desetljeća rukometne izvrsnosti. Hrvatski rukometni savez je na taj način odao počast svim osvajačima ukupno 16 medalja hrvatskog rukometa na velikim natjecanjima (olimpijske igre, svjetska i europska prvenstva) - 15 su osvojili rukometaši, a jednu kolajnu rukometašice. Prvu medalju su hrvatski rukometaši osvojili na EP-u 1994. u Portugalu i to broncu, a nedavno svjetsko srebro iz Osla je ukupno 15. medalja s najvećih natjecanja. U toj impresivnoj kolekciji su tri zlatne, sedam srebrnih i pet brončanih medalja.

Dva puta su hrvatski rukometaši bili olimpijski pobjednici (1996., 2004.), a imaju i broncu iz Londona (2012.). Na svjetskim prvenstvima jedino zlato su osvojili u Portugalu (2003.), četiri puta su bili svjetski doprvaci (1995., 2005., 2009. i 2025.), a 2013. u Španjolskoj su osvojili broncu. Zlato na EP-u je ostala neispunjena želja svih dosadašnjih generacija, ali su u kolekciji tri srebra (2008., 2010. i 2020.) i tri bronce (1994., 2012. i 2016.). Djevojke su osvojile broncu na EP-u 2020. Medalje je osvojilo sedam izbornika, 76 igrača i 17 igračica.

Osvajači medalja su pred navijače, na crveni tepih u Areni, izlazili u tri skupine, prema godinama njihovih uspjeha: najprije oni iz razdoblja od 1994. do 2004., potom oni od 2004. do 2014., a onda i oni od 2016. do 2025. Posljednji su pred navijače izašli osvajači svjetskog srebra iz ove godine sa stručnim stožerom.

HRS je za sve njih pripremio prigodne plakete s popisom svih 16 medalja koje su hrvatske rukometašice i rukometaši osvojili.

Kulminacija svečanosti bio je oproštaj od reprezentacije tri hrvatske rukometne legende: dugogodišnjeg kapetana Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića i Ivan Pešića.

Za svakog od njih je bio pripremljen poseban kratki podsjetnik kroz filmske isječke iz bogate karijere, te su uz taktove odabrane pjesme prošli kroz špalir igrača s kojima su donedavno dijelili reprezentativnu svlačionicu.

Duvnjaku, Karačiću i Pešiću su predstavnici veterana gardijskih brigada dodijelili posebne zahvalnice, a legendarnom kapetanu je uručena i hrvatska zastava koja se tijekom posljednjeg Svjetskog prvenstva vijorila na Kninskoj tvrđavi.

ZRINKA LJUTIĆ

nova kraljica slaloma

Nakon punih 19 godina i Janice Kostelić, Hrvatska opet ima najbolju slalomašicu na svijetu! Mlada 21-godišnja Zagrepčanka Zrinka Ljutić ovim je trijumfom samo potvrdila svoje fantastične mogućnosti i domete

Fenomenalna alpska skijašica Zrinka Ljutić osvojila je slalomski Mali kristalni globus, obranivši bodovnu prednost na finalu Svjetskog kupa u Sun Valleyju (SAD. Unatoč svim kalkulacijama, na kraju se pokazalo da je našoj čudesnoj skijašici i 10. mjesto bilo dovoljno za obranu vodeće pozicije. Ljutić je bodove osvajala na devet od deset utrka u ovoj sezoni, u kojoj je ostvarila tri pobjede (Semmering, Kranjska Gora, Courchevel) i jednom bila druga (Sestriere) te je osvojila 541 bod, odnosno 32 više od Austrijanke Katharine Liensberger, koja je bila petoplasirana na finalu Svjetskog kupa u Sun Valleyju. Treće mjesto u slalomskom redoslijedu osvojila je svjetska prvakinja Švicarka Camille Rast s 49 bodova manje od sjajne Hrvatice. Iako je nakon prve vožnje bila na 12. mjestu, Zrinka nije izgubila samopouzdanje. - Nisam sumnjala. Nekako sam znala da ću ga osvojiti, ali ne i na koji način, i to me učinilo nervoznom - priznala je najbolja hrvatska skijašica i dodala:

- Znala sam da moram napasti u drugoj vožnji. Bilo je teško i to svakako nije bilo moje najbolje skijanje, ali bila sam aktivna i to je bilo dovoljno.

Postala je treća članica hrvatske skijaške reprezentacije koja je dobila Mali kristalni globus u trajno vlasništvo. Prije nje to je uspjelo Janici Kostelić u konkurenciji skijašica i njezinom bratu Ivici među skijašima.

- Odrastala sam slušajući o Janici, gledajući snimke njezinih nastupa, a sad sam jedna od vlasnica Globusa iz Hrvatske - ponosno je ustvrdila Zrinka.

Ovo je ukupno šesti Mali kristalni globus u slalomu za hrvatsko skijanje. Tri je osvojila Janica Kostelić (2001., 2003. i 2006.), a dva njezin brat Ivica (2002. i 2011.), što znači da ukupnim slalomskim trijumfom Zrinke Ljutić, u Hrvatsku stiže prvi Kristalni globus u alpskom skijanju osvojen izvan obitelji Kostelić. Unatoč umoru od dugog putovanja iz američkog Sun Valleyja, iznimno raspoložena 21-godišnja Zagrepčanka podijelila je trenutke sportske slave s rodbinom, prijateljima, brojnim navijačima i uglednicima s državne i gradske razine.

Prigodnim riječima pozdravili su je glavni tajnik Hrvatskog skijaškog saveza Damir Raos, izaslanik predsjednika Vlade, ministar turizma i sporta Tonči Glavina, izaslanica predsjednika Hrvatskoga sabora, zastupnica Danijela Blažanović, i gradonačelnik Grada Zagreba Tomislav Tomašević. Budući da je Zrinka Ljutić kao vrhunska sportašica i

“zaposlenica” Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), dočeku su nazočili i državni tajnik MUP-a Tomislav Bilandžić s načelnikom Policijske akademije Josipom Ćelićem i većom skupinom pripadnika te ustanove, potom jedan od domaćina - glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Siniša Krajač, predsjednik Sportskog saveza Grada Zagreba Vjekoslav Šafranić i dr. - Hvala svima što ste došli i što me podržavate. Ponosna sam što sam se vratila s globusom, bilo je jako dramatično, bila je uzbudljiva, naporna i odlična sezona, neizvjesna do kraja. Nije bilo lako zadnje dvije utrke održati vodstvo, ali uspjela sam i to je ono najbitnijekazala je je Ljutić. U osvrtu na dramatiku posljednje utrke sezone izjavila: - Nisam bila zadovoljna prvom vožnjom, bila sam svjesna pritiska i znala sam da će i druga vožnja biti pod takvim utjecajem te da ću teško skijati slobodno, kao što sam skijala u prvom mjesecu kad nisam imala što izgubiti. Bilo je puno lakše skijati druge vožnje kao vodeća i braniti vodstvo nego sada, braniti crveni broj. Pokušala sam se smiriti uoči druge vožnje, staviti se u svoj film i dati najbolje od sebe.

I svakako biti dinamičnija nego u prvoj vožnji.

I uspjela sam...

Na pitanje o odmoru i slavlju, njezin trener i otac Amir

Ljutić kratko je “rezimirao”:

- Taj bonus je “ispucala” u Sun Valleyju... Najavio je kako će Zrinka još trenirati i u travnju, dok joj nešto dulji odmor slijedi u svibnju, a potom novi trenažni “režim” - pripreme za iduću sezonu i olimpijsku godinu:

- Zrinka kaže da ima puno mjesta za napredak u veleslalomu. Moramo puno više trenirati brze discipline...

Stari Latini bi za obitelj Ljutić rekli: “Semper sint in flore” ili “Neka ih uvijek obasipa cvijeće!” (hoo/vk)

MEKTIĆ “PRISVOJIO”

AUCKLAND

Zlatni olimpijac Nikola Mektić i njegov partner

Novozelanđanin Michael Venus pobjednici su ATP turnira u Aucklandu koji je bio početkom siječnja. Za našeg tenisača to je i 31. turnir u karijeri u parovima, a treći zaredom u ovom novozelandskom gradu i to svaki put s različitim partnerom.

U ožujku je fenomenalan rezultat napravio Mate Pavić. On i Salvadorac Marcelo Arevalo pobjednici su turnira u Indian Wellsu te su tako potvrdili da su zasluženo na vrhu ATP ljestvice parova! Olimpijskom pobjedniku iz Tokija to je bio i jubilarni 40. turnir te sedmi iz Masters serije 1000.

gimnastika

Tin Srbić osvojio je zlato na preči na Svjetskom kupu u turskoj Antalyji. To mu je bio prvi nastup nakon pauze od osam mjeseci i finala Olimpijskih igara u Parizu i odmah je bio najbolji. Za našeg trofejnog gimnastičara ovo je 26. medalja s toga natjecanja, a 11. put da je došao do najvišeg postolja.

daljinsko plivanje

DINA RIJEŠILA NOVI PLIVAČKI IZAZOV

Novi pothvat Dine Levačić! Ona je u veljači preplivala Rottnest channel swim, od grada Pertha do otoka Rottnest u Australiji udaljenog pravocrtno 19.7 km. Naša daljinska plivačica je po jakom vjetru i visokim valovima ovaj izazov riješila za šest sati i 47 minuta.

biatlon

MATIJA LEGOVIĆ

NAJBOLJI NA

SVIJETU

Ponajbolji hrvatski biatlonac, 19-godišnji Matija Legović, osvojio je Veliki kristalni globus kao ukupni pobjednik ovosezonskog Svjetskog kupa za juniore.

Za najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri Legoviću je bilo dovoljno i sedmo mjesto u utrci sa zajedničkim startom na 12 kilometara na Svjetskom juniorskom prvenstvu u švedskom Östersundu. U spomenutoj utrci imao je šest promašenih meta od 20 mogućih, a to se na kraju pokazalo velikim propustom za osvajanje medalje. Za pobjednikom, Norvežaninom Kasperom Kalkenbergom, zaostao je 1:06.6 minuta, dok je za srebrnim Fincem Jimijem Klemettinenom zaostao 1:00.1 minutu, a za brončanim Čehom Petrom Hakom 33.7 sekundi.

Prethodno je na SP-u u Östersundu

Matija Legović zauzeo šesto mjesto u pojedinačnoj utrci te peto mjesto u sprintu.

U Svjetskom juniorskom kupu

Legović je ove sezone osvojio ukupno 578 bodova, 79 više od drugoplasiranog Poljaka Grzegorza Galice, odnosno 114 više od trećeg u redoslijedu, Nijemca Linusa Kespera.

Uz Veliki kristalni globus, Legović je ove sezone osvojio i Mali kristalni globus kao pobjednik Svjetskog juniorskog kupa u disciplini sprint.

streljastvo

EUROPSKA ODLIČJA U RAZNIM DOBNIM UZRASTIMA, IMAMO I PRVAKE!

IZVRSNI REZULTATI NA KONTINENTALNOJ SMOTRI

UApatinu u Srbiji, na I. Europskom prvenstvu za seniore i mlađe seniore U23, naši predstavnici osvojili su ukupno 11 medalja, a Hrvatska je i najbolja u poretku nacija u kategoriji U23.

Hrvoje Marinović osvojio je naslov prvaka Europe, Venesa Bogdanović bila je brončana u sprintu isto kao i mix par Nataša Ravnić i Nikola Muše U kategoriji mlađih seniora Amela Nicol Imširović bila je najbolja pojedinačno i u kombinaciji, a u mix parovima s Robertom Ratkovićem treća. Paula Polanšćak okitila se srebrom pojedinačno, a za broncu se izborila u kombinaciji, dok je Anja Vicković s Marinom Zekićem bila zlatna u mix parovima, brončana pojedinačno i srebrna u kombinaciji.

Uveljači je Tallinn bio domaćin prvog Prvenstva Europe za dobne kategorije U16 i U18 u gađanju zračnom puškom i pištoljem 10m, a naši reprezentativci donijeli su nam tri medalje. Marina Kožar bila je srebrna u pojedinačnom Solo nastupu, ali i zlatna u Duo timu s Tinom Bjondom. Toma Tadić je u Solo nastupu osvojio brončanu medalju. Osijek je bio centar streljaštva u ožujku, domaćin Europskog prvenstva za juniore i seniore u pucanju na 10 m. Naši reprezentativci i reprezentativke osvojili su pet odličja. U seniorskoj konkurenciji Miran Maričić bio je brončani u disciplini zračna puška, ali i srebrni u momčadskom dijelu s Petrom Goršom i Josipom Sikavicom. Kod juniora su nas momčadski razveselili Darko Tomašević, Toma Tadić i Luka Jambreuš koji su bili zlatni u zračnoj pušci, a kolegice iz reprezentacije pogodile su ekipnu broncu u zračnom pištolju u sastavu Lana Špirelja, Anna Ćukušić i Ema Bračanov. Uz to je Špirelja bila brončana u disciplini Solo. Fenomenalni uspjesi!

kuglanje

Grad Poreč-Parenzo

dzudo

BRONČANE IZVEDBE HRVATSKIH DŽUDAŠICA

Sdrugog Grand Slama sezone, koji se održao sredinom veljače u Bakuu, dolaze nam medalje istog sjaja. Srčanim borbama i broncama obradovale su nas Lara Cvjetko u kategoriji do 70 kg te Helena Vuković u kategoriji preko 78 kg. Najprije je u borbi za brončanu medalju u kategoriji do 70 kg

Lara Cvjetko bila bolja od Nizozemke Sanne Vermeer; o-soto-gari i yuko donijeli su našoj reprezentativki pobjedu i treću brončanu, odnosno sveukupno sedmu medalju na grand slamovima. Trećeg, ujedno i posljednjeg dana Grand Slama u Azerbajdžanu, hrvatska predstavnica Helena Vuković osvojila je brončanu medalju u kategoriji iznad 78 kg.

S drugog IJF-ova Grand Slama sezone, održanog od 14. do 16. veljače u Bakuu (Azerbajdžan) gdje se za odličja borilo 258 natjecatelj(ic)a iz 36 država, hrvatske džudašice vratile su se s dvjema osvojenim brončanim odličjima.

Članica JK Solin se u borbi za brončanu medalju ogledala

s Gruzijkom Sophiom Somkhišvili, s kojom je imala taktički dvoboj koji je otišao u produžetke, a Vuković je u konačnici slavila pobjedom na opomene.

Početkom ožujka na turniru istog ranga u uzbekistanskom Taškentu Iva Oberan (-63 kg) donijela je hrvatskom džudu novu broncu.

Broncu smo slavili i na Grand Prixu u austrijskom Linzu.

Tina Radić (+78 kg) prvi put je stala na postolje na turniru te kategorije.

NA EUROPSKOM PRVENSTVU ČETIRI POSTOLJA ZA NAŠE NADE

Početkom veljače, na Europskom prvenstvu u karateu za kadete, juniore i mlađe seniore u poljskom gradu Bielsko-Biali, hrvatski predstavnici pokazali su se u najboljem svjetlu. U najstarijem dobnom uzrastu Nikolina Golomboš (+68 kg) i Adriana Ross (-68 kg) bile su brončane, a na jednakoj stepenici postolja stajali su i kadeti Nikola Birač (-63 kg) i Petar Slukić (-70 kg). Na natjecanju je sudjelovalo 1187 karataša i karatašica iz 49 država. U ožujku je Anđelo Kvesić (+84 kg) osvojio brončano odličje na turniru Svjetske karate lige u kineskom gradu Hangzhou.

XVII. ZIMSKI EYOF BAKURIANI 2025.

bronca Skijaška

- šesta medalja za Hrvatsku na zimskim EYOF-ima

Na 17. izdanju zimskog Europskog olimpijskog festivala mladih (EYOF), od 9. do 16. veljače u gruzijskom Bakurianiju, Hrvatska

je sudjelovala s 12 predstavnika u šest sportova od kojih se jedan okitio brončanom medaljom

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ, Fotografije: HOO

Mladi hrvatski sportaši i sportašice u dobi od 14 do 18 godina bili su na ovom višesportskom događaju dio natjecateljskog kontingenta od oko 900 vršnjaka iz 45 europskih država. Za odmjeravanje snage i umijeća u programu zimskog EYOF-a uvršteno je osam sportova: alpsko skijanje, biatlon, brzo klizanje na kratkim stazama, skijanje slobodnim načinom (freestyle), hokej na ledu, skijaško trčanje, snowboard (daskanje na snijegu) i umjetničko klizanje.

Hrvatsko izaslanstvo, sastavljeno od ukupno 26 članova, na otvornoj svečanosti predvodili su kao stjegonoše alpski skijaš Ziggy Vrdoljak i biatlonka Ema Sobol, koji su bili u istoj ulozi i točno prije godinu dana na Zimskim olimpijskim igrama mladih u južnokorejskom Gangwonu. Osim mimohoda sudionika i simboličnog paljenja olimpijskog plamena, svečanost u Dječjem ski-parku u Bakurianiju bio je u znaku glazbenih sadržaja, svjetlosnih efekata i točaka s prezentacijom gruzijske kulture i povijesti.

U ime domaćina EYOF-a mlade sportaš(ic)e i goste pozdravio je predsjednik gruzijske Vlade Irakli Kobakhidze, a budući da se EYOF održava „pod kapom“ kontinentalne olimpijske udruge, dobrodošlicu svima u Bakuriani poželio je i predsjednik Europskih olimpijskih odbora Spyros Capralos.

12 HRVATSKIH SPORTAŠA U ŠEST SPORTOVA

U Gruziji je nastupilo 12 hrvatskih mladih sportaš(ic)a u šest sportova. Ziggyju Vrdoljaku kao adut u alpskom skijanju pridružio se Hrvoje Ljutić, u biatlonu je Emi Sabol društvo činila Chiara Gašparac, dok su Hrvatsku u brzom klizanju na kratkim stazama predstavljali Ljiljana Radelja i Karlo Šulić. Najbrojnije uzdanice imali smo u skijaškom trčanju - Nives Barićevac, Matiju Štimca i Borisa Štefančića, u snowboardu su hrvatske boje branili Lukas Brajković i Luka Ugrina, a u umjetničkom klizanju Klara Čusak.

Gruzija je prije deset godina ugostila ljetno izdanje EYOF-a u glavnom gradu Tbilisiju, a i za ovogodišnje

zimsko izdanje sudomaćin je bio i Tbilisi. Drugim riječima - hokejaške turnire za djevojčice i dječake ugostio je Tbilisi, klizači su se natjecali u Batumiju, a natjecanja u svim ostalim sportovima održana su u Bakurianiju. Zbog raspršenosti u trima gradovima, na zimskom EYOF-u nije bilo klasičnog sportskog sela, nego je svim sudionicima osiguran hotelski smještaj. Prvog natjecateljskog dana nastupili su hrvatski predstavnici u brzom klizanju na kratkim stazama - Karlo Šulić je u početku imao puno toga u znaku broja 4 - bio je četvrti u četvrtoj četvrtfinalnoj skupini utrke na 1500 metara, što mu je donijelo prolazak u polufinale, a tamo su prošla najbrža četiri i najbolji petoplasirani iz pet skupina. Šulić je u polufinalu bio sedmi (ukupno 19.), a

PETO MJESTO IZ PRVE VOŽNJE

VRDOLJAK JE POPRAVIO ČETVRTOM NAJBOLJOM VOŽNJOM DRUGOG „LAUFA“ TE JE U KONKURENCIJI 88 PRIJAVLJENIH SKIJAŠA OSVOJIO BRONCU.

XVII. ZIMSKI EYOF BAKURIANI 2025.

u borbu za odličja prošla su po dvojica najbržih iz triju skupina te jedan najbrži trećeplasirani. Šulićev najbolji domet na EYOF-u je 13. mjesto na 1000 m, dok je na 500 m doživio pad (24. mjesto).

Jana Cvjetko

U ženskoj inačici iste discipline Ljiljana Radelja je kao drugoplasirana u skupini izborila polufinale, u kojem je bila peta (nedovoljno za A finale). To je rezultiralo ukupnim 15. mjestom, što joj i najbolji plasman, uz 22. mjesto na 1000 m i 23. na upola kraćoj dionici.

U biatlonskoj utrci na 10 km pojedinačno Ema Sobol je bila 19. (za najbolji ženski hrvatski plasman u ovom sportu), a Chiara Gašparac 56., u konkurenciji 68 biatlonki. U sprint-utrci na 6 km Sobol je stigla 41., Gašparac 59.

ODLIČAN NASTUP ALPSKIH SKIJAŠA

Hrvatski stjegonoša (u paru s Emom Sobol), alpski skijaš Ziggy Vrdoljak, donio je Hrvatskoj i odličjeveleslalomsku broncu. Peto mjesto iz prve vožnje Vrdoljak je popravio četvrtom najboljom vožnjom drugog „laufa“ te je u konkurenciji 88 skijaša osvojio broncu. Zlato je otišlo u Ujedinjeno Kraljevstvo, a srebro u Norvešku. Drugi hrvatski predstavnik, Hrvoje Ljutić, bio je 27. u prvoj vožnji te 17. u drugoj, za ukupno - sasvim solidno - 20. mjesto.

- Jako sam sretan zbog trećeg mjesta i brončane medalje. Uvjeti su ovdje bili odlični, vrijeme sunčano, podloga na stazi također odlična. Prva vožnja je bila nešto lošija od druge, ali uspio sam na kraju osvojiti medalju - izjavio je Vrdoljak. Njegova bronca ukupno je šesta medalja hrvatskih predstavnika na zimskim EYOF-ima, a ujedno i četvrta iz alpskog skijanja, nakon zlatnih odličja Ane Jelušić (2003. godine) i Leone Popović (2015. godine), srebra Leona Nikića (2017. godine) i bronce Sofije Novoselić (2007. godine). Zlatnim odličjem okitio se i Dante Brčić u snowboardu 2022. godine.

Nakon što je iz alpskog skijanja stiglo prvo odličje, velika očekivanja usmjerena su i prema slalomskim nastupima našeg dvojca.

Iako su postolja izostala, petoplasirani Ziggy Vrdoljak i devetoplasirani Hrvoje Ljutić zaslužuju sve čestitke za nastupe u slalomu jer im je u konkurenciji bilo više od 90 mladih skijaša. U prvoj vožnji Vrdoljak je bio 9., a Ljutić 13., da bi nakon drugog „laufa“ obojica za četiri mjesta popravili plasmane. Na stazi koju je za drugu vožnju postavio njegov trener i otac Christian Vrdoljak, Ziggy je imao najbrže vrijeme. Ipak, zlato je otišlo u u Norvešku, srebro u Španjolsku, a bronca u Ujedinjeno Kraljevstvo. Treba li isticati da je Vrdoljaku ovom prigodom odličje „iskliznulo“ iz ruku te da je Ljutić iznova potvrdio sjajne perspektive za budućnost!?

HRVATSKA 22. NA LJESTVICI MEDALJA

Hrvatski predstavnici nastupili su i u skijaškom trčanju

- Nives Barićevac je u sprintu bila 45., u utrci na 7,5 km slobodnim načinom 51., a na 5 km klasičnim načinom 52. Sprint je donio najbolje rezultatsko ostvarenje i Borisu Štefančiću - 42. mjesto, dok je u utrci na 7,5 km bio 55. te

na 10 km slobodno 57. Matija Štimac je pak bio prilično ujednačen - 44. na klasičnoj utrci 7,5 km, 45. na 10 km slobodnim načinom i 48. u sprintu.

Trinaesto mjesto Luke Ugrine u snowboardu (big air) najbolji je ukupni domet naših daskaša na snijegu. Lukas Brajković je u slopestyleu bio 19., a Ugrina (uz pad) 21. Klara Čusak je u slobodnom programu umjetničkog klizanja bila 26., a na temelju 20. mjesta u kratkom programu, zauzela je ukupno 21. mjesto.

Najuspješnija država prema broju osvojenih medalja je Italija (7 zlatnih/ukupno 16), ispred Francuske (5/19) i Švicarske (4/11), a Hrvatska je bila među 22 države koje su osvojile medalje, što joj znači još jednu potvrdu pripadnosti „gornjem domu“ europskih sportskih nacija. Na svečanosti zatvaranja EYOF-a, u Sportskom selu u Bakurianiju, hrvatski stjegonoša bio je Luka Ugrina iz snowboarda.

Predsjednik Europskih olimpijskih odbora (EOO) Spyros Capralos predao je EOO-ovu zastavu domaćinima idućeg zimskog EYOF-a, koji će se 2027. godine održati u rumunjskom Brașovu.

Luka Ugrina

Matija Štimac

Ziggy Vrdoljak

Chiara Gašparac

Nives Barićevac

Klara Čusak

Ema Sobol

Hrvoje Ljutić

Ljiljana Radelja

Boris Štefančić

Karlo Šulić

Lukas Brajković

Dolomitima Hrvatska misija u

Sve su bliže Zimske olimpijske igre u Italiji (6. - 22. 2. 2026.), a hrvatski se navijači opravdano nadaju da će nakon „sušnih“ Pjongčanga 2018. i Pekinga 2022., naši sportaši dohvatiti bar jedno odličje. Zrinka Ljutić je naravno glavna uzdanica...

Piše: VITO ZRNIĆ

Foto: CROPIX, PENTAPHOTO/CROSKI, UNSPLASH, HOO

Bolji prizor za kraj zime hrvatski navijači teško da su mogli zamisliti. Zrinka Ljutić i njezin „sveti gral“, Mali kristalni globus za najbolju slalomašicu svijeta - tako je izgledala odjavna špica hrvatskog skijanja za 2024./25. U američkom Sun Valleyju, na planini Bald Mountain, dočekali smo prvi ozbiljan skijaški trijumf nakon ere Ivice i Janice Kostelić, koji je odjeknuo u cijelom svijetu.

Zrinka se među zvijezde vinula u predolimpijskoj sezoni, manje od godinu dana prije najvećeg sportskog događaja koji će europski kontinent vidjeti u 2026. Riječ je, naravno, o Zimskim olimpijskim igrama u Milanu i Cortini d’ Ampezzo. One će se održati od 6. do 22. veljače iduće godine i bit će prve OI u povijesti koje će zajednički organizirati dva grada. U Milanu će se odvijati klizačka i hokejaška natjecanja, a ostatak programa smješten je u planinama oko Cortine.

Da Igre počnu danas, iz hrvatske bi perpektive očekivanja sigurno bila veća nego u Pekingu 2022. te Pjongčangu 2018., gdje su naši predstavnici ostali bez odličja. Razlog je, dakako, 21- godišnja Zrinka, koja se u roku od nekoliko mjeseci etablirala kao vladarica slaloma, ali i više od toga. Bila je na postolju i u veleslalomu te završila na četvrtom mjestu u ukupnom redoslijedu Svjetskog kupa, nagovijestivši još veće apetite za iduću zimu.

Veleslalom je disciplina u kojoj prema vlastitim riječima ima velik prostor za napredak, uostalom, u njoj se i ranije počela probijati na FIS utrkama. Također, Zrinkin tim u dugoročnoj perspektivi razmišlja i o super-G-ju.Nastavi li se njezina rezultatska krivulja penjati ovim tempom,

priredili su u prostorijama nacionalne olimpijske udruge prijam za mladog hrvatskog biatlonca Matiju Legovića. S njim u pratnji bili su trener Dejan Brajdić (ujedno i direktor reprezentacija HBS-a) i predsjednik Hrvatskog biatlonskog saveza Lucian Vukelić. Povod za HOO-ov prijam nedavni je Matijin uspjeh - osvajanje prvog mjesta u ukupnom redoslijedu biatlonskog Svjetskog kupa za juniore te Kristalni globus za prvo mjesto u disciplini sprint.

spremni smo se okladiti da će Zagrepčanka u Dolomitima biti čvrsta kandidatkinja za dvije medalje, a možda čak i konkurirati za status najbolje skijašice na idućim Igrama.

POVRATAK LEONE POPOVIĆ

Hrvatsko skijanje imat će u Italiji još toga za ponuditi. Iza Leone Popović (27) je duga noćna mora koja uskoro završava, jer se rehabilitacija nakon operacije lijevog koljena, koju je odradila početkom prosinca, približila kraju. Djevojka iz Mrkoplja pretprošle je sezone također ozbiljno kucala na vrata slalomskog vrha, prije nego je ozljeda naprasno prekinula taj proces. Ipak, s obzirom na Leonino iskustvo i slalomsku tehniku, nije upitno hoće li, nego kada će ponovno razmišljati o postoljima.

U muškoj konkurenciji baklju hrvatskog skijanja i dalje čvrsto drži Filip Zubčić (32). U protekloj je sezoni ostao bez postolja, ali devet plasmana među top 10 (sedam u veleslalomu, dva u slalomu) dokaz su da je i dalje na koračić od najboljih. U Alta Badiji ga je od veleslalomskog postolja dijelilo samo pet stotinki; bio je četvrti, za „treptaj oka“ sporiji od Norvežanina Steena Olsena. Zubčić je u karijeri nakupio podeblju kolekciju velikih utrka, vlasnik je i svjetskog srebra iz paralela (discipline koja je ukinuta) te će na Igre u susjedstvo doći s prilično jakim argumentima.

Ono što protekle sezone nije pošlo za rukom Zubčiću, jest šest godina mlađem Samuelu Kolegi, koji je u slalomu u Madonni di Campiglio dočekao prvo postolje u Svjetskom kupu.

Istovremeno mu je, međutim, nedostajalo rezultatske konstante, što se krajem sezone reflektiralo na samopouzdanje. Dovoljno je pogledati plasmane nakon Madonne: 23., 25., 20. i 19. mjesto, uz to još i tri odustajanja. Kolega će u pauzi između dvije sezone morati ozbiljno zapeti ako u Cortini 2026. želi imati ulogu jednog od slalomskih „dark horseova“.

U sastavu hrvatske alpske reprezentacije za Igre će biti i Istok Rodeš, čija karijera također plovi kroz velike oscilacije, no krajem sezone popravio je formu i dva puta (Kranjska Gora, Hafjell) bio nadomak top 10 plasmana.

MATIJA LEGOVIĆ ČEKA POZIVNICU

Što se tiče ostalih kandidata za Milano i Cortinu, prema odluci HOO-a od 1. siječnja u kategoriji potencijalnih B olimpijskih kandidata nalaze se skijaš Matej Vidović te snowboarderi Dante Brčić i Lea Jugovac, a tu je još i troje predstavnika iz brzog klizanja na kratke staze: Martin Kolenc, Valentina Aščić i Katarina Burić. Držimo palčeve da će se u to društvo u fotofinišu nekako ugurati i 19-godišnji biatlonac Matija Legović, koji je zimus oduševio osvajanjem Svjetskog juniorskog kupa. Golemi je to uspjeh za hrvatski biatlon, koji već dugo sanja o nasljedniku Jakova Faka, vlasnika olimpijske bronce iz Vancouvera 2010. Legović bi, kako je nedavno pojasnio njegov trener Dejan Brajdić, u Cortinu mogao doći putem pozivnice, što će ovisiti o rezultatima na startu iduće sezone...

Novi sport i sedam novih disciplina

U Cortini i Milanu medalje će se dijeliti u ukupno 116 disciplina u 16 sportova. Porast je to za sedam kompleta medalja u odnosu na Peking 2022., a u program su uvrštene sljedeće discipline: dvostruki moguli za muškarce i žene u slobodnom skijanju, muški i ženski parovi u sanjkanju, muška i ženska timska kombinacija u alpskom skijanju, velika skakaonica za žene u skijaškim skokovima te mješovita timska štafeta u skeletonu. U programu je i potpuno novi sportskijaško planinarenje. U njemu će se natjecatelji nadmetati u tri discipline (sprint muškarci i žene te štafeta). Radi se o sportu u kojem se skijaši penju i spuštaju prolazeći kroz niz kontrolnih točaka, a pritom koriste opremu i tehnike za backcountry (freeride) skijanje. Spomenimo i da će se prvi put u povijesti olimpijskih igara žene u skijaškom trčanju natjecati na istim distancama kao i muškarci.

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Siniša Krajač

Zabilježite u kalendar i sudjelujte na vrhunskim sportskim događajima u Poreču i Umagu:

Plava Laguna Polumaraton 22. – 23. ožujka 2025

Istra 100 by UTMB 10. – 13. travnja 2025

UCI Istria Gran Fondo 11. – 12. travnja 2025

Umag Run 27.4.2025

Plava Laguna Croatia Open Umag 18. – 26. srpnja 2025

Plava Laguna Ironman 70.3 Poreč 17. – 19.10.2025

SPORT domovina&

Od žezla i mača, preko kulture i jezika, danas smo došli do sporta kao jednog od simbola nacionalnog zajedništva

Piše: ANTONIJA DUJMOVIĆ

Foto: CROPIX, HRS, HOO

Ove godine obilježavamo 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva. Premda postoje podvojena mišljenja povjesničara o krunidbi kralja Tomislava 925. godine, nedvojbeno je da u nacionalnoj memoriji ovaj čin živi već stoljećima i to ponajviše kroz usmeni narativ i likovnu umjetnost. Pismo pape Ivana X. naslovljeno „Tamisclao, regi Crouatorum“ zaslužno je što se Tomislava danas smatra prvim hrvatskim kraljem, pa tako upravo njegovoj vladavini pripisujemo ujedinjenje hrvatskih teritorija u 10. stoljeću. Unatoč burnim povijesnim zbivanjima, sjeme se tog nacionalnog zajedništva očuvalo cijelo tisućljeće, a danas mu na svoj način pridonose i hrvatski sportaši.

Povjesničar Vjekoslav Klaić (1849.-1928.) je prije stotinu godina pisao čestitomu štiocu: „Otkad se Hrvat pojavio na obalama sinjega mora, tijekom dvanaest stoljeća i više prkosi on svemu što ga hoće da zatre, te je neiscrpljivom ustrajnošću obranio i održao svoje ime, svoju individualnost i svoj teritorij.“ (Povijest Hrvata, Nakladni zavod MH 1981.).

A taj se teritorij krojio i prekrajao nebrojeno puta. U turbulentnom 19. stoljeću, kada je počeo razvoj modernih nacija u Europi, hrvatski teritorij bio je pod francuskom, talijanskom, austrijskom, ugarskom i osmanskom vlašću. U buđenju svijesti o pripadanju hrvatskom narodu tada su ključnu ulogu odigrali preporoditelji njegujući kulturnu baštinu i zalažući se za korištenje i standardizaciju hrvatskoga jezika. Od žezla i mača, preko kulture i

jezika, danas smo došli do sporta kao jednog od simbola nacionalnog zajedništva.

FENOMEN MALE NACIJE VELIKIH SPORTSKIH USPJEHA

Hrvatska je već nadaleko poznata po spektakularnim dočecima svojih sportaša, o čemu nerijetko izvještavaju i strani mediji, pomalo se iščuđavajući takvoj euforiji. No, to je naš način zahvale i proslave uspjeha ostvarenih pod hrvatskom zastavom na najvećim sportskim smotrama. Za vrijeme olimpijskih igara, Hrvatski olimpijski odbor

ŽIVIMO U VREMENU KADA SU RAT I

NAORUŽAVANJE GLOBALNA TOP TEMA, PA SAMO MOŽEMO MAŠTATI O TOME KAKVA BI TO DRUŠTVENA EVOLUCIJA

BILA DA SE SNAGA I MOĆ ODMJERAVAJU

ISKLJUČIVO NA SPORTSKIM TERENIMA!

POZNATO NAM JE KAKO SE MEĐU

NAJVEĆIM SVJETSKIM SILAMA ITEKAKO BROJE MEDALJE S VELIKIH SPORTSKIH NATJECANJA, A DA NADMETANJE

KULMINIRA TIJEKOM OLIMPIJSKIH

IGARA NA KOJIMA SVAKA NACIJA ŽELI

DEMONSTRIRATI SVOJU SPORTSKU

MOĆ. PITANJE MOĆI OPĆENITO UVIJEK

JE DELIKATNO JER JE ODREĐUJUĆE ZA MEĐULJUDSKE I MEĐUDRŽAVNE

ODNOSE, NO AKO SE MOĆ VEĆ MORA DEMONSTRIRATI, ONDA JE DOBRO DA JE TO UZ JASNA I FER PRAVILA. SPORTSKI OGLEDI TRENUTAČNO SU NAJULJUĐENIJI OBLIK RIVALSTVA MEĐU DRŽAVAMA.

njeguje praksu ispraćaja i dočeka svih hrvatskih olimpijaca, bez obzira na njihov plasman, a snagu sporta u doprinosu zajednici prepoznaju i državne i lokalne politike koje organiziraju dočeke na velikim gradskim trgovima i prijame sportaša u institucijama. Nakon što obrane hrvatske boje, osvoje odličja i ponosni se vrate sa sportskih megdana, sportašima se dodjeljuju nagrade, odlikovanja i priznanja Živimo u vremenu kada su rat i naoružavanje globalna top tema, pa samo možemo maštati o tome kakva bi to društvena evolucija bila da se snaga i moć odmjeravaju isključivo na sportskim terenima! Poznato nam je kako se među najvećim svjetskim silama itekako broje medalje s velikih sportskih natjecanja, a da nadmetanje kulminira tijekom olimpijskih igara na kojima svaka nacija želi demonstrirati svoju sportsku moć. Pitanje moći općenito uvijek je delikatno jer je određujuće za međuljudske i međudržavne odnose, no ako se moć već mora demonstrirati, onda je dobro da je to uz jasna i fer pravila. Sportski ogledi trenutačno su najuljuđeniji oblik rivalstva među državama.

Organiziranje dobrodošlice sportašima nije samo hrvatska posebitost. Svaka zemlja i svaki narod na svoj način dočekuju svoje sportske odličnike. I tu nema mjesta za usporedbe, potrebno je tek razumijevanje razloga zbog kojih se u nekim državama sportski uspjeh rangira nešto više na ljestvici društvenih vrijednosti. A to je u Hrvatskoj definitivno slučaj.

Možda će neki promatrač sa strane smatrati patetičnim suze sportaša dok slušaju hrvatsku himnu i gledaju u zastavu ili možda pretjeranim doček hrvatske reprezentacije uz pozdrav vojnih aviona, no za bolje razumijevanje ključna je jedna činjenica – Republika Hrvatska mlada je država s tisućljetnom dušom. Zato u tumačenju fenomena male nacije velikih sportskih uspjeha ne smijemo zanemariti ni obiteljske biografije

hrvatskih sportaša jer su mnoge od njih vezane za Domovinski rat. Ljudske vrijednosti oblikuje prostor i vrijeme u kojem se živi, a pojedinac se izgrađuje u odnosu na druge ljude kojima je okružen. Sve to može bitno utjecati na nečiju motivaciju, sportsku izvedbu ali i doživljaj uspjeha.

Ponekad je upravo taj osjećaj igranja za svoju domovinu pogonsko gorivo iz kojega se crpi snaga, što je naročito vidljivo u hrvatskim reprezentacijama iz loptačkih sportova. Riječi „duh zajedništva“ zvuče gotovo kao metafizička kategorija, no često ih čujemo u kontekstu hrvatskih reprezentacija i vjerojatno ne bez razloga.

VIŠE MJESTA SPORTAŠIMA U SPORTSKOJ DIPLOMACIJI

Kada je riječ o vojnim, borilačkim i drugim individualnim sportovima - od skijanja, plivanja, jedrenja, veslanja, kajaka, kanua pa do atletike i gimnastike - već je petnaestogodišnja praksa da vrhunski sportaši i sportašice potpisuju ugovore s

MORH-om. Osim što im ovaj angažman predstavlja i svojevrstan oblik financijske potpore, sportaši u javnim istupima uvijek naglašavaju da im status ugovornog pričuvnika hrvatske vojske nadasve pričinja veliku čast. Danas je u redovima HV-a 40 ponajboljih hrvatskih sportaša i sportašica, a po uzoru na ovu suradnju, prošle je godine Hrvatski olimpijski odbor potpisao sličan sporazum i s MUP-om. Time je još 20 vrhunskih sportaša i trenera dobilo priliku sudjelovati u aktivnostima u kojima mogu dati svoj konkretan doprinos državnom aparatu, ponajviše u unaprjeđenju policijskog treninga.

O ulozi sporta i sportaša u jačanju imidža države suvišno je i govoriti. Premda se često ističe kako su sportaši najveći veleposlanici Hrvatske u svijetu, ipak je primjetno da još uvijek nedostaje strateškog pristupa u integraciji sporta i sportaša u vanjsku politiku.

Sportsku diplomaciju dobrano već koriste brojne države, a u njoj bi se ubuduće, u cilju unaprjeđenja hrvatske vanjske politike, sigurno moglo naći više mjesta i za sportaše.

LJUDSKE VRIJEDNOSTI OBLIKUJE PROSTOR I VRIJEME U KOJEM SE ŽIVI, A POJEDINAC SE IZGRAĐUJE U ODNOSU NA DRUGE LJUDE KOJIMA JE OKRUŽEN. SVE TO MOŽE BITNO UTJECATI NA NEČIJU MOTIVACIJU, SPORTSKU IZVEDBU ALI I DOŽIVLJAJ USPJEHA.

Sve su ovo razlozi zašto je sport u Hrvatskoj ipak nešto više od samog sporta. Neki će isticati kako temelji sportskog uspjeha počivaju na zaslugama entuzijastičnih pojedinaca, njihovih obitelji i trenera te da je put posebice trnovit dok se ne ispliva na višu razinu i dobije podrška sustava.

Mogu se čuti i primjedbe da smo se razmazili epitetom sportske nacije, da uvijek imamo velika očekivanja od svojih sportskih predstavnika i kako su na cijeni samo medalje s europskih, svjetskih i olimpijskih natjecanja.

Ipak, nitko od sportaša neće osporiti značaj podrške navijača i fanova koji njihove sportske uspjehe i poraze doživljavaju kao svoje, ni ljepotu jedinstvene emocije nastupanja za svoju domovinu.

Činjenica je da se medalja za Hrvatsku percipira kao uspjeh i same države i njenog naroda, a on je slađi kad se zajedno proslavi.

vladarice Hrvatske ekipnih sportova

Tko su trenutačno najbolje hrvatske sportašice u ekipnim sportovima?

Izabrali smo po jednu iz pet različitih sportova: to su košarkašica Nika Mühl, rukometašica Katarina Ježić, odbojkašica Samanta Fabris, nogometašica

Maja Joščak i vaterpolistica Iva Rožić

MATEJ BEGOVIĆ, foto: KOLEKTIFF, CROPIX, UNSPLASH

Iako je medijski i marketinški osuđen na debelu sjenu muških natjecanja, ženski ekipni sport posljednjih godina po popularnosti dobiva zamah među fanovima. U Hrvatskoj taj trend možda još nije toliko primjetan koliko vani, gdje su sponzori u jakim ligama poput WNBA-a (ženska košarka), NWSL-a (ženski nogomet, SAD) i WSL-a (ženski nogomet, Ujedinjeno Kraljevstvo) uočili prostor za nova ulaganja i osvajanje dosad neispitanih tržišta. Reuters je tako nedavno objavio istraživanje prema kojem će vrijednost NWSL-a i WNBA-a u sljedeće tri godine porasti za 1,6 milijardi dolara. Na globalnoj razini, pak, ženski bi sport u sljedećih tri do pet godina trebao zabilježiti porast prihoda od 85 posto, pri čemu će najviše profitirati nogomet, košarka i, zanimljivo, ragbi. Ti su nas trendovi potaknuli da se podsjetimo tko su trenutačno najbolje hrvatske sportašice u ekipnim sportovima; negdje smo se poslužili nagradama za 2024., a u nekim smo slučajevima birali po zaslugama iz proteklih nekoliko godina. I premda nisu popularne poput Zrinke Ljutić, Donne Vekić ili olimpijske pobjednice Barbare Matić, sportašice iz ove petorka u svojim su sportovima najbolje što Hrvatska danas ima.

Djevojka iz Zagreba prometnula se u pravu zvijezdu WNBA lige, najjače ženske košarkaške lige na svijetu. Sa svojim četverogodišnjim ugovorom u Seattle Stormu, vrijednim gotovo 300.000 dolara (bez bonusa i sponzorskih ugovora), 23-godišnja je Nika najplaćenija hrvatska ekipna sportašica. Trenutačno se oporavlja od teške ozljede koljena koju je zaradila u turskom Bešiktašu, kamo je otišla igrati nakon kraja prošle WNBA sezone, a vrijeme na rehabilitaciji koristi za marketinške aktivnosti, budući da je na Instagramu prati više od pola milijuna ljudi!

Piše:

Dugi niz godina najbolja hrvatska odbojkašica i kapetanica reprezentacije nakon epizoda u Italiji i Rusiji trenutačno nosi dres turskog Zeren Spor Kulübüa. Premda njezina momčad nije izborila Final Four prvenstva, Fabris je u završnici osnovnog dijela sezone imala nekoliko zapaženih nastupa, pa je u jednoj utakmici tako briljirala s 30 poena. S Hrvatskom nikad nije dočekala medalju s velikog natjecanja, no zato ima „utješna“ dva srebra u Europskoj ligi, zlato u Challenger Cupu te zlato i broncu s Mediteranskih igara. Na klupskoj razini osvojila je čak 15 trofeja.

KATARINA JEŽIĆ

Vrijeme za hrvatski ženski rukomet dijeli se na ono prije i poslije Eura 2020. u Danskoj, kada su izabranice Nenada Šoštarića osvajanjem bronce ostvarile najveći uspjeh u povijesti reprezentacije. Simbol te ekipe od tada je neumorna ratnica Katarina Ježić, kružna napadačica koja danas brani boje rumunjske Dunaree iz Braile, a 2023. je bila europska klupska prvakinja s Vipersom. Popularna Keti je i kapetanica reprezentacije, s kojom se nada ostvariti svoj najveći san i izboriti Olimpijske igre u Los Angelesu 2028.

SAMANTA FABRIS

Hrvatska juniorska ženska vaterpolska reprezentacija prošle je godine igrala polufinale Europskog prvenstva u Zagrebu, gdje su u dramatičnoj završnici izgubile od Španjolske, a ključnu ulogu u toj ekipi igrala je 19-godišnja Iva Rožić, članica ŽAVK Mladost. Trogiranka je krajem godine proglašena najboljom hrvatskom vaterpolisticom, a sada će pobjednički mentalitet pokušati ugraditi i među seniorke, koje još čekaju proboj na međunarodnoj sceni. Za sebe kaže da su joj najveće igračke vrline brzina, želja i hrabrost. Plan joj je karijeru nastaviti u inozemstvu, u nekoj od jakih europskih liga poput Španjolske, Italije ili Grčke.

MAJA JOŠČAK

U izboru za najbolju nogometašicu ženskog

HNL-a, 34-godišnja

Daruvarčanka nije imala pravu konkurenciju. Zbog pozicije u veznoj liniji, stila igre i mekog dodira tepaju joj da je „ženski Modrić“, premda ona sama kaže da nije dorasla da je stavljaju u istu rečenicu s kapetanom

Vatrenih. Joščak je zimus iz ŽNK Osijek, koji je imao velikih financijskih problema, prešla u redove Agrama, a igrala je i u Mađarskoj.

Četiri je godine radila i u

MORH-u („Htjela sam se financijski situirati“), a nakon kraja igračke karijere namjerava se baviti trenerskim poslom, budući da je B licencu već položila.

NEZAUSTAVLJIV LOV NA 80 NAGRADA

na Petrol klub kartici 8 x

2.000 € kredita

8 x

iPhone 16

Pro 512 GB

Provjerite druge nagrade:

- grad u kojem Sisaksportski objekti nisu problem

“Imamo dva olimpijska bazena, tri mala bazena i dvije velike sportske dvorane, što nema ni jedan grad naše veličine”, kaže Mario Stipkov, ravnatelj Športskorekreacijskog centra Sisak

Piše: MARIN ŠAREC; Foto: ŠRC SISAK

Uvrijeme kad slušamo da je sportska infrastruktura možda i najveći problem hrvatskog sporta, pomalo nestvarno zvuči ocjena da u nekoj sredini sportašice i sportaši imaju na raspolaganju sve sportske objekte koji im trebaju za treninge i natjecanja. A upravo takav slučaj je u Sisku, gradu s 40 000 stanovnika, koji je 2019. bio Europski grad sporta. - Imamo dva olimpijska bazena, tri mala bazena, dvije velike sportske dvorane, što nema ni jedan grad naše veličine. Postojeću infrastrukturu sada smo nadogradili s dvije velike sportske dvorane, a gradimo i dalje. U zadnjih 10-ak godina Sisak je uložio 43 milijuna eura u sportsku infrastrukturu - kaže nam Mario Stipkov, ravnatelj Športsko-rekreacijskog centra Sisak pod čijim okriljem funkcionira cijeli niz objekata u gradu. Uz spomenute Gradske bazene i Bazene Caprag te Sportsku dvoranu Zeleni brijeg i Ledenu dvoranu Zibel, tu su još i Gradski stadion Sisak, Stadion Metalac, multifunkcionalno igralište, kupalište Zibel…, a na proljeće će biti otvorena i Gimnastička dvorana Caprag. A da su ti objekti uistinu iskorišteni svjedoče i brojke. Tako su navedeni objekti samo prošle godine imali preko 220 tisuća korisnika, a u posljednje dvije godine je kroz njih prošlo više od 600 tisuća gledatelja i korisnika.

S ravnateljem ŠRC-a Sisak Mariom Stipkovom (u krugu) porazgovarali smo o stanju sporta u Sisku. Fotografija gore: gradski bazeni; fotografija dolje: sportska dvorana Zeleni brijeg

OD ZLATNE PIRUETE DO ALPSKE LIGE

Koliko je dobra infrastruktura bitna za sport govori i činjenica da je Sisak na neki način spasio legendarnu Zlatnu piruetu kada ona više nije mogla biti održavana u oštećenoj zagrebačkoj Ledenoj dvorani. A Ledena dvorana Zibel poprište je i jedne od trenutno najzanimljivijih sportskih priča u Hrvatskoj, one o KHL Sisak.

- Možda je „spasio“ malo teška riječ jer mi smo u organizaciji Zlatne piruete bili partneri Hrvatskom

UZ SPOMENUTE GRADSKE BAZENE I BAZENE CAPRAG TE SPORTSKU DVORANU ZELENI BRIJEG I LEDENU DVORANU ZIBEL, TU SU JOŠ I GRADSKI STADION SISAK, STADION METALAC, MULTIFUNKCIONALNO IGRALIŠTE, KUPALIŠTE ZIBEL…, A NA PROLJEĆE ĆE BITI OTVORENA I GIMNASTIČKA DVORANA CAPRAG.

klizačkom savezu s kojim i inače imamo odličnu suradnju. To nam je važno i zbog toga što imamo klizački klub Zibel koji se polako budi i naše mlade klizačice već osvajaju i medalje na prvenstvima Hrvatske, što prije nije bio slučaj. Ledena dvorana Zibel je trenutno jedina ledena

dvorana u Hrvatskoj koja odgovara svim međunarodnim standardima za održavanje hokejaških natjecanja, pa je svojedobno i Medveščak svoje utakmice u EBEL-u igrao u Sisku.

Sada u Sisku imamo klub koji je prvak Hrvatske u hokeju na ledu. Do prošle godine su naši hokejaši nastupali u International Hockey League, a ovu sezonu vrlo su uspješno igrali u Alpskoj hokejaškoj ligi u konkurenciji talijanskih, austrijskih i slovenskih klubova. U jednom su trenutku bili i vodeća momčad lige, što nam je svima zvučalo potpuno nevjerojatno - kaže Stipkov.

Osim spomenutih natjecanja, sisački sportski objekti ugostili su i utakmice Svjetske vaterpolske lige, brojna natjecanja u plivanju i streličarstvu, utakmice gotovo svih hrvatskih klupskih liga, europska natjecanja u bejzbolu, kao i pripreme hrvatskih reprezentacija u raznim sportovima.

Objekte ŠRC Sisak koriste i svi sisački sportski klubovi. Uz trenutno medijski najeksponiranije hokejaše, treba svakako spomenuti i najstariji hrvatski nogometni klub Segestu, osnovanu još 1906. godine, nogometni klub Metalac, odbojkaški klub Sisak koji se natječe u našoj najjačoj ligi, a tu su i vaterpolski klub Siscia, sportski plesni klub Top Step, karate klub Tigar, streljački klub HVIDRA Sisak, streličarski klub Sisak, rukometašice i rukometaše Siska, košarkaški klub Sisak, bejzbol klub Sisak Storks…

SPORTSKI OBJEKTI SU U 2024. GODINI IMALI PREKO 220 TISUĆA KORISNIKA, A U POSLJEDNJE DVIJE GODINE JE KROZ

NJIH PROŠLO VIŠE OD 600 TISUĆA

GLEDATELJA I KORISNIKA.

- Nikako ne treba izostaviti ni djevojke iz OŠ „Braća Bobetko“ koje su školske prvakinje Hrvatske u košarci, a sisačke lađarice su višestruke pobjednice ženskog maratona lađa u Metkoviću, na što smo također jako ponosni - dodaje Stipkov.

SISAČKIM KLUBOVIMA SU SVI OBJEKTI

BESPLATNI

Sportski klubovi u Sisku teško se mogu požaliti na tretman koji uživaju u gradu. Zajednica sportskih udruga Grada Siska ima 65 članica i svim klubovima su plaćena sva redovita natjecanja. Za domaće utakmice to su suci i službeno osoblje, dok im je korištenje objekata besplatno. Za gostujuće nastupe plaćene su im kotizacije i prijevoz koji je organiziran putem javnog natječaja koje je Zajednica provela za sve klubove. Zajednica klubovima sufinancira rad trenera i plaća stipendije kategoriziranim sportašima, a prošle godine tri najbolja kluba, temeljem bodovanja prema posebnom pravilniku, dobila su i ukupno 150 tisuća eura za izvrsnost. Ta su sredstva predviđena za poboljšanje uvjeta natjecanja, naknade trenerima i sportašima. Zajednica je prošle godine za sport izdvojila 1 175 685 eura, dok će ove godine taj iznos biti povećan na 1 255 030 eura.

OBJEKTE ŠRC SISAK KORISTE I

SVI SISAČKI SPORTSKI KLUBOVI.

UZ TRENUTNO MEDIJSKI

NAJEKSPONIRANIJE HOKEJAŠE, TREBA SVAKAKO SPOMENUTI I

NAJSTARIJI HRVATSKI NOGOMETNI

KLUB SEGESTU, OSNOVANU

JOŠ 1906. GODINE, NOGOMETNI

KLUB METALAC, ODBOJKAŠKI

KLUB SISAK KOJI SE NATJEČE

U NAŠOJ NAJJAČOJ LIGI, A TU

SU I VATERPOLSKI KLUB SISCIA, SPORTSKI PLESNI KLUB TOP STEP,

KARATE KLUB TIGAR, STRELJAČKI

KLUB HVIDRA SISAK, STRELIČARSKI

KLUB SISAK, RUKOMETAŠICE I RUKOMETAŠE SISKA, KOŠARKAŠKI

KLUB SISAK, BEJZBOL KLUB SISAK STORKS…

- Tako će preko Športsko-rekreacijskog centra Sisak i Zajednice sportskih klubova Grada Siska za sport u našem gradu u 2025. godini sveukupno biti izdvojeno oko sedam milijuna eura - pojašnjava ravnatelj ŠRC-a Sisak.

BAZENI NAJSKUPLJI ZA ODRŽAVANJE

Sjedište ŠRC-a je, inače, smješteno uz sam natkriveni sisački olimpijski bazen što nas podsjeća na to da sportski objekti traže stalnu brigu i ulaganja, pri čemu su upravo bazeni najskuplji za održavanje.

- To je točno; objekte moramo i održavati. Upravo ovaj bazen sada ide u temeljitu energetsku obnovu i do kraja ožujka 2026. godine bi trebao biti potpuno energetski obnovljen. Imamo u planu još neke novitete, koji uključuju i umjetnu inteligenciju, no o tome više kad dođe vrijeme - pomalo je i zagonetan Stipkov. Ravnatelj ŠRC-a Sisak otkriva nam, međutim, što još

Sisku nedostaje kada je o sportu riječ.

- Što se tiče sportske infrastrukture, razmišljamo o stazi za karting, a u 2025. planiramo i vodeni park u sklopu Bazena Caprag. No, nedostaje nam u Sisku još poneki hotel da bismo mogli organizirati velika sportska natjecanja.

Jedan se upravo gradi, ali mislim da bi nam trebao još jedan - zaključuje Stipkov, naglašavajući i odličnu suradnju sa svim gradskim institucijama.

Svemu rečenome treba dodati da Sisak ima, između ostaloga, program „Bebe ribe“ za djecu staru svega pet mjeseci, kao i organiziranu rekreaciju za umirovljenike.

SVI ŠKOLARCI UČE PLIVATI

I KLIZATI

„Ne postoji dijete koje se rodi u Sisku, a da ne prođe kroz ŠRC Sisak“, tvrdi Mario Stipkov.

- Kroz ulaganja u dječji sport razmišljamo o tome što će biti s tom djecom kad krenu u osnovnu školu i kad krenu u srednju školu. Sva djeca osnovnih škola grada Siska, tako, nauče plivati u školama plivanja koje vode profesori koji rade kao voditelji programa u Športsko-rekreacijskom centru. Nakon toga učimo djecu klizati, a u četvrtom razredu treniraju atletiku, budući da smo prije dvije i pol godine izgradili atletsku stazu na stadionu HNK Segesta. Trenutno radimo gimnastičku dvoranu u sklopu bazena Caprag. Tako ćemo zatvoriti krug osnovnih kinezioloških znanja koja omogućuju djeci da krenu u ostale sportove. Atletika, plivanje i gimnastika su bazični sportovi. Oni čine temelj fizičkog razvoja i motoričkih sposobnosti, jer uključuju osnovne pokrete poput trčanja, skakanja, bacanja, koordinacije i fleksibilnosti te izdržljivosti i kontrole disanja. Ovi sportovi su ključni za razvoj mladih sportaša i često se koriste kao osnova za uspjeh u drugim sportskim disciplinama.

No, to nije sve, kada je o djeci u Sisku riječ: - Osim toga, kroz program „Sisak fit“, koji provodi Zajednica sportskih udruga Grada Siska, u 2023. i 2024. godini je u smislu određivanja antropoloških karakteristika obrađeno 606 djece kojima su procijenjena longitudinalna i transverzalna dimenzionalnost kostura, opsezi i masa tijela te potkožno masno tkivo. Procijenjen je i njihov motorički prostor – koordinacija, eksplozivna snaga, brzina, agilnost, fleksibilnost, ravnoteža… To je program kojim želimo pokazati roditeljima za koje sportove su spremna njihova djeca te ih upozoriti ako ona imaju problema s tjelesnom težinom. Te informacije su, dakako, korisne i sportskim klubovima –govori Stipkov.

Recimo i to da Grad Sisak učenicima četvrtih razreda osnovnih škola svake godine osigurava aktivno ljetovanje u Zaostrogu gdje se djecu nastoji educirati i o ekologiji te ostalim temama koje se mogu nazvati građanskim odgojem. Godišnje u Zaostrogu ljetuje oko 370 djece.

Od Ive zlatne velikog do Mate

Ususret Roland Garrosu, drugom Grand Slam turniru u sezoni, prisjećamo se pet najljepših hrvatskih priča s Roland Garrosa.

Top 5 čine Iva Majoli, Nikola Pilić, Ivan Ljubičić, Marin Čilić i Mate Pavić

Piše: VITO ZRNIĆ, foto: CROPIX, screenshot (Majoli)

Sdolaskom toplijih dana na ove zemljopisne širine, svijetom tenisa počinje dominirati narančasta boja. Europski dio zemljane sezone zahuktava se Masters 1000 turnirom u Monte Carlu, a onda će preko Madrida i Rima doploviti do Roland Garrosa, drugog od četiri Grand Slama u sezoni. Do pozornice na kojoj samo najizdržljiviji ubiru vječnu slavu. U pomalo oblačnom razdoblju za hrvatski tenis, lijepo se prisjetiti vremena kad su Hrvati njegovali romansu s pariškim turnirom. Ona najveća datira iz 1997., kad je Iva Majoli osvojila naslov, no nezaboravne trenutke režirali su i tenisači. Ovo je naš izbor pet najljepših priča…

NIKOLA PILIĆ (1973.)

Za razliku od Gorana Ivaniševića, koji je u Wimbledonu 2001. imao veliku pomoć u obliku kiše, Piliću se u Parizu 1973. oblaci nisu smilovali. Zbog kiše je puna tri dana u hotelu morao čekati na svoj finale s Ilieom Năstaseom, koji je tada živio u Parizu i svaki dan odlazio trenirati na privatni teren. „Kad smo napokon dočekali finale, teren je bio blatnjav i spor. Ne kažem da bih u drugačijim uvjetima pobijedio, ali u Roland Garrosu mi je odgovaralo kad je vrijeme bilo normalno. Osim toga, Năstasea sam prije toga dobio na zemlji u Münchenu. Taj dan imao sam nula šansi. Istrčao bih na mrežu, a on je radio što je htio“, prisjetio se Pilić kasnije. Ipak, unatoč uvjerljivom porazu (3:6, 3:6, 0:6), Roland Garros 1973. ostao je najveći uspjeh nekog hrvatskog tenisača u pojedinačnoj muškoj konkurenciji.

IVA MAJOLI (1997.)

Od prvog i zasad jedinog hrvatskog ženskog Grand Slama prošlo je već 18 godina. Kraj proljeća u Parizu 1997. Iva Majoli nikad neće zaboraviti. Igrala je u ta dva tjedna najbolji tenis u životu, toliko dominantan i pun samopouzdanja da joj 16-godišnja

Martina Hingis, apsolutna zvijezda tadašnjeg

WTA Toura, u finalu (6:4, 6:2) nije mogla ni „primirisati“. Taj pothvat još više dobiva na značaju kad se zna da je Švicarka dotad u sezoni imala omjer 35-0 i da joj je to bio jedini poraz na velikim turnirima u 1997. Osvojila je Australian Open, Wimbledon i US Open; dakle, da je uspjela pronaći recept za zagrebačku tenisačicu, bila bi tek treća tenisačica u Open eri koja je osvojila „kalendarski Slam“. Zagrepčanka je ranije u turniru eliminirala i petu nositeljicu Lindsey Davenport, protiv koje je izvukla set zaostatka i 0:4 u drugom setu!

IVAN LJUBIČIĆ (2006.)

„Nadam se da ću ove godine osvojiti Grand Slam“, rekao je Ljubičić početkom 2006., uoči starta sezone. Želja mu se, kao što znamo, nikad nije ostvarila, ali donekle je predvidio da će to biti godina njegovog najvećeg proboja na GS-ovima. U Parizu je iskoristio dobar ždrijeb i dogurao do polufinala, gdje je pružio jako dobar otpor Nadalu (4:6, 2:6, 6:7), koji je bio na početku karijere i počeo zidati status Kralja zemlje. Istina, treba podsjetiti i da u prethodnih pet mečeva nijedan Ljubičićev suparnik nije bio plasiran više od 79. mjesta, a najviše mu je muka zadao Juan Monaco, koji je u trećem kolu ispustio 2:0 u setovima... Što se Nadala tiče, Ljubo je dočekao zadovoljštinu četiri godine kasnije. Eliminirao ga je u polufinalu Indian Wellsa 2010., na kojem je otišao do kraja i osvojio najveću titulu karijere.

MARIN ČILIĆ (2022.)

MATE PAVIĆ (2024.)

Parovi zaslužuju poseban prostor jer to je konkurencija u kojoj su Hrvati ostavili dubok trag na pariškoj zemlji. Ivan Dodig dvaput je bio osvajač (2015., 2023.), Goran Ivanišević je dvaput bio u finalu, no kao najupečatljiviji trenutak izdvaja se prošlogodišnji trijumf Mate Pavića. Otišavši do kraja u tandemu sa Salvadorcem Arévalom, Splićanin je kompletirao karijerni Grand Slam u parovima.

I ne samo to, time je u tenisu osvojio sve što se osvojiti moglo, jer bio je (i još uvijek je) broj jedan, a ima i olimpijsko zlato i Davis Cup! Dojma smo da su Pavićevi uspjesi u hrvatskoj sportskoj javnosti još uvijek podcijenjeni, i da će se tek kad završi karijeru objektivnije vrednovati što je sve postigao. A dotad ima još dosta vremena, jer Mati je 31 godina i tek ulazi u zlatni period za igrače parova.

Prije nego su počele kalvarije s ozljedama koje su ga izbacile s Toura na gotovo dvije godine, Međugorac je u Parizu pokazao da u njemu još ima dinamita. Te je 2022. igrao na trenutke briljantan tenis, obrisavši u osmini finala pod s drugim nositeljem Daniilom Medvedevim, kojeg je deklasirao s čistih 3:0 u setovima. Kasnije je u pet setova izbacio i sedmog nositelja Rubljova, a onda u polufinalu naletio na raspoloženog Caspera Ruuda. Iako je Čilić uzeo prvi set, Norvežanin je nakon toga kažnjavao njegovu sve veću nesigurnost i promašaje te okrenuo dvoboj za pobjedu

3:6, 6:4, 6:2, 6:2. Čiliću je za utjehu ostala činjenica da je postao jedini hrvatski tenisač u povijesti koji je na svakom Grand Slamu dogurao barem do polufinala.

Prvi put zapaljen olimpijski plamen

Glavni protivnik OI u Amsterdamu bio je kalvinizam.

Ova stroga i asketska grana protestantizma dominirala je nizozemskim društvom i snažno se protivila sportu kao obliku zabave

Piše: ANA POPOVČIĆ

Nakon što je dvaput ostao bez domaćinstva Olimpijskih igara – 1920. u korist ratom pogođenog Antwerpena i 1924. Pariza, grada Pierrea de Coubertina – Amsterdam je 1928. napokon došao na red. Kao i u slučaju Antwerpena i Pariza, Igre u Amsterdamu bile su proizvod jedne građanske sportske nacije. Nizozemci su već stoljećima njegovali sportsku tradiciju: klizanje po zamrznutim kanalima i kolven, nizozemsku preteču golfa, dok je njihova buržoazija, često školovana u Engleskoj, s entuzijazmom prihvatila moderne sportove 19. stoljeća.

No, u 1920-ima olimpijska ideja i moderne olimpijske igre suočile su se s ozbiljnim izazovima. Novi val demokratizacije i društvenih promjena nakon Prvog svjetskog rata, doveo je do nastanka alternativnih sportskih natjecanja poput Svjetskih igara za žene, Igara za gluhe i posebno dominantnih Radničkih olimpijskih igara.

Najveće Radničke olimpijske igre, održane u Beču 1931.,

okupile su čak 77 000 sportaša iz 27 zemalja, dok je za usporedbu, u Amsterdamu nastupilo neusporedivo manje sudionika – njih 2883 (istina, iz 46 zemalja).

Unatoč tome, glavni protivnik Olimpijskih igara u Amsterdamu nije bio neki novi pokret, već stoljećima stara ideologija – kalvinizam.

Ova stroga i asketska grana protestantizma dominirala je nizozemskim društvom i snažno se protivila sportu kao obliku zabave. Njihovi kritičari tvrdili su da sport potiče strasti na sumnjiv način, odvraća ljude od Božjih zakona i vodi do moralnog propadanja nacije, a posebno su upozoravali da će sport žene oblikovati prema muškom uzoru, čime će izgubiti skromnost i vrlinu.

REPRIZE IZ PARIZA: WEISSMULER, NURMI I URUGVAJCI

Svjestan snažne opozicije, organizacijski odbor Igara pokušao je pridobiti nizozemsku vladu obećavši da se natjecanja neće održavati nedjeljom te da ništa neće biti financirano putem lutrije. No, ni ti ustupci nisu bili dovoljni – vlada je odbila financirati Olimpijske igre. Pierre de Coubertin, osnivač modernog olimpizma, razočarano je zapisao u svoj dnevnik: „Težili su jedinstvenom rekordu na polju idiotizma… ipak je ovo 20. stoljeće.“

Tri dana nakon ove odluke, u svim nevjerskim

OVE IGRE DONIJELE SU NIZ INOVACIJA

KOJE SU KASNIJE POSTALE STANDARD NA BUDUĆIM OLIMPIJSKIM MANIFESTACIJAMA. ZA POČETAK, PRVI PUT SU SAŽETE U SAMO 16 DANA, IZGRAĐEN JE MODERAN OLIMPIJSKI STADION S INOVATIVNIM TRIBINAMA, ČAK I S RASVJETOM ZA ODRŽAVANJE VEČERNJIH NATJECANJA, A PRVI PUT U POVIJESTI, U SKLOPU SPORTSKOG KOMPLEKSA, IZGRAĐEN JE I OLIMPIJSKI BAZEN.

WKF Youth Training Camp & WKF Karate1-Youth League

Poreč • 23. — 30. 6. 2025.

nizozemskim novinama objavljeno je otvoreno pismo i poziv građanima da podrže Igre. Odgovor javnosti bio je izvanredan. Do tada prilično indiferentna sportska zajednica mobilizirala se u rekordnom roku – novac je počeo pristizati sa svih strana! Sportski klubovi, i veliki i mali, davali su donacije, a inicijativu su podržale i brojne tvrtke. Primjerice, zalogajnica Heck donirala je jedan cent po prodanom obroku, dok je proizvođač čokolade Jamin lansirao posebne „olimpijske“ čokoladice. Nizozemska pošta izdala je pak kolekciju olimpijskih poštanskih maraka koje su se rasprodale u trenu. Novac je stizao i iz nizozemskih kolonija te inozemstva, uključujući američke sponzore poput Wrigleya, dok se u ovom valu sponzorstava pojavilo i ime koje će kasnije postati nerazdvojno od olimpijskih igara - Coca-Cola, koja je u Amsterdamu 1928. prvi put distribuirala svoja pića među sportašima.

Ove Igre donijele su niz inovacija koje su kasnije postale standard na budućim olimpijskim manifestacijama. Za početak, prvi put su sažete u samo 16 dana (sve prethodne Igre trajale su po nekoliko mjeseci). Izgrađen je izvanredan, moderan olimpijski stadion s inovativnim tribinama, čak i s rasvjetom za održavanje večernjih natjecanja, a prvi put u povijesti u sklopu sportskog kompleksa izgrađen je i olimpijski bazen.

Na ceremoniji otvaranja, sportaši su prvi put na stadion ušli abecednim redom, uz iznimku Grčke, koja je tradicionalno prva, i zemlje domaćina, koja dolazi posljednja.

U Amsterdamu je prvi put zapaljen i olimpijski plamen, iako ni približno spektakularno kao što će to izgledati na budućim Igrama – plamen je jednostavno upaljen gradskim plinom na plameniku. Također, prvi su put sve medalje bile standardizirane: iste veličine i izgleda za svaku disciplinu, a dizajn božice pobjede, koja u ruci drži palminu granu, korišten je sve do 2000. godine. Što se tiče samih natjecanja, u Amsterdamu je vladao neobičan osjećaj repriziranja prethodnih, pariških Igara, jer su glavne zvijezde ponovno dominirale. Johnny Weissmuller, budući holivudski Tarzan, ponovo je briljirao u plivanju, „leteći Finac“ Paavo Nurmi osvojio je zlato na 10 000 metara, dok je urugvajska nogometna reprezentacija obranila naslov pobjednika. Za sve njih, OI u Amsterdamu 1928. bile su posljednje Igre. Weissmuller je započeo

holivudsku karijeru, Nurmiju je zbog profesionalnog statusa odbijeno mjesto u reprezentaciji 1932., dok je FIFA, svjesna popularnosti nogometa na Igrama i u strahu da ne izgubi kontrolu nad sportom, nakon Amsterdama pokrenula prvo Svjetsko prvenstvo 1930., na kojem su dvostruki olimpijski pobjednici Urugvajci osvojili naslov prvaka, a ujedno su bili i domaćini. Nogomet će ostati na programu igara, ali nikada više neće imati istu važnost i veličinu u olimpijskom kontekstu.

POVRATAK NJEMAČKE

Njemačka se vratila na Igre nakon Prvog svjetskog rata i zauzela impresivno drugo mjesto na ljestvici osvojenih medalja, odmah iza SAD-a. Norveški prijestolonasljednik i budući kralj osvojio je zlatnu medalju u jedrenju, dok je Indija osvojila svoje prvo od budućih šest uzastopnih zlata u hokeju na travi.

Inače, indijska momčad bila je silno popularna u Amsterdamu za vrijeme Igara, a njihove utakmice potaknule su interes za hokej na travi u Nizozemskoj gdje je do tada ovaj sport bio gotovo nepoznat, a ubrzo je postao jedan od najpopularnijih amaterskih sportova u zemlji.

Pobjedama na borilištima pridružio se i predivan potez koji je ušao u olimpijsku legendu – Australac Henry Pearce prestao je veslati tijekom četvrtfinalne utrke kako bi pustio patku s pačićima da prođu ispred njegovog čamca! Bez obzira na to, pobijedio je u toj utrci, da bi kasnije osvojio i zlato.

Ove Igre ostale su zapamćene i kao mala, ali značajna stepenica za sudjelovanje žena na olimpijskim igrama. Zbog dugogodišnjih zabrana natjecanja prvenstveno u atletici, ali i drugim disciplinama, 1921. godine osnovana je Međunarodna ženska sportska federacija, a tijekom 1920-ih organizirane su, već spomenute, Svjetske igre za žene. Njihov uspjeh prisilio je Međunarodni olimpijski odbor da donekle popusti, pa su Igre u Amsterdamu 1928. bile prve na kojima su žene mogle sudjelovati u atletici i gimnastici.

Unatoč ovom napretku, ženski atletski program ostao je skroman, sa samo pet disciplina, a utrka na 800 metara izazvala je kontroverze jer su neke natjecateljice iscrpljene pale na tlo nakon završetka utrke.

Konzervativni dužnosnici i mediji iskoristili su taj prizor kao argument da su duge pruge prezahtjevne za žene, zbog čega je disciplina uklonjena s programa i nije se vratila sve do 1960. godine.

Iako su žene u Amsterdamu činile tek 10% svih sudionika, to je bio veliki pomak nabolje, a ove su Igre bile jasan znak da se sport – i društvo – nepovratno mijenjaju.

LITERATURA: Zdenko Jajčević, Antičke olimpijske igre i moderni olimpijski pokret do 1917. godine, Libera Editio d.o.o. Zagreb, 2008. Blago olimpijskih igara, Znanje d.d. Zagreb, 2008.

Dva olimpijska srebra, dvije svjetske i europske bronce košarkaškog

velikana

Danko Cvjetićanin, osvajač mnogobrojnih odličja s Cibonom i reprezentacijom, istinski žali što nove generacije rastu u uvjerenju da je hrvatska košarka tek prosječan sport...

Piše: DANIJEL STAREŠINČIĆ

Fotografije: CROPIX arhiva, FaH, HOO

Izvan terena skroman i samozatajan, a na terenu ubojit i nezaustavljiv. I dok su neki u košarci vidjeli slavu i bogatstvo, on ju je igrao iz zadovoljstva i - pobjeđivao. S Cibonom se penjao na krov Europe, s reprezentacijama osvajao olimpijske, svjetske i europske medalje; imao je svoj dribling, a po šutu se mogao mjeriti s velikim Draženom.

Danko Cvjetićanin je rođeni Zagrepčanin, ali se zbog posla roditelja već sa šest godina preselio u Beograd gdje je košarkaške korake učio u Partizanu. Nakon 15 godina vratio se u rodni Zagreb, u Cibonu, i izazvao „potres“. - Cijeli prelazak bio je dosta bolan, jer se Partizan sa svojim ljudima u Savezu borio da ostanem, a s druge strane hrvatski su me predstavnici željeli vratiti u mjesto u kojem sam se rodio. To je bio temelj zahvaljujući kojemu se tada i mogao napraviti takav prelazak. Sjećam se kako je mojem pokojnom ocu bilo jako neugodno, situacija je doista bila naelektrizirana. Kada je sve završilo, osjetio sam golemo olakšanje: došao sam u klub koji me je silno želio, u kojem sam igrao s Draženom. Nikada nisam zažalio zbog te odluke, u Ciboni sam puno napravio, ostvario svoje snove – prisjeća se Cvjetićanin.

Ako je netko kojim čudom uspio zaustaviti Dražena, trpao je – Danko. S njime su „Vukovi“ obranili naslov Kupa europskih prvaka (1986.), godinu kasnije podigli su trofej i u Kupu pobjednika kupova i dvaput bili osvajači jugoslavenskog Kupa.

- Istina, nedostajao je naslov prvaka države. Poznata je ta finalna epizoda sa Zadrom, 1986. godine. Nakon pobjede u prvoj, u drugoj smo utakmici izgubili na neobičan način; igrali smo bez Dražena, opušteno, a mogli smo tamo sve riješiti. Prebacili smo odlučujući dvoboj u Zagreb i kao da smo tako izazvali sudbinu i - ostali bez naslova prvaka!

MEKANA RUKA

S Draženom je gajio prijateljstvo, ali i natjecateljski duh. O njihovim šuterskim „okladama“ puno se pričalo u košarkaškim krugovima. Poslije treninga ostajali su u dvorani i šutirali, jedan protiv drugoga, bili su nevjerojatno precizni, motivirali se do krajnjih granica.

- Pogađali smo 20-30 trica zaredom; stalno smo obarali vlastite rekorde u šutiranju – kaže nam. Legendarni Mirko Novosel dao mu je jedan od najvećih komplimenata: „Tako mekanu ruku nikad u životu nisam vidio“. Bio je jedan od prvih dvometraša u prvenstvu bivše države

koji je znao povremeno zaigrati na poziciji playa, ne samo u Ciboni nego kasnije i u Estudiantesu, iako će sam naglasiti da je bek-šuter njegova prirodna pozicija. Rijetko se tko može pohvaliti da je izmislio svoj dribling, a to je uspjelo upravo njemu. Amerikanci su ga zamalo prisvojili i prozvali „shamgod“ (po svom košarkašu), ali se onda na noge digla regija i poručila da je to u Europi već odavno radio Dejan Bodiroga (taj se potez nazivao El Latigo). A bivši srpski reprezentativac je otkrio da je taj dribling vidio kod Cvjetićanina... - Na jednom treningu smo imali zadaću napraviti neku svoju fintu, nešto izmisliti, što nije bilo lako. Postojala je jedna vježba slična tome driblingu, i ja sam tad uključio i taj potez, da bi ga tamo negdje 1985. i 1986. počeo koristiti i na velikoj sceni. I bilo je uspješno. Kasnije je to jako dobro primjenjivao Bodiroga, a u NBA-u Ginobili - reći će. S jugoslavenskom i hrvatskom reprezentacijom ima jednak učinak. Kada ih zbrojimo dobijemo dva olimpijska srebra i po dvije svjetske i europske bronce. Veličanstveni uspjesi o kojima većina može sanjati, ali pitamo se - je li se koji put moglo i do zlata? Polufinalni poraz od SSSR-a na SP-u 1986. - ispuštenih devet koševa 50 sekundi prije kraja - već je „opjevan“, ali tu je i onaj poraz dvije godine kasnije, u finalu OI u Seulu, od istog suparnika. - Sovjetski Savez pobijedili smo u skupini, na početku olimpijskog turnira, no u finalu smo jako pali i izgubili. Tu smo utakmicu jednostavno morali dobiti i osvojiti zlato... S Hrvatskom, u Barceloni 1992. novo olimpijsko finale, igrali smo hrabro i s mnogo samopouzdanja, ali SAD je ipak bio prekvalitetan. Uslijedile su još dvije bronce u hrvatskom dresu...

SVOJ STIL ŠUTA SAM „IZGRADIO“ SA

ZADNJIM POKRETOM DLANA KOJI JE DOSTA AMORTIZIRAN. TAJ ZADNJI „ISPRAĆAJ“ LOPTE JE KOD DRUGIH BIO KRUT I ČVRST, A KOD MENE BAŠ MEKAN - OBJASNIO JE „TAJNU“ CVJETIĆANIN.

- Europsko prvenstvo 1993. u Njemačkoj bilo je za nas bolno, igrali smo nakon pogibije Dražena. Bili smo odlični, ali s Draženom bismo najvjerojatnije otišli do kraja. Uslijedilo je SP u Kanadi 1994., danas zvuči nevjerojatno da je to treće mjesto u Hrvatskoj tad okarakterizirano kao neuspjeh! A sada bi to bilo pravo čudo nad čudima... - Danas je potpuno druga priča, ta tradicija osvajanja medalja je izblijedjela, zaboravljena je. Nove generacije rastu u uvjerenju da je naša košarka tek prosječan sport... – tugaljivo će reći naš sugovornik.

mio je Mirzu Teletovića i Bojana Bogdanovića, a za Dirka Nowitzkog je tvrdio da će uspjeti kada je većina stručnjaka sumnjičavo vrtjela glavom. Pronašao je i Tonyja Parkera, no njegovi poslodavci iz Philadelphije tad nisu imali sluha i „namjerno“ su ga promašili na draftu.

Sa 61 godinom bliži se zasluženoj mirovini, ali i dalje namjerava ostati u košarci kroz kamp za mlade Basketball Adventure, koji je ove godine prvi put organiziran u istarskom Novigradu.

- Ponosan sam na taj kamp. Prva godina prošla je zaista

Ipak, oko njegovog vrata zasvijetlilo je jedno najsjajnije odličje: - Imam zlato s Univerzijade u Zagrebu 1987. Bio je to jak turnir, nekoliko sjajnih reprezentacija, posebno američka, ali smo završili ispred nje – ponosno veli.

ODLIČAN POSAO U BARCELONI

Vratili smo se na Igre u Barcelonu 1992. Bila je to najjača hrvatska reprezentacija svih vremena... - Predivan osjećaj; bila su turbulentna vremena, doba kad smo promicali toleranciju i mir širom Europe. Sjećam se kako je Cibona na Islandu izašla na teren s transparentom „Stop the war in Croatia“. A u Barceloni smo bili puni nekog posebnog naboja, bili smo složni i uvjereni da ćemo napraviti odličan posao. I napravili smo!

Pitamo ga koji su igrači na njega ostavili poseban dojam: - Prije svih Dražen Petrović, Toni Kukoč i Dino Rađa. Oni su za mene u samom vrhu, a na tu listu najboljih uvrstio bih i pokojnog Krešimira Ćosića. I to kao igrača i kao trenera –decidiran je Cvjetićanin.

Košarka je očito bila čvrsto zapisana u njegovom DNK-u, te je sljedeću četvrtinu stoljeća proveo kao skaut na najvišoj razini – u NBA klubovima Philadelphiji 76ersima i Brooklyn Netsima. I taj je posao radio kao što je šutirao –vrhunski. Bio je skaut „stare škole“, putovao je, želio je na djelu vidjeti igrače za koje je mislio da imaju „ono nešto“. - Istina, danas skauti i dalje idu na utakmice, ali sve manje i manje se pridaje značaj tom uživo pogledu, puno se više pridaje pažnja analitici i statistici. A to nije sve - treba upoznati i karakter i psihologiju, „background“ samog igrača, a to se na videu i po statistici ne može vidjeti. Skroman kakav je, nije želio isticati svoje uspjehe, ali sni-

dobro, 45 polaznika od 12 do 17 godina. Ove godine ćemo ponoviti s još boljim sadržajem, podići sve na višu razinu. Pokušavam poslati poruku djeci, ne samo o vrhunskoj košarci, nego i o životnim prilikama.

Želimo spojiti sport odnosno košarku, edukaciju i zabavu te djeci sve približiti na zanimljiv način.

Na pitanje čega se ipak najradije sjeća iz svoje igračke karijere, Cvjetićanin odgovara: - Budimpešte i finalne utakmice Kupa prvaka - Cibona protiv Žalgirisa!

Ali rado se sjećam i igranja u Španjolskoj odakle su mi ostala predivna sjećanja; u Estudiantesu sam stekao puno dragih prijatelja s kojima sam i dandanas u kontaktu - zaključio je Danko Cvjetićanin, po svemu sjajan sportaš i sjajan čovjek.

osobni karton

DATUM I MJESTO ROĐENJA: 16. listopada 1963. godine, Zagreb

KLUBOVI: Partizan (Beograd), Cibona (Zagreb), Estudiantes (Madrid), Kvarner (Rijeka), Reggiana Pallancanestro (Reggio Emilia), Branik (Maribor), Zrinjevac (Zagreb)

TROFEJI: prvenstvo Jugoslavije (1981.), Kup prvaka (1986.), Kup pobjednika kupova (1987.), Jugoslavenski kup (1986., 1988.), prvenstvo Hrvatske (1992.)

REPREZENTACIJA: Jugoslavija (1986.-1990.), Hrvatska (1992.-1994.)

ODLIČJA: dva olimpijska srebra (1988., 1992.), dvije svjetske bronce (1986., 1996.), dvije europske bronce (1987., 1993.), zlato Univerzijada (1987.), srebro Mediteranske igre (1993.)

Košarkaška reprezentacija s Olimpijskih igara ‘92. u Barceloni

Donacije obitelji

Kostelic

Janica, Ivica i Ante Kostelić darovali su HŠM-u dio svoje opreme iz slavnih dana, a muzejsku su građu obogatili i rukometaši:

Zdravko Zovko, Lino Červar, Ivano Balić i Vlado Šola

Ivano Balić je donirao svoj dres i tenisice s OI u Londonu 2012. godine (1.) te pokal za najboljeg igrača svijeta 2006. godine (2.) 3. Natjecateljski kombinezon i slalomska kaciga Janice Kostelić s OI u Torinu 2006. (oboje s potpisom) te veleslalomske skije iz iste godine 4. Skijaški kombinezon Ivice Kostelića iz sezone 2012./2013. te potpisana kaciga iz sezone 2010./2011. 5. i 6. Kolekcije natjecateljskih majica s prvenstava Vlade Šole te njegova trenirka olimpijske momčadi iz Atene 2004. godine 7. Majica hrvatske olimpijske reprezentacije Line Červara te krunica (8.), potpisana šalica i zviždaljka s OI u Ateni 2004. (10.) 11. Zdravko Zovko donirao je majicu s SP-a na Islandu 1995. te memorabilije iz 1984. godine (12.) i 1993. godine (9.).

Piše: SERGEJ NOVOSEL VUČKOVIĆ

Sdolaskom proljeća završene su ovosezonske snježne sportske akcije, ušli smo u posljednju godinu XXV. zimske olimpijade, pa je uputno da prvi pregled donacija Hrvatskom športskom muzeju u 2025. započnemo sa zimskim olimpijcima, onima najboljima koje je Hrvatska ikad imala.

Sestra, brat i otac, Janica, Ivica i Ante Kostelić primjer su iznimnog sportskog duha i borbenosti koji su ih desetljeće i pol držali u svjetskom vrhu. Obitelj koja je u nas simbol za skijanje, posredstvom Hrvatskog skijaškog saveza,

donirala je HŠM-u dio opreme koja govori kako je doista bilo biti u koži vladara alpskih (uz)visina i padina. Janica je darovala natjecateljski kombinezon i slalomsku kacigu s Olimpijskih igara u Torinu 2006., oboje s potpisom, te veleslalomske skije iz iste godine. Ivica je potpisao i priložio kacigu koju je nosio u sezoni 2010./2011. kad je doskijao do naslova osvajača Velikog kristalnog globusa, ukupnog pobjednika u Svjetskom kupu, kao i kombinezon iz sezone 2012./2013. Ante Kostelić pridodao je pak svoj termokombinezon i akreditaciju s OI u Sočiju 2014. godine.

- Volio bih da muzej ima što više donacija sportaša iz svih

kategorija. O muzeju kao mjestu promicanja najvrjednije hrvatske sportske baštine mislim sve najbolje. Hrvatski sport to zaslužuje - poručio je Ivica Kostelić.

“MALI KAMENČIĆ PORED PUTA”

Proteklog siječnja i veljače srca su nam grijali rukometaši. Osvajanjem svjetskoga srebra podsjetili su nas na prvo veliko odličje ovoga sporta otkad je neovisne Hrvatske. Bilo je to srebrno odličje na SP-u na Islandu 1995. “Kovač” čuda na “otoku vatre i leda” bio je Zdravko Zovko, izbornik koji je donirao majicu s toga prvenstva, ali i memorabilije iz 1984. kad je bio član državne reprezentacije, pobjednika na OI u Los Angelesu, te tekstil, zastavice i fotografije iz doba kad je RK Zagreb osvajao naslove europskih klupskih prvaka (1992. i 1993.).

Zovka je u rezultatskom smislu nadmašio Lino Červar koji je rukometnu reprezentaciju doveo na svjetski tron. Červar je muzeju poklonio odjevne predmete s više natjecanja, uključujući trenirku i majicu hrvatske olimpijske reprezentacije s Igara u Ateni 2004. te potpisanu šalicu. A pravi biser u toj kolekciji su zviždaljka i krunica koje je imao na putu do “zlata iz inata”.

Zdravko Zovko je istaknuo: “Drago mi je što sa svojim trofejima i sjećanjima mogu doprinijeti da muzej ima svoju svrhu”, a Červar je naglasio kako donacijama “moramo ostaviti mali kamenčić pored puta kao sjećanje na velebne uspjehe našeg sporta”.

VOLIO BIH DA MUZEJ IMA ŠTO VIŠE

DONACIJA SPORTAŠA IZ SVIH KATEGORIJA. O MUZEJU KAO MJESTU PROMICANJA NAJVRJEDNIJE HRVATSKE SPORTSKE BAŠTINE MISLIM SVE NAJBOLJE. HRVATSKI SPORT TO ZASLUŽUJE - PORUČIO JE IVICA KOSTELIĆ.

Rukometne izbornike slijedili su igrači: nekadašnji “mozak” reprezentacije Ivano Balić i gotovo neprobojni vratar Vlado Šola. Ivano je muzeju dao tenisice i dres s OI u Londonu 2012. te pokal za najboljeg igrača svijeta 2006., a Vlado kolekcije svojih natjecateljskih majica s prvenstava i trenirku olimpijske momčadi iz Atene 2004. - Želim da moja donacija bude inspiracija za mlade sportaše. Sportski muzej je najbolje mjesto za očuvanje kolektivnog sjećanja na sportske uspjehe i zajedničke trenutke – rekao je Šola.

U fundusu ustanove već je građa Velimira Kljaića, zlatnog olimpijskog izbornika iz Atlante 1996., a s novim je donacijama HŠM (kao čuvar najvrijednije domaće sportske baštine), znatno obogatio građu koja održava sjećanje na blistave trenutke najznačajnijih rezultata najboljih hrvatskih rukometaša u klubovima i nacionalnoj momčadi.

trofeja

Poštovani čitatelji,

U pripremi je izlazak 204. broja časopisa Povijest hrvatskog sporta.

Od 1970. časopis je izlazio samostalno, zatim 25 godina u sklopu Olimpa, a sada ponovno kao samostalno izdanje.

Od 2025. počinje ponovno izlaziti kao samostalno izdanje.

U časopisu će se objavljivati stručni, znanstveni i publicistički prilozi (recenzije, prikazi, reagiranja, autobiografski prilozi i sl.).

Pozivamo zainteresirane povjesničare sporta, istraživače, kroničare, sportaše i autore da svoje radove pošalju na e-adresu: phs@hoo.hr

Uredništvo će pregledati sve poslane tekstove te odabrati one koji će biti objavljeni.

Detaljnije upute autorima nalaze se na stranici HOO-a (www.hoo.hr).

Uredništvo Povijesti hrvatskog sporta

MIMI VURDELJU MNOGI SPORTAŠI NAZIVAJU SVOJOM “DRUGOM MAMOM”, STOGA NAM POZNATA NUTRICIONISTICA I VODITELJICA

ZDRAVSTVENE SKRBI O SPORTAŠIMA U HOO-U U SVOJIM KOLUMNAMA

PIŠE O PREHRANI KAO JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH FAKTORA ZDRAVOG

ORGANIZMA I UČINKOVITOSTI SPORTAŠA NA SPORTSKIM TERENIMA

Umor

i kako ga prevenirati

TOdgovarajuća prehrana i dodaci prehrani poput tzv. mitohondrijskih dodataka štite sportaša od ozljeda i velika je šansa za odgovarajuću adaptaciju organizma za stimulativni trening sa znatno više energetskog potencijala i bez opterećenja za sam organizam

nalaze doslovce u svim stanicama. Jedna od njihovih važnih zadaća je proizvesti energiju metabolizirajući hranjive sastojke iz ugljikohidrata i masti koje jedemo, a uz pomoć kisika koji udišemo.

Ovaj proces oslobađa ATP (adenozin trifosfat) - glavni izvor energije za sve metaboličke procese. Bez zdravih mitohondrija, naše stanice ne bi mogle obavljati osnovne funkcije, što može dovesti do razvoja raznih bolesti poput depresije, dijabetesa, gastritisa, srčanih tegoba i slično. Kada mitohondriji ne funkcioniraju jer nisu nahranjeni, može doći do smanjene proizvodnje ATP-a i povećane proizvodnje slobodnih radikala, a posljedica je - oksidativni stres. A oksidacija i vezanje nesparenih slobodnih radikala oštećuje stanice i vodi u pojave različitih zdravstvenih tegoba.

ZDRAVE STANICE, ZDRAV METABOLIZAM

ijekom godine, a ne samo povremeno, trebali bismo se skrbiti o svom energetskom potencijalu, svježini, radnom kapacitetu i zdravlju u cjelini. Stalno tražimo odgovore kako osigurati tijelu poletnost, više snage i energije za sve što nam donosi svakodnevica. Često mi dolaze sportaši s pitanjem: „Mimi, daj mi nešto, treninzi su mi ubitačni, a čekaju me još veći napori“. A ja tad uzvraćam s pitanjem: “Slušaš li me i jedeš sve što smo se dogovorili?“

Izvjesno je da bez programiranih dnevnih obroka teško možemo doći do snage i svježine. Ima dana kada se osjećamo tromo i umorno, i fizički i psihički, kao da nam je ponestalo elana, svježine, snage, energije. Ono što se najvjerojatnije događa je da vaši mitohondriji, energane koje se nalaze u svakoj vašoj stanici, ne mogu držati korak s potrebama vašeg tijela za energijom.

Valja nahraniti organizam i prije svega mitohondrije, energijsku tvornicu stanica koji su važni za naš opstanak i naše zdravlje. Mitohondriji su sićušne organele koje se

Što je zapravo ATP? Ukratko, tjelesna „energetska valuta“ potrebna za gotovo svaki proces u našem tijelu. Pokreće skeletne mišiće, kontrahira naše probavne mišiće, proizvodi enzime te transferira molekule kroz membrane stanica. Očito da nam je potrebna kontinuirana opskrba ATP-om. To znači da su nam potrebni zdravi i nahranjeni mitohondriji i potrebno ih je što više, jer je to dobar zalog za više energije. Mitohondriji proizvode gotovo 95% naše energije.

Jednostavno je zaključiti da kada mitohondriji ne rade dobro, nismo spremni za veće napore. Međutim, valja uzeti u obzir poznatu činjenicu da različiti ljudi mogu proizvoditi molekule ATP-a različitom brzinom i samim time koristiti različite količine kisika za taj proces. Dakle, potrebne su im različite količine hrane (čitaj: energije) za istu radnu aktivnost.

Elitni sportaši uobičajeno imaju visok broj mitohondrija u stanicama, a svojim vrijednim radom (treninzima) postižu i veću gustoću mitohondrija po jedinici mišićne mase. Upravo im to daje dovoljnu količinu ATP-a koja im je potrebna za sportski performans na visokoj razini. To je dokaz kako redovita tjelesna aktivnost može promijeniti osnovnu

strukturu i funkciju naših stanica, a time i performanse cijelog organizma.

Kako mitohondriji generiraju energiju nužno potrebnu svim stanicama, više mitohondrija znači više energije i više aktivnih stanica. Naše tijelo ovisi upravo o radu naših stanica, a ljudsko tijelo se sastoji od trilijuna stanica i sve one zajedno rade kako bi nas održale na životu.

Za izvršavanje osnovnih zadataka stanice moraju izvršavati mnoštvo zadaća. Svi ti zadaci zajednički se nazivaju - metabolizam. S aspekta energije, druga bi definicija metabolizma glasila: ukupna količina energije nužno potrebna za sve fiziološke potrebe i zadaće našeg organizma.

Kako bi naše stanice radile ispravno, potrebna nam je uravnotežena prehrana. A to znači - opskrba potrebnim hranjivim tvarima u pravilnim odnosno poželjnim količinama. Kada jedemo dobro, naše stanice dobro rade. Zdrave stanice, zdrav metabolizam. Energiju uskladištenu u jednostavnijim oblicima triju makronutrijenata (uglikohidrati, masti, proteini) dobivenih procesom probave, ne možemo koristiti dok se ne razbiju njihove kemijske veze.

Mitohondriji pretvaraju energiju oslobođenu procesima razbijanja kemijskih veza u aminokiselinama, glukozi i masnim kiselinama u ATP (adenozin trifosfat), osnovnu energetsku jedinicu u našem tijelu.

KOENZIMI

Q1 I Q10

Mnogi zadnjih mjeseci govore o tzv. mitohondrijskoj prehrani, pa i mitohondrijskoj medicini, izuzetno aktualnoj, pa i popularnoj. Ne samo za dobitak više energije i snage već i kao anti-age terapija.

Terapija za obnovu i oporavak mitohondrija, kao i ukupan energetski potencijal, uključuje prije svega odgovarajuću prehranu (primjerenu spolu, dobi, genetici, klimi i podneblju), odgovarajuću suplementaciju (temeljem stvarnih potreba), detoksikaciju (oporavak i otklanjanje svih toksina i balastnih tvari) te fizičku aktivnost bez koje nema općeg dobrog stanja organizma.

Mnogi ostanu nemalo iznenađeni kada im kažem da već dugi niz godina naši sportaši (ali i svi oni koji skrbe o svom zdravlju) uzimaju mitohondrijske dodatke prehrani. Simpatičan mi je bio nedavni razgovor s vrhunskim hrvatskim trenerom koji mi je ispričao kako ga je njegova sportašica, uvijek zainteresirana za vrhunski trening i rezultat, ali i za lijep i njegovan izgled, pitala za koenzim Q1 (ili NADH) i koenzim Q10 o kojima bruje stranice svjetskih časopisa za ljepotu. On joj je rekao: „Pa to ti Mimi daje već više od 10 godina; evo ti tu na polici“. I doista, mi se već dugi niz godina brinemo prije svega o zdravlju naših sportaša, ali i stalno istražujemo kako unaprijediti njihov energetski potencijal. Moram naglasiti da svim sportašima sugeriram poželjan ili optimalan unos Omega 3 (EPA, DHA) dugolančanih masnih kiselina iz mora jer su esencijalne masne kiseline glavni gradivni materijal stanica. Jedan od vodećih mitohondrijskih dodataka prehrani NADH (nikotinamid adenin dinukleotid) ili koenzim Q1 doprinosi normalnom metabolizmu stvaranja energije, smanjenju umora i iscrpljenosti te normalnoj psihološkoj funkciji. On je pokretačka snaga za 90 % energije potrebne našem organizmu; svaka stanica našeg tijela sprema i po potrebi

koristi energiju u obliku stanične valute ili ATP-a. Količina energije i količina NADH se smanjuje u našem tijelu kao posljedica fizičkog i umnog napora, stresa, bolesti, starenja... Što stanica ima više NADH na raspolaganju, moći će proizvesti više energije nužno potrebne za svoje funkcije. NADH, istraživanja pokazuju, povećava proizvodnju ATP-a (posebice mozga) i do 30 % te može produžiti život naših stanica, zaštititi ih od prijevremenog propadanja i degeneracije, drugim riječima pokazuje antiaging učinak visoke učinkovitosti. Koenzim Q10 prisutan je u gotovo svim staničnim membranama, uključujući i membrane staničnih mitohondrija. To je spoj nalik vitaminima, topljiv u mastima koji tijelo prirodno proizvodi s najvišom razinom u srcu, jetri, bubrezima i gušterači. Na razini stanice ovaj koenzim pomaže pretvaranju energije iz ugljikohidrata i masti u adenozintrifosfat.

Dodajući ga u svakodnevnu prehranu ne samo da ćete pokrenuti mitohondrijsku biogenezu, nego ćete značajno poboljšati staničnu funkciju, smanjiti tjelesne masti, povećati mišićnu masu. Za sportaša će to značiti više snage i izdržljivosti te brži oporavak ili regeneraciju nakon treninga, natjecanja i dugih putovanja.

U nekim preliminarnim istraživanjima astaksantin (iz skupine karotenoida) se pokazao obećavajući kod poboljšanja sportskih izvedbi stoga je omiljen antioksidans i mitohondrijski dodatak prehrani sportaša. Istraživanja pokazuju da astaksantin zbog svoje karakteristične strukture - koja mu omogućuje optimalan smještaj u dvoslojnu strukturu stanične membrane, mitohondrij - učinkovito stabilizira i štiti stanične membrane od oksidativnih oštećenja

RESVERATROL – ELIKSIR MLADOSTI

Poznato je da astaksantin snažno štiti kožu i oči od štetnog djelovanja sunca. Naime, on neutralizira negativne nusprodukte kisika i slobodne radikale nastale fotooksidacijom.

Proučavajući dobrobiti mediteranske prehrane na naše zdravlje, otkriven je i polifenol resveratrol. Njime obiluje grožđe, bobičasto voće i neke sorte crvenog vina. Danas se smatra eliksirom mladosti zbog njegova anti-age učinka upravo na mitohondrijskoj razini stanica.

Resveratrol štiti od kardiovaskularnih i neurovegetativnih bolesti, smanjuje upalu i usporava propadanje tkiva povezanih sa starenjem.Tijekom godina i godina istraživanja dokazano je mnogo pozitivnih učinaka resveratrola na naše zdravlje: štiti od oksidativnih oštećenja stanica, snažan je antioksidans u zaštiti srca i krvnih žila, učinkovita antiupalna djelovanja. Znanstvenici tvrde da dugoročno može pomoći zaštiti zdravlja i prevenciji kroničnih bolesti.

Odgovarajuća prehrana primjerena spolu, starosnoj dobi, sportu, vrsti, trajanju i intenzitetu napora te stvarnim potrebama, može umnogome unaprijediti trening i sportski nastup te omogućiti sportašu da tijekom, a posebice nakon sportske karijere bude zdrav.

Odgovarajuća prehrana i dodaci prehrani poput tzv. mitohondrijskih dodataka štite sportaša od ozljeda i velika je šansa za odgovarajuću adaptaciju organizma za stimulativni trening sa znatno više energetskog potencijala i bez opterećenja za sam organizam.

Brojni uglednici uveličali promociju knjige Zlatni zaveslaji braće Sinković

U impresivnom ambijentu Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu održana je promocija knjige Zlatni zaveslaji braće Sinković, autorice Rosie Kugli

K njiga, koja detaljno prati karijeru najtrofejnijeg veslačkog dvojca u povijesti Hrvatske, donosi inspirativnu priču o odricanju, ustrajnosti i sportskom duhu koji je braću Sinković doveo do samog vrha svjetskog sporta. Ovo nije samo biografijaovo je priča o snazi volje, predanosti i sportskim vrijednostima koje mogu poslužiti kao putokaz mladima u potrazi za pravim uzorima. O važnosti sportskih biografija i veličini samih Sinkovića svjedočili su brojni visoki uzvanici, među kojima su bili izaslanik predsjednika Vlade, ministar turizma i sporta Tonči Glavina, ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, izaslanik ministra obrane, brigadir Miroslav Zekušić, zamjenik gradonačelnika Zagreba Luka Korlaet, glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, bivši predsjednik Ivo Josipović, Nika Hrvatić iz Ministarstva kulture i medija te brojni uglednici iz hrvatskog sportskog i javnog života.

njihovu trofejnom putu, a činit će i ubuduće.

Nazočne je pozdravio i ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Dinko Čutura, istaknuvši da je i ambijent u kojem se događa promocija knjige, odnosno prelijepo zdanje Hrvatskog državnog arhiva, primjereno sportskim velikanima o kojima knjiga govori.

Nagrađivana književnica

Rosie Kugli već je ranije pisala biografije vrhunskih sportaša, uključujući Janicu Kostelić, Ivu Majoli i Gordana Kožulja, ali kako sama kaže, priča braće Sinković ima poseban značaj: - Ideja za ovu knjigu rodila se iz mog dubokog poštovanja prema njihovim nevjerojatnim postignućima. Martin i Valent nisu samo vrhunski sportašioni su primjer predanosti, discipline, skromnosti i upornosti. Uspjeh ne dolazi preko noći, a mladi trebaju vidjeti i naučiti da je put do vrha ispunjen radom, trudom i izazovima koje treba svladati.

Promocija je započela prikazivanjem 15-minutnog isječka iz dokumentarnog filma redateljice Irene Škorić „Nikola BralićKako sam stvorio braću Sinković“. Emotivni isječci podsjetili su sve prisutne na put braće Sinković, na njihove nevjerojatne uspjehe, ali i nebrojene sate treninga i odricanja koji su ih doveli do vrha.

Moderator večeri, glavni urednik Sportske televizije Jura Ozmec, na početku događaja istaknuo je važnost sporta i sportskih biografija, te čestitao braći Sinković na svemu što su učinili za Hrvatsku. Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman naglasio je kako su hrvatski sportaši najveći ambasadori Hrvatske u svijetu:

- Večeras sam se došao pokloniti vašem uspjehu, vašim zlatnim zaveslajima. Vi ste oličenje odlika hrvatskog naroda, mali smo, ali velika srca. Jedan kolega ministar mi je rekao da je najbolja hrvatska diplomacija zapravo sportska diplomacija i čestitam Rosie Kugli na ovoj važnoj knjizi. Izaslanik hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, ministar sporta Tonči Glavina, osvrnuo se na važnost sporta u formiranju mladih generacija:

- Tek kada sam upoznao Valenta i Martina, shvatio sam koliko su oni veliki sportaši, ali još veći ljudi. Njihov duh i upornost inspiracija su svim sportašima, a sport je jedna od rijetkih platformi koja mladima može pružiti zdrave temelje za budućnost. U tome je i važnost ove knjige.

Zamjenik gradonačelnika Zagreba Luka Korlaet također je naglasio važnost sporta i sportskih biografija, jer priča o braći Sinković može biti snažan motivator mladima. O važnosti sporta govorio je i glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, naglasivši da su braća Sinković primjer ustrajnosti i kvalitete u koju se itekako isplati ulagati, što je HOO činio na

Književnica je istaknula kako knjiga kronološki prati sportski put braće Sinković - od prvih zaveslaja na Jarunu, preko svjetskih prvenstava i olimpijskih igara, do povijesnog trenutka s finalne utrke Igara u Parizu 2024., kada su u epskom finišu osvojili četvrtu olimpijsku medalju (treće uzastopno zlatno odličje u dvojcima na pariće i bez kormilara, nakon srebrnog u četvercu na pariće iz 2012., s Damirom Martinom i Davidom Šainom u posadi).

- Nikada u životu nisam s toliko strepnje iščekivala kakve će biti posljednje stranice knjige. Odluka da pričekamo Olimpijske igre i tek onda idemo u tisak, bila je zajednička. U dramatičnoj utrci u Parizu, u posljednjih 500 metara, braća Sinković ponovno su pokazali zašto su najbolji. Njihov trijumf zlatni je pečat ove knjige - rekla je Kugli. Iako su braća Sinković naviknula na svjetsku slavu, knjiga o njihovom životnom putu za njih je posebno emotivna.

- Veslanje je naš način života i što smo stariji, sve više cijenimo ovakve trenutke. Zapravo, i dalje ne mogu vjerovati da je netko napisao knjigu o nama. Hvala Rosie na velikom trudu i detaljnom prikazu naše karijere - kazao je Martin.

- Kada smo s Rosie razgovarali o knjizi, shvatili smo koliko je truda uložila u istraživanje, intervjue, pisanje… Čitajući knjigu i mi smo se prisjetili nekih davnih utrka koje smo gotovo zaboravili. No jedno znamo - ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez našeg trenera Nikole Bralića, kojem dugujemo veliki dio našeg uspjeha, drugim riječima - on je jednako zaslužan za sve upjehe kao i mi - poruka je Valenta Sinkovića Knjiga Zlatni zaveslaji braće Sinković nije samo biografija, ona je inspiracija i vodič za mlade generacije. Braća Sinković su već postali besmrtni u sportskom panteonu Hrvatske, a sada su dobili i knjigu koja će njihove uspjehe sačuvati za buduće generacije.

Predsjednik RH Zoran Milanović uručio rukometnoj reprezentaciji i HRS-u zaslužena odlikovanja

Predsjednik Republike Zoran Milanović na svečanom je prijamu uručio igračima i stručnom stožeru hrvatske rukometne reprezentacije, kao i HRS-u, odlikovanja za osvojenu srebrnu medalju na nedavnom Svjetskom prvenstvu kojem je domaćin bila i Hrvatska

Uprigodnom obraćanju uoči dodjele odlikovanja i priznanja, predsjednik Milanović rekao je kako su hrvatski rukometaši na Svjetsko prvenstvo bili ispraćeni sa skepsom, ali da su se vratili „ne na štitu, nego sa štitom“.

- To je veliki uspjeh kakvih nam uvijek nedostaje. Na olimpijadama naše sportašice i sportaši postižu velike rezultate, ali kolektivni uspjeh, posebno uspjeh nacionalnog tima ima posebnu vrijednost - dodao je Milanović. Čestitajući im na postignutom rezultatu, kazao je kako je on rezultat teškog i neizvjesnog rada u kojem nema švercanja.

- Nema preko reda. Na kraju sve završi tamo gdje treba završiti kao posljedica znanja, truda, zalaganja, vještine, lukavosti i sportskog odnosa koji vas je doveo do svjetske medalje – srebra, koje Hrvatska dugo nije vidjela - rekao je predsjednik Milanović poručivši im kako su sami podigli ljestvicu očekivanja što predstavlja prilično težak teret. - Ova odlikovanja su mala gesta i mali čin hrvatske države, mene kao predsjednika. Želim vam da u kompletnom sastavu jurišate dalje i da tu ljestvicu dignete još malo gore. Ne možete pobjeći od toga - zaključio je predsjednik Milanović. Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara, za izniman sportski uspjeh i osvajanje srebrne medalje na 29. Svjetskom prvenstvu u rukometu 2025., te osobiti doprinos promociji sporta i ugleda Republike Hrvatske u svijetu, odlikovani su Dagur Sigurdsson, Domagoj Duvnjak, Luka Cindrić, Filip Glavaš, Marin Jelinić, Igor Karačić, Luka Lovre Klarica, Dominik Kuzmanović, Tin Lučin, Marko Mamić, David Mandić, Mateo Maraš, Ivan Martinović, Lovro Mihić, Ivano Pavlović, Ivan Pešić, Zvonimir Srna, Josip Šimić, Marin Šipić, Mario Šoštarić i Leon Šušnja. Za izniman uspjeh hrvatske rukometne reprezentacije osvajanjem srebrne medalje na 29. SP-u u rukometu 2025., kojem su pridonijeli svojim profesionalnim trenerskim iskustvom, te osobiti doprinos promociji sporta i ugleda Republike Hrvatske u svijetu Povelja Republike Hrvatske

dodijeljena je Valteru Matoševiću i Denisu Špoljariću Redom hrvatskog pletera odlikovani su Domagoj Gajski, Željko Kercel, Ivica Maraš, Saša Matejčić, Zdravko Mirilović, Josip Režić, Šime Tomašević i Ivica Udovičić. Povelja Republike Hrvatske, za osobite zasluge u promicanju, poticanju i razvoju rukometnog sporta u RH od osamostaljenja, te postignutim vrhunskim sportskim rezultatima u zemlji i inozemstvu, dodijeljena je Hrvatskom rukometnom savezu. Povelju je preuzeo predsjednik

Saveza Tomislav Grahovac, koji se, u ime odlikovanih igrača, stručnog tima, trenera i članova tehničke potpore hrvatske rukometne reprezentacije, zahvalio na dodijeljenim odlikovanjima i priznanjima.

- U ime Hrvatskog rukometnog saveza i u svoje ime zahvaljujem na uručenim odlikovanjima. Zahvaljujem i na svoj potpori koju Vi kao predsjednik dajete HRS-u i što prepoznajete značaj i kvalitetu našeg rada i naše reprezentacije. Molim da i ubuduće, na jednak način ili još i više, popratite rezultate naše reprezentacije i naš rad i da nam date potporu i budete što češće nazočni na svim našim događanjima - kazao je Grahovac.

Uz predsjednika Zorana Milanovića bili su povjerenik Predsjednika Republike za sport Tomislav Paškvalin, savjetnik Predsjednika Republike za obranu Ivica Olujić, savjetnik Predsjednika Republike za veterane Domovinskog rata Marijan Mareković, savjetnica Predsjednika Republike za ljudska prava i civilno društvo Melita Mulić, savjetnica Predsjednika Republike za odgoj i obrazovanje Jadranka Žarković, zamjenik predstojnika Ureda predsjednika Republike Goran Grobotek, zamjenica pročelnika Kabineta Predsjednika Republike Ivana Pušonjić, posebni savjetnik Predsjednika Republike za ekonomiju Velibor Mačkić i pomoćnica savjetnika Predsjednika Republike za ekonomiju Martina Ciglević. (ured predsjednika/hoo/vk)

Zaslužnicima iz sustava sporta

HOO i Ministarstvo hrvatskih branitelja premijerno dodijelili priznanje za doprinos u obrani RH

Na svečanosti u Zagrebu Hrvatski olimpijski odbor je, u suradnji s

Ministarstvom hrvatskih branitelja, premijerno dodijelio „Godišnje priznanje sportskim klubovima, sportašima i sportskim djelatnicima za doprinos u obrani RH”. Ovu

jedinstvenu zahvalu hrvatskim braniteljima iz sustava sporta inicirao je Taekwondo klub Kocunar iz Splita, odnosno njegov utemeljitelj i predsjednik prof. dr. sc. Dragan

Primorac, koji je prošle godine predstavio ideju članovima Vijeća HOO-a

S večanost su prigodnim obraćanjem otvorili predsjednik HOO-a dr. sc.

Zlatko Mateša, ministar turizma i sporta Tonči Glavina te dopredsjednik hrvatske Vlade i ministar hrvatskih branitelja

Tomo Medved, koji je bio i u svojstvu izaslanika premijera

Andreja Plenkovića. - U mjesecu kada obilježavamo međunarodno priznanje

Republike Hrvatske i međunarodno priznanje

HOO-a, nema bolje prilike nego ujediniti to u jedan događaj i posvetiti ga onima koji su zaslužni za sve ovo što danas imamo. Drago mi je da je naš dopredsjednik Vlade i ministar branitelja pristao na utemeljenje ovog priznanja, a jednako tako drago mi je i da su nam u tome podršku dali generali Lucić i Markač. Oni su u ime povjerenstva iznijeli teret ovog izbora i vjerujem da će svakog siječnja tako biti kada se bude održavala ova ista svečanost - kazao je predsjednik HOO-a

Zlatko Mateša, nakon što je govor počeo pozivom na minutu šutnje za sve poginule branitelje. Potom je za govornicu izašao ministar turizma i sporta Tonči Glavina te istaknuo:

- Današnje priznanje posebno je odličje za one bez čije požrtvovnosti i predanosti Hrvatska ne bi bila ono što je danas - ponosna, slobodna i prepoznata u cijelom svijetu. Njihov doprinos u obrani naše domovine neprocjenjiv je i neizbrisiv. Njihova spremnost da daju sve za Hrvatsku, bilo pod svjetlima reflektora sportskih arena ili u ključnim trenucima obrane zemlje, obvezuje nas da im odamo najveće priznanje i zahvalnost. Hrvatska Vlada prepoznaje njihov nemjerljiv značaj i vrijednost te je za 2025. godinu osigurala rekordna sredstva za razvoj sporta, uključujući gotovo 65 milijuna eura za programe javnih potreba krovnim sportskim udruženjima. Naš cilj je osigurati sportašima sve potrebne uvjete za nove pobjede, jer njihovi uspjesi nisu samo sportski - oni su nacionalni ponos, dokaz snage i simbol Hrvatske u svijetu. Iskreno čestitam svim dobitnicima priznanja. Dopredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved najprije je pozdravio sve nazočne hrvatske branitelje, a potom, između ostaloga, ustvrdio: - Zahvaljujem na poticaju predsjedniku i glavnom tajniku HOO-a za pokretanje ovog priznanja kako se ne bi zaboravio izniman doprinos naših sportaša u Domovinskom ratu. Činjenici da u ovom mjesecu obilježavamo obljetnice

međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i priznanja Hrvatskog olimpijskog odbora, dodao bih i da se na današnji dan prisjećamo pobjedničke akcije Maslenica iz 1993. godine. Ako netko pita zašto ovo priznanje 30 godina nakon rata, moj odgovor je: nikad nije kasno iskazati zahvalu ljudima koji su zaslužni za našu slobodu.

Priznanje će postati tradicionalno, svake godine primit će ga tri zaslužnika na temelju odluke povjerenstva u kojem su po tri predstavnika HOO-a i Ministarstva hrvatskih branitelja. Iznimno ovom prilikom, zbog njegova prvog izdanja, priznanje je uručeno svim predloženim pojedincima i sportskim udrugama, plakete je primilo ukupno 17 laureata.

Dobitnici „Godišnjeg priznanja sportskim klubovima, sportašima i sportskim djelatnicima za doprinos u obrani Republike Hrvatske” za 2024. godinu u skupini sportskih klubova i udruga su: Aeroklub Borovo Vukovar, zatim Akademski judo klub Mladost, Društvo za podvodne sportove Zagreb, Kickboxing klub Škorpion, Kajak kanu klub Zagreb, Kanu klub Končar, Kajakaški savez Zagreba i Nogometni klub Hrvatski dragovoljac (svi iz Zagreba) te Košarkaški klub Duga Resa, Taekwondo klub Bjelovar, Taekwondo klub Kocunar iz Splita i Taekwondo klub Omega iz Bjelovara. Posebno dirljiv trenutak bio je kada su se tijekom uručenja priznanja prof. Draganu Primorcu na pozornici pridružili suborci iz TKD Kocunar.

Pojedinačna priznanja primili su: posthumno Davor Jović (Hrvatski kickboxing savez), u čije ime je priznanje primio sin Jure Jović; potom sve redom legende Domovinskog rata i svojih sportova - Ivan Vučković (Kuglački klub Vodovod grada Vukovara), Tomislav Zadro (Hrvatski biciklistički savez), Darko Berljak (Hrvatski planinarski savez) i Dinko Tandara (TKD Omega, Bjelovar).

Sportskim zaslužnicima i zaslužnim udrugama priznanja su uručili ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar turizma i sporta Tonči Glavina te predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, glavni tajnik Siniša Krajač i zlatni rukometni olimpijac iz 2004. Vlado Šola. U ime Hrvatskog sabora svečanosti je nazočio izaslanik predsjednika Sabora, zastupnik Ante Deur, a među 80-ak nazočnih bili su i članovi Vijeća HOO-a, kao i brojni čelnici nacionalnih sportskih saveza. (hoo/vk)

Neobične i jedinstvene atrakcije

Zagreb ima unikatne muzeje, legende, a svaka zgrada ima jedinstvenu priču koju će vam prišapnuti. Tajne čekaju.

Odlična kuhinja

Hrana spremljena s pažljivo odabranim sastojcima, vještim rukama i puno ljubavi. Lokalne delicije, hrvatska i svjetska kuhinja čekaju da ih isprobate.

Polagano ispijanje kave u kafiću

Sunce miluje terase kafića, svi sjede i uživaju.

Topla šalica najfinije kave čeka na vas.

Romantični zagrebački parkovi

Pupoljci su u punom cvatu, sve je puno boja, a lagani povjetarac nježno ljulja zelene grane. Ova oaza čeka samo na vas.

Muzeji za sve

Umjetnost, tehnologija, emocije ili davno prošla vremena?

Ovi ostatci će vas dotaknuti i povesti u neki drugi svijet.

Brojni festivali i događaji

Koncerti, likovne izložbe, jedinstveni festivali i sportski susreti. Mnoštvo događanja, jedna lokacija.

Opuštena atmosfera

Opustite se i pustite da sve vaše brige ispare. Ovaj će se grad prilagoditi vašim potrebama i pobrinuti se da uživate u svom boravku.

Neobični muzeji

Od suvremene umjetnosti, do iluzija i prekinutih veza… Zagreb ima fantastičan izbor neobičnih muzeja koje ne smijete zaobići.

Planina Medvednica

Žičara će vas odvesti ravno do svježeg planinskog zraka i nenadmašivog pogleda na Zagreb i okolicu. Priroda čeka.

Be there.

Predsjedniku HOO-a Zlatku Mateši novi mandat u Izvršnom odboru Europskih olimpijskih odbora

Prvog dana 54. Opće skupštine Europskih olimpijskih odbora (EOO), koja se 28. veljače i 1. ožujka održala u Frankfurtu na Majni u Njemačkoj, birano je 12 članova Izvršnog odbora EOO-a za mandatno razdoblje 2025.2029., a u tom izbornom procesu predsjednik HOO-a Zlatko Mateša dobio je novi, peti mandat u vodećem tijelu europskog olimpizma

To je novo veliko priznanje kontinentalne olimpijske obitelji

Matešinoj predanosti i iznimnom doprinosu razvoju i promociji europskog olimpizma, ponajviše kroz projekt Europskih igara (EI).

Bio je predsjednik radne skupine EOO-a za izradu studije o isplativosti organizacije Europskih igara, potom i dopredsjednik Komisije EOO-a za koordinaciju njihova prvog izdanja u Bakuu 2015. godine. Za drugo izdanje Igara, 2019. u Minsku, imenovan je predsjednikom Radne skupine za njihovu organizaciju, a nakon toga povjerena mu je odgovorna dužnost predsjednika Komisije EOO-a za izbor grada domaćina idućih Europskih igara. I s Krakovom, koji se predstavio kao odličan domaćin 2023. godine, Europske igre su dobile na značaju, atraktivnosti i još boljem medijskom tretmanu, ponajviše zbog olimpijskih kvalifikacija u brojnim sportovima za OI u Parizu. S novim mandatom u Izvršnom odboru EOO-a, Mateša će se, između ostalog, zauzimati za dodatno etabliranje i podizanje Europskih igara na još višu organizacijsku razinu. Slijedi im četvrto izdanje, u Istanbulu 2027. godine. Dosadašnji predsjednik EOO-a Spyros Capralos i sljedeće četiri godine vodit će EOO nakon što je jednoglasno izabran, zajedno s dopredsjednicom Dainom Gudzinevičiūtė i blagajnikom Peterom Mennelom. Glavni tajnik talijanskog NOO-a Carlo Mornati izabran je za novog glavnog tajnika EOO-a, a na toj dužnosti zamijenit će sunarodnjaka Raffaelea Pagnozzija, koji odlazi u mirovinu nakon 19 godina na toj poziciji.

Osim Zlatka Mateše, u spolno uravnoteženi Izvršni odbor EOO-a (6+6) izabrano je ovih 11 članova: Mihail Covaliu (Rumunjska), Líney Rut Halldórsdóttir (Island), Danka Hrbekova Bartekova (Slovačka), Victoria Cabezas (Španjolska), Annamarie Phelps (UK), Jean Michel Saive (Belgija), Franjo Bobinac (Slovenija), Thomas Weikert (Njemačka), Emma Terho (Finska), Jose Manuel Araujo (Portugal) i Anneke van Zanen-Nieberg (Nizozemska).

Kirsty Coventry iz Zimbabvea izabrana za predsjednicu MOO-a kao prva žena i prva čelna osoba iz Afrike

Proslavljena zimbabveanska plivačica Kirsty Coventry (41) izabrana je 20. ožujka za novu predsjednicu Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO), postavši tako prva žena na čelu olimpijskog pokreta u njegovoj povijesti

V eć u prvom krugu glasovanja za novog čelnika MOO-a Coventry je nadmašila sve protukandidate - Britanca Sebastiana Coea, Španjolca Juana Antonija Samarancha ml., Francuza Davida Lappartienta, jordanskog princa Feisala, Šveđanina Johana Eliascha i Japanca Morinarija Watanabea, dobivši više od polovine glasova članova Skupštine MOO-a - 49 od 97 glasova. Drugi je bio Samaranch s 28, Coe je kao treći dobio 8 glasova, Watanabe i Lappartient po 4, a Eliasch i jordanski princ Feisal po 2.

Osim što je postala prva žena na čelu MOO-a, Coventry je ujedno i prva osoba iz Afrike na čelnoj dužnosti MOO-a. Coventry je tijekom karijere osvojila sedam olimpijskih medalja, dva zlata na 200 m leđno (Atena 2004., Peking 2008.), četiri srebra (dva na 100 m leđno u Ateni i Pekingu te po jedno na 200 m mješovito i 400 m mješovito u Pekingu) te jednu broncu (200 m mješovito u Ateni), a ima i tri naslova svjetske prvakinje. Predsjednik MOO-a u odlasku, Thomas Bach, imenovan je doživotnim počasnim predsjednikom. Prijedlog je prihvaćen aklamacijom, što je izazvalo i pljesak svih članova MOO-a na njihovu 144. zasjedanju u Costa Navarinu, u Grčkoj. Nakon 12 godina na čelu međunarodnog olimpizma, Thomas Bach će s dužnosti odstupiti u lipnju ove godine. Iako je dosad bilo 10 predsjednika MOO-a, devetorica su dobili puni mandat, dok je Švicarac Godefroy de Blonay (od 1916. do 1919. godine) bio vršitelj dužnosti predsjednika jer je Pierre de Coubertin u Prvom svjetskom ratu bio aktivni pripadnik francuske vojske. (hoo/vk) SVI DOSADAŠNJI PREDSJEDNICI MOO-a: Demetrius Vikelas (Grčka) 1894. - 1896., Pierre de Coubertin (Francuska) 1896. - 1925., Godefroy de Blonay (Švicarska) - v. d. predsjednika 1916. - 1919., Henri de Baillet-Latour (Belgija) 1925. - 1942., Johannes Sigfrid Edström (Švedska) 1942. - 1952., Avery Brundage (SAD) 1952. - 1972., Michael Killanin (Irska) 1972. - 1980., Juan Antonio Samaranch (Španjolska) 1980. - 2001., Jacques Rogge (Belgija) 2001. - 2013., Thomas Bach (Njemačka) 2013. - 2025., Kirsty Coventry (Zimbabve) 2025. - …

23. konferenciju Kondicijska priprema sportaša

Na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 21. i 22. veljače održano je 23. izdanje međunarodne konferencije Kondicijska priprema sportaša

Kako pomaknuti granice ljudske izdržljivosti? Koja je tajna vrhunske snage u sportovima gdje odlučuju tisućinke sekunde? Može li umjetna inteligencija predvidjeti umor i spriječiti ozljede? Odgovore na ova i brojna druga pitanja kroz zanimljive panel diskusije, svoja iskustva i metode rada dali su zlatni olimpijci, njihovi treneri, ali i brojni drugi sportaši te sportski stručnjaci već prvog dana konferencije.

Legendarni trener Nikola Bralić i braća Martin i Valent Sinković govorili su o treninzima izdržljivosti u veslanju, ističući kako uspjeh na vodi nije samo rezultat tjelesne spremnosti, već i mentalne čvrstoće. Istaknuli su kako je svaka dionica na vodi drugačija. Vjetar, valovi, umor, sve to testira granice izdržljivosti, a ključ je u prilagodbi, u tome da tijelo naučimo raditi pod pritiskom i u ekstremnim uvjetima. Aurel Benović, jedan od najboljih hrvatskih gimnastičara i njegov trener Vladimir Mađarević predstavili su metode treninga izdržljivosti u gimnastici. Poručili su kako svaki pokret u gimnastici zahtijeva eksplozivnu snagu, ali i izdržljivost. Priprema tijela za taj spoj snage i preciznosti čini razliku na velikim natjecanjima.

inteligencija koristi u kondicijskoj pripremi. Posebni uređaji danas mogu predvidjeti umor, spriječiti ozljede i prilagoditi treninge svakom pojedincu, no uloga trenera i ljudske intuicije i dalje ostaje presudna.

Džudašica Barbara Matić, svjetska prvakinja, zajedno sa svojim trenerima Vladom Preradovićem i Renatom Šunjergom, govorila je o specifičnoj snazi i jakosti u džudu.

Sve je stvar tehnike, eksplozivnosti i sposobnosti da se održi intenzitet borbe do samog kraja.

U fokusu konferencije nije samo tjelesna priprema sportaša, sve veći naglasak stavlja se i na znanstveni pristup treninzima.

Među predavačima istaknuo se Marko Sukreški, stručnjak za sportsku analitiku, koji je prikazao kako se umjetna

Drugog dana konferencije u fokusu je bio specijalizirani simpozij Sportska priprema u borilačkim sportovima. Najatraktivniji dio pripao je sjajnim pariškim olimpijcima - zlatnoj Barbari Matić, brončanoj Leni Stojković i europskom boksačkom prvaku Gabrijelu Veočiću koji je ostao „na korak“ do olimpijskog odličja. Pronalazeći i njihove trenere u publici, uz zamolbu za odgovore na pojedina pitanja, moderator Igor Jukić dao je događaju dodatnu, hvalevrijednu dimenziju. Početnom danu konferencije KPS nazočili su brojni ugledni gosti među kojima i predsjednica Odbora za obitelj, mlade i sport Hrvatskog sabora Vesna Vučemilović, posebni savjetnik ministra turizma i sporta Marko Žaja, prorektorica za umjetnost, kulturu i međusveučilišnu suradnju Sveučilišta u Zagrebu Jasenka Ostojić, predsjednik Hrvatskog paraolimpijskog odbora Ratko Kovačić, predsjednik Sportskog saveza Grada Zagreba Vjekoslav Šafranić, predsjednica Nacionalnog vijeća za sport i ravnateljica Hrvatskog športskog muzeja Danira Bilić, direktor Ureda za programe nacionalnih sportskih saveza i razvojne programe HOO-a Neven Šavora, ravnatelj Hrvatske olimpijske akademije Saša Ceraj i mnogi drugi. Konferenciju je organizirao Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, uz podršku HOO-a, odnosno njegova Centra za istraživanja i razvoj vrhunske sportske pripreme. (kif/hoo/vk)

Olimpijka Barbara Matić sudjelovala na MUP-ovu stručno-edukativnom

‘Judo u policiji’

Stručno-edukativni skup organizirali su Hrvatski olimpijski odbor i Međunarodni judo savez (IJF - International Judo Federation). Posljednjeg dana uveličala ga je i džudašica Barbara Matić, olimpijska pobjednica s Igara u Parizu te svjetska i europska prvakinja.

Stručno-edukativni skup ujedno je rezultat i suradnje Ministarstva unutarnjih poslova i HOO-a koji ulažu zajedničke snage na ojačavanju sporta u sustavu Ministarstva te uključivanja vrhunskih sportaša u program policijskog treninga.

Sudionici skupa stekli su nova znanja, kako u teoretskom, tako i u praktičnom dijelu primjene drevne japanske borilačke vještine - juda, koja se koristi i u obavljanju policijskih zadaća. Sa sudionicima skupa zlatna olimpijka Barbara Matić podijelila je bogata iskustva iz tog sporta te kroz praktične elemente i demonstracije raznih tehnika, pripomogla usavršavanju tehnika juda. Na kraju su sudionicima stručnoedukativnog skupa podijeljeni certifikati Međunarodnog judo saveza (IJF-a), koje im je uručio dr. Slaviša Bradić. (mup/hoo/vk)

HZSN dodijelio strukovne nagrade i priznanja na svečanosti u HOO-u; Drpić laureat za životno djelo, Brajdić novinar godine

U prostorijama Hrvatskog olimpijskog odbora u Zagrebu, koje su odnedavno i dom strukovne udruge sportskih novinara, uz nazočnost brojnih uglednika i sportaša, svečano su uručene nagrade i priznanja Hrvatskog zbora sportskih novinara za 2024. godinu

D obitnik nagrade za životno djelo Ante Drpić ima iza sebe uistinu dugu i plodnu karijeru. Uz posao dopisnika Slobodne Dalmacije i novinara Tanjuga, od 1991. pa do umirovljenja 2021., radio je u Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji (HINA), u kojoj je utemeljio sportsku redakciju. Bio je i press-ataše HOO-a te glavni tajnik HZSN-a. U rujnu 1999. kao jedan od glavnih inicijatora pokrenuo je HOO-ov časopis Olimp, te je kao glavni urednik kroz iduća dva desetljeća njegova izlaženja potpisao čak 70 brojeva. Nagrada za novinara godine otišla je u ruke bardu hrvatskog sportskog novinarstva Draženu Brajdiću. Teško je i spomenuti sport ili iole značajniji sportski događaj u Hrvatskoj koji Brajdić nije popratio. Prošle godine izvještavao je s Olimpijskih igara iz Pariza, te će ostati upamćen po nizu tekstova s Igara. Osim toga, većinski je autor materijala u najnovijoj knjizi o Draženu Petroviću, a i sam je proveo ankete za najboljeg košarkaša i vaterpolista godine, što je podrazumijevalo 16 zanimljivih intervjua s velikanima ovih dvaju sportova.

novinarima posvetila gotovo sat vremena za dodatna pitanja, ali i zajedničko fotografiranje u podnožju Eiffelova tornja. Priznanje za publicistiku podijelile su dvije knjige - Miroslava Tomaševića i Mire Para “Bilo je to najljepše proljeće mog života” te “Ratni Hajduk” Jurice Gizdića, dok je posebno priznanje za promociju olimpizma kroz izdavaštvo dobila “Olimpijska početnica“, autorice Ane Popovčić i ilustratorice Lare Žigić Ivan Forjan (Nova TV) dobitnik je priznanja za rad na društvenim mrežama, priznanje za fotografiju pripalo je Slobodanu Kadiću (Total Croatia News), a priznanje za priču dobio je Slaven Alfirević (Slobodna Dalmacija). Priznanjima su nagrađeni i Valentina Miletić (MAX Sport) za TV novinarstvo, Edin Mahmuljin (HRT) za TV reportažu, Branko Tabak (Basketball.hr) za komentar te Damir Mrvec (Večernji list) za intervju.

Nagrada “Milka Babović” pripala je Katarini Blažević, novinarki Novog lista, specijaliziranoj za košarku i odbojku.

U prošloj godini zapaženi su joj bili razgovori - s odbojkašicom Sanjom Popović Gamma te sa sestrama Pullins, Amerikankama koje trenutačno igraju za riječke klubove. Osim triju nagrada, dodijeljena su i priznanja HZSN-a, ove godine bilo ih je i više nego inače.

Priznanje HZSN-a za suradnju s medijima zasluženo je pripalo zlatnoj olimpijki, džudašici Barbari Matić koja je iskazala gotovo nestvaran suradnički odnos prema predstavnicima medija i u trenucima najveće sportske slave. U vrijeme osvajanja olimpijskog zlata u Parizu, Barbara Matić je i nakon službenog davanja izjava u mix-zoni hrvatskim

Predstavnici HOO-a posjetili SOS Dječje selo Lekenik te priredili interaktivne radionice za djecu i SOS obitelji

Usklopu Erasmus+ projekta SURE cilj je bio promicanje sporta, zdravih životnih navika i zajedništva. Prva radionica Aktivni početak za SOS obitelji bila je posvećena SOS mamama, tetama i predškolcima. Aktivnosti su započele 30-minutnim treningom pod vodstvom prof. dr. sc. Romane Caput-Jogunica, tijekom kojeg su sudionici kroz prilagođene vježbe jačali motoričke vještine, tjelesnu aktivnost i timski duh. Dok su se najmlađi nakon treninga zabavljali bojankama Hrvatske olimpijske akademije, SOS mame i tete sudjelovale su u edukaciji o zdravoj prehrani. O važnosti uravnoteženog jelovnika i pravilne prehrane za djecu i odrasle govorila je mag. pharm. Mimi Vurdelja, voditeljica zdravstvene skrbi i nutricionistica HOO-a.

Svečanosti su nazočili predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša i Siniša Krajač, izaslanica ministra sporta i turizma Jelena Kolar, predsjednik Dinama Velimir Zajec, predsjednik SSGZ-a Vjekoslav Šafranić te brojni gosti i dužnosnici.

Budući da je bio i svojevrsni domaćin ove svečanosti, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša zahvalio je predstavnicima medija na praćenju hrvatskog sporta, a posebno na praćenju tzv. malih sportova.

Prije dodjele je održan i Sabor HZSN-a na kojem je predsjednik Jura Ozmec istaknuo da je prošla godina bila olimpijska, pa stoga i ne čudi veliki broj prijava za priznanja i nagrade. (h/hoo/vk)

Druga radionica Olimpijski duh u osnovnoj školi okupila je učenike SOS Dječjeg sela i Osnovne škole Lekenik, a fokus je bio na olimpijskim vrijednostima i važnosti sporta. Kroz interaktivne igre i razgovor, djeca su učila o fair-playu, upornosti i zdravim životnim navikama.

Uslijedio je pokazni trening s rekvizitima, koji su održali edukatori HOA-e. Djeca su imala priliku isprobati različite sportske tehnike, steći osnovne vještine i naučiti kako redovita tjelesna aktivnost može poboljšati njihovo zdravlje i opću dobrobit.

Ovaj posjet istaknuo je važnost sporta kao sredstva za osobni razvoj, zdravlje i inkluziju te pokazao kako zajedništvo i podrška mogu pozitivno utjecati na mlade i odrasle u izazovnim životnim okolnostima.

HOO u suradnji s HOA-om nastavlja s inicijativama za promicanje sporta i zdravih životnih navika među djecom i mladima. Posebnu podršku projektu SURE pružila je i Zajednica sportskih udruga i saveza Sisačko-moslavačke županije. (hoo/mp)

Svestranost je u ženskom sportu prisutnija nego u muškom

Društvo sportaša veterana i rekreativaca organiziralo je u Zagrebu sad već tradicionalni okrugli stol “Žene u sportuSvestranost je prednost”. Na okruglom stolu sudjelovale su Morana Paliković Gruden, predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova u sportu HOO-a, Ana Popovčić, voditeljica Odbora za promicanje tekovina olimpizma, olimpijskog pokreta i znanstvenih dostignuća u sportu pri Hrvatskoj olimpijskoj akademiji, Martina Fileš, idejna začetnica Muzeja sportskih ZGoda, Mirela Šikoronja Ivančin, stručna tajnica Zagrebačkog parasportskog saveza, Tatjana Jacović, glavna instruktorica Zagrebačkog košarkaškog saveza za žensku košarku te, putem video poruke, Suzana Šop, glavna tajnica Sportskog saveza Grada Zagreba. - Sve smo spomenule edukaciju i mislim da nama, objektivno, nedostaje jako puno znanja i samo stimuliranjem toga da ljudi dođu do nekih novih vještina i znanja potaknut ćemo razvoj svestranosti, a ona je u ženskom sportu već prisutnija nego u muškom - rekla je Morana Paliković Gruden, inače i dugogodišnja predsjednica Hrvatskog klizačkog saveza te bivša dopredsjednica HOO-a. O edukaciji sportaša je govorila i bivša hrvatska rekorderka u skoku s motkom, Martina Fileš - Pozivam fakultete i sve one koji o tome odlučuju da promjene sustav u onaj koji promiče i potiče. Sportašicama i sportašima, treba dati priliku da iskoriste svoju svestranost tako da im se olakša studiranje kada je riječ o dolasku na predavanja i ispite, rekla je. Ana Popovčić prokomentirala je problem uključivanja žena i paraolimpijaca u razna radna i rukovodeća tijela.

- Jači uvijek misle da rade uslugu onima koje uključuju u neke strukture, a zapravo je obrnuto. Od tih „zanemarenih“ skupina se jako puno može naučiti i one jako puno doprinose tamo gdje se pojave. One su bogatstvo, smatra bivša reprezentativka u mačevanju i autorica knjige Olimpijska početnica.

- Moramo poticati i usmjeravati sve naše sportaše, našu djecu i naše mlade s kojima radimo da prošire svoje vidike, da ne zapostave obrazovanje i da prate sportska dostignuća ako su sportaši, ali to vrijedi i za glazbenike, kulturnjake i sve ostale, kaže Mirela Šikoronja Ivančin, inače trenerica zlatne paraolimpijke Anđele Mužinić Vincetić, a o radu s mladim sportašicama i sportašima govorila je i Tatjana Jacović:

- Prema sportašima s kojima radimo ponekad smo prestrogi, a ponekad i preblagi. Roditelji ih maze i paze, a onda ta djeca dođu k nama, mi ih želimo trenirati, a na treningu moraš biti strog. No, ti mladi sportaši moraju znati da si uvijek tu za njih i usmjeravati ih tamo kamo treba, zaključuje priču o važnosti svestranosti na svim poslovima u sportu izbornica ženske košarkaške juniorske reprezentacije.

Suzana Šop se putem videoporuke osvrnula na značaj svestranosti u obnašanju funkcije glavne tajnice SSGZ-a. Njezin dugogodišnji rad u sportskom sustavu, uz stečeno iskustvo, donosi brojne izazove i veliku odgovornost. S obzirom na opsežan spektar zadataka, koji obuhvaćaju pravne, administrativne, strateške i upravljačke funkcije, svestranost je ključna za uspješno izvršavanje poslova na toj funkciji. Okruglom stolu “Žene u sportu - Svestranost je prednost” nazočio je velik broj bivših i aktivnih sportašica i sportaša, osoba iz sportskog miljea te novinara. (dsvr/hoo)

MORH

uručio vrhunskim sportašima ugovornim pričuvnicima

ugovore za 2025.

Potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga general-pukovnik Tihomir Kundid uručili su u MORH-u vrhunskim sportašima ugovornim pričuvnicima ugovore za 2025. godinu.

Ministar

Ivan Anušić čestitao je vrhunskim sportašima na brojnim sportskim uspjesima i izrazio zadovoljstvo što su dio Oružanih snaga. “Vi ste spoj hrvatskog vojnika i hrvatskog sportaša, donosite medalje i ponos Hrvatskoj. Hvala vam na svim sportskim uspjesima u ime Oružanih snaga RH i u ime hrvatske države”, poručio je ministar Anušić. Naglasio je i kako MORH i Oružane snage intenzivno rade na poboljšanju uvjeta i vrhunskim sportašima ugovornim pričuvnicima i svakom hrvatskom vojniku koji odluči graditi karijeru u Oružanim snagama. General-pukovnik Tihomir Kundid čestitao je vrhunskim sportašima ugovornim pričuvnicima i naglasio povezanost sporta i vojske te istaknuo:

- Biti vrhunski sportaš znači imati odlučnost te fizičku i mentalnu snagu, požrtvovnost u onom što radite, a to su vrijednosti koje su u srži vojne profesije. Drago mi je što ste dio hrvatske vojske i što vjernost domovini iskazujete kroz vaše sportske uspjehe. U ime vrhunskih sportaša ugovornih pričuvnika MORH-u je zahvalio jedriličar Šime Fantela, koji s MORH-om surađuje još od 2011. godine. Nove ugovore od MORH-a dobilo je 40 vrhunskih sportaša: boksačice Sara Beram i Nikolina Ćaćić, strijelci Giovanni Cernogoraz, Anton Glasnović i Josip Glasnović, džudašice Lara Cvjetko, Iva Oberan, Petrunjela Pavić, Karla Prodan i Ana Viktorija Puljiz, jedriličari Šime Fantela, Tonči Stipanović, Mihovil Fantela, Martin Dolenc i Filip Jurišić; plivač Nikola Miljenić, taekvondašice Matea Jelić i Lena Stojković, veslači Martin Sinković, Valent Sinković, Ivana Jurković, Josipa Jurković, Anton Lončarić, Patrik Lončarić i Damir Martin; hrvači Antonio Kamenjašević, Karlo Kodrić, Filip Šačić i Dominik Etlinger, gimnastičar Tin Srbić, atletičari Filip Mihaljević, Matea Parlov Koštro i Marija Tolj; skijaši Leona Popović, Filip Zubčić, Istok Rodeš i Samuel Kolega; kajakašice Anamaria Govorčinović, Vanesa Tot i kajakaš Matija Marinić

Uz vrhunske sportaše i izaslanstvo MORH-a, događaju su nazočili i predstavnici HOO-a - glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač i direktor Ureda za olimpijski program Damir Šegota

Model službe vrhunskih sportaša u pričuvnom sastavu hrvatske vojske razvijen je sukladno Sporazumu o suradnji, unaprjeđenju i razvoju športa u RH, potpisanom 27. veljače 2015. godine između MORH-a i HOO-a.

Prijedlog vrhunskih sportaša s kojima se sklapa ugovor izrađuje HOO prema kriteriju sportske kvalitete i kriteriju sporta koji se razvija u MORH-u (prema CISM-ovoj sistematizaciji sportova: vojni sportovi - vojni petoboj, mornarički petoboj, padobranstvo, streljaštvo i orijentacijsko trčanje; borilački sportovi - džudo, taekwondo, hrvanje i boks; pojedinačni sportovi - atletika, plivanje i spašavanje života, biatlon, skijaško trčanje, triatlon i jedrenje; ostali sportovi). Trenutačno je na dragovoljnom vojnom osposobljavanju šest vrhunskih sportaša, a mjesečna naknada za pripravnost vrhunskih sportaša ugovornih pričuvnika iznosi 1000 eura. (morh/hoo/vk)

Foto: Renato Branđolica/DSVR; MUP HR, MORH

izjava naših olimpijaca

5 motivacijskih

Odavno su naši snovi, bitke, emocije i uspjesi prestali biti samo naši, jer je navijačko srce uvijek s nama na terenu!

DOMAGOJ DUVNJAK rukomet

“ “

Izdvojili smo izjave naših rukometaša koji su nas svojom igrom oduševljavali tijekom rukometnog Svjetskog prvenstva 2025. godine. Što ih čini jačim, bržim i uspješnijim...

1

KAD MISLE DA TE MOGU ZAUSTAVITI, DOKAŽI IM SUPROTNO!

MARIN ŠIPIĆ rukomet

2

3

Gubitci vas ne smiju poljuljati, niti pobjede previše uzvisiti. Želja za pobjedom nije pretjerana samouvjerenost, već ispravan stav svakog sportaša.

DOMINIK KUZMANOVIĆ rukomet

4

5

VAŠ NAJBOLJI SAVEZNIK U SVAKOM TRENUTKU JEFOKUS!

LUKA CINDRIĆ rukomet

KAD POŽELIŠ ODUSTATI, SJETI SE RAZLOGA ZBOG KOJEG SI IZDRŽAO TAKO DUGO.

IGOR KARAČIĆ rukomet

Puna avantura

photos: julien duval

Pripremi se za najbolje.

Allianz pogodnosti za sportaše

Kada te netko bodri, motivacija raste. Zato smo pripremili posebnu ponudu za sve sportaše – profesionalce, rekreativce i amatere. → Provjeri više na www.allianz.hr/sport