Olimp 95.

borilačkih sportova

Lara Cvjetko (džudo), Ema Sgardelli, Ivan Kvesić, Anđelo Kvesić, Nikolina Golomboš (karate)

TOYOTA YARIS CROSS COOL

3.500 €

HIBRIDNI BONUS

Prosječna potrošnja goriva modela Yaris Cross Hybrid COOL u mješovitoj vožnji 4,5 l/100 km, emisije CO2

Do

godina jamstva uz Toyota Relax: 3 godine tvorničkog jamstva + do 7 godina

redovitih servisa kod ovlaštenog Toyota partnera prema uputi proizvođača.

detalje vezane uz Toyota Relax, posjetite

ili kontaktirajte ovlaštenog Toyota partnera. Slika je simbolična.

IMPRESSUM

ZA NAKLADNIKA

Siniša Krajač

Hrvatski olimpijski odbor

Odranska 1/1 10 000 Zagreb

GLAVNA UREDNICA

Ninna Lara Vidaković

UREDNIŠTVO

Vinko Knežević, Ana Popovčić, Jura Ozmec, Danira Bilić, Saša Ceraj, Jurica Gizdić, Marija Leskovec

PRODUKCIJA

M 14 d.o.o (Jet-set magazin)

Velimira Kljaića 4 10 000 Zagreb

TISAK

Grafički zavod Hrvatske

Mičevečka ul. 7 10000 Zagreb

NAKLADA

3200 primjeraka

Naslovnica

Foto: Gabi JUAN (EJU), Hrvatski karate savez

Montaža: Tomislav Vranić

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr

e-mail: hoo@hoo.hr

str. 4

VRHUNSKI

REZULTAT U DŽUDU

Drugo svjetsko srebro Lare Cvjetko

str. 16 BUDUĆNOST

Primjena umjetne inteligencije (UI) u sportu

str. 26

str. 6

NOVI USPJESI

Dominacija hrvatskih karatista u Europi

Od pandemije i potresa do HOO-ova vlastitog krova nad glavom str. 22

INTERVJU: mr. sc. SINIŠA KRAJAČ

DANI SIGURNOG SPORTA

Sport kao sigurno okruženje

POVRATCI ZA PAMĆENJE

Iz sportske mirovine do senzacije na hrvatski način

str. 36 LOKALNI SPORT

Sportska raznolikost u županiji “od mora do gora”

str. 30

str. 38

OLIMPIJSKE LEGENDE

Boris Jarak

Foto: Gabi

JUAN (EJU)

Drugo svjetsko srebro

mlade

LARE CVJETKO

Hrvatska džudašica Lara Cvjetko osvojila je srebrnu medalju u kategoriji do 70 kilograma na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti samo potvrdivši koliko su realni njeni sljedeći ciljevi - svjetsko zlato i olimpijska medalja!

Nakon što u četiri minute nije bilo pobjednika, finalna borba je razriješena u 13. sekundi produžetka “zlatnim bodom”, na našu žalost - slavljem u japanskom taboru. Najveći je to uspjeh u karijeri za 26-godišnju

Shiho Tanake, trenutno 12. džudašicu svijeta. Za tri godine mlađu hrvatsku predstavnicu to je drugo svjetsko srebro, nakon što je 2022. u povijesnom hrvatskom finalu u Taškentu izgubila od kolegice Barbare Matić. Zagrepčanka koja trenira u Solinu kod trofejnog trenera Dragana Crnova, stigla je u Budimpeštu kao vodeća džudašica svoje kategorije na svjetskoj ljestvici. U prvom kolu bila je slobodna, potom je porazila Sjevernokorejku Song Hui Mun, zatim u vrlo napetom meču i Belgijku Gaby Willems, brončanu s Olimpijskih igara u Parizu. Težak ždrijeb vodio ju je u četvrtfinalu do aktualne svjetske prvakinje, Francuskinje Margaux Pinot, ali je Lara i to uspješno odradila. U polufinalu je bila bolja od Australke Aoife Coughlan, da bi njezin pobjednički niz zaustavila tek Japanka Tanaku u neizvjesnom finalnom dvoboju.

SVIJETLA BUDUĆNOST

- Mislim da je ovo veliki rezultat za Hrvatski judo savez i za moj klub, Judo klub Solin. Stvarno sam ponosna ovaj današnji rezultat, iako je još malo gorak okus zbog izgubljenog finala, ali to je uvijek tako. Tek su mi 23 godine, imam već dvije svjetske medalje, bila sam blizu naslova danas. Želim još više raditi, osvajati, ciljevi su mi naravno svjetsko zlato i olimpijska medalja - kazala je svjetska doprvakinja Cvjetko. Ni trener Dragan Crnov nije skrivao oduševljenje Larinim novim velikim dometom:

- Izuzetno sam ponosan na Larine borbe, na cjelokupan rad ovih godina, s 23 godine imati dvije svjetske medalje, dva srebra - velika je stvar. Budućnost je pred njom, a sljedeći cilj je olimpijska medalja. Osim dva svjetska srebra, Cvjetko ima i dvije brončane medalje na europskim prvenstvima, osvojene ove godine u Podgorici te prošle godine na kontinentalnoj smotri u Zagrebu. Ne možemo primijetiti određeni “uzorak” osvajanja medalja. Naime, ovim drugim svjetskim srebrom Lara Cvjetko podsjeća na „već viđeni“ trofejni put u džudu.

Podsjetimo, hrvatski džudo ima dva naslova svjetskog prvaka/prvakinje - oba u kolekciji zlatne olimpijke iz Pariza Barbare Matić. Prvi put je dospjela na svjetski tron trijumfom u kategoriji do 70 kilograma 2021. upravo u Budimpešti, pobijedivši u finalu Japanku Yoko Ono. Nakon svjetskog naslova u Taškentu 2022., također u kategoriji do 70 kilograma, Barbara je kao nasljednicu predvidjela upravo Laru Cvjetko, tada prvi put svjetsku doprvakinju. (hoo/vk)

MISLIM DA JE OVO VELIKI REZULTAT ZA HRVATSKI JUDO SAVEZ I ZA MOJ KLUB, JUDO KLUB SOLIN. STVARNO SAM PONOSNA NA OVAJ DANAŠNJI REZULTAT, IAKO JE JOŠ MALO GORAK OKUS ZBOG IZGUBLJENOG FINALA, ALI TO JE UVIJEK TAKO. TEK SU MI 23 GODINE, IMAM VEĆ DVIJE SVJETSKE MEDALJE, BILA SAM BLIZU NASLOVA DANAS. ŽELIM JOŠ VIŠE RADITI, OSVAJATI, CILJEVI SU MI NARAVNO SVJETSKO ZLATO I OLIMPIJSKA MEDALJA - KAZALA JE SVJETSKA DOPRVAKINJA CVJETKO.

karatista u Europi Dominacija hrvatskih

Hrvatska karataška reprezentacija s Europskog prvenstva u Erevanu (Armenija) vratila se s bogatim plijenom u plemenitim metalima - s dva zlata, dva srebra i jednom broncom. Pored europskih prvaka Eme Sgardelli i Ivana Kvesića, srebrnog Anđela Kvesića i srebrne borbene momčadi te bronce Nikoline Golomboš, veliku pobjedu ostvario je i predsjednik Hrvatskog karate saveza Davor Cipek s novim mandatom na mjestu glavnog tajnika Europskog karate saveza

Nikolina Golomboš

Piše: DRAŽEN BRAJDIĆ; Foto: Unsplash, HKS

Dan predviđen za pojedinačna finala 60. EP-a u “vještini prazne šake” bio je dan u kojem je Ivan Kvesić (84 kg) osvojio svoje prvo europsko zlato, u kojem je njegov stariji brat Anđelo (+84 kg) izborio naslov europskog doprvaka i u kojem je Nikolina Golomboš (+68 kg) osvojila svoju prvu medalju na velikim seniorskim natjecanjima. Najveselije je bilo u finalu poluteške u kojem je Ivan Kvesić ostvario što na ovom prvenstvu niti jedan novi (stari) prvak nije uspio - pobjedu s tehničkim prekidom.

SPORTSKI KURIOZITET

Posve je “podčinio” Ukrajinca Čobotara i natjerao suca da 42 sekunde prije isteka vremena borbu prekine jer je ostvario prednost od osam bodova (9:1).

- Mjesec i pol dana nisam trenirao zbog ozljede, i to u sredini trenažnog procesa. Da kažem da sam vjerovao da ću doći do kraja - ne bih bio iskren… Još sam i skidao pet kilograma dan prije vaganja! Bilo je tu puno izazova, no to je valjda ono što dijeli šampione od onih koji su blizu, ali nikako da se probiju na sam vrh. U prvom meču uspio sam pobijediti Turčina Hasana, jednog od najboljih u kategoriji, a morao sam poslije odraditi i dva polufinala – govori Ivan Kvesić, koji je pojedinačni finale izborio na zaista nevjerojatan način: u polufinalu je morao dvaput pobijediti!

Naime, nakon što je pobijedio Kosovara Ajdarija (4:0), dotičnom je poništena četvrtfinalna pobjeda, pa se Ivan morao za finale boriti još jednom, ovaj put protiv domaćeg borca Nersisjana. No, ni on nije imao izgleda protiv hrvatskog borca (bilo je 7:0) koji je tako ušao u knjige sportskih kurioziteta.

Ivanova finalna borba uslijedila je neposredno nakon finalnog nastupa starijeg mu brata Anđela, koji je bio ogorčen načinom na koji mu je suđena borba protiv svjetskog prvaka Francuza Filalija. To je bila potencijalno osjetljiva situacija i za Ivana.

- Morao sam se maknuti sa strane jer ne mogu pomoći ni njemu ni sebi. Znao sam da će, ako osvojim zlato, to opet biti uspjeh obitelji Kvesić –kazao je poslije Ivan.

Za razliku od Ivanovih suza radosnica, Anđelo se borio sa suzama zbog nanesene mu nepravde. Zarivši lice u ručnik, zaplakao je.

A vjerujte, ta gromada od čovjeka, ne plače tek tako; samo nešto doista loše može izazvati kod njega tako snažnu emociju.

- Srebro me ne zanima. Za sebe sam zlatni, bio sam bolji cijeli meč. Suci su mi uzeli pobjedu i zlato, to su vidjele i tribine, a i snimke to potvrđuju. To je sramota sudačke organizacije u seniorskom europskom finalu. Treniraš cijeli život, budeš bolji od aktualnog svjetskog prvaka i oni ti to uzmu – tužan i ogorčen bio je

Anđelo Kvesić.

Silno razočaranog, pa i ljutog, malo ga je uspjelo utješiti zlato brata Ivana…

Ivan Kvesić

Ema Sgardelli

Anđelo Kvesić

OD OLIMPA DO OLIMPA

Na posve drugom spektru emocija našla se Nikolina Golomboš koja je oduševila u borbi za broncu pobijedivši Turkinju Gaballu (4:1). S tom pobjedom ispravljena je šteta nastala materijalnom povredom pravila u prvom kolu, protiv kasnije prvakinje Grkinje Kidonaki.

- Sve se događa s nekim razlogom. Taj poraz u prvom kolu bio mi je vjetar u leđa i poticaj da jače nastavim kroz natjecanje, odnosno da kroz repasaž dokažem da mi je mjesto na postolju.

Uz Ivana Kvesića (84 kg), europsko zlato u Armeniji izborila je i Ema Sgardelli (50 kg), ali na posve suprotan način. Naime, ona je u finalu Talijanku Erminu Perfetto pobijedila kao što je pobjeđivala kroz cijeli turnir - uz najveću moguću napetost. Sve je krenulo s pobjedom nad Njemicom Hubrich i to preglasavanjem sudaca (dobila je tri od četiri zastavice).

U četvrtfinalu je nadmudrila Turkinju Demirturk (4:4) na prednost prvog boda (senshu). U finale je pak ušla nakon što je protiv Francuskinje Bonnarde poentirala u pretposljednjoj sekundi (4:3). U pretposljednjoj sekundi riješila je i pitanje nove (stare) europske prvakinje. I to s akcijom koje se, u toj dramatičnoj borbi, niti ne sjeća.

talijanski trener i čestitao. Kazao mi je da nije bilo rušenja s dvije ruke, nego da je sama Talijanka pala na pod i da ju je Ema “zakucala”. I tada sam mogla opet pustiti suze radosnice, drugu rundu. Plakala sam nakon borbe, pa nakon saznanja da je protest odbijen, ali i tijekom izvođenja hrvatske himne Emi u čast. Prvenstvo na kojem je sudjelovalo 515 natjecatelja iz 49 europskih zemalja okončano je finalom muških borbenih vrsta u kojem je Hrvatska izgubila tijesno od Italije (2:3).

U ukupnom zbroju osvojenih odličja (a medalje su osvajali sportaši iz 19 zemalja), Hrvatska je četvrta reprezentacija Europe (2-2-1), iza Njemačke (domaćina sljedećeg EPa), Italije i Španjolske. A da je naš kumite tim u tom finalu pobijedio Italiju, Hrvatska bi bila sveukupno druga. No, dečkima nije za zamjeriti jer je momčad bila nekompletna, bez ozlijeđenog dvostrukog europskog doprvaka

Enesa Garibovića, koji je borbe gledao s tribina, te je u pomlađenom sastavu zapravo postignut pravi pothvat.

Uostalom, evo što je neposredno nakon poraza od Talijana, sastava kojeg čine karataški profesionalci (zaposleni u vojsci i policiji), kazao naš izbornik

Danil Domdjoni:

- Iskreno, ja se uopće ne sjećam te situacije. Samo se sjećam nje na podu i kako sam ju “zakucala”. No, trebalo se snaći i reagirati dovoljno brzo da vrijeme ne istekne. Očito volim te napete mečeve i njihove završnice, preokrete u posljednjih sekundama. No, jako sam se dobro osjećala, pa sam uživala u cijelom finalnom meču.

NOVA STARA EUROPSKA PRVAKINJA

Pitamo je kako bi opisala te posljednje sekunde u kojima nema vremena ni za što, a kamoli za velike taktičke planove.

- Iskreno, ne znam što mi je sve prošlo kroz glavu niti kako sam izvukla to bacanje i “zakucavanje”. Nisam bila sigurna da li da idem nogom ili rukom, no sve je završilo jako jako dobro – zadovoljno će. Ipak, nije tu završila sva dramatika. Jer, nakon što je Ema proslavila svoju zlatnu pobjedu, obaviještena je da su Talijani pisali protest sa zahtjevom poništenja njene akcije (“zakucavanje” na podu) za tri boda i vraćanje borbe na jednu sekundu do isteka i rezultat 4:5. Protest je odbijen, pa je u tom trenutku odahnula i njena klupska trenerica i izbornica Ivana Bebek Bašić: - Tih pet minuta smo bili u panici, a onda mi je prišao

- Recite mi tko bi od nas bio nezadovoljan!? Odmah bi pristao da nam je netko prije prvenstva ponudio srebro. Premda, ruku na srce, malo je nedostajalo i za zlato.. Kao bivši ženski izbornik, Danil Domdjoni prokomentirao je dvije ženske medalje - zlato u najlakšoj (50 kg) i broncu u najtežoj (+68 kg) kategoriji.

- Ema Sgardelli uživa ogroman respekt u svojoj kategoriji. S tako malo godina ima tako snažan stav prema sportu da se za tu težinsku skupinu ne trebamo bojati. Nikolina Golomboš već dugo obećava i medalju je sada, eto, uzela. Jako je mlada, a puno toga je podredila karateu, što znači da bi mogla jako dugo trajati – reći će Domdjoni. Mogla bi Nikolina, zajedno s Emom, značajno sudjelovati u povećavanju broja osvojenih medalja na europskim i svjetskim prvenstvima, a njih su karataši, otkako je Hrvatska samostalna, osvojili čak 120!

Iz Erevana se s odličjima vratilo i troje parakarataša. Među sportašima s intelektualnim poteškoćama Danijela Topić je opet europska prvakinja (i to već četvrti put!), a Stipe Barić osvojio je drugo mjesto. U konkurenciji slijepih i slabovidnih broncu je osvojio Josip Šteko.

U PRVOM MEČU USPIO SAM POBIJEDITI TURČINA, JEDNOG OD NAJBOLJIH U KATEGORIJI, A KASNIJE SAM ODRADIO I DVA POLUFINALA – REKAO JE IVAN KVESIĆ, KOJI JE POJEDINAČNI FINALE IZBORIO NA ZAISTA NEVJEROJATAN NAČIN: U POLUFINALU JE MORAO DVAPUT POBIJEDITI!

u ista jedra.”

je uvijek isti.

Mihovil i Šime Fantela Jedriličari “Pušemo

EL ANIMAL POBJEDOM

SE VRATIO U

Filip Hrgović je početkom travnja pobijedio Britanca Joea Joycea jednoglasnom odlukom sudaca (97-93, 96-95, 98-92) u manchesterskoj Co-op Live Areni u sklopu Queensberryjeve priredbe Heavy Impact. Bio je to sudar dvaju boksača koji su tražili priliku za povratak u gornji dom teške kategorije, a naš brončani olimpijac je nakon 10 rundi izborio važnu pobjedu koja ga vraća u svjetsku boksačku elitu te je sada na omjeru 18-1. Samo tako jako i dalje!

PAVIĆ BRILJIRA I OSVAJA

MASTERSE!

Mate Pavić nastavlja briljirati u paru sa Salvadorcem Marcelom Arevalom. Najbolji par svijeta je nakon osvajanja Indian Wellsa do kraja otišao na još dva turnira iz Masters serije 1000 – u Miamiju i Rimu, a uz to je igrao i finale Madrida. Dečki su jednostavno nezaustavljivi, a naš zlatni olimpijac iz Tokija došao je u karijeri do brojke od 42 trofeja na ATP Touru.

TONČI I TUDOR VICEPRVACI EUROPE

Nakon dvije godine stanke Tonči Stipanović i Tudor Bilić vratili su se jedrenju u klasi zvijezda, te su na Europskom prvenstvu u talijanskom Viareggiju postali viceprvaci Starog kontinenta. To je njihova četvrta medalja s velikih natjecanja, jer imaju europsko zlato i dva svjetska srebra.

NA KROVU SVIJETA

Ženska kuglačka reprezentacija obranila je naslov svjetskih prvakinja osvojen 2023. godine, svladavši u finalu u mađarskom Szekesfehervaru Njemačku s uvjerljivih 6-2 i ukupno 3642-3579 u srušenim čunjevima. Cijelo natjecanje naše kuglačice bile su impresivne, a najsjajnije odličje oko vrata stavile su Ana Bacan Schneider, Venesa Bogdanović, Valentina Gal, Amela Nicol Imširović, Matea Juričić, Sara Pejak, Paula Polanšćak, Nataša Ravnić, Klara Sedlar i Anja Vicković.

Piše: DANIJEL

Foto: Damir Senčar/HINA (boks), Alessandro di Marco / EPA /HINA (tenis);

Slobodna Dalmacija (jedrenje); Hrvatski kuglački savez

ronjenje na dah

TRI SVJETSKA REKORDA I DVA

ZLATA STIGLA U LIJEPU NAŠU

Sanda Delija u zaronu od četiri minute postala je prva Hrvatica koja je zaronila ispod 100 metara i vratila svjetski rekord u domovinu. Početkom svibnja u Mabiniju (Filipini) zaronila je 103 metra u disciplini FIM - Free Immersion. Čudesno!

Na Svjetskom bazenskom prvenstvu u ronjenju na dah u Ateni Mirela Kardašević postala je dvostruka svjetska prvakinja. Prvo zlato stiglo je u disciplini dinamika s bifin perajama, a drugo u dinamici s monoperajom gdje je postavila novi svjetski rekord od 284 metra. Fantastično!

A još jedan svjetski rekord došao je u Hrvatsku. Petar Klovar postavio ga je u Crvenom moru u Egiptu u disciplini

CNF. U najtežoj disciplini u ronjenju na dah imao je zaron do 103 metra te je tako za jedan metar nadmašio najbolji rezultat na svijetu koji je stajao još od 2016. Ludo!

ZLATNI POVRATAK MILANOVIĆA

CERNOGORAZ “UPUCAO” NOVI VELIKI REZULTAT

hrvanje streljastvo

Marko Milanović ostvario je veliki uspjeh – osvojio je prvo mjesto na međunarodnom UWV turniru THOR Masters u Danskoj! Ono što ovaj rezultat čini još posebnijim je činjenica da se naš reprezentativac nedavno vratio nakon ozbiljne ozljede i operacije kuka.

veslanje

Giovanni Cernogoraz oduševio je na Svjetskom kupu u Peruu te je hrvatsko streljaštvo bogatije za još jedan veliki rezultat. Olimpijski pobjednik iz Londona 2012. je u odličnom finalu trapa upucao broncu te je tako novim uspjehom upotpunio svoju kolekciju trofeja i medalja. Uvijek mirna ruka i oštro oko.

TRI BRONCE S

MLAĐESENIORSKOG EP-A

UBratislavi se u svibnju završilo Europsko prvenstvo za mlađe seniore, a Hrvatska se iz Slovačke vratila s tri bronce iz parova i mješovitih parova. Taj uspjeh potpisali su Hana Arapović koja je došla do odličja s Rumunjkom Ioanom Singeorzanom te Portugalcem Tiagom Abiodunom, a do trećeg mjesta zajedničkim snagama stigli su Leon Benko i Ivan Hencl

SLOŽNA BRAĆA –VICEPRVACI EUROPE!

Četverac bez kormilara, koji čine braća Martin i Valent Sinković te Patrik i Anton Lončarić, osvojio je srebro krajem svibnja na Europskom prvenstvu u bugarskom Plovdivu.

Za našu posadu bilo je to prvo službeno natjecanje u ovom sastavu, a za braću Lončarić prva medalja u seniorskoj konkurenciji, dok su Sinkovići višestruki osvajači odličja s kontinentalne smotre. Tjedan dana ranije, na Europskom juniorskom prvenstvu u Poljskoj, razveselio nas je osmerac koji je odlično odradio finalnu utrku za srebro. Viceprvaci su postali Toma Pavičić, Šime Grubišić, Roko Zlodre, Marko Sredić, Marko Martinović, Josip Brekalo, Vice Alfier, Jakov Slavica te kormilarka Marijeta Slugan Sredinom lipnja Martin i Valent Sinković su na Svjetskom kupu u Vareseu upotpunili svoju bogatu kolekciju uspjeha te su oko vrata stavili srebro.

Hrvatski

savez; ISSF (streljaštvo); Hrvatski hrvački savez (hrvanje); Hrvatski veslački savez (veslanje)

stolni tenis

gimnastika

GZLATNI AUREL ODUŠEVIO PUNE TRIBINE GRADSKOG VRTA

radski vrt u Osijeku bio je domaćin nikad jačeg Svjetskog kupa. Naši predstavnici izborili su čak pet finala, a najbolji rezultat ostvario je olimpijac iz Pariza Aurel Benović. Oduševio je u preskoku i najjačoj mogućoj konkurenciji okitio se zlatnim odličjem. Tjedan dana kasnije razveselile su nas gimnastičarke na istom natjecanju, ali u Dohi. U finalu discipline greda Tina Zelčić je bila srebrna, a Christina Zwicker brončana. To nije sve! U svibnju se Tijana Korent dva puta penjala na postolje u preskoku, bila treća u bugarskoj Varni te zatim druga u slovenskom Kopru. Osim novih medalja u Svjetskom kupu, ostvarila je pravo odlaska na SP koje će se u listopadu održati u Indoneziji.

TRI SVJETSKE MEDALJE IZ TURSKE

Hrvatska reprezentacija vratila se Svjetskog prvenstva iz Antalyje (Turska) s tri medalje te pokazala kako naši predstavnici imaju što za reći u ovome borilačkom sportu. Naslove svjetskih doprvaka osvojili su Helena Jurišić i Ivan Bertić, dok se Ana Bajić okitila brončanim odličjem.

DINATA ISPISAO POVIJEST

badminton

Aria

Dinata ispisao je u travnju najljepšu priču hrvatskog badmintona, jer je u pojedinačnoj konkurenciji došao do bronce na Europskom prvenstvu u Danskoj. Prva je to medalja iz ovog sporta za Hrvatsku s nekog velikog natjecanja i koja će se zato zauvijek pamtiti.

SANDRINA 12. POBJEDA NA OMILJENOM HANŽEKU

Zagreb je u sklopu 75. Hanžekovićevog memorijala ugostio svjetsku atletsku elitu, a na stadionu Mladosti i naši su natjecatelji oduševili. Sandra Elkasević je u bacanju diska bila zlatna (12. pobjeda na ovom mitingu), a u istoj disciplini srebrna je bila Marija Tolj. Dva postolja smo imali i u skoku u dalj: Filip Pravdica bio je srebrni, a Roko Farkaš brončani, dok je u bacanju koplja Sara Kolak osvojila srebro. Marino Bloudek bio je treći na 800 m, a mi smo zaključili kako u “kraljici sportova” imamo lijepu i sadašnjost i budućnost.

HRVATSKA ZABLISTALA NA CIPRU

Za hrvatsku sambo reprezentaciju Cipar je u travnju bio sretna destinacija, jer je na Europskom prvenstvu osvojeno sedam odličja. U seniorskoj konkurenciji Marino Dugandžić (-98 kg) bio je srebrni, dok su Lea Katarina Gobec (-80 kg), Lara Vuksanić (+80 kg), Matej Matošević (-64 kg) te Tin Straža (-98 kg) bili stepenicu niže na postolju. U kategoriji mlađih juniora Dora Letonia okitila se broncom, a do medalje istog sjaja u kadetskoj konkurenciji stigla je Petra Gojak

UI Primjena u sportu

Umjetna inteligencija sve je prisutnija i u sportu, poglavito onom vrhunskom. Mjere se različiti parametri, analiziraju se izvedbe sportaša na jedan potpuno novi način što doprinosi boljem shvaćanju procesa, a u konačnici rezultira i boljom sportskom izvedbom

Piše: ANTONIJA DUJMOVIĆ

Foto: PEXELS

Umjetna inteligencija rapidno mijenja svijet, a razmjere tih promjena teško je precizno predvidjeti. Odmaknemo li se od katastrofičnih scenarija na kakve ponekad nailazimo u medijima i na društvenim mrežama, preostaje nam jedino ono što je svojstveno ljudskoj inteligenciji – snaći se u novonastaloj situaciji što bolje možemo.

S obzirom na to da je UI zavirila u sva područja života, pa tako i u sport, korisno je sagledati različite aspekte njene primjene.

Razvoj novih tehnologija, poglavito onih koje korjenito mijenjaju živote ljudi, neminovno sa sobom nosi etička i moralna pitanja. O tome je potrebno raspravljati kako bi se umanjili negativni utjecaji na čovječanstvo, no jedno je sigurno – kada je nešto izumljeno i u primjeni, korak unatrag gotovo ne postoji.

Kao što je nakon Drugog svjetskog rata nuklearna snaga postala glavni element geopolitičke moći, a nafta i plin ekonomske, sve su naznake kako će ubuduće razvoj i primjena umjetne inteligencije također biti mjerni

instrument moći država. Interes snažnih globalnih aktera za izgradnjom vlastite UI infrastrukture govori dovoljno.

KORISTI I RIZICI PRIMJENE

Umjetna inteligencija svoju je primjenu najbrže našla u vojsci, medicini, znanosti, obrazovanju, medijima, umjetnosti te industrijskoj proizvodnji i poslovanju. Bili to dronovi, autonomna vozila, roboti, pametni kućanski ili dijagnostički uređaji ili pak različita softverska rješenja i digitalni alati, već je sada teško zamisliti svijet bez UI-ja. Osim toga, putem osobnih računala i pametnih telefona ušla je široko u svakodnevnu primjenu ljudi, a da toga nisu niti svjesni.

Umjetna inteligencija sve je prisutnija i u sportu, poglavito onom vrhunskom. Mjere se različiti parametri, analiziraju se izvedbe sportaša na jedan potpuno novi način što doprinosi boljem shvaćanju procesa, a u konačnici rezultira i boljom sportskom izvedbom.

UMJETNA INTELIGENCIJA SKLONA JE IZMIŠLJANJU, VELIKI JEZIČNI MODELI MOGU IZNOSITI KRIVE INFORMACIJE O SPORTAŠIMA, DAVATI IM LOŠE, ČAK I OPASNE SAVJETE. NJEZINI ALGORITMI ZNAJU BITI PRISTRANI ŠTO OTVARA PITANJA DISKRIMINACIJE, NERAVNOPRAVNOSTI I VJERODOSTOJNOSTI.

Mogućnosti primjene umjetne inteligencije u sportu su mnogobrojne. Počevši od optimizacije trenažnih procesa i planova prehrane, preko preciznih taktičkih analiza koje doprinose boljem kreiranju igre, pa do zdravstvenih analiza te liječenja i prevencije ozljeda. Umjetna inteligencija koristi se i za poboljšanje sportske opreme koja u nekim sportovima ima značajan utjecaj na izvedbu. UI alati već su standard u sportskom marketingu, koriste se i za jačanje imidža sportaša te bolju vidljivost njihovih rezultata. U izrazito kompetitivnom sportskom okruženju, danas je ključno ne zaostajati u implementaciji svih ovih naprednih tehnologija cilja li se na vrhunske sportske razine. Međutim, jednako tako važno je razmotriti i potencijalne rizike. Umjetna inteligencija sklona je izmišljanju, veliki jezični modeli mogu iznositi krive informacije o sportašima, davati im loše, čak i opasne savjete. Njezini algoritmi znaju biti pristrani što otvara pitanja diskriminacije, neravnopravnosti i vjerodostojnosti. Poseban izazov je i zaštita osobnih podataka i privatnosti u okruženju gdje se sve mjeri, snima, motri, a čemu su sportaši posebice izloženi. Zaštita intelektualnih prava u sportu također je na velikoj kušnji.

Kako od UI zaštititi neku jedinstvenu trenersku metodu? Postavlja se i pitanje može li previše oslanjanja na UI oslabjeti ljudske kapacitete? Hoće li hladno servirane analize pojesti emocije, uzbuđenje, strast igre?

Sve ovo ukazuje na nužnost edukacije i kritičkog pristupa u promišljanju korištenja umjetne inteligencije. Posebice je važno da se sportaši pobrinu da u digitalnom okruženju o njima budu zastupljene kvalitetne informacije, ali i da se sami informiraju iz pouzdanih izvora.

UI NOVITETI U ORGANIZACIJI SPORTSKIH

DOGAĐAJA

S ciljem ublažavanja rizika, a maksimiziranja koristi od primjene UI u sportu, Međunarodni olimpijski odbor je u suradnji sa stručnjacima izradio Olimpijsku agendu za umjetnu inteligenciju. Igre u Parizu 2024. bile su njen prvi veliki ispit. Kako bi se olimpijce zaštitilo od online zlostavljanja, za nadzor stotina tisuća računa na društvenim mrežama korišteni su upravo UI algoritmi. Označavanje uvredljivih komentara omogućilo je pravovremenu reakciju platformi i time poštedjelo brojne sportaše nepotrebnog stresa. U suradnji s partnerskim tehnološkim tvrtkama osiguran

im je i UI alat za informiranje, chat putem kojeg su mogli rješavati neke svoje nedoumice.

Dobrobiti primjene umjetne inteligencije osjetili su i gledatelji Igara ispred malih ekrana. Tehnološke inovacije omogućile su jedinstven doživljaj prijenosa sportskih natjecanja s puno, do tada neviđenih, detalja, poput praćenja pokreta sportaša tijekom izvedbi u zraku ili vodi. Sve je ovo značajno unaprijedilo i kvalitetu sportskog komentiranja.

S ciljem angažiranja publike na društvenim mrežama, uvedeno je i automatsko generiranje najzanimljivijih trenutaka prilagođeno preferencijama nositelja medijskih prava. Umjetna inteligencija korištena je i za nadzor potrošnje energije što će doprinijeti boljem planiranju budućih Igara.

Uvodeći sve ove novitete temeljene na umjetnoj inteligenciji, MOO je utro put i drugim organizatorima velikih sportskih događaja.

EMOCIJA KAO FAKTOR X

Umjetna inteligencija prikuplja informacije temeljene na

ljudskoj kreativnosti, znanju i iskustvu i to sintetizira kao novi proizvod.

Ne čini li nešto slično i čovjek? U svom životu i radu svi mi koristimo spoznaje drugih ljudi, bilo iz daleke prošlosti ili sadašnjosti. No, ono što čini bitnu razliku jest činjenica da čovjek ima sposobnost nadogradnje vlastitim iskustvom. Sportaš i trener mogu koristiti znanja i iskustva drugih, ali neminovno donose i nešto svoje što njihov zajednički rad čini jedinstvenim.

UVIJEK NEMA

NOVITETA KOJI MOGU ZAMIJENITI

MOTIVACIJSKO UMIJEĆE TRENERA ILI

EMOCIJU POTREBNU ZA TIMSKI RAD.

Nadalje, prednost čovjeka je i u tome što može zaključivati na temelju samo jednog primjera. UI može analizirati parametre brzine i snage tisuća sportaša i iznijeti zaključak, no trener će ipak najbolje poznavati konkretnog sportaša s kojim radi. Nogomet je kao jedan od globalno najpopularnijih sportova vodeći u primjeni tehnoloških noviteta, pa može poslužiti kao dobar primjer. Taktičke analize temeljene na umjetnoj inteligenciji omogućuju do sada neviđene uvide koji trenerima pomažu u boljem kreiranju igre. Osim analiza sportske izvedbe, pod tehnološkom lupom su i suđenja, a i neke lopte nisu više samo okrugle, već i pametne. No, još uvijek nema noviteta koji mogu zamijeniti motivacijsko umijeće trenera ili emociju potrebnu za timski rad. Usporedimo sport s umjetnošću. UI kreira izvrsne dizajne, skladbe, tekstualne i slikovne sadržaje kompilirajući veliku količinu postojećih sličnih djela. Njima može probuditi emociju u čovjeku, no ono što, primjerice, posebnim čini Cesarićevu “Voćku poslije kiše”, Jesenjinovo “Pismo majci” ili Ujevićevo “Pobratimstvo lica u svemiru” jest duboko proživljena emocija kao pokretačka snaga. Poezija je ipak nešto više od rime ili lijepo sročenih sintagmi. Proizvod umjetne inteligencije može izazvati emociju, ali on ne proistječe iz emocije. Jednako kao što UI ne može uzeti dlijeto i isklesati kip u kamenu, jer za to je potrebna refleksija, meditativni rad umjetnika, tako ne može niti načiniti uspješnog sportaša. Sport zahtjeva snažnu pokretačku volju i djelovanje u realitetu. Sport polazi od emocije i izaziva emocije – sport jest emocija. Zato nas ne može zadovoljiti samo vanjska manifestacija sporta, dobro posložen i odrađen zanatski dio, već težimo i onom unutarnjem pogonskom gorivu koje čovjeka vodi k sportu.

INTERVJU: mr. sc. SINIŠA KRAJAČ, glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora

Krajem travnja 2025., jednoglasnom odlukom članova Vijeća, Siniša Krajač dobio je i drugi mandat na dužnosti glavnog tajnika HOO-a

Od pandemije i potresa krova nad glavom

Piše: DEAN

Kdo HOO-ova vlastitog

i potresa, svega što nas je pogodilo kao posljedica tih nepogoda – prisjeća se Siniša Krajač.

ada bismo pokušali u nekoliko riječi definirati pojam sporta, onda bi on jamačno sadržavao u sebi riječi - brzina, okretnost, sposobnost prilagodbe na nepredviđene situacije u kratkom vremenskom razdoblju i preuzimanje odgovornosti pri donošenju odluka.

Spomenute odlike sporta tiču se svih dionika u njemu, pa tako i onih koji sport vode, u njemu odlučuju o smjeru, razvoju. Ove karakteristike nedvojbeno se vežu i uz Sinišu Krajača, glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora.

Možda je djelić toga izbrusio u specifičnim okolnostima Domovinskog rata i uloge koje je u njemu imao te kasnije kroz sustav Hrvatske vojske. No, kada se navedeno spoji sa Sinišom Krajačem, sportašem i magistrom kineziologije, u takvoj simbiozi dobivamo okretnog i hitrog praktičara. Osobu koja poznaje sport i temeljnu karakteristiku: sport je „živo biće u pokretu“ i kao takvog ga treba i voditi - hitro, jednostavno, a precizno. Ako se ikome ove odrednice čine pretjeranim, valja se prisjetiti okolnosti u kojima je Siniša Krajač prvi put izabran za glavnog tajnika HOO-a. Godina je bila 2021., pandemija je još uvijek trajala, a uz sve to, u Hrvatskoj se treslo i tlo; od zagrebačkog je potresa prošla godina, a od petrinjskog tek nekoliko mjeseci. Ne jedna, već dvije nepogode pogodile su našu domovinu, a tako i sport...

- Uspjeli smo nadvladati sve teškoće, za što zasluge pripadaju i predsjedniku Zlatku Mateši, čije je mentorstvo neprocjenjivo, ali i velikom broju suradnika - veli Siniša Krajač i nastavlja: - Poslije pandemije su zapravo i počeli problemi. Trebalo je ponovno pokrenuti cijeli sport, iznova ga „zalaufati“. Naravno, dobar dio toga je pomogla i Vlada Republike Hrvatske... U protekle četiri godine imali smo i puno tehničkih stvari. Zbog potresa, Dom sportova je morao u obnovu, a to je značilo da nakon 30 godina trebamo pronaći novi prostor za HOO. Počeo nam je i „pucati“ informacijski sustav s novom količinom podataka koje su ga jednostavno zagušile... Puno se toga promijenilo u onih nekoliko mjeseci rada od kuće, za vrijeme pandemije

JEDNOGLASNO DO DRUGOG MANDATA

Unatoč svemu, to razdoblje „života pod maskama“, „tlom koje izmiče pod nogama“ te uz prisutnu globalnu sigurnosnu neizvjesnost, proteklo je u organizacijskom pogledu opremanja i priprema hrvatskih sportaša glatko, a u rezultatskom - uspješno.

Jasno, netko je to morao voditi, pripremiti, organizirati, provesti. U sustavu je bio dakako veći broj ljudi, ali kao i u svakom hijerarhijskom lancu, na vrhu sustava je morao biti samo jedan operativac, onaj koji odlučuje, presuđuje. Dakako, i onaj koji odgovara. Da je bilo imalo oprečno navedenom, teško da bi krajem travnja 2025. jednoglasnom odlukom članova Vijeća Siniša Krajač dobio i drugi mandat na dužnosti glavnog tajnika HOO-a. U tom drugom mandatu, želje i ciljevi su...?

- U svakom slučaju, to su i nadalje razvojni programi koje moramo zadržati, ali i poboljšati njihovu kvalitetu. Zato što oni zadržavaju mlade u sportu. Tu postoji razlika u ekipnom i pojedinačnom sportu. Već u prijašnjem mandatu razvili smo i program za ženske sastave jer prije smo imali samo za momčadi. U pojedinačnim sportovima, svakako bi trebalo odrediti kampove na kojima će selekcionirati svoje sportaše. I jasno, u ekipnim sportovima cilj nam je da se što više reprezentacija plasira na Olimpijske igre. Sumnja li netko u postignuće zacrtanog? Nakon ovakve prve četiri godine u znatno težim okolnostima i s većim preprekama, sljedeće četiri gotovo pa jamče kontinuitet izvrsnosti...

OD 2020. DO 2024. UKUPNI SU PRIHODI HOO-A NARASLI S 19,6 NA 48,9 MILIJUNA EURA, ŠTO JE POVEĆANJE OD 150 %! ZAKLJUČNO S 2024. GODINOM HOO JE IMAO 24 SPONZORA, OD TOGA 10 NOVIH GLEDAJUĆI RAZDOBLJE OD 2020.

BAUER; Foto: CROPIX

BROJKE I ZA „TRI MANDATA“

Ne zaboravimo da su se u te četiri godine prvog Krajačeva mandata „smjestila“ čak tri izdanja Olimpijskih igara (Tokio 2021. i Pariz 2024., ali i ZOI Peking 2022.) na kojima je ukupno osvojeno 15 medalja, a tu su i Europske igre (Krakov 2023.), Mediteranske igre (Oran 2022.), kao i još četiri višesportska natjecanja. Nije zapostavljena ni medijska zastupljenost i vidljivost, pa je tako modernizirana mrežna stranica HOO-a, redizajniran časopis Olimp, a Sportska televizija uspješno je realizirala prijelaz sa SD-a na suvremeniji HDMI signal. Kako se u analizi nečijeg učinka nerijetko zna povesti i priča o novcu, ona je također egzaktna. Od 2020. do 2024. ukupni su prihodi HOO-a narasli s 19,6 na 48,9 milijuna eura, što je povećanje od 150 posto! Zaključno s 2024. godinom HOO je imao 24 sponzora, od toga 10 novih gledajući razdoblje od 2020. Sve su to brojke i činjenice kojih bi bilo puno i za tri mandata, a ne samo za jedan...

ČETVRT STOLJEĆA ŽIVLJENJA S HOO-om

Tko zna, ali da prije više od tri desetljeća naša domovina nije bila žrtva ratne agresije, Siniša Krajač, rođeni Zagrepčanin (13. kolovoza 1968.), danas bi možda bio stručnjak za kondicijsku pripremu vrhunskih nogometaša.

Naime, današnji novi-stari glavni tajnik HOO-a (10. svibnja 2025. započeo mu je drugi mandat), još za studentskih dana na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, počeo je raditi u školi NK Lokomotiva.

Izbijanje rata Krajača je povuklo u drugom smjeru. Jedan je od utemeljitelja dragovoljačke studentske postrojbe MIG, koja je kasnije priključena Specijalnoj policiji ALFA. Sa suborcima je prošao brojna hrvatska ratišta od 1991. do 1993. Nakon rata je ostao u sustavu Hrvatske vojske. Međutim, sponu sa sportom nikad nije prekidao. Bilo kroz organizaciju Svjetskih vojnih igara u Zagrebu 1999. ili kasnije u radu na kondicijskoj pripremi nekih od naših najpoznatijih sportaša poput nogometaša Luke Modrića i Vedrana Ćorluke, košarkaša Mate Skelina, Slavena Rimca... U novom stoljeću, točnije od 2001. godine, Siniša Krajač se u punini vraća prvoj ljubavi, sportu. Tada je u biti započelo njegovih zasad četvrt stoljeća življenja s HOO-om. Te se godine Krajač zaposlio u HOO-u gdje je obavljao niz dužnosti: od voditelja Ureda za razvojne programe (2001. - 2004. i od 2007. - 2010); v. d. direktora Ureda nacionalnih sportskih saveza (2004. - 2007.), da bi kao pomoćnik glavnog tajnika za lokalni sport godišnje prelazio na desetke tisuće kilometara po cijeloj Hrvatskoj. Upravo je na toj dužnosti upoznao svaku poru sportskog sustava u Hrvatskoj, sve mane i vrline, posebnosti i strukturu hrvatskog sporta. Prvi mandat glavnog tajnika počeo mu je teći 10. 5. 2021., a u sljedeće četiri godine, uz činjenicu da je HOO prvi put u povijesti pronašao vlastiti krov nad glavom, pokrenuti su mnogi procesi:

* uvedena su dva nova razvojna programa za sportaše, između ostalog i „Program hrvatskih olimpijskih nada“ (2022.) te je sada ovih programa ukupno sedam, a broj korisnika programa povećan je za čak 46.64%

* u razvojnim programima za trenere, u mandatu 2020.2024. broj korisnika je uvećan za 36,54%. Godine 2022. je uveden program „kondicijski trener“, a za pet ekipnih sportova omogućena su po dva trenera/trenerice. Danas pet puta više sportova koristi ove programe

* utemeljen je Centar za istraživanje i razvoj vrhunske sportske pripreme (CIRSP) sa središnjicom u Zagrebu, ali i osnivani su uredi u Splitu, Osijeku i Rijeci. Ono što osobito usmjerava pozornost pri radu CIRSP-a su ponajveća stručna imena hrvatskog sporta koja se nalaze u stručnom savjetu ove institucije: Nikola Bralić, Lino Červar, Zlatko Dalić, Goran Ivanišević, Ratko Rudić, Neven Spahija, Lucijan Krce, Jozo Jakelić, Mladen Katalinić, Joško Vlašić, Toni Tomas, Ante Kostelić i Miljenko Rak

* oformljena su i dva nova programa lokalnog sporta: za razvoj sporta žena u lokalnoj sredini i za razvoj sporta specijaliziranog za određene lokalne sredine

* osnovan je Karijerni centar koji vodi olimpijka Snježana Pejčić, a u HOO-u su karijeru nakon sportske pronašli i drugi olimpijci, poput odbojkašice Maje Poljak, rukometaša Vlade Šole, atletičarke Andree Ivančević Petrač...

mirovine Iz sportske do senzacije na hrvatski način

U sportskom svijetu nije nikakva rijetkost da su se sportaši umirovili, oprostili od navijača, a onda se predomislili i iznova vratili na sportska borilišta. Ima takvih priča i kod nas, a zadnji je primjer stolnotenisačica Lea Rakovac

Piše: VITO ZRNIĆ, foto: CROPIX, Hrvatski stolnoteniski savez

Sportski pothvat s prizvukom senzacije; to je najkraći opis rezultata koji je Lea Rakovac, 29-godišnjakinja iz Zagreba, ostvarila potkraj svibnja, na Svjetskom stolnoteniskom prvenstvu u Dohi. Izbacivši u dva uzastopna meča velike favoritkinje, Japanku Hirano i Korejku Suh, Rakovac je dogurala do društva 16 najboljih na svijetu, što je odjeknulo kao grom iz vedra neba. Hrvatski ženski stolni tenis posljednji je put takav rezultat vidio još 2005., kad je Tamara Boroš igrala osminu finala u Šangaju, a upravo je ona i posljednja Europljanka koja se sa svjetskih smotri vratila s medaljom (bronca 2003.). Veliki niz Hrvatice ovaj je put zaustavila Japanka Satsuki Odo, no četvrtfinale bi ionako bilo ravno svjetskom čudu. Rakovac je, naime, prije osam godina odustala od stolnog tenisa i završila karijeru, a onda se 2021. reaktivirala i sad ponovno nastupa na natjecanjima.

- U vrijeme Covida-19 imala sam vremena kao nikad prije. Zaželjela sam se stolnog tenisa, kao i da si ispunim neke ciljeve koje sam si ranije zadala. Jedan od tih ciljeva su Olimpijske igre - objasnila je Rakovac razloge svoje odluke. Želja joj se (zasad) još nije ostvarila, što ne znači da neće, a njezina upornost potaknula je da se prisjetimo još nekih filmskih priča hrvatskih sportaša koji su otišli u mirovinu pa se nakon nekog vremena vratili među profesionalce.

Mnogi će se sjetiti i kratkih, ali itekako uspješnih povrataka Mirka Filipovića. Hrvatska je legenda mješovite borbe i kickboxinga prvi put mirovinu objavila krajem 2015., no kasnije smo ga još četiri puta vidjeli u ringu. U prosincu 2016. u Saitami je s 42 godine svladao Estonca Kaita i Iranca Aliakbarija te osvojio Rizinov Grand Prix. Naknadno su stigle još tri pobjede, posljednja protiv Roya Nelsona na Bellatoru u Uncasvilleu u SAD-u početkom 2019. Ni dva tjedna kasnije, Cro Cop je otkrio da je pretrpio moždani udar te poručio da više nikad neće stati u ring. Riječ više nije pogazio…

MIRKO FILIPOVIĆ

Primjer prekinute mirovine postoji i u momčadskim sportovima, a autor je Igor Vori, član zlatne generacije hrvatskog rukometa koja je 2010ih harala svjetskim dvoranama.

Omiljeni se pivot oprostio na kraju sezone 2017./18. u svojem rodnom Zagrebu, nakon što je deseti put u karijeri postao prvak Hrvatske. Godinu dana kasnije ponovno je zaigrao u dresu Zagreba, a 2022. je potpuno nenadano dobio poziv iz najjače lige svijeta, Bundeslige, gdje je potpisao za Füchse iz Berlina.

Klub je tada bio u velikim problemima zbog desetkovane svlačionice, a Vori je s 41 godinom na leđima spremno odgovorio na poziv čuvenog Stefana Kretzschmara i pomogao „lisicama“. Kasnije se, doduše, ozlijedio pa se i nije previše naigrao, no u Njemačkoj se ipak zadržao još neko vrijeme jer je istog ljeta pronašao trenerski angažman u Grosswallstadtu.

Vjerojatno najpoznatiji slučaj je onaj Mirjane Lučić-Baroni. Premda nikad službeno nije objavila mirovinu, tenisačica iz Makarske je nakon tinejdžerske karijere, koju su obilježili impresivni rezultati (polufinale Wimbledona, osvajanje Australian Opena u paru s Hingis), ali i mučno odrastanje s ocem zlostavljačem, 2003. praktički nestala s mape. Nakon poraza u prvom kolu US Opena, u iduće je gotovo četiri godine odigrala samo dva ITF turnira u Atlanti, i mnogi su pomislili da je to njezin teniski kraj. Lučić je, međutim, imala drugačije planove: vratila se na WTA turniru u Memphisu 2007., a tri godine kasnije u New Yorku je upisala svoju prvu Grand Slam pobjedu nakon osam godina, protiv Australke Molik. Senzacije će doći nešto kasnije. U rujnu 2014. šokirala je teniski svijet izbacivši na US Openu drugu igračicu svijeta Simonu Halep, a tjedan dana kasnije je u finalu Québeca srušila Venus Williams i postavila rekord WTA Toura za najveći vremenski jaz između dvije titule. Od Bola na Braču 1998. do Québeca 2014. prošlo je više od 16 godina.

Ni to nije bilo sve od Lučić-Baroni, budući da je na Australian Openu 2017. opet senzacionalno dogurala do polufinala (poraz od Serene Williams) te s 34 godine prvi put u karijeri ušla u top 30 društvo. Posljednji smo put za nju čuli 2021., kad je rodila kćer te najavila da će se „oprostiti na svoj način“. Službeni oproštaj, međutim, nikad nije stigao, a nerealno je očekivati da će u 44. godini opet osvanuti u ždrijebu nekog turnira. Danas živi skrovitim životom na Floridi, a nema je ni na društvenim mrežama.

MIRJANA

LUČIĆ -BARONI

sigurno SPORT okruženje kao

O tome što znači siguran sport, kako prepoznati nasilje i pritiske, kako graditi zdrave odnose te kako sportaši i treneri mogu biti nositelji pozitivnih promjena u svojim sredinama razgovaralo se na “Danima sigurnog sporta”

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ; Foto: HOO

Više od 100 sportašica i sportaša te više od 70 trenera odazvalo se na dvodnevnu edukaciju

Hrvatskog olimpijskog odbora pod nazivom „Dani sigurnog sporta - mjesto gdje počinje razgovor“, održanu u prostorijama nacionalne olimpijske udruge u Zagrebu.

Prvi dan okupljanja usmjerenog na sport kao sigurno okruženje za sve sportašice i sportaše, otvorio je pozdravnim govorom predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, ustvrdivši da je ovo vrlo značajno okupljanje jer i roditelji moraju znati u kakvom okruženju šalju djecu na treninge, a zbog loše demografske slike u Hrvatskoj, zadaća je privući što više djece u sportu iz male baze od oko 700 000 stanovnika mlađih od 19 godina. Proslavljena olimpijka i dopredsjednica HOO-a Barbara Matić istaknula je važnost osjećaja sigurnosti u sportu, „budući da mnogi sportaši provedu u njemu velik dio života“. Poručila je mladim sportašima da ne smiju dopustiti nikakvu diskriminaciju i nasilje, a na taj se niz misli nadovezala i predsjednica HOO-ove Komisije za ravnopravnost spolova u sportu Morana Paliković Gruden, istaknuvši da je najvažnije osvijestiti i prepoznati problem te pronaći metode za djelovanje na njegovo otklanjanje.

SVE ČEŠĆE ONLINE NASILJE

Na temu „Što je siguran sport?“, govorila je kroz vrlo dojmljivu prezentaciju izv. prof. dr. sc. Zrinka Greblo Jurakić s Odsjeka za psihologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i članica međunarodnog stručnog tima Vijeća EU koje se bavi načelima sigurnog sporta. Posebno zanimljiv dio bili su pozitivni i negativni

potencijali sporta, pri čemu je istaknuto da su „u okruženju u kojem se osobna dobrobit sportaša podređuje sportskom uspjehu, češće prisutni različiti oblici nasilnog ponašanja koji mogu imati snažan negativan učinak na tjelesno i psihičko zdravlje sportaša, na rezultat i motivaciju za daljnje bavljenje sportom“. Kroz interaktivno predavanje “STOP nasilju u sportu: Prepoznavanje online i seksualnog nasilja”, pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević i klinička psihologinja te voditeljica Centra za zdravlje mladih, Ella Selak Bagarić, uspjele su se i aktivno uključiti u edukaciju nazočnih auditorija, ali i dobiti neke relevantne odgovore. Pravobraniteljica za djecu priopćila je da su u prošloj godini stigle 52 prijave u području zaštite djece u sportu, ali niti jedna od samih sportaša. Dodala je da je pravo sportaša zaštititi tjelesni i psihički integritet, djelovati u okruženju bez nasilja, a obveza im je ne šutjeti, odnosno prijaviti sve nepravilnosti nadležnim institucijama. Selak Bagarić istaknula je da se nasilje u sportskom okruženju sve češće manifestira kroz digitalne kanale komunikacije, od kojih su najzastupljenije društvene mreže. Što se tiče seksualnog nasilja, kao vrlo složenog oblika interpersonalnog nasilja, ono u sportu može biti prikriveno autoritetom, zatvorenim strukturama

IZNIMNO ZANIMLJIV PANEL OBILJEŽIO JE

SNAŽAN MOTO VRHUNSKOG TRENERA

MLADENA KATALINIĆA KOJI PRIMJENJUJE

NA SVOJIM ŠTIĆENICIMA SPORTAŠIMA: “TVOJ JE USPJEH TVOJA ZASLUGA, A NEUSPJEH MOJA ODGOVORNOST”.

i kulturom šutnje.

Trećim predavanjem “Suočavanje s pritiscima: Kako tvoje ponašanje može promijeniti tvoj put do uspjeha?”, mentalna trenerica Sandra Đurijanček također je uspjela animirati sportašice i sportaše za sudjelovanje. Mentalni trening, pozitivni i negativni stres, intenzitet i fokus, krugovi kontrole.., sve su to pojmovi s kojima su se mnogi od njih susreli, a sad su dobili i naputke kako se s njima nositi u svakodnevnom životu, ponajprije usmjerenom na ritam treninga i natjecanja.

Panel diskusiju tematskog naslova “Odnos trenersportaš kroz vrijeme”, obilježili su iskusnim i vrlo iskrenim iskazima aktualni i bivši vrhunski sportaši i sportašice: Damir Martin i Mirna Rajle Brođanac (veslanje), Matea Parlov Koštro i Andrea Ivančević Petrač (atletika), Mia Šimunić (vaterpolo, danas izbornica ženske reprezentacije) te trenerski dvojac Mladen Katalinić (atletika) i Dinko Kremić (hrvanje). Uz moderiranje glavne urednice časopisa Olimp Ninne Lare Vidaković gotovo su svi konstatirali da je nekada bilo „normalno“ bespogovorno slušati trenere i druge autoritete, pa i pretrpjeti njihova moguća maltretiranja, ali, uz aktualna sredstva komunikacije te osviještenost svih aktera o potencijalnoj problematici i pravnoj zaštiti koja im je na raspolaganju – danas takve pojave ne bi smjelo biti, odnosno ne bi ih se smjelo tolerirati. Također, svi su se složili u tome da pri analizi sigurnosti u sportu definitivno treba odvojiti vrhunski sport od sporta za djecu i mladež. Iznimno zanimljiv panel obilježio je snažan moto Mladena Katalinića koji primjenjuje na svojim štićenicima sportašima: “Tvoj je uspjeh tvoja zasluga, a neuspjeh moja odgovornost”.

U osvrtu na edukaciju, anketirani sportaši najčešće su za nju koristili izričaje: korisna, potrebna, poučna, zanimljiva, ohrabrujuća…

ČOVJEK - SPORTAŠ - IGRAČ

- POBJEDNIK

Drugi dan edukacije bio je u znaku modificirane edukacije istih predavača, usmjerenih na trenere i trenerice, kojih se odazvalo čak 70. Prisutnima su se uvodnim riječima obratili direktor HOO-ova Ureda za programe nacionalnih sportskih saveza Neven Šavora te inicijatorica projekta Morana Paliković Gruden te pozvali trenere da se i vlastitim idejama i prijedlozima uključuju u projekt. Potom su uslijedila četiri predavanja eminentnih stručnjak(inj)a, blisko povezanih s tematskim područjem. Temom “Siguran sport - temelj osobnog i profesionalnog razvoja sportaša”, drugi dan je otvorila izv. prof. dr. sc. Zrinka Greblo Jurakić koja je i trenerima, kao i dan prije sportašima, najviše ukazala na pozitivne i negativne učinke sporta, pri čemu imperativ rezultata nikako ne može biti nauštrb dobrobiti sportaša. Govoreći o vrstama nasilja i posljedicama koje mogu izazvati, odaslala je poruka da samo sigurno sportsko okruženje može donijeti vrhunsku sportsku izvedbu. Na kraju je pozvala i trenere da se upoznaju s pravima i mehanizmima zaštite od nasilja bilo koje vrste.

Helenca Pirnat Dragičević i Ella Selak Bagarić tog su dana prezentirale temu “Prepoznavanje nasilja među

sportašima – cyberbullying i seksualno nasilje”. Budući da su treneri definirani kao ključni nositelji kulture, sigurnosti i dostojanstva u sportu, predavanjem ih se pokušalo motivirati, potaknuti i osnažiti za aktivno uključivanje u izgradnju sportskog okruženja koja su za djecu i mladež razvojno poticajna, emocionalno sigurna i zakonski usklađena. Tijekom izlaganja provedena je i anonimna anketa o najvećim rizicima za sigurnost djece u sportu, a odgovori su bili itekako konkretni: nekompetentni treneri, vršnjačko nasilje, preambiciozni roditelji, pritisak trenera i roditelja na rezultat, umor trenera koji su zajedno i vozači na dugim putovanjima… Ravnatelj Centra za istraživanje i razvoj vrhunske sportske pripreme dr. sc. Igor Jukić govorio je o dvojakoj ulozi trenera: „Sportski trener – pružatelj i tražitelj zaštite“. U odnosu prema sportašima, trenerima je postavljen „evolucijski“ proces: čovjek - sportaš - igrač - pobjednik. Naglasio je da u današnjici sve veći broj natjecanja utječe na manju količinu treninga i tako stvara ugrozu za zdravlje sportaša, ustvrdivši i da demokratičniji stil trenera (makar bio nepopularan u praksi), može rezultirati manjim brojem ozljeda sportaša. Kao temelj svega postavio jekomunikaciju i težnju za postizanjem harmonije. Zaključio

PRVI KORAK NIJE PRAVILNIK. PRVI KORAK JE RAZGOVOR. PRATITE PROJEKT “ZA SIGURAN SPORT” - MJESTO GDJE RAZGOVOR POČINJE. SUDJELUJTE. BUDITE DIO PROMJENE. PROJEKT JE POČETAK STVARANJA NOVIH NORMI U HRVATSKOM SPORTU. - PORUKA JE HOO-A

je da i treneri imaju pravo na sigurno okruženje, lišeno društvenog pritiska, kao i pritisaka koji dolaze od navijača, roditelja, novinara i medijskih kuća…

Dvodnevno predavanje zaključila je, kao i prethodnog dana, Sandra Đurijanček s temom “Prepoznavanje i suočavanje sa stresom i pritiscima za postizanje rezultata. Nakon što je trenere upoznala s mentalnim treningom, vrstama i edukacijama zbog stresa te krugovima kontrole, fokusom i intenzitetom, odaslala im je i brojne korisne savjete. Objasnila im je kako u fokusu moraju imati nadohvat ciljeve koji se postupno mogu povećati; moraju biti podrška sportašima, uz pohvale i za mali napredak. Zatim je potrebno ohrabrivanje i poticanje za daljnje ciljeve bez stvaranja pritiska što je sastavni dio procesa. Također, izvedba ne može uvijek biti stopostotna, pa je savjet da se u komunikaciji ne koriste kritički tonovi, nego rekapitulacija u stilu “što je moglo biti bolje?”. Svi sudionici oba dana dobili su brošuru koja je, osim rasporeda predavanja i njihovih značajki te ključnih poruka, sadržavala i glavnu poruku projekta, kratku priču o razvoju loga, izjave stručnjaka i riječ Pravobraniteljice za djecu, izjave sportaša ambasadora projekta te zanimljive statističke podatke. Zagrebačka edukacija „Dani sigurnog sporta - mjesto gdje počinje razgovor“ samo je početak HOO-ova dugoročnog projekta za stvaranje sigurnog sportskog okruženja i novih normi u hrvatskom sportu.

Vrtoglavi rast popularnosti

padela i pickleballa

Padel se već udomaćio u Hrvatskoj, HPS je i privremeni član HOO-a, a sve više se igra i pickleball, inače iznimno popularan sport u SAD-u. U Europi je padel najbrže rastući sport, s već golemim bazama igrača u Španjolskoj, Italiji, Francuskoj i Švedskoj, dok ga u svijetu igra više od 25 milijuna ljudi

Piše: VITO ZRNIĆ; Foto:UNSPLASH

padel pickleball

Padel je, uz nogomet, najbolji sport koji sam ikad igrao. Postao sam ovisan o njemu! Riječi Jürgena Kloppa, legendarnog bivšeg trenera Liverpoola, možda najbolje ilustriraju nagli rast popularnosti sporta koji je još do prije desetak godina većini sportskih fanatika bio nepoznat pojam, a danas se, u 2025. godini, igra u praktički svakom kutku svijeta. Od neobične rekreacije koja je davne 1969. potekla iz Meksika, do omiljenog hobija vrhunskih sportaša i legitimnog kandidata za olimpijski program - tako bi se mogao opisati put ovog sporta s reketima, poznatog po brzoj igri, atraktivnim poenima, obilju taktike i karakterističnom, tupom zvuku “pok”. Onima koji ga još nisu iskusili, prva asocijacija na padel vjerojatno je da gledaju tenis unutar zidova, što je samo djelomično točno. Sportovi su po mnogočemu slični, počevši od načina bodovanja, ali imaju još više razlika. Teren za padel je manji (10 x 20 metara), reketi su izrađeni od kompozitnog materijala i nemaju žice, loptice su mekše, pravila su drugačija, baš kao i udarci i tehnika. Tijekom igre koriste se zidovi, poput onih u skvošu, a servira se s lopticom u razini ili ispod struka. Gotovo uvijek igra se u

parovima, a u rijetkim prilikama kada se igra singl, teren je još uži (6 puta 20 metara). Razlog zašto je postao toliko popularan leži ponajprije u njegovoj dinamičnosti i atmosferi. I rekreativni i službeni mečevi opušteniji su od teniskih, sama igra je uzbudljiva, a na velikim turnirima

Jürgen Klopp strastveni je igrač padela (Foto: IG screenshot)

publika aktivno sudjeluje u mečevima. Čak se i igrači odijevaju ležernije nego profesionalni tenisači.

- Padel je poput otrova. Uđe u vaše tijelo i onda ste zauvijek inficirani - opisao ga je Paquito Navarro (36), Španjolac koji je svojedobno bio treći na svjetskoj ljestvici, a trenutačno je 11. Svjetskim vrhom uglavnom dominiraju igrači sa španjolskog govornog područja. Broj jedan dijele Argentinac Agustín Tapia, koji je zbog svoje elegancije i vještine u igri poznat kao „Mozart iz Catamarce“, i njegov suigrač Španjolac Arturo Coello. Iza njih se nalazi također španjolsko-argentinski par (Galán/Chingotto), zatim Argentinac Stupaczuk i tako dalje. Jedini „uljez“ u top 20 je Brazilac Bergamini (12.), a ako se pitate kako stoje Hrvati, u svijetu profesionalnog padela (zasad) ih nema na mapi.

PADEL JE, UZ NOGOMET, NAJBOLJI SPORT

KOJI SAM IKAD IGRAO. POSTAO SAM OVISAN O NJEMU - IZJAVIO JE JURGEN KLOPP, LEGENDARNI BIVŠI TRENER LIVERPOOLA.

No, padel i kod nas iz godine u godinu dobiva sve veći zamah. Hrvatski padel savez osnovan je još 2017., a svake se godine održavaju državni turniri na otvorenom. Od 2020. HPS je i privremeni član Hrvatskog olimpijskog odbora, a u zemlji već djeluje 15 klubova. Kada je riječ o Europi, padel je na našem kontinentu najbrže rastući sport, s već golemim bazama igrača u Španjolskoj, Italiji, Francuskoj i Švedskoj, dok ga u svijetu igra više od 25 milijuna ljudi. Premda još uvijek nije dio olimpijskog programa, šanse da ga vidimo već na Igrama u Brisbaneu 2032. godine prilično su ozbiljne. Da bi to postao, Međunarodna padel federacija (FIP) morala je, kao prvi korak, okupiti najmanje 75 članica, a danas ih ima više od 80.

NEMA VOLEJA U „KUHINJI“

Pickleball je drugi sport s reketom koji se nezaustavljivo probija na veliku scenu, a sve više osvaja i publiku u Hrvatskoj. Kombinira pravila i elemente triju sportovatenisa, badmintona i stolnog tenisa, a igra se reketima (tzv. “paddle”) na terenu veličine badmintonskog (13 puta 6 metara), s modificiranom mrežom i laganom plastičnom lopticom s rupama. Nastao je 1965. godine u SAD-u, gdje je postao iznimno popularan (igra ga više od 20 milijuna ljudi), a u saveznoj državi Washingtonu čak je i službeni sport.

Zbog činjenice da je teren znatno manji od teniskog, pickleball je, baš kao i padel, idealan za sve uzraste, pa i stariju populaciju, iako igra također može biti vrlo intenzivna. Jedno od specifičnih pravila jest tzv. “kuhinja”, zona blizu mreže u koju se ne smije zakoračiti prilikom odigravanja voleja, što sportu daje dodatnu dozu taktike i sprečava snažne udarce iz blizine. Može se igrati u

dvorani i na otvorenom, a zbog društvenog karaktera i lakšeg pokrivanja terena, pickleball je također popularniji u parovima nego u singlu. U njegov razvoj ulagali su celebrityji poput Billa Gatesa, LeBrona Jamesa i Toma Bradyja, što ga je dodatno približilo široj javnosti. U Hrvatskoj zasad ne postoji nacionalni pickleball savez, no nedavno je na terenima u Veslačkoj ulici u Zagrebu održan pokazni turnir, dok se u Splitu sredinom lipnja otvorio najveći centar za pickleball u Europi, s čak 12 terena.

Sudeći prema sve većem interesu rekreativaca, samo je pitanje vremena kada će ovaj sport i kod nas zakoračiti na višu razinu.

ZBOG DRUŠTVENOG KARAKTERA I LAKŠEG POKRIVANJA TERENA, PICKLEBALL JE POPULARNIJI U PAROVIMA NEGO U SINGLU. U NJEGOV RAZVOJ ULAGALI SU CELEBRITYJI POPUT BILLA GATESA, LEBRONA JAMESA I TOMA BRADYJA, ŠTO GA JE DODATNO PRIBLIŽILO ŠIROJ JAVNOSTI.

Na svečanosti u Kninu 7. put dodijeljena Nagrada “Milan Neralić”

Grad Knin i Zajednica sportova grada Knina bili su domaćini svečanosti uručenja tradicionalne Nagrade “Milan Neralić” koju

Hrvatski olimpijski odbor svake godine dodjeljuje za izniman doprinos razvoju i unaprjeđenju sporta na lokalnoj razini

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ Foto: MIŠO OBRANOVIĆ

Laureati sedmog izdanja Nagrade, koja se dodjeljuje za životno djelo, četvero je zaslužnih pojedinaca i jedna sportska udruga: bivša odbojkašica, danas sportska dužnosnica i članica Vijeća HOO-a Snježana Jurinić (na prijedlog Športske zajednice grada Zadra), profesorica tjelesne i zdravstvene kulture Ankica Mustapić (bivša djelatnica ZŠS-a/SSGZ-a, na prijedlog HOO-a), nekadašnji rukometaš i rukometni sudac, potom istaknuti sportski djelatnik Veljko Karabaić (na prijedlog Zajednice sportova Primorsko-goranske županije), svestrani dužnosnik, sponzor i inicijator gradnje sportske infrastrukture Željko Maletić (prijedlog Športske zajednice Bjelovarsko-bilogorske županije) i udruga - Sportska zajednica Istarske županije, u čije ime je nagradu primio njezin predsjednik Mladen Pavićević Nakon što je klapa Sebeniko izvela nacionalnu himnu, svečani skup u Galeriji Kninskog muzeja pozdravili su župan Šibensko-kninske županije Marko Jelić, gradonačelnik Knina Marijo Ćaćić i glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač. Uz direktora Ureda za programe lokalnog sporta na lokalnoj razini HOO-a Hrvoja Balena, svečanosti su nazočili i predsjednik Zajednice sportova grada Knina Josip Bebek te zapovjednik

gardijske mehanizirane brigade, brigadir Mirko Stošić Nagradu „Milan Neralić“ utemeljio je Hrvatski olimpijski odbor 2019. godine na inicijativu aktualnog glavnog tajnika Siniše Krajača. Osim pisane povelje, sastavni dio Nagrade je skulptura na temu Neralićeva lika i djela, kao prvog Hrvata s ostvarenim olimpijskim nastupom i osvojenom olimpijskom medaljom (bronca u mačevanju na Igrama 1900. u Parizu). Skulptura

OSIM PISANE POVELJE, SASTAVNI DIO NAGRADE JE SKULPTURA NA TEMU NERALIĆEVA LIKA I DJELA. SKULPTURA PRIKAZUJE ČIN DAVANJA MAČA, A BLAGI NAKLON SUGERIRA ODAVANJE POČASTI. SIMBOL OLIMPIJSKOG PLAMENA NA PRSIMA IZRAZ JE NERALIĆEVA ŽARA I LJUBAVI PREMA SPORTU, A NJEGOVIM POZICIONIRANJEM PORED SRCA I IZNAD JASTUKA S POLOŽENIM MAČEM DOBIVA SE DOJAM KAKO DOBITNIKU

OVE NAGRADE PREDAJE SVOJ ŽAR I LJUBAV PREMA SPORTU.

Snježana Jurinić

Veljko Karabaić

Željko Maletić

je izrađena u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, a uoči prve dodjele na natječaju za izradu skulpture pobijedilo je idejno rješenje studenta Matije Gajića Puškarića. Skulptura prikazuje čin davanja mača, a blagi naklon sugerira odavanje počasti. Simbol olimpijskog plamena na prsima izraz je Neralićeva žara i ljubavi prema sportu, a njegovim pozicioniranjem pored srca i iznad jastuka s položenim mačem dobiva se dojam kako dobitniku ove nagrade predaje svoj žar i ljubav prema sportu. Neralićev kip postavljen u Slunju 2022. godine u potpunosti je izrađen prema skulpturi istoimene HOO-ove nagrade. Hrvatski olimpijski odbor zahvalio je Zajednici sportova grada Knina i Poglavarstvu grada Knina na domaćinstvu svečanosti 7. izdanja Nagrade “Milan Neralić”.

Ankica Mustapić

Mladen Pavičević (SZ Istarske županije)

O MILANU NERALIĆU

Rođen je 26. veljače 1875. u Slunju, gdje je završio osnovnu školu. S mačevanjem se prvi put susreo za vrijeme služenja vojnog roka u Karlovcu, iz kojeg je 1885. poslan u Bečko Novo Mjesto na Institut za vojne učitelje mačevanja i tjelovježbe. Godine 1908. preselio je u Berlin, gdje je do 1914. radio kao trener u građanskim i vojnim klubovima. Nastupajući za Austriju na II. modernim Olimpijskim igrama u Parizu 1900. u konkurenciji profesionalnih učitelja, Neralić je u disciplini sablja ostvario četiri pobjede iz sedam dvoboja, što mu je donijelo povijesnu brončanu medalju. Godine 1912. priredio je mačevalačku akademiju u Slunju na kojoj je nastupio sa suprugom Wilchelminom, što je u to vrijeme bila prvorazredna senzacija. Svaki njegov dolazak u domovinu najavljivan je i praćen s osobitom pozornošću. Preminuo je 17. veljače 1918. u Beču te je pokopan na središnjem bečkom gradskom groblju.

NEZAUSTAVLJIV LOV NA 80 NAGRADA

na Petrol klub kartici 8 x

2.000 € kredita

iPhone 16

Pro 512 GB 8 x

Provjerite druge nagrade:

Sportska raznolikost

u županiji „od mora do gora“

Kada je riječ o sportašima i sportskim klubovima, svi znaju za nogometaše Rijeke koji su ove godine osvojili dvostruku krunu. No, sport u Primorsko-goranskoj županiji ima i brojne druge adute...

Piše: MARIN ŠAREC; Foto: PGŽ

Zajednica sportova

Primorsko-goranske

županije ima 29 županijskih saveza raznih sportova te još osam gradskih i općinskih s oko 18 tisuća registriranih sportašica i sportaša. Još je toliko rekreativaca koji nisu u natjecateljskom procesu. U županiji je registrirano više od 700 sportskih udruga i sve navedeno zahtijeva i velika financijska ulaganja. - Primorsko-goranska županije puno ulaže u sportsku infrastrukturu. U Skijaški centar Platak je, tako, zadnjih desetak godina uloženo jako puno sredstava, obnovljeni su skijalište, žičara i sportski tereni, ne samo skijaški već i oni na kojima je moguće kroz cijelu godinu baviti se sportskim aktivnostima. U Rijeci imamo kompleks od šest bazena, uključujući i bazen za skokove u vodu, što malo tko ima. Imamo i bazen u Delnicama. U Bakru se trenutačno gradi multifunkcionalna dvorana i dva bazena uz tu dvoranu s još nekim popratnim sadržajima. Ali koliko god da imamo sportskih objekata, još uvijek nam ih nedostaje. „Smjestili“ smo sportaše koji se bave vrhunskim sportom, no manjka nam objekata za sportsku rekreaciju. Nedostaju nam sportske dvorane za borilačke i loptačke sportove u kojima bi mogli trenirati sportaši mlađih dobnih skupina - pojašnjava nam glavna tajnica Zajednice sportova Primorsko-goranske županije Katja Luketić. Pomalo iznenađujuće djeluje podatak da u županiji koja ima izlaz na more ima puno neplivača, pa se veliki napori ulažu u njihovu obuku.

- Već se duži niz godina u Rijeci provodi projekt „Rijeka pliva“, no na razini županije je taj projekt zaživio tek 2023. Pokazatelji su bili jako loši, u riječkom prstenu i Gorskom kotaru imamo 40 posto neplivača. Do mora je, istina, svima lako doći, ali ovaj projekt omogućuje da dođemo i do djece koja možda nisu u prilici preko ljeta doći na more i da ona kroz našu obuku nauče plivatikaže Katja Luketić.

I RONJENJE NA DAH I SKIJANJE

Financiranje sporta u PGŽ-u je na vrlo visokoj razini. Odnosno, kako navodi glavna tajnica Zajednice sportova: - Imamo nekoliko programa koje sufinanciramo, a prvenstveno nas financira Primorsko-goranska županija. Za ovu godinu smo za financiranje sporta dobili

1.000.047 eura, što je iznadprosječan iznos u odnosu na ostale županije. Točnije, naša županija izdvaja najviše za javne potrebe u sportu. Financiramo organiziranje natjecanja, sudjelovanje na natjecanjima, pripreme sportaša, nabavku opreme i stručni rad. Tako financiramo i 25 županijskih trenera koji rade sa svim klubovima na području županije, okupljaju selekcije i rade županijske kampove. Pratimo i programe Hrvatskog olimpijskog odbora i njihove natječaje Aktivne zajednice i Od sportske škole do olimpijskih igara i upućujemo na njih naše korisnike. Svake godine naši savezi i klubovi dobivaju sredstva na tim natječajima i njima nabavljaju vozila koja su nužna sportašima za odlaske na natjecanja i opremu za trenažne procese i organizaciju natjecanja. I mi na razini županije imamo program nabavke opreme, a u zadnje tri godine provodi se i natječaj Ministarstva turizma i sporta, što nam je još jedan izvor financiranja. To nam je pomoglo kod nabavke opreme i zapošljavanja više trenera.

Kada je riječ o sportašima i sportskim klubovima, svi znaju za nogometaše Rijeke koji su ove godine osvojili dvostruku krunu. No, sport u PGŽ ima i brojne druge adute.

ZA OVU GODINU SMO ZA

FINANCIRANJE SPORTA DOBILI

1.000.047 EURA, ŠTO JE

IZNADPROSJEČAN IZNOS U ODNOSU NA OSTALE ŽUPANIJE. TOČNIJE, PRIMORSKO-GORANSKA

ŽUPANIJA IZDVAJA NAJVIŠE ZA

JAVNE POTREBE U SPORTU.”

- Loptački su nam sportovi, istina, zadnjih godina malo stagnirali, ali zadnje se tri godine puno njih pokrenulo i na razini grada i na razini županije. Mogu izdvojiti Rukometni klub Zamet, i muški i ženski, uskoro ih očekujemo pri vrhu nacionalnih liga. Košarkaški klub Kvarner igra najviši rang natjecanja, a imamo i jako dobre odbojkaške ekipe. Moram posebno naglasiti dva gimnastička kluba koji ostvaruju dobre rezultate na državnoj i svjetskoj razini, nekoliko gimnastičarki nastupa i u Svjetskom kupu, a tu je i karate gdje imamo europsku prvakinju Emu Sgardelli te Nikolinu Golomboš. Tu su, dakako, i naše boćarice i boćari koji svake godine osvajaju svjetska odličja. Nadamo se da će se i Plivački klub Primorje vratiti na vrh jer su dobro ekipirani i vode ih bivši plivači, ali postoje još dva kluba koja su im zdrava konkurencija - PK Kantrida i PK Nevera.

Mi smo županija „od mora do gora“, pa imamo i sjajnu skijašicu Leonu Popović koja je prije ozljede ostvarivala sjajne rezultate u Svjetskom kupu i vjerujemo da će nastaviti tamo gdje je stala prije ozljede. Moram još spomenuti i ronioce na dah: Petar Klovar i Vitomir Maričić ostvaruju vrhunske rezultate i na svjetskim prvenstvima - zaključuje Katja Luketić.

MISIJA

GRADA

CRIKVENICE: UKLJUČITI DJECU VEĆ OD VRTIĆKE DOBI U SPORT

Grad Crikvenica dobar je primjer ulaganja u sport i sportsku infrastrukturu u Primorskogoranskoj županiji.

- Na području grada Crikvenice djeluje 36 sportskih kolektiva, mnogi naši sportaši sudjeluju na europskim i svjetskim natjecanjima. Naši su boćari svjetski prvaci već dugi niz godina. Velik broj djece uključen je u rad klubova, pa ima nekih razreda u školama u kojima gotovo da i nema djece koja se ne bave sportom. Veseli me da djeca imaju mogućnost birati različite sportove, pri čemu nam je jako bitan i odgoj u sportskom duhu. Prošle godine smo se prijavili na natječaj pri Ministarstvu demografije i useljeništva i dobili sredstva za školu plivanja. Nastojimo u sport uključiti djecu već od vrtićke dobi u sport, i to je naša misija - kaže gradonačelnica Crikvenice Ivona Matošić Gašparović Crikvenica ne oskudijeva sportskim objektima, ali se i dalje investira u njihovu obnovu i izgradnju. - Imamo veliku gradsku sportsku dvoranu i tri manje. Svaka naša matična osnovna škola (kao i svaka srednja) ima sportsku dvoranu. Imamo zatvoreno boćalište te plivalište i niz sportskih terena na otvorenom. Ono što nam nedostaje je zatvoreni bazen za plivanje i vaterpolo. Tu je i nogometni stadion na kojem postavljamo reflektore kojih nikad do sada nije bilo. Ugovorena vrijednost radova je 132.695 eura. Uskoro započinju i radovi na uređenju sportskog igrališta OŠ Vladimira Nazora, za što je Gradu Crikvenici odobreno sufinanciranje od Ministarstva turizma i sporta u iznosu od 95.000 eura. Novo igralište bit će opremljeno kvalitetnom podlogom i novom opremom za košarku, mali nogomet, rukomet i badminton. U fazi projekta je i dvorana uz OŠ i vrtić u Selcu - pojašnjava gradonačelnica. Ove godine je program sporta i tehničke kulture planiran u visini 1.142.000 eura, u što su uključene i investicije. Za redovnu djelatnost sportskih udruga u 2025. osigurano je 415.000 eura. Za poticanje izvrsnosti, nastupe na svjetskim i europskim prvenstvima i stipendiranje sportaša osigurano je 21.000 eura, a za sportske manifestacije 27.000 eura. Sportski objekti kojima raspolaže Crikvenica su Gradska sportska dvorana, dvorana OŠ Z. Cara, Dvorana SŠ dr. A. Barca, dvorana OŠ V. Nazora, nogometni stadion s pomoćnim terenom, nogometni kavez – Duga, rukometno igralište Matkino (Selce), rukometno igralište Dramalj, Boćarski dom Gornji kraj, boćalište Matkino (Selce), boćalište Dramalj, boćalište Jadranovo, sportski tereni i igralište s umjetnom podlogom Jadranovo te otvoreno plivalište.

“Letac”s lijevog krila

Rođeni Dubrovčanin Boris Jarak

više je volio trčati nego plivati pa je, umjesto u vaterpolu, završio u - rukometu.

Danas se ponosi olimpijskom broncom (Seul 1988.) i svjetskim srebrom (Island 1995.)

Piše: DANIJEL STAREŠINČIĆ

Foto: HOO

Dubrovnik je izrodio mnogo vrhunskih sportaša, a jedan od njih je Boris Jarak, koji je 20 godina dugu i lijepu rukometnu karijeru okrunio s olimpijskom broncom i svjetskim srebrom.

Njegov sportski put počeo je 1977., sa 14 godina, u mlađim uzrastima Rukometnog kluba Dubrovnik.

- Kao i svi Dubrovčani isprobao sam vaterpolo koji je specifičan sport. Nije međutim bio za mene; više sam volio trčati nego plivati, pa sam tako igrao nogomet, a na kraju se u potpunosti okrenuo rukometu koji su iz Metkovića donijeli braća Luka i Pero Veraja – prisjeća se Jarak.

NEZGODAN ZA ČUVANJE

Igrali su Drugu jugoslavensku ligu, bili i prvaci tadašnje Hrvatske lige, a on je odskakao kvalitetom. Za njegov brzi razvoj i uspon zaslužni su bili svi pomalo - od obitelji do trenera, ali i neke druge stvari...

- Imao sam određeni talent bez kojeg je teško napraviti velike rezultate, ali isto tako bez napornog rada nije moguće doći do vrhunskih ostvarenja. Tako da je to bio spoj jednog i drugog, uz enormnu želju i nadu koja te nosi. Ako radiš kako treba, marljivo i uporno, snovi će ti se možda i ostvariti – kaže.

Mi bismo dodali i genetika. Bio je visok 190 cm što je za krilnog igrača na lijevoj strani bilo pomalo neobično, ali zato je bio vrlo nezgodan za čuvanje. I dok danas krila žele doći do što više laganih golova iz kontri, on je obožavao igru „1 na 1“. Na taj bi način vrlo često dolazio do pozicije za šut, postizao zgoditke, a zato su ga silno voljeli i treneri, gdje god bio.

- Nalazio sam se više u zraku, nisam padao na parket

- objasnio je svoj stil Jarak za kojeg je brzo postalo jasno kako je prerastao dubrovačku sredinu.

Sa 16 godina već je ušao u seniorske vode, 1981. otišao na odsluženje vojnog roka, da bi zatim završio u jednom od najjačih klubova na prostorima bivše države –zagrebačkom Medveščaku.

- Bilo je i nekih drugih ponuda, čak sam već imao dogovoreno sa Splitom, ali prevagnula je želja da dođem u Medveščak. A u Zagrebu sam upisao i fakultet... – govori. Medveščak je bio pun pogodak. Proveo je u „medvjedima“ osam godina i osvojio tri Kupa u ligi koja je bila jedna od najjačih u Europi. Prvi trofej najradije pamti: došao je 1987., a Jarak je u finalu koje je odlučeno u produžecima (26:24), nanizao čak 13 pogodaka!

- Bilo je to protiv iznimno jakog Borca iz Banje Luke. Bili smo mlada momčad u kojoj smo tek Goran Perkovac i ja bili povremeni reprezentativci. Taj trofej mi je ostao u najljepšem sjećanju iako su mi, naravno, i preostala dva Kupa (1989. i 1990.) draga – govori.

BIO JE VISOK 190 CM ŠTO JE ZA KRILNOG IGRAČA NA LIJEVOJ STRANI BILO POMALO NEOBIČNO, ALI ZATO JE BIO VRLO NEZGODAN ZA ČUVANJE. I DOK DANAS KRILA ŽELE DOĆI DO ŠTO VIŠE LAGANIH GOLOVA IZ KONTRI, ON JE OBOŽAVAO IGRU „1 NA 1“. NA TAJ BI NAČIN VRLO ČESTO DOLAZIO DO POZICIJE ZA ŠUT, POSTIZAO ZGODITKE, A ZATO SU GA SILNO VOLJELI I TRENERI, GDJE GOD BIO.

Do naslova državnog prvaka nije se moglo. Dominirala je Metaloplastika iz Šapca koja je u to vrijeme bila i dvostruki prvak Europe. Medveščak je bio tu negdje, blizu vrha, ali ne i na njemu samom.

- Bili smo nadomak, u jednom trenutku su nam pristupili Mirko Bašić, Zlatko Saračević i Irfan Smajlagić pa smo apsolutno mogli konkurirati za naslov, ali nešto je nedostajalo. Ni danas ne znam što točno... Iz Zagreba se uputio u Njemačku, u najjaču svjetsku ligu. Klub se zvao TV Eitra.

- Odande nosim samo lijepe uspomene. Mali klub iz malog mjesta koji je uspio ući u 1. ligu. U ono vrijeme smio je igrati samo jedan stranac s ovog područja, tako da se nije bilo lako probiti, ali to je bio jasan pokazatelj da vrijedim. Proveo sam tamo četiri godine i stekao neprocjenjivo životno iskustvo – veli Jarak. Uslijedio je povratak u hrvatsku metropolu, ali u RK Badel 1862 Zagreb koji je dominirao domaćom scenom. To se nastavilo i njegovim dolaskom te je u dvije sezone osvajao dvostruke krune, da bi zatim karijeru okončao u svojim „medvjedima“.

SAN SVAKOG SPORTAŠA

I u reprezentacijama je ostavio značajan trag. Za Jugoslaviju je upisao 49 nastupa, a odlazak na Olimpijske igre u Seulu ovjekovječio je brončanim odličjem. - San svakog sportaša je biti na OI, još kao dijete razmišljaš o tome. I dandanas kad ljudima kažeš da imaš olimpijsku medalju, nekako te svi gledaju drugačije. Zaista je posebna stvar biti dio tako velikog događaja, na istom si mjestu s mnogim velikanima iz različitih sportova... Što se tiče seulskog rukometnog turnira, sustav nije baš bio sasvim u redu. Bile su dvije skupine, prvoplasirani u njima su igrali za zlato, a drugoplasirani za broncu. Nije bilo polufinala, pa da prvi iz svake skupine igra protiv drugoplasiranih... Mi smo bili u skupini sa SSSR-om, s njima smo igrali odmah na startu turnira, mislim da je bilo 10 ili 11 ujutro. Nismo se snašli, izgubili smo i popravka više nije bilo. Završili smo drugi u grupi i onda u borbi za broncu pobijedili Mađarsku. Da je bilo polufinala igrali bismo s Korejom, prvom iz suprotne skupine, od koje smo bili puno bolji i igrali bismo finale. No, ne žalim, osvojili smo medalju... – priznaje Jarak.

Sedam godina kasnije došlo je drugo reprezentativno odličje, ali sad s Hrvatskom. Rat je još bio u Lijepoj Našoj i zato se svaka utakmica igrala s posebnim, domoljubnim zanosom. Rukometaši su na Islandu postali svjetski viceprvaci...

- Nešto posebno, najveći trenutak karijere! Želio sam medalju s Hrvatskom i ta želja mi se ispunila. Makar, u četvrtoj utakmici skupine protiv Rusa, dobio sam jak udarac, zaradio potres mozga i za mene je natjecanje bilo gotovo. Želio sam igrati u finalu, ali liječnička služba nije mi dopustila – prisjetio se Jarak. Godinu dana kasnije, na OI u Atlanti, ta generacija bila je zlatna, ali bez njega.

- Bio sam 1996. na EP-u u Španjolskoj gdje smo bili peti, posljednje mjesto koje je vodilo na Igre, ali ispao sam iz ekipe za Atlantu, bio sam na popisu rezervi. Ne, nije mi teško palo, već sam razmišljao o drugim stvarima... – kaže. Prije nego što se bacio u privatni biznis s kuhinjama, imao

HRVATSKI RUKOMET JE ODLIČAN, PA I

DANAS, ETO, IZBACUJE SJAJNE MLADE

IGRAČE. UOSTALOM, TO JE SPORT KOJI

HRVATI IZNIMNO VOLE... ZAGREB JE LIDER

NAŠEG RUKOMETA, ALI VOLIO BIH DA SE

NA KARTU RUKOMETA VRATE I OSTALI

CENTRI; METKOVIĆ, SPLIT, ĐAKOVO, BJELOVAR, OSIJEK…”

je i trenersku karijeru, vodio je juniorske reprezentacije Hrvatske i BiH, mlađe uzraste RK Zagreba, kao i seniorsku ekipu Izviđača (BiH). Otkako je on odigrao svoje zadnje utakmice, rukomet se dosta promijenio.

PREVELIK UTJECAJ SUDACA

- I mi smo igrali brzi rukomet, ali bili smo discipliniraniji, jer danas se nerijetko puca već u petoj-šestoj sekundi napada. Zapravo, mislim da je rukomet u nekim stvarima nazadovao. Poput ove igre bez vratara 7 na 6. Osobno mi se to nikako ne sviđa. Trebalo bi radije uvesti vremensko ograničenje napada, a vidim i dalje prevelik utjecaj sudaca – promišlja Jarak.

Za Hrvatsku se može reći da je u muškoj konkurenciji rukometna sila bez obzira što je bilo i kriznih razdoblja. - Rukomet nam je više od 30 godina u vrhu. Bilo je naravno i padova, ali nikako se ne slažem s onima koji misle da je automatski neuspjeh ako na nekom velikom natjecanju ne osvojimo medalju. Promijenili smo nekoliko generacija i praktički smo uvijek tu negdje blizu vrha. S obzirom na broj stanovnika i igrača, u biti smo izvanredno pozicionirani u svjetskom rukometu. Hrvatski rukomet je odličan, pa i danas, eto, izbacuje sjajne mlade igrače. Uostalom, to je sport koji Hrvati iznimno vole... Zagreb je lider našeg rukometa, ali volio bih da se na kartu rukometa vrate i ostali centri; Metković, Split, Đakovo, Bjelovar, Osijek… - zaključio je Boris Jarak.

DATUM I MJESTO ROĐENJA: 19. travnja 1963., Dubrovnik

KLUBOVI: RKHM Dubrovnik, RK Medveščak, TV Eitra, RK Badel 1862 Zagreb

TROFEJI: Kup Jugoslavije (1987., 1989., 1990.), Kup Hrvatske (1995., 1996.), prvenstvo Hrvatske (1995., 1996.)

REPREZENTACIJA: Jugoslavija (1987.-1990.) –49 nastupa, Hrvatska (1995.-1996.) – 12 nastupa

ODLIČJA: olimpijska bronca (1988.), svjetsko srebro (1995.)

Čarolija holivudskih

Piše: ANA POPOVČIĆ

Kada se, na kongresu Međunarodnog olimpijskog odbora, birao domaćin za Igre 1932., Los Angeles je bio jedini kandidat, a jedan od delegata upitao je Williama Garlanda (predsjednika organizacijskog odbora LA 1932.) – „Gdje je taj Los Angeles? Jel’ to blizu Hollywooda?“. U konačnici je taj gotovo nepoznati Grad Anđela – u to vrijeme potpuno zasjenjen svojom filmskom industrijom – organizirao Olimpijske igre baš kao još jedan filmski spektakl. Pravi motiv za domaćinstvo ovih Igara također je vidljiv iz navedenog pitanja, a nije imao gotovo nikakve veze ni sa sportom ni s duhom olimpizma. Riječ je isključivo bila o marketingu i - nekretninama. Naime, spomenuti Garland (koji je osmislio i proveo cijelu operaciju OI) bio je dugogodišnji predsjednik najveće američke profesionalne udruge za agente i posrednike u prometu nekretninama. Obogatio se upravo zahvaljujući nekretninskom boomu koji je zahvatio Los Angeles: od 10 000 stanovnika 1900. godine, grad je do 1930-ih narastao na 1.3 milijuna. Garland je bio autor jedne od najvećih promidžbenih kampanja koje je svijet vidio, prodajući kalifornijski način života kao „Novi Mediteran“ i „Raj na Pacifiku“, a Olimpijske igre organizirane su zapravo kao reklama za nekretnine i način da se podigne njihova cijena. U principu, taj trgovac i biznismen prvi je prepoznao snagu olimpijskog pokreta kao medija za stvaranje i širenje novih ideja i poruka. Nacisti će s idućim Igrama, 1936. u Berlinu, itekako iskoristiti i zloupotrijebiti tu snagu – baš po uzoru na LA.

KAUBOJI I JAHAČI RODEA KAO OSIGURANJE

Izvještavajući s ceremonije otvaranja Igara, New York Times napisao je da je to najveća seoba u Kaliforniju još

Olimpijskih igara

U vremenu velike krize, Los Angeles je prodao san – i ljudi su ga rado kupili. Olimpijske igre nikada više nisu bile iste, Hollywood ih je pretvorio u pozornicu, a svijet ih je naučio gledati kao oblik zabave

od zlatne groznice. Stvarnost je bila prilično drugačija –zbog velike udaljenosti i pogotovo zbog Velike depresije, na Igrama je sudjelovalo manje od 1500 natjecatelja (gotovo dvostruko manje od gotovo 2900 koliko ih je bilo u Amsterdamu). Neke zemlje uopće nisu otputovale u Los Angeles – tako je sudjelovalo 37 zemalja, u usporedbi s 46 na Igrama 1928.

Organizacijski odbor bio je itekako svjestan ovih problema. Da bi im barem djelomično doskočili, nagovorili su željezničke i parobrodske tvrtke da reprezentacijama ponude jeftinije karte, a kao sljedeći korak izgrađeno je prvo službeno olimpijsko selo, kako bi se smanjili troškovi hrane i smještaja. Naravno, olimpijsko selo bilo je rezervirano samo za muške sportaše, a zanimljivo je da su u osiguranju radili pravi kauboji i jahači rodea koji su patrolirali na konjima i uljeze svladavali lasom!

Ono što je nedostajalo u brojevima, Los Angeles je nadoknađivao u spektaklu. Hollywood je, naravno, bio ključan igrač. Louis B. Mayer, moćni šef MGM studija, bio je član organizacijskog odbora i njegova uloga nije bila simbolična – MGM je producirao film “Come to the Olympics”. U filmskim studijima održavale su se raskošne zabave za diplomate, sportaše i druge istaknute goste, a glumci poput Douglasa Fairbanksa, Mary Pickford, Binga Crosbyja, Garyja Coopera i Caryja Granta - bili su svakodnevno na tribinama sportskih događaja.

ČAROLIJA OVIH HOLIVUDSKIH IGARA BAREM JE NAKRATKO LJUDIMA OMOGUĆILA DA ZABORAVE VELIKU DEPRESIJU. ULICE S DRVOREDIMA PALMI – JEDAN OD IKONIČNIH PRIZORA LOS ANGELESA – VELIKIM SU DIJELOM PROIZVOD UPRAVO OVIH IGARA. U SKLOPU ORGANIZACIJE OI POSAĐENO JE PREKO 100.000 STABALA DUŽ GOTOVO 250 KILOMETARA ULICA I BULEVARA, A SVE TO KAO DIO PROGRAMA POMOĆI NEZAPOSLENIMA.

Grad Poreč-Parenzo

Hollywood je miješao posao i zabavu. Dok su neki olimpijski pobjednici već napravili prelazak na veliko platno (najpoznatiji je plivač – Tarzan – Johnny Weismuller), industrija je tražila nove zvijezde. Olimpijska pobjednica, plivačica Eleanor Holm kasnije je izjavila: „Jedva da sam bila suha za vrijeme tih Igara, samo su me prebacivali iz jednog studija u drugi za probna snimanja, od Warner Brothersa, do MGM-a i Paramounta.“ Sportaši u Los Angelesu nisu stjecali samo slavu osvajanjem medalja, već su im pobjede na sportskom terenu osiguravale šansu da dosegnu drugu vrstu slave i pravi glamur – Hollywood.

TRI MEDALJE ZA DAKTILOGRAFKINJU IZ TEKSASA

Domaćini su bili uvjerljivo i bez konkurencije najuspješnija država prema rezultatima – osvojili su gotovo polovicu svih zlatnih medalja i više od trećine ukupnog broja medalja na Igrama. Američki tisak svakodnevno je sipao hvalospjeve domaćim pobjednicima, što je isprovociralo komičara Willa Rogersa na sljedeći komentar: „Oni koji su doveli prve robove u ovu državu, sigurno su imali Olimpijske igre na umu (…) Svaki pobjednik je ili crnac ili žena. Čekajte da dođemo do golfa, bridža ili spravljanja koktela, onda će američki bijeli muškarac doći na svoje.“ Komentar je naravno pretjeran, bilo je više nego dovoljno bijelih Amerikanaca na podiju, a žene su činile tek 10 % natjecatelja. Ipak, među njima istaknula se Mildred Babe Didrikson, svestrano sportski nadarena daktilografkinja iz Teksasa, izvanredna u košarci, golfu i atletici.

Na Igrama se zbog propisa nije mogla natjecati u više od tri discipline, ali to je nije spriječilo da u sve tri osvoji medalju – zlato u bacanju koplja i 80 metara s preponama, dok je u skoku u vis uzela srebro, ali samo zato jer je jedan sudac njezinu tehniku skoka proglasio neregularnom. Osim Amerikanaca, na Igrama su standardno uspješne bile europske zemlje, ali se među najuspješnijih 10, na peto mjesto uspio ugurati - Japan. Zanimljivo je da SAD gotovo nije imao nikakve veze s organizacijom niti financiranjem Igara. Država Kalifornija odobrila je izdavanje obveznica u iznosu od milijun dolara i dobila natrag sve do zadnjeg dolara. Washington je pak bio potpuno nezainteresiran za kalifornijski spektakl. Predsjednik Hoover nije došao otvoriti Olimpijske igre,

a poziv da to učini odbio je i bivši predsjednik Coolidge. Tek kada je bilo izvjesno da će tu situaciju iskoristiti oporbena politička zvijezda u usponu – F. D. Roosvelt (budući slavni predsjednik SAD-a, a u tom trenutku senator države New York) – potpredsjednik Charles Curtis ipak je došao otvoriti Igre... Državna vlast bila je toliko nezainteresirana da Ministarstvo vanjskih poslova u početku nije željelo odobriti vize sportašima, niti ukinuti carine za sportsku opremu, niti slati službene pozive. Na sreću, nakon brojnih intervencija, to se promijenilo... U konačnici je i ta nezainteresirana država imala koristi jer je čarolija ovih holivudskih Igara barem nakratko ljudima omogućila da zaborave Veliku depresiju. Ulice s drvoredima palmi – jedan od ikoničnih prizora Los Angelesa – velikim su dijelom proizvod upravo ovih Igara. Iako je sadnja započela još sredinom 1920-ih (također u sklopu nekretninskog biznisa), veliki zamah dobila je upravo zbog OI, u sklopu čije organizacije je posađeno preko 100 000 stabala duž gotovo 250 kilometara ulica i bulevara, a sve to kao dio programa pomoći nezaposlenima.

LOS ANGELES JE PRODAO SAN

Budući da je glavna svrha ovih Igara bio PR, tako je i prvi potez organizacijskog odbora bio stvaranje prve press službe Olimpijskih igara koja je djelovala na pet jezika i komunicirala s više od 6000 tiskovina u svijetu. Medijska slika bila je najvažnija, a za dojam je bitna i publika, pa je posebna pažnja, novac i trud uložen u prodaju karata (otvoreni su posebni uredi, telefonske linije i kampanje s plaćenim oglasima). Cijene su namjerno bile jako niske, pa je sve rezultiralo dotad najbrojnijom publikom na Igrama. Za usporedbu, dotad najposjećenije Igre bile su u Amsterdamu s prodanih 660 000 karata (od čega je trećina karata bila za nogomet). Los Angeles je prodao 1,25 milijun ulaznica i to bez nogometa koji uopće nije bio na programu. Olimpijske igre 1932. u Los Angelesu bile su prve moderne Igre koje su ostvarile financijsku dobit. Iako su cijene ulaznica bile niske, toliko ih se prodalo da je samo na njima zarada bila 2 milijuna dolara. Osim toga, svi korišteni rekviziti i građevinski elementi stavljeni su na prodaju. Član američke zlatne štafete 4x400 m, Hector Dyer, angažiran je za prodaju u olimpijskom selu, gdje su se kućice reklamirale kao „Olimpijske kolibe – prijenosne, prikladne za plažu, planine ili kampiranje, s dozvolom za postavljanje u LA-u“. Sve su prodane, neke čak dok su članovi australske ekipe još boravili u njima čekajući brod za povratak doma. Upravna zgrada rastavljena je i prodana kao drvena građa, a čak je i zaštitna ograda našla kupca. U vremenu velike krize, Los Angeles je prodao san – i ljudi su ga rado kupili. Olimpijske igre nikada više nisu bile iste, Hollywood ih je pretvorio u pozornicu, a svijet je naučio gledati.

LITERATURA: Zdenko Jajčević, Antičke olimpijske igre i moderni olimpijski pokret do 1917. godine, Libera Editio d.o.o. Zagreb, 2008. Blago olimpijskih igara, Znanje d.d. Zagreb, 2008.

Doprinos međunarodnom danu

muzeja

Predstavljeno je digitalno

izdanje kataloga „Franjo

Bučar - Od Hrvatskog

sokola do Međunarodnog

olimpijskog odbora bez granica“, prilagođeno osobama s intelektualnim teškoćama

Piše: SERGEJ NOVOSEL VUČKOVIĆ

Ovogodišnji Međunarodni dan muzeja 18. svibnja bio je u znaku teme „Budućnost muzeja u vremenu brzih promjena“; muzejske institucije pozvane su poticati na promišljanje o kompleksnim društvenim izazovima i promovirati kulturu mira. Međunarodni odbor za muzeje (ICOM) savjetuje ustanovama da pružaju inkluzivan prostor za korisnike svih dobi i društvenih skupina kako bi mogli otvoreno raspravljati o izazovima današnjice.

I Hrvatski športski muzej dao je doprinos Međunarodnom danu muzeja. U iščekivanju otvorenja prvog stalnog postava za javnost, muzej je to učinio na virtualan način, predstavivši digitalno izdanje kataloga „Franjo Bučar - Od Hrvatskog sokola do Međunarodnog olimpijskog odbora bez granica“, prilagođeno osobama s intelektualnim teškoćama, osobama iz spektra autizma, kao i osobama oštećena vida i sluha.

Izdanje je nastalo u suradnji s Udrugom za samozastupanje, prema izložbi „Franjo Bučar (25. 11. 1866. - 26. 12. 1946.)“, koja je bila otvorena 2018., a potom 2021. prenesena i na web-stranicu HŠM-a, gdje je sad dostupan i katalog.

Urednica kataloga je Martina Vargek, viša kustosica HŠM-a (i jedna od autorica navedene izložbe), a na njemu su surađivali Senada Halilčević (europska i svjetska prvakinja u parataekwondou koja je nedavno osvojila i srebrnu medalju na II. EP-u u formama), Snježana Kanjir, Božidar Kobasić i Damjan Janjušević, dok je ilustracije izradio Igor Čabraja. Grafičko oblikovanje potpisuju Sandro Đukić i Jana Dabac.

ORIGINALNE ILUSTRACIJE S PRIKAZOM BUČAROVOG ŽIVOTA

Tijekom 2026., kad je 160. obljetnica rođenja i 80. godišnjica smrti Franje Bučara, bit će organizirane

i edukacije i radionice u suradnji s Udrugom za samozastupanje, Hrvatskim savezom gluhoslijepih osoba Dodir, Hrvatskim savezom slijepih i ASK udrugom za autizam i ostale neurodivergentnosti, samozastupanje i kulturu različitosti. Katalog donosi originalne ilustracije s prikazom Bučara i njegova života, te daje jezgrovite podatke o ključnim aspektima njegova djelovanja: od pedagoškog djelovanja i uvođenja raznih sportova u nas, preko aktivnosti u Hrvatskom sokolu i spisateljskog rada, pa sve do širenja olimpijskog pokreta i olimpijskih ideja na hrvatskim prostorima. Realizacija kataloga, ističe urednica, ne bi bila moguća bez velike podrške ravnateljice Hrvatskog športskog muzeja Danire Bilić koja je izjavila: - Katalog je izvrsna dopuna naše izložbe koja je trajno dostupna na web-stranicama, te je dio projekta kojim HŠM nastavlja s realizacijom sadržaja prilagođenima osobama s intelektualnim teškoćama, osobama iz spektra autizma, oštećena vida i sluha. I naš stalni postav nudit će im posebno prilagođene sadržaje čime ćemo kao javna ustanova postići inkluzivnost prema tim skupinama posjetitelja.

Franjo Bučar jedna je od najznačajnijih osoba u razvoju hrvatskog sporta, smatra se „ocem hrvatskog sporta“, zaslužnim za pokretanje mnogih sportskih disciplina u nas, što je opisano i u katalogu. Najvažnije sportsko priznanje u Hrvatskoj naziva se Državna nagrada za sport “Franjo Bučar”.

Novi početak časopisa s dugom

Nakon više od 20 godina izlaženja kao podlistak časopisa Olimp, časopis Povijest hrvatskog sporta ponovno izlazi kao samostalno izdanje. Prvi broj novog formata tiskan je i objavljen u proljeće 2025. godine, čime se zatvara jedan krug i otvara novi – istovremeno odajući počast bogatoj tradiciji i otvarajući prostor novim generacijama istraživača, sportskih djelatnika, znanstvenika i entuzijasta.

Prvi broj časopisa Povijest sporta objavljen je 1970. godine, a ideja o njegovu pokretanju nastala je još 1964. u okviru priprema za Enciklopediju fizičke kulture. Tijekom desetljeća časopis je mijenjao izdavače, koncepcije i imena – od samostalnog izdanja (Povijest sporta), preko naslova Povijest hrvatskog sporta, sve do statusa podlistka unutar Olimpa. Unatoč promjenama, njegova je misija ostala ista: prikupljanje, istraživanje i popularizacija bogate sportske prošlosti hrvatskog prostora. Obnova samostalnog izdanja rezultat je sveobuhvatne suradnje deset uglednih hrvatskih institucija koje su 2024. godine potpisale Sporazum o pokretanju časopisa. Izdavač časopisa je Hrvatski športski muzej, a suizdavači su Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatska olimpijska akademija, Hrvatski institut za povijest, Hrvatski državni arhiv, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Hrvatsko društvo za povijest sporta te Kineziološki fakulteti Sveučilišta u Zagrebu, u Splitu i u Osijeku. Riječ je o respektabilnoj mreži partnera koja potvrđuje znanstvenostručni karakter časopisa, ali i važnost koju sportska

tradicijom

Misija časopisa je ostala ista: prikupljanje, istraživanje i popularizacija bogate sportske prošlosti hrvatskog prostora

povijest zauzima u suvremenom hrvatskom društvu. Već prvi broj obnovljenog izdanja nudi bogat sadržaj. Časopis donosi tri znanstvena rada: o mačevalačkim dvobojima u Zagrebu krajem 19. stoljeća (Ana Popovčić), odnosu sporta i mode u ženskom tisku (Katarina Nina Simončić) te o formiranju nogometnog prvenstva FNRJ (Fran Đuranac).

AUTENTIČNI DNEVNIČKI ZAPIS IVICE KOSTELIĆA

U stručnim prilozima nalazimo raznolike teme – od sokolstva i orlovstva, preko ranih oblika sporta u Zadru i Zagrebu, do povijesti nogometa u Rijeci. Izdvajaju se i priče o Bernardu Vukasu i njegovim nastupima za reprezentacije svijeta i Europe, sjećanja na prve susrete hrvatskih košarkaša s NBA zvijezdama, kao i prikaz sportske svakodnevice Hrvata u Subotici.

Rubrika Velikani hrvatskog sporta posvećena je Fabjanu Kaliterni i Čedi Ćurčiću, dok dio Iz osobnog kuta donosi dojmljive tekstove Ratka Cvetnića i – ono na što smo posebno ponosni – autentični dnevnički zapis Ivice Kostelića iz dana kada je osvojio svoju prvu olimpijsku medalju.

Uvedene su i nove rubrike posvećene muzejskoj građi, a prvi broj donosi i intervju s legendarnim igračem NK Zagreba Dragom Rukljačem.

Uredništvo časopisa, koje predvodi glavna urednica Ana Popovčić, okuplja stručnjake iz Hrvatske i inozemstva, a cilj mu je otvoriti prostor suradnji između različitih disciplina i perspektiva – od povjesničara i muzealaca, do sportskih djelatnika i samih sportaša. Osim znanstvene i stručne javnosti, posebno se pozivaju autori zainteresirani za istraživanje bogate muzejske građe Hrvatskog športskog muzeja – riznice dokumenata, fotografija i predmeta koji tek čekaju da budu istraženi i ispričani.

Iako je Povijest hrvatskog sporta primarno zamišljen kao digitalno izdanje, svaki broj bit će dostupan i u tiskanom obliku. Promocija časopisa planirana je za jesen 2025. u prostorijama Hrvatskog športskog muzeja, kao najava otvorenja novog stalnog postava – simbolično i sadržajno povezujući povijest sporta s baštinskom institucijom koja ju predano čuva.

U svijetu preplavljenom informacijama, gdje je često teško razlikovati vrijedne podatke od površnog sadržaja, Povijest hrvatskog sporta želi biti stabilna točka –prostor gdje se sport promišlja kroz društveni, kulturni i identitetski kontekst. Časopis izlazi jednom godišnje, a u fokusu ostaju izvornost, interdisciplinarnost i regionalna raznolikost.

Novi broj je objavljen. Novi autori su dobrodošli.

SLUŽBENA AGENCIJA

HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA

• Uspješna organizacija natjecanja, sportskih kampova i ostalih sportskih događanja

• Usluge smještaja, transfera i ostala logistička podrška sportašima

www.uniline.hr | sport@uniline.hr

Izložbu u povodu 75. godišnjice najstarijega sportskog natjecanja u Hrvatskoj postavio je Atletski klub Dinamo Zrinjevac, ujedno organizator mitinga, a uz podršku Hrvatske turističke zajednice, NSK-a i HŠM-a

“Neizbrisiv u svjetskoj ATLETICI

trag - Boris Hanžeković memorijal”

Piše: SERGEJ NOVOSEL VUČKOVIĆ

Dio bogatog niza odličja, oprema i rekvizita vezanih uz postizanje najvećih uspjeha hrvatske atletike bit će izložen u prvom stalnom postavu Hrvatskog športskog muzeja (HŠM). No, prije jesenskog otvorenja HŠM-a vrijedni eksponati prvi su put predstavljeni na izložbi “Neizbrisiv trag u svjetskoj atletici – Boris

Hanžeković memorijal”, koja se tijekom svibnja mogla razgledati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu.

Izložbu u povodu 75. godišnjice najstarijega sportskog natjecanja u Hrvatskoj postavio je Atletski klub Dinamo Zrinjevac, ujedno organizator mitinga, a uz podršku Hrvatske turističke zajednice, NSK-a i HŠM-a koji je ustupio tenisice i medalje Branka Zorka, medalje Luciana Sušnja, disk i medalje te dres s OI u Parizu 2024. “kraljice Hanžeka” Sandre Elkasević, medalje Blanke Vlašić, kao i startni blok, starter, megafon, sprinterice, spomenmedalje, dokumente, brošure, fotografije i plakate iz različitih razdoblja mitinga i hrvatske atletike.

NAJVRJEDNIJI EKSPONATI IZ HŠM-a

Iz HŠM-a su izložili i najvrjednije odličje Borisa Hanžekovića, zlatnu medalju na 110 m prepone s Balkanskih igara 1938. u Beogradu. Posjetitelji su mogli vidjeti i kolajne naših atletičara-olimpijaca iz osobnih fundusa - Siniše Ergotića, Ane Šimić, Sare Kolak, Stipe Žunića, Filipa Mihaljevića i Matee Parlov Koštro.

Predstavnici obitelji Hanžeković

Oprema Sandre Elkasević

O važnosti atletskog mitinga u sportskoj povijesti Zagreba i Hrvatske, na izložbi se govorilo kroz fotografije najupečatljivijih trenutaka memorijala: utrke Milke Babović, legendarnog skoka Blanke iznad 208 cm, pobjede na 100 metara najbržeg čovjeka i svjetskog rekordera Usaina Bolta, uspomena navijača, novinskih članaka iz svih razdoblja, trofeja, memorijalnog pehara Borisa Hanžekovića…, a sve to iz arhive organizatora mitinga.

OKRUGLA GODIŠNJICA OD POGIBIJE

HANŽEKOVIĆA

Kako je kazala Ana Hanžeković Krznarić, predsjednica AK Dinamo Zrinjevac i predstavnica obitelji Hanžeković, izložba donosi presjek 75 godina hrvatske atletike ispričane kroz uspomene i rekorde svjetskih poznatih sportaša. Od posebnog je značaja za obitelj, jer je prošlo točno 80 godina od pogibije Hanžekovića u logoru Jasenovac.

- Predstavljeni multimedijalni sadržaji uz fizičke predmete iz duge i bogate povijesti Hanžekovićeva memorijala potvrđuju da je ovaj atletski miting postao dio identiteta i grada i države - istaknuo je Josip Pavić, državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta.

Direktor zagrebačkog mitinga Natko Bošnjak složio se da je 75 godina izniman jubilej i u svjetskim okvirima:

- Iza svega toga ne stoje samo rezultati sportaša, podrška pokrovitelja i partnera te pljesak navijača, nego su taj uspjeh omogućili i ljudi koje publika ne vidi, a koji iza zastora marljivo rade i zapravo čine srce mitinga; to su naši vrijedni kolege iz organizacije, volonteri i suradnici.

Matea Parlov Koštro

Boris Hanžeković u trku

MIMI VURDELJU MNOGI SPORTAŠI NAZIVAJU SVOJOM “DRUGOM MAMOM”, STOGA NAM POZNATA NUTRICIONISTICA I VODITELJICA

ZDRAVSTVENE SKRBI O SPORTAŠIMA U HOO-U U SVOJIM KOLUMNAMA

PIŠE O PREHRANI KAO JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH FAKTORA ZDRAVOG ORGANIZMA I UČINKOVITOSTI SPORTAŠA NA SPORTSKIM TERENIMA

SVAKODNEVNA PREHRANA

potreba ili navika, gorivo ili emocija?

Mediteranska prehrana nije samo popis poželjnih namirnica, to je stil života koji uključuje sezonske i lokalne namirnice, dovoljan unos tekućine, kretanje, ali i jedenje za stolom u miru, bez žurbe i stresa

Nerijetko mi se, zbog problema s hranom, javljaju sportaši, treneri, roditelji... Sportaši pokušavaju uvesti reda u svoju svakodnevnu prehranu, treneri žele odgovore na ono što svakodnevno čuju ili čitaju o hrani, a roditelji traže razgovor jer njihovo dijete ne sluša i ne želi jesti sve što oni smatraju potrebnim.

Često zaboravljamo da djeca razvijaju odnos prema hrani, pa i vlastitom tijelu, promatrajući ponašanje odraslih. Ako odrasla osoba tijekom jela kaže djetetu „moraš još pojesti ovo povrće“ ili „pojedi sve ovo na tanjuru pa onda možeš na plejku“, time zapravo ne ostavlja mogućnost djetetu da uživa u hrani, da osvijesti to što jede i to što ta hrana donosi njegovu tijelu. Štoviše, dugoročno to može narušiti djetetovu sposobnost prepoznavanja sitosti i gladi te stvoriti nesigurnost prema hrani.

U razgovoru sa sportašicom ili sportašem u pubertetu (rastu i razvoju) često mi se dogodilo da razgovaram i sugeriram raznovrsnost u prehrani, a djetetova majka odmah reagira govoreći mi, primjerice „Znate, moje dijete ne voli blitvu ni rajčice i ne jede ribu“. Tad pitam to dijete je li ikad jeo ribu i kušao blitvu, a ono mi odgovori da nije nikada. Roditelj bi trebao djetetu ponuditi različite namirnice i uz to mu objasniti da raznovrsnost u prehrani znači unos različitih hranjivih tvari i aktiviranje različitih enzima da se ta namirnica probavi. Aktiviranje različitih enzima je bogatstvo zdravlja. Za kvalitetnu iskoristivost uzetog obroka jako je važno sjediti za stolom i u miru jesti hranu koja je s ljubavlju pripremljena pritom se u mislima ni s kim ne svađati.

HRANA MORA BITI AFIRMACIJA

Kad mi sportaš dođe na upoznavanje i prvi razgovor, najprije ga pitam što je jeo ujutro ili što jede prije treninga. Nerijetko je odgovor: „ništa“.

Preskakanje obroka daleko je veći problem od onoga što jedemo. Prvo zato što preskakanje obroka usporava metabolizam, a drugo jer se u situacijama gladi ili prevelike gladi naš mozak fokusira na puko „preživljavanje“ što znatno

smanjuje samokontrolu i povećava želju za brzom i izrazito kaloričnom hranom.

Preskakanje obroka tijelo doživljava kao stresor, čime se može aktivirati kortizol, hormon stresa i umora koji povećava apetit i tada najčešće uzimamo prvo moguće jelo – neki snack ili fast food. Stoga valja pripremiti unaprijed obrok za taj dan (barem danas postoji prenosivo suđe) s pomno odabranim namirnicama i s ljubavlju pripremljen. Kudikamo bolje nego usput, na brzinu i s nogu, pojesti nekakav obrok bez ikakvog doživljaja. Hrana mora biti afirmacija. Sitost nakon uzetog obroka treba biti sreća i zadovoljstvo. Sjetimo se toplih brioša ili buhtli s domaćim pekmezom naših baka, kada je cijela kuća mirisala od svježine, hrane u koju je uloženo pregršt ljubavi i pažnje. Ti brioši iako nisu bili od integralnog brašna imali su daleko veću nutritivnu vrijednost, jer nije riječ samo o sastojcima već i o obilju ljubavi s kojom ih je baka radila... Naši su bake i djedovi, a i roditelji, nekoć sjedali za stol i s uživanjem jeli i prežganu juhu i domaće knedle... Vrijedno je sjesti za stol sa svojom obitelji; i najjednostavniji obrok tada dobiva sasvim drugu nutritivnu vrijednost. Često govorimo da je mediteranska prehrana najpoželjnija, jer je takvom smatraju praktički svi nutricionisti svijeta. No, mediteranska prehrana nije samo popis poželjnih namirnica, to je stil života koji uključuje sezonske i lokalne namirnice, dovoljan unos tekućine, kretanje te jedenje za stolom u miru, bez žurbe i stresa. Svjesno ili intuitivno jedenje uči nas slušati svoje tijelo i pritom razlikovati pravu fizičku glad od emocionalne, mentalne ili čak sentimentalne gladi.

Netko je davno napisao „glad je ovisnost“. To znači da često nismo gladni, već smo se jednostavno izgubili u toj silnoj dostupnosti i ponudi hrane na svakom koraku i u svakom obliku. Naime, prava istinska glad je „glad u želucu“. Naime, postoji i „glad u ustima“ ili osjetilna glad, ali i „glad u očima“ ili vizualni doživljaj hrane.

SVJESNO ILI INTUITIVNO JEDENJE UČI

NAS SLUŠATI SVOJE TIJELO, PRITOM

RAZLIKOVATI PRAVU FIZIČKU GLAD OD EMOCIONALNE, MENTALNE ILI ČAK

SENTIMENTALNE GLADI.

Nažalost, ljudi sve manje prepoznaju osjećaj i razliku između gladi i sitosti. Svi oni koji jedu iz užitka, tu hranu doživljavaju drukčije od onih koji hranu uzimaju isključivo kao gorivo.

Prehrana je navika, ali i emocija iza koje stoji neki unutarnji nemir i košmar koji se na van ne vidi.

Osobe s visokom razinom pretilosti trebaju osvijestiti tijelo i dakako - emocije koje ga prate. Jer najčešće se pretile osobe srame svog tijela, pa im stoga treba pojasniti da višak kila nije bitan sve do momenta dok to ne postaje prijetnja njihovu zdravlju.

JESTI U MIRU S LJUBAVLJU I ZAHVALOM

Činjenica je da živimo u vremenu kada je vanjština (odnosno dobar izgled) važnija od bilo čega drugoga. A bilo bi znatno bolje da razvijamo obrasce dobrog zdravlja.

Pristup da se brojanjem kalorija i provođenjem odabrane dijete postiže zdravlje je krivi pristup.

Ako treniramo isključivo da bismo smršavili, to je ustvari prvi simptom poremećaja prehrane. Ako pak stalno treniramo kako bismo imali veće, jače i moćnije trbušne mišiće i bicepse - opet krivo! Treba osvijestiti zdrav odnos prema hrani i vlastitim potrebama, bez ikakvih restrikcija i opterećujućih misli. Sitost nakon uzetog obroka trebala bi biti zadovoljstvo i naznaka dobrog zdravlja, a ne opterećenje i početak razmišljanja o nekoj novoj dijeti. Biti na dijeti zapravo znači mijenjati loše navike. A kod većine ljudi prehrana je navika; ne razmišljamo o utjecaju onoga što jedemo na naše tijelo, već se pri jelu više oslanjamo na užitak i osjećaj ugode. Čak nije prevelik problem što čovjek jede tijekom cijelog dana, problem je što uglavnom konzumira velike količine visoko prerađenih, rafiniranih namirnica, gazirana pića puna šećera, snack hranu (grickalice pune soli), gotova i polugotova jela. Sva ta procesuirana i visoko rafinirana hrana oslobođena je većine važnih hranjivih sastojaka. I još je naručena dostavom i pojedena na brzinu, pa stoga sigurno neće donijeti puno dobroga našem zdravlju.

Jesti treba u miru s ljubavlju i zahvalom, kao i s istinskim razumijevanjem onoga što unosimo u organizam.

Bez obzira je li riječ o varivu ili nekoj dobroj ribi. Kada jedemo hranu koja je pripremljena u miru, kad smo mi smireni, kad dobro sažvačemo svaki zalogaj hrane, tad će taj obrok imati djelotvoran učinak za naše tijelo i naše zdravlje. Suprotno, kada jedemo u prolazu, s nogu i na brzinu, tada ćemo se tako i osjećati - u prolazu i „natrpani“ hranom koju je netko na brzinu i pripremao.

I ne manje važno: danas više ne jedemo „po godišnjim dobima“, a tlo brzim uzgojem hrane dodatno iscrpljujemo. Stoga namirnice treba pomno kupovati, nastojati ih kupiti kod provjerenih proizvođača hrane i svakako nastojati obroke pripremati svježe. Najbolja hrana, pa bile to i obične police krumpira s malo maslaca ili špeka uz obilnu miješanu salatu od svježeg povrća, hrana je pripremljena u miru i s ljubavlju kao najpoželjnijim začinom.

PJEŠAČIMO KAD GOD SE UKAŽE PRILIKA

Mijenjajmo obrazac svakodnevice i obrazac dobrog zdravlja! Volimo svoje tijelo! Nemojmo brojiti svaki dan kalorije i ne očekujmo „čuda“ u mjesec dana discipline. Pješačimo do svog posla, umjesto da se vozimo autom, ne sjedimo s prijateljicom satima na subotnjoj kavi već se radije šećimo ili planinarimo.

Obrazac življenja koji smo imali 20, 30, 40 ili 50 godina ne možemo, naravno, promijeniti u mjesec dana. Potrebno je vrijeme, strpljenje, ljubav i potpora bližnjih da uspijemo u ostvarenju svog željenog sportskog rezultata, poslovnog uspjeha, ali i svog dobrog zdravlja. Ali tome trebamo težiti mijenjajući navike i obrazac svakodnevice.

Počnimo malim koracima: ustanimo ujutro pola sata ranije kako bismo pripremili svoj dnevni obrok. To, na primjer, može biti miješana salata od povrća uz dodatak mozzarelle ili varivo s piletinom i kvinojom.

A usput popijmo i svoj jutarnji napitak: čašu vode sa svježe cijeđenim limunom...

I kad god je moguće pješačimo do posla, ali i tijekom dana čim se ukaže prilika!

Predsjednik HOO-a, gradonačelnik Osijeka i čelnik GK Osijek-Žito

potpisali ugovor o suorganizaciji EYOF-a

Glavni domaćin natjecanja najboljih sportaša Starog kontinenta u dobi od 14 do 18 godina je Skoplje od 20. do 26. srpnja, no kako Sjeverna Makedonija nema organizacijskih kapaciteta za domaćinstvo međunarodnih gimnastičkih natjecanja, dogovoreno je da se kao suorganizator uključi Osijek

Ugovor su u ime hrvatskog sudomaćinstva potpisali predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša, osječki gradonačelnik Ivan Radić i predsjednik GK Osijek-Žito Marko Pipunić.

- Osijek ima fantastične uvjete za gimnastiku, tradiciju i ljude koji znaju organizirati ovakva natjecanja. Zato nema ništa normalnije od toga da prijestolnica hrvatske gimnastike bude domaćin ove priredbe. Pozivam sve da dođu u srpnju uživati u EYOF-u, baš kao što svake godine uživaju u DOBRO World Cupu, jer u Osijeku ćemo na ljeto imati priliku gledati buduće olimpijske pobjednike i svjetske gimnastičke zvijezde - rekao je Mateša. Ponos da je Osijek po prvi put suorganizator jednog EYOF-a, nije krio prvi čovjek Grada Ivan Radić: - Velika je ovo stvar za Osijek, Slavoniju i Baranju, ali i cijelu Hrvatsku. Mi smo se pokazali puno puta kao odlični domaćini, a to možemo najbolje vidjeti danas i sutra na Svjetskom gimnastičkom kupu u Osijeku. U srpnju nam dolazi oko 350 mladih gimnastičara kojima smo osigurali smještaj u našem „olimpijskom selu“, u studentskom kampusu koji ima kapacitet za 800 ležećih mjesta. Otvoren je prije 3 godine, vrijednosti 26 milijuna eura i jedan je od najvećih u Hrvatskoj. Dvorana

i uvjeti u Osijeku su odlični, zato već sada mogu reći da je Osijek spreman za EYOF.

Proslavljeni osječki i hrvatski gimnastičar, sada dopredsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza, Robert Seligman, kratko je ustvrdio: - Hrvatski gimnastički savez ponovno će dati sve svoje resurse kako bi pomogli Osijeku u još jednoj organizaciji velikog gimnastičkog događaja - od gimnastičkih sprava do svega što bude potrebno.

Zadovoljstvo nije krio ni Pipunić, ujedno i predsjednik lokalnog Organizacijskog odbora EYOF-a 2025.:

- Čast nam je što naš klub ima priliku organizirati još jedno veliko gimnastičko natjecanje u Hrvatskoj. U proteklih 15 godina pokazali smo što sve možemo s organizacijom Svjetskog kupa u Osijeku, odnosno kakvi smo domaćini, i vjerujem da je to glavni „krivac“ što smo dobili i priliku biti dio EYOF-a. Mladi ljudi, koji će u svojim karijerama napraviti puno, sigurno će iz našeg grada, regije i Hrvatske odnijeti nezaboravna iskustva i vjerujem da će nam se ponovno vraćati. Jednoga dana mogli bismo ih gledati i na Svjetskom kupu u Osijeku.

Potpisivanju ugovora te konferenciji za medije nazočio je i Nikola Vincetić, član Organizacijskog odbora EYOF-a Skopje 2025. (dobroworldcup/hoo/vk)

U Olimpiji održan 30. kongres Europskog fair play pokreta; Mirna Rajle Brođanac izabrana u Izvršni odbor EFPP-a

Udrevnoj Olimpiji u Grčkoj u svibnju su održani 30. kongres i glavna skupština Europskog fair play pokreta (EFPM/ EFFP). Glavna tema kongresa bila je „Fair play obrazovanje u potpori inkluzije u sportu“, a hrvatske predstavnice na tom kongresu bile su Mirna Rajle Brođanac, Romana Caput Jogunica i Biserka Vrbek. Deklaracija s kongresa naglašava vrijednost poticanja aktivnosti koje utječu na fair play ponašanje, toleranciju, uključivost i druge pozitivne vrijednosti u sportu. Na glavnoj skupštini EFPP-a Belgijac Philippe Housiaux ponovno je izabran za predsjednika EFPP-a, a u sastav Izvršnog odbora EFPP-a u novom mandatnom razdoblju izabrana je Mirna Rajle Brođanac. Kako su se navedene aktivnosti održavale na izvorištu olimpizma, kod spomenika utemeljitelju modernog olimpijskog pokreta Pierrea de Coubertina u Olimpiji, obilježen je i Međunarodni olimpijski dan koji su Ujedinjeni narodi utvrdili za 19. svibnja. (hoo)

Foto: Slobodan

Kadić

Tisuće djevojčica i dječaka sudjelovalo na OFDV-u

u Zadru, Vinkovcima, Velikoj Gorici, Karlovcu, Zaboku...

HOO-ova tradicionalna manifestacija Olimpijski festival dječjih vrtića (OFDV) održan tijekom travnja i svibnja i ove je godine imao sjajan odaziv u brojnim gradovima

ZADAR

Na otvorenim terenima zadarskog ŠC-a Višnjik održan je 21. OFDV pod motom “I ja ću biti olimpijac”. Manifestaciju su zajednički organizirali Sportska zajednica

Grada Zadra i Športska zajednica

Zadarske županije, uz podršku Atletskog saveza Zadarske županije, Nogometnog saveza Zadarske županije i ŠC-a Višnjik d.o.o.

Na festivalu je sudjelovalo 16 ekipa iz zadarskih vrtića, s ukupno 640 djece. Mališani su se natjecali u nekoliko atletskih disciplina: trčanju na 50 metara, štafeti 4×25 metara, skoku u dalj i bacanju loptice, a posebno zanimanje izazvalo je i natjecanje u dječjem malom nogometu.

ZABOK

OFDV Krapinsko-zagorske županije održan je u Zaboku. Na festivalu je sudjelovalo više od 700 djece iz 20 vrtića, a sve njih je na samom početku pozdravila zamjenica župana Jasna Petek koja je i otvorila ovaj najmasovniji dječji olimpijski festival u Hrvatskoj. - Prije svega čestitka Sportskoj zajednici KZŽ-a na organizaciji, zahvala svim dječjim vrtićima, odgojiteljicama, tetama koje su djecu pripremile za nastupe. Tribine su pune, nekoliko tisuća roditelja, baka, djedova ovdje danas navija i ovo je festival dječjeg smijeha, radosti, a usput i sportskih natjecanja. Unaprijed su svi pobjednici, svi se druže i to je najveća vrijednost ove naše olimpijade - istaknuo je župan Željko Kolar Festival je organizirala Športska zajednica Krapinskozagorske županije. Okupljene je na početku pozdravio i njezin predsjednik Tihomir Vančina, kao i gradonačelnik Zaboka Ivan Hanžek te proslavljeni olimpijac Martin Sinković, koji je i pročitao olimpijsku prisegu te zajedno s djecom podigao olimpijsku zastavu.

VINKOVCI

OFDV u Vinkovcima održan je na stadionu HNK-a Cibalia gdje je snage odmjerilo više od 600 mališana iz vrtića cijele Vukovarsko-srijemske županije. Festival koji promiče sportske vrijednosti i duh zajedništva još jednom je pokazao koliko je važno poticati djecu na bavljenje sportom od najranije dobi. Andrea Vinković, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti grada Vinkovaca bila je jako zadovoljna uspješnom organizacijom:

- Uistinu je prekrasno biti dio ove olimpijske priče s puno djece. Zahvaljujemo djeci, odgojiteljicama i organizatoru što promiču vrijednosti sporta i olimpijskog duha. Podršku manifestaciji dala je i Zajednica sportskih udruga grada Vinkovaca čiji predsjednik Mario Jurić ne krije koliko mu je ovaj događaj srcu drag te podsjeća kako mališani mogu birati između 60 vinkovačkih sportskih udruga u 29 sportova.

VELIKA GORICA

KARLOVAC

Više od 300 mališana iz dva karlovačka vrtića, podijeljenih u 14 ekipa, okušalo se u raznim sportskim disciplinama: malom nogometu, trčanju na 50 metara, štafeti 4×25 metara, bacanju loptice u dalj i skoku u dalj. Pod geslom „I ja ću biti olimpijac“, djeca su se upoznala sa svim elementima pravih Olimpijskih igara – od svečanog mimohoda do paljenja olimpijskog plamena i podizanja zastave. Natjecanje je otvorio gradonačelnik Damir Mandić, naglašivši važnost ovakvih manifestacija u razvoju djece i promicanju sporta od najranije dobi. Zahvalio je organizatorima i odgojiteljima na predanom radu, a djeci poželio puno sportskog duha, zabave i novih prijateljstava.

Na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, drugi OFDV održan je u organizaciji Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice, a sudjelovalo je svih 7 velikogoričkih dječjih vrtića – DV Ciciban, DV Čarobna šuma, DV DIDI, DV Koraci, DV Lojtrica, DV Velika Gorica i DV Žirek s oko 320 djevojčica i dječaka te više od 50 odgajateljica.

Dječje vrtiće i sve okupljene pozdravili su predsjednik Zajednice športskih udruga Grada Velike Gorice Goran Kovačić, direktor HOO-ova Ureda za programe sporta na lokalnoj razini Hrvoje Balen i gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar, koji je i otvorio Olimpijski festival.

Zasluge za organizaciju pripadaju tajniku Zajednice Darku Blažinčiću, koji je radio na pripremi cijele ove priče.

Gradonačelnik Krešimir Ačkar nije skrivao zadovoljstvo:

- Ponosan sam što naš grad ima čast ugostiti ovakvu manifestaciju. Hvala roditeljima, odgojiteljima, organizatorima, ali najviše vama, djeco, na iskrenoj radosti i sportskom duhu. Neka vam ovaj dan ostane u najljepšem sjećanju. Proglašavam igre otvorenima!

Direktor HOO-ova Ureda za programe sporta na lokalnoj razini Hrvoje Balen, poslao je poruku velikogoričkim mališanima (a njezina univerzalnost može biti adresirana svim sudionicima OFDV-a diljem Lijepe Naše):

- Draga djeco, bavite se sportom jer kroz sport ćete steći nove prijatelje, naučiti se međusobno uvažavati, a to će vam sve pomoći u ostalim fazama života. Sport vas uči poštovanju i suradnji. Igrajte se, ali i učite vještine koje će vam kasnije puno značiti. Danas uživajte, navijajte i budite pravi sportaši. Olimpijski festival dječjih vrtića pokrenuo je Hrvatski olimpijski odbor 2002. godine, s ciljem promicanja olimpizma, odgajanja djece putem sporta te poticanja harmoničnog razvoja intelektualnih, psihičkih i fizičkih vrlina djeteta. (vk/hoo)

Potpisivanje Sporazuma HOO-a i KB-a Merkur

o skrbi za sportaše uveličalo 50-ak eminentnih sportaša, liječnika i sportskih dužnosnika

U Kliničkoj bolnici Merkur u Zagrebu potpisan je Sporazum o partnerskoj suradnji u zdravstvenoj skrbi sportaša. Potpisali su ga predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Siniša Krajač u ime nacionalne olimpijske udruge te ravnatelj KB-a Merkur

Mario Starešinić u ime renomirane bolnice

S porazum predstavlja nastavak višegodišnje suradnje dvaju partnera, a prema riječima ravnatelja Maria Starešinića, KB Merkur će nastaviti „otvorenih vrata“ dočekivati hrvatske sportašice i sportaše, ukoliko im zatreba pomoć pri ozljedama ili drugim problemima zdravstvene naravi. Na tome mu je zahvalio predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, apostrofiravši velike zasluge medicinske struke za uspjehe hrvatskih sportaša, a potom i konkretne zasluge voditeljice HOO-ova programa zdravstvene skrbi sportaša i tajnice Zdravstvene komisije HOO-a Mimi Vurdelje za realizaciju ovog sporazuma. Skup u KB-u Merkur ostat će zapamćen po rijetko viđenom okupljanju vrhunskih liječnika, aktualnih i bivših trofejnih sportaša te sportskih dužnosnika i djelatnika u sustavu hrvatskog sporta. Osim predstavnika KB-a Merkur i gotovo polovičnog sastava HOO-ove Zdravstvene komisije, potpisivanju su nazočili i ministrica zdravstva Irena Hrstić te državni tajnik u Ministarstvu zdravstva Tomislav Dulibić Među sportašima te sportskim dužnosnicima i djelatnicima koji su nazočnošću uveličali potpisivanje Sporazuma, bila su i trojica olimpijskih pobjednika, trostruki - Martin i Valent Sinković s trenerom Nikolom Bralićem, olimpijski pobjednik u streljaštvu (trap) iz 2016. godine Josip Glasnović te 2020. godine srebrom ovjenčan gimnastički olimpijac Tin

Srbić. Pozdravljajući skup, najbolji hrvatski gimnastičar progovorio je i o pozitivnim iskustvima s liječničkom strukom, dotaknuvši se i najnovije ozljede, ključne kosti zbog koje je propustio Svjetski kup u Osijeku.

S njim je bio i trener Lucijan Krce

U društvu legendarnog

Stojka Vrankovića „jake“ košarkaške snage predvodili su donedavni košarkaški reprezentativci

Luka Žorić i Kruno Simon (novi sportski direktor HKS-a) te glavni tajnik HKS-a Josip Vranković, a bili su tu i proslavljena odbojkašica Maja Poljak te nekoć sjajna rukometna reprezentativka Klaudija Bubalo

Događaju su nazočila i čak petorica predsjednika nacionalnih sportskih saveza, ujedno i članova Vijeća HOO-a: Marijan Kustić (Hrvatski nogometni savez), Nikola Rukavina (Hrvatski košarkaški savez), Zoran Primorac (Hrvatski stolnoteniski savez), Marijo Možnik (Hrvatski gimnastički savez) i Tomislav Grahovac (Hrvatski rukometni savez), u društvu člana UO-a HRS-a Zorana Gopca. Rame uz rame s njima sjedio je i predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza Frane Žanić

KB Merkur i dalje će krasiti pločica s logotipom HOO-a i natpisom „Partnerska udruga“, koju je ravnatelju Starešiniću uručio čelnik HOO-a Zlatko Mateša. (hoo/vk)

Priznanje projektu Morane Paliković

Gruden

- MOO uvrstio projekt “Glas žena u sportu” u primjere dobre prakse na svjetskoj razini

M eđunarodni olimpijski odbor još jednom je odao priznanje projektu “Glas žena u sportu”, koji već godinama provodi HOO-ova Komisija za ravnopravnost spolova u sportu, odnosnopredsjednica Morana Paliković Gruden sa suradnicima i partnerskim udrugama. Naime, MOO je objavio sveobuhvatni dokument s primjerima dobre prakse u području djelovanja na ravnopravnosti spolova iz cijelog svijeta. Projekt “Glas žena u sportu”, a preko njega i Hrvatski olimpijski odbor (HOO), predstavljeni su na 19. stranici dokumenta. Nakon desetak uspješnih radionica po svim većim hrvatskim gradovima, projekt “Glas žena u sportu” uskoro bi trebao doživjeti nastavak provedbe po manjim sredinama.

Oko 300 djece sudjelovalo na sportskom danu u Lekeniku

U sklopu Erasmus+ projekta SURE u Osnovnoj školi Lekenik i SOS Dječjem selu Lekenik priređen je jedinstveni sportski dan, posvećen promicanju tjelesne aktivnosti, zdravih navika i olimpijskih vrijednosti među djecom i mladima, uključujući i one iz osjetljivih društvenih skupina

Događanje je okupilo oko 300 učenika, 20-ak predškolske djece iz Sela, lokalne učitelje, odgojitelje, sportaše te predstavnike Hrvatskog olimpijskog odbora i Zajednice sportskih udruga i saveza Sisačko-moslavačke županije.

Uvertira u ovaj veliki događaj su bile interaktivne radionice koje su organizirali djelatnici HOO-a u suradnji s Hrvatskom olimpijskom akademijom (HOA) te suradnicima kineziolozima, a one su uključivale korisnike SOS Dječjeg sela Lekenik – djecu i mlade te SOS mame i tete. Od početka godine organizirano je pet takvih posjeta koji su istaknuli važnost sporta kao sredstva za osobni razvoj, zdravlje i inkluziju. To je potaknulo HOO i HOA-u da nastave s inicijativom promicanja sporta i zdravih životnih navika među djecom i mladima. Sportski dan u Lekeniku započeo je aktivnostima na otvorenom uz jednostavne i zabavne aktivnosti poput igre „lovice“, rada s obručima, padobranima i lopticama. Istovremeno, učenici OŠ Lekenik započeli su svoj sportski dan uz glazbu, animaciju i motivaciju za ono što slijedi – četiri tematske sportsko-edukativne stanice raspoređene prema dobnim skupinama.

Prvu pod nazivom „Važnost zdravih navika“ vodila je magistra farmacije i nutricionistica Mimi Vurdelja, zajedno s bivšom odbojkašicom i članicom konzorcija SURE projekta Majom Poljak, s cilljem otvorenog dijaloga s djecom o svakodnevnim izazovima, važnosti tjelesne aktivnosti, obrazovanja i uravnotežene prehrane.

Kineziolog, nutricionist i hrvatski reprezentativni kajakaš i kanuist Jadran Zonjić vodio je „Olympic Pub Quiz“ na drugoj postaji gdje su se učenici natjecali u ekipama, a najbolji u kvizu znanja o sportu i olimpizmu bili su nagrađeni.

Na trećoj stanici „Naši heroji“ olimpijci Vlado Šola i Ivan Kvesić su s učenicima podijelili svoje sportske priče, a učenici su imali priliku isprobati rukometne i karate pokrete uz puno entuzijazma i oduševljenja.

Za djecu nižih razreda, tim stručnjaka kineziologa - prof. dr. sc. Romana Caput-Jogunica, Maja Mihalina, Domagoj Sertić i Marka Vukasović - organizirao je seriju mini-igara: frizbi, povlačenje užeta i igru s velikim padobranom. Na stanici „I mi smo sportaši“ cilj je bio potaknuti timsku suradnju, tjelesnu aktivnost i zabavu kroz jednostavne i pristupačne igre.

Sportska točka na “i” za kraj druženja bila je prijateljska odbojkaška utakmica između ženske ekipe Lekenika i hrvatske U-16 reprezentacije, uz gromoglasno navijanje školaraca. Utakmica je dodatno motivirala djecu i približila im sport kao dio svakodnevnog života.

Projekt SURE, koji financira Europska unija kroz program Erasmus+, osmišljen je kako bi osnažio društvenu ulogu sporta i omogućio veću uključenost ranjivih skupina kroz konkretne aktivnosti na lokalnoj razini.

Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni EU ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

HOO-ova djelatnica Mimi Vurdelja

jedina dobitnica

Nagrade Grada

Zagreba za područje sporta

U povodu Dana grada Zagreba, u nazočnosti predsjednika RH Zorana Milanovića te brojnih uglednika, u Staroj gradskoj vijećnici održana je svečana dodjela javnih priznanja Grada Zagreba. Tom prilikom zasluženo priznanje primila je i Mimi Vurdelja, voditeljica programa zdravstvene skrbi i prehrane vrhunskih sportaša HOO-a

Ove je godine Nagradu Grada Zagreba dobilo 14 istaknutih pojedinaca, udruga, ustanova i udruženja, a uručio ih je gradonačelnik Grada Zagreba Tomislav Tomašević - Svi ste vi i kao kolektiv i kao pojedinci prije svega vrhunski ljudi, a onda i iznimni profesionalci, svatko u svom području. Činite naš grad boljim mjestom za život i ponosni smo na vaše uspjehe. Izdvojio bih tim za stručnu podršku koji je radio nakon tragedije u OŠ Prečko. Nema riječi kojima možemo zahvaliti svim tim ljudima koji su radili s roditeljima, nastavnicima i s djecom, i najmanje što možemo je dodijeliti im ovu nagradukazao je Tomašević, čestitavši svim laureatima i zahvalivši im na njihovu doprinosu razvoju i napretku Zagreba. Osim magistre farmacije Mimi Vurdelje, koja programima zdravstvene skrbi i dodatne prehrane vrhunskih sportaša danonoćno ugrađuje dio sebe u njihova sjajna rezultatska ostvarenja, dobitnici Nagrade Grada Zagreba u 2025. godini su: glumica, filmska i kazališna redateljica, scenaristica i producentica Lana Barić, akademski režiser Krešimir Dolenčić, profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Nikica Gilić, kipar Zvonimir Gračan, spisateljica i urednica Monika Herceg, književnik Damir Karakaš, režiser Nebojša Slijepčević, viša znanstvena suradnica na Institutu Ruđer Bošković dr. sc. Marina Šekutor, predsjednik Obrtničke komore Zagreb Antun Trojnar, umjetnička organizacija Zagrebački solisti, glazbeni umjetnik Darko Rundek, glazbeni sastav Psihomodo pop i članovi Tima za psihološke krizne intervencije: Ana Žnidarec Čučković (voditeljica), Dijana Kovač, Dušanka Kosanović, Mirna Jakšić, Daria Šarić Kovčalija, Božana Strinić, Linda Rajhvajn Bulat, Vanja Branica, Natali Sergo Kozumplik, Oliver Sikaček, Helena Smoljo, Melita Čusek, Sanja Jagarić, Franjo Šaban, Marina Sviben Družinec, Marija Mikulić, Ivana Mašić, Mateja Mijanić, Iva Zečević, Lana Gjurić, Snježana Marohnić, Petra Kremenjaš, Anamarija Vuić, Marcela Milković i Marija Lindić U ime svih nagrađenih, prof. dr. sc. Nikica Gilić naglasio je kako zahvaljuje svima onima koji su ih školovali, čuvali, vozili, liječili, hranili, pa se stoga nagrađeni osjećaju kao da nagradu primaju u ime cijelog Zagreba. (hoo/vk)

Predsjednik RH Zoran Milanović odlikovao Zrinku

Ljutić i Amira Ljutića Redom

Danice hrvatske s likom

Franje Bučara

Čestitajući im na sportskim uspjesima, Milanović je izrazio zahvalnost i divljenje obitelji Ljutić te svima koji su im pružali materijalnu i organizacijsku potporu

Svaki vaš uspjeh je našim ljudima poticaj i primjer da se uspjeh nagrađuje, da se odricanje i rad itekako isplate i da nema uspjeha prečicom. Želim vam da ovo bude vaših deset godina i da vas slijede još neki - rekao je u uvodu Milanović te kasnije dodao:

- Drago mi je da se ovo isplatilo i da će se tek isplatiti i vama ljudski, na kraju i materijalno zbog vremena i novaca koji ste vi kao obitelj, Savez i Hrvatski olimpijski odbor uložili. Sve je bilo neizvjesno i na kraju došle su pobjede.

Najbolju hrvatsku alpsku skijašicu Zrinku Ljutić predsjednik Milanović odlikovao je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara, za iznimne sportske uspjehe i osvajanje titule najbolje svjetske slalomašice Svjetskog skijaškog kupa u sezoni 2024./2025. te osobiti doprinos promociji sporta i ugleda RH u svijetu. Isto tako, Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara, odlikovan je trener Zrinke Ljutić, Amir Ljutić, za dugogodišnji predani trenerski rad na razvijanju hrvatskog skijaškog sporta te osobiti doprinos ostvarenju vrhunskih rezultata u Svjetskom skijaškom kupu u sezoni 2024./2025. Zahvalivši Predsjedniku RH na dodijeljenom odlikovanju, Zrinka Ljutić ujedno je zahvalila na podršci svojem timu, stručnom stožeru, HOO-u i obitelji te istaknula: - Ponosna sam što mogu predstavljati Hrvatsku na tako visokom nivou, da sam uspjela donijeti Kristalni globus kući. Nadam se sljedeće godine i olimpijskom uspjehu. Dat ću sve od sebe i sigurna sam da će biti još ovakvih lijepih rezultata u budućnosti. Svečanosti u Uredu predsjednika RH nazočili su i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša te glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, a u pratnji obitelji Ljutić bili su pomoćni trener Tomislav Šarić te predstavnici Hrvatskog skijaškog saveza - predsjednik Miho Glavić, glavni tajnik Damir Raos, počasni predsjednik Srećko Ferenčak te Ana Marija Komparić, Nenad Eror i Mirna Grozdanić Uz predsjednika Milanovića bili su pročelnik Kabineta predsjednika RH Bartol Šimunić, povjerenik Predsjednika RH za sport Tomislav Paškvalin, savjetnik Predsjednika RH za obranu Ivica Olujić, savjetnik Predsjednika RH za vanjsku i europsku politiku Neven Pelicarić, savjetnica Predsjednika RH za ljudska prava i civilno društvo Melita Mulić, posebni savjetnik Predsjednika RH za ekonomiju Velibor Mačkić i pomoćnik savjetnika predsjednika RH za vanjsku i europsku politiku Ivan Mutavdžić. (hoo/vk)

Foto: Ured predsjednika RH

HOO i Coca-Cola Hrvatska potpisali sponzorski ugovor do Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028.

U Zagrebu je potpisan sponzorski ugovor između Hrvatskog olimpijskog odbora i Coca-Cole u Hrvatskoj, a potpisali su ga dopredsjednica HOO-a Barbara Matić i Vinko Kovačić, direktor javnih poslova, komunikacija i održivog poslovanja Coca-Cole za Rumunjsku, Bugarsku, Jadransku regiju i Srbiju

Predsjednik HOO-a dr. sc. Zlatko Mateša pozdravio je novo partnerstvo s Coca-Colom te se osvrnuo na njihovu dugogodišnju podršku Olimpijskim igrama: „Ovo partnerstvo svjedoči o kontinuitetu i snažnoj povezanosti Coca-Cole sa svijetom sporta – s olimpijcima, sportašima i sportašicama. Izuzetno nam je drago što će se ta lijepa priča nastaviti i u godinama koje dolaze“, izjavio je Mateša te dodao da je materijalni dokaz o vezama tog globalnog brenda i olimpizma izložena bočica i čaša Coca-Cole iz 1984. godine, a koju je na dar kao sudionica OI u Los Angelesu dobila tadašnja hrvatska olimpijka u streljaštvu, danas zaposlenica HOO-a Biserka Vrbek

U sklopu svečanog potpisivanja održana je i panel rasprava posvećena mentalnom zdravlju vrhunskih sportaša. Povod ovoj iznimno važnoj temi je inicijativa Coca-Colina brenda POWERADE The Athletes Code („Kodeks sportaša“) koja predstavlja novi smjer u odnosu brenda sa sportašima koje sponzorira, omogućujući im da bez straha od gubitka suradnje uzmu pauzu od sponzorskih obaveza kako bi se mogli posvetiti mentalnom zdravlju. U raspravi o mentalnom zdravlju svoja razmišljanja podijelila je Barbara Matić, dopredsjednica HOO-a i olimpijska pobjednica iz Pariza te ujedno ambasadorica brenda POWERADE istaknuvši: - Mentalno zdravlje je ključno. Pogotovo na Olimpijskim igrama, gdje je pritisak ogroman, konkurencija vrhunska, a prilika dolazi možda jednom u životu“. Matić je podijelila i vlastite metode mentalne pripreme, među kojima je posebno istaknula vizualizaciju borbe: - Meni vizualizacija jako pomaže. U mislima stvaram sliku ‘zlatne Barbare’, verziju sebe s određenim osobinama, i unaprijed zamišljam kako će izgledati borba, što ću raditi, kako ću nadmudriti protivnicu. Možda se sve to na kraju ne dogodi baš tako, ali mi ta priprema daje sigurnost na početku. Uz Barbaru Matić, na panelu je sudjelovao i Tin Srbić, hrvatski gimnastički reprezentativac i srebrni olimpijac iz Tokija, koji je rekao: - Moja mentalna priprema danas je potpuno drugačija nego kad sam imao 20 godina. S godinama se mijenja i stav prema sportu i životu. Posljednje dvije godine bile su teške –htio sam da se stvari odmah poprave, ali shvatio sam da to ne ide preko noći. Pravi pomaci su počeli tek kad sam prihvatio situaciju takvu kakva jest. Svaki rezultat koji sam ostvario došao je iz tog trenutka prihvaćanja – tu leži prava mentalna snaga. OI u Parizu ostavile su dubok trag. Trebalo mi je vremena da to procesuiram. Tek kad sam to zaista prihvatio, treninzi su ponovno počeli imati smisla i ići u dobrom smjeru. Zajedno su se složili da u snažnim fizičkim pripremama za OI, ili bilo koje sportsko natjecanje, ključnu ulogu ima mentalni fokus i posvećenost postizanju rezultata. Tin Srbić, uzor mnogim mladim gimnastičarima i jedan od najzaslužnijih za popularizaciju gimnastike u Hrvatskoj

posljednjih godina, često dijeli savjete mladima temeljem vlastitog iskustva. - Budite iskreni prema sebi i prema ljudima koji su vam bliski. U redu je imati probleme – svi su oni rješivi. Rezultat nije sve. Uspjeh je kad ste sretni u onome što raditeporučio je Srbić. Matić je dodatno naglasila i važnost podrške koju sportašima pružaju partneri i sponzori. „Trenutno sam u fazi pauze – treniram i radim, a još uvijek nisam donijela odluku o svojim sljedećim koracima. POWERADE inicijativa došla je u pravom trenutku za mene. POWERADE jasno poručuje da je mentalno zdravlje važno. To je poruka koju sportaši trebaju čuti, i osjećati da iza njih stoje sponzori, sustav, zajednica“, izjavila je.

Prof. dr. sc. Renata Barić s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, vodeća stručnjakinja za psihologiju sporta, u panel raspravi naglasila je kako je psihološka priprema ključna sastavnica sportskog uspjeha: - U brojnim istraživanjima sportaši navode da je psihološka priprema važna između 70 i 99 posto – to jasno pokazuje koliko su svjesni njezine uloge, osobito na natjecanjima - rekla je, naglasivši pritom da je rad na mentalnom zdravlju jedan drugačiji tip treninga u okviru sportske pripreme. Upozorila je na svakodnevne izazove s kojima se sportaši suočavaju: - Od sportaša se neprestano očekuju vrhunski rezultati i savršenstvo, a pritom moraju ostati emocionalno čvrsti. Važno je učiti sportaše da je „ok ne biti ok“ i da ih upravo ta autentičnost čini još čvršćima i otpornijima.

Prof. dr. sc. Barić pohvalila je inicijativu POWERADE i intenzivnije napore HOO-a po pitanju mentalnog zdravlja sportaša, posebno u pogledu preporuka Međunarodnog olimpijskog odbora koje se tiču brige za mentalno zdravlje. Vinko Kovačić, direktor javnih poslova, komunikacija i održivog poslovanja Coca-Cole za Rumunjsku, Bugarsku, Jadransku regiju i Srbiju, apostrofirao je činjenicu da je CocaCola od 1928. godine partner međunarodnog olimpizma, i to kao prvi komercijalni partner Olimpijskih igara. Govoreći više o inicijativi The Athletes Code, izjavio je:

- POWERADE, kao brend koji ima dugu povijest suradnji s vrhunskim sportašima diljem svijeta, prepoznao je izazove povezane s mentalnim zdravljem s kojima se sportaši suočavaju te je odlučio djelovati. The Athletes Code nas uvodi u novu eru odnosa između sportaša i brendova –pruža našim sportašima ugovornu sigurnost da uzmu vrijeme koje im je potrebno za oporavak, bez obzira na sponzorske obveze, a sve to kako bi se mogli vratiti jači nego ikad.

Sponzorskim ugovorom između Coca-Cole u Hrvatskoj i Hrvatskog olimpijskog odbora, Coca-Cola postaje partner HOO-a i službeno piće hrvatskih olimpijaca do 2028. godine. (hoo/vk)

Predstavnici HOO-a održali izlaganje na konferenciji

projekta OCEAN u Bruxellesu

U Bruxellesu je održana završna konferencija

projekta OCEAN (Olympic Committees of Europe

Approaching Carbon Neutrality), koja je okupila nacionalne olimpijske odbore, stručnjake i projektne partnere iz cijele Europe

Fokus događanja bio je na promicanju održivih praksi u sportskim organizacijama te poticanju konkretnih mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Pod nazivom „Smanjenje CO₂ otiska u sportu: razumjeti svoj utjecaj i pokrenuti promjenu“, konferencija je naglasila povezanost sportskog sektora s klimatskim ciljevima i potrebu za sustavnim pristupom održivosti. Kroz panele i izlaganja predstavljeni su izazovi i pomaci koje su sportske institucije postigle u okviru projekta.

U okviru rasprave „Projekt OCEAN kroz iskustvo 18 klimatskih časnika“, istaknuta je važnost edukacije, zajedničkog učenja i razmjene iskustava među nacionalnim olimpijskim odborima. Poseban naglasak stavljen je na zaključak da održivost ne smije biti izoliran projekt, već temeljni princip djelovanja svake organizacije.

Hrvatski olimpijski odbor bio je jedini projektni partner koji je na konferenciji održao samostalnu prezentaciju o rezultatima vlastitog rada na smanjenju ugljičnog otiska. Prezentaciju su održali voditelj za EU fondove i međunarodnu suradnju Ante Ćosić i koordinatorica ureda tajništva Matea Horvat, predstavivši ključne pomake ostvarene kroz sustavno prikupljanje podataka, izradu izračuna CO₂ otiska te provođenje konkretnih mjera održivosti. Njihovo izlaganje prepoznato je kao pozitivan primjer među sudionicima, čime je HOO istaknut kao predvodnik promjena.

Tijekom događanja predstavljeni su i glavni rezultati projekta OCEAN, namijenjeni svim sportskim organizacijama – i onima koje nisu bile izravno uključene u projektni konzorcij: praktični priručnik za klimatske časnike, alat za izračun ugljičnog otiska, razvijen u suradnji s Öko-Institutom, zbirka strategija i mjera za smanjenje emisija, digitalna platforma OCEAN Toolbox, koja objedinjuje sve ključne resurse i alate.

U završnom dijelu konferencije naglašeno je da projekt OCEAN ne predstavlja kraj, već početak dugoročnog pokreta za održivost u sportu. Simbolične zahvalnice dodijeljene su svim klimatskim časnicima koji su tijekom projekta igrali ključnu ulogu u oblikovanju održivih rješenja unutar svojih organizacija.

Predsjednik

HOO-a Zlatko Mateša na čelu Posebne radne skupine za diplomaciju u projektu Europskih igara 2027. u Istanbulu

Najveći turski grad bit će domaćin Europskih igara 2027., a rad na finalizaciji sportskog programa nastavlja se nakon potpisivanja ugovora o gradu domaćinu na 54. Općoj skupštini EOO-a u Frankfurtu

Izvršni odbor Europskih olimpijskih odbora (EOO), na sjednici u Rimu, potvrdio je imenovanje Mihaia Covaliua za predsjednika Koordinacijske komisije za Europske igre u Istanbulu 2027. Bivši olimpijski prvak u mačevanju i aktualni predsjednik Rumunjskog olimpijskog odbora predvodit će u iduće dvije godine EOO-ov nadzor priprema za četvrto izdanje europskog višesportskog događaja, a u tome će ga podržavati Posebna radna skupina za diplomaciju, kojom će, odlukom IO-a EOO-a, predsjedati čelnik HOO-a i bivši hrvatski premijer Zlatko Mateša. Za spomenuto imenovanje predsjedniku Mateši stigla je srdačna čestitka iz Turskog olimpijskog odbora. Izvršni odbor EOO-a potvrdio je i odluku iz prosinca 2024. da se dopusti sudjelovanje mladih bjeloruskih mladih sportaša (kao predstavnika NOO-a Bjelorusije) na ljetnom EYOF-u u Skoplju ove godine, ali pod strogim uvjetima kao što je zabrana korištenja nacionalnih simbola ili zastava. Nadalje je dogovoreno da se bjeloruski sportaši mogu natjecati u sportskoj opremi NOO-a. Priopćene su i dodatne informacije o napretku priprema za ovogodišnji ljetni Europski olimpijski festival mladih u Skoplju (od 20. do 26. srpnja 2025.), dok su novi glavni tajnik EOO-a Carlo Mornati, blagajnik Peter Mennel i izvršni direktor Jan Lehmann članovima predstavili izvješća o napretku. Također, na istoj sjednici, Izvršni odbor EOO-a imenovao je čelnike komisija EOO-a za razdoblje 2025. - 2029. Uvedene su brojne promjene kako bi se osiguralo da komisije odražavaju promjene u društvu i trenutne izazove i mogućnosti unutar olimpijskog pokreta. (hoo/vk)

“Glas žena u sportu” bilježi sve veće rezultate i uspješno se širi putem sjajno posjećenih edukativnih radionica

U Crikvenici i na Cresu održane su 11. i 12. edukativne radionice uspješnog projekta kojima je cilj poboljšanje prezentacije sporta i sportašica u medijima i na društvenim mrežama te njihovo kvalitetnije komuniciranje s predstavnicima medija

Gradonačelnica Crikvenice

Ivona Matošić Gašparović naglasila je da u tom gradu sporta djeluje 36 uspješnih sportskih klubova te dodala kako je medijski prostor zanimljivo i danas jako izazovno područje:

- Svi mi koji se bavimo javnim poslom, a i sportašice su dio te priče, svaki za sebe predstavljamo poseban medij. U tom se svijetu teško snaći, a slabo smo za to educirani kroz formalno obrazovanje.

Glavna tajnica Zajednice sportova Primorsko-goranske županije Katja Luketić bila je zadovoljna odazivom mladih sportašica na radionicu te njihovom hrabrošću da stanu pred kamere i mikrofone kako bi odgovarale na pitanja koja su simulirala stvarne konferencije za medije i mix zone te podijelile osobne priče i stavove vezane uz treninge, trenere, sport, motivaciju i daljnje planove.

Radionica “Glas žena u sportu” u Crikvenici održana je u suradnji sa Srednjom školom dr. Antuna Barca, Gradom Crikvenicom i Zajednicom sportova Primorsko-goranske županije, partnerima koji su prepoznali važnost teme i projekta za sport na lokalnoj i nacionalnoj razini.

Nakon edukacije na Korčuli (u prosincu) te sada u Crikvenici, projekt se nastavio u smjeru poticanja edukacije u sportu i na otocima. Tako se 12. edukativna radionica održala na Cresu, a na njoj su sudjelovale sportašice iz raznih creskih sportskih klubova, trenerice i predstavnice klupskih uprava te učiteljice iz OŠ Frane Petrića, njih više od 30. Gradonačelnik Cresa Marin

Gregorović pohvalio se činjenicom da creski sport unazad nekoliko godina bilježi rast te da creski sportaši u raznim sportovima ostvaruju velike rezultate. Pritom je posebno naglasio da najveće uspjehe ostvaruju upravo sportašice.

Predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova u sportu pri HOO-u, Morana Paliković Gruden je, između ostalog, istaknula kako je

važno za sportašice da u komunikaciji s javnošću budu fokusirane na svoje sportske rezultate, a ne na teme koje mediji nameću te dodala: - Od kada smo započeli projekt prije tri i pol godine, u medijima su se udvostručile informacije o ženskom sportu, a primjećujemo velike iskorake i na društvenim mrežama.

Predstavnica Zajednice sportova

Primorsko-goranske županije

Barbara Gržetić podsjetila je da će ta županija sljedeće godine biti Europska regija sporta te izjavila:Smatramo da je izuzetno važno da i sportašice i sportaši kreću s iste polazne točke i da ih se u medijima doživljava na temelju njihovih rezultata. Ravnopravnost spolova ne očituje se samo u broju sportaša i ostvarenim rezultatima, već i u nekim drugim pokazateljima – u tome kako se ponašamo, kao i u tome kako se sami prezentiramo i kako sami doprinosimo da nas se prvenstveno gleda kao sportaše, odnosno sportašice.

Radionica u Cresu sastojala se od kraćih predavanja o prednostima i zamkama interneta i društvenih mreža, rodnim stereotipima i seksizmima u medijskom praćenju ženskog sporta te od praktičnih vježbi. Sve sudionice su na kraju na velikom ekranu mogle vidjeti svoje nastupe te zajednički analizirati snimljeni materijal.

Demonstratori i predavači na radionicama su akademik Ratko Cvetnić, sportski novinari Jura Ozmec i Marin Šarec, snimatelj i montažer Damir Donadić te direktorica Ureda za odnose s javnošću i međunarodnu suradnju HOO-a Mia Baćić. Partneri u projektu „Glas žena u sportu“ su Agencija za elektroničke medije, Hrvatski paraolimpijski odbor, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH, a radionicu u Cresu podržali su Zajednica sportova Primorskogoranske županije i Grad Cres. (mb/hoo)

Olympic Day Run: više od 700 trkač(ic)a sudjelovalo na utrci održanoj na Jarunu u Zagrebu

Hrvatska olimpijska akademija (HOA) priredila je na zagrebačkom Jarunu 7. izdanje Olympic Day Runa, utrke koja se održava diljem svijeta povodom Međunarodnog olimpijskog dana i obilježavanja 131. obljetnice nastanka modernog olimpizma

Brojni hrvatski olimpijci i drugi sportaši uveličali su ovaj događaj nazočnošću i sudjelovanjem u utrci oko Jarunskog jezera (6,3 km) među 612 prijavljenih sudionika. Međunarodnu odrednicu utrke pojačalo je i 17 Filipinaca koji su na radu u Hrvatskoj, kao i skupina Talijana, uglavnom iz njihova veleposlanstva u Hrvatskoj. U premijernom izdanju dječje utrke okušali su se mali trkači i trkačice, njih čak 64, na dionici od 300 metara. U promociji utrke najveći obol dali su pariški olimpijci Valent Sinković, Barbara Matić i Matea Parlov Koštro, a sudjelovanjem su je uveličali boksačica Nikolina Ćaćić i biatlonac Matija Legović, koji je na utrku stigao u društvu ponajveće ženske biatlonske uzdanice Eme Sobol. Veliki pljesak dobio je i proslavljeni rukometni olimpijac Vlado Šola. Kvartet Matić, Ćaćić, Sinković i Legović pomogao je neumornom promotoru sporta, rekreacije i zdravog života Mariju Mlinariću animirati sudionike za odrađivanje vježbi za zagrijavanje uoči utrke. Pozdravljajući sve nazočne, ravnatelj HOA-e Saša Ceraj, istaknuo je kako se utrka održava u suradnji s Veleposlanstvom Republike Italije u Zagrebu, s ciljem promoviranja Zimskih olimpijskih igara u Milanu i Cortini d’Ampezzo 2026. godine.

Trichilo, zahvalio je na zajedničkoj proslavi Međunarodnog olimpijskog dana, kao i na prigodi za hrvatsku promociju ZOI-ja 2026. u njegovoj domovini. Pozvao je sve nazočne na sportske događaje u Italiji, „državi koja gaji veliku ljubav prema sportu“, a posebno je izdvojio jedan događaj koji će u njihovoj organizaciji biti priređen u Zagrebu:

- Ovdje, na Jarunu, organizirat ćemo 13. rujna „Utrku prijateljstva“ kojom ćemo proslaviti Dan talijanskog sporta u svijetu. Skupa s predsjednikom Izvršnog odbora Talijanske Unije Marinom Corvom, sve Vas pozivam na sudjelovanje.

U ime HOO-a, predsjednika Zlatka Mateše i glavnog tajnika Siniše Krajača, nazočne je pozdravila dopredsjednica HOO-a Barbara Matić:

- Velika mi je čast biti s vama na ovom festivalu olimpizma kojim se u cijelom svijetu obilježava početak modernog olimpijskog pokreta. Zahvaljujem svim sportašima koji su se odazvali ovoj akciji, kao i svim sudionicima utrke. Uživajte u ovom događaju i današnjem lijepom danu.

- Veseli me da smo se okupili u ovako velikom broju, više nas je nego prošle godine. Želim vam da se ugodno provedete na ovom druženju, da se dobro zabavite i otrčite dobru utrku, da steknete neko novo prijateljstvo i da budete u skladu s načelima koje promoviramo, a to su izvrsnost, prijateljstvo i poštovanje. Također, želim da danas skupa pošaljemo poruku da je sport potreba ovom društvu i da je kretanje izrazito bitno - kazao je Ceraj, uz napomenu da će i talijanski veleposlanik trčati krug oko Jaruna.

Veleposlanik Republike Italije u Hrvatskoj, Nj. E. Paolo

Iako je rezultat na Olympic Day Runu u drugom planu, ipak bi se kao zanimljivost mogla izdvojiti dominacija atletičara AK Agram. Tako je u muškoj konkurenciji, a i u ukupnom redoslijedu, najbrži bio Niko Kožul (20:20), ispred klupskih kolega Vedrana Jurkovića (20:59) i Frana Anića (21:05), dok su u ženskoj konkurenciji slavile Marta Bešić (23:50), Lovorka Bošković (24:09) i Anja Sečka (24:38). Intrigantan je i podatak da je sjajni hrvatski biatlonac Matija Legović zauzeo solidno peto mjesto. Na sportsko-edukativnoj manifestaciji Olympic Day Run svi sudionici su dobili prigodne majice, a svi oni koji su završili utrku, još i certifikat s potpisom odlazećeg predsjednika MOO-a Thomasa Bacha i aktualnog predsjednika HOO-a Zlatka Mateše. (hoo/vk)

Svjetska organizacija Roma dodijelila

HOO-u

Svjetski nogometni romski Oscar kao zahvalu za suradnju

Usklopu obilježavanja 54. Svjetskog dana Roma u sportskom centru Sava u Sesvetama priređena je proslava u organizaciji Svjetske organizacije Roma u borbi protiv diskriminacije, rasizma i siromaštva. Između ostalog, prikazan je i dokumentarni film koji evocira susret romske nogometne reprezentacije s poglavarom Katoličke crkve (2021. godine su hrvatski Romi odigrali u Vatikanu nogometnu utakmicu s istoimenim domaćinom, a potom imali susret s papom Franjom). Nakon filma, uslijedio je kulturni program, a potom dodjela prvog Svjetskog nogometnog romskog Oscara, koji je zamišljen kao priznanje za doprinos nogometu. Među dobitnicima je i HOO, a predsjednik udruge Tofko Dedić Toti uručio ga je predstavnicama HOO-a Karli Milinović i Andrei Ivančević Petrač. Svjetski dan Roma obilježava se kao spomen na prvi Svjetski kongres Roma, održan u Londonu 8. travnja 1971., kada su donesene odluke o službenoj himni, zastavi, službenom romskom jeziku, što je bio iznimno važan iskorak u osnaživanju romskog identiteta, očuvanju romske kulture, tradicije, jezika i pisma. (hoo/vk)

Promovirana monografija o Ratku Rudiću; svečanost uveličao

i premijer Andrej Plenković

Jedan od najvećih trenera u svjetskoj sportskoj povijesti, u vaterpolu nedodirljivo najbolji, Ratko Rudić, proslavio je 77. rođendan, i to na način dostajan trenerskog velikana

Uzagrebačkoj galeriji Lauba održana je promocija monografije “Dogodio se” o Ratku Rudiću, autora Dejana Aćimovića i Borisa Rašete

U istom je prostoru bila ujedno i izložba slika Ratka Rudića, budući da je slikarstvo, odnosno umjetnost općenito, druga opsesija i ljubav magičnog RR-a. Prikazan je i kratak isječak filma “Dogodio se” redatelja Dejana Aćimovića koji je na početku promocije kratko pojasnio razloge nastanka filma.

- Prije dosta godina, Perica Bukić mi je rekao zašto se film mora snimiti: “Generacije koje dolaze, moraju to znati”. Nešto osobito dojmljivo, ali nadahnjujuće doista se i mora na ovakav način otrgnuti zaboravu, ako ni zbog čega drugog, a onda poradi jednog podatka - fascinantnog, a činjenično točnog. Ratko Rudić je jedini trener na svijetu u svim loptačkim sportovima koji nikad nije izgubio niti jedan finale velikih natjecanja (OI, SP ili kontinentalno prvenstvo), i to niti s jednom momčadi, bile one u bivšoj državi ili kasnije Italiji, Hrvatskoj... Drugi je najtrofejniji izbornik na svijetu u konkurenciji svih loptačkih sportova, samo je brazilski odbojkaški trener Bernardo Rocha de Rezende osvojio više medalja kao izbornik. Rudić je i strateg koji je hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju odveo do svjetskog zlata (Melbourne 2007.), pa europskog (Zagreb 2010.) i na koncu olimpijskog (London 2012.).

ali da bi ju ostvario, imao sam veliku pomoć, podršku svoje obitelji. Imam ju i danas, ovdje su i sada, ali imam je još i iz Dicma, pa iz Gorskog kotara, plus sve prijatelje iz Splita, Zadra, Rijeke, Opatije - naglasio je u prigodnom slovu slavljenik, Ratko Rudić.

- Za mene je ovo zaista emotivan trenutak, a sada, sa završenim i filmom, pa monografijom, slika je na neki način završena, te se sada prebacujem više na slikarstvo. Dakako, spreman sam savjetom uvijek pomoći Hrvatskom vaterpolskom savezu - završna je Rudićeva poruka.

- Moja karijera, kao igrača i trenera je zaista bila dugačka,

Dostojno njegovoj impresivnoj sportskoj biografiji, dojmljiv je bio i popis uzvanika, pa su tako u Laubi bili i premijer Andrej Plenković, državni tajnik Josip Pavić, zagrebački dogradonačelnik Luka Korlaet, cijeli vrh Hrvatskog vaterpolskog saveza, predsjednik Mladen Drnasin, izvršni dopredsjednik Perica Bukić, glavni tajnik Ivan Milaković, Milivoj Bebić, Boško Lozica, dr. Mladen Miškulin, kao i Milorad Damjanić, Neven Kovačević, Petar Muslim, Mia Šimunić, ali i odličnici iz drugih sportova - Nikola Rukavina i Danira Bilić (košarka), Marija Anzulović (odbojka), Zvonimir Bilić, Klaudija Klikovac Bubalo i Vedran Šupuković (rukomet), Ana Sršen (plivanje), Sandra Paović (stolni tenis)... Publiciranju monografije “Dogodio se” potporu je dao i Hrvatski olimpijski odbor. (hoo/db)

Za Olimpijske igre u LA-ju HOO inicirao suradnju s Hrvatskom maticom iseljenika i Središnjim državnim uredom

za Hrvate izvan RH

UZagrebu je održan inicijalni sastanak čelništva HOO-a s predstavnicima Hrvatske matice iseljenika (HMI) i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH. Tema sastanka bilo je iniciranje suradnje u projektu OI u Los Angelesu 2028., s naglaskom na animiranje hrvatske zajednice u SAD-u za posjet sportskim borilištima, ali i Hrvatskoj kući kao stjecištu druženja sa sportašima i međusobnih kontakata, s mogućnošću ostvarivanja poslovnih veza ili drugih oblika suradnje. Domaćini skupa bili su predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Siniša Krajač, a Središnji državni ured za Hrvate izvan RH predstavljali su zamjenik državnog tajnika Dario Magdić, načelnica Sektora za hrvatsko iseljeništvo Ana Marija Frković i savjetnica s posebnim položajem za pitanja hrvatskog iseljeništva/dijaspore Croatiana Gregurić Izaslanstvo HMI predvodio je njezin ravnatelj Mijo Marić, a s njim u pratnji sastanku je nazočila i tajnica Marijana Žeželj Predsjednik HOO-a Mateša istaknuo je kako je već potpisan

sporazum za lokaciju Hrvatske kuće u San Pedru te da je zbog potpuno različitog koncepta njenog organiziranja u odnosu na dosadašnje Igre, potrebno uključivanje i iseljeničkih zajednica. Dodao je da će od velikog značaja biti nazočnost Hrvatske turističke zajednice koja će promovirati Lijepu Našu i predstaviti ponudu za američko tržište.

Magdić se složio se s idejom da se preko iseljeničkih udruga animira cjelokupna hrvatska iseljenička zajednica u SAD-u, a posebno oko 80 000 Hrvata u tom dijelu države.

Marić je apostrofirao i danas veliku utjecajnost naše najstarije iseljeničke udruge u SAD-u, Hrvatske bratske zajednice, posredstvom koje je na jedan tamburaški festival u Zagreb stiglo čak 2000 naših iseljenika. Dogovoreno je da do novog sastanka HOO pripremi prezentaciju projekta Hrvatske kuće u San Pedru, a to će se dogoditi nakon što izaslanstvo krovne udruge hrvatskog sporta odradi izvide u spomenutoj destinaciji. (hoo/vk)

5 motivacijskih

Moja obitelj mi je najveća motivacija. Sinovi su razlog zašto nikad ne odustajem. Čak i kad sam potpuno iscrpljena, nastavljam dalje jer znam da me gledaju i želim im pokazati što znači predanost.

“ “

Uz pojam uživanja ljeti neizostavno se veže more, a mi donosimo motivacijske izjave naših svjetski uspješnih sportaša, koji su kao ribe u vodi. Što ih čini jačim, bržim i uspješnijim...

1 izjava naših vrhunskih sportaša

MIRELA KARDAŠEVIĆ ronjenje na dah

3

2

PONEKAD SE PITAŠ... ISPLATI LI SE? NE ISPLATI. ALI SAM IZAZOV JE TOLIKO

ZAHTJEVAN

DA TE NEĆE PUSTITI DOK NE DAŠ SVE OD SEBE.

PETAR KLOVAR ronjenje na dah

Moj novi rezultat djeluje nestvarno. Ovo je bilo putovanje uspjeha, otpornosti i nevjerojatne podrške.

SANDA DELIJA ronjenje na dah

5

4

POBJEDNICI OSTAJU FOKUSIRANI

NA POBJEDU, ŠUTE, RADE I PUSTE DA REZULTATI GOVORE.

VITOMIR MARIČIĆ ronjenje na dah

SLAVA DOLAZI OD HRABROSTI DA SE ZAPOČNE.

DINA LEVAČIĆ daljinsko plivanje

Puna avantura

photos: julien duval

Pripremi se za najbolje.

Allianz pogodnosti za sportaše

Kada te netko bodri, motivacija raste. Zato smo pripremili posebnu ponudu za sve sportaše – profesionalce, rekreativce i amatere. → Provjeri više na www.allianz.hr/sport