Znanost i šport
Ljudi ispred vremena Piše: MIROSLAV HRŽENJAK
K
ada bi se u pokušaju shvaćanja onih postulata koji se nazivaju temeljnim, ili višim zakonima života, na trenutak odvojili od formalnih, pomalo uglatih podjela i klasifikacija te stvarnost ogolili do kraja, oko nas bi ostale tek dvije temeljne kategorije ljudi. Prvi su oni koji vrše nasilje nad životom u pokušaju da svijet pod svaku cijenu podrede svojim standardima, dok su drugi oni koji svijetu oko sebe strpljivo dopuštaju da im se izrazi kroz svoju ljepotu, snagu, neslućene mogućnosti, itd. Neki, primjerice oni za koje volimo reći da su romantično nastrojeni, tu će ljepotu vidjeti u zvjezdanom nebu, zalasku sunca, harmoniji morskih valova, ali i u talentu nekog djeteta, njegovom glasu, osjećaju za glazbu, sposobnosti za rješavanje složenih matematičkih zadataka, motoričkoj izvrsnosti ili nekoj zadivljujućoj crti karaktera, za koju će, u budućnosti, njegov trener, tada već Olimp 50
Iako velik broj roditelja u svojoj djeci vide buduće Kosteliće, Modriće ili Čiliće, športski sustavi, dakle Hrvatski olimpijski odbor, nacionalni i gradski savezi i športski klubovi, perspektivnim športašima smatraju onu djecu koja na domaćim i međunarodnim natjecanjima postiže zapažene ili iznadprosječne športske rezultate za svoju dob trener olimpijskog pobjednika ili svjetskog rekordera, reći da je odmah najavljivala kako se radi o rođenom prvaku. Međutim, kao što bi, hipotetski rečeno, psihički zdrav čovjek u psihički nezdravom okruženju vrlo brzo stekao status osobe za koju se danas koriste riječi širokog značenja npr. luđak - sličnu bi kvalifikaciju stekao i pojedinac koji živi u skladu s navedenim temeljnim zakonima života, dakako, ako bi većina oko njega bila sačinjena od onih koji svijet oko sebe žele podrediti svojim potrebama i željama, željama o kojima rado pričaju, ali i željama koje se boje priznati sami sebi, čak i u tišini. Iako su teme vezane uz većine ili manjine više prisutne u jednoj drugoj društvenoj djelatnosti, također vrlo bliskoj športu, ugled, status i perspektivu koju talentirani pojedinci imaju u društvu, vrlo vjerno oslikava svijest većine. Ne mogu se oteti dojmu da
određene analogije postoje u drugim djelatnostima, primjerice u filmskoj kulturi, gdje opetovano produciranje komedija koje u malo kome izazivaju onu ugodnu i spontanu emociju smijeha navodi na zaključak da je forma ispunjena do savršenstva, ali se negdje izgubio sadržaj. Narodnim rječnikom rečeno operacija je uspjela, ali pacijent nije preživio. Za šport se ipak sa sigurnošću može reći, barem ako je suditi po krajnjem cilju, a to je športski rezultat, da talentirana, odnosno darovita djeca uspijevaju ostvariti svoj potencijal. Više je razloga zbog kojim možemo biti optimistični, iako i ova rečenica može završiti s riječju „ali“… Što zbog biološke ljubavi i subjektivnosti roditelja prema svojem djetetu, ili uobičajenoj strategiji športskih klubova i saveza da se izbore za proračunske stavke razvojnih programa