ŠPORTSKA PUBLICISTIKA HORVACKI BAČKA 1901.- 1939.
SANDRA PAOVIĆ: ROĐENA DA POBJEĐUJE
Autor: Dražen Prćić Godina i mjesto izdavanja: 2015., Subotica Stranica: 254 Format: 16,5 x 23,5 cm Uvez: tvrdi Izdavač: Minerva, Subotica Tisak: Minerva, Subotica Dostupnost: Knjiga trenutačno nije dostupna u Hrvatskoj; informacije: http://drazenprcic.blogspot.hr/ Cijena: 100,00 kuna
Autor: Željko Žutelija Godina i mjesto izdavanja: 2017., Zagreb Stranica: 192 Format: 16,5 x 23,5 cm Uvez: meki, s klapnom Izdavač: Školska knjiga, Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Grafičko-likovna redakcija Školske knjige Tisak: Grafički zavod Hrvatske d.o.o., Zagreb Dostupnost: knjižnice i knjižare diljem Hrvatske, Cijena: 139,00 kuna
H
orvacki Bačka 1901.-1939. povijesno-dokumentarni je roman koji govori o utemeljenju prvog nogometnog kluba na jugoslavenskim prostorima - bio je to NK Bačka 1901. Povijest kluba osnovanog 3. kolovoza 1901. pod imenom Bácska Szabadkai Athletikai Club, autor je ispričao kroz priču o svom pradjedu, Martinu Horvackom, jednom od utemeljitelja i igraču prve postave NK Bačka 1901. Svoj prvi susret Bačka 1901. odigrala je u Osijeku 18. kolovoza 1901. godine s nogometnim odjelom Hrvatskog sokola i Vukovarskim klubom Football Club. Knjiga prati razdoblje do 1939. godine, godine u kojoj Bačka 1901. sudjeluje u Hrvatsko-slovenskoj ligi pod imenom HŠD Bačka, a u sezoni 1940./41. igra u prvenstvu Hrvatskog nogometnog podsaveza. Prema riječima bivšeg diplomata, Subotičana Nace Zelića, Dražen Prćić je svoga pradjeda Martina, njegovu obitelj i nogometni klub Bačka, prikazao toliko uvjerljivo i prisno kao da je bio svjedokom tog vremena te na taj način čitatelju omogućio obilje svjedočanstava o životu, svakodnevici i međuljudskim odnosima u zajednici Hrvata Bunjevaca u Subotici početkom dvadesetog stoljeća. Knjiga je to u kojoj je, uz nogometnu povijest, isprepletena cjelokupna povijest najvažnijih događanja u Subotici u razdoblju od gotovo četrdeset godina početkom prošlog stoljeća. U knjizi Horvacki Bačka 1901. - 1939. spominje se 150 osoba koje su svojim djelovanjem obilježile povijest Subotice tog vremena. Ovim književno-dokumentarnim djelom autor zaboravu otima subotičku povijest, povijest grada koji je na početku 20. stoljeća bio treći najveći grad, iza Budimpešte i Szegeda, po broju stanovnika u tadašnjoj Ugarskoj, a prema popisu stanovništva iz 1910. imao je 94 610 stanovnika, više od tadašnjeg Zagreba (79 038) i Beograda (89 876). Brojem žitelja Subotica je tada bila čak triput brojnija od Novog Sada, a iznjedrila je ljude velikih postignuća u raznim područjima života - športu, kulturi, zabavi, umjetnosti, znanosti. U Subotici je škola na razini gimnaziji postojala još 1748. godine, tenis je igran 1878., klupski nogomet 1901., Ivan Sarić letio je vlastitom letjelicom 1910. godine… Dražen Prčić ovom knjigom ispravlja i povijesnu nepravdu koja datira iz 1939. godine. Naime, u 1. kolu Hrvatsko-slovenske lige, Bačka je u Subotici igrala protiv splitskog Hajduka. U novinarskom izvješću bilo je navedeno pogrešno ime odnosno pogrešan podatak o strijelcu prvog gola, a autor je privatnim kanalima uspio doći do izvornika protokola - zapisnika s te utakmice, u kojem je sudac rukom upisao da je pogodak postigao Šarčević... Istodobno ovom knjigom svom čitatelju autor poručuje: „Svaki čovjek ima svoju viziju, ima svoje ideale. Oličenje ideala Hrvata (Bunjevaca) je nogometni klub Bačka.“ Olimp 58
U
svijet ove jedinstvene stolnotenisačice knjiga nas uvodi u trenutku finalnog parastolnoteniskog dvoboja između Sandre Paović i Steffi Grebe na Paraolimpijskim igrama u Rio De Janeiru 2016. Dvoboja u kojem je Sandra pobijedila nakon 17 minuta više no uvjerljive premoći i na taj način zlatnom medaljom zatvorila još jedno životno poglavlje. „U tom paraolimpijskom zlatu na mom vratu kao da su u jedinstvenu leguru bili stopljeni svi moji napori uloženi u iscrpljujuće treninge i nastupe dok sam još bila zdrava sportašica, ali i sve muke i patnje koje sam pretrpjela u nastojanju da se kao stolnotenisačica s invaliditetom vinem u vis svjetskog parastolnog tenisa.“ Uistinu, paraolimpijskim zlatom u Riju, ta djevojka rođena 1983., ostvarila je ono što se sedam godina ranije činilo nemogućim, ali i pokazala širinu duha u promišljanjima o onima koji su joj pomogli ili je podržali na tom putu. Poglavlje koje slijedi donosi okolnosti za javnost iznenađujuće Sandrine odluke o okončanju športske karijere do koje je Sandru dovelo duboko razočarenje u vodstvo parastoloteniskog saveza, a potom, pred očima čitatelja, a kroz Sandrina sjećanja i „pero“ vrsnog novinara, pripovjedača i autora ove knjige Željka Žutelije, rastvara se Sandrin život od djetinjstva u rodnom Vukovaru, preko ratnih godina u kojima su je, kao osmogodišnjakinju, okolnosti odvojile od majke koja je ostala u okupiranom Borovom naselju, dok se ona s ocem nakon nemogućnosti povrataka u rodni grad smjestila u Vojvodini, što joj je omogućilo kontinuitet treninga i tih egzistencijalno teških godina. Već duboko uronjen u priču čitatelj prati ponovno spajanje obitelji, njezin povratak u Hrvatsku 1997. i pronalazak novog doma u Međimurju nakon Sandrina osvajanja tri zlatne medalje na kadetskom prvenstvu Europe iste godine, Sandrinu brigu o obitelji i paralelni razvoj karijere, uspjehe, odlazak u Švicarsku s osamnaest, povratku u zagrebačku Mladost koji smatra svojom najvećom životnom pogreškom, pa nastavak karijere u Njemačkoj, razdoblje iscrpljujućeg rada i trijumfalni povratak stolnom tenisu, plasman na Olimpijske igre u Pekingu…, sve do kobnog putovanja u Poljsku. Slijede utka s vremenom, operacija, snaga volje i borba za život. S nepunih 26 godina... Dugotrajna rehabilitacija, potpora i podrška znanih i neznanih, studij športskog menadžmenta, povratak stolnom tenisu krajem 2012., prekid dvanaestogodišnje ljubavne veze, prvi parastolnoteniski uspjesi, vjenčanje, nova hitna operacija, promišljanja o strukturama u parašportu te gorka iskustva na putu do statusa najbolje svjetske parastolnotenisačice. Knjiga donosi i pregled Sandrinih športskih rezultata i odličja te izjave predsjednika HOO-a Zlatka Mateše, trenera Roberta Mikca i Nevena Cegnara, Tamare Boroš, Gordane Odor te Sandrinih roditelja.