Društvo i šport
E-športovi
postaju olimpijski? Piše: GORAN VOJKOVIĆ
Razlog zašto se danas govori o uvođenju e-športova ipak spada puno više u sferu pragmatizma nego filozofskog razmišljanja što je šport i koje su granice športa. Razlog uvođenja e-športova je ponajviše - novac
Imamo športova gdje je umna vještina i kontrola tijela bitno veća od same fizičke snage (streljaštvo), postoji i cijeli niz auto-moto športova, dobro ne olimpijskih, ali športova, gdje je tehnologija i tim koji radi stroj, važan koliko i pilot za volanom i nitko oko toga ne radi problem oko klasifikacije je li to šport ili nije. No, razlog zašto se danas govori o uvođenju e-športova ipak spada puno više u sferu pragmatizma nego filozofskog razmišljanja što je šport i koje su granice športa. Razlog uvođenja e-športova je ponajviše - novac. Olimpijske igre postale su iznimno skupe, danas ih sve više organiziraju oni koji žele pokazati svoju moć i utjecaj te „kupiti“ popularnost na svjetOlimp 46
skoj sceni. Načela olimpizma sigurno nisu ono što viđamo nakon zadnjih nekoliko igara, a viđamo napuštene objekte u koje su ubačeni milijuni dolara ili eura poreznih obveznika, objekte koje sada uništava vjetar i kiša, a ne koriste se za ikakve smislene, kamoli športske svrhe. Organizatori pokušavaju zaraditi što više kako bi pokrili troškove, a u e-športovima se „vrti“ sve više novca. Iako je natjecanja bilo i prije, suvremeni e-šport rođen je u Južnoj Koreji krajem devedesetih i brzo se razvijao nakon što je tamošnje Ministarstvo kulture, športa i turizma formiralo Korejsku e-šport asocijaciju (KeSPA). Na portalu „Fortune“, autor John Gaudiosi iznio je kako e-šport u 2015. predstavlja tržište od 748,8 milijuna dolara, gdje Azija vodi s 321 milijun, Sjedinjene Američke Države vrijede 224 milijuna dolara, a Europa 172 milijuna dolara. Ono što je prilično izazovno jest podatak kako će tržište već u 2018. vrijediti 1,9 milijardi dolara, uz sve veći utjecaj SAD i Europe. Sada već stvari postaju jasne – tržište bi do 2024. moglo vrijediti nekoliko milijardi dolara ili eura i nitko ga se ne želi odreći ili ostaviti negdje „sa strane“. U Aziji završnica natjecanja u e-športovima puni dvorane, a još je veći broj onih koji natjecanja prate online. Fondovi za pobjednike su takvi da već godinama postoje profesionalci koji žive od igranja. Postoji i odgovarajuća infrastruktura, ali već i kultura gledanja ešportova. No, to ne znači da su sva pitanja riješena. Kao prvo, e-športovi su vezani uz određene igre, a kao i u „običnim“ športovima oni koji su dobri u jednoj, nisu dobri u drugoj. Prvo je potrebno odrediti u kojoj „disciplini“, preciznije
VR Sports Challenge - Sanzaru Games
K
ratka vijest prošlog ljeta u nas je prošla prilično nezapaženo, no u svijetu je dosta tekstova objavljeno o tome: razmišlja se da na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. elektronski športovi (ešportovi) budu dodani kao službena disciplina. Čini se da se povijest na neki način ponavlja – Olimpijske igre u Parizu daleke 1900. godine također su bile poligon za uvođenje mnoštva novih športova. Kako su se uopće e-športovi našli u igri za službene športove Olimpijskih igara? Koliko li se uopće igranje računalnih igara slaže s temeljnim načelima olimpizma, sjetimo se Olimpijske povelje: „Olimpizam je životna filozofija kojom se slave i sjedinjuju u uravnoteženu cjelinu kvalitete tijela, volje i uma. Spajajući šport s kulturom i obrazovanjem, olimpizam teži stvaranju takvog načina života koji se temelji na radosti koja proizlazi iz napora, obrazovnoj vrijednosti dobrog primjera, društvenoj odgovornosti i poštivanju univerzalnih temeljnih etičkih načela.“