Znanost i šport
U
natoč globalnom umrežavanju svijeta putem interneta, nikad veće ekspanzije u znanosti i tehnologiji, čini se da suvremeni čovjek - težeći prema ekonomskom, zdravstvenom, emocionalnom i drugom blagostanju - nailazi na sve više neriješenih zagonetki, raznih poteškoća i tomu slično. Arhetipska podjela na dobro i zlo, kao i želja da se stvori društvo bez konflikta, problema i nelagodnosti, suvremenog čovjeka često dovodi u stanje koje nalikuje teškoj i mukotrpnoj borbi sa zamišljenim protivnikom. Takve društvene tendencije na određeni su način stvorile jednu vrstu otpora suvremenog čovjeka prema svemu onome što ugrožava sliku ugodnog i bezbrižnog života. Ako takvo gledište stavimo u kontekst jednog sasvim drugačijeg gledišta, gdje se na konflikt gleda kao jedan od temeljnih uvjeta razvoja, dakako uz uvjet postojanja određene kohezijske sile, dolazimo do odgovora na brojna pitanja, pored ostalih i na ona športska. Trening športaša, njegovo fizičko i emocionalno trošenje dovodi do kratkotrajne iscrpljenosti, ali dugoročno, dovodi do poboljšanja njegovih psihofizičkih i drugih sposobnosti. Ako bi se trening športaša uvijek zbivao isključivo u zoni ugode, teško da bi takav športaš mogao doseći razinu medalje na velikom međunarodnom natjecanju. Jednako tako, ako čitavu problematiku stavimo u kontekst stručnog rada sa športašem, ako se iskustvo i znanje jednog trenera suprotstavi iskustvu i znanju drugog trenera sasvim drugačijeg profesionalnog svjetonazora, te ukoliko kod njih postoji spremnost i snaga da međusobne oprečnosti pretvore u konstruktivni razvoj športske struke, doći će do novih spoznaja, još boljih rezultata, više razine športaševe pripremljenosti i forme. Ako se takva tolerancija razvije ne samo među trenerima, već i među drugim stručnjacima koji bi svojim znanjem mogli pomoći športašu u njegovom cjelokupnom razvoju, stvorit će se psihološka pretpostavka za stvaranje interdisciplinarnog timskog rada i cjelokupnog kreativnog razvoja. Osim trenera, koji daleko najviše vremena provodi u neposrednom radu sa športašima te športskog psihologa Olimp 22
koji, uz brojne zadaće, snosi velik dio odgovornosti za timski duh i zajedništvo te za stvaranje međusobne kohezije, tu je i treći član tima - fizioterapeut. Unatoč jednoj općenitoj percepciji javnosti kako je posao fizioterapeuta isključivo vezan uz liječenje i rehabilitaciju osoba koje su doživjele neku ozljedu, fizioterapeut predstavlja daleko više od toga. On je član stručnog tima uz kojega se športaš osjeća sigurno za vrijeme treninga i natjecanja, stručnjak koji zajedno s ostatkom tima, vodeći računa o parametrima športaša kojima se bavi njegova stru-
zglobova. Dobra dinamička stabilnost zglobova podsjeća na dinamičku stabilnost mostova ili visokih zgrada, primjerice onih koje se grade u Japanu, koji odolijevaju potresima na način da se prilikom ove elementarne nepogode njihovi elementi pomiču uz tendenciju vraćanja u prvobitni položaj. Na koji način postići tu prijeko potrebnu dinamičku stabilnost zglobova, karakteristiku koja će budućem športašu omogućiti minimalni rizik od ozljeda, predmet je interesa fizioterapeuta. No, kut gledanja dvaju fizioterapeuta može biti različit, kao i kut gledanja dva športska trenera: dok jedni fokus
Treći
član tima Piše: MIROSLAV HRŽENJAK
Fizioterapija u budućnosti ima zajamčeno mjesto kako u športskim klubovima i neposrednom radu sa športašima, tako i u široj edukaciji trenera koji će u svoj stručni tim, uz psihologa, sve češće uključivati i trećeg člana – fizioterapeuta ka, sudjeluje u izradi plana i programa treninga, odabiru trenažnih sadržaja, doziranju intenziteta i trajanju športske aktivnosti, odabiru individualne opreme za športaša, a možda najviše od svega - u prevenciji ozljeda. Područje djelovanja fizioterapeuta u športu toliko je široko i prepuno detalja da ga nije moguće ni približno predstaviti u ovom tekstu, međutim, onaj dio njegovog rada koji se najvećim dijelom preklapa s djelokrugom rada trenera ne tiče se njegovog kliničkog, rehabilitacijskog ili istraživačkog djelokruga rada, već upravo onog preventivnog. Najprije, već u najranijoj dobi uključivanja djece u šport, potrebno je voditi računa o dinamičkoj stabilnosti
stavljaju na razvijanje vještina pažljivog osluškivanja vlastitog tijela koje samo po sebi ima tendenciju razvoja kvalitetne dinamičke stabilnosti zglobova, dakle na „istočnjački“ način gledanja, drugi fokus stavljaju na odabir adekvatnih vježbi putem kojih će se tijelo dovesti u optimalno stanje. Jedna od takvih metoda nosi naziv - propriocepcija. Pojednostavljenim jezikom, riječ je vrlo ciljanim vježbama koje fizioterapeut ili trener provodi sa športašem na način da tijelo športaša dovodi u neobične i nepredvidive situacije s ciljem izazivanja brze i adekvatne kontrakcije točno određenog mišića, odnosno brze stabilizacije zglobova. Različite vrste stretchinga također su važan dio prevencije športskih