Športska terminologija
Borilačke vještine i njihovi nazivi Tekst: DARIJA OMRČEN
Engleski jezik, a isto vrijedi i za jezike poput njemačkoga, talijanskoga ili hrvatskoga, pogodni su za eksplicitnu komunikaciju. Jezici poput japanskog više impliciraju nego što izražavaju, odnosno riječi rijetko precizno definiraju ideju ili koncept. To, drugim riječima, znači da se u jezicima tzv. zapadnjačke kulture u riječima relativno jasno ogleda sadržaj koji označavaju
R
azličiti su načini kako se nazivi pridružuju pojmovima koje označavaju. Prema Friedmanu (2005.), jezici poput engleskoga, a isto vrijedi i za jezike poput njemačkoga, talijanskoga ili hrvatskoga, pogodni su za eksplicitnu komunikaciju. Jezici poput japanskoga više impliciraju nego što izražavaju (Friedmann, 2005.), odnosno riječi rijetko precizno definiraju ideju ili koncept. To, drugim riječima, znači da se u jezicima tzv. zapadnjačke kulture u riječima relativno jasno ogleda sadržaj koji označavaju. Opisane su razlike vidljive i u športskome nazivlju, i to osobito u nazivima borilačkih vještina. Drevni se primjer načela po kojemu naziv odražava sadržaj pojma može, na primjer, pronaći u starogrčkoj riječi pankrátion koja je označavala športsko natjecanje koje je kombiniralo hrvanje i boks. Naime, ta se riječ sastoji od oblika pan - koji znači sve, te riječi krát(os) koja znači snaga ili umijeće (Webster’s Unabridged Encyclopedic Dictionary of the English Language, 1996: 1400-1401). Olimp 52
Radilo se, dakle, o športskoj disciplini u kojoj su borci koristili svu svoju snagu u borbi u kojoj se se rabili i zahvati poput hrvačkih, ali i udarci poput udaraca u borilačkoj vještini koja će mnogo kasnije dobiti naziv boks. Danas je opisano načelo vrlo jasno u jezicima poput engleskoga, njemačkoga, hrvatskoga itd. Riječ volleyball, odnosno odbojka, u engleskome jeziku nastaje spajanjem dvije riječi - volley, koja dolazi od latinskoga glagola volare (letjeti) i riječi ball (lopta). Logika je naziva ta da se lopta u odbojci, osim kod početnoga udarca, udara dok leti, u zraku, prije nego padne na tlo. Takvu logiku ne prati hrvatski naziv - odbojka. Njegova je logika ta da se lopta odbija - prstima na ruci, dlanom šake, podlakticom. U njemačkome se jeziku rabi engleski naziv, stoga ne postoji neko drugo tumačenje naziva. Zanimljivo je da se u ruskome jeziku također rabi anglizam - волейбóл, kao i u španjolskome voleibol. Jednim je dijelom to i logična posljedica činjenice da odbojka nastaje Olimp 46 - Ožujak 2013