Olimp 46

Broj 46 / ožujak 2013.

ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE LEGENDE: Jasna Ptujec

ZNANOST I ŠPORT: Mentalni prostor športaša

OLIMPIJSKE NADE: Ante Krišto

OLIMPIJSKI POKRET: Barunova ostavština

Sportska televizija Zadnja oaza hrvatskog športa

Sadržaj

6

Sportska televizija Oaza hrvatskog športa

42

Olimpijske nade Ante Krišto

14

Nastanak olimpijskog športa Mačevanje

44

Društvo i šport Koliko smo se promijenili?

20

Olimpijske legende Jasna Ptujec

48

Međunarodni olimpijski pokret Barunova ostavština

24

Znanost i šport Mentalni prostor športaša

52

Športska terminologija Borilačke vještine i njihovi nazivi

29

Prilog Povijest hrvatskog športa

Broj 46 / ožujak 2013.

ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE LEGENDE: Jasna Ptujec

ZNANOST I ŠPORT: Mentalni prostor športaša

OLIMPIJSKE NADE: Ante Krišto

MOO: Barunova ostavština

Sportska televizija Zadnja oaza hrvatskog športa

Olimp 4

Za nakladnika:

Uredništvo:

Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar

Glavni urednik:

Ante Drpić

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:

Oblikovanje i prijelom:

Ana Popovčić

Marin Stojić

Produkcija:

Olimp 46 - Ožujak 2013

Poštovani čitatelju, športska godina između dvaju Olimpijskih igara - lanjskih ljetnih u Londonu i dogodišnjih zimskih u Sočiju - bit će sve samo ne dosadna i siromašna. Naši će športaši sudjelovati na 168 svjetskih prvenstava, 175 europskih, na 110 svjetskih i 51 europskih kupova, na dodatna 163 međunarodna natjecanja, sve zajedno ni više ni manje nego ukupno čak 667 najrazličitijih natjecanja.

Prvog siječnja ove godine krenuli smo s Projektom Rio 2016. i za početak u njemu sudjeluje 9 TOP i 10 potencijalnih A olimpijskih kandidata. Očekujemo da će u ovom olimpijskom ciklusu naši športaši biti jednako uspješni kao u prethodnom; već prvi rezultati na početku godine (rukomet, skijanje, streljaštvo) pokazuju da optimizmu ima mjesta.

i šport 56 Žene Paradoks rodne ravnopravnosti

58

Športska publicistika “Hrvatski reprezentativci i izbornici”

60 Internet Hrvatski atletski savez Olimpa do Olimpa 62 Od Vijesti

Mediteranske igre u lipnju najveći su športski događaj 2013., a organizator Igara je turski Mersin. Želeći podići razinu našeg sudjelovanja na MI, odlučili smo da na njima sudjeluju samo oni najbolji ili gotovo najbolji hrvatski športaši.

Pred završetkom smo nekoliko važnih dokumenata.

Kriteriji za vrednovanje programa nacionalnih športskih saveza jedan su od njih. Započinje i posao oko strategije športa u Republici Hrvatskoj...

Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Secretary General of the Croatian Olympic Committee Josip Čop, dipl. oec.

Puno posla, a malo vremena, no tako je, gotovo, uvijek. Ali, jedno je sigurno i dokazano nebrojeno puta: kada svi dobronamjerni ljudi naklonjeni športu zasuču rukave, skupe glave i razgovaraju snagom športskog argumenta, nema te zapreke i tog problema kojeg nije moguće svladati.

I zato, optimistički, očekujem još jednu, športski uspješnu godinu.

Dear Reader, The sports year between two Olympic Games – Summer Olympics in London in 2012 and Winter Olympics in Sochi in 2014 - will be all but boring and poor. Our athletes will participate in 168 World Championships, 175 European, 110 World and 51 European Cups, additional 163 international competitions, altogether no less than 667 various competitions.

On January 1st 2013, we started the project Rio 2016, and for starters there will be 9 TOP and 10 potential A Olympic candidates. We expect that in this Olympic cycle, our athletes will be as successful as in the previous one – already the first results from this year (handball, skiing, archery) show that we can be optimistic.

The Mediterranean Games in June represent the biggest sports event in 2013, and the organizer of the Games is the Turkish Mersin. In desire to raise the level of our participation in the MG, we decided that only the best or almost best Croatian athletes will participate in them.

Prijevod:

N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, Zagreb Tisak:

Tehničar Copyservis Kranjčevićeva 25a 10 000 Zagreb Naklada:

2000 primjeraka

Olimp 46 - Ožujak 2013

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr e-mail: hoo@hoo.hr

We have almost completed several important documents. One of them refers to criteria for evaluation of the programs of national sports federations. Soon we will start planning the sports strategy in the Republic of Croatia...

A lot of work to do and so little time to do it - but it is almost always like this.

Anyway, one thing is certain and proven countless times: when all the wellmeaning people who favor sports start working hard, gather and talk with the strength of sports argument, there are no obstacles and problems that cannot be solved.

And therefore I am optimistically awaiting another successful sports year.

Sportska televizija

Zadnja oaza hrvatskog športa Tekst: MATEJ SINOVEC

Četvrtog travnja obilježit će se dvije godine od početka emitiranja Sportske televizije, prvog i još uvijek jedinog športskog kanala na svijetu kojega je osnovao matični olimpijski odbor. O te prve dvije godine televizije koja je posljednja brana hrvatskog športa u naletu stranog nogometa, ali i ostalih stranih športskih događanja, razgovarali smo s glavnim urednikom Jurom Ozmecom

Olimp 6

Olimp 46 - Ožujak 2013

7 Olimp

Sportska televizija

K

ada su kretali, 4. travnja 2011., mnogi im nisu predviđali dugačak vijek trajanja.

Gotovo dvije godine kasnije Sportska televizija ne samo da postoji, već se na hrvatskom medijskom tržištu isprofilirala kao, kako kaže njezin glavni urednik Jura Ozmec, posljednja brana hrvatskog športa u naletu stranog nogometa, ali i ostalih stranih športskih događanja.

Povodom skore dvogodišnjice rada SPTV-a upravo smo Ozmeca zamolili

da rekapitulira to razdoblje, analizira današnjicu i pogleda u budućnost jedinog športskog kanala u svijetu kojega je osnovao matični olimpijski odbor.

- Međunarodni olimpijski odbor još je 2009. godine donio naputak o osnivanju ovakvih kanala. Mi smo krenuli prije dvije godine te smo postali i do dana današnjega ostali - jedini ovakav kanal u svijetu. Najbitnije nam je da smo nastavili razvijati ideju pre-

ma kojoj hrvatski šport dobiva svoju televizijsku frekvenciju i program na kojem će se moći promovirati - započeo je Ozmec.

Kao dugogodišnji novinar športskog programa Hrvatske radiotelevizije, Ozmec je uvidio da na prostoru televizijskog emitiranja u Hrvatskoj postoji velika praznina u kojoj pati upravo domaći, hrvatski šport.

- Nekadašnji treći program HTV-a to nije mogao biti i postalo je jasno da je neodrživ, a današnji HTV3 kao kultur-

Glavni urednik Jura Ozmec u razgovoru s predsjednikom MOO-a Jacquesom Roggeom (desno - kamerman SPTV Goran Jelenc)

Olimp 8

Olimp 46 - Ožujak 2013

‘Kada smo prošle godine radili Moto GP, povećala se cjelokupna gledanost u danima u kojima su bile utrke, ne samo tog, već i ostalih sadržaja. Zato je Formula 1 još jedan korak dalje u našem odrastanju. Nakon prijenosa velikih športskih manifestacija, među kojima su i Olimpijske igre, logično je da idemo dalje’

Nagrada za Ivu Milanović -Litre i „Paraolimpijca“

E

misija „Paraolimpijac“ urednice Ive Milanović-Litre, koja je dobila godišnju nagradu Hrvatskog zbora sportskih novinara, samo je jedna od potvrda ispravnog puta kojim kroči SPTV. U obrazloženju nagrade stoji: „Paraolimpijac je jedina televizijska emisija u Hrvatskoj koja se redovito bavi športom osoba s invaliditetom.

Jednom mjesečno, urednica Iva Milanović-Litre na Sportskoj televiziji predstavlja nam vrhunske športašice i športaše koji su, osim u vrijeme Paraolimpijskih igara, uglavnom zapostavljeni u našem medijskom prostoru. Ni u jednom trenutku, međutim, Iva i njezini suradnici ne upadaju u klopku koja se zove - patetika.

Emisija Paraolimpijac ne bavi se samo osvajačima odličja na Paraolimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima športaša s invaliditetom, već i svim ostalim svakodnevnim problemima, uspjesima i zanimljivim pričama tih iznimnih športaša. Uostalom, ako ne vjerujete, svakako na SPTV-u pogledajte emisiju Paraolimpijac i postat ćete navijač športskih junaka koje vam predstavlja Iva Milanović-Litre.“

Slijeva: Zlatko Mateša, Jura Ozmec, Gordana Gaćeša, Jacques Rogge, Josip Čop, Petar Čavlović, Darko Buković i Marin Šarec Olimp 46 - Ožujak 2013

9 Olimp

Sportska televizija

‘Jako mi je žao što je liga u futsalu skinuta s programa dolaskom nove vladajuće garniture u Hrvatski nogometni savez.

Ta je liga imala dobru gledanost, bolju praćenost i u ostalim medijima kada je bila u našem programu, a i sponzori su se sami počeli javljati klubovima dok je liga bila kod nas’

ni, odnosno HTV4 kao news-program, ne zadovoljavaju te potrebe. Uz veliki broj športskih kanala na kojima dominira inozemni šport, jasno je da Sportska televizija ima svoj prostor, publiku i važnost.

Osnovu funkcioniranja SPTV-a čini, objašnjava Ozmec, suradnja s domaćim športskim savezima koji su uglavnom prepoznali šansu za suživot i obostranu korist.

- Istina, ima i onih koji ne vide zajednički interes i korisne stvari u suradnji s nama. Primjerice, jako mi je žao što je liga u futsalu skinuta s programa dolaskom nove vladajuće garniture u Hrvatski nogometni savez. Ta je liga imala dobru gledanost, bolju praće-

TISSOT VISODATE AUTOMATIC

odabrao Tony Parker – Profesionalni košarkaš Klasični sat iz kolekcije Heritage izrađen od 316L nehrđajučeg otpornim na grebanje i vodootpornošću do 3 bara.

Get in touch at www.tissot.ch

IN TOUCH WITH YOUR TIME

Ekskluzivni distributer Prodajna mjesta na www.marli.hr Olimp 10

nost i u ostalim medijima kada je bila u našem programu, a i sponzori su se sami počeli javljati klubovima dok je liga bila kod nas. Nadam se da će HNS vidjeti da su takvi projekti ili prijenosi juniorske lige, za koju naš vanjski suradnik više nije imao sredstava za praćenje, na korist čitavog športa.

Ozmec se nada i boljoj suradnji s rukometnim i košarkaškim savezom, s kojima postoji kontakt, a kao izvrsne primjere navodi džudo, jedriličarski, atletski, ragbijaški savez...

- Džudo savez nas je oduševio, iako nije iznenađenje jer se tamo u posljednjih četiri ili pet godina jako dobro radi. Oni su nas oduševili kada su sami, bez naše pomoći, osigurali prijenose 14 najjačih turnira iz kalendara Međunarodnog džudo saveza. Ljudi su sve obavili, sve pregovore, a ja sam otišao samo na jedan sastanak. Ti su prijenosi gratis, ništa nas ne koštaju.

Naravno da ćemo mi onda, u skladu s mogućnostima, popratiti njihove aktivnosti poput turnira mlađih kategorija. To je primjer suradnje kakav bi trebali slijediti i ostali.

Ozmec će se pohvaliti količinom i obujmom posla koje je njegova redakcija obavila otkako je krenula s emitiranjem.

- Ukupno su u našem programu obrađena 93 hrvatska športa, odnosno športske grane. Ponosan sam na tu činjenicu jer nitko ne može reći da nije imao ili da nema priliku surađivati s nama. Nemamo mnogo ljudi i ponekad je teško sve pratiti, ali tu savezi moraju odigrati svoju ulogu. Žao mi je što i dalje postoje oni koji nam ne šalju rasporede i s čijim kalendarima imamo problema. Naši su ljudski resursi premaleni da bismo to radili.

Prostora za napredak, naravno, ima, ali glavni urednik ističe financijsku krizu kao pošast koja nije zaobišla ni njegovu redakciju.

- Započeli smo s radom u vrijeme najgore krize, recesija je i nama pokazala zube. Mi nemamo moći da se za neke atraktivne športske događaje tučemo s ArenaSportom ili SportKlubom, kompanijama koje djeluju u šest, odnosno 14 država, pa samim time mogu doći do određenih prava mnogo jeftinije od nas. Nama to nije ni cilj, naš je cilj u prvom redu promocija hrvatskog športa.

Takvi su ciljevi istaknuti i u obraOlimp 46 - Ožujak 2013

Andrea Lovrinčević, Jura Ozmec, Iva Milanović-Litre, sjedi: Bojana Manojlović

S

obzirom da je ugovor Kreator grupe i Sportske televizije oko prijenosa ovogodišnje sezone Formule 1 na SPTV-u u športskim krugovima naišla na različite interpretacije, vlasnik Kreatora Davorin Štetner objasnio je da projekt F1 ni u kojem slučaju ne može biti loš za razvoj jedinog hrvatskog športskog programa s nacionalnom koncesijom.

- Gledanost Formule 1

Olimp 46 - Ožujak 2013

je takva da nema dvojbe oko neisplativosti. Primjerice, prošlogodišnju utrku za Veliku nagradu Španjolske u Hrvatskoj je pratilo 360.000 gledatelja, a emitirana je na mreži lokalnih televizijskih postaja.

Zato vjerujemo da će dogovorom sa SPTV-om svi profitirati, od naših sponzora do gledatelja - izjavio je Štetner čijem Kreatoru na kraju ove sezone istječe ugovor s

Berniejem Ecclestoneom, a pregovori o novoj trogodišnjoj suradnji već su u tijeku.

Ozmec je dodao da će “SPTV napraviti sve da Formulu 1, koju hrvatska športska publika nedvojbeno voli, dodatno približi gledateljima”, a najavljen je i manji broj prekida prijenosa zbog reklama, što je u prethodnim godinama bila najveća zamjerka gledatelja.

Pun pogodak s Formulom 1

11 Olimp

Sportska televizija

Ponosni na Tribina.hr

J

edan od projekta na koji je Jura Ozmec izuzetno ponosan jest Tribina.hr. Emisija koja se bavi analizom MAXtv Prve lige dokaz je, kaže, zalaganja SPTV-a za promociju domaćeg športa.

- Ponovno dolazimo do pitanja prioriteta, ali i odnosa Hrvatskog nogometnog saveza. Šteta što se ne žele uključiti u pomaganje tog, ali i svih sličnih projekata od kojih bi naš klupski nogomet imao koristi - smatra Ozmec i dodaje: - Našeg prvoligaškog natjecanja nema u našim prijenosima jer nemamo prava, ali svejedno mislim da radimo dobru stvar s ovom emisijom. Time gledatelji barem na jednoj televiziji s nacionalnom koncesijom dobivaju relevantne informacije o domaćem nogometnom prvenstvu.

Olimp 12

“Džudo savez nas je oduševio, iako nije iznenađenje jer se tamo u posljednjih četiri ili pet godina jako dobro radi. Oni su su sami, bez naše pomoći, osigurali prijenose 14 najjačih turnira iz kalendara Međunarodnog džudo saveza!” ćanju gledateljima kojim SPTV naznačava da je „poslovanje Sportske televizije poslovanje sa športašima, o športašima i za športaše i sve koji se tako osjećaju“, a kao cilj prve nacionalne športske televizije ističe se „pružanje sveobuhvatne informacije o hrvatskom i međunarodnom športu, edukacija i zabava te pružanje programa koji će zadovoljiti apetite cijele obitelji“.

S obzirom na to da je u naletu krize dio ljudi zaposlenih na SPTV-u morao biti otpušten, pitamo glavnog urednika kako će to utjecati baš na ciljeve navedene u „Misiji SPTV-a“ vidljivoj na njihovoj internetskoj stranici.

- To je uvijek najteži dio posla jer nema ugodnog načina da nekome kažeš da se morate razići. Jednostav-

no, moramo se prilagoditi i inzistirati na pravim vijestima... U našim postulatima dominiraju športska načela, pa će naše vijesti i dalje odgovarati na osnovna novinarska pitanja: tko, što, gdje, kada i zašto. Jasno je da će rad s manjim brojem ljudi iziskivati povećanje obujma posla, ali to neće utjecati na kvalitetu ili mogućnost športskih saveza da surađuju s nama.

Dapače, Ozmec najavljuje nove projekte kojima se SPTV želi još više podrediti potrebama svojih gledatelja.

- Od 18. ožujka na rasporedu je nova shema u kojoj smo pojačali program u vremenu u kojem smo najgledaniji.

Naš će fokus biti na vremenu između 15 i 19 te nakon 22 sata. U tom ćemo razdoblju inzistirati na našim, autorskim emisijama koje su kod gle-

• Summary ←

Studio SPTV datelja privukle najviše pažnje. Emisijom “Gost dana”, koju uvijek vežemo uz aktualna događanja u hrvatskom športu, dajemo još jednu mogućnost promocije domaćim snagama, a dobili smo potvrdu da je i zanimanje gledatelja za te tipove emisija veliko. Uz specijaliziranu emisiju o splitskom športu pregovaramo i s Gradom Rijekom o pokretanjua slične emisije za njihovo područje.

Dobivanje prava za emitiranje nove sezone Formule 1 podignulo je dosta prašine. Ozmec ističe da, što se odnosa domaćeg i stranog športa tiče, F1 sezona ni na koji način neće negativno utjecati na hrvatski šport.

- Formula 1 će tjedno uzimati četiri sata programa. Emitirat ćemo kvalifikacije i utrku. Uz reprizu, to je osam sati. Nitko mi ne može reći da će tih osam sati nekome značajnije štetiti. O zanimanju ne moramo uopće govoriti...

U pet dana od objave da smo dobili prava na F1 dobili smo oko 150 poruka elektronske pošte s upitima gdje nas se može pratiti, na kojim frekvencijama. S druge strane, takav Olimp 46 - Ožujak 2013

atraktivan proizvod veže gledatelje uz određeni program na dulje vrijeme.

Kada smo prošle godine radili Moto GP, povećala se cjelokupna gledanost u danima u kojima su bile utrke, ne samo tog, već i ostalih sadržaja. Zato je Formula 1 još jedan korak dalje u našem odrastanju. Nakon prijenosa velikih športskih manifestacija, među kojima su i Olimpijske igre, logično je da idemo dalje - kaže Ozmec.

Olimpijske igre primjer su suradnje SPTV-a s HTV-om koji mnogi prizivaju kao idealan format suradnje dvaju televizija.

- Mislim da je London dokazao da to može funkcionirati na zadovoljstvo i korist naših gledatelja. Ako HTV ima dnevni prosjek od maksimalno dva sata športa, a kupio je prava za brojna natjecanja što mu je obveza i prema Zakonu o javnoj televiziji, onda bi bilo sjajno kada bi taj vakuum koji oni ne mogu emitirati bio prebačen na nas.

S obzirom da mi imamo nacionalnu koncesiju, gledatelji bi u tom slučaju uz ta dva, dobili još 24 sata emitiranja športa. Nadam se da će ta ideja zaživjeti - zaključio je Ozmec. 

On April 4th 2013, Sports television, the first and still the only sports channel in the world, founded by the parent Olympic Committee, will celebrate two years of broadcasting.

About the first two years of television, which is the last dam Croatian sport in the ensuing foreign football and other international sports events, We talked with the chief editor Jura Ozmec exactly about those first two years of the television that represents the last protection of Croatian sports against the invasion of foreign football, but also of other foreign sports events.

The priority of Sports television is, in every case, the promotion of Croatian sports because on other channels it started losing battle with foreign sports, especially football. The goal is to affirm and support also the less popular sports which have great difficulties to breakthrough to the TV screen.

Ozmec gladly highlights the show “Paralympic”, the only television show in Croatia that is regularly engaged in sports of disabled persons. Once a month, the editor Iva Milanovic-Litre presents at the Sports television the top athletes who are, except during the Paralympic Games, largely neglected in the Croatian media. Exactly this show has just received the annual award of the Croatian Sports Journalists Association.

13 Olimp

Nastanak modernog športa: Mačevanje

O

noliko koliko je mačevanje danas rijedak, pomalo egzotičan šport, toliko je kroz povijest bilo sveprisutno.

Vjerojatno ne postoji civilizacija koja nije poznavala mačevalačku borbu u nekom obliku, pa je zaista teško izdvojiti najbitnije trenutke kroz povijest. Za najstariji izvor uzima se reljef u egipatskom hramu u Medinet Habuu iz 1190. godine prije Krista.

Mačevali su se gotovo svi pripadnici antičkih naroda. Grci poznaju mačevanje kroz vještinu borenja nazvanu

Olimp 14

hoplomahia, a njihovi vojnici-pješaci, hopliti, bili su naoružani kopljem i kratkim mačem. U Rimu se vještina mačevanja podučavala u posebnim školama od 5. st. pr. Kr. Od 264. godine prije Krista priređivane su borbe gladijatora (ludi gladiatorii), a sam naziv gladijator potječe od latinske riječi gladius, koja označava kratki rimski mač. Osim borbi mačem u areni, Rimljani su njegovali i vojničko mačevanje, nazvano armatura.

Padom Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine, na povijesnu scenu dolazi grubo, teško i nezgrapno oružje novopridošlih barbara. Rezultat toga je potpuna stagnacija, zapravo regresija mačevalačke vještine tijekom Srednjeg vijeka. Nakon nekoliko, u mačevalačkom smislu, potpuno nezanimljivih stoljeća, novi život ove vještine započinje paradoksom, odnosno naizgled kontradiktornom činjenicom da je za razvoj mačevanja zaslužno uvođenje - vatrenog oružja!

Kroz srednji vijek mač se koristio

Olimp 46 - Ožujak 2013

Tekst: ANA POPOVČIĆ

Još kako je bogata povijest mačevanja,.

Zacijelo ne postoji civilizacija koja nije poznavala mačevalačku borbu u nekom obliku. S obzirom na to, osnivanje međunarodne federacije - Federation Internationale d’Escrime - dogodilo se relativno kasno, tek 1913

oklopa do Olimpijskih igara isključivo kao napadačko oružje, bez ikakve obrambene funkcije koja je osiguravana nošenjem teških metalnih oklopa. Mačevi su bili veliki, nespretni i širokih oštrica kako bi probili metalne oklope, a posljedica svega toga bilo je vrlo malo specijaliziranih pokreta - bilo napadačkih bilo obrambenih.

Hladno oružje tog vremena zapravo je funkcioniralo poput divovskih otvarača za konzerve.

No sama borba bila je daleko od šale. Pobjedu je donosila samo velika fizička snaga, izdržljivost, hrabrost i

Olimp 46 - Ožujak 2013

odlučnost. Oklop je u svojoj obrambenoj ulozi bio iznimno učinkovit, a to dokazuje i činjenica da je u upotrebi bio stoljećima.

Uvođenjem vatrenog oružja - mušketa, stari principi borbe padaju u vodu. Nove okolnosti omogućavaju svakom običnom pješaku, naoružanom mušketom, da zaustavi teško oklopljenog viteza. U početku su izrađivani još teži i veći oklopi ne bi li zaustavili novo opasno oružje, no ubrzo se to pokazalo kao vrlo loš odgovor protiv

novog oblika ratovanja. Ne samo da su vojnici bili potpuno iscrpljeni i prije nego bi stigli na bojno polje, već je i novi način ratovanja, baziran na brzoj pokretljivosti i organizaciji trupa, zahtijevao nešto sasvim suprotno.

Krajem 16. stoljeća više gotovo nitko nije nosio oklop u cilju samozaštite, no on se još dugo zadržao kao simbol viteštva u odjeći aristokracije.

U stvarnoj borbi, vitezovi i plemići morali su se okrenuti za pomoć borcima koji si nisu mogli priuštiti skupe kacige, prsne oklope i metalne štito-

15 Olimp

Nastanak modernog športa: Mačevanje ve - običnim vojnicima koji su se već otprije u obrani oslanjali isključivo na vlastitu spretnost i samo oružje.

U to vrijeme začetka mačevalačke vještine, borba je bila puno slobodnija i uključivala je raznorazne udarce rukama, nogama, naguravanje, podmetanje, šakanje i hrvanje, no to je ipak bio barem početak razvoja neke sustavne borbe. Prve neformalne škole mačevanja zabilježene su po Europi još u 12. stoljeću.

Istina, „škola“ možda nije najsretniji termin za ta mjesta, budući su ona uglavnom okupljala zadnji ološ druš-

Najveći obrat u mačevalačkoj tehnici dogodio se uvođenjem rapira u 16. stoljeću.

Sa svojom dugačkom oštricom, oblikovan isključivo za bodenje, rapir je potpuno uzdrmao sve mačevaoce onoga vremena

Olimp 16

tva. U nekim državama, kao na primjer Engleskoj i Francuskoj te „škole“ bile su zabranjene, no kao i sve zabranjene stvari svejedno su postojale, samo ilegalno. U svakom slučaju, učitelji mačevanja imali su reputaciju lopova, skitnica ili u najboljem slučaju zabavljača.

Prvi ozbiljniji pristup učenju mačevanja dogodio se u Njemačkoj u 14. st. osnivanjem Bratovštine sv. Marka, kolokvijalno zvane Marxbruder. Sjedište im je bilo u Frankfurtu i gotovo 100 godina imali su monopol na teritoriju Njemačke - nitko nije mogao učiti mačevanje bez njihove dozvole i to isključivo prema njihovim pravilima. U Njemačkoj je oko 1300. godine napisan i najstariji sačuvani traktat o mačevanju.

Razdoblje renesanse inspiriralo je mačevaoce toga doba na znanstveni pristup mačevalačkoj vještini koju oni počinju proučavati i analizirati u želji da definiraju neke univerzalne principe borbe. U skladu s duhom vremena, brojni učitelji mačevanja pišu knjige, eseje i traktate sa svojim idejama o usavršavanju vještine. Talijani naravno prednjače, a najzanimljivije je izdvojiti Camilla Agrippu koji je definirao četiri pozicije (prima, sekonda, terca i kvarta) i Ridolfa Capo Ferru koji je instalirao tzv. ispad kao primarni način izvođenja napada.

Najveći obrat u mačevalačkoj tehnici dogodio se uvođenjem rapira u 16. stoljeću. Sa svojom dugačkom oštricom, oblikovan isključivo za bodenje, rapir je potpuno uzdrmao sve mačevaoce onoga vremena. Stoljećima je mač percipiran (i izrađivan) kao oružje sa dvije oštrice namijenjeno za rezanje određenih dijelova protivnikova tijela, a sad su odjednom ljudi zadavali čiste i smrtonosne ubode jedan drugome.

Treba napomenuti da čudna novotarija nije baš najbolje sjela etabliranim mačevaocima. To je uostalom univerzalno pravilo u športu - bilo kakva izmjena tehnike ili pravila uglavnom ne ide na ruku najboljima, budući su oni već potpuno izverzirani u starom načinu - inače ne bi bili najbolji. U svakom slučaju, sukob oko toga koja je metoda superiorna - rez ili bod - potrajao je

godinama i eskalirao u pravu mržnju.

Vrlo često bi dvoboj započeo na licu mjesta kada bi se susreli pripadnici različitih škola. No, već početkom 17. stoljeća rapir je odnio pobjedu, jer je jednostavno bio - smrtonosan. Često se navodi primjer Francuske gdje je u razdoblju između 1600. i 1780. ubijeno oko 40.000 plemića u međusobnim dvobojima rapirom! To je bilo čak više nego što ih je poginulo u ratovima u tom razdoblju, te je ozbiljno uzdrmalo cijeli klasni sustav i u konačnici dovelo do kraljevske zabrane održavanja dvoboja.

Zanimljivo je objasniti i ulogu nenaoružane ruke u razvoju mačevanja. Ona je, čak i u modernom mačevanju u školskoj varijanti, dignuta pod pravim kutem otraga iznad glave. Taj položaj biomehanički nije najpogodniji, pa ga danas više nitko ne koristi u pravoj športskoj borbi, ali ima svoju zanimljivu povijest. U prošlosti, mačevaoci su tu nenaoružanu ruku koristili za nošenje malog štita ili pak bodeža.

Uvođenjem rapira odbacuje se štit, a kako se razvija ideja gentlemanskog dvoboja, napušta se i bodež. Budući da su taj napušteni/zabranjeni bodež neki ipak podmuklo skrivali u nenaoružanoj ruci (kamufliranoj plaštem na primjer), postao je običaj da se uzdignutom rukom pokaže da je ta ruka zaista nenaoružana.

Tijekom vremena, u Europi su se iskristalizirala dva različita pristupa mačevanju -talijanska i francuska škola. Francuska metoda njegovala je znanstveni pristup koji se snažno oslanjao na strategiju borbe, dok su Talijani preferirali čistu fizičku snagu.

A rivalstvo između ove dvije škole zadržalo se donekle sve do danas...

Razdoblje vjerojatno najvećih promjena za mačevanje je 18. stoljeće. Rapir je skraćen, stanjena mu je oštrica i smanjena košarica koja štiti šaku.

Tako reducirano oružje postalo je još smrtonosnije i još više prilagođeno isključivo bodenju - rubovi su doduše i dalje ostali oštri, ali samo zato da spriječe protivnika u hvatanju oštrice rukom u pokušaju razoružavanja.

Novo, smanjeno oružje dovelo je do daljnjih promjena u mačevalačkoj tehnici. Ranije su teški rapiri uzroOlimp 46 - Ožujak 2013

kovali sporu pokretljivost. Bilo kakva akcija, a posebno napad s ispadom, značila je veliko izlaganje tijela, jer se mačevalac nije mogao brzinski povući u defenzivu.

Iz tog razloga, borci su se uglavnom borili kroz kružno kretanje, slično kao današnji boksači, budući da im je to omogučavalo bolju zaštitu, čak i dok su u napadu. Reducirani mač oslobodio je mačevalačku tehniku na načine koji su do tada bili nezamislivi: 1. borba je ubrzana, a pokreti oružjem postali su puno kompliciraniji i razrađeniji, 2. povećana je pokretljivost boraca, 3. pravocrtno kretanje - zbog male težine mača koji je uzrokovao veliku pokretljivost boraca, jedini način da se učinkovito i dovoljno brzo izvede napad bila je izravna ravna linija, posljedica čega je linearno mačevanje što je i danas zaštitni znak ovog športa.

Tijekom 18. stoljeća potpuno se promijenila i percepcija mačevanja, te je ono u relativno kratkom vremenu steklo više nego dobru, čak uzvišenu reputaciju. Uvođenjem floreta, flekOlimp 46 - Ožujak 2013

sibilne inačice mača s tupim vrhom koja je izmišljena isključivo za trening, otvorio se prostor za istraživanje i usavršavanje tehnike mačevanja, a naglasak se počeo stavljati i na estetiku.

Učitelji mačevanja postali su cijenjene osobe, kombinacija učitelja, povjesničara, umjetnika, znanstvenika i filozofa, a mačevalačke škole mjesta na koja su fine obitelji slale svoje sinove da steknu otmjenost.

Osim toga, po prvi put javlja se ideja da se mačevanje može učiti i prakticirati isključivo radi same vještine, a ne radi dvoboja, i da ako se ta vještina marljivo vježba, može pozitivno utjecati na zdravlje, držanje i eleganciju. Za tu promjenu je ponovno zaslužno vatreno oružje, koje postaje sve pouzdanije. Pištolj polako istiskuje mač u funkciji osobnog oružja, pa krajem stoljeća mač prestaje biti dio svakodnevne odjeće. Time završava duga epoha mača kao kralja oružja, ali dodatno se otvara put pravom športskom mačevanju.

Kroz 19. stoljeće samo se nastavlja linija razvoja modernog mačevanja započeta u prethodnom stoljeću.

Uvedena su dva nova oružja - sablja i épée koji se na hrvatskom naziva mač, što je pomalo nepraktično budući je riječ „mač“ zapravo hiperonim koji pokriva cijelu lepezu hladnog oružja. Sablja vuče porijeklo iz konjice i imala je u početku izrazito vojnički karakter, te je jedino od tri oružja (floret, mač, sablja) kojim se siječe a ne bode.

Mač (épée) je pak osmišljen da zadovolji potrebu za oružjem kojim bi se borilo u dvobojima, budući se osobna zadovoljština kod povrede časti još uvijek tražila (osim pištoljem) i mačevalačkim dvobojima. Mač je odražavao i novu ideju dvoboja gdje namjera više nije bila ubiti protivnika, već ga samo raniti. To se zadržalo i u današnjem športskom mačevanju budući da se u disciplini mač važećim računaju svi bodovi u bilo koji dio tijela, dok se u floretu uzimaju samo oni izvedeni u 17 Olimp

Nastanak modernog športa: Mačevanje

• Summary ←

Sam naziv mačevanje - na engleskom fencing, na njemačkom fechten dolazi od starofrancuske riječi defens koja je pak izvedena iz latinskog defendere što znači - braniti.

trup protivnikova tijela, dakle oni koji bi u prošlosti potencijalno bili smrtonosni. Inače, zadnji zabilježeni mačevalački dvoboj održan je relativno nedavno 1967., a gdje drugdje nego u Francuskoj...

U 19. stoljeću maska postaje standardan dio mačevalačke opreme.

Ona je u upotrebi u različitim oblicima još od sredine 18. st., ali je desetljećima bila predmet poruge među dobrim mačevaocima koji su je smatrali utočištem za one koji nemaju ili vještine ili hrabrosti. S vremenom je ipak prevladala želja da se mačevanje oslobodi krutih i stiliziranih pokreta i da se omogući prirodniji i brži način borbe, a sve to omogućavala je jedino upotreba maske.

S obzirom na to da je mačevanje jedan od najstarijih športova i zasigurno prvi koji je imao profesionalne učitelje i trenere u današnjem smislu, osnivanje međunarodne federacije Federation Internationale d’Escrime - dogodilo se relativno kasno, tek 1913. Na istom kongresu napokon su standardizirana i pravila, što je otvorilo vrata organiziranju međunarodnih natjecanja. Što se tiče Olimpijskih igara, mačevanje je na programu od samog početka, i jedan je od samo četiri športa koji su bili na programu svih ljetnih Igara.

Prve godine olimpijski turnir održan je samo u floretu i sablji, a mač je dodan 1900. Žene su prvi puta nastupile 1924. u floretu, 1996. u maču i 2000. u sablji. Neobično je i zanimljivo da je Pierre de Coubertin, inače mačevalac, Olimp 18

sam dodao pravilo koje dopušta profesionalnim mačevaocima, učiteljima mačevanja, da nastupe na prvim dvama Igrama. Ta činjenica je upravo nevjerojatna, slično kao da se danas na OI u jednom športu dozvoli doping (jer su prijepori oko amaterizma tada bili jednaki kao oko dopinga danas), ali dosta govori o posebnom statusu kojeg je mačevanje imalo, odnosno o tome koliko je ranije od ostalih športova zakoračilo u profesionalizam na način da su postojali ljudi koji su kao profesionalni mačevaoci bili ne samo prihvaćeni već i cijenjeni čak i u elitnim krugovima.

Inače, naš Milan Neralić, prvi Hrvat koji je osvojio olimpijsko odličje, osvojio je treće mjesto baš u toj profesionalnoj kategoriji učitelja mačevanja.

Posljednja velika promjena u razvoju športskog mačevanja dogodila se uvođenjem električnog aparata za registraciju pogodaka. Nesavršenost (sudačkog) oka već je od prvih natjecanja predstavljala problem koji je ovim izumom najvećim dijelom riješen. Električni aparat je uveden 30-ih za mač, 50-ih za floret i konačno 80ih za sablju. 

Probably there is no civilization that did not know the sword fight in some form, so it is really difficult to select the most important moments in history.

The name “fencing” –“ fencing” in English, “fechten” German - comes from the old French word “defens”, which derived from the Latin word “defendere” meaning - to defend.

The biggest twist in fencing technique occurred in the 16th century with introduction of the rapier. With its long blade, rapier is designed exclusively for thrusting attacks, unlike older swords which were previously used for thrusting and cutting off the parts of opponent’s body. During the 18th century the perception of fencing has completely changed, and in a relatively short time it acquired more than good, even divine reputation.

The introduction of foil, a flexible version of the sword with a blunt tip, designed exclusively for training, opened a space for research and improvement of the technique. In 19th century two new weapons were introduced - sword and saber.

The International Fencing Federation - Federation Internationale d’Escrime – was founded in 1913. Fencing has been part of the Olympic Games since its inception, and it is one of one of the four sports that have featured at all of the Summer Olympics.

The last major change in the development of sports fencing occurred with introduction of electrical apparatus for registering hits.

LITERATURA: AA. VV. Enciklopecija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.

Nick Evangelista, The art and science of fencing, McGraw Hill, SAD, 1996.

István Lukovic, Electric Foil Fencing, Corvina Press, Budapest, 1971.

Brian Pitman, Fencing, Techniques of Foil, Épée and Sabre, The Crowood Press Ltd, Ramsbury, Marlborough, 1988.

Milan Neralić

Olimp 46 - Ožujak 2013

Olimp 20

Olimpijske legende

„Hobotnica“ s olimpijskim zlatom Tekst: DENIS LUGARIĆ

Jasna Ptujec osvajačica je zlatnog olimpijskog odličja na Igrama u Los Angelesu 1984., a na SP u Mađarskoj ne samo da je osvojila broncu, već je proglašena i najboljom vrataricom prvenstva

O

svojivši zlato u Londonu Sandra Perković se upisala u povijest kao prva i za sada jedina Hrvatica koja se okitila naslovom olimpijske pobjednice na ljetnim igrama nakon proglašenja hrvatske neovisnosti No, 23-godišnja djevojka iz zagrebačke Dubrave nije jedina hrvatska športašica koja se uspinjala na športski Olimp. Prije nje, zadnje kojima je to uspjelo, bile su sjajne rukometašice Jasna Ptujec, Mirjana Ognjenović i Biserka Višnjić na olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine pod vodstvom Josipa Samaržije. Na igrama u LA-u, na kojima nije bilo „istočnog bloka“, bivša država je osvojila dvostruku rukometnu krunu zlato u muškoj i ženskoj konkurenciji.

- Za Los Angeles me vežu divna sjećanja, cijele OI su bile jedan lijep doživljaj. Biti u Americi u to vrijeme bilo je jedno sjajno i neprocjenjivo iskustvo.

Bila su to vremena kada se nije išlo u tako atraktivne zemlje. Vidjeli smo nešto sasvim novo - prisjeća se se naša vrsna

Olimp 46 - Ožujak 2013

vratarica Jasna Ptujec, udana Ivelić.

Bilo je to vrijeme kada se športom, kako je rekla Ptujec, „bavilo sa srcem, dok je to danas postao posao“, stoga niti ne čudi što za olimpijsko zlato nije dobila nikakvu novčanu nagradu. Tek Zlatnu značku saveza za fizičku kulturu Jugoslavije...

- I karikaturu Rudija Stipkovića - dodaje sa smiješkom.

Tijekom uspješne karijere, osvojila je i broncu na svjetskom prvenstvu 1982. u Mađarskoj. Zlato je pripalo SSSR-u, a srebro Mađarskoj. Jugoslavija je ispustila drugo mjesto zbog slabije razlike pogodaka usprkos trijumfu protiv Mađarske (17-16). Na toj utakmici, kao i na cijelom prvenstvu, Ptujec je briljirala.

Na kraju je proglašena najboljom vrataricom i uvrštena u najbolju sedmorku SP-a zajedno s Jasnom Merdan i Svetlanom Anastasovskom.

- Zabila sam pogodak koji nije snimila niti jedna televizija - kazala je pomalo razočarano, te nastavila:

JASNA PTUJEC IVELIĆ Rođena je 19. siječnja 1959. u Zagrebu. Tijekom karijere je igrala za Lokomotivu (1975.1984.) i Trešnjevku (1984.1986.). Za reprezentaciju bivše države je odigrala 79 utakmica, a najveći uspjeh je ostvarila na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. gdje je osvojila zlatnu medalju.

Dvije godine ranije je na svjetskom prvenstvu u Mađarskoj osvojila broncu, a proglašena je najboljom golmanicom prvenstva.

Osvojila je i zlato na svjetskom juniorskom prvenstvu 1977. te broncu dvije godine kasnije. Dobitnica je brojnih priznanja i nagrada, među kojima i Zlatne značke saveza za fizičku kulturu Jugoslavije.

21 Olimp

Olimpijske legende

Mađaricama je na SP obranila pet sedmeraca uzastopce, spojila je gotovo 20 minuta bez primljenog gola.

Doslovno je izluđivala svoje suparnice. Usput je zabila i pogodak iz svog golmanskog prostora...

- Na tom prvenstvu sam bila vrhunski pripremljena, i fizički i psihički. Nisam uopće razmišljala o suparnicama, već one o meni. Mislim da je to prvenstvo bio vrhunac moje karijere.

S reprezentacijom je osvojila i svjetsko juniorsko zlato u Rumunjskoj 1997. Tako je sve i počelo. Bilo je to njezino prvo veliko natjecanje i odmah zlato. Ukupno je odigrala 79 utakmica za bivšu državu. Za Lokomotivu je igrala od 1975. do 1984., a iduće četiri godine za Trešnjevku. Već u prvoj sezoni s „lokosicama“ je stigla do finala Kupa prvakinja, no u toj odlučujućoj utakmici bolji je bio kijevski Spartak.

Nakon što je napunila 28 godina i za nju se „otvorila granica“ - razmišljala je o nastavku karijere u inozemstvu. Zvali su je iz Italije, tražio ju je i austrijski rukometni div Hypo, no ostala je u Zagrebu.

- Mislila sam da kod nas mogu ostvari sve ambicije. Da sada ima ovu pamet sigurno bi otišla - priznala je.

Ima sreću što tijekom karijere nije imala previše ozljeda.

Najtežu je doživjela dok je na jednom treningu igrala nogomet. Nezgodno je stala i noga je pukla na tri

Olimp 22

mjesta. U posljednje vrijeme počela je osjećati i kralježnicu..

- Ipak sam pola života držala ruke u zraku, ha, ha...

Nakon prekida karijere nije ostala previše u športu. Članica je Skupštine ženskog rukometnog kluba Trešnjevka, povremeno dolazi na utakmice i to je to. Danas radi kao ekonomistica u samoborskom ISCAR alati d.o.o., živi u Bregani, no često je u Zagrebu. Povremeno se druži sa svojim prijateljicama iz rukometnih dana prisjećajući se brojnih anegdota i dogodovština. Poput, na primjer, zgode s jednog puta Lokomotive u Sofiju.

- Dio ekipe je otišlo u vagon restoran na kavu, no nitko nije znao da se taj dio vlaka na granici odvaja.

Pola ekipe je stiglo u Sofiju, a ostatak je s drugom kompozicijom završio tko zna gdje. Kasnije su cure stigle u Sofiju autobusom pred sam početak utakmice...

Složila se s činjenicom kako je teško uspoređivati ondašnji i današnji rukomet. No smatra kako danas našim curama nedostaju jake utakmice: - Mi smo igrale u daleko jačoj i kvalitetnijoj ligi. Danas jednostavno Podravka nema konkurenciju. Curama

• Summary ←

Jasna Ptujec, a handball goalkeeper, won the gold medal at the Olympic Games in Los Angeles in 1984. This of course she remembers with happiness, but yet she considers her greatest achievement the performance at the World championships in Hungary where, besides the bronze medal, she was declared the best goalkeeper in the world.

During her career she played as a goalkeeper for the Zagreb clubs Lokomotiva (1975-1984) and Trešnjevka (1984-1986). For the national team of the former State she played 79 games, won the gold medal at the World Junior Championship in 1977 and the bronze medal two years later.

She says that handball was once played from the heart, without any profit, and today it has become - a job. Also, she feels sorry that today many children have to pay to even train, so in these tough times of crisis, many young people do not have the opportunity to play sports.

nedostaju kvalitetne utakmice.

Smatra kako je problem i masovnost: - Kvalitetu daje masovnost, a mi smo danas u situaciji da roditelji moraju plaćati da bi djeca trenirala.

Postoji masa djece koja bi se mogla baviti športom, no roditelji nemaju novaca - zaključila je na kraju. 

Olimp 46 - Ožujak 2013

Znanost i šport

P

ostoji jedna izreka koja govori da je uspjeh zapravo neovisnost od uspjeha.

Zanos i energija nadarenog violinista, mekoća i suptilnost vrhunskog športaša ili razigranost i strast uspješnog pisca - svejedno je. Dojam uspješnosti kakav oni ostavljaju, sasvim je suprotan, primjerice, grču na licu nekog očajnika koji pod svaku cijenu želi biti uspješan, uspješan u športu, poslu, društvenim kontaktima, ljubavnim vezama i tomu slično. Što se zapravo krije ispod radosnih ili tužnih lica, krutih ili mekih pokreta, ukočenih ili gibljivih zglobova? Može li disciplinirano pridržavanje tablica prehrane i zbrajanje kalorija, redovito uzimanje vitaminskih tableta i redovito vježbanje biti sigurna formula zdravlja? Vodi li slijepo pokoravanje autoritetima uvijek do društvenog uspjeha ili fanatično treniranje do športskog rezultata? Nažalost, ako

Olimp 24

želimo biti iskreni, odgovor je - ne.

Uplašeno biće koje se krije ispod agresivne osobe, nesigurna žena fatalne vanjštine, vječito frustrirani intelektualac ili športaš koji trenira više od svih, a nikako ne uspijeva ostvariti športski rezultat - primjeri su postojanja mnogo šireg i dubljeg prostora, naoko nevidljivog, vrlo važnog, a nerijetko i presudnog.

Radi se o mentalnom prostoru, točnije rečeno prostranstvu čovjekovih misli. Pozitivne misli stvaraju pozitivne emocije, povoljne biokemijske reakcije u organizmu, dok one negativne imaju sasvim suprotan učinak.

Primjerice, športaš za vrijeme natjecanja vodi vanjsku i unutarnju borbu.

Vanjska borba jest nadmetanje s protivnikom, preprekom i sl., dok je unutarnja borba vezana za sve ono što se zbiva u športaševoj glavi. Reklo bi se - tehnika igre, snaga i izdržljivost s

Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK

Za vrijeme natjecanja športaš vodi vanjsku i unutarnju borbu. Tehnika igre, snaga i izdržljivost s jedne strane, a u pozadini toga koncentracija, svjesno upravljanje svojim mislima i osjećajima. U slučaju podjednake fizičke spremnosti dvaju športaša koji se međusobno natječu, pobijedit će onaj mentalno jači, onaj koji je u stanju bolje i efikasnije upravljati svojim umom

Olimp 46 - Ožujak 2013

Mentalni

prostor športaša

jedne strane, a u pozadini toga koncentracija, svjesno upravljanje svojim mislima i osjećajima. U slučaju podjednake fizičke spremnosti dvaju športaša koji se međusobno natječu, pobijedit će onaj mentalno jači, onaj koji je u stanju bolje i efikasnije upravljati svojim umom.

Upravljati umom znači svjesno usmjeriti 100% mentalne energije u ono što se čini, kada ne postoji ništa osim onog što se zbiva sada i tu. Ako športaš za vrijeme natjecanja nema pažnju usmjerenu na sadašnji trenutak, već na neki prošli ili budući događaj, tehnika športske izvedbe izgubit će mekoću i preciznost, pojavit će se osjećaj nesigurnosti i straha, smanjit će se izglednost njegove pobjede.

Ako se proces nastavi, može se javiti očajnička želja za pobjedom pod svaku cijenu.

Takvo stanje nepovoljnog mentalOlimp 46 - Ožujak 2013

nog sklopa često se preslikava na područje fizičkog tijela te nastupaju lakše ili teže ozljede. Naravno, fizioterapeuti će napraviti svoje, liječnik svoje, simptomi će se ublažiti, ali uzrok će i dalje ostati. Stoga, mentalni trening športaša itekako predstavlja značajnu kariku u ukupnoj športskoj pripremi, prevenciji od bolesti i prilagodbi športaša na svakodnevne okolnosti koje mogu biti ugodne, ali i neugodne.

Tehnika vizualizacije, autosugestije, koncentracije, neurolingvističkog programiranja itd., neke su od metoda mentalnog treninga športaša kojima se u posljednje vrijeme pridaje sve veća pozornost, a rad na sebi i svojim mentalnim sposobnostima postaje svakodnevnica za sve veći broj vrhunskih športaša.

Dakako, u športu kao i u životu, svjedoci smo i nečeg što se spontano događa, a ima sasvim suprotan učinak. To je negativna autosugestija,

vizualizacija negativnih događaja, jednom riječju - negativan rad na sebi, ali i na drugima. Primjera je doista mnogo. Putem marketinga privatnih liječničkih ordinacija javnosti se plasira dnevno informacija da će svaki četvrti muškarac oboljeti od jedne bolesti, svaka druga žena od neke druge, svako peto dijete od neke sedme bolesti. Stoga se katkad stječe dojam da će svaki čovjek do svoje tridesete godine života oboljeti od najmanje pet strašnih bolesti...

Očajnička potraga za privatnim ordinacijskim dušobrižnicima nekima donosi značajan ekonomski učinak, ali, svakodnevno zamišljanje scena bolesti, nesreće, gubitka, rastanka i osude bližnjih, vodi u slijepu ulicu negativnih biokemijskih reakcija, nerijetko i u konkretnu bolest.

Od svakodnevnog života do športa mogli bi doći putem još jedne zani25 Olimp

Znanost i šport

mljive činjenice. Kaže se da velik udio u čovjekovoj nesreći ima nesrazmjer između čovjekovih želja i mogućnosti.

Biti željan uspjeha više od svega, a nemati osnovnih uvjeta za ostvarenje tog istog uspjeha zapravo je formula neuspjeha. U kontekstu vrhunske športske izvedbe ili mentalne usredotočenosti, športaš koji stalno mašta o uspjehu i slavi, pobjedi iz inata nekome ili pod svaku cijenu, imat će takvu buku u glavi - mentalnom prostoru - da neće čuti suptilne tonove svog tijela, poruke koje dolaze iz dubine njegovog bića. Buka koju stvara njegov um postaje sve glasnija, lice se počinje grčiti, tijelo boljeti, a uspjeh udaljavati.

Prije zaključka da je mentalna priprema športaša najmanje jednako važna kao i ona fizička, potrebno je naglasiti ozbiljnost i potrebnu dozu stručnosti svih onih koji provode takve programe sa športašima. Pravilna mentalna priprema naučit će športaša prihvaćati sve što se oko njega zbiva, a nerijetko i uviđanje uzroka i poruka iz neke određene životne ili športske situacije. Izostanak otpora i negodovanja prema ljudima, događajima,

Olimp 26

Ako športaš za vrijeme natjecanja nema pažnju usmjerenu na sadašnji trenutak, već na neki prošli ili budući događaj, tehnika športske izvedbe izgubit će mekoću i preciznost, pojavit će se osjećaj nesigurnosti i straha, smanjit će se izglednost njegove pobjede

neuspjehu ili bilo kojoj situaciji koju bi mogli nazivati neugodnom, na neki način proširuje športašev mentalni i duhovni kapacitet, što samo po sebi itekako pozitivno utječe na njegovo zdravstveno i općenito psihosomatsko stanje. Ako športaš ne razvija sposobnost prihvaćanja, propuštanja i nevezanja za loše životne situacije, odnose i fikcije, mentalni razvoj športaša nerijetko se pretvara u takozvani suptilni egoizam.

Ono što je posebno zanimljivo u današnje vrijeme jest pokušaj da se fine i suptilne čovjekove mentalne struk ture podrede zakonitostima tržišne ekonomije, profita, megalomanske želje za uspjehom, slavom i materijalnim bogatstvom. Razni stručnjaci za duhovno knjigovodstvo pročitali su brojne knjige iz područja unutarnjeg

čovjekovog mentalnog prostora, završili razne tečajeve i seminare, razvili besprijekornu retoriku i moć uvjeravanja.

Najuspješniji od njih uspjeli su osmisliti vlastite ideologije, okupiti poklonike, impresionirati potencijalne birače, ostvariti izvrsne poslovne rezultate, dobru zaradu i slično.

Međutim, ako je njihova osnovna misao vodilja želja za uspjehom pod svaku cijenu - potreba da se bude iznad nekoga, panični strah od neuspjeha ili neki duboko potisnuti kompleks manje vrijednosti - rast njihovog uspjeha pratit će i povećanje njihove unutarnje agresije. Ako je riječ o športašu, unutarnja agresija već na prvi pogled nije dugoročni put prema uspjehu, a još manje nešto čemu bi

Olimp 46 - Ožujak 2013

• Summary ←

se trebale diviti buduće generacije športaša.

Ovdje smo malo otškrinuli vrata prema jednom području koje, iz dana u dan, postaje sve zanimljivije unutar svjetskih znanstvenih krugova. U budućnosti će vjerojatno daljnje istraživanje tog područja stvoriti nove znanstvene paradigme.

Elektromagnetska i subatomska aktivnost čovjekovog unutarnjeg prostora, kako bi rekli kvantni teoretičari, ili biokemijska razina organizma, rečeno jezikom medicine, itekako je ovisna o našim misaonim procesima. Poput nekih naroda koji sebe smatraju izrazito pobožnim i duhovnim, bez obzira što je čitava njihova povijest prožeta ratovima, sukobima i osvetama, tako i razni pojedinci i društvene grupe sve rade po receptu, a zapravo im ništa ne ide od ruke.

U smislu svega navedenog, šport je itekako značajan medij u smislu razvoja mentalne snage društva. Najjednostavnijim rječnikom rečeno - ako će osnovni prioritet športa biti razvoj osviještenog društva, budući športaši učit će se prihvaćati uspjehe i neuspjehe, razvijat će svoje mentalne vještine i naučit će da je put do uspje-

Olimp 46 - Ožujak 2013

ha upravo neovisnost od uspjeha.

U tom scenariju možda će naziv nastavnog predmeta tjelesna i zdravstvena kultura konačno dobiti svoj pravi smisao, kao i krilatica zdrav duh u zdravom tijelu.  LITERATURA: 1. Bandler, Richard: NLP – ostvarite život kakav želite, Zagreb, VBZ, 2012.

2. Mladenović, Dragana ; Vrsaljko Jelena: NLP : uvod u osobni rast i razvoj, Zagreb, Kigen, 2009.

3. Beaver, Diana: NLP neurolingvističko programiranje za opušteno učenje : kako učiti brže i učikonvitije, Zagreb, Veble commerce, 2004.

In modern sports, where the physical fitness of athlete’s organism has almost reached its maximum, an important factor that affects the outcome of the sports competition is the mental readiness of the athlete. Efficient management of his own mind, that is, consciously directing the entire mental energy on what he is actually doing, focus and concentration on the present moment - is what an athlete of high mental readiness does.

The basic fact of mental readiness is man’s thought. Positive thought results in positive response of the emotions, favorable biochemical reactions of the body and in greater physical efficiency. Negative thought, of course, causes the opposite effect, affecting not only the outcome of the competition, but also the overall health profile of an athlete.

One of the basic things in mental preparation is the ability to accept not only the beautiful sports or life situations but also the others. If a person learns to accept and continues to develop mental skills in order to get dominance over someone or something similar, the growth of his success will be followed by the growth of his subconscious aggression that certainly does not lead in the right direction sports and Olympic movement.

4. McDermott, Ian ; Jago, Wendy: NLP učitelj : cjelovit vodič za osobnu dobrobit i profesionalni uspjeh, Zagreb, Alinea, 2007.

5. O’Connor, Joseph ; Seymour, John: NLP uvod za neurolingvističko programiranje: psihološke vještine razumijevanja i utjecaja na ljude, Zagreb, Teledisk, 2009.

6. Orloff-Tschekorsky, Tatjana: Mentalni trening u glazbenom obrazovanju : mentalni sustav Orloff, Zagreb, Music play, 1996.

7. Orlick, Terry: Mentalni trening za sportaše, Zagreb, Gopal, 2005.

8. Besser-siegmund, Cora: Moć pozitivnih misli : mentalni trening, Zagreb, Mozaik knjiga, 2002.

9. Jagot, Paul-Clement: Autosugestija : praktična metoda, Zemun, Arion, 1989., str. 152.

10. Vuk, M.: Autosugestija : Popularni prikaz Coveo-ove metode liječenja autosugestijom, Zagreb, Jugoslavenska štampa, 1939.

11. Bukovina, Stjepan: Sugestija, autosugestija, hipnoza, autohipnoza, Zagreb, S. Bukovina, 1988.

27 Olimp

GODINA 44 • BROJ 164 • OŽUJAK 2013.

Povijest hrvatskog športa

RAZVOJ JUDA U HRVATSKOJ (Zdravko Baršnik)------------------------------------------ str. 2 HRVATSKI ŠPORT U QUEENSLANDU (Željko Iveljić)------------------------------------ str. 7 IN MEMORIAM: VLADIMIR ŠENAUER / ZLATKO PAPEC (Jurica Gizdić)-------------- str. 11

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

POVIJEST HRVATSKOGA JUDO SAVEZA

RAZVOJ JUDA U HRVATSKOJ Piše: Zdravko Baršnik

Nakon niza izuzetnih, vrijednih i sposobnih generacija džudaša-natjecatelja, trenera, sudaca i funkcionera u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, postoji svi temelji da hrvatski judo postane još uspješniji na europskoj i svjetskoj pozornici, uključivši i najveći športski događaj - Olimpijske igre

P

rvi organizirani judo u Hrvatskoj i u bivšoj Jugoslaviji započeo je djelovati tijekom veljače 1951. godine angažmanom studenata Zagrebačkog sveučilišta u Studentskom boks klubu Zagreb, formiranjem Sekcije za jiu-do, iz koje nastaje i Akademski jiu-do klub Zagreb, danas Akademski judo klub Mladost, Zagreb.

Glavni osnivači bili su Mladen Beganić (prvi predsjednik), Vladimir Horvat, Miroslav Gržeta, Tomislav Ivanović, Ante Grahovac, Boris Aurer, Duško Modly, Husein Delić, Ružica Petrić, Vjera Mencinger, Danica Ciglar i trener, porijeklom Austrijanac, Hugo Roschanz nosilac 1. Dana za jiu-jitsu i judo, a priključilo se je i pedesetak novih ambicioznih i poletnih judo članova.

Prvi treneri poslije odlaska Huga Roschanza bili su Tomislav Ivanović i Miroslav Gržeta koji je sa svojim velikim športskim iskustvom i judo znanjem najduže stvarao i održavao kvalitetu juda u AJK Mladost. U jesen 1953. godine osnovan je Judo klub Pekarski (koji prelazi u Maksimir, a danas je to Zagreb), gdje su glavni osnivači bili trener Ante Grahovac, Damir Došen, braća Božidar i Drago Štahan, braća Vlado i Jakica Krasnić, Stanko Pereković, Zvonimir Petek, Zdravko Baršnik, također s cijelim nizom nove generacije sposobnih džudaša. Prvi prostori i dvorane gdje se trenirao judo bile su škola Augusta Harambašića (Harambašićeva 18/Škrlčeva b.b.), Nova Ves 72, Ilica 16/II, Slovenska 23 i Mašićeva 3.

Pri Teškoatletskom savezu Hrvatske Odbor za judo osnovan je 1.rujna 1951., a osnovan je i Odbor za judo Jugoslavije. U sklopu Odbora formiran je i Stručni-savjetnički kolegij za pojase, a stalni predstavnik u Odborima je Aleksandar Lopašić. Članovi AJK Zagreb prvi su posjetili i pokazali sport judo i jiu-jitsu u susjednoj republici Bosni i Hercegovini 19.-22. travnja 1952., a prvo otvoreno judo prvenstvo

2

Zagreba i Hrvatske održano je 4. prosinca iste godine.

Prvi međurepublički i ekipni judo turnir održan je 23. svibnja 1954. u Ljubljani između AJK Mladost Zagreb i AJK Ljubljana. Iste godine TASH-Odbor za judo ulazi u Teško atletski savez Jugoslavije-Odbor za judo, koji se premješta u Beograd te 1957. postaje članom Europske (osnovana 1948.) i Svjetske judo federacije (osnovane 1951).

Dmitar Šijan - treći na EP u Beču Prvo judo prvenstvo Jugoslavije održano je 17. i 18. prosinca 1955. u Zagrebu. Nešto kasnije, niz entuzijasta, na čelu sa Mladenom Beganićem, Eduardom Besakom, Huseinom Delićem, Konstantinom Momirovićem, Eminom Topićem, Dragutinom Krželjom, Zdravkom Baršnikom, Andrijom Habulinom, Josipom Petrinovićem, braćom Vjekom i Srećkom Sulićem i ostalima, putuju Hrvatskom i susjednim republikama, te formiraju sekcije i klubove za judo. U jesen 1960. osnovan je i Judo podsavez Zagreba, danas Zagrebački judo savez.

TASH-Odbor za judo 12. ožujka 1961. godine, postao je Judo savez Hrvatske. Prvi predsjednik JSH bio je Božidar Jauk, a na duže vrijeme tajnici JSH su bili Krunoslav Abramović, Berislav Jandrić, Ivan Varvodić, Damir Došen, Marijan Novak, Zdravko Baršnik i Zlatko Papac.

Također, tijekom 1961. TASJ-Odbor za judo postaje Judo savez Jugoslavije.

Prvi međunarodni tečaj za judo održan je 5.-19. kolovoza 1954. god u Rovinju, a kojem su prisustvovali Miroslav Gržeta i Duško Modly. Judo natjecatelji-studenti predstavnici iz Hrvatske (Eduard Besak, Dmitar Šijan, Jure Đak i Vlado Zečević s trenerom Svetislavom Ivanovićem iz Beograda), bili su prvi sudionici na međunarodnom prvenstvu Europe za studente u Saint-Tropezu u Francuskoj, 1958. godine.

Početkom juda u Zagrebu i Hrvatskoj smatra se prva polovica 1951. godine

Akademski judo klub Mladost iz Zagreba od 1956. do 2001. godine, bio je najtrofejnija judo sredina u Hrvatskoj. Nosioci su momčadskog prvaka 9 puta te Kupa tri puta...

Gore: trener Miroslav Gržeta s najtrofejnijim momčadi, sve vrhunskim džudašima: Radovan Krajnović, Slobodan Kraljević, Dmitar Šijan, Goran Žuvela, Vladimir Vučenik, Zdravko Baršnik, Jurica Biljan.

Dolje: Drago Ščap, Krešo Purgar, Vlatko Vojvodić.

3

POVIJEST HRVATSKOGA JUDO SAVEZA Prvi nastup judo pojedinaca iz Hrvatske na europskom prvenstvu zbio se 1959. u Beču, kada Dmitar Šijan osvaja 3. mjesto u srednjoj kategoriji. Šijan je osvojio i 9. mjesto na otvorenom-apsolutnom 3. prvenstvu svijeta 1961. u Parizu. To prvenstvo u Parizu pratio je i Zdravko Baršnik, koji je u kategoriji do 68 kg osvojio prvo mjesto na kvalifikacijama na prvom otvorenom apsolutnom prvenstvu Jugoslavije, gdje je nastupilo 10 najboljih jugoslavenskih džudaša, a koje je održano u Radničkom domu, na Trgu kralja Petra Krešimira IV. u Zagrebu. Nagrada za taj Baršnikov uspjeh bio je put na SP u Pariz...

Veliki doprinos razvoju i formiranju akademskog sveučilišnog juda dali su i judo djelatnici prof. dr. Konstantin Momirović, dugogodišnji predsjednik Dan Kolegija, prof. dr. Branko Kuleš, mr. Josip Lucić na Katedri za borilačke sportove i vještine (judo karate, jiu-jitsu...) koja djeluje od 1959. godine na Visokoj školi za fizičku kulturu Zagreb (do nedavno Fakultet za fizičku kulturu, danas Kineziološki fakultet), gdje je 2000. godine doktorirao i doc. prof. Hrvoje Sertić.

Prvi tatami Značajni odjel te Katedre i tog Fakulteta formirani su u Osijeku i u Splitu, gdje su bili prvi suradnici i asistenti prof. Josip Petrinović i prof. Ivan Banović. Znatan doprinos razvoju juda i unapređenju visokoškolskog i sveučilišnog juda u Hrvatskoj i izvan Hrvatske dali su i

Hrvatski judo savez danas ima 40 klubova, te niz judo sekcija i judo škola, u kojima godišnje trenira 35004000 članova svih uzrasnih dobi

Vrhunski džudaš i trener-pedagog Goran Žuvela, bio je prvak Europe u kategoriji do 93 kg (London 1974.)

Na slici izvodi svoju specijalnu judo tehniku Nage waza Tai-otoshi...

4

dugogodišnji vanjski stručni judo suradnici - dipl. ing Eduard Besak, dipl. ing. Zdravko Baršnik, dipl. prof.

Dubravko Dosegović, dipl. iur. Žarko Modrić i dipl. ing.Vladimir Vučenik, koji su godinama vodili Stručne komisije za pojase, a i za suđenje.

Značajan poticaj razvoju juda u Hrvatskoj, prva dvorana samo za judo, postavljena je 1958. u Studentskom centru u Savskoj 25 u Zagrebu. Potpuno nova zgrada te stalna dvorana za judo i stolni tenis, izgrađena je 1965. godine u Sportskom parku HAŠK Mladost na Savi, za što su se posebno potrudili Lovro Ratković (stolni tenis), Zdravko Baršnik (judo), Slavko Delfin i Konstantin Momirović (VŠFK), te poduzeća Industrogradnja, Chromos i Ina. U tu novu judo dvoranu, prva kompletna specijalizirana strunjača za judo - tatami - dostavljena je iz Japana 1968. naglašeno zahvaljujući Zdravku Baršniku i generalnom direktoru zaprešićke Jugokeramike Rudolfu Caru. Velika dogradnja dvorane završena je tijekom priprema za Univerzijadu 1987., najviše zahvaljujući Vjekoslavu Delimaru dugogodišnjem tajniku USIZ-a Grada Zagreba i HAŠK Mladost. Tijekom Domovinskog rata judo dvorana je stavljena u optimalnu funkciju kao Hrvatski judo centar Kodokan (koji može biti s popratnim prostorima stalni judo muzej, kao i povremeni izložbeni prostor za tematske judo izložbe), po uzoru na japanski centar i institut za istraživanje juda. Tome su najviše pridonijeli Damir Došen i Josip Lucić. U to doba, velikim brojem novih tatamija popunjene su gotovo sve judo dvorane u Hrvatskoj, a kompletirale su se i potpuno nove judo dvorane.

Prije, za vrijeme i poslije Mediteranskih igara, koje su održane 1979. god. u Splitu, za značajan razvoj juda u južnoj Hrvatskoj treba posebno zahvaliti podignutim objektima i dvoranama, a za koje velike zasluga imaju Dragutin Krželj, Eduard Besak, Andrija Habulin, kao i niz judo entuzijasta čija se kvalitetna rješenja osjećaju se i do današnjih dana.

Na inicijativu i uz konkretne aktivnosti Damira Došena, Zdravka Baršnika, Branka Kuleša, Josipa Marića, značajan projekt razvoja juda u Zagrebu i Hrvatskoj ostvaren je na prijelazu 1962./63. godine, kada su formirani mnogi judo klubovi, a pri osnovnim i srednjim školama Centri za sportske i judo škole koji su se stalno usavršavali, a gdje su se istakli Dubravko Dosegović, Andrija Habulin, Žarko Modrić, Iljko Lončar, Duško Rokvić, Ivo Banović, Mirko Parčina, Mladen Markač, Josip Lucić, Zdravko Bajzek, Mirko Juretić, Božo Tikulin, Dragan Kartaljević, Aleksandar Hrast, Marijan Novak, Vlatko Mišković, Josip Knjaz, Vladimir i Mladen Pavlovsky, Željko Popović, Blaženko Krček, Igor Šimunović, Stevo Mentus, Dane Milobara. Željko Đapić, Nikola Bučan, Milutin Čibić, Miroslav Novković... Sportske judo škole značajno su se razvile širom Hrvatske i danas djeluju u svim regijama.

Usprkos vrlo velike sposobnosti natjecatelja i same

Sastav najboljih juniora Hrvatske s trenerima i pomoćnicima (pripreme na Hrvatskom vojnom učilištu Petar Zrinski, ljeto 1999., Zagreb). U gornjem redu stoji osmi po redu Aleksandar-Saša Šafranić, juniorski prvak Europe u kategoriji do 73 kg (Rim 1999.) judo organizacije, iz Hrvatske nije bilo natjecatelja na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. (judo je izborni program) i Münchenu 1972. (judo je stalni olimpijski šport).

Od samog početka juda u nas, športskim tuzemnim i inozemnim uspjesima isticali su se Dinko Manenica (prvi prvak Jugoslavije u lakoj kategoriji 1955.), a zatim Eduard Šlogar, Jure Đak, Eduard Besak, Sven Kulušić, Damir Došen, Zdravko Baršnik, Vlado Zečević, Davor Martinko, Dmitar Šijan (EP u Beču,1959. god. - u srednjoj kategoriji 3. mjesto) Bruno Mayer, Dušan Basta, Branko Zmajević, Josip Čorak (koji je na OI u Münchenu 1972. osvojio 2. mjesto kao hrvač grčkorimskog stila u kategoriji do 96 kg), Dragutin Košuta, Željko Udatny, Vladimir Vučenik, Silvije Mrkša, Damir Lončarić, Radovan Krajnović (EP u Lausanni 1968. – 2. mjesto u apsolutnoj kategoriji), Slobodan Kraljević (posebno svestran športaš koji se i te kako uspješno natjecao i u hrvanju), Miljenko Parić, Vlatko Mišković, Vlado Babić, Goran Žuvela, Čedo Mišković, Saša Šaponja, Robert Somek, Nebojša Mačešić, Dušan Rokvić, Damir Šojat, Marijan Mileta, Boris Gržetić, Branko Grošeta, Marijanka Baršnik-Polančec, Nataša Štalec-Viskić, Vera Volenik-Bučanović, Jasna Dukić, Ida Ipavec, Sandra Weber-Crnković, Amara Šepić, Ljerka Lanc- Prakaturović, Smilja Mišković-Bartulović, Stanka i Slavica Saraja, Nada Duš, kao i još mnogi koji su bili stalni i dugogodišnji juniorski i seniorski reprezentativci Hrvatske i bivše Jugoslavije. No, za Judo savez Jugoslavije nažalost nisu bili dovoljno dobri za nastup na Olimpijskim igrama....

Goran Žuvela probija barijeru No, nakon silovitog osvajanja prvog zlatnog odličja na Europskom prvenstvu u Londonu 1974. u kategoriji do 93 kg, te uz još dva (na Europskom ekipnom prvenstvu u Lyonu 1975. god. do 93 kg - 3. mjesto te na EP u Kijevu 1976. do 93. kg - 3. mjesto), Goran Žuvela probija barijeru - zid restrikcija i blokada izbornika Jugoslavije - te ipak nastupa na OI u Montrealu 1976.

U izuzetnoj borbi za najbolji plasman, Žuvela zamalo gubi susret od Belgijanca Van de Wallea (Belgija), nositelja niza evropskih, svjetskih i olimpijskih odličja.

Goran Žuvela danas je poklisar Hrvatskog olimpijskog odbora, živi, radi i djeluje u Australiji. U inozemstvu živi i djeluje niz naših poznatih džudaša i judo djelatnika, od kojih se veći dio želi uključiti za još bolji judo u Hrvatskoj, kao suradnici Stručno-savjetničkog Dan Kolegija HJS-a.

Hrvatski džudaši po svojoj kvaliteti i znanju trebali su nastupati i na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980., Los Angelesu 1984. i Seulu 1988. U najužem izboru bili su Davor Vukorepa do 60 kg, Neven Šavora do 65 kg, Mladen Markač do 78 kg, Ivica Spaček do 86 kg, Hrvoje Sertić do 86 kg, Stevo Mentus -100 kg, Tihomir Palijan +100 kg... No, na Olimpijskim igram u Moskvi i Los Angelesu nastupao je samo Vojo Vujević u kategoriji do 71 kg gdje je zabilježio izvanredno vrijedni i zapaženi nastup. Vujević je inače na Svjetskom prvenstvu u Maastrichtu 1981., u kategoriji do 71 kg osvojio prvo brončano odličje nekog hrvatskog džudaša.

Hrvatski judo savez postaje članom Europske judo unije (EJU) i Međunarodne judo federacije (IJF) 4.

5

POVIJEST HRVATSKOGA JUDO SAVEZA Jedan od najboljih ženskih judo sastava, Judo klub Lika (Zagreb) i njihov dugogodišnji trener Željko Udatny (od 1975. do 1985.)

travnja 1992. Uz prvog predsjednika Hrvatskog judo saveza, člana Hrvatskog olimpijskog odbora Vlatka Škilju, poduzele su se aktivnosti da i džudaša značajno sudjeluju u Domovinskom ratu. Kao za uzor mogu se uzeti primjeri gen. puk. Josipa Lucića, gen. puk. Mladena Markača, a istakli su se i Branko Kuleš, Iljko Lončar, kao i niz ostalih džudaša. Hrvatski judo savez nastojao je da i u takvim teškim ratnim uvjetima što ravnopravnije sudjeluje i da se što više pojavljuje i natječe u svijetu...

Saša Šafranić - juniorski europski prvak Za Olimpijske igre u Barceloni 1992. izbornik je bio Davor Vukorepa, a trener još uvijek izuzetno dobar natjecatelj Dragomir Tavra. Potencijalni kandidati bili su Dean Wohlfart, Hrvoje Filipan, Miroslav Novković, Vitomir Spasović, Marin Lacković, Dean Bogić, Ivan Oberan, Edi Bajurin, te seniorke Aniko Tripolski, Matilda Cvetković, Anita Prizmić. Na žalost, nisu se uspjeli kvalificirati... Ni u Atlanti 1996. nismo imali predstavnika, a na žalost ni u Sydneyu, Atenu i Pekingu. Nastup na OI u Londonu 2012. kroz kvalifikacije su izborili Marijana Mišković (do 63 kg) i Tomislav Marjanović (do 81 kg), što je bio prvi olimpijski nastup naših džudaša pod hrvatskom zastavom.

U to doba postižu se vrijedni natjecateljski rezultati kod kadeta i juniora. Saša Šafranić je juniorski prvak Europe 1999. u kategoriji do 73 kg, a vrlo zapaženi rezultati postignuti su u vojnom, policijskom i studentskom internacionalnom sportu judo.

Najznačajnija međunarodna judo natjecanja u Hrvatskoj bila su Međunarodni judo Kup Krunoslava Abramovića (kasnije Kup Zagreba) od 1968. do 1983., na kojemu je znalo sudjelovati više od 1200 natjecatelja, Međunarodni Kup Jadrana, otvoreno-apsolutno prvenstvo bivše Jugoslavije (1962.-1990.) u Splitu i kasnije u

6

Dubrovniku, Europsko ekipno judo prvenstvo (1990.) u Dubrovniku, a danas je to Međunarodni Kup Slobodna Hrvatska koji se od 1991. održava u Splitu.

U Hrvatsku tijekom 50 godina dolazi dosta inozemnih trenera koji su dali znatni doprinos razvoju juda: Japanac Baba, Nijemac Richard Unterburger, Francuz Van de Veeken, Japanci Shokichi Natsui, Ken Otani, Toshiro Daigo, Hideji Sakuma, Nobuaki Yamamoto, Toshiyuki Murata, Takahumi Ueguchi, Yasuhiko Moriwaki, Kazuhiro Ninomiya, Talijani Corrado Crocheri i Piero Comino...

Boraveći u Japanu, zemlji izvornog juda i jiu-jitsua, svoj znatni doprinos razvoju juda u Hrvatskoj dali su i Vlatko Mišković, Marijan Novak, Goran Žuvela te Zdravko Baršnik. Poslije 1992. godine, iza Vlatka Škilje, predsjednici Hrvatskog judo saveza kraće vrijeme su bili Josip Lucić i Neven Šavora. Početkom 2001. god. ponovo je izabran za predsjednika Vlatko Škiljo. Nakon njega na čelo saveza došla je bivša vrhunska džudašica Sanda Crnković-Čorak, koji pod njezinim vodstvom doživljava novi polet, posebno u mlađim uzrastima.

Hrvatski judo savez danas ima 40 klubova, te niz judo sekcija i judo škola, u kojima godišnje trenira 35004000 članova svih uzrasnih dobi. Prva brošura za Judo i jiu-jitsu, izdana je 1958., a autori su bili Konstantin Momirović i Branko Sviben. Zatim su se sa svojim stručnim prevodima i pisanjem o judu istakli Konstantin Momirović, Žarko Modrić, Dubravko Dosegović, Mirko Parčina, Zdravko Baršnik, Josip Lucić, Branko Kuleš. U pripremi su i nova značajna djela...

Nakon niza iznimnih, vrijednih i sposobnih generacija džudaša-natejcatelja, trenera, sudaca i funkcionera u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, postoji svi temelji da judo postane još uspješniji na europskoj i svjetskoj pozornici, uključivši i najveći športski događaj - Olimpijske igre.

HRVATI U QUEENSLANDU

NAŠ ŠPORT U KRALJIČINOJ ZEMLJI Piše: Željko Iveljić

U Queensland, sjeveroistočni dio Australije, prva značajnija skupina Hrvata stigla je još potkraj 19. stoljeća.

A prva športska sekcija osnovana je tridesetih godina prošlog stoljeća u South Johnstoneu...

Q

Australia

Queensland Brisbane

Perth

ueensland ili Kraljičina Zemlja veličinom je druga savezna država australijskog saveza, a zbog vječno osunčanih plaža poznata je i pod nazivom The Sunshine State. Prva značajnija skupina Hrvata došla je na područje Sjevernog Queenslanda između 1890. i 1918. godine. To su uglavnom bili doseljenici iz primorskih hrvatskih područja, koji su bili čvrst temelj na kojemu je nikla i sagrađena organizirana hrvatska zajednica. Između dva svjetska rata u Queenslandu, sjeveroistočnom dijelu Australije, naseljava se veliki broj Hrvata koji su radili na plantažama trske i duhana.

Kao i u svakoj zajednici mali krug ljudi s velikom idejom, teškim radom, ali i novčanim prilozima, počinje stvarati zajedničku imovinu. U South Johnstoneu, manjem gradiću na sjeveru zemlje, Josip Katavić i Mijo Jelkovac osnovali su tridesetih godina prošlog stoljeća Društvo Hrvatske republikanske seljačke stranke, u sklopu kojega je pokrenuta športska sekcija. Ubrzo su osnovana i druga hrvatska društva. Širenjem jugoslavenstva, društva pod hrvatskim imenom prestajala

Sydney Melbourne

su djelovati, a umjesto njih osnivana su jugoslavenska društva.

Prvi registriran športski klub u Brisbaneu Nakon Drugog svjetskog rata dolazi drugi val hrvatskih doseljenika u Australiju, uglavnom političkih emigranta. Krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća Hrvati se naseljavaju u Brisbaneu, Gold Coastu i Sjevernom Queenslandu. Početkom pedesetih godina, u Brisbaneu je pokrenut Hrvatski klub koji je poslije preimenovan u Australsko-hrvatsko društvo Kardinal Stepinac.

Na inicijativu grupe mlađih športaša, a uz veliku podršku Franje Sokača 1955. godine, osnovan je prvi športski klub u Brisbaneu. Klub je dobio ime Hrvatski nogometni klub (HNK) Croatia, po zemlji iz koje su bili njezini članovi. S obzirom na činjenicu da su mnogi članovi kluba živjeli u Brisbaneu samo nekoliko mjeseci godišnje, klub nije bio u mogućnosti zadržati igrače tijekom cijele nogometne sezone. Kako nije bio službeno registriran zbog nedostataka priljeva stalnih igrača, ali i velikih novčanih troškova, nakon nekog vremena prestao je djelovati...

7

HRVATI U QUEENSLANDU

Najznačajnije osobe izgradnje centra (Brisbane, 1984.)

Ponovo je 15. svibnja 1957. osnovan novi HNK Croatia. Osnivači kluba bili su Franjo Sokač, Mate Plazina, Andrija Čolic, Đuro i Jozo Babić, Djino Zurek i Zdenko Hoić. Za prvog predsjednika izabran je Franjo Sokač, a nakon njega Đuro Babić. Klub je službeno bio registriran kod Nogometnog saveza Queenslanda i počeo se natjecati u petoj nogometnoj ligi. Iste godine klub je osvojio prvenstvo bez ijednog poraza. Prvi igrači kluba, koji su ujedno ujedno i najzaslužniji za uspješan rad kluba bili su Klaudio Toich (Tojić), Nikola i Augustin (Augusto) Brezac, Vlado Staničić, Augustin Hozjak, Karlo i Martin Gugenberger, Mato Plazina, Ivo Nikel i Pascuale Pillon.

Nakon dolaska velečasnog Marka Đokmarkovića 1961. godine u Brisbane, te uz suglasnost većine Hrvata iz Brisbanea, pokrenuta je reorganizacija Hrvatskog kluba u Prvo hrvatsko katoličko društvo u Australiji, pod imenom Australsko-hrvatsko društvo Kardinal Stepinac (AHDKS). U sklopu društva osnovana je športska sekcija, a HNK Croatia postaje njenim ogrankom. Društvo je preuzelo plaćanje troškova aktivnosti športaša. To se odrazilo i na kvalitetu nogometne momčadi koja je 1962. godine postigla uz sve pobjede i rekord u golovima, te uvjerljivo osvojila prvo mjesto. Te godine su, na primjer, nogometnu momčad Shatton Rover pobijedili s rezultatom 14-0!

Na neočekivan uspjeh Croatije reagirali su politički protivnici osviještenih Hrvata u Queenslandu, te poku-

8

šali osnovati športski klub Hajduk. Nakon toga je osnovan nogometni klub Evropa, a nakon toga i nogometni klub Šumadija. Oni su uspjeli preoteti nekoliko igrača Croatije, ali se klub uz neke nove mlade igrače nastavio boriti za naslov s najboljim nogometnim klubovima države Queensland.

Nakon nekog vremena pokrenuta je inicijativa od ljudi bliskih jugoslavenskom konzulatu u Sydneyu, u stvaranju jednog zajedničkog nogometnog kluba, koji se trebao zvati Jugal. Kako ovo ime nije prihvaćeno ponuđena su i neka druga imena kao: Zagreb, Hajduk, Split, Dunav, Balkan, Bratstvo-jedinstvo i slično. Nastala je konfuzija unutar tadašnjih aktivnih nogometnih klubova Evropa, Šumadija, a posebno unutar Croatije.

Sve ovo odrazilo se na kvalitetu Croatije koja je izgubila neke značajne utakmice i nije osvojila prvenstvo. Ubrzo je zbog nedostatka stalnih igrača i nastalih nesuglasica među članovima kluba, Croatia sve teže igrala te nakon nekog vremena prestala postojati...

Ponovno pokretanje nogometnog kluba Dolazak velikog broja hrvatskih emigranata doveo je do inicijative za ponovnim pokretanjem nogometnog kluba. Inicijatori su bila braća Ivan i Josip Mesić, kojima su pomogli Ante Duganđić, vlč. Marko Đokmanović, Franjo Sokač, Ivan Živadinović te grupa mlađih igrača.

Osnivački sabor održan je 1969. godine u prostorijama

Ukrajinskog kluba Dnjepar. Novoosnovani hrvatski nogometni klub dobio je ime New Farm Soccer Club.

Glavni strateg i trener kluba bio je Ivan (John) Mesić, dok su se predsjednici svake godine mijenjali: Franjo Sokač, Ante Dugandžić, B. Milutin i M. Kovač.

U svojoj prvoj sezoni 1971. godine završili su na drugom mjestu. Sljedeće godine klub se započeo natjecati u 3. nogometnoj ligi Queenslanda, u kojoj nisu izgubili niti jednu utakmicu. Iz godine u godinu klub bi se plasirao u višu nogometnu ligu, te je već 1974. godine osvojio naslov u prvoj ligi.

S obzirom na činjenicu da je navijačka baza nastavila rasti, klub je 1975. godine preselio na novu lokaciju, na igralište u parku Dutton, i opet promijenio ime u Sunnyside United Soccer Club. Uz veliki uspjeh kluba došlo je i mnogo problema, a jedan od najvećih bio je nedostatak vlastitog terena za trening i natjecanje.

S ciljem uvođenja koordinacije između hrvatskih nogometnih klubova u Australiji, 1974. godine osnovan je Hrvatski nogometni savez Australije i Novog Zelanda (CSFANZ). Savez organizira svake godine Australsko-hrvatski nogometni turnir (AustralianCroatian Soccer Tournament).

Veliki uspjeh kluba bilo je osvajanje turnira 1982. godine, kada je Sunnyside United Soccer Club u finalu pobijedio Croatiju Sydney.

Gradnja športskih terena i doma Kako bi klub mogao stvoriti bolju budućnost, odlučeno je da se pronađe zemlja i na njoj izgradi nogometno igralište. Nogometni klub kupio je, na prijedlog Ivana Mesića, 53 jutra zemlje u Rockleyu, predgrađu Brisbanea. Zemljište je službeno registrirano 1982. godine pod imenom Hrvatski športski centar. Tijekom godine na zemljištu su sagrađena dva nogometna igrališta. U roku od tri tjedna izgrađene su i prve klupske prostorije. Sastojale su se od dvije svlačionice, koje su bile razdvojene prostorijom za suce, sprijeda natkrivene verandom.

Na prijedlog grupe ljudi pokrenut je prijedlog da se osnuje Centar hrvatske zajednice. Ovaj prijedlog prihvatilo je više hrvatskih društava, klubova i organizacija. Oni su se 1984. godine odrekli svoje imovine u Brisbaneu i Gold Coastu, u korist krovne udruge Centar hrvatske zajednice. Osnivačka sjednica održana je već 29. srpnja i članovi Centra hrvatske zajednice postali su športski klubovi: Hrvatski nogometni klub Croatia Sunny Side, Šahovska sekcija Centra i Boćarska sekcija Centra, te nekoliko izvanšportskih udruga.

U užu upravu izabrani su predsjednik Ivan Guzan, dopredsjednik Josip Penc, tajnik Franjo Paradžik, rizničar Drago Lovrinčević i zamjenik rizničara Mate Čule.

Odgovornost za gradnju doma na mjestu koje nije toliko poznato i posjećeno u Brisbaneu, preuzela je mala grupa građevinara. Pri gradnji radilo je na stotine Hrvata, nesebično se odričući svojih dnevnica.

Centar Hrvatske zajednice u Brisbaneu jedan je od prvih ovakvih građevinskih objekata u Australiji, koji je dobio financijsku pomoć od savezne vlade za izgradnju doma. Državna pomoć u iznosu od 195.000 dolara, dobivena je na temelju samodoprinosa i prikupljenih iznosa članova koji su početnim ulogom započeli izgradnju doma.

Građevina je omeđena s tri strane cvijetnjakom i terenom za boćanje, a s četvrte je izgrađeno nogometno igralište s malim tribinama te pomoćno nogometni teren. Dom je sagrađen na dvije etaže, veličine 2500 kvadratnih metara, u relativno kratkom roku, na ponos hrvatske zajednice u Queenslandu i Australiji.

Česta promjena imena kluba Nogometni klub igrao je u finalu kupa Ampol (Ampol Cup Runner) 1985. godine, u kojem su se natjecali svi najbolji nogometni klubovi Australije. Klub je 1987. godine pod predsjedanjem J. Luštice i vodstvom Ivana Mesića, promijenio ime u Croatia Soccer Club.

Momčad dominira u drugoj ligi i na kraju prvenstva osvaja prvo mjesto.

Naredne godine mijenja ime u Brisbane Croatia Soccer Club koje zadržava u sljedećih osam godina. Veliki uspjeh ovoga kluba bilo je organiziranje turnira hrvatskih nogometnih klubova u Australiji (Australian-Croatian Soccer Tournament Champions) 1989. godine.

Odlukom Australskog nogometnog saveza iz 1992. godine, svi klubovi su iz svojih naziva morali izbaciti nacionalna obilježja. Na zahtjev nogometnog saveza Brisbane Croatia Soccer Club 1994. godine mijenja ime u Rocklea United Soccer Club. Te godine su klub preuzeli predsjednik Steven Perković i trener Frank Čop. Klub je završio na posljednjem mjestu na tablici, ali se nisu pokolebali, pa su sljedeće godine završili u sredini tablice. Te godine zbog većeg broja igrača sudjeluju i u natjecanju rezervnih momčadi.

U 1996. godini klub su preuzeli predsjednik Frank Paradžik i stari iskusan trener Ivan Mesić. Te godine prvi sastav kluba završava sezonu na drugom mjestu, dok je pričuvna momčad sezonu završila na trećoj poziciji. Klub se od 1998. godini natječe u Division 1. ligi, dok prvenstvo osvaja 1999. godine.

Puno velikih igrača su igrali za ovaj veliki nogometni klub i bilo bi nekorektno izdvojiti bilo koga...

Gold Coast Knights Soccer Club Croatia Carrara Prvi ozbiljan razgovor o pokretanju nogometnog

9

HRVATI U QUEENSLANDU Poplavljen Hrvatski dom i športska igrališta (Brisbane, 2011.)

kluba Gold Coast Knights započeo je 1977 godine. Već sljedeće godine klub je registriran na Gold Coastu, a prvu utakmicu odigralo je petnaest dječaka u dobi od 11 do 14 godina. Mladen Marinac volontirao je kao trener u klubu.

Kako se hrvatsko stanovništvo na obali povećavalo, tako je rasla i kvaliteta kluba i igrača, te su 1981. godine pod vodstvom Željka Bambića ušli u prvu ligu Queenslanda.

Dolaskom većeg broja Hrvata na ovo područje i povećanjem članstva u klubu, javila se ideja o kupovini zemlje i izgradnji igrališta i klupskih prostorija u Carrari.

Croatian Sports Centre Carrara osnovan je 1983. godine na oko šest hektara zemljišta, a sastoji se od modernog klupskog objekta i dva nogometna igrališta. Ovaj hrvatski športski centar je glavna hrvatska organizacija na Gold Coastu te žarište svih društvenih i športskih događanja.

Tijekom kasnih 80-ih godina u skladu s ostalim hrvatskim klubovima u Australiji, promijenili su ime i logo kluba u Gold Coast Croatia Soccer Club. Australijski nogometni savez promijenio je pravila, a to je značilo da je riječ Hrvatska morala biti izostavljena iz naziva kluba, tako da su postali Gold Coast. Zadnja promjena imena kluba dogodila se 1999, kada je ime kluba promijenjeno u Gold Coast Knights Soccer. Klub je bio domaćin Australsko-hrvatskog nogometnog turnira 1995. i 2012. godine.

U klubu se također trenira sa mlađim i starijim ženskim skupinama, a imaju i razvojni program za djecu u dobi od 3 do 5 godina.

U poplavama koje su poharale Australiju, stradalo je i područje na kojem je nastanjena hrvatska zajednica. U Brisbaneu je nastradao Hrvatski dom koji je u cijelosti poplavljen, kao i športska igrališta. U prizemlju zgrade poplavljene su prostorije nogometnog kluba i ostalih športskih sekcija, tako da su uništeni dresovi i sva športska oprema. Do većeg oštećenja došlo je i u Hrvatskom športskom centru u Carreri...

Hrvatski šport u drugim mjestima Queenslanda Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja u Cairnsu se 1993. godine ustrojio hrvatski klub, a osnovan je i nogometni klub Plavi Jadran, čije je članstvo pretežito s otoka Korčule. Hrvatski klub u Cairnsu organizira redovita boćaarska natjecanja za članove i suradnike.

10

Hrvati iz Mareeba, Dimbulaha, Innisfaila i Tablelandsa kupili su zemljište i izgradili hrvatski klub u Dimbulahu 1984. godine. Klub je mjesto okupljanja Hrvata iz regije (koji žive prilično udaljeni jedni od drugi) te organizira redovita boćarska natjecanja.

Cro Am - Social Golf Club Queensland osnovan je za promicanje golfa među hrvatskom zajednicom Queenslanda. Cro-Am djeluje kao socijalni Golf klub i registriran je u Queensland Golf uniji. U Australiji se od 1997. godine održava Auscro Golf Tournament, popularno godišnje okupljanje australskih hrvatskih amatera i društvenih golfera. Cro-Am bio je domaćin AusCro turnira 2004. godine, koji je održan na golf terenima Robina Woodsa.

Osim navedenih dobro organiziranih športova, Hrvati su uključeni u boćanje, atletiku, gimnastiku, kuglanje, plivanje, rukomet, stolni tenis, šah i druge športove.

Također su bili uključeni u tada „nehrvatske“ športove kao što su australski nogomet (sličan ragbiju), kriket, bejzbol i druge.

Radi starenja i odlaska onih koji su bili graditelji svega onoga malo prije navedenog, postepeno dolaze „nove snage” i mlađi ljudi drugoga i trećega naraštaja, te preuzimaju odgovornost i vođenje hrvatskih športskih klubova, ali i drugih hrvatskih udruga.

Hrvatske udruge u svim svojim segmentima prolaze kroz svojevrsnu tranziciju, a dobri primjeri za to su hrvatski športski klubovi i ostale udruge u Queenslandu gdje mlađi naraštaji, rođeni u Australiji, postepeno preuzimaju vođenje ovih hrvatskih organizacija.

Izvori: Rudolf Bozić, History of Croatian Soccer, Brisbane 1997.

Antun Čulic, Svjedok svoga vremena, Vlastita naklada, Našice, 2002.

Mato Tkalčević, Croats in Australija, An information and resource guide, Victoria College press 1988.

Mato Tkalčević, Povijest Hrvata u Australiji, Hrvatski svjetski kongres u Australiji, Melburne 1999.

Peti Hrvatski nog. turnir-Perth W. A. Spomen knjiga, Croatia-Nort Pert Soccer club 1979.

Souvenir programme for the Croatian Soccer cup 1981, Sydney 1981.

Croatian Australian/New Zeland Soccer Tournament, Brisbane 2001.

Zapisnici Centra hrvatske zajednice, Brisbane, 1984-2007.

Croatian Business Guide, Foc Promotions PTY. LTD., Sydney january 1996. Časopisi: Osvit; Spremnost-Hrvatski tjednik; Nova Hrvatska i Cro news-Hrvatski vjesnik Internetske stranice: Cro Am - Social Golf Club Queensland; Rocklea United Soccer Club Rocklea; Croatian Sports Centre Carrara i Gold Coast Knights Soccer Club

IN MEMORIAM

VLADIMIR ŠENAUER (Split, 29. studenog 1930. - Split, 5. siječnja 2013.)

U

mro je Geza. Još jedna istinska Hajdukova legenda otišla je u vječnost.

Vladimir Šenauer, rođen je u Splitu, 29. studenog 1930. godine. S nogometom je počeo u Splitu u Istarskoj ulici, a potom ispred Realke. Prve ozbiljnije utakmice igrao je na Starom placu, kada bi igrale gimnazija protiv gimnazije. Tako je dospio u Hajduk.

Prvi trener koji mu je usadio nogometno znanje bio je, jasno, barba Luka Kaliterna. Za njega je Geza govorio da je «filozof baluna». Kako je sam pričao na prvom treningu u dvoru kuće Dešković, dočekali su ga baluni „obišeni na špagu“. Kada je to prošao zaredali su treninzi u dvoru Doma Hajduka, pa tek onda Stari plac.

U prvu momčad Hajduka ušao je kao 19-godišnjak 1949. godine. Hajduk je pobijedio Kvarner u Rijeci sa 5-2. Bila je to prijateljska utakmica. Poslije su slijedile šampionske 1950., 1952. i sezona 1954./55. Geza je rado isticao 1950. godinu kada je Hajduk osvojio naslov bez poraza. Nakon naslova prvaka 1955. godine, momčad se dijelom osula. Geza je otišao u beogradski BSK. Ostao je tamo dvije sezone i odmah krajem 1955. godine osvojio je Kup Jugoslavije.

Nakon dvije godine provedene na Karaburmi, Šenauer se 1957. godine vratio u Hajduk, i u dresu kako je volio govoriti - svog najdražeg kluba igrao do 1962. godine. A onda je otišao u Austriju u momčad «Austrije» iz Klagenfurta. Treba reći da je Šenauer otišao u Austriju, na preporuku Vukasa. U Austriji je igrao dvije godine, a te 1962. godine završio je i Ekonomski fakultet u Zagrebu.

Po vlastitom priznanju vani nije mogao izdržati više od dvije godine. Srce ga je stalno vuklo u Split. Vratio se 1964. i zaposlio kao šef recepcije hotela Marjan.

Govorio je engleski, njemački i talijanski jezik. Tada je imao 34 godine i govorio je da mu se još ne odlazi iz nogometa. Zaigrao je zato u tadašnjem drugoligašu RNK Split. Igrao je godinu dana i onda 1965. prestao s aktivnim igranjem. Igrao je seniorski nogomet punih šesnaest godina, od toga deset u Hajduku uz tri osvojena naslova prvaka Jugoslavije.

Govorio je Geza da je posebno ponosan što je igrao u velikoj zlatnoj generaciji Hajduka pedesetih godina prošlog stoljeća zajedno s Franom Matošićem, Bernardom Vukasom i Vladimirom Bearom.

U karijeri je uvijek igrao na desnome i lijevom krilu. Igrao je dobro s obje noge. Imao je onaj karakterističan svoj „bicikl“ koji ga je naučio Luka Kaliterna.

Uz to, imao je i dobar centaršut, odličan dribling.

Uvijek je pucao u „branku“ ciljano, nije bio od onih

igrača koji udari po lopti, pa gdje ode... Posebno je volio izvoditi kornere. S lijeve strane desnom nogom, pa u peterac, felšom. Na takav način izluđivao je vratare, a znao je postići gol direktno iz kornera.

Točno 1. siječnja 1979. godine Šenauer je postao direktor stadiona na Poljudu, devet i pol mjeseci prije početka Mediteranskih igara. Tu je dužnost obnašao do 1990. godine i odlaska u mirovinu. S tim da je još pet godina bio šef protokola Hajduka.

Inače, Šenauer je za Hajduk odigrao 471 utakmicu i postigao 132 zgoditka. Odigrao je i pet utakmica za B reprezentaciju Jugoslavije i postigao jedan zgoditak.

Bilo je to na utakmici Tunis-Jugoslavija. Ima i jedan nastup za studentsku reprezentaciju.

Dugogodišnji je član uprave Hajduka, a jedno vrijeme obnašao je i dužnost direktora kluba.

Vladimir Šenauer je bio ponosan što je točno na stoti rođendan Hajduka, 13. veljače 2011. godine na utakmici protiv Slavije iz Praga, zajedno sa Vladimirom Bearom, izveo početni udarac.

Geza, istinska Hajdukova legenda, za sva vremena!

Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac.

Jurica Gizdić

11

IN MEMORIAM

ZLATKO PAPEC (17. siječnja 1934. - 3. veljače 2013. )

N

akon kratke i teške bolesti, umro je višegodišnji igrač Hajduka i reprezentativac, nositelj srebrne olimpijske medalje iz Melbournea 1956. godine, Zlatko Papec.

Rođen je u Zagrebu 17. siječnja 1934. godine. Bio je napadač, jugoslavenski nogometni reprezentativac.

Nogometnu karijeru započinje kao petnaestogodišnjak 1949. godine u zagrebačkoj Lokomotivi, čiji dres nosi do 1956. godine. U Lokomotivi je već sa 17 godina postao standardni prvotimac. U Hajduk dolazi 1956. i nastupa do 1964., odigravši u tom razdoblju za «bijele» 366 utakmica na kojima je postigao 167 zgoditaka. Malo je poznato da je Papec već 1948. godine bio u Dinamu na selekciji, ali je bio odbijen...

Mogao je igrati na svim mjestima u napadu. Bio je vrlo dobar tehničar, dribler i pucač, jakog i preciznog udarca, nesebičan, odličan asistent. Presudnu ulogu pri njegovu dolasku u Split odigrao je Bernard Vukas s kojim se poznavao od ranije. On ga je najviše nagovarao za odlazak u Hajduk; govorio mu je kako mu je Hajduk uvijek imponirao, posebice ona generacija od 1950. do 1955. koja je harala jugoslavenskim nogometom. Tako se Papec odlučio se za put prema jugu. Split mu je postao novi dom, njegov grad, tu se i oženio, a navijači sa ga prigrlili kao svoga. I već sa 19 postao je reprezentativac.

Nakon prestanka igranja u Hajduku, 1964. godine, Papec odlazi u njemački klub Freiburg, gdje nastupa do 1968., a potom je 1969. godine nogometaš Rijeke.

Igračku karijeru završava u sinjskom Junaku.

Za A reprezentaciju Jugoslavije, od 1953. do 1956. godine, odigrao je 6 utakmica i postigao 4 zgoditka.

Dres s državnim grbom nosio je 2 puta kao nogometaš zagrebačke Lokomotive i 4 puta kao nogometaš Hajduka. Za A reprezentaciju debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv Belgije u Bruxellesu 14. svibnja 1953. godine (3-1), a posljednji je put dres s državnim grbom nosio u Jakarti u prijateljskoj utakmici protiv Indonezije 23. prosinca 1956. (5-1).

Sudionik je Svjetskog prvenstva 1954. godine u Švicarskoj i Olimpijskih igara 1956. u Melbourneu, gdje je osvojio srebrnu olimpijsku medalju. U finalu olimpijskog turnira Jugoslavija je poražena s 1-0 od reprezentacije SSSR-a. Na toj je utakmici Papec postigao zgoditak kojeg je sudac je poništio zbog navodnog ofsajda.

Nakon igračke karijere završio je višu trenersku školu, posvetio se radu s mlađim uzrastima odgojivši brojne legende, hrvatskog i jugoslavenskog nogometa. Punih 10 godina obavljao je dužnost instruktora Nogometnog saveza općine Split, a jedno vrijeme,

12

početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, trenirao je i seniorske momčadi Maribora i Splita. Trenirao je i Croatiju iz Zmijavaca i Mračaj iz Runovića.

Za svoj rad u športu dobio je veliki broj priznanja, a 1994. godine Hrvatski nogometni savez nagradio ga je Trofejem podmlatka. Nositelj je i zlatne Hajdukove kapetanske trake.

Imao je i diplomu FIFE kao instruktor mladih.

Papec je naglašavao da djeci, odnosno u radu s mladima, treba razviti natjecateljski duh. To Europa, isticao je Papec, već odavno radi. Govorio je da bi se glas iz svlačionica nižeg uzrasta trebao više čuti.

Papec je bio igrač koji nije mnogo mijenjao mjesta u momčadi. Počeo je na krilu, ali je volio igrati i centarfora. U igri je bio brz, požrtvovan i uvijek krajnje ozbiljan. Dobro je baratao s loptom, pucao objema nogama, a često bi pobrao aplauze zbog svojih preciznih udaraca glavom. Istina, Zlatko Papec je kao i svi drugi nogometaši, imao svojih dobrih i loših dana, ali je ipak puno češće zasluživao čestitke.

Priča o Zlatku Papecu, priča je o istinskom nogometnom znalcu, čovjeku koji s loptom nije imao nikakvih tajni. Ovaj vrsni nogometni pedagog trajno je zadužio hrvatski i jugoslavenski nogomet odgojivši veliki broj vrsnih nogometaša, od kojih su neki pronijeli slavu Splita i Hrvatske diljem svijeta. Bili su to dragulji koje je vrhunski izbrusio i u svijet nogometa uputio, ponajprije veliki čovjek, a potom nogometaš i trener Zlatko Papec.

Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac.

Jurica Gizdić

Olimpijske nade: Ante Krišto

Srebrni junior gleda prema Riju OSOBNI KARTON

Datum i mjesto rođenja: 23. veljače 1997., Split Šport: streljaštvo Disciplina: zračni pištolj Klub: Dalmacijacement Solin Najbolji rezultati: srebro na EP 2012. u Finskoj (10m), triput juniorski prvak Hrvatske (dvaput u statusu kadeta) Škola: učenik II. razreda Srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu

Prije godinu dana na europskom juniorskom prvenstvu u Finskoj Ante Krišto osvojio je srebrno odličje u zračnom pištolju, a imao je tek 15 godina. Njegov trener tvrdi da je Ante najveći talent kojeg je ikada imao Olimp 42

T

ko ugleda Antu Krištu na splitskim ulicama prvo će pomisliti „dečko je sigurno košarkaš“. Ili barem perspektivni rukometaš. Ali, taj 196 centimetara visoki 16-godišnjak odavno se zaljubio u - streljaštvo. Pištolj je njegova najdraža zanimacija.

- Znam da bi me svi strpali pod koš, ali moram priznati, nisam imao volje trčati za loptom. Još u osnovnoj školi jedva sam čekao kada ću steći pravo upisa u streljački klub - počeo je Ante svoju zanimljivu športsku priču.

Prije godinu dana osvojio je srebro na europskom prvenstvu u streljaštvu. Vratio se iz Finske s drugim mjestom u zračnom pištolju, a imao je tek 15 godina. Srebrni junior u statusu kadeta i najmlađi sudionik EP-a.

- I sebe sam iznenadio tim uspjehom. Očekivao sam finale, ali na kraju mi je bilo žao što nisam uzeo i zlato.

Imao sam prvo mjesto do zadnjeg metka. Šteta, ali bio sam presretan i sa srebrom...

Upravo mu je ta srebrna medalja donijela nagradu Dražen Petrović u konkurenciji najveće nade hrvatskog športa za 2012. godinu.

- Kome ne bi godilo takvo priznanje!

Ali, znam da je to i obaveza za još veći rad.

Krajem veljače ove godine nastupio je na europskom seniorskom prvenstvu u Danskoj. Zauzeo je šesto mjesto i time ispunio cilj.

- Ulazak u finale bio je primarni zadatak. Možda je moglo i bolje od šestog mjesta, ali sve je to škola za mene. o Dokle seže ambicija ? Do europskog trona jednom ?

- Bilo bi dobro. Želim biti najbolji, ići do samoga vrha.

Ante je u streljaštvu od jedanaeste

godine. Već pet sezona taj učenik drugoga razreda Srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju redovito odlazi iz Splita u Solin na treninge.

Dalmacijacement Solin njegov je klub u kojem trenira triput tjedno.

- Uživam trenirati i vikendom. Nije mi nikakav problem i nedjeljom stati s pištoljem na stazu. Streljaštvo sam zavolio uz djeda koji je imao zračnu pušku, a znao me povesti u lov u našem selu Runovićima pored Imotskog.

Osim toga, majka je bila poslom vezana uz streljaštvo. Tako da mi je streljaštvo bilo suđeno. Prije streljaštva sam pokušao u teakwondou, ali to je bilo čisto odrađivanje. Streljaštvo me baš zanima, baš uživam u treninzima i natjecanjima. o Kako se usklađuje škola sa treninzima ?

- Onako, prolazi se... Šport mi je na prvom mjestu.

Kakav je život „pištoljaša“ - zanimljivo je pitanje za sve koji malo znaju o tome što stoji iza rezultata i samih natjecanja. U danskom Odenseu, Ante je proveo tjedan dana, ali samo je prva dva dana imao natjecanje: - Ostalih pet dana smo se družili, cijela reprezentacija zajedno. Bodrili smo jedni druge prije natjecanja. Ponekad smo i izašli... o Kako izgleda priprema za natjecanje ? Imate li svoj poseban ritual prije izlaska na strelište ?

- Razgovaramo sa športskim psihologom, pokušavamo se što bolje koncentrirati. I zadržati mirnoću, skinuti pritisak i tremu. Ali, teško je tremu skinuti kad se na velikim natjecanjima uđe u finale.

Sat i 15 minuta traje osnovni „meč“, a potom slijedi finale. Na stazi se može provesti i dva sata u „komadu“. Dva Olimp 46 - Ožujak 2013

• Summary ←

“Nikad nisam imao tako dobrog pištoljaša” Siniša Vitez, iskusni streljački trener u trofejnom Dalmacijacementu zajedno sa suprugom Vesnom vodi brigu o napredovanju Ante Krište. Prije pet godina prepoznao je da je u solinski klub stigao daroviti dječak.

- Antina je talentiranost iznad prosjeka, to se vidjelo od prvog trenutka.

Kada imaš iskustva talent se jednostavno osjeti. Kako? Djeca koja imaju mirnoću, dobru procjenu, znaju se ponašati na streljačkoj stazi - to su talenti. Ante je imao sve te odlike i jasno mi je bilo od prvog treninga da imamo veliki potencijal.

- Mogu kazati da nisam imao tako dobrog pištoljaša u svojoj trenerskoj povijesti - naglasio je Vitez. o Koliko Ante može napraviti u karijeri ?

- Prvo treba shvatiti da ulazi u sferu vrhunskog športa, da se mora u potpunosti posvetiti streljaštvu. Vrlo je bitno razdoblje u sljedeće-dvije tri godine - ako se maksimalno posveti ima šanse i za Olimpijske igre u Riju. o Kako će se više posvetiti streljaštvu ?

- Mora više raditi. Tu je recimo trčanje, kako bi se smanjio broj otkucaja srca.

Zatim mora steći i specifičnu kondiciju, jer nije lako držati pištolj dva sata da bi metak išao u centar.

Iskusni pištoljaši koji drže europski i svjetski vrh redom su 30-godišnjaci, a Krišto bi na sljedećim Olimpijskim igrama bio tek 19-godišnjak: - To jest pravi izazov, ali nije nimalo lagan izazov. Međutim, ako u nekog vjerujem, onda je to Ante Krišto. Ako želi doseći Olimpijske igre, onda mora raditi svakodnevno, mukotrpno. Streljaštvo mora biti prioritet u njegovom životu. Sve ovisi o njegovom radu i upornosti, a mi kao dobro organizirani klub pružit ćemo maksimum da mu budemo podrška i pratnja na tom putu - zaključio je Vitez.

sata s dva kilograma teškim pištoljem u ruci. O čemu se razmišlja u tim trenucima ?

- Samo o tome kako što bolje pucati, o tehnici pucanja. Nikada mi misle ne lete izvan streljane.

Ta dva sata sami smo pištolj i ja.

Olimp 46 - Ožujak 2013

Nas dvojica protiv mete. Konkurente znam, ali ne gledam u njih. Ne zanimaju me. Dok natjecanje traje imam svoj svijet... o Što Ante radi u privatnom životu ?

Kako provodi dane u splitskom kvar-

One year ago, at the European Junior Championship in Finland, Ante Kristo won the silver medal in air pistol, and he was only 15 years old. In February 2013 he performed at the Senior European Championship in Denmark and won the sixth place. His coach Sinisa Vitez claims that Ante is the greatest talent he has ever had, adding that he instantly recognized his intense and unusual talent.

Ante fell in love with shooting thanks to his grandfather who used to take him hunting. Since he is almost two meters high (196 cm), the people on the street would often rank him among the basketball players, but before shooting he was training taekwondo. Today he would not change his sport for another one at any price.

His short-term goal is qualification for the Olympic Games in Rio in 2016, and long -term one - to be one of the global top shooters.

tu Sućidar poznatom po žestokim navijačima Hajduka ?

Ponekad i ja pogledam nogometne utakmice. Navijač sam Hajduka, a najbolji igrač mi je moj susjed iz ulice, Matej Jonjić. Uvijek je u ulici bio najbolji igrač, vidjelo se odavno da bi mogao postati nogometaš. Za mene se znalo da neću biti nogometaš. Ali, ipak me znaju u kvartu, istina - samo u mom kvartu... Stariji me uvijek pitaju „kad opet pucaš“. A ja pucam samo na treningu, nemam ni dozvolu za oružje, jer još sam maloljetan.

Možda jednog dana Ante Krišto bude i poznatiji. Primjerice, ako za tri godine ode na Olimpijske igre u Rio de Janeiro...

- Uh, Rio! Sanjam o tome, volio bih na Olimpijske igre. Ali, dug je put ispred mene. o Ima li Ante djevojku ?

Nađe se, ha, ha.... Ne, ne mora biti iz streljaštva. Sasvim je dovoljno da se ja bavim streljaštvom.  43 Olimp

Društvo i šport

J

edno od velikih civilizacijskih pitanja svakako jest koliko smo se kao civilizacija promijenili i koliko se društveno mijenjamo (kada je već onu drugu, tehnološku promjenu nemoguće zanemariti). Pitanje je to koje filozofi postavljaju valjda još od prije antike, a postavit će ga barem ponekad i većina nas, posebno kada nam netko od rodbine, onih već u osmom desetljeću života, počne priču kako je nekada bilo.

A na tu temu svoje mogu reći i kroničari športa - naime, zapisi suvremenih olimpijskih igara govore kako se od 1896. do danas na olimpijskim borilištima izmijenilo dosta športova koje danas teško da bi prihvatili, bilo iz društvenih, bilo iz nekih drugih razloga. No, u neko drugo doba smatrani su sasvim prihvatljivim.

Zanimljivo je spomenuti kako su se autori SF-serije Star Trek Deep Space 9, iz franšize Zvjezdanih staza, uspješno poigrali s idejom koliko se popularnost i prihvaćanje nekog športa mogu u društvu promijeniti. Zapovjednik svemirske postaje, Benjamin Sisko, obožavatelj je bejzbola, međutim do 24. stoljeća, kada se događa radnja serijala, taj šport je praktično

nestao, jer više nije bilo zainteresiranih gledatelja. Naravno, to predstavlja zgodnu scenarističku igru posebno u Americi, gdje djeca počinju učiti pravila bejzbola valjda negdje kada se počnu odvikavati pelena, no dobar je podsjetnik kako stvari ne moraju ostati kakve su bile.

No, vratimo se mi na naše olimpijske igre. Davne 1900. godine igre su održavane u Parizu, a jedna od disciplina je bila croquet (hrvatski prijevod teško je i naći - kroket, dakle ne govorimo o i danas popularnom kriketu!).

Igra se sastoji od udaranja plastične ili drvene kugle batom (nekada drvenim, danas plastičnim), kako bi prošla kroz male vratnice, tek nešto šire od same kugle (nazivaju se se hoops ili američki wickets). Lagano opušteni stil igre, otprilike kao i golf, uz boravak na zraku i mnoštvo prilika za druženje, bio je vrlo popularan u viktorijansko doba, no čini se da se popularnost do 1900. godine rasplinula jer zapisi s OI govore o - jednom jedinom gledatelju!

Kroket se još jednom, u američkoj varijanti pojavio 1904. godine i potom nestao s olimpijskih igara. Da li zauvijek – to ne znamo...

Kroket je danas, kao simpatičan način opuštanja nakon posla, ponovno

Tekst: GORAN VOJKOVIĆ

Zapisi suvremenih olimpijskih igara govore kako se od 1896. do danas na olimpijskim borilištima izmijenilo dosta športova koje danas teško da bi prihvatili, bilo iz društvenih, bilo iz nekih drugih razloga

Koliko smo se

promijenili?

Olimp 44

Olimp 46 - Ožujak 2013

popularan; ima svoje udruge, ima i World Croquet Federation, a ima svoje svjetsko prvenstvo (zanimljivo na popisu top 10 igrača, svi su ili iz Velike Britanije ili iz neke od njihovih nekadašnjih kolonija). Spomenimo još jedan detalj o kroketu - u pitanju je jedan od malobrojnih športova koji ne poznaje posebne kategorije za muškarce i žene, natječu se zajednički.

Drugi šport, odnosno disciplina streljaštva koja se na olimpijskim igrama pojavila 1900. bila je gađanje golubova. No, za razliku od one prijašnje olimpijade, 1896. u Ateni, i svih sljedećih na kojima su se u brojnim disciplinama streljaštva gađale nežive mete, u Parizu 1900. su se gađali pravi, živi golubovi! Preko 300 golubova je nadmetanje platilo glavom, a pobijedio je Belgijanac Leon de Lunden koji je pogodio 21 goluba. Ne moramo posebno objašnjavati kakve bi reakcije danas izazvao čak i prijedlog ovakvog natjecanja...

Pucanje u životinje iz zabave, izvan onoga što se danas definira kao lov, definitivno više nije društveno prihvatljiva kategorija, štoviše, za ovako nešto bi se danas moglo i u zatvor.

Organizatore malo popravlja činjenica

Olimp 46 - Ožujak 2013

da su golubovi bili uključeni u još jednu, iako neslužbenu disciplinu – utrku golubova.

Još jedan šport se pojavio u neslužbenom dijelu olimpijskih igara 1900. godine. Tada je to bio jedini način da vidimo zemlju iz zraka jer braća Wright još nisu poletjela, a danas predstavlja prilično zanimljiv i pomalo nostalgičan šport - letenje balonom na topli zrak.

Vidjeti gomilu balona kako se lagano uzdižu s livade svakako je atraktivno i danas, a šport nije ušao u olimpijske

igre zato jer su „motorizirani“ športovi tada bili nespojivi s olimpizmom. Šteta, jer balonarstvo bi bilo lijepo gledati...

Jedan šport koji je debitirao 1900. bio je olimpijski sve do 1920. godine, kada je nestao: ne zato što je bio neprikladan, već zato jer nije imao svjetsku udrugu. Englezi ga zovu tug-of-war, a Hrvati potezanje konopa! Da, šport bez kojeg ne može proći niti jedna značajnija zabava u kakvom dalmatinskom mistu bio je nekada olimpijska disciplina! Prema današnjim mjerilima – prekratko traje da bi bio televizičan, pa ga baš i ne možemo očekivati ponovno na olimpijskim borilištima. Šteta, da je i dalje na olimpijskim igrama - od Savudrije do Prevlake sigurno bi se našlo nemalo naših olimpijskih pobjednika!

Nisu se športovi pojavljivali i nestajali samo na olimpijskim igrama prije punog stoljeća. Spomenimo i jedan vrlo aktualan, zanimljiv i tehnički relativno nov - skijanje na vodi.

Ono se prilično ambiciozno pojavilo na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine, a uključivalo je po tri discipline za muškarce i žene: slalom, skijaške figure i skijaške skokove.

Društvo i šport

Ovaj šport nikada se više nije pojavio na olimpijskim igrama što je mnogima krivo, jer je atraktivan i zanimljiv za gledati.

Ima naravno još športova koji su jednom ili dvaput zabljesnuli: tu je solo sinkronizirano plivanje (sinkronizira se s glazbom), club swinging (nemamo prijevod – u pitanju je ritmičko vježbanje uz dvije palice koje se okreću rukama, nešto manje i užeg promjera od palica za bejzbol), a tu je i korfball – igra slična košarci koja je nekada izazvala velika moralna pitanja zbog činjenice da se tim sastoji od četiri muška i četiri ženska igrača. Još je živ, poglavito u Nizozemskoj, gdje

Korfball

Olimp 46

ima preko 500 klubova i 100.000 poklonika.

Kada pogledamo zadnjih 100 godina, definitivno smo postali osjetljiviji, jer neke nekada uobičajene pojave kao pucanje u golubove više ne bi prošle. Prestali smo se bojati i tehnologije – danas ne bi sigurno prošao zahtjev da se od nekog športa odustane jer koristi „strojeve“. Postali smo i definitivno i više zahtjevni – lagani športovi sporog ritma čini se da danas više ulaze u sferu rekreacije nego športskog natjecanja. Slično je i s vrlo jednostavnim športovima.

Generacije koje dolaze, odgojene na video-igrama i brzoj promjeni multimedijalnih sadržaja, koji tehnologiju smatraju nečim sasvim uobičajenim, možda će naći zanimljivim neke nove športove. Možda će se jednog dana, i neka nadmetanja voditi u kakvoj virtualnoj realnosti, pa će i neki oblik računalnih igara postati olimpijska disciplina. A možda i vrate balonarstvo na olimpijske igre – jer u brzom i informacijama premreženom svijetu gdje GPS u metar javlja naš položaj, nema boljeg od lagane vožnje zrakom, pri kojoj se ne zna gdje će se sletjeti.

U svemu tome ne treba biti nostalgičan. Promjene samo znače da je šport i dalje tu, i dalje aktualan.

Zamrzavanje sadašnjeg stanja, dakle onako kako naša generacija smatra šport – značilo bi samo stagnaciju u budućnosti. 

• Summary ←

One of the big civilization questions is certainly how much we have changed as a civilization and how much we are changing socially. And the sports chroniclers can say much about this topic as well - namely, when we look at the history of the Olympic games, some sports have appeared, some have disappeared.

Changes came due to the loss of popularity, but also because of the change in perception of social acceptability of certain sports.

Today perhaps even because of televisability...

Generally, we have become socially more sensitive, stopped being afraid of technology in sports and started reviving some old sports of slow pace, but this time as a form of recreation.

All these changes mean that the sports is still alive - “freezing” in time would only mean its stagnation.

Olimp 46 - Ožujak 2013

Spomenik Pierreu de Coubertinu u Olimpijskom parku u Atlanti (SAD)

Međunarodni olimpijski pokret Tekst: SAŠA CERAJ

Ove se godine obilježava sto i pedeseta godišnjica rođenja oca modernih Olimpijskih igara, čovjeka koji šport nije gledao isključivo kao tjelesni izričaj, već kao aktivnost putem koje se utječe i na volju i na um, stvarajući na taj način harmoniju i osiguravajući cjelovitost ljudske osobe

Barunova

ostavština

D

ok su pripreme za Soči u punom jeku, a i Rio je sve bliži, nekako sramežljivo prolazi obilježavanje obljetnice oca modernih Olimpijskih igara Pierra de Coubertina. Naime, prije 150 godina (Pariz, 1. siječnja 1863.) rodio se čovjek koji usprkos svojim vizionarskim sposobnostima nije mogao predvidjeti da će Olimpijske igre izrasti u najvažniju svjetsku športsku priredbu s naglašenim kulturološkim elementima, utječući na milijarde ljudi diljem svijeta.

Olimpijski pokret vinuo se izvan športskih i natjecateljskih okvira, postao je snažan socijalno-kulturološki događaj, ali i relevantni partner na međunarodnom planu koji promicanjem olimpijskih vrijednosti utječe na društvena gibanja i upozorava na negativne pojave u društvu zalažući se - između ostalog - i za ravnopravnost spolova, očuvanje planeta i uključivanje mladih u razvoj društva.

Važnost olimpijskog pokreta prepoznata je i od Unescoa koji je prihvatio šport kao značajnu djelatnost putem koje se može utjecati na razvoj društva, a Međunarodni olimpijski odbor tom je suradnjom dodatno učvrstio i zaštitio integritet športa i športaša. Svakako treba istaknuti kako je u godinama

Olimp 46 - Ožujak 2013

financijske krize koja je intenzivno pogodila veliki dio zemalja, Međunarodni olimpijski odbor i na tom području zadržao čvrstu i solventnu poziciju, osiguravajući i na taj način daljnji razvoj športa i promicanje olimpijskih vrijednosti u godinama koje dolaze.

Navedeni pokazatelji jasno naznačuju da se nasljeđe Pierra de Coubertina njeguje i ozbiljno shvaća, ali nikako se ne smije zaboraviti da Coubertin šport nije gledao isključivo kao tjelesni izričaj, već kao aktivnost putem koje se utječe i na volju i na um, stvarajući na taj način harmoniju i osiguravajući cjelovitost ljudske osobe. Ovakvom holističkom pristupu, okrunjenom njegovanjem etičkih športskih vrijednosti u sintagmi fair playa, Međunarodni olimpijski odbor prilazi s i te kakvom ozbiljnošću, što je posebice vidljivo u raznim programskim akcijama i organizacijskim tijelima koja imaju za zadatak zadržati izvornost Coubertinove ideje.

U tom nelakom zadatku, u svijetu koji se dinamično ubrzava, posebice se ističu olimpijski obrazovni programi Međunarodne olimpijske akademije, ali i 144 nacionalnih olimpijskih akademija diljem svijeta, koje su kao integralni dio međunarodnog olimpijskog pokreta okupljene oko istog ideala - širenja

olimpijskih vrijednosti u društvu.

Coubertin je obnovi olimpijskih igara pristupio u altruističkom duhu, vjerujući u vrijednost koju šport predstavlja, često ističući izvrsnost, prijateljstvo te međusobno uvažavanje i poštovanje.

Poput svake velike ideje, niti Coubertinova nije bila pošteđena poteškoća. Međutim, kao drugi predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora (s najdugovječnijim mandatom od 29 godina aktivnog djelovanja), utjecao je na prilike i nakon završetka mandata, zalažući se za kontinuitet djelovanja i održavanja Igara te čistoću i poštenje natjecanja.

U to vrijeme olimpijski pokret suočio se s dosta previranja, međutim, zahvaljujući Coubertinu održao je kontinuitet djelovanja, ostavljajući naslijeđe u kojem participiraju milijarde ljudi diljem svijeta i koje je postalo relevantan pokret na karti društvenih gibanja. Ne smije se zaboraviti kako je uz olimpijske igre, Coubertin u naslijeđe ostavio i olimpijske krugove - najprepoznatljiviji znak - koji svoju istinsku snagu crpi iz Olimpijske povelje i olimpijskih vrijednosti koji su osigurali opstojnost olimpijskog pokreta, jasno ga distancirajući od ostalih športskih organizacija i ističući poslanje olim-

49 Olimp

Međunarodni olimpijski pokret

Sa sigurnošću se može reći kako olimpijski pokret kakvog ga danas poznajemo, bez zalaganja Coubertina, ne bi postojao. Coubertin je udahnuo novi duh antiki i obnovio olimpijske igre, dramatično utječući na razvoj športa i olimpijskog pokreta pizma koje nije ekskluzivistički natjecateljsko.

Upravo suprotno, cilj olimpijskog pokreta prepoznaje se u antičkim korijenima i Coubertinovom zalaganju, koji uz športsko natjecanje ne predstavljaju cilj već sredstvo u službi čovječanstva, putem kojeg je potrebno utjecati na promicanje pozitivnih vrijednosti u društvu i boriti se protiv svih društvenih anomalija.

U tom procesu, olimpijske vrijednosti predstavljaju upravo one niti koje povezuju športsko natjecanje, kulturu, umjetnost, mir i ljudsku težnju za višim i boljim.

Obilježavanje sto i pedesete godišnjice rođenja Pierra de Coubertina aktivno promiče i „Međunarodni odbor Pierre de Coubertin“ koji je za ovu svečanu obljetnicu osigurao medalje i priznanja za one osobe koji su na poseban način promicali olimpijske ideale u društvu, a dodijeliti ih mogu nacionalni odbori Pierre de Coubertin ili u njihovom nedostatku nacionalni olimpijski odbori.

Na društvenom planu, važnost ove obljetnice obilježio je Monako tiskavši marku u spomen na Pierra de Coubertina, a koju je dizajnirao Yves Beaujard te Francuska koja je izdala novčić od dva eura s likom Coubertina. Na olimpijskom planu Velika Britanija je - iako malo uranivši - 150. obljetnicu rođenja Pierra de Coubertina iskoristila kao jednu od pokretačkih snaga olimpijskih igara u Londonu 2012., zamolivši prapranećaka Coubertina, Antoniea de NaOlimp 50

• Summary ←

Spomen kamen Pierreu de Coubertinu u antičkoj Olimpiji vacellea, da ponese olimpijsku baklju upravo s onog mjesta gdje je 1908. godine olimpijski maraton završio.

Sa sigurnošću se može reći kako olimpijski pokret kakvog danas poznajemo, bez zalaganja Coubertina ne bi postojao. Coubertin je udahnuo novi duh antiki i obnovio olimpijske igre, dramatično utječući na razvoj športa i olimpijskog pokreta, što ga je i osobno začudilo te će zapisati: „Kada gledam unatrag, vidim sebe kao čovjeka koji je ispunio funkciju vodiča. Nisam bio svjestan ove misije.“ Danas, nakon što je prošlo 75 godina od Coubertinove smrti (umro je u Ženevi 2. rujna 1937), olimpijski pokret sve se snažnije razvija, njegujući ostavštinu koja obvezuje, te će biti potrebno bdjeti nad izvornosti ideje kako bi se osigurao daljnji razvoj.

Gledajući prema budućnosti, olimpijski pokret i dalje će morati tražiti onu rafiniranu ravnotežu između modernog i tradicionalnog baš kao što je i njegov moderni osnivač svojom posljednjom željom zagrlio Europu (groblje Boisde-Vaux u Lausanni) i antičku Olimpiju gdje je među maslinovim grančicama, podno spomen kamena, njegovo srce našlo spokoj... 

Olympic movement rose beyond the sports and competition framework, it has become a powerful socio-cultural event but also a relevant partner in the international arena that, through the promotion of Olympic values, influences the social movements and warns of the negative phenomena in the society. The legacy of Pierre de Coubertin is taken seriously, but one must not forget that Coubertin did not consider sports exclusively a physical expression, but an activity through which you can affect both the will and the mind, creating thus the harmony and ensuring the integrity of the person. Such a holistic approach, crowned by fostering its ethical sports values in the syntagm of fair play, the International Olympic Committee approaches very seriously.

In a dynamically accelerating world, particularly stand out the Olympic education programs of the International Olympic Academy and 144 National Olympic Academies around the world which, as an integral part of the international Olympic movement, share the same ideals – spreading the Olympic values in the society.

It is safe to say that the Olympic movement as we know today would not exist without Coubertin’s great effort, because it was Coubertin (this year we celebrate the 150th anniversary of his birth) who gave the antique a new spirit and revived the Olympic Games, influencing dramatically the development of sports and Olympic movement.

LITERATuRA: Norbert Müller (ur.), „Pierre de Coubertin, Olympism-Selected Writings“, International Olympic Committee, Lausanne, 2000.

Alexandra Karaiskou (ur.), „Directory of National Olympic Academies“, International Olympic Academy, Athens, 2012. http://www.coubertin.ch/ http://www.olympic.org/

Olimp 46 - Ožujak 2013

51 Olimp

Športska terminologija

Borilačke vještine i njihovi nazivi Tekst: DARIJA OMRČEN

Engleski jezik, a isto vrijedi i za jezike poput njemačkoga, talijanskoga ili hrvatskoga, pogodni su za eksplicitnu komunikaciju. Jezici poput japanskog više impliciraju nego što izražavaju, odnosno riječi rijetko precizno definiraju ideju ili koncept. To, drugim riječima, znači da se u jezicima tzv. zapadnjačke kulture u riječima relativno jasno ogleda sadržaj koji označavaju

R

azličiti su načini kako se nazivi pridružuju pojmovima koje označavaju. Prema Friedmanu (2005.), jezici poput engleskoga, a isto vrijedi i za jezike poput njemačkoga, talijanskoga ili hrvatskoga, pogodni su za eksplicitnu komunikaciju.

Jezici poput japanskoga više impliciraju nego što izražavaju (Friedmann, 2005.), odnosno riječi rijetko precizno definiraju ideju ili koncept. To, drugim riječima, znači da se u jezicima tzv. zapadnjačke kulture u riječima relativno jasno ogleda sadržaj koji označavaju.

Opisane su razlike vidljive i u športskome nazivlju, i to osobito u nazivima borilačkih vještina. Drevni se primjer načela po kojemu naziv odražava sadržaj pojma može, na primjer, pronaći u starogrčkoj riječi pankrátion koja je označavala športsko natjecanje koje je kombiniralo hrvanje i boks. Naime, ta se riječ sastoji od oblika pan - koji znači sve, te riječi krát(os) koja znači snaga ili umijeće (Webster’s Unabridged Encyclopedic Dictionary of the English Language, 1996: 1400-1401).

Olimp 52

Radilo se, dakle, o športskoj disciplini u kojoj su borci koristili svu svoju snagu u borbi u kojoj se se rabili i zahvati poput hrvačkih, ali i udarci poput udaraca u borilačkoj vještini koja će mnogo kasnije dobiti naziv boks.

Danas je opisano načelo vrlo jasno u jezicima poput engleskoga, njemačkoga, hrvatskoga itd. Riječ volleyball, odnosno odbojka, u engleskome jeziku nastaje spajanjem dvije riječi - volley, koja dolazi od latinskoga glagola volare (letjeti) i riječi ball (lopta). Logika je naziva ta da se lopta u odbojci, osim kod početnoga udarca, udara dok leti, u zraku, prije nego padne na tlo. Takvu logiku ne prati hrvatski naziv - odbojka. Njegova je logika ta da se lopta odbija - prstima na ruci, dlanom šake, podlakticom.

U njemačkome se jeziku rabi engleski naziv, stoga ne postoji neko drugo tumačenje naziva. Zanimljivo je da se u ruskome jeziku također rabi anglizam - волейбóл, kao i u španjolskome voleibol. Jednim je dijelom to i logična posljedica činjenice da odbojka nastaje Olimp 46 - Ožujak 2013

Olimp 46 - O탑ujak 2013

53 Olimp

Športska terminologija

na engleskome govornom području, tj. u Sjedinjenim Američkim Državama, stoga izvorni, engleski naziv prelazi u druge jezike. Tek se u nekim jezicima, npr. u hrvatskome, ne preuzima strana riječ, nego se oblikuje izvorno domaći naziv. U nekim je jezicima, npr. u talijanskome, naziv za odbojku prevedenica engleskoga naziva pallavolo. U njemu riječ palla znači lopta, dok riječ volo znači let. Drugim riječima, jedan je dio složenice preveden talijanskom riječju iste prijevodne ekvivalencije (tal. palla = eng. ball), dok je za drugi tumačenje

Karate je japanska borilačka vještina čiji naziv znači prazna šaka/ruka.

Naime, riječ kara znači prazan, a te - šaka, odnosno ruka. Naziv metaforički odražava činjenicu da borci ne rabe oružje, već se bore golim rukama Olimp 54

sljedeće: riječ volo, koja, dakle, u talijanskome znači let, nastaje od iste latinske riječi, kao i riječ volley, i označava kretanje lopte, dok riječ volley, koja je upotrijebljena u engleskome nazivu, označava i let, dakle, kretanje lopte prije nego padne na tlo, i udarac po lopti prije nego ona dotakne zemlju.

Načelo da naziv uvijek, u većoj ili manjoj mjeri, odražava sadržaj pojma koji označava, ne primjenjuje se uvijek. Također, postoje primjeri kada način na koji je riječ nastala nije jasan.

To je npr. slučaj s nazivom capoeira, koji označava brazilski borbeni ples, odnosno brazilsku borilačku vještinu.

Podrijetlo je toga naziva nejasno (Wiktionary - A Multilingual Free Encyclopedia, 2012).

Savate, odnosno savate boks, je francuska borilačka vještina. Njezin naziv na francuskome jeziku znači stara cipela, a radi se o borilačkoj vještini u kojoj borci nose cipele (Wikipedija - Slobodna enciklopedija, 2013b).

Međutim, što se jezika poput kineskoga ili japanskoga tiče, situacija je drugačija. Karate (jap. 空手) je japanska borilačka vještina čiji naziv znači - prazna šaka/ruka. Naime, riječ kara znači prazan, a te znači šaka, odnosno ruka. Naziv metaforički

odražava činjenicu da borci u toj borilačkoj vještini ne rabe oružje, već se bore golim rukama.

U nazivu japanske borilačke vještine judo (jap. 柔道), prvi element znači nježan ili nježnost, a drugi, do, znači put ili umijeće. Tim se nazivom također implicira da se borci bore bez oružja.

Međutim, ni u prvome, ni u drugome navedenom nazivu, sadržaj označenoga pojma nije jasno naznačen.

Isto načelo vidljivo je i u nazivu aikido (jap. 合気道), nazivu za još jednu japansku borilačku vještinu.

Ai ima nekoliko značenja od kojih je jedno koordinirati. Ki označava energiju i kontrolu duha, a treći element, do, znači put ili umijeće.

Drugim riječima, naziv znači - način harmonije duha (Wikipedija Slobodna enciklopedija, 2013a).

Kung fu (kin. 功夫) se obično smatra krovnim nazivom za kineske borilačke vještine, a izveden je od starijega naziva koji je glasio quan fa, odnosno tehnike šakom (Wikipedija - Slobodna enciklopedija, 2009). Riječ kung, odnosno gōng znači rad ili postignuće, dok fū znači čovjek, ili, ako se fu promatra kao čestica ili sufiks, znači intenzitet (Wikipedia - The Free Encyclopedia, 2013). Stoga se za taj naziv može reći da ni izdaleka ne odražava suštinu pojma koji označava.

Olimp 46 - Ožujak 2013

Mandarinski kineski naziv za borilačke vještine je wushu (kin. 武術/武术), odnosno radi se o nazivu koji označava cijelu skupinu takvih vještina, a naziv doslovno znači borilačka vještina ili vojna vještina (Wikipedija - Slobodna enciklopedija, 2013d). Sam naziv odražava činjenicu da se radi o borilačkoj vještini, tj. o borilačkim vještinama, ali ne kazuje dalje ništa pobliže o sadržaju pojma.

Taekwondo je korejska borilačka vještina. Njezin se naziv sastoji od elementa tae (kor. 태) u značenju udariti nogom, kwon (kor. 권), što znači udariti rukom i elementa do (kor. 도), što je, kako je već rečeno, put ili umijeće (Wikipedija - Slobodna enciklopedija, 2013c).

Očigledno je da naziv navedene borilačke vještine jasno odražava, za razliku od prethodne tri opisane istočnjačke borilačke vještine, sadržaj pojma - drugim riječima, borci se bore rukama i nogama. Taj je naziv primjer naziva koji se ponaša po načelu opisanome za jezike poput

engleskoga, hrvatskoga, talijanskoga, španjolskoga itd.

Opisani su nazivi primjeri kako se u različitim kulturama pojmovima pridružuju nazivi. Načela nisu isključiva i ukazuju na bogatstvo izričaja.  LITERATURA: Friedmann, H. (2005). Problems of Romanticism in transpersonal psychology: A case study of aikido.

The Humanistic Psychologist, 33(1): 3-24.

Webster’s Unabridged Encyclopedic Dictionary of the English Language. (1996). New York: Gramery Books.

Wikipedia – The Free Encyclopedia (2013). Chinese martial arts. S mreže skinuto: 2.3.2013. s adrese: http://en.wikipedia.org/wiki/Chinese_martial_arts.

Wikipedija – Slobodna enciklopedija. (2013a).

Aikido. S mreže skinuto: 2.3.2013. s adrese: http:// hr.wikipedia.org/wiki/Aikido.

Wikipedija – Slobodna enciklopedija. (2009). Kung fu. S mreže skinuto: 2.3.2013. s adrese: http:// hr.wikipedia.org/wiki/Kung_fu.

Wikipedija – Slobodna enciklopedija. (2013b).

Savate. S mreže skinuto: 2.3.2013. s adrese: http:// en.wikipedia.org/wiki/Savate.

Wikipedija – Slobodna enciklopedija. (2013c).

Taekwondo. S mreže skinuto: 2.3.2013. s adrese: http://hr.wikipedia.org/wiki/Taekwondo.

Wikipedija – Slobodna enciklopedija. (2013d).

Wushu. S mreže skinuto: 2.3.2013. s adrese: http:// en.wikipedia.org/wiki/Wushu.

Wiktionary – A Multilingual Free Encyclopedia.

(2012). Capoeira. S mreže skinuto: 2.3.2013. s adrese: http://en.wiktionary.org/wiki/capoeira.

• Summary ←

Assigning names to various concepts does not always follow the same principles. Sometimes the names clearly reflect the contents of a concept that they designate.

Sometimes, however, the concepts are only vaguely outlined by their names. The names of various martial arts analysed here clearly show the possible ways of constructing names for various concepts.

55 Olimp

Žene i šport

Paradoks rodne

ravnopravnosti

Tekst: RATKO CVETNIĆ

Herald Eia je popularni norveški novinar, glumac, ali i sociolog koji je odlučio zaviriti iza jednog od stupova „rodne teorije“ u svojoj zemlji, uvjeren da sve ono što je slušao na sveučilištu tek ideološka podvala pod krinkom znanosti

Olimp 56

B

i li uvođenje muških parova u klizanje – kad već postoje, primjerice, u tenisu – pridonijelo rodnoj ravnopravnosti u športu? Pitanje koje ovu temu nužno odvodi prema karikaturi, ali se, nakon što smo odslušali raspravu vezanu uz neke sporne sastavnice zdravstvenoga odgoja, koji se upravo uvodi u naše škole, nameće na gotovo istoj razini nužnosti.

Upravo nam je zbog toga zanimljiv jedan, u međunarodnim relacijama veoma značajan, slučaj koji je svojedobno uzburkao norvešku javnost i potom doveo do konzekvencija kakve se u demokratskome društvu očekuju. Radi se o seriji televizijskih emisija pod nazivom „Gender Equality Paradox“, dakle „Paradoks rodne ravnopravnosti“, norveškoga autora Heralda Eiaa. Na engleski naziv upućujemo budući da je serija pod tim nazivom u potpunosti dostupna na Youtubeu. Eia je popularni norveški novinar, glumac, ali i sociolog koji je odlučio zaviriti iza jednog od stupova „rodne teorije“ u svojoj zemlji, uvjeren da sve ono što je slušao na sveučilištu tek ideološka podvala pod krinkom znanosti.

Treba spomenuti da je sustav obrazovanja u Norveškoj već desetljećima pod utjecajem Norveškog rodnog instituta i teorije koja tvrdi kako je rod društveni konstrukt, koji ne zavisi od spola kao biološke datosti. Upozoravamo i na to da prema indeksu Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) Norveška predvodi na globalnoj listi zemalja poredanih prema stupnju ostvarene rodne ravnopravnosti.

Harald Eia tijekom svoga istraživanja ide metodom koja podsjeća na slavnoga inspektora Colomba: prilazeći svojim sugovornicima s prividnom naivnošću, on im postavlja jednostavna pitanja koja će se za neke od njih pokazati upravo raskrinkavajućima. A sva bi se ta pitanja, da stvar bude gora, dala svesti na jedno jedino: zašto se i nakon desetljeća rodne teorije u Norveškoj, žene i dalje ponašaju kao žene, a muškarci kao muškarci? Eia potom odgovore norveških rodnih teoretičara prezentira međunarodno priznatim znanstvenicima - medicinarima, genetičarima, antropolozima – koji potom na načelima najjednostavnije znanstvene kazuistike obaraju te kvaziznanstvene teze jednu po jednu.

Ne čudi da je lavinu pokrenula već prva, udarna Eiaova emisija, posvećena odnosu roda i odabira zanimanja. Prvi paradoks koji je Eia uočio jest: zašto Olimp 46 - Ožujak 2013

u toj i takvoj Norveškoj vlada velika, upravo tradicionalna, podjela na muška i ženska zanimanja (analogija sa športom nameće se sama po sebi)? Štoviše ta je polarizacija u Norveškoj veća nego u zemljama koje daleko zaostaju na indeksu WEF-a. Odgovor Rodnoga instituta jest – zato što su društvene predrasude još uvijek jake.

Zar i u Norveškoj? Međutim, komentari znanstvenika sa Trinity Collegea, Sveučilišta u Durhamu, Kalifornijskog sveučilišta, et cetera, glase: Zato što se muškarci i žene biološki razlikuju već od prenatalnog stupnja, dakle prije nego su i sekundu proveli pod utjecajem bilo kakvih predrasuda.

Eiaeva sinteza je jednostavna kao i njegova pitanja: u zemlji visokih individualnih i rodnih sloboda, pojedinac će se i u svojoj profesionalnoj orijentaciji slobodno rukovoditi svojim prirodnim sklonostima. Pa će, prema tome, strojarska ili IT zanimanja birati uglavnom muškarci, a u zdravstvo i školstvo ići će uglavnom žene i – kako pokazuje njegovo istraživanje - i jedni i drugi sasvim će se dobro osjećati u svojoj (norveškoj) koži.

Usprkos pokušajima da se njegovo istraživanje zataška, Herald Eia je 2010. uspio podići buru na području cijele Skandinavije. Reagirala je i znanstvena zajednica, potom parlament.

Posljedica je bila da je Rodni institut, jednom prokazan kao skupi luftinšpektorat, jednoglasnom odlukom norveške vlade skinut s proračunskoga toplovoda, pa se vrlo brzo ugasio. Nadajmo se da kamen temeljac nije prenesen u Hrvatsku...

Zaključak se nameće vrlo logično: u sustavu koji odgaja ljude tako da se slobodno i jednakopravno realiziraju unutar svoje naravne datosti, muškarci će se u ogromnom broju slučajeva ponašati kao muškarci, a žene kao žene. Zaista paradoksalno. Osim toga, Norveška je dokaz da to nimalo ne utječe na rodnu ravnopravnost jer ideja nije u tome da žene idu u rudare, a muškarci u pletilje čipaka, nego je ideja da pojedinac, bez obzira što izabrao, ima potpuno pravo na izbor i zaštitu od nasilja nad svojim pravom, kao onog uličnog, tako i ideološkoga.

Dodatni problem našega vremena i prostora jest nepodnošljiva lakoća kojom su svojedobni doktori radničkog

• Summary ←

Gender theory is an ideological form that ruled, hidden behind the mask of science, for a long time in the Scandinavian countries.

The Norwegian explorer Herald Eira, in collaboration with top international scientists, proves not only that gender theories are based on ideological constructions and not on science but also that they do not even touch the important issues of gender equality.

After his discovery, the gender theories were publicly unmasked, and Norway still leads in achieved level of gender rights.

samoupravljanja i općenarodne obrane danas spremni Kardeljevo evanđelje zamijeniti Kinseyevim. Zašto je tome tako čitatelj može više saznati u eseju „The Challenge of Secularism“ što ga je još 1956. napisao britanski povjesničar i pedagog Christopher Dawson.

Esej je također dostupan na internetu... 

ŠPORTSKA PUBLICISTIKA HRVATSKI REPREZENTATIVCI I IZBORNICI

MOJA PRIČA - JA SAM ZLATAN IBRAHIMOVIĆ

Autor: Jurica Gizdić Glavni i odgovorni urednik: Ante Pavlović Godina i mjesto izdavanja: 2012., Zagreb Stranica: 492 Format: 23x30 cm Izdavač: Hrvatski nogometni savez Oblikovanje i priprema za tisak: Točka.design – Solin Tisak: Printera grupa d.o.o., Zagreb Dostupnost: Hrvatski nogometni Savez, Rusanova 13, Zagreb e-mail: info@hns-cff.hr

Autor: David Lagercrantz Urednica: Ida Hamidović Prijevod sa švedskog: Ševko Kadrić Godina i mjesto izdavanja: 2012., Sarajevo BiH Stranica: 292 Format: 15,5X23,5 cm Uvez: meki Izdavač: Buybook, Radićeva 4, Sarajevo Oblikovanje i priprema za tisak: Aleksandra Nina Knežević Tisak: Budućnost, Novi Sad Dostupnost: u većini knjižara i online knjižari www.superknjizara.hr Cijena: 49,90 kn

Svi zaljubljenici u najvažniju sporednu stvar na svijetu, a i u nogometnu statistiku, doći će na svoje - na gotovo 500 stranica knjiga predstavlja cjeloviti pregled hrvatskog nogometa, od davnih dana početkom 20. stoljeća, pa sve do danas.

Iako je autor, kako sam navodi, tijekom višegodišnjeg rada na istraživanju hrvatske športske povijesti nailazio na razne kontradiktorne podatke, od kojih u ovoj knjizi navodi primjer Vladimira Firma, povodom stote godišnjice Hrvatskog nogometnog saveza želio je objaviti knjigu baziranu na povijesnim činjenicama te nam je u ruke predao knjigu Hrvatski reprezentativci i izbornici.

Iz poglavlja u poglavlje športski publicist i potpredsjednik Hrvatskog društva za povijest športa Jurica Gizdić, oslikava bogatu hrvatsku reprezentativnu povijest.

U prvom nas poglavlju vodi u Prag, u daleku 1907., na poprište prvog, doduše tada još neslužbenog, nastupa reprezentacije Hrvatske - činili su je zagrebački klubovi PNIŠK i HAŠK - protiv Slavije i donosi portrete naših prvih reprezentativaca.

Slijede popisi svih nogometaša-reprezentativaca hrvatskih klubova, odnosno onih rođenih i stasalih u Hrvatskoj, a sudionika velikih natjecanja i osvajača medalja na svjetskim i europskim prvenstvima, Balkanskom kupu, Mediteranskim te Olimpijskim igrama, pa poglavlje koje kroz romansirane priče donosi biografije i portrete nogometaša hrvatskih klubova koji su igrali za reprezentacije Hrvatske (Banovina, Nezavisna država Hrvatska i Republika Hrvatska od 1990.) a također i za reprezentaciju Jugoslavije (40 reprezentativaca). Naredno poglavlje predstavlja reprezentativce Jugoslavije iz hrvatskih klubova od 1920. do 1991. godine (njih 197), a zatim su na isti način obrađeni reprezentativci Hrvatske (njih 192).

Posebno poglavlje dobilo je trinaest izbornika Jugoslavije i Hrvatske, koji su iz Hrvatske, a koji nisu bili državni reprezentativci, nakon čega slijedi poglavlje o petnaestorici reprezentativaca Jugoslavije, koji su reprezentativci postali igrajući za nehrvatske klubove, a rođeni su u Hrvatskoj i afirmirali su se u hrvatskom nogometu.

Predgovor ovom vrijednom povijesno-športskom izdanju napisao je bivši hrvatski reprezentativac, dobitnik Zlatne kopačke za najboljeg strijelca Svjetskog prvenstva 1998. i današnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker.

Olimp 58

Osim što prati razvoj športske karijere, od matičnih FBK Balkana i Malmöa, preko Ajaxa, Juventusa, Intera, Barcelone do Milana, biografija govori i o Zlatanu Ibrahimoviću onakvom kakav jest.

“Cijela moja karijera izgrađena je na želji za revanšem” - riječi su koje slikovito objašnjavaju svjetonazor djeteta iz Rosengårda, imigrantskog predgrađa Malmöa, čije se odrastanje svelo na hodanje tankim rubom između karijere športaša i života sitnog kriminalca. Šokantnom istinom o dječaku koji je „posuđivao“ bicikle započinje priča o Zlatanu Ibrahimoviću...

On je bijesan, ljutit, ponosan i prkosan, on je neprilagođen i gladan uspjeha, dokazivanja, priznanja i pobjeda. Ljutnja i inat tjerali su ga iz uspjeha u uspjeh. Nekadašnji neprihvaćeni imigrant danas je jedan od desetak najbolje plaćenih nogometaša svijeta...

Momak na koga se za njegovih dječačkih dana nitko ne bi kladio, beskompromisno, drsko, otvoreno i intrigantno govori o svom životu, usponima i padovima, ali i o zakulisnim igrama moćnika nogometnih klubova, o navijačima, suigračima i trenerima. Bez dlake na jeziku dotiče sve one koji su na bilo koji način obilježili njegov put. Najuspješniji švedski nogometaš ikada, igrač zavidne karijere s osvojenih pet Scudetta u nizu, najbolji športaš Švedske 2007. i najbolji strijelac talijanskog prvenstva 2008/09… progovara o lopovluku nogometnih agenata, prijevarama mladih i naivnih igrača gladnih uspjeha, o intrigama i zakulisnim igrama oko nogometnih transfera, slavi i padu zbog namještanja utakmica “stare dame” iz Torina, o posljedičnom ispadanju Juventusa iz A serije i svom spasu od sudbine drugoligaškog igrača.

O Zlatanu Ibrahimoviću mišljenja su vjerojatno podijeljena, ali sumnjamo da će ovaj osebujan igrač ikoga ostaviti ravnodušnim. Ravnodušan nije ostao ni kontroverzni trener José Murinho, a knjiga će vam iz prve ruke, kroz riječi i sjećanja glavnog aktera, otkriti kako je čovjeka ledena lica natjerao ne samo na reakciju već na frenetično skakutanje uz rub terena.

“Nisam bježao… Tijelo je uvijek bilo spremno na borbu.” - reći će momak s vizijom. Vizijom koja je tjerala na ostvarenje. Uvijek u raskoraku, rijetko razumijevan. Smatrali su ga najgorim dok je težio biti najboljim. Momak koji je do tridesete ostvario svoje snove.

Priča Zlatana Ibrahimovića tjera na čitanje, pa ne čudi da je u Švedskoj prva naklada ove biografije rasprodana u samo nekoliko dana od objave.

Olimp 46 - Ožujak 2013

Pripremila: TAJANA OBRADOVIĆ

JUDO TEORIJA I METODIKA Autor: Saša Krstulović Urednik: Dražen Čular, prof.

Recenzenti: Prof. dr. sc. Boris Maleš, Prof. dr. sc. Milovan Bratić, Doc. dr. sc. Siniša Kovač Godina i mjesto izdavanja: 2010., Split Stranica: 116 Format: 17x24 cm Uvez: meki, s klapnama Izdavač: Abel internacional d.o.o., Split Oblikovanje i priprema za tisak: Abel internacional d.o.o.

Tisak: Abel internacional d.o.o.

Dostupnost: Abel internacional, Starčevićeva 30, 21000 Split e-mail: abelint@gmail.com Cijena: na upit Knjiga prof dr. sc. Saše Krstulovića profesora na predmetima Borilački sportovi, Kineziološka antropologija te Samoobrana pri Kineziološkom fakultetu u Splitu te Fakultetu PMF i OZ Sveučilišta u Mostaru, istodobno je odličan udžbenik za potrebe teorijskog dijela ispita iz juda na preddiplomskom studiju kineziologije, a budući da obuhvaća sve važnije aspekte juda kao vještine i športa, značajno je stručno štivo trenerima i aktivnim judašima.

S obzirom na činjenicu da je judo davno prerastao granice športa i odavno se primjenjuje u odgojno-obrazovnom procesu te u obuci vojske i policije, knjiga je dobrodošlo štivo i za širu javnost koju ovaj šport zanima.

Jedanaest poglavlja knjige međusobno se nadopunjuju i čine logičnu cjelinu. Uvodna poglavlja govore o povijesti, nastanku i razvoju juda u svijetu i u Hrvatskoj te o principima i načelima ovog športa, a ukazuju i na vrijednosti koje bi vježbanjem te istočnjačke vještine trebalo njegovati - od motoričkih do karakternih obilježja osobe.

Uvažavajući činjenicu da judo uključuje velik broj različitih tehnika, u idućim poglavljima autor analizira osnovne tehnike s naglaskom na one najznačajnije - tehnike gušenja, poluga, zahvati držanja i bacanja, koje su odlično ilustrirane fotografijama pojedinih zahvata.

Antropološka analiza juda čitatelja upućuje na povezanost antropoloških karakteristika čovjeka s bavljenjem judom, a donosi i pregled pojedinih domaćih i inozemnih istraživanja ove teme s mnoštvom podataka pregledno izloženih kroz tablice. Posebno poglavlje je posvećeno metodici i modelima učenja i vježbanja judo elemenata.

Autor sustavno razrađuje modele, pa je, primjerice, metodika učenja padova razdijeljena u tri cjeline i ilustrirana fotografijama vježbi pojedine tehnike.

Završni dio knjige namijenjen je ponajviše trenerima odnosno kadru koji svakodnevno radi s natjecateljima svih dobnih skupina. Govori o tehnikama u judu, dinamici razvoja bazičnih i specifičnih znanja i sposobnosti, modelima selekcije, fazama prepoznavanja nadarenosti te modelima treninga, a sve potkrepljuje konkretnim primjerom okvirnih godišnjih planova i programa rada za razvoj kondicijskih sposobnosti i usavršavanja tehničko-taktičkih sklopova u godišnjem ciklusu judo natjecatelja.

Za kraj, autor nas upoznaje s recentnim međunarodnim pravilima judo natjecanja što svakako pridonosi stvaranju obrazovane publike ovom športu.

Olimp 46 - Ožujak 2013

80 GODINA ŠRD PRIRODA VINKOVCI Autor: Josip Petrinović Godina i mjesto izdavanja: 2003., Vinkovci Stranica: 168 Format: 18x24,5 cm Uvez: tvrdi Izdavač: ŠRD “Priroda” Vinkovci Oblikovanje i priprema za tisak: Ivica Ešegović Tisak: Admiral tisak, Cerna Dostupnost: ŠRD Vinkovci Športsko ribolovno društvo Priroda iz Vinkovaca 80. je godišnjicu postojanja obilježilo i prigodnim knjižnim izdanjem. Na jednom je mjestu - u ovom spomenaru na neka prohujala vremena i na ljude koji su bili prije nas, a koji su voljeli Bosut, njegovali njegove obale i u nasljeđe svojoj djeci ostavljali svijest o suživotu s prirodom te o ekološkom pristupu životu u rijeci - sakupljena povijest ovoga Društva.

Generacije Vinkovčana nastavile su do današnjih dana tradiciju i nastojanja svojih predaka, poribljavajući svoju rijeku, nadoknađujući gubitke koje bi prouzročile kataklizme, ljetni ili zimski zijev, otpadne vode industrije ili jednostavno nemar čovjeka.

Vrijedni udičari Bosuta organizirali su čuvanje svoje rijeke još prije Drugog svjetskog rata, a u vremenu ratnih razaranja uz pomoć i zalaganje članova društva sagrađen je Dom na Sopotu, sastajalište članova, izletište i okupljalište društvenog života tog kraja. No i Vinkovci su živjeli sa svojom rijekom, gradske su vlasti išle na ruku ribolovcima, pa je društvo nakon rata svoje prostorije za rad dobilo i u samom mjestu.

Udičari su vraćali gradu - čistili su okoliš rijeke, sadili topole obalom od grada do Sopota, mazili su Bosut, posebnu pažnju posvećujući najmlađim naraštajima koje su zarana upućivali u tajne života svijeta vode, kao i u načine kako taj vodeni svijet zaštititi i kako mu pomoći. Učili su ih da riba nije samo slastan obrok na trpezi nekog sretnog ili spretnog ribolovca, već je značajna karika između čovjeka i rijeke koju treba čuvati, jer ona će čovjeku signalizirati da je njegova rijeka oboljela te postala opasna po zdravlje i život.

Bogata fotografijama, službenim dokumentima, novinskim isječcima, športskim i društvenim priznanjima i zapisnicima, knjiga iz pera Josipa Petrinovića živi sliku jednog vremena - od daleke 1921., pa sve do kraja 20. stoljeća.

I kao da poziva nove generacije s Bosuta na ispisivanje ekološke, športske, zavičajne povijesti i očuvanje arhivske građe u novom tisućljeću, sve do, ali i poslije 100. rođendana Društva.

59 Olimp

Šport na internetu: www.has.hr

Kraljevstvo za vijest

Tekst MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Hrvatski atletski savez ima internetske stranice od 2001. godine, a posjećenost ovisi o događajima i raste s velikim natjecanjima. Javnosti najzanimljivije podsekcije su one informativnog karaktera: ponajprije objave rezultata, tablice sezone, a onda i tablice svih vremena

M

edalje, blješteći mitinzi, ozljede i tu i tamo kakav skandal, ili nešto od čega se može napraviti skandal, načini su da se domaći atletičari i atletika dokopaju nacionalnog medijskog prostora. No nije to svakodnevica samo atletike - uz iznimku nogometa i još ponekog momčadskog športa, a onda rezultata iz reda senzacije, ostalima je rezervirano mjesto u zapećku.

Kraljica športova gordo zvuči, no tretman atletike u nas daleko je od kraljevskog. Prije bi se moglo reći da je sirotinjski, čak i na razini informacije...

Toga su itekako svjesni u Hrvat-

Olimp 60

skom atletskom savezu pa se, poput drugih nacionalnih športskih tijela, a sukladno dužini pokrivača, pokrivaju koliko mogu na svojim mrežnim stranicama has.hr, na kojima zainteresiranu i stručnu javnost redovito izvješćuju o tome što se zbiva, koja su natjecanja u tijeku, koja se pripremaju, što je novoga u struci…

- Prisutnost saveza na internetu važna nam je, a ujedno nam olakšava rad, jer se na jednom mjestu može pristupiti različitim sadržajima i informacijama. Naša stranica doprinosi i popularizaciji atletike, ali i športa u

cjelini, jer je na ovaj način olakšan pristup svim osnovnim i tehničkim informacijama, kao i specifičnim podacima vezanim uz svaku granu atletike. Uostalom, činjenica je da internet prestiže tiskane medije i da se u Hrvatskoj 60 posto stanovništva svakodnevno koristi internetom za informiranje o dnevnim događajima, pa je logično da se i mi više okrećemo korištenju tog medija - kaže nam Kristina Perica Skakić, glasnogovornica Hrvatskog atletskog saveza, europska juniorska prvakinja na 400 metara 1997. i olimpijka iz Sydneyja 2000. godine.

Hrvatski atletski savez stranice ima od 2001. godine, a posjećenost ovisi o događajima i raste s velikim natjecanjima. Javnosti najzanimljivije podsekcije su one informativnog karaktera: ponajprije objave rezultata, tablice sezone, a onda i tablice svih vremena.

Osim ažurnih osnovnih informacija i detalja koji će zadovoljiti atletske poklonike, na stranici su i sadržaji važni za struku, koja brzo i lako može pristupiti tehničkim podacima za organizaciju i provedbu natjecanja, a tu

Olimp 46 - Ožujak 2013

• Summary ←

The Croatian Athletic Federation that has a web site since 2001, at www.has.hr regularly informs the interested and professional public about actual events, competitions in progress, competitions in preparation phase, what’s new in the profession...

su i stručni podaci za trenere i atletičare, navodi Kristina Perica Skakić.

Nažalost, resursa za veći iskorak nema, pa se još ne planira pristup pomoću mobilnih komunikacijskih tehnologija. Dakako da bi veći proračun i više ljudi pridonijelo daljnjem razvoju i jačanju prisutnosti Saveza i hrvatske atletike na internetu, no o tom-potom.

Pod isti nazivnik dolazi i odgovor na pitanje o strategiji razvoja na društvenim mrežama, s obzirom na mogućnost prezentacije, privlačenja mladih, informiranja, marketinških aktivnosti, privlačenja sponzora. Stranica na Facebooku (Croatian Athletic Federation/Hrvatski atletski savez) trenutačno je više oglasna ploča i svojevrsni produžetak službene stranice HAS-a na drugoj adresi, no „kako se servisi društvenih mreža stalno poboljšavaju, u budućnosti planiramo iskoristi te mogućnost za još veću prisutnost i popularizaciju hrvatske atletike“, najavljuje glasnogovornica.

Suradnja s međunarodnim savezima zasad se svodi na poveznice i upućivanje na osnovne informacije, tako

Olimp 46 - Ožujak 2013

da i taj oblik razvoja stranice dobiva oznaku „u budućnosti“. Silne mogućnosti weba za kontinuiranu edukaciju stručnjaka tek bi trebale doći na dnevni red; zasad postoje zatvorene sekcije stranice za komuniciranje unutar struke, kao i za razmjenu svih važnih informacija unutar svih razina atletike. I opet u budućnosti, na red bi trebala doći i organizacija webinara kao jeftinije varijante stručnih skupova i seminara.

Kraljevstvo za vijest i pogled u budućnost - bio bi najkorektniji opis internetskih stranica Hrvatskog atletskog saveza. Priča je to koju dijeli većina domaćih saveza, no u vremenu kad se i šport bori za svaku kunu, usmjeravanje ionako ograničenih resursa na internet ne može se ni očekivati.

Tko ne želi ovisiti o milosti medija, pokreće vlastite internetske i službene Facebook stranice, poput Blanke Vlašić primjerice, iako naša proslavljena visašica nema problema s probojem u medijski prostor. No, zašto bi se išta prepuštalo slučaju i mogućnosti reinterpretacije, ako se ne mora. 

Visits to the web site depend on events and their number grows with big competitions, while the subsections most interesting to the public are in fact those that offer information: the announcement of results, season standings and fixtures, and then the tables with all the times.

In addition to updated background information and details that will satisfy all the fans of athletics, the contents on the web site are also important for the profession, that can quickly and easily access the technical data for the organization and conduct of the competition, and there are also technical information for coaches and athletes.

Unfortunately, there are no resources for a bigger step, and no access by using the mobile communication technology is foreseen at this moment, while the social networks’ services should be used more in the future, when the organization of the webinar should take place, as a cheaper option of professional conferences and seminars.

61 Olimp

OD OLIMPA DO DO OLIMPA

Lucija Zaninović

Rukometna reprezentacija

Sandra Perković

Prvi potencijalni kandidati za Rio 2016.

Ivan Kljaković Gašpić

N

a listi potencijalnih sudionika Igara XXXI. olimpijade koje će se 2016. godine održati u Rio de Janeiru (Brazil), ove su veljače registrirani prvi hrvatski kandidati - jedni kao top olimpijski kandidati, a drugi kao potencijalni A kandidati.

Među top kandidate svrstani su osvajači olimpijskih odličja na OI u Pekingu 2008. i OI u Londonu 2012., a razvrstani su u kategorije zlatnih, srebrnih i

brončanih kandidata, ovisno o tomu koju su medalju osvojili.

Potencijalni A kandidati nemaju odličja, ali je većina imala ili odlične plasmane na Igrama, ili su na listu došli zahvaljujući visokom plasmanu na svjetskim rang-listama odnosno zbog odličja osvojenih na europskih prvenstvima. I jedni i drugi svoje će statuse morati potvrditi 2014., na novim zahtjevnim međunarodnim športskim natjeca-

Nakon Braşova - Montafon Jedanaesto zimsko izdanje Olimpijskog festivala europske mladeži (EYOWF) održano je od 17. do 22. veljače 2013. u rumunjskom Braşovu i dva grada u regiji, Rasnovu i Predealu. Sudjelovalo je tisuću športaša iz 49 zemalja, članica Europskih olimpijskih odbora (EOC) među kojima je i Hrvatska. Mladi športaši između 16 i 18 godina natjecali su se u osam športova, a u hrvatskoj delegaciji bili su Tamara Zubčić i Marko Abramović (alpsko skijanje), Rea Raušel i Vedran Mihelčić (skijaško trčanje), Krešimir Crnković i Filip Petrović (biatlon) Valentina Mikac (umjetničko

Olimp 62

njima. Dakako, u konačnici na Igre će samo oni koji se kvalificiraju, ispune norme i udovolje kriterijima što ih propisuje Međunarodni olimpijski odbor u suglasju s međunarodnim športskim federacijama olimpijskih športova, kao i kriterije Hrvatskog olimpijskog odbora predviđene projektom OI Rio 2016.

U skupini top zlatnih olimpijskih kandidata, nositelji su zlatnih kolajni iz Londona - Sandra Perković

Anton Glasnović (disk), Giovanni Cernogoraz (leteće mete) i muška vaterpolska reprezentacija sa 15 športaša.

Srebrni top olimpijski kandidati su Blanka Vlašić (skok u vis) i Filip Ude (konj s hvataljkama) sa OI Peking 2008., kao i veslački četverac Valent Sinković, Martin Sinković, David Šain i Damir Martin, srebrni iz Londona.

I napokon, top olimpijski brončani kandidati su Snježana Pejčić (streljaštvo) s medaljom iz Pekinga

klizanje) i Marin Kolenc (brzo klizanje) u pratnji 12 službenih osoba i članova Misije EYOWF-a, a pod vodstvom pomoćnika glavnog tajnika za Olimpijski program HOO-a Damira Šegote.

Najuspješniji su bili Marko Abramović s 18. mjestom u veleslalomu u konkurenciji 89 skijaša, Tamara Zubčić bila je 21. i u slalomu i veleslalomu (nastupilo 77 odnosno 79 skijašica), dok je biatlonac Krešimir Crnković zauzeo 20. mjesto u utrci na 7,5 km u nadmetanju sa 78 suparnika.

Većini djevojaka i mladića ovo je bilo prvo olimpijsko iskustvo, uvod u dinamičan svijet olimpijskog pokreta u kojem, uz športska nadmetanja, stječu vještine međunarodnog razumijevanja, izvrsnosti, fair playa, solidarnosti i cjelovitosti baštine olimpizma.

Olimpijski festivali, ljetno i zimsko izdanje, održavaju se svake dvije godine, a sljedeći, 12. po redu, zimski Festival održat će se u austrijskom Montafonu od 25. do 31. siječnja 2015. godine, u suorganizaciji nacionalnih olimpijskih odbora Austrije i Lihtenštajna.

Olimp 46 - Ožujak 2013

Tekst: RADICA JuRKIN

First potential candidates for Rio 2016

Giovanni Cernogoraz

Filip ude

Vaterpolska reprezentacija 2008., Lucija Zaninović (taekwondo) te muška rukometna reprezentacija, njih osamnaestorica, s odličjima iz Londona.

Na listi potencijalnih A olimpijskih kandidata od 1. siječnja 2013. su Marijana Mišković i Tomislav Marijanović (judo), Ivan Kljaković Gašpić (jedrenje/finn), Šime Fantela i Igor Marenić (jedrenje/ klasa 470), Tonći Stipanović (jedrenje/ klasa laser) Bojan Đurković, Anton

Glasnović i Josip Glasnović (streljaštvo) te Ruiwu Tan (stolni tenis).

Inače, na ljetnim Olimpijskim igrama od 1992. hrvatski su športaši osvojili 23 odličja - 6 zlatnih, 7 srebrnih i 10 brončanih (Barcelona: 1 srebro, 2 bronce; Atlanta: 1 zlato, 1srebro; Sydney: 1 zlato, 1 bronca; Atena: 1 zlato, 2 srebra, 2 bronce; Peking: 2 srebra, 3 bronce; London: 3 zlata, 1 srebro, 2 bronce)

In February this year first Croatian candidates – one as top Olympic candidates and the others as potential A candidates - were put on the list of potential participants at the XXXI Olympics that will be held in 2016 in Rio de Janeiro (Brazil).

Among the top candidates are the winners of Olympic medals at the Olympics in Beijing 2008 and the Olympics in London 2012, and they are classified into gold, silver and bronze medal candidates, depending on the type of medal won.

Potential A candidates do not have medals, but most of them had either great performance at the Games or they were put on the list thanks to their high position in the world rankings and medals won at the European Championships. Anyway, both of them will have to confirm their status in 2014, at the new, demanding international sports competitions.

Of course - in the end - only those who will qualify and meet the standards and criteria established by the International Olympic Committee, in accordance with international sports federations of Olympic sports, as well as the criteria of the Croatian Olympic Committee foreseen by the project Rio Olympics 2016, will compete at the Olympics.

In the group of top Olympic gold candidates are the winners of gold medals from London - Sandra Perkovic (discus throwing), Giovanni Cernogoraz (trap) and men’s water polo team with 15 athletes.

In the group of top Olympic silver candidates are: Blanka Vlasic (high jump) and Filip Ude (pommel horse) with Olympics in Beijing 2008, and rower’s foursome Valent Sinkovic, Martin Sinkovic, David Sain and Damir Martin, with silver from London.

And finally, in the group of top Olympic bronze candidates are: Snjezana Pejcic (archery) with a medal from Beijing 2008, Lucija Zaninovic (taekwondo) and men’s handball team, eighteen of them, with medals from London.

From January 1st 2013, on the list of potential A Olympic candidates are Marijana Miskovic and Tomislav Marjanovic (judo), Ivan Kljakovic Gaspic (sailing/finn), Sime Fantela and Igor Marenic (sailing/class 470), Tonci Stipanovic (sailing/Laser), Bojan Durkovic, Anton Glasnovic and Josip Glasnovic (archery) and Ruiwu Tan (table tennis).

Anyway, since 1992 Croatian athletes won 23 medals at the Summer Olympic Games - 6 gold, 7 silver and 10 bronze (Barcelona: 1 silver, 2 bronze; Atlanta: 1 gold, 1 silver; Sydney: 1 gold, 1 bronze, Athens: 1 gold, 2 silver, 2 bronze; Beijing: 2 silver, 3 bronze; London: 3 gold, 1 silver, 2 bronze).

After Brasov - Montafon

FeraVino partner HOO-a do 2016.

Tvrtka FeraVino d.o.o. iz Feričanca (www.feravino.hr) proizvođač višekratno nagrađivanih vina iz Osječko-baranjske županije, novi je partner Hrvatskog olimpijskog odbora.

Ugovor o partnerstvu do 2016. godine potpisali su u siječnju 2013. glavni tajnik HOO-a Josip Čop i direktor FeraVina Dražen Babić koji je naglasio da su međunarodni ugled i rezultati hrvatskih športaša dodatna motivacija kompaniji i odgovornost koju želi podijeliti sa hrvatskim društvom. Proizvodni kapaciteti vinarske tvrtke FeraVino koja ima oko 156 ha vinove loze, a čiji vinski podrum datira iz sedamdesetih prošlog stoljeća, iznosi između 900 tisuća i milijun litara vina. Najzastupljeniji su bijeli pinot, rajnski rizling, chardonnay, graševina, a od crnih zweigelt, syrah, cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, pinot crni te Olimp 46 - Ožujak 2013

The eleventh edition of the European Youth Olympic Winter Festival (EYOWF) was held from February 17th to 22nd 2013 in Romanian city Brasov and two cities in the region, Rasnov and Predeal. The Festival was attended by thousands of athletes from 49 countries, members of the European Olympic Committees (EOC), among which was also Croatia. Young athletes between 16 and 18 years competed in eight sports, and the Croatian delegation included Tamara Zubcic and Marko Abramovic (alpine skiing), Rea Rausel and Vedran Mihelcic (cross country), Kresimir Crnkovic and Filip Petrovic (biathlon), Valentina Mikac (figure skating) and Marin Kolenc (speed skating), accompanied by 12 officials and members of the EYOWF mission, under the leadership of Assistant Secretary General of the COC Damir Segota.

To most girls and boys this was their first Olympic experience, an introduction to the dynamic world of the Olympic movement in which, beside the sports events, they are acquiring skills of international understanding, excellence, fair play, solidarity and integrity of the heritage of Olympism.

Olympic festivals, winter and summer edition, are held every two years, and the next, 12th Winter Festival will be held in the Austrian Montafon from January 25th to 31st 2015, in cooperation with the National Olympic Committee of Austria and Liechtenstein.

Olimp 63

OD OLIMPA DO DO OLIMPA frankovka s kojom je 2011. FeraVino osvojilo brončanu medalju najboljih svjetskih vina po izboru žirija prestižne nagrade - Decanter World Wine Awards.

Posebno priznanje servisu Sportska Hrvatska

Hrvatski zbor sportskih novinara (www.hzsn.hr ) u Novinarskom domu u Zagrebu 18. veljače upriličio je izbor najboljih športskih novinara, komunikatora i publicista, ali i drugih naslova u medijskom i komunikacijskom prostoru 2012. godine.

Tako je najboljim športskim novinarom proglašen dugogodišnji kroničar splitskog i hrvatskog športa s Hrvatskog radija Srđan Fabijanac, a priznanje za televizijsko novinarstvo dobila je mlada novinarka, voditeljica tv emisije «Paraolimpijac» sa Sportske televizije Iva Milanović-Litre.

Priznanje za lokalno novinarstvo dodijeljeno je novinaru Radio Dalmacije Marinu Mrduljašu. Za autorstvo u publiciranju, nagrađen je autor sveobuhvatne nogometne knjige “1950 - godina Torcide i Hajduka” Blaž Duplančić.

Za najbolje organiziranu press službu priznanje je dobio glasnogovornik Košarkaškog kluba Cedevita Igor Jagić, a posebno priznanje za suradnju s medijima, HZSN je dao najtrofejnijem vaterpolskom treneru na svijetu Ratku Rudiću, ujedno i izborniku zlatne olimpijske vaterpolske reprezentacije u Londonu.

Posebno priznanje HZSN-a dobili su koautori projekta servis vijesti HOO-a Sportska Hrvatska (www.hoo.hr), Radica Jurkin i Željko Erceg.

U nazočnosti brojnih uglednika hrvatskoga športa, poli-

Aspirina prva generacija specijalističkog diplomskog studija športskog menadžementa

akon uspješne prezentacije svojega novog studijskog programa u Zadru, Dubrovniku, Zagrebu, Rijeci i Splitu, Visoka škola za športski menadžement Aspira (www.aspira. hr) sa sjedištem u Splitu, u ožujku 2013. upisala je prvu generaciju prvog i jedinog specijalističkog diplomskog studija šport-

Olimp 64

tike i novinarstva, nagrade i priznanja HZSN-a dobitnicima su uručili ministar i pomoćnik ministra Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović i Petar Skansi, predsjednik i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša i Josip Čop, te predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka i predsjednik Hrvatskog zbora sportskih novinara Jura Ozmec.

Jura Ozmec predsjedavao je i Saborom HZSN koji je održan prije svečanosti dodjele nagrada i priznanja, a na kojem su naglašeni sve ozbiljniji problemi koje tište športsko novinarstvo - od otpuštanja, smanjivanja radnih prava do teškoća u naplati potraživanja.

S Hinom do Rija

Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA) novim su četverogodišnjim ugovorom, kojeg su 22. siječnja u sjedištu HOO-a potpisali ravnatelji-

Sandra Paović

Mario Možnik

N

Na slici stoje (slijeva): Marijan Mrduljaš, Ratko Rudić, Srđan Fabijanac, Željko Erceg, Igor Jagić i Blaž Duplančić Donji red: Radica Jurkin i Iva Milanović-Litre

skog menadžementa u Hrvatskoj.

Diplomanti toga studija prema Bolonjskom procesu stječu 120 ECTS bodova i kompetencije stručnog specijalista športskog menadžmenta (struč. spec. oec.). Područje je to koje se bavi športskim marketingom, upravljanjem objektima, orgenizacijom i

Blanka Vlašić vođenjem športskih manifestacija, nadzorom i financijskim menadžmentvom, sponzorstvom u športu, odnosima s javnošću, športskim pravom itd.

Inače, kategoriziranim športašima i športskim djelatnicima iz cijele Hrvatske, a u skladu sa sporazumom s Hrvatskim olimpijskim odborom iz 2010., Aspira

Igor Štimac daje posebne pogodnosti, a jedna od njih je popust na školarini. Studij športskog menadžmenta Aspire pohađaju ugledna športska imena među kojima su atletičarka Blanka Vlašić, skijašica Sofija Novoselić, taekwondoašice Lucija i Ana Zaninović, jedriličarka Tina Mihelić, atletičarka Ivana Brkljačić, gimnasti-

Olimp 46 - Ožujak 2013

Tekst: RADICA JuRKIN

Na slici stoje (slijeva): Ante Drpić, Radica Jurkin i Zlatko Mateša, a ugovor potpisuje Branka Gabriela Valentić i Josip Čop

ca Hine Branka Gabriela Valentić i glavni tajnik HOO-a Josip Čop, potvrdili nastavak višegodišnje suradnje do završetka Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016. godine.

- Naša suradnja treba rezultirati time da športskoj javnosti u zemlji i inozemstvu budu dostupni ne samo športski rezultati, nego i što više informacija o aktivnostima Hrvatskog i Međunarodnog olimpijskog odbora - naglasila je ravnateljica Hine, dok je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša istaknuo kako se Hina pokazala izvanrednim partnerom u praćenju brojnih projekata HOO-a.

- Tu ne mislim samo na izvanrednu suradnju na praćenju Olimpijskih igara u Londonu, nego i Olimpijskih igara mladih, Mediteranskih igara, Festivala mladeži te praćenja svih drugih aktivnosti HOO-a u zemlji i inozemstvu - kazao je Mateša.

Svečanom potpisivanju ugovora nazočili su urednik športske redakcije Hine Ante Drpić, voditeljica odjela za informiranje i izdavaštvo HOO-a Radica Jurkin te predstavnica HOO-a za odnose s javnošću Manuela Sentđerđi.

Studij športskog menadžmenta Aspire pohađaju ugledna športska imena, poput Martina Sinkovića i sestara Zaninović čar Mario Možnik, veslač Martin Sinković, stolnotenisačica Sandra Paović, košarkaš Nikola Vujčić, nogometni izbornik Igor Štimac i brojni drugi.

S dopusnicom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te pravom javnosti, Aspira je prva ustanova u Hrvatskoj prvenstveno orijentirana na obrazo-

Olimp 46 - Ožujak 2013

vanje športaša, a ima za ciljeve međunarodnu kompetitivnost, poticanje mobilnosti studenata, primjenu visokih tehnoloških dostignuća u obrazovanju, pokretanje studija na engleskom jeziku, razvijanje multikulturalnog okruženja te niz drugih ciljeva, sve u korist simbioze športa i gospodarstva.

Aspira’s first generation of professional graduate program of sports management

After the successful presentation of its new program in Zadar, Dubrovnik, Zagreb, Rijeka and Split, the University college for sports management Aspira (www.aspira.hr) headquartered in Split, enrolled in March 2013 the first generation of one and only professional graduate program of sports management in Croatia.

Graduates of this course acquire, according to the Bologna process 120 ECTS credits and the title of of professional sports management specialist (official title: Ec.S.). This is an area that deals with sports marketing, facility management, organization and management of sports events, supervision and financial management, sponsorship in sports, public relations, sports law, etc.

Otherwise, according to the agreement with COC in 2010, Aspira provides specific benefits to the categorized athletes and sports officials from all over the Croatia, and one of them is a discount on school fee. Many famous persons, such as the athlete Blanka Vlasic, skier Sofija Novoselic, taekwondoists Ana and Lucija Zaninovic, yachtswoman Tina Mihelic, athlete Ivana Brkljacic, gymnast Mario Moznik, rower Martin Sinkovic, table tennis player Sandra Paovic, basketball player Nikola Vujcic, manager of the national football team Igor Stimac and many more, attend the study of sports management at Aspira.

With the permission of the Ministry of Science, Education and Sports and recognized public right, Aspira is the first institution in Croatia primarily focused on education of athletes, with the goal of international competitiveness, encouraging the mobility of students, application of high technological achievements in education, starting the studies in English language, developing multicultural environment and a number of other goals, all in favor of symbiosis of sports and economy.

Special recognition given to the service Sports Croatia

On February 18th , the Croatian Sports Journalists Association (www.hzsn.hr) organized at the Novinarski dom (Journalist home) in Zagreb the selection of the best sports journalists, reporters, publicists, and other titles in media and communications in 2012.

Srdan Fabijanac, longtime chronicler of Split and Croatian sports from Hrvatski radio, was proclaimed the best sports journalist, while the recognition for broadcast journalism went to the young journalist from the Sports Television, host of the TV show "Paralympic", Iva Milanovic-Litre.

Award for local journalism was presented to the journalist from Radio Dalmacija Marin Mrduljas. Blaz Duplancic, author of the comprehensive book about football - "1950 – the year of Torcida and Hajduk" – was awarded for authorship in publishing.

Award for the best-organized press service went to Igor Jagic, PR of the basketball club Cedevita. The best water polo coach in the world Ratko Rudic, also the Manager of the golden water polo team at London Olympics, received HZNS’s special award for cooperation with the media.

HZSN’s special recognition went to the co-authors of the COC news service project Sports Croatia (www.hoo.hr), Radica Jurkin and Zeljko Erceg.

In the presence of many notable persons of Croatian sports, politics and journalism, HZSN awards and recognitions were presented to the winners by the Minister and Deputy Minister of the Ministry of Science, Education and Sports Zeljko Jovanovic and Peter Skansi, President and Secretary General of the Croatian Olympic Committee Zlatko Matesa and Josip Cop, President of the Croatian Journalists' Association Zdenko Duka and President of the Croatian Association of Sports Journalists Jura Ozmec.

Before the awarding ceremony, the session of the HZSN Parliament took place, with Jura Ozmec as its chairman. The session emphasized serious problems that bother the sports journalism; from dismissals, reducing labor rights up to recovery of outstanding debts.

65 Olimp

OD OLIMPA DO DO OLIMPA Toyota u hrvatskoj olimpijskoj obitelji Pristup u članstvo hrvatske olimpijske marketinške obitelji na četiri je godine potpisala 25. veljače 2013. tvrtka Toyota, ovlašteni prodavatelj i serviser vozila japanskih marki automobila Toyota i Lexus, sa sjedištem u Zagrebu. Njihova će uloga biti potpora hrvatskim športašima na poglavito međuna- Zlatko Mateša, Dino Brekalo i Josip Čop rodnim nastupima sljedećih nekoliko godina - od Mediteranskih igara u Mersinu u srpnju ove godine, do Olimpijskih igara u Riju 2016.

Japanska tvrtka Toyota Motor Corporation (TMC) jedna je od vodećih kompanija u području održive mobilnosti, razvoju laganih tehnologija u automobilskoj industrija te niza drugih područja tzv. zelene tehnologije. Toyota dolazi iz zemlje s kojom HOO, unatoč znatnoj zemljopisnoj distanci, ima izvanredne prijateljske odnose s nacionalnim olimpijskim odborom s kojim je 2010. potpisao ugovor o suradnji. Potpora Tokiju u kandidaturi za OI (gradu koji je 1964. bio domaćin olimpijskim igrama i koji to ponovno želi biti 2020.), dio je poticaja učinkovitog prijateljskog odnosa dvaju olimpijskih odbora.

Ugovor su potpisali u nazočnosti predsjednika HOO-a Zlatka Mateše, pomoćnika glavnog tajnika za marketing Ranka Ćetkovića, te predstavnika brojnih medija, glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) Josip Čop i direktor Toyote Dino Brekalo.

Toyota in Croatian Olympic family

On February 25th the company Toyota, authorized seller and provider of car maintenance services for Japanese cars Toyota and Lexus, headquartered in Zagreb, became a member of the Croatian Olympic marketing family by signing a four years agreement. Its role will be to support the Croatian athletes, especially at the international events in the next couple of years - from the Mediterranean Games in Mersin in July this year up to the Olympic Games in Rio in 2016.

The Japanese company Toyota Motor Corporation (TMC) is one of the leading companies in the field of sustainable mobility, development of lightweight technology in the automotive industry and many other fields of the so-called green technology.

Toyota comes from a country with which the COC, despite of considerable geographical distance, has excellent friendly relations, especially with its National Olympic committee, what proves also the cooperation agreement signed in 2010.

Supporting Tokyo's bid for the Olympics (city-host of the Olympics 1964 that wishes to be re-elected for the Olympics 2020) is part of an effective encouragement of friendly relations between the two Olympic committees.

The agreement was signed by the Secretary General of the Croatian Olympic Committee (COC) Josip Cop and Director of Toyota Dino Brekalo, in the presence of COC President Zlatko Matesa, Assistant to the Secretary General for Marketing Ranko Cetkovic and representatives of numerous media.