Nastanak modernog športa: Mačevanje
O
noliko koliko je mačevanje danas rijedak, pomalo egzotičan šport, toliko je kroz povijest bilo sveprisutno. Vjerojatno ne postoji civilizacija koja nije poznavala mačevalačku borbu u nekom obliku, pa je zaista teško izdvojiti najbitnije trenutke kroz povijest. Za najstariji izvor uzima se reljef u egipatskom hramu u Medinet Habuu iz 1190. godine prije Krista. Mačevali su se gotovo svi pripadnici antičkih naroda. Grci poznaju mačevanje kroz vještinu borenja nazvanu
Olimp 14
hoplomahia, a njihovi vojnici-pješaci, hopliti, bili su naoružani kopljem i kratkim mačem. U Rimu se vještina mačevanja podučavala u posebnim školama od 5. st. pr. Kr. Od 264. godine prije Krista priređivane su borbe gladijatora (ludi gladiatorii), a sam naziv gladijator potječe od latinske riječi gladius, koja označava kratki rimski mač. Osim borbi mačem u areni, Rimljani su njegovali i vojničko mačevanje, nazvano armatura.
Padom Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine, na povijesnu scenu dolazi grubo, teško i nezgrapno oružje novopridošlih barbara. Rezultat toga je potpuna stagnacija, zapravo regresija mačevalačke vještine tijekom Srednjeg vijeka. Nakon nekoliko, u mačevalačkom smislu, potpuno nezanimljivih stoljeća, novi život ove vještine započinje paradoksom, odnosno naizgled kontradiktornom činjenicom da je za razvoj mačevanja zaslužno uvođenje - vatrenog oružja! Kroz srednji vijek mač se koristio
Olimp 46 - Ožujak 2013