Olimpijske nade
P
livač, europski prvak, pa svjetski i europski doprvak, 17-godišnji junior... Na ove bismo generalije bez problema nalijepili nekoliko etiketa i strpali Mihaela Vukića u ladicu s ostalim nadarenim, vrijednim i marljivim klincima predanim športu kojim se bave. Naravno, njegovu bismo datoteku svrstali na sam vrh ovoga imaginarnog foldera, jer takve rezultate ne susrećemo često. I da to napravimo, ne bismo pogriješili. Mihael, kažu oni koji ga dobro poznaju, posjeduje sve navedene kvalitete. Ostale poveznice s vršnjacima koji dominiraju u svojim športovima? U priči o momku iz Zaboka teško ćete ih pronaći, jer ih zapravo ni nema.
Započnimo onda tim redoslijedom. Električni bas u rukama mu je barem dva sata dnevno. - Sviram kada dođem iz škole, rano poslijepodne. Priuštim si i navečer koji sat. Jednostavno, gušt mi je i opušta me. Na pitanje o plivačkim uzorima ne daje konkretan odgovor, dok je glazbeni uzor ispaljen iz topa: John Campbell, basist grupe Lamb Of God. Da može birati između ulaska u tijelo bilo kojeg plivača ili dotičnog kosatog gospodina koji “rastura” sa žicama u rukama, ne bi dvojio ni sekunde. - Ma kakvi športaši, odgovor je, bez ikakve dvojbe - Campbell. Čovjek je božanstvo! Plivače cijenim, ali ipak ne toliko.
Zagorski
torpedo Tekst: TOMISLAV POLJAK Fotografija: CROPIX
Plivač iz Zaboka Mihael Vukić (17) vrhunski je potencijal, perjanica zagorskoga kraja koji već dugo nije dao športaša njegova kalibra. Vjeruje da će olimpijski debi imati već u Londonu Dečko će bez problema priznati da “ne prati previše šport jer mu je pomalo dosadan” ili da “pogleda plivanje kada je na televiziji, ali ne zna baš mnogo vrhunskih plivača”. Dakle, Mihael Vukić vrhunski je športski potencijal kojeg biste se, sudeći prema njegovim izvanbazenskim karakteristikama, možda i bojali gurnuti u vodu da se ne utopi... - Nisam baš “lud” za medijima, više mi se ne da nego što mi se da pričati o sebi - započet će 17-godišnjak iz kojeg je mnogo lakše izvući riječi kada se prebacimo na teme kao što su glazba ili obrazovanje nego plivanje.
Olimp 18
Na opasku o plivačima kao mahom obrazovanim, uljuđenim tipovima s vrijednim diplomama u rukama, mladi Zabočanin odgovara jako zrelo. - Nikada ne bih tako generalizirao, prvo uvijek pružim nekome šansu da ga upoznam, da me razočara ili oduševi. Upoznao sam puno plivača koji se uklapaju u taj kalup, ali i dosta onih koji nisu takvi. Ista je situacija kada su u pitanju predstavnici nekih drugih športova. Sam će se pobrinuti da se uklopi u ovu predrasudu o “lijepim, pametnim i obrazovanim plivačima”. Sjedinjene Američke Države obećana su zemlja
brojnih hrvatskih plivača. - Već sam razgovarao sa starijim kolegama koji su bili “preko bare”. Daju mogućnost obrazovanja i plivačkog napretka, nešto što možemo samo sanjati u Hrvatskoj. Nažalost, sudbina nam je bijeg u SAD. A na tamošnjim se sveučilištima već uvelike priča o plivačkom torpedu iz Zaboka. Na regrutacijskim internetskim stranicama mnogih koledža njegovo je ime pri vrhu prioriteta, a sve zahvaljujući sjajnoj 2011. godini. Dakle, što je sve Mihael napravio u