Issuu on Google+

Broj 41 / prosinac 2011. ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE NADE: Mihael Vukić

MOO: Pokažite najbolje!

OLIMPIJSKE LEGENDE: Sanda Dubravčić-Šimunjak

Veliki dan hrvatskog športa

HOO

20 godina (1991. - 2011.)


SPORT JE VIŠE OD IGRE. PONOSNI SPONZOR HRVATSKOG SPORTA


Naslovna stranica: Ivica Kostelić i Ana Zaninović (Fotografija: HINA)

Sadržaj

6

HOO Veliki dan hrvatskog športa

29

Prilog Povijest hrvatskog športa

14

Olimpijske legende Sanda Dubravčić - Šimunjak

42

Društvo i šport Pozdravimo nove zastave!

18

Olimpijske nade Mihael Vukić

44

Znanost i šport Zamka za športske genijalce

22

Nastanak modernog športa Skijanje

48

Žene i šport Pokajnička turneja

26

MOO Pokažite najbolje!

Broj 41 / prosinac 2011. ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE NADE: Mihael Vukić

MOO: Pokažite najbolje!

OLIMPIJSKE LEGENDE: Sanda Dubravčić-Šimunjak

Veliki dan hrvatskog športa

Olimp 4

HOO

20 godina (1991. - 2011.)

Za nakladnika:

Uredništvo:

Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro

Glavni urednik:

Ante Drpić

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:

Oblikovanje i prijelom:

Ana Popovčić

Marin Stojić

Produkcija:


Poštovani čitatelju, pregršt se značajnih događanja zbilo tijekom nedavno završene 2011.godine. Na športskom se polju možemo pohvaliti činjenicom da su hrvatski športaši na najvećim priredbama osvojili 139 zlatnih, 124 srebrnih i 147 brončanih odličja (410 ukupno). Taj podatak govori, opet i ponovo, da je šport bio, kao i uvijek, najuspješniji promotor Republike Hrvatske širom svijeta. Na poslovnom planu svakako treba istaknuti početak emitiranja programa na Sportskoj televiziji, jedinoj takvoj u svijetu čiji je osnivač i stopostotni vlasnik jedan olimpijski odbor. U samo pet i pol mjeseci, SPTV je uspjela započeti s emitiranjem svoga programa, što nije zabilježeno nigdje i nikad.

terminologija 50 Športska Pancerice, buce i hupseri i šport 54 Treneri Nove trenerske spoznaje integracije 56 Međunarodne Šport i EU fondovi

58

Šport na internetu Internet nije oglasna ploča

60 Vijesti

Od Olimpa do Olimpa

Ovo je bila i godina proslave dvadesete obljetnice osnivanja Hrvatskog olimpijskog odbora. Na terenima ŠRC Jarun i u HNK-u, uz nazočnost najviših športskih dužnosnika - g.  Glavni tajnik Hrvatskog Roggea, predsjednika MOO-a, g. Hickeya i g. Kozlowskog, olimpijskog odbora predsjednika i dopredsjednika Europskih olimpijskih odbora, te političkih dužnosnika Hrvatske, obilježen je i proslavljen Secretary General of the taj značajni jubilej. Croatian Olympic Committee Nismo posustali ni u daljnjem poboljšanju razvojnih programa za športaše i trenere, niti smo zanemarili razvoj športa na lokalnoj razini. Gotovo 7500 sudionika (7000 polaznika te 500 predavača) sudjelovalo je u edukativnim programima Hrvatske olimpijske akademije.

Josip Čop, dipl. oec.

Godinu smo zaključili proglašenjem najboljih športašica, športaša i trenera te ambiciozno krenuli u Novu godinu u kojoj nas, kao glavni cilj, očekuju Olimpijske igre u Londonu. Naravno, uz nadu da će naši športaši nastaviti s tradicijom dosadašnjih uspjeha. Svima vam sretna, uspješna i zdrava 2012. godina.

Dear Reader, Many significant events occurred during the recently finished 2011. On the sports field we can be proud of the fact that Croatian athletes won 139 gold, 124 silver and 147 bronze medals (410 in total) at major events. This information tells us, again and again, that the sports was, as always, the most successful promotional tool of the Republic of Croatia worldwide. On the business plan, we surely must highlight the beginning of broadcasting on Sports television, the one of a kind in the world, whose founder and sole owner is an Olympic Committee. In just five and a half months, SPTV managed to begin broadcasting of its program, which has not been recorded anywhere or ever. This year the Croatian Olympic Committee also celebrated the twentieth anniversary of its founding. This significant jubilee was marked and celebrated on the grounds of SRC (sports recreational centre) Jarun and at the HNK (Croatian National Theatre), in the presence of top sports officials (Mr. Rogge, IOC President), Mr. Hickey and Mr. Kozlowski (chairman and vice-president of the European Olympic Committees) and the Croatian political officials.

Prijevod:

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

Tisak:

We did not lose steam in even further improving of development programs for athletes and coaches, nor did we neglect the development of sport at local level. Almost 7500 participants (7000 students and 500 speakers) took part in the educational programs of the Croatian Olympic Academy.

Naklada:

We rounded this year with awarding the best female and male athletes and coaches, and we ambitiously headed to the New Year in which we, as a major goal, have London Olympics to look forward to. Certainly, with the hope that our athletes will continue the tradition of past sporting successes.

N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, 10 000 Zagreb Tehničar Copyservis Kranjčevićeva 25a 10 000 Zagreb 2000 primjeraka

www.hoo.hr hoo@hoo.hr

We wish you all a happy, successful and healthy 2012! 5 Olimp


Veliki dan hrvatskog športa

2011. Tekst: ZLATKO KARLO Fotografije: HINA

Godina za nama donijela je hrvatskom športu mnoštvo dobrih rezultata, pregršt medalja i velikih uspjeha. Nadamo se da je 2011. bila odlična najava za ovogodišnje Olimpijske igre u Londonu

Olimp 6


sjajna najava za London

7 Olimp


Veliki dan hrvatskog športa

V

eliki dan hrvatskog športa, doista je pravi naziv za tradicionalnu proslavu Hrvatskog olimpijskog odbora krajem svake kalendarske godine. Svečanost športa na kojoj se dodjeljuju nagrade i priznanja najboljima i najzaslužnijima za sve one rezultate, uzbuđenja i pobjede koje su nam naši športaši priuštili kroz godinu. Kao što je u pozdravnom govoru rekao predsjednik HOO-a Zlatko Mateša - to je prvenstveno svečanost športaša, njihova večer. Josip Čop, glavni tajnik, u uvodu je prisutnima otkrio da su hrvatski športaši u 2011. godini osvojili čak 410 medalja! Također je istaknuo da je HOO u godini što je za nama proslavio 20. rođendan, te da su prvi nacionalni olimpijski odbor na svijetu koji ima svoju televiziju.. Kroz priredbu sjajno je brodio voditeljski par Barbara Kolar i Ivica Blažičko, nazvavši je festivalom športa i kulture, jer je u sklopu svečanosti bilo i pjesme, svirke, plesa, a i dramske recitacije... Jedna od tradicionalnih nagrada nazvana je po našem istaknutom olimpijsku kanuistu Matiji Ljubeku, a dodjeljuje se svake godine kao najviše priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora pojedincima za životno djelo u području športa u znak priznanja i časti za osobit doprinos u športu, te udrugama koje su pridonijele razvoju pojedinih područja športa, od tjelesne i zdravstvene kulture djece i mladeži, športsko-rekreacijskih aktivnosti do razvoja određenog športa ili športa u cijelosti.  Ovogodišnji laureati koji su se okitili tim prestižnim priznanjem su Krunoslav Sabolić, novinar i košarkaški djelatnik, nogometni trener Mirko Jozić, poznat po svom radu s mladima (izbornik one čuvene čileanske generacije juniora koja je na SP-u osvojila prvo mjesto ’87. godine), Duško Antunović, prvi hrvatski vaterpolo izbornik (koji zbog bolesti nije mogao doći pa je umjesto njega nagradu primio sin Franko, također vaterpolist), Atletski športski klub Zadar u čije je ime nagradu primio dr. Marko Prenđa te Rukometni klub Zamet (nagrada je uručena predsjedniku Zlatku Koliću). Nagrada za najuspješnijeg trenera otišla je u ruke dvojici trenera čiji su puleni obilježili ovu godinu, i koji su Olimp 8

Najuspješniji športaši u 2011: Ivica Kostelić i Ana Zaninović

Nagrada za najuspješnijeg trenera: Ante Kostelić i Toni Tomas


Nagrada za fair play: Marko Matić, Tudor Bilić, Ante Botica, Mate Žaja, Vedran Rožić, Mario Škrlj (slika gore) Nagrada HOO-a za najuspješniji par: Igor Marenić i Šime Fantela (slika desno) Godišnju nagradu Matija Ljubek primili su: Zlatko Kolić, Marko Prenđa, djeca Duška Antunovića - sin Franko i kći Nađa, Mirko Jozić. Na slici nedostaje Kruno Sabolić. (slika dolje)

9 Olimp


Veliki dan hrvatskog športa

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović, premijer Zoran Milanović i hrvatski predsjednik Ivo Josipović

osvojili nagrade za najuspješnije športaše u 2011. godini. To je Toni Tomas, taekwondo trener koji je sa sestrama Zaninović od njihovih početaka, te Ante Kostelić, otac i trener Ivice. Ante je bio zanimljiv kao i uvijek: - Otkako sam na neki način režiser, trener, ne volim svjetla pozornice, više volim biti izvan domašaja reflektora, ali mi je drago da tu ne stojim sam, već da je uz mene i jedan mladi trener. Toni Tomas je bio vidno uzbuđen: - Nisam ni sanjao kada sam počinjao prije 12 godina s ovim poslom, da ću se naći na ovoj pozornici s trofejom u rukama, i još u društvu velikog trenera koji je toliko zadužio Hrvatsku. Blanka Vlašić, naša najbolja atletičarka, srebrna sa SP 2011. godine, i to u nemogućim uvjetima, još nezaliječena,

dobitnica je nagrade za Promicatelja Hrvatske u svijetu. Umjesto odsutne Blanke nagradu je primio Luciano Sušanj iz Atletskog saveza Hrvatske. Posebno priznanje HOO-a za promicatelja športa dobio je hvarski doajen Vinko Vicko Šoljan, zaslužan za razvoj mnogo športova na Hvaru, a posebno vaterpola i daljinskog plivanja. Vicko je utemeljio svjetski poznati i priznati Faros maraton. Također, i Ana Jelušić je dobila priznanje MOO-a kao ambasador Olimpijskih igara mladih. Nagrada za fair play jedna je od najdražih športašima. Ona je otišla u ruke jedriličarskom klubu Trogir i posadi jedrilice Polar 2. Oni su se na tradicionalnoj Viškoj regati istaknuli u spašavanju posade jedrilice Paikea koja je doživjela havariju pri buri od 30-ak

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop

Olimp 10

čvorova, spustivši jedra i vrativši se po unesrećene, kako bi ih izvukli iz mora i utoplili, zanemarivši pri tome borbu za plasman. Ova im nagrada, rekli su, strašno puno znači jer su mali klub i drago im je kad se čuje za njih. Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora “Šport i društvena odgovornost” dobile su Sportske novosti za kontinuirano praćenje i promicanje športa kroz svih 66 godina izlaženja ovog jedinog športskog lista u Hrvatskoj. Nagradu je iz ruku člana MOO-a Antuna Vrdoljaka primio direktor SN Janko Goleš, istaknuvši kako je to priznanje svim generacijama novinara SN koji su godinama sukreatori športa u Hrvatskoj. Momčad godine je vaterpolska reprezentacija koja je na SP-u u Šangaju osvojila broncu. Nije ih bilo na pozornici, ali se nisu odmarali, već su se pripremali zajedno s Talijanima u Padovi. Perica Bukić je primio nagradu u njihovo ime i obećao da će se u 2012. godini potruditi obraniti naslov prvaka Europe iz Zagreba od prije dvije godine, a iz Londona donijeti medalju. A vaterpolisti priznaju, kazao je, samo najsjajnija odličja... Za najbolji ženski sastav proglašena je streljačka reprezentacija koja je na seniorskom EP u zračnoj pušci osvojila srebro, u sastavu Snježana Pejčić, Suzana Cimbal Špirelja i Sandra Vitez. Hrvatski jedriličari Šime Fantela i Igor Marenić osvojili su brončanu medalju u klasi 470 na SP u jedrenju u Australiji, pa im je i pripala nagrada HOO-a za najuspješniji par. Nisu se dali “navući” na velike riječi i bombastične najave, tek su u svom stilu, ova dva sjajna momka rekla: - Radit ćemo’ ka’ pasi za London, pa što bude! Najbolji športaš u 2011. je, naravno, bez konkurencije, Ivica Kostelić koji će dugo pamtiti godinu u kojoj je visoko u zrak podignuo veliki Kristalni globus. Prava naplata za svih onih 9 operacija desnog koljena, te tko zna koliko još “sitnijih operativnih zahvata”... Ivica na krovu svijeta, Veliki globus i još dva mala u prošloj godini. I on je bio skroman u najavama dolazeće godine, nakon zahvale za trofejom: - Znam da ljudi puno očekuju od mene, da ih zanimaju samo prva mjesta i medalje, ali svi ovi športaši okupljeni ovdje znaju ipak što je najvažnije u svakom športu: to je koncentracija na


Ana Jelušić je od člana MOO-a Antuna Vrdoljaka dobila priznanje kao ambasador Olimpijskih igara mladih (slika gore lijevo) Momčad godine su vaterpolisti, a nagradu je iz ruku operne pjevačice Martina Tomčić primio Perica Bukić (slika gore desno) Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora “Šport i društvena odgovornost” primio je direktor Sportskih novosti Janko Goleš (slika lijevo) Posebno priznanje HOO-a za promicatelja športa veslački olimpijac Igor Boraska uručio je hvarskom doajenu Vinku Vicku Šoljanu (slika dolje lijevo) Najbolji ženski sastav: Sandra Vitez i Suzana Cimbal Špirelja. Na slici nedostaje Snježana Pejčić (slika dolje desno)

11 Olimp


Veliki dan hrvatskog športa ono što trebaš napraviti. Kod mene je to - skijati što brže. Na kraju je ostao izbor za najuspješniju športašicu. Možda nekome neočekivano, HOO je najboljom proglasio Splićanku Anu Zaninović, svjetsku prvakinju u taekwondou u kategoriji do 53 kilograma. Njezina medalja ima dodatnu vrijednost ako se zna da je godinama Hrvatska u svjetskom vrhu u ovom borilačkom športu (koji ima čak 197 država-članica!), ali da još nikada nije imala svjetsku prvakinju. Ana, vrlo elegantna, u crnoj blještavoj haljini, s pozornice se zahvaljivala svima: - Bolje se osjećam u trenirci, to je ipak moja radna oprava... Zato sam i nagovarala sestru Luciju da dođe na

pozornicu zamijeniti me, jer njoj govori bolje idu. Ionako nitko ne bi primijetio razliku, baš kao nekada u školi - našalila se na kraju naša najbolja športašica koja je i u 2012. godini najavila velike rezultate, pogotovo što se radi o olimpijskoj godini. Proslavi Velikog dana hrvatskog športa prisustvovali su hrvatski predsjednik Ivo Josipović, premijer Zoran Milanović te ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović. Predsjednik Vlade Zoran Milanović kazao je da su športaši doista najveći ambasadori svoje zemlje, jer za njih se zna svuda u svijetu, a za političare, recimo, ne. Predsjednik Josipović poželio je pak našim športašima puno uspjeha na Igrama u Londonu...

→ Summary ←

Great day for Croatian sports is a traditional celebration of the Croatian Olympic Committee, held at the end of each calendar year. It is a celebration of sports where awards are given to the best and most meritorious sportsmen for all the scores and wins that Croatian athletes achieved in 2011. The best athlete, without competition, is Ivica Kostelic. He was a convincing winner of the World Ski Cup, and along to the large crystal globe he also won two small ones (slalom and combined). Somewhat surprisingly (given that many predicted Blanka Vlasic as winner), the athlete of the year was Ana Zaninovic, world champion in Taekwondo, in category of up to 53 kilograms. The team of the year is the water polo team, who won the bronze medal at the World Championship in Shanghai, and the best female team is the shooting team with Snjezana Pejcic, Suzana Cimbal Spirelja and Sandra Vitez, who won the silver medal at the European Championship in air rifle. Croatian sailors Sime Fantela and Igor Marenic won the bronze medal in the 470 class at the Sailing World Championship in Australia, so the Croatian Olympic Committee gave them the award for best couple. The Award for Lifetime Achievement “Matija Ljubek” went to James Sabolic, Mirko Jozic, Dusko Antunovic, Athletic Club Zadar and Handball Club Zamet; Trogir Sailing Club won the award for fair play; awards for the most successful promoters of Croatian sports in the world were given to Blanka Vlasic and Vinko Soljan; and finally the award for best coach went into hands of a ski coach Ante Kostelic and taekwondo coach Toni Tomas. The conclusion of the ceremony is that the year behind us brought great results to Croatian sports, many medals and great successes which is all one great introduction into this year’s Olympic Games in London. The celebration of this great day of Croatian sports was attended by the Croatian President Ivo Josipovic, Prime Minister Zoran Milanovic and Minister of Science, Education and Sports Zeljko Jovanovic.


Legende

Olimpijski u srcu plamen P

Tekst: DENIS LUGARIĆ Fotografije: Hrvatski športski muzej

U klizanju je prošla gotovo sve: sudjelovala je na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, osvojila pet Zlatnih pirueta te bila srebrna na Europskom prvenstvu 1981. u Innsbrucku. Danas ugledna liječnica, posebno se rado sjeća trenutka kad je upalila olimpijski plamen u Sarajevu Olimp 14

remda je prošlo već gotovo 28 godina, teško je zaboraviti trenutak kada je najbolja hrvatska klizačica svih vremena Sanda Dubravčić-Šimunjak upalila olimpijski plamen na sarajevskom stadionu Koševo. Trenutak koji je obilježio, ali i zaokružio njezinu sjajnu športsku karijeru. Tada je postala tek treća žena u povijesti koja je imala tu čast, ali prva na zimskim olimpijskim igrama. Prije nje to su učinile tek meksička atletičarka Norma Enriqueta Basilio de Sotelo u Ciudad de Mexicu 1968. i kanadska gimnastičarka Sandra Henderson u Montrealu 1976. Od tada se mnogo toga dogodilo. Sanda je postala gospođa, majka sinkronizirane klizačice Tene, diplomirala je na medicinskom fakultetu, potom i doktorirala. Danas je prim.dr.sc Sanda Dubravčić-Šimunjak, dr.med., specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije. Nekada je nosila kostime sa šljokicama, a danas bijelu kutu. No, jedno se ipak nije promijenilo - i dandanas mora odgovarati na pitanja kako se osjećala na Koševu. - Paljenje olimpijskog plamena u Sarajevu 1984. je sasvim sigurno najveće priznanje u mojoj karijeri. Teško je opisati te osjećaje. Bila je to ogromna čast - kazala je sa smiješkom u svojoj ordinaciji na Zavodu za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju na Svetom duhu. Jeste li imali tremu. Jesu li vam se možda zatresle ruke? - Ne, nisam, premda je u zadnji trenutak došlo do promjene u sce-

nariju… Veću sam tremu imala na natjecanju. Bila sam uistinu ushićena na tom otvaranju Igara, cijeli stadion je bio ushićen. Atmosfera je bila sjajna. Glazba, ljudi, ambijent, sve te to ponese. Bila sam opuštena, mahala sam našim športašima, mojim klizačima iz drugih država, bilo je baš fantastično. U klizanju je prošla gotovo sve. Bila je nacionalna prvakinja, sudjelovala je na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, osvojila pet Zlatnih pirueta te bila srebrna na Europskom prvenstvu 1981. u Innsbrucku. Nakon prekida karijere bila je sudac, član sudačke komisije Zlatne piruete, predsjednica Zdravstvene komisije Zlatne piruete, bila je članica Izvršnog odbora Hrvatskog olimpijskog odbora te šef naše delegacije 1992. godine, kada smo samostalno nastupili na prvim ZOI u Albertvilleu, ali i kasnije u Lillehammeru 1994. Od 1998. godine je jedan od sedam medicinskih savjetnika Međunarodne klizačke federacije što je iznimno priznanje. Time je spojila dvije velike ljubavi - klizanje i medicinu. - Nas je samo sedam iz cijelog svijeta. To mi je veliko zadovoljstvo, a da ne kažem kakva je to čast za mene osobno, ali i za našu zemlju - dodala je. Često ste na velikim natjecanjima i pratite zbivanja u klizanju. Može li se usporediti klizanje nekada i danas ? - Razlika je ogromna. Neusporediva. U moje vrijeme su se trenirali obavezni likovi i oni su zauzimali veliki dio treninga. Od kada su oni


Najveći uspjeh srebro na EP Rođena je 24. kolovoza 1964. u Zagrebu. Sa šest godina je krenula na svoje prvo državno prvenstvo. Na svom prvom juniorskom SP-u 1976. godine u Megeveu bila je sedma, a nastupila je na osam EP-a i šest SP-a. Rezultat karijere je ostvarila na EP-u u Innsbrucku 1981. osvojivši srebro. Bila je to prva medalja za umjetničko klizanje u Hrvatskoj. Nastupila je i na ZOI u Lake Placidu 1980. (11. mjesto) , te četiri godine kasnije u Sarajevu (10. mjesto) gdje je imala čast upaliti olimpijski plamen. Od klizanja se oprostila na Zlatnoj pirueti u Zagrebu 1984. Upisala je medicinu i u roku diplomirala, a potom i magistrirala, te doktorirala. Bila je članica Izvršnog odbora Hrvatskog olimpijskog odbora te šef naše delegacije 1992. godine, kada smo samostalno nastupili na prvim ZOI u Albertvilleu, ali i kasnije u Lillehammeru 1994. godine. Od prosinca 1998. godine jedna je od sedam medicinskih savjetnika Svjetske klizačke federacije.


Legende

‘Napredovalo se u skokovima, piruetama, novim koracima, okretnosti, koreografiji, u svemu. Katarina Witt je u Sarajevu osvojila zlato sa dva različita trostruka skoka, a danas to nije dovoljno niti za finale’ ukinuti sve je okrenuto slobodnom dijelu - kratkom i slobodnom sastavu. Napredovalo se u skokovima, piruetama, novim koracima, okretnosti, koreografiji, u svemu. Katarina Witt je u Sarajevu osvojila zlato sa dva različita trostruka skoka, a danas to nije dovoljno niti za finale.

S Moranom Paliković Gruden, predsjednicom HKS-a

Kako ste uopće krenuli na klizanje ? - Klizati sam počela sa četiri i pol godine kada su me roditelji odveli na Šalatu. Preko ljeta sam se bavila koturaljkanjem također na Šalati. Ja sam bila ne samo seniorska prvakinja bivše države u klizanju, već i u umjetničkom koturaljkanju. Međutim, kada su se zaredali dobri rezultati u umjetničkom klizanju, prekinula sam s koturaljkanjem i ljeta provodila trenirajući u Francuskoj, Americi, Italiji..., s obzirom da u Zagrebu ljeti nije bilo leda. S 12 godina sam prvi put bila na EP-u, s 13 na SP-u. U Hrvatskoj je danas veliki problem nedovoljan broj ledenih ploha za treninge. Kako ste se vi snalazili ? - U moje vrijeme bilo je još gore. Mi smo svi zajedno bili na ledu - od onih s pet godina do nas reprezentativaca. Znalo se događati da u skoku moram izbjeći neko dijete, pa bi to završilo padom. Situacija je bila zaista teška. No, ja sam koristila svaku mogućnost za trening. Često sam trenirala ujutro od 7 do 7.45, prije škole, pa su me roditelji autom vozili u školu. Zvali smo to “ledeni predsat”. Druga su to bila vremena... Znači spartanski uvjeti ? - Bilo je teško, jer sam išla u redovnu Olimp 16

osnovnu i srednju školu. Znala sam direktno s aerodroma juriti na nastavu. Tada nije bilo sponzora i na OI u Sarajevu sam nastupila s klizaljkama koje su mi kupili roditelji. Vjerujem kako do uspjeha vodi uvijek ista formula: 10-15 posto talenta, a ostalo je samo naporan rad i trening. Nekada se u klizanju moglo zaraditi jedino na revijama. Jeste li razmišljali o takvim nastupima? - Vrhunski klizači su odlazili u revije na ledu zbog novaca. I ja sam dobivala ponude za nastupe na revijama, ali nisam želja živjeti u cirkusu. Jer to je baš putujući cirkus na ledu. Ja sebe nisam našla u tome. Željela sam završiti fakultet i okrenuti se medicini. Smatraju vas prvom damom Zlatne piruete. Osam puta ste nastupali i osvojili osam odličja, pri čemu pet zlatnih. Danas ste u Organizacijskom odboru. Dojma smo kako Pirueta svake godine ima sve više problema, a najviše financijskih… - Pirueta se održala i u prosincu ove godine, bilo je to njezino 44. izdanje… Mene najviše boli što nismo iskoristili priliku da Pirueta postane jedno od natjecanja u Svjetskom kupu. Imali smo priliku, ali smo je propustili. Nažalost, zbog toga je kvaliteta pala jer je najboljima Zagreb izvan kalendara natjecanja. Nekada su u Zagreb dolazili olimpijski pobjednici i svjetski prvaci, a danas je to rijetkost. Zakazala je i naša publika, premda su ulaznice besplatne, ali je činjenica da nema nekih jakih hrvatskih imena koja bi privukla ljude u Dom športova. Veća je posjećenost trofeja Zagrebačkih pahuljica, nego Piruete. To boli, jer Pirueta je sinonim zagrebačkog klizanja. Kakva je danas situacija u našem klizanju? - Neugodno mi je to reći, ali katastrofalna. Perspektiva je jako loša. Imamo trenere, imamo uvjete, ali očito nema dovoljno rada. Nadam se kako će ipak netko od mladih iskočiti... 

→ Summary ←

Skater Sanda Dubravčić was born on 24 August 1964, in Zagreb. When she was six she embarked on her first national championship. On her first Junior World Championship in 1976, in Megeve, she placed seventh, and in total she competed in eight European and six World Championships. She made her best career result at European Championship in Innsbruck, in1981, winning a silver medal. It was the first Croatian medal in figure skating. She performed at the Winter Olympics in Lake Placid in 1980 (11th place), and four years later in Sarajevo (10th place) where she had the honor to light the Olympic flame. She bid her farewell to skating at the Golden Pirouette in 1984, in Zagreb. She enrolled to a medical university and graduated on time, then also got her Master and Doctoral degrees in that same field. She was a member of the Executive Board of the Croatian Olympic Committee and head of our delegation in 1992, when we independently performed at the first Winter Olympics in Albertville, and later in Lillehammer in 1994. Since December 1998 she is one of seven medical consultants of the World Skating Federation.

Suprug doc. Boris Šimunjak, kći Tena i Sanda


Olimpijske nade

P

livač, europski prvak, pa svjetski i europski doprvak, 17-godišnji junior... Na ove bismo generalije bez problema nalijepili nekoliko etiketa i strpali Mihaela Vukića u ladicu s ostalim nadarenim, vrijednim i marljivim klincima predanim športu kojim se bave. Naravno, njegovu bismo datoteku svrstali na sam vrh ovoga imaginarnog foldera, jer takve rezultate ne susrećemo često. I da to napravimo, ne bismo pogriješili. Mihael, kažu oni koji ga dobro poznaju, posjeduje sve navedene kvalitete. Ostale poveznice s vršnjacima koji dominiraju u svojim športovima? U priči o momku iz Zaboka teško ćete ih pronaći, jer ih zapravo ni nema.

Započnimo onda tim redoslijedom. Električni bas u rukama mu je barem dva sata dnevno. - Sviram kada dođem iz škole, rano poslijepodne. Priuštim si i navečer koji sat. Jednostavno, gušt mi je i opušta me. Na pitanje o plivačkim uzorima ne daje konkretan odgovor, dok je glazbeni uzor ispaljen iz topa: John Campbell, basist grupe Lamb Of God. Da može birati između ulaska u tijelo bilo kojeg plivača ili dotičnog kosatog gospodina koji “rastura” sa žicama u rukama, ne bi dvojio ni sekunde. - Ma kakvi športaši, odgovor je, bez ikakve dvojbe - Campbell. Čovjek je božanstvo! Plivače cijenim, ali ipak ne toliko.

Zagorski

torpedo Tekst: TOMISLAV POLJAK Fotografija: CROPIX

Plivač iz Zaboka Mihael Vukić (17) vrhunski je potencijal, perjanica zagorskoga kraja koji već dugo nije dao športaša njegova kalibra. Vjeruje da će olimpijski debi imati već u Londonu Dečko će bez problema priznati da “ne prati previše šport jer mu je pomalo dosadan” ili da “pogleda plivanje kada je na televiziji, ali ne zna baš mnogo vrhunskih plivača”. Dakle, Mihael Vukić vrhunski je športski potencijal kojeg biste se, sudeći prema njegovim izvanbazenskim karakteristikama, možda i bojali gurnuti u vodu da se ne utopi... - Nisam baš “lud” za medijima, više mi se ne da nego što mi se da pričati o sebi - započet će 17-godišnjak iz kojeg je mnogo lakše izvući riječi kada se prebacimo na teme kao što su glazba ili obrazovanje nego plivanje.

Olimp 18

Na opasku o plivačima kao mahom obrazovanim, uljuđenim tipovima s vrijednim diplomama u rukama, mladi Zabočanin odgovara jako zrelo. - Nikada ne bih tako generalizirao, prvo uvijek pružim nekome šansu da ga upoznam, da me razočara ili oduševi. Upoznao sam puno plivača koji se uklapaju u taj kalup, ali i dosta onih koji nisu takvi. Ista je situacija kada su u pitanju predstavnici nekih drugih športova. Sam će se pobrinuti da se uklopi u ovu predrasudu o “lijepim, pametnim i obrazovanim plivačima”. Sjedinjene Američke Države obećana su zemlja

brojnih hrvatskih plivača. - Već sam razgovarao sa starijim kolegama koji su bili “preko bare”. Daju mogućnost obrazovanja i plivačkog napretka, nešto što možemo samo sanjati u Hrvatskoj. Nažalost, sudbina nam je bijeg u SAD. A na tamošnjim se sveučilištima već uvelike priča o plivačkom torpedu iz Zaboka. Na regrutacijskim internetskim stranicama mnogih koledža njegovo je ime pri vrhu prioriteta, a sve zahvaljujući sjajnoj 2011. godini. Dakle, što je sve Mihael napravio u


proteklim mjesecima, što ga je promoviralo u najvruću priču pomalo usnulog hrvatskog plivanja? - Naslov europskog prvaka na 50 metara delfin i doprvaka na 50 metara slobodno najveći su uspjesi, jači i od naslova svjetskog viceprvaka na 50 delfin. Jednostavno, na beogradskoj kontinentalnoj smotri u srpnju, postigao sam odlične rezultate, bolje nego mjesec dana kasnije u Limi. Odlazak u Peru, osim po dobrim rezultatima, pamtit će i po iskustvu upoznavanja s potpuno nepoznatom kulturom.

- Sve je bilo prljavo, kako bi mi Zagorci rekli - zmazano. Vozili smo se u starim, odrpanim busovima i jeli čudnu hranu, jako sirovu i mnogo goru od naše. U bazenu je startni blok bio loš, ali i natjecanje je bilo kalendarski preblizu EP-u, pa nismo stigli napraviti ozbiljne pripreme. Zbog svega toga je rezultat postignut u Peruu i više nego zadovoljavajući. Nakon juniorskih uspjeha, krajem godine bacio se na ozbiljnije, seniorske obaveze. U prosincu je na rasporedu bilo seniorsko Europsko prvenstvo u malim bazenima u poljskom Szczeci-

nu, za koje je pripreme odradio u Bugarskoj i talijanskom Maso Cortu. Ipak, nakon odrađivanja obveza u malom, slijede prave stvari u 50-metarskom bazenu. B norma za olimpijske igre u Londonu već je isplivana, ali cilj je isplivati i A normu u barem jednoj od dviju paradnih disciplina. - Kako se na Olimpijskim igrama ne pliva 50 delfin, glavna će stvar biti spreman za dvostruko dužu dionicu. Zato ćemo dodatno raditi na mojoj izdržljivosti. Uz 100 delfin, probat ćemo i s 50 slobodno, iako je norma tu teže dohvatljiva (22.10 sekundi,

19 Olimp


Olimpijske nade

‘Naslov europskog prvaka na 50 metara delfin i doprvaka na 50 metara slobodno najveći su uspjesi, jači i od naslova svjetskog viceprvaka na 50 delfin. Jednostavno, na EP u Beogradu, postigao sam odlične rezultate, bolje nego mjesec dana kasnije na SP u Limi’

op. a.). Volio bih do ožujka isplivati norme da se mogu u miru pripremati za London, ali prihvatit ću norme kada god da dođu. S obzirom da je u bazenima od malih nogu, od prvog razreda osnovne škole, nastup na Olimpijskim igrama doživljava kao vrhunac športskih ambicija. Kao 11-godišnjak odlučio se sasvim ozbiljno posvetiti plivanju, kada je na prijedlog trenera odabrao delfin i slobodno, kao stilove u kojima će pokušati uspjeti. Ne brine ga što je upravo u njegovim disciplinama najveća konkurencija u plivačkom svijetu.

- Stvari su vrlo jednostavne: ako sam dobar, uspjet ću u bilo kojoj disciplini, a ako nisam, mogu i sam plivati u bazenu. Imam još puno prostora za napredak u oba stila. Primjerice, previše dižem glavu u delfinu i kada to popravim bit ću mnogo brži - zaključio je mladi Zabočanin, športska perjanica zagorskoga kraja, koji već dugo nije dao potencijal njegova kalibra. “Bregi” su ga odgojili i športski razvili, a očito će ga Amerika formirati, kao čovjeka i plivača. Nadajmo se, na radost Zagorja i cijele Hrvatske. 

→ Summary ←

Mihael Vukić became one of the most interesting Croatian swimming stories this year. This seventeen year old from Zabok first won the title of the European junior champion and vice champion in July, and then, a month later, silver medal at the review of the best juniors of the world. This labeled him as the greatest hope of domestic swimming and a candidate to succeed Duje Draganja, Milos Milosevic and other large Croatian “torpedoes”. Outside the pool, Vukic hardly fits the stereotype of a young, promising athlete to whom sport is usually everything in life. High school student fascinated by good music, who spends two hours a day playing electric bass, is more fascinated with the life and work of John Campbell, his favorite bass player, then any swimmer. He admits that he almost doesn’t follow-up sport at all, and even swimming he watches only occasionally, “when he comes by it on television.”


Mathias Zdarsky demonstrira svoju skijašku tehniku


Nastanak modernog športa: skijanje Tekst: ANA POPOVČIĆ

Iako danas gotovo isključivo skijamo radi užitka (odnosno športa), skijanje je jedan od onih brojnih športova (veslanje, jedrenje, jahanje, pucački i borilački športovi, itd.) koji svoje porijeklo vuku iz čiste ljudske potrebe

Od princa Haakona

Birkebeiner ratnici u bijegu sa dvogodišnjim prijestolonasljednikom

do Chamonixa N

etko je jednom rekao: „Skijanje je ples, a planina uvijek vodi“. I to je srž skijanja. Planina je uvijek gospodarica, sve određuje i njoj se prilagođavamo. I iako danas gotovo isključivo skijamo radi užitka (odnosno športa), skijanje je jedan od onih brojnih športova (veslanje, jedrenje, jahanje, pucački i borilački športovi, itd.) koji svoje porijeklo vuku iz čiste ljudske potrebe. Prema nekim sačuvanim pećinskim crtežima i predmetima, može se zaključiti da su se prastanovnici najsjevernijih dijelova našeg planeta kretali po snježnim prostranstvima pomoću neke naprave koju su stavljali na svoju obuću. Jedna od najstarijih „skija“, stara oko 4500 godina, pronađena je u Hotingu (Švedska), a najstariji crtež „skijaša“ (iz otprilike 2000. g. pr. Kr.) otkriven je u pećini na otoku Rødøy (Norveška). Skijaše spominje i danski kroničar iz 3. stoljeća Saxo Grammaticus, a spominju se i u finskim narodnim pjesmama. Bizantski pisac Prokopije (6. st.) navodi da su se skije upotrebljavale u vojnim pohodima, a švedski povjesničar Olaus Magnus (1490. - 1557.) opisuje u svojoj knjizi iz 1555. jednu pravu skijašku utrku. Nordijske zemlje prirodno su povezane sa skijanjem, pa je ono i sastavni dio mnogih skandinavskih mitova, legendi, ali i stvarnih povijesnih do-

gađaja. Godine 1206. za vrijeme građanskog rata u Norveškoj, dvogodišnji prijestolonasljednik Haakon Haakonsson bio je u opasnosti i sakriven u blizini Lillehammera. Dvojica Birkebeiner ratnika, Thorstein Skevla i Skjervald Skrukka, spasili su princa i prenijeli ga na skijama u sigurnost. Prešli su 55 km od doline Gudbrandsdal, preko dva planinska lanca do Rene u dolini Osterdal. Mladi princ, koji je kasnije postao norveški kralj, okončao je građanski rat, a njegov dramatičan bijeg s Birkebeiner ratnicima obilježava se u Norveškoj svake godine skijaškom utrkom, povijesnom dionicom između Lillehamera i Rene. Slična utrka pod imenom Vasallopet, održava se i u Švedskoj, a obilježava događaj iz 1520. godine. Tada je budući švedski kralj i začetnik poznate švedske vladarske kuće Vasa - Gustav Ericsson Vasa, pobjegao pred trupama danskog kralja Kristijana II. (koji je u to vrijeme vladao i Švedskom). Vasaloppet ski maraton (90 km) održava se

Utrka Vasaloppet kojom se obilježava događaj iz 16. st.

svake prve nedjelje u ožujku na sjeverozapadu Dalarne u Švedskoj, između mjesta Sälen i gradića Mora, i danas je jedna od najvećih i najpopularnijih utrka skijaškog trčanja. Od 17. stoljeća sve češće su prisutne i skijaške postrojbe u europskim vojskama. U norveškoj vojsci postojali su već 1733. posebni propisi za njih, a iz 1767. potječe zapis o natjecanjima tih jedinica u Oslu. Početkom 19. st. osnivaju se u Norveškoj prva skijaška udruženja. Godine 1868. zabilježena su prva organizirana skijaška natjecanja, a 1883. osnovan je u Husebyu Norveški skijaški savez (Norges Skivorbundet) koji je prvi proveo klasifikaciju nordijskih skijaških disciplina. Postupno, interes za skijaški šport raste i u susjednim zemljama, a potom dolazi i u zemlje srednje Europe. Popularnosti skijanja snažno su pridonijela dvojica polarnih istraživača: Šveđanin E. F. Nordenskjöld koji je 70-ih godina 19. st. vodio ekspediciju na Grenland, i Norvežanin Fridtjof Nansen (inače dobitnik Nobelove nagrade za mir 1922. godine) koji je 1888., sa svojom pratnjom također prešao na skijama Grenland i to opisao u knjizi Paa ski over Grenland (Skijama po Grenlandu). Taj putopis, objavljen 1890., ubrzo je preveden na više svjetskih jezika, Nansen je postao međunarodna zvijezda, a mnogi entuzijasti počeli su nabavljati skije iz Norveške.

23 Olimp


Nastanak modernog športa: skijanje

Pierre de Coubertin, osnivač modernih olimpijskih igara također na ideju nije gledao blagonaklono. Budući da su zimski športovi u to doba bili usko povezani uz skupa zimovališta i višu klasu, odbacio ih je pod izlikom da su to „snobovske aktivnosti za bogate“

Jedan od prvih skijaških klubova, Christiania Skiclub, osnovan je 1877. u Oslu, a nakon toga su osnivani klubovi redom: 1886. u Finskoj, 1887. u Češkoj, 1891. u Njemačkoj i Francuskoj, 1892. u Austriji i Švedskoj, 1895. u Rusiji, 1900. u SAD-u, 1902. u Švicarskoj itd. Dok je u skandinavskim zemljama skijanje nastalo iz potrebe komuniciranja, lova ili čak ratovanja, u alpskim zemljama ono se razvilo iz težnje ljudi za obilaženjem odnosno uživanjem u planinama. Takvo planinarenje pomoću skija počelo se razvijati 60-ih, 70ih i 80-ih godina 19. stoljeća, a oko 1900. već je imalo veliki broj pristalica. U početku su se u srednjoj Europi upotrebljavale već spomenute norveške skije s kojima je na padine Alpa prenesen i nordijski način skijanja. U želji da unaprijedi skijaški šport u svojoj zemlji - a inspiriran također Nansenovim prelaskom Grenlanda - austrijski planinar, gimnastičar i športaš Mathias Zdarsky (1856. -1940.) počeo je primjenjivati novi način skijanja, te je prilagodio nordijske skije specifičnostima alpskih

terena. Izumio je plužni način zaokretanja, skijao (kao i svi do tada) pomoću jednog dugog štapa, a nakon mnogih pokusa uveo je i do tada nepoznate metalne vezove. Ta tehnika, pa i skije i vezovi, poznati su pod nazivom Lilenfeld (po kraju u kojem je Zdarsky živio). Godine 1896. napisao je jedan od prvih skijaških udžbenika za alpsko skijanje Alpine Lilenfelder Skifahrtechnik (Lilenfeldska skijaška tehnika), a 1905. organizirao je jedno od prvih natjecanja u slalomu. Na natjecanju je nastupilo 24 skijaša, a Zdarsky je postao prvi pobjednik jedne službene utrke alpskog skijanja. No, događaj nije privukao veću pažnju javnosti, pa je 1922. Englez Arnold Lunn došao na ideju kraće, ali kompliciranije i teže slalomske utrke koja se publici puno više svidjela. Inače, Zdarsky je kao i većina ranih športskih inovatora bio iznimno svestran čovjek, pa se osim športom bavio i slikanjem i izrađivanjem skulptura, a za njegovog života nitko naravno nije ni pretpostavljao da je postavio temelje budućeg još kako popularnog športa, već je uglavnom smatran osobenjakom i ekscentričnim izumiteljem.


→ Summary ←

Godine 1905. osnovan je u Münchenu Srednjoeuropski skijaški savez (Mitteleuropäischer Skiverband) između Njemačke, Austrije i Švicarske, koji do 1908. djeluje kao jedina međunarodna skijaška organizacija u Europi. U Oslu je 1910. godine osnovana Međunarodna skijaška komisija koja priprema prijedloge i propise za međunarodna natjecanja i, surađujući sa skijaškim organizacijama, pomaže razvoj skijaškog športa, a 1924. konačno je formiran i Međunarodni skijaški savez (Fédération Internationale de Ski - FIS) u Chamonixu, pod čijim okriljem se održavaju sva međunarodna natjecanja u skijanju. Ideja o skijanju na olimpijskim igrama usko je vezana uz početak Zimskih olimpijskih igara. Klizanje i hokej na ledu našli su se na programu Ljetnih olimpijskih igara i prije prvih ZOI (klizanje 1908. u Londonu, a hokej 1920. u Antwerpenu), ali odmah je bilo jasno da ljeto nikada neće biti pogodno za organiziranje natjecanja u drugim zimskim športovima, prvenstveno u skijanju. Službeni prijedlog za organizaciju ZOI došao je 1911. od člana MOO-a talijanskog grofa Brunetta d’Ussauxa, koji je predložio da Stockholm, domaćin OI 1912., ili uključi zimske športove ili organizira zaseban događaj. Ta ideja bila je potpuno neprivlačna skandinavskim zemljama. Iako je bilo samo po sebi razumljivo da bi sjeverne zemlje dominirale zimskim športovima i najvjerojatnije osvojile većinu, ako ne i sve medalje, te zemlje su već više od desetljeća organizirale svoje vlastite Nordijske igre, kojih se nisu htjele odreći niti ih zasjeniti uvođenjem Zimskih olimpijskih igara. Nisu samo Skandinavci bili protiv

organiziranja zasebnih, zimskih igara. Pierre de Coubertin, osnivač modernih olimpijskih igara također na ideju nije gledao blagonaklono. Budući da su zimski športovi u to doba bili usko povezani uz skupa zimovališta i višu klasu, odbacio ih je pod izlikom da su to „snobovske aktivnosti za bogate“ (što je bilo pomalo ironično s obzirom na aristokratsko porijeklo i povlašteni društveni status ne samo Coubertina, već i velike većine članova Međunarodnog olimpijskog odbora). Ipak, MOO je izglasao potporu Zimskim igrama i one su se po prvi put trebale organizirati u Berlinu 1916. Taj plan je poremećen izbijanjem Prvog svjetskog rata, te je naknadno izglasan eksperimentalni dodatak Igrama 1924. u Parizu. Dodatak je nazvan Međunarodnim tjednom zimskih športova, a za mjesto događanja izabran je Chamonix. Igre su započele 25. siječnja 1924., trajale su 11 dana (usprkos nazivu), a sudjelovalo je 258 natjecatelja iz 16 zemalja. U početku su na programu ZOI od skijanja bile samo nordijske discipline, sve do 1936. godine i Garmisch Partenkirchena kada su po prvi puta u program uvrštene alpske discipline. I za kraj, zanimljivost koja još jednom ilustrira silne prijepore oko amaterizma, a koji su najsnažnije obilježili početak modernog športa: u Garmisch Partenkirchenu je bio zabranjen nastup učiteljima skijanja, radi čega su austrijski i švicarski skijaši odbili nastupiti!  LITERATURA: AA. VV. Enciklopecija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977. Ron C. Judd, The Winter olimpijskogs: An Insider Guide to Legends, the Lore and the Games, The Mountaineers Books, Seattle, 2009.

Although today we almost exclusively ski for pleasure (or sports), skiing is one of the many sports that draw their origin from pure human need. According to some preserved cave drawings and objects one can conclude that the ancient inhabitants of the northernmost parts of the Earth moved around snowy spaces using a device that they put on their shoes. One of the oldest “skis” around 4500 godina old was found in Hoting (Sweden), and the oldest drawing of “skiers” (from around 2000 B.C.) was discovered in a cave on the island Rødøy (Norway). From the 17th century on, ski troops are becoming more and more present even in European armies. In Norwegian army, already in 1733, there were special rules for them, and 1767 marks the beginning of recording of events of these units in Oslo. In the early 19th century the first ski associations were organized in Norway. While in the Scandinavian countries skiing resulted from the need of communication, hunting or even warfare, in the Alpine countries it developed from the aspirations of people for visiting or enjoying the mountains. In order to promote skiing in his country, an Austrian mountaineer, gymnast and athlete Mathias Zdarsky (1856 -1940) began to implement a new way of skiing, and adapted Nordic skis to the specifics of alpine terrain. The idea of skiing in the Olympics is closely related to the beginning of the Winter Olympics, but initially it was completely unattractive to Scandinavian countries, since they were already organizing, at that time, their own Nordic Games. In the end, the first Olympic Winter Games were organized in Chamonix in 1924.

The History of Skiing pronađeno na http://history. fis-ski.com

25 Olimp


MOO

M

eđunarodni olimpijski odbor odlučio je pokrenuti još jednu akciju kojom ljude na svim zemaljskim meridijanima i paralelama, uključujući i stare i mlade, i športaše i sve ostale, pokušava - pokrenuti! Službeno, akcija se zove „Pokažite najbolje!“, svojevrsan je nastavak olimpijske misli i ne tako davno pokrenute kampanje „Olimpijsko najbolje“. I ma koliko, u svim svojim elementima, nova akcija poziva da svaki čovjek da najbolje od sebe u bilo čemu čime se bavi, ipak u MOO-u ne mogu pobjeći Tekst: JURA OZMEC

Činjenica od koje u MOO-u kreću je nepobitna: ne mogu svi biti sudionici olimpijskih igara, još manje osvajati olimpijske medalje, ali je jasno da svatko može i treba u onome čime se bavi dati svoje najbolje!

Olimp 26

Pokažite

najbolje!


od činjenice da su vrh kampanje „Pokažite najbolje“ ipak okrenuli prema najmlađima i djeci. Činjenica od koje u MOO-u kreću je nepobitna: ne mogu svi biti sudionici olimpijskih igara, još manje osvajati olimpijske medalje, ali je jasno da svatko može i treba, u onome čime se bavi, dati svoje najbolje! I to je srž kampanje. Spot, koji se može pronaći i na web stranicama MOO-a (www.olympic.org) veliča trud. Vidjeti trud svjetski poznatoga olimpijca, primjerice atletičara Usaina Bolta, i odmah potom, u tom istom spotu, ne-

koga dječarca koji se prvi put u životu uopće pokušava uspeti uz konopac, zapravo je, u konačnici, poticaj na koji želi asocirati MOO. Pokažite najbolje, imajte i vi, baš kao i najbolji športaši na svijetu, svoju žutu liniju koja će vam biti pokretač, koja će biti cilj, zbog koje ćete pokazati svoje najbolje. I ne odustajte, jer nisu ni oni! Dakako, kad je poziv na akciju takav da se sami javljate, da sami snimate svoje pokušaje, da komentirate, da sve to radite gotovo interaktivno na stranici MOO-a (točnija adresa je: www. olympic.org/showyourbest), jasno je da je akcija namijenjena onima koji sve to mogu, znaju, hoće i u tome svemu uživaju, dakle ipak mlađoj populaciji koja uz to poznaje tehniku snimanja, jednostavne montaže, koristi se Facebookom i - razumije engleski jezik. No, baš zato je zanimljivija i neizvjesnija... Dakako, MOO nudi i nagrade za uratke - odlazak na OI u London je ona glavna nagrada ako baš vaš video bude izabran kao najbolji među mnogima koji pristignu, a tu su i satovi, razni suveniri i mnoge druge nagrade. Bez obzira bili izabrani za put u London, dobili neki dar ili ne, vaš video uradak konkurira i za završni spot kojega će stručnjaci vezani uz MOO izmontirati neposredno prije početka OI u Londonu. Dakle, isplati se ovih dana ne samo imati kameru, nego i snimiti sebe kako pokušavate svoje najbolje… Jasno, ako niste sigurni kojim bi se športom ili pokušajem športa mogli pozabaviti i to snimiti, možete do kraja siječnja potpuno besplatno ući u olimpijski muzej u Lausanni i to pokušati ustvrditi gledajući najnoviji postav muzeja, te se prisjetiti i nekih športova koji su nekoć bili sastavni dio Igara, a danas više nisu. Posebni dio muzeja posvećen je najboljima u zadnjih 20 godina, obrađene su Igre od 1992. (OI u Albertvilleu i Barceloni) do danas. Može vam biti zaista zanimljivo, jer se upravo uz tu godinu veže i početak Hrvatskoga olimpizma, odnosno prvih nastupa na OI športaša s hrvatskom zastavom kao simbolom neovisnosti Hrvatske. Dakako, s posebnim ponosom možete pogledati sve velike uspjehe hrvatskih športašica i športaša u tom razdoblju i osjećati se baš lijepo i nadmoćno. Posebno kad vidite kolike zemlje u zadnjih 20 godina nisu po športskim uspjesima ni blizu našoj. Ako ste u skoroj budućnosti u prilici

→ Summary ←

The International Olympic Committee has launched a campaign called “Show the best”. The fact the IOC starts from is undeniable: not everyone can participate in the Olympics, much less win an Olympic medal, but it is clear that everyone in what they do can and should give the most and best of them. The video spot, which can be found on the IOC web site (www.olympic.org) praises the effort. To see the effort of the world famous Olympian, for example athlete like Usain Bolt and immediately afterwards, in the same spot, some kid for the first time ever even trying to climb a rope, is actually and ultimately, an incentive that the IOC wants to associate to.

posjetiti ovaj muzej, svakako to učinite do 29. siječnja, budući da se muzej tog dana zatvara na 20 mjeseci! Naime, nakon osnivanja i otvaranja 1993., te djelomične obnove 2001., sad je došlo vrijeme za veliki remont, potpunu modernizaciju i proširenje. Veliki dio svakojake građe koja u muzeju postoji, omogućuje puno modernije i tehnološki naprednije sustave gledanja i posjeta, pa je to jedan od ključnih razloga cijeloj akciji. No, ako ste baš u Lausanni, ne bojte se da baš ništa iz bogatih zbirki neće biti dostupno posjetu. Naime, na brodu „Helvetie“, a to je također jedinstveni projekt, usidrenom već zadnjih 9 godina, te dopremljenog ispred samog muzeja, bit će smješten dio olimpijskoga muzeja. Na gotovo 6 tisuća četvornih metara, pronaći će se mnoštvo zanimljivih eksponata iz muzejskog postava. U muzeju očekuju da će za vrijeme trajanja rekonstrukcije muzeja, na brod zakoračiti između 100 i 200 tisuća ljudi. Također besplatno!  Literatura: Web stranica MOO-a (www.olympic.org) privatna arhiva

27 Olimp


GODINA 43 • BROJ 159 • PROSINAC 2011.

Povijest hrvatskog športa

MRDUJA - VIŠE OD REGATE (Herci Ganza Čaljkušić)-------------------------------------- str. 2 PREGRŠT KARATAŠKIH ODLIČJA (Besim Aliti)----------------------------------------- str. 6 Športski pečat Hitreca i Pandakovića (Ivica Buljan)--------------------------- str. 8 IN MEMORIAM: IZTOK PUC / PAVLE JURINA (Dražen Pinević)------------------------- str. 11

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X


80 GODINA TRADICIJe

Mrduja Tekst: HERCI GANZA ČALJKUŠIĆ Fotografije: Arhiva JK Labud

Mrdujska regata posebna je po mnogočemu. U njoj nema gubitnika. Osjetiti se dijelom mnoštva, podijeliti vjetar sa stotinama jedara, uhvatiti brazdu tradicije i odjedriti novu stranicu Labudove povijesti, znači biti pobjednikom ove kratke, ali drage, jedinstvene regate

J

edriličarstvo u splitskom akvatoriju plod je stila življenja, beskrajne ljubavi ljudi prema moru i brodovima kojom je ovdašnjim stanovnicima isprepleten cijeli životni vijek. Premda je prvi jedriličarski klub na području Hrvatske osnovan 1876. godine na otoku Krku te i danas djeluje kao JK Plav, a u Splitu je 1890. osnovan Rowing and Yachting Club Adria koji je djelovao do 1928. godine, osobito važnu ulogu za razvoj športskog jedrenja u Hrvatskoj odigrao je Jedriličarski klub Labud Po završetku Prvoga svjetskog rata, već 1918. godine, dvadesetak se splitskih gimnazijalaca, zaljubljenika u brodove, okupljalo prvo u prostoru brodogradilišta starog meštra Zuanina Košćine, a potom u potkrovlju kuće braće Kirhmajer, gdje su prema vlastitim nacrtima gradili prve gondole - sandoline i maštali o regatama i osnivanju svog kluba. Krajem kolovoza 1924. na plovu od ondašnjeg splitskog kupališta Bagno Polo na Matejuški do današnje Ville Dalmacije na Mejama i natrag, prvi su put Labudovi oci izjedrili na regatu 23 guca i pasare. Nakon dvije uspješne regate kojima privlače pozornost sugrađana i vlasti, rješenjem velikog župana splitske oblasti Ivana Perovića, 11. studenoga 1924. godine, Labud službeno postaje jedriličarskim klubom s Pravilnikom i prostorijama u daščari Pomorske sekcije splitske Klasične gimnazije. U siječnju 1925. godine sazvana je osnivačka skupština na kojoj je

2

izabrana uprava kluba u sastavu: Jakov Kirhmajer (predsjednik), Nenad Grisogono, Mirko Antunović, Duško Mladinov i Petar Ljubić. Labud je u međuratnom razdoblju, uz Hajduk, Gusar i Jadran, postao jezgrom splitskog športskog četverolista iz kojeg se rascvjetala legenda „najšportskijeg grada na svitu“. Jedna od povijesnih priča koju vezujemo za to razdoblje, a koja traje do danas, je Labudova Mrdujska regata, godišnja svetkovina pod jedrima koja se ne propušta. Ta prekrasna priča počinje u listopadu 1927. godine kada su stoljetnu svađu među Bračanima i Šoltanima kome pripada otočić Mrduja razriješili jedriličari Labuda, pretvorivši je u oazu športskog prijateljstva svih koji vole more i brodove, jedra i vjetrove. Tada je sedam bijelih labudova prvi put isplovilo iz splitske gradske luke na 22 nautičke milje dugu rutu oko Mrduje i natrag. Regatu je idejno osmislio predsjednik najstarijeg splitskog jedriličarskog društva “Adria” konte Toni Pavlović, koji je pobjedniku namijenio praktičnu nagradu - brijaći aparat sa sistemom za oštrenje britvica. Na jednoj od najljepših drvenih jedrilica koje i danas krase Labudovu lučicu, „Magimi“, konte Toni je prvi, nakon izjednačene borbe s aktualnim predsjednikom Labuda inžinjerom Žarkom Deškovićem na jedrilici „Lethe“, uplovio u cilj. Tako je i neobična nagrada dospjela u Pavlovićeve ruke


- više od regate Start jubilarne Mrdujske regate 2011. godine a danas se čuva u privatnom arhivu njegovih potomaka obitelji Nardelli. Sačuvana su imena svih sudionika prve Mrdujske regate. Uz Antuna Pavlovića sudjelovali su: Mirko Antunović, Ivo i Petar Asić, Vlado i Zvonko Bužančić, Milan i Žarko Dešković, Duje i Milorad Družeić, Mihovil Gattin, Lav i Nenad Grisogono, Frane Jukić, Jakov, Slavko i Zdenko Kirhmajer, Leo i Marin Lemešić, Dalibor, Petar i Zlatko Ljubić, Ivo i Frano Maroević, Ante Martinolić, Dragi Ljubić, Emil Mikasović, Dušan i Uroš Mladinov, Albert i Marin Pavlović, Andro Perišić, Vinko Reić te Miroslav i Neven Šegvić. Do Drugoga svjetskog rata Mrdujska regata imala je isključivo klupski karakter. Na 14 regata (koje su se redovito održavale pred kraj regatne sezone), od 1927. do 1940. godine neizostavno su sudjelovali svi aktivni „labudaši“ na jedrilicama svih kategorija, što je dopuštao aktualni pravilnik. Nažalost, sačuvani su tek podaci o nekim pobjednicima - Karlu Baumannu s „Ledom II“ 1932. godine, Lovri Krstuloviću s „Nerezinkom“ 1938., te Žarku Deškoviću s „Poletom“ 1939. godine. Nakon četverogodišnje ratne stanke Mrdujska regata se među prvima obnavlja već 1946. godine, a pobjedniku prve poslijeratne te ukupno 15. Mrduje, Bartulu Bonačiću s jedrilicom „Leptir“, pripada i titula „najbržeg broda godine u Dalmaciji“. Labud širi krila, a s njom i Mrduja nadrasta klupske okvire i postaje splitska, o čemu svjedoči sačuvani raspis regate iz 1951. godine koji dopušta sudjelovanje članovima ondašnjih klubova “Mornar” i “Vicko Krstulović” te se tijekom pedesetih broj jedrilica koje sudjeluju na regati redovito kreće iznad 20, da bi 1959. godine bilo zabilježeno čak 50 jedrilica „s razapetim špinakerima i balon flokovima“ koji su po laganom jutarnjem burinu iz splitske luke zaplovili prema Mrduji. Šezdesetih godina Mrdujska regata nadrasta splitske okvire, a „labudaši“ postaju domaćini jedriličarima iz klubova diljem Dalmacije i drugih krajeva zemlje, što je

„PODGORKA“ - NAJTROFEJNIJI MORNAREV KRSTAŠ Povijest Mrduje izvan Labudovih okvira prvi su počeli ispisivati prvi susjedi - jedriličari JK Mornar. Od 1947. do 2000. godine, na Mrdujskoj regati sudjelovala su 222 Mornareva broda koja su osvojila 67 prvih, 46 drugih i 42 treća mjesta. No, primat među najboljima pripada Mornarevom krstašu koji je pod imenom „Podgorka“, „Danica“ i „Sutjeska“ čak 11 puta bila najbrži brod Mrdujske regate. Prvi put pobjedu je “Podgorka” odnijela 1947. godine s kormilarom Štukom, drugi put pod imenom „Sutjeska“ 1948. s kormilarom Ivom Šatara, a idući pisani trag vodi nas do 1952. godine kad je pod imenom „Danica“ za pobjedničkim kormilom bio M. Ostojić. Ovaj je krstaš Mrduju osvojio i 1950., 1951., 1959. i 1964. godine. Godine 1972. i Posada „Podgorke“ 1976. godine pod 1975. pobjedvodstvom kormilara Andrije Sapunara ničkim krstašem kormilario je Tonći Mitrović, godine 1976. Andrija Sapunar, a 1990. godine Vlado Papić. U bogatom sazviježđu sjajnih pobjeda ovog „Mornarevog“ krstaša jedna je ostala zapisana zlatnim slovima. Godine 1975. kormilar Tonći Mitrović, zahvaljujući jakom južnom vjetru, koji je na mahove dosezao i do 7 bofora, odjedrio je mrdujsku regatnu rutu za samo 2 sata i 20 minuta što je pune 33 godine, do uspjeha „Shining maxi Umago“ 2008., bio rekord regate.

3


80 GODINA TRADICIJe

PRVI TRIJUMF BUDUĆIH ZVIJEZDA Na Mrdujskoj regati pehar se tradicionalno uručuje najmlađem sudioniku, ali i najbržem kormilaru u dobi od 18 do 21 godine pod imenom Pehar Tonka Bibića. Tako mrdujski pehar najčešće postaje prvim peharom budućih športskih zvijezda, a Mrduja osigurava sebi budućnost. No, dogodilo se 1987. godine da je mladost pobijedila iskustvo i ispisala još jednu zanimljivu mrdujsku štoriju. Osvajač pehara „Slobodne Dalmacije“ za ukupnog pobjednika na 56. Mrdujskoj regati bila je Labudova posada jedrilice „Lethe IV“. Ovaj put, međutim, njome nije kormilario njen vlasnik i pobjednik regate 1984. godine Vinko Jerković, već njegov sedamnaestogodišnji sin Niko. I svi ostali članovi posade bili su nepunoljetni srednjoškolci: Karlo Kuret, Stipe Marinović, Damir Bulić i Željko Šegvić koji su pobjedom u konkurenciji 96 brodova s oko 380 sudionika zabilježili pravi pothvat!

U NEMIRNOM VREMENU DOMINACIJA „NEMIRA“ Domovinski rat nije zaustavio tradiciju Mrdujske regate. Od 1991. do 1995. upisan je novi rekord u bogatu Labudovu knjigu uspjeha. Pet godina za redom jedan je kormilar osvojio prestižni naslov najboljeg na Mrdujskoj regati. Tko drugi nego jedan od najtrofejnijih labudaških natjecatelja svih vremena - Branko Širola sa svojim „Nemirom V“. Nemoguće je nabrojiti sve pehare i uspjehe koje je Širola osvojio tijekom pola stoljeća koliko je proveo pod „labudaškim“ jedrima. Od pobjeda na državnim prvenstvima 1958. u klasi L-5 s posadom Jelačić, Restović, 1976. s Filipom Zoričićem u klasi FD te 1988., 1992. i 1994. u klasi regatnih krstaša. Godina 1970. ipak je bila najuspješnija za ovog vrsnog jedriličara u malim klasama - s Antom Bracom Ivančićem kao kormilarom, osvojio je europsko srebro u klasi šljuka te prvo mjesto na XV. Prvenstvu Branko Širola - uzastopni Jadrana u jedrenju. peterostruki pobjednik Mrduje Širola je odsanjao pod jedrima mnoge “labudaške” snove, a pobjedama na Mrduji pet godina za redom njegov je „Nemir V“ podigao letvicu visoko i upisao uspjeh kakav će se teško ponoviti.

4

„Magima“ je jedna od najljepših jedrilica predratnog Labuda. Ime joj je nastalo kao složenica prvih slogova imena kćeri vlasnika kontea Tona Pavlovića - Mariana, Giustina i Margerita. „Magimu“ je poslije rata kupio jedan od Labudovih utemeljitelja Dalibor Ljubić te joj nadjenuo ime „Stanka“. upisalo nove rekorde u broju sudionika ove sve popularnije regate. Sredinom sedamdesetih dolazi do značajnijih promjena. Nakon što se 1974. godine jedna manja jedrilica uslijed jakog juga potopila, ukinuto je sudjelovanje malih klasnih jedrilica. Premda je u to vrijeme bilo nemoguće regatu osmisliti kao marketinški privlačnu i izdignuti je na razinu unosnog projekta, u organizacijskom smislu također je došlo do pozitivnih promjena pod vodstvom tadašnjeg predsjednika Borisa Vujnovića. U skladu s ondašnjim mogućnostima, zahvaljujući okretnosti članova Organizacijskog odbora, Mrdujska je regata zabilježila važan skok u kvaliteti organizacije uključivši u vidu donacija ondašnje privredno jake gradske resurse. Drugi skok Mrdujska je regata imala u osamdesetima, za vrijeme predsjedavanja Veljka Bakašuna, kada su se udarili temelji današnjoj profesionalno organiziranoj, marketinški osmišljenoj i medijski popraćenoj regati. Mrduja, kako ovu regatu nazivaju svi koji u njoj sudjeluju, postala je tradicijom, folklornim naslijeđem ovog podneblja, redovnim susretištem svih hrvatskih jedriličara. Regata je uspjela zadržati kontinuitet usprkos ratnih zbivanja u prvoj polovini devedesetih, a konačni procvat koji je Mrduju promovirao u jedinstvenu športsku feštu međunarodnih razmjera, uslijedio je na prijelazu tisućljeća. Mrduja je prerasla kapacitete Labudove lučice po svim zbivanjima (brojni zabavni programi u kojima sudjeluju estradno-športske zvijezde) i broju sudionika (znalo ih je biti i do 2000). Prerasla je i gabarite splitske Gradske luke


Godine 1932. s kopna prate start regate slijeva: predsjednik Kluba Žarko Dešković, čuveni projektant jedrilica Ante Martinolić, prvi predsjednik Jakov Kirhmajer te konte Toni Pavlović

Pobjednici jubilarne 80. Mrdujske regate (s čak 320 jedrilica) i prešla granice te postala atraktivna destinacija na europskom jedriličarskom zemljovidu... Ali Mrduja je sačuvala blagu narav i prijateljsku dušu obiteljske regate, premda se obitelj proširila. Jer, svatko tko dođe na Mrduju osjeti taj jedinstveni šarm kojemu se poželi vratiti. I koliko je prestižno osvojiti Mrduju, toliko ju je važno osjetiti, doživjeti, odjedriti, izguštati. Mrduja je ispreplela i dalje prepliće povijest i sadašnjost, starost i mladost. U njoj sudjeluju 90-godišnji veterani i njihovi praunuci. Pod jedra stanu cijele obitelji. To je regata koja čuva najljepše športsko geslo o važnosti sudjelovanja te stoga redovito start u splitskoj luci dijele najsuvremenije superjurilice od kompozitnog karbona pripremljene za najžešće okršaje i oldtajmeri kojima je to prigoda razgibati stare kosti. Mrdujska regata posebna je po mnogočemu. U njoj nema gubitnika. Osjetiti se dijelom mnoštva, podijeliti vjetar sa stotinama jedara, uhvatiti brazdu tradicije i odjedriti novu stranicu Labudove povijesti, znači biti pobjednikom ove kratke, ali drage, jedinstvene regate. Među posebnostima svakako je i broj pehara koji se dodjeljuju: najbržem brodu regate u ukupnoj konkurenciji, najbržim krstašima svake skupine, najbržoj Labudovoj jedrilici, najbržoj ženskoj posadi, najbržoj jedrilici do Mrduje, posljednjoj jedrilici, najmlađoj i najstarijoj posadi, najstarijem sudioniku, te brojne pojedinačne nagrade za višegodišnju vjernost. Ipak, zlatnim slovima u povijest regate ove se godine

POZIV NA SURADNJU Članovi Jedriličarskog kluba „Labud“ Mario Stipinović i Rudolfa Širola Kliškić već nekoliko godina prikupljaju dokumentaciju o povijesti jedrenja na području Hrvatske u želji da ih objedine u reprezentativnoj monografiji Hrvatskog jedriličarskog saveza. Ovim putem pozivaju sve jedriličare koji su sudjelovali na nekoj regati olimpijskih, neolimpijskih klasa i klase krstaš da im pošalju svoje rezultate na adresu: JK „Labud“, Uvala Baluni 9, 21 000 Split ili na e-mail en.hr.jedrenja@gmail.com. Također se mole svi oni koji u svojim osobnim arhivima imaju podatke i fotografije regata u Hrvatskoj da ih kontaktiraju. Svi materijali bit će skenirani i uredno vraćeni vlasnicima. po osamdeseti put upisalo ime apsolutnog pobjednika najbrže jedrilice koja je prva uplovila u cilj. Dana 24. rujna 2011. godine 2300 jedriličara na čak 250 jedrilica sudjelovalo je na 80. obljetničkoj Mrdujskoj regati. Premda je u posljednjih deset godina koje u regatnom svijetu nazivamo „godine karbona“ samo jednom Labudova posada (2007.) osvojila Mrduju, ove je godine ovaj najdraži i najprestižniji naslov pobjednika najstarije i jedne od najmasovnijih regata na Mediteranu pripao posadi „Anadore“ slavljeničkog kluba kojim je kormilario olimpijac Mate Arapov...

5


RAZVOJ HRVATSKOG KARATEA

K

Enver Idrizi

Mirna Šenjug

Danil Domdjoni i Jelena Kovačević

Karate klub “Lika”

Pregršt karataških odličja Tekst: Besim Aliti

Karate je, prema broju odličja, najuspješniji hrvatski šport od osamostaljenja do danas. Zaista se može reći da je odigrao fantastičnu ulogu ambasadora Hrvatske i predstavio našu zemlju na najljepši mogući način. 6

ao i u većini europskih zemalja, karate se u Hrvatskoj počeo razvijati u sklopu postojećih judo klubova: 1960. godine korejski trener Trin Tan Tana prvi je demonstrirao karate vještinu u Hrvatskoj, u dvorani Akademskog judo kluba Mladost u Zagrebu. Nakon njega seminare počinju održavati i japanski instruktori, pa je tako 1964. seminar održao Tetsui Murakami, a nakon njega slijedili su i Voshinao Nanbu 1967., Tatstuo Mochizuki 1969., Hanshi ChojiroTani 1969., Vashuhiro Suzuki 1971., Šatoru Hanai 1972., te Taiji Kase 1973. godine. Prvi karate klub osnovan je krajem 1966. pod nazivom Lika, a od 1974. nosi naziv Karate klub Polet. Novoosnovani karate klubovi se 1967. udružuju u Karate odbor Hrvatske čiji je prvi predsjednik bio Žarko Modrić. Godine 1970. osnovan je Karate savez Hrvatske čiji je predsjednik bio Radomir Potrebić, dok je 1972. osnovan Zagrebački karate savez na čelu s Eminom Topićem. Prvo pojedinačno prvenstvo održano je 1972. u Zagrebu na Fakultetu za fizičku kulturu. Iste godine održano je i prvo juniorsko prvenstvo i prvo prvenstvo za žene, u borbama u dvorani Vojnog učilišta u Zagrebu. Prvi momčadski prvaci Hrvatske 1973. godine bili su karatisti Karate kluba Tempo, dok su na drugom momčadskom prvenstvu održanom u Varaždinu 1974. prvaci postali karatisti Karate kluba Polet. Nositelji prvih crnih pojaseva (DAN zvanje) u Hrvatskoj bili su Berislav Jandrić (današnji predsjednik Zagrebačkog karate saveza) i Žarko Modrić koji su kasnije činili komisiju i dijelili ista zvanja diljem Hrvatske. Prvi sudački seminar održan je 1972. u Zagrebu, na Fakultetu za fizičku kulturu, pod vodstvom Berislava Jandrića i Radomira Potrebića, a prvi trenerski seminar održan je 1975. godine na Badiji u organizaciji zagrebačkog Fakulteta za fizičku kulturu. Početkom sedamdesetih godina dolazi do podjele u Europskoj karate federaciji. Dio nacionalnih saveza formira All Europe Karate Federation u kojoj dominantnu ulogu zadržavaju japanski instruktori Nakayama, Kase, Kanazawa, Chirai, Enoeda i Abe. Godine 1972. Jugoslavija je isključena iz Europske karate unije, da bi ponovno bila vraćena tek 1984. Od sredine sedamdesetih, pa do kraja osamdesetih, nastupili su crni dani za hrvatski karate i samo su rijetki dospijevali na scenu osvajajući odličja na državnom prvenstvu Jugoslavije. Formiran je i ilegalan savez, a njegovi osnivači bili su disciplinski kažnjeni te su se neki prestali i baviti karateom. Karate je bio prvi šport u Hrvatskoj koji je izišao iz jugoslavenskog saveza (1991. godine). Početkom Domovinskog rata formiran je krizni stožer koji su činili Berislav Jandrić, Branimir Kuleš, Želimir Feitl i drugi, a koji je prethodio osnivanju Hrvatkog karate saveza čiji je prvi predsjednik bio Branimir Kuleš, a za predsjednika sudačke komisije izabran je Berislav Jandrić. U kolovozu 1991. hrvatska je reprezentacija nastupila na otvorenom prvenstvu SAD-a. Hrvatski karate savez postao je članom Europske karate federacije 1992. na kongresu u Den Boschu (Nizozemska), da bi iste godine u španjolskoj Grenadi postao i članom Svjetske karate federacije. Godine 1995. Branimira Kuleša na čelu saveza zamjenjuje Stjepan Čelan koji još uvijek obnaša dužnost predsjednika, a koji je 2004. u Rijeci, prilikom europskog prvenstva za kadete


i juniore, izabran za člana glavnog direktorija Europske karate federacije što predstavlja najveći uspjeh međunarodnog povezivanja Hrvatskog karate saveza. Godine 2003. u Bremenu, Hrvatskoj je dodijeljena organizacija 46. Europskog prvenstva za seniore, što je ujedno i najveći karate događaj ikada u Hrvatskoj. Prvi nastup reprezentacije Hrvatske bio je 1972. godine u Zagrebu u Domu športova (u sastavu Donatović, Potrebić, Gaćina, Mikulek, Deverić, Remenar, Bilandžić, Feitl, Tenodi i Jelić) protiv reprezentacije Austrije, a završio je pobjedom Hrvatske 11:9. Kao što je ranije spomenuto, slijedili su crni dani hrvatskog karatea, a prava afirmacija započinje krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina. Godine 1989. Damir Pejić osvaja europsko kadetsko brončano odličje u Parizu, dok Džezmir Muratagić osvaja dva europska seniorska brončana odličja, i to u Podgorici 1989. godine i u Beču 1990. Iste godine, Goran Romić osvaja svjetsko seniorsko brončano odličje u Meksiku. Istodobno sa stvaranjem neovisne Hrvatske, dolaze i veliki uspjesi Envera Idrizija koji u razdoblju od 1992. do 1995. godine osvaja čak 8 odličja na svjetskim i europskim seniorskim prvenstvima, i to 4 svjetska (jedno zlatno, dva srebrna i jedno brončano) i 4 europska (dva zlatna i dva srebrna) odličja. U istom razdoblju, Olivera Šimić osvaja svjetsko, a Milica Aljinović europsko brončano odličje. Nažalost, zbog incidenta na Svjetskom kupu koji se veže uz Envera Idrizija i njegove navijače, Hrvatska je dvije godine bila suspendirana i nije smjela nastupati na svjetskim i europskim prvenstvima. Godine 1997. Goran Romić osvaja srebrnu medalju, Lana Susović brončanu, a već sljedeće godine ženska ekipa brončano seniorsko odličje. Jedan od najboljih karatista svijeta, Belgijanac Junior Lefevre, 1999. dobiva hrvatsko državljanstvo i iste godine donosi Hrvatskoj čak 3 odličja s velikih prvenstava - 2 seniorska i jedno juniorsko europsko zlato. Iste godine Lana Susović osvaja svjetsko, a Lea Iskra europsko brončano odličje.¸ Dogodine Lefevre donosi još dva seniorska odličja (europsko brončano i svjetsko zlatno), a već sljedeće godine osvaja broncu na europskom prvenstvu. Lefevre 2002. godine ponovno stupa na scenu te osvaja srebrno odličje na europskom prvenstvu. Kataške ekipe također osvajaju odličja - ženska ekipa europsku, a muška svjetsku brocu. Tad stiže i 2003. godina te postaje do tada najuspješnija u povijesti hrvatskog karatea, a karakterizira ju 11 pojedinačnih i 3 ekipne kolajne u svim uzrasnim kategorijama. Izdvojit ćemo seniorska odličja: Jelena Kovačević osvaja europsko brončano, a Petra Narandža europsko srebrno odličje. Junior Lefevre i Kristijan Novak osvajaju europske bronce, što također uspijeva i ženskoj kataškoj ekipi i muškoj momčadi u borbama, čije odličje predstavlja ujedno i prvo momčadsko seniorsko odličje u borbama. Sljedeće, 2004. godine, Dario Svetić i Kristijan Novak osvajaju dvije europske bronce, a Alen Zamlić svjetsko brončano odličje.

Godine 2005. muška momčad osvaja europsku brončanu medalju, Petra Narandža postaje prvakinja Europe, a Goran Lučin osvaja broncu, dok 2006. Jelena Kovačević i Kristijan Novak osvajaju europska srebrna, a Danil Domdjoni i Mirna Šenjug brončana odličja. Marko Lučić osvaja svjetsku seniorsku broncu. Europsko prvenstvo u Bratislavi 2007. ostaje u sjećanju Mirni Šenjug koja se penje na krov Europe u katama. Na istom prvenstvu Alen Zamlić osvaja srebrnu medalju u teškoj kategoriji. U Talinnu (Estonija) 2008. godine održano je europsko prvenstvo, a domaćin svjetskog bio je Tokio. Mirna Šenjug osvaja europsko zlatno, a ženska kataška ekipa srebrno odličje. Danil Domdjoni osvaja sve što se moglo i fanatičnim nastupima osvaja europsko i svjetsko zlatno odličje! Neven Martić i Ema Aničić postaju osvajačice svjetske brončane medalje. Stigla je i 2009. i dugo očekivani spektakl u Zagrebu. Hrvatska je ugostila 46. europsko prvenstvo u karateu, a na odlično medijski popraćenom događaju nije izostalo hrvatskih odličja. Petra Volf i Jelena Kovačević postale su prvakinje Europe u svojim kategorijama, Mirna Šenjug osvojila je brončano odličje, dok je u muškom dijelu sjajno zlato iz Talinna obranio Danil Domdjoni. Ženska kataška ekipa osvojila je brončanu medalju Na europskom prvenstvu u Ateni 2010. Hrvatskoj su pripala četiri odličja. Mirni Šenjug zlato, Jeleni Kovačević i Ana Mariji Čelan srebro, a Danilu Domdjoniju bronca. Na svjetskom prvenstvu u Beogradu 2011., ženska ekipa osvojila je brončanu medalju, što je također uspjelo i Jeleni Kovačević i Mirni Šenjug pojedinačno. I napokon, slijedilo je europsko prvenstvo u Zűrichu. Muška je ekipa u borbama osvojila brončanu medalju, a isto je uspjelo i Peri Vučiću što je prva medalja u teškoj kategoriji nakon 2007. i Alena Zamlića. Jelena Kovačević osvojila je srebro, dok su Ivona Tubić, Ana Marija Čelan i Mirna Šenjug osvojile bronce. Karate je, prema broju odličja, najuspješniji hrvatski šport od osamostaljenja do danas. Zaista se može reći da je odigrao fantastičnu ulogu ambasadora Hrvatske i predstavio našu zemlju na najljepši mogući način. A najveća hrvatska imena koja će ostati zapisana u analima svjetskoga karatea svakako su Danil Domdjoni, Jelena Kovačević, Mirna Šenjug, Petra Narandža, Enver Idrizi, no ne treba zaboraviti ni sve ostale “medaljaše” . LITERATURA Hećimović, P., Povijest Karate kluba Croatia (Diplomski rad), Zagreb, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2010. Mrzak, D., Povijest Karate kluba Samobor Anindol (Diplomski rad), Zagreb, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2008. Sertić, H., Osnove borilačkih sportova. Zagreb, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2004. Hrvatski karate savez (2011.) /on line/ http://www.karate.hr Karate klub Hrvatski dragovoljac (2011.) /on line/ http://www.kkhd.hr Karate klub Tempo (2011.) /on line/ http://www.karate-tempo.hr Posebna zahvala: Ante Čutura - trener Karate kluba Hrvatski dragovoljac Branimir Kuleš - prvi predsjednik Hrvatskog karate saveza

7


OBLJETNICE

Športski pečat Hitreca i Pandakovića Tekst: Ivica Buljan Fotografije: ARHIV HRVATSKOG ŠPORTSKOG MUZEJA

Ove godine navršava se 100 godina od rođenja jednog od najvećih hrvatskih nogometaša Ivana „Ice“ Hitreca te 120. godišnjica rođenja Ante Pandakovića športaša i športskog djelatnika

B

ratski parovi u hrvatskom nogometu, ali i općenito u športu, vrlo su česta pojava. Oni su svojim igrama, ali i djelovanjem u nogometu, odnosno športu općenito davali snažan pečat. Sjetimo se samo najjsvježijeg bratskog para, koji i te kako nedostaje sadašnjoj nogometnoj vrsti, našim “vatrenima”, braće Kovač, Roberta i Nike, kapetana momčadi i produžene trenerske ruke izbornika Slavena Bilića na terenu. Duga je lista nogometne braće još od vremena Luke i Fabijana Kalitnterne, Joze i Frane Matošića, Zlatka i Željka Čaljkovskog, Ivice i Drage Horvata, Stjepana, Otta i Vilima Bobeka, Zvonka i Iva Bega, Zlatka i Zorana Vujevića, Marka i Tomislava Mlinarića, Stojana, Zorana i Zdravka Mamića, Zvonimira i Dražena Bobana, Darija i Josipa Šimića, pa sve do aktualnih Anasa i Ahmada Sharbinija, Zvonka i Alena Pamića i tako dalje. Brojna su braća, ali i braća i sestre, u drugim športovima - poput najvećih hrvatskih športaša Janice i Ivice Kostelića, košarkaša Aleksandra i Dražena Petrovića, Lovre i Rate Tvrdića, vaterpolista Darija i Vjekoslava Kobeščaka, veslača Nikše i Siniše Skelina i drugih. Svi oni su neki manje, neki više, ostavili veliki trag u hrvatskom športu. No, na ovom mjestu bavit ćemo se bratskim parovima, koji su još dvadesetih godina prošlog stoljeća kao igrači te potom športski djelatnici, udarali temelje hrvatskog športa. Ove godine navršava se stota godišnjica rođenja jednog od najvećih hrvatskih igrača Ivana „Ice“ Hitreca, čiji je brat Rudolf Hitrec također bio jedan od najboljih igrača hrvatskog nogometa dvadesetih godina. Druga obljetnica koja se obilježava ove godine je 120. godišnjica rođe-

8

nja Ante Pandakovića, športaša, športskog djelatnika, predsjednika Nogometnog saveza Jugoslavije i izbornika nogometne reprezentacije Jugoslavije davnih dvadesetih godina prošlog stoljeća, čiju su okosnicu činili uglavnom hrvatski igrači. On je zajedno s bratom Mirkom bio jedan od najaktivnijih, prvo športaša (jedan od utemeljitelja hrvatskog skijanja), a potom i športskih djelatnika koji su obnašali brojne dužnosti u hrvatskom i onda jugoslavenskom športu. Krenut ćemo od mlađe i športskoj javnosti poznatije braće... Stariji Hitrec, Rudolf, rođen je 1903. godine i po završetku nogometne karijere jedno je vrijeme bio i nogometni dužnosnik te prvi izbornik nogometne reprezentacije, da bi se kasnije posvetio svojoj profesiji liječnika te je od kraja Drugog svjetskog rata dugi niz godina bio jedan od vodećih zagrebačkih internista. Rudolf Hitrec je kao primarijus od 1945.-1963. radio u tadašnjoj Vojnoj bolnici u Vlaškoj ulici gdje je vodio odjel interne s 200 kreveta. Što se tiče njegove nogometne karijere, punih 12 godina bio je aktivan nogometaš, igrač sredine terena, a najbolje partije ostvario je igrajući u famoznom srednjem redu Građanskog s Gustavom Remecom i imenjakom Rupecom. Kako se u športskoj literaturi navodi, isticao se dobrim pregledom igre, velikom tehnikom i dobrim proigravanjima. Karijeru je započeo u Concordiji gdje je igrao od 1919. do 1921., da bi tad prešao u Građanski u kojem je ostao do 1930. i s kojim je osvojio prvenstva 1923., 1926. i 1928. Stariji Hitrec ima i jedan nastup za reprezentaciju Jugoslavije (protiv Bugarske, 3:1, 30. svibnja 1926. u Zagrebu), a izbornik reprezentacije bio je upravo - Ante Pandaković. No, iako je Rudolf Hitrec bio vrlo poznat i priznat igrač, uvijek je bio u sjeni svog mlađeg brata, legendarnog Ivana „Ice“ Hitreca. Nastankom Nezavisne Države Hrvatske došlo je do reorganizacije čitavog sustava, pa tako i športa (dakako i nogometa), te su na čelo Hrvatskog nogometnog saveza i njegovih podorganizacija imenovani povjerenici. Tadašnji Državni vođa tjelesnog odgoja i športa Miško Zebić, imenovao je dr. Rudolfa Hitreca za prvog nogometnog povjerenika, odnosno predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza sa širim ovlastima, među kojima je bila i uloga izbornika. Na prvu reprezentativnu utakmicu Hrvata u NDH nije


Posebno se proslavio 1933. godine nakon što je zabio trebalo dugo čekati. Naime, već 15. lipnja 1941., dakle dva gola protiv poznatog španjolskog vratara Ricarda samo dva mjeseca od utemeljenja NDH-a, reprezentacija Zamore za vrijeme prve noćne utakmice u Zagrebu kada je, iako još ne i formalno član svjetske nogometne udruge su se susrele momčadi Zagreba i Madrida. Već pozna- FIFA–e, nastupila u Beču protiv iskusne i snažne momti i priznati nogometaš, kao jedan od prvih hrvatskih čadi Njemačke i izgubila s visokih 1:5, što do danas spada međunarodnih igrača, otišao je 1931. u Grasshoppers, u u tri najveća poraza u povijesti hrvatske reprezentacije. Za Švicarsku, gdje ga je tada najprestižniji športski časopis u tu utakmicu dužnost izbornika obnašao je sam povjerenik Europi “Kicker” uvrštio u idealnu postavu europske elitne HNS–a dr. Rudolf Hitrec. Kako je nedugo potom, 4. srpjedanaestorice Nakon što se vratio iz Švicarske, igrao je nja, Miško Zebić imenovao za izbornika Bogdana Cuvaja, kratko za Špartu, a potom ponovo za HAŠK s kojim je Rudolfu Hitrecu je to bila i jedina utakmica na položaju 1938. osvojio i jedino prvenstvo Jugoslavije. izbornika. Kasnije, do smrti 1970. godine, stariji Hitrec Tijekom četrdesetih polako napušta aktivno bavljenje uglavnom će se baviti svojim pozivom liječnika. nogometom i prelazi u nogometne djelatnike te je postao „Niste slušali Carusa? E, onda vi i ne znate što je tehnički referent HAŠK-a. Bio je i prvi tehnički referent pjevanje. Niste gledali Hitreca? E, onda vi nemate pojma Dinama 1945. godine u čijoj su radnoj sobi, u Električšto je to nogomet.“ Tako je, kako piše doajen športskog noj centrali u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji novinarstva Zvonimir Magdić u tekstu „Legendo, ime ti je igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba Hitrec“, odvjetnik i tajnik HAŠK-a Ferdo Vedriš jednom prilikom ilustrirao nogometno umijeće Ice Hitreca. To je postala i svojevremna mantra starijih pozavatelja i ljubitelja nogometa u Zagrebu, kojih je nažalost sve manje. Ico Hitrec rođen je 13. travnja 1911. i vršnjak je ljutog nogometnog protivnika Građanskog za kojeg je igrao njegov brat Rudolf. Smatra ga se najboljim hrvatskim nogometašem u razdoblju prije Drugoga svjetskog rata. Briljantan napadač, tehničar najviše klase, najčešće je igrao desnu spojku. Visok, vitak, snažan i vrlo prodoran te sjajan dribler i odličan strijelac - bio je opis kompletnog nogometaša kakav je bio Ico Hitrec. K tome treba dodati da je bio i vrhunski sprinter sposoban sprintati 100 metara ispod 12 sekundi što je u njegovo vrijeme bilo poprilično brzo uzevši u obzir da je u isto vrijeme Jesse Owens trčao 100 metara za 10.30 sekundi. Igrati nogomet započeo je na „Malom placu“ kako su kolikvijalno svojevremeno zvali današIco Hitrec (prvi slijeva) nji Britanski trg, a kasnije na „Kineskom“ igraliplave boje dresova koji je poslije ponio ime Dinamo. štu, smještenom na mjestu današnjeg Arhitektonskog Nažalost, samo godinu dana kasnije umro je u 35. godini fakulteta. Prvi klub bila mu je Ilirija, koja je tada imala života ne dočekavši stasanje novog kluba. U njegovu čast jake juniore, a već 1924. zaigrao je za prvu momčad. Na škola nogometa pri NK Dinamu danas nosi ime “Hitrecnagovor brata Rudolfa prelazi u HAŠK i već 1927. igra za Kacijan”... prvu momčad sa samo 16 godina. Uskoro je zaigrao i za Drugi par braće, Ante i Mirko Pandaković, svoje reprezentaciju Zagreba, a 1929. i za državnu momčad u karijere započinju pred Prvi svjetski rat, kada kao aktivni utakmici za Kraljev pehar u Bukureštu protiv Rumunjske, športaši i dužnosnici sudjeluju u prvim organiziranim gdje je u pobjedi od 3:2 sudjelovao i s jednim postignutim aktivnostima u skijaškom športu. golom. Izbornik je bio dakako Ante Pandaković. Stariji Ante rođen je 1891. godine u Zagrebu, a kako je Hitrec je nastupio 14 puta za reprezentaciju Jugoslavije to bio običaj početkom prošlog stoljeća, tadašnji mladići i postigao 10 pogodaka, a kako je sam primijetio skubavili su se brojnim športovima koji su bili tek u začetku, pio bi puno više nastupa da i sam iz raznih razloga nije kako u Zagrebu tako i na području cijele Hrvatske. Tako otkazivao nastupe te zbog bojkota zagrebačkih i splitskih se, inače diplomirani pravnik, Ante bavio skijanjem, nogometaša Mundiala u Urugvaju 1930. godine, do kojeg kajakaštvom, alpinizmom, tenisom, nogometom i planije došlo zbog preseljenja saveza iz Zagreba u Beograd. narstvom, a od samih početaka aktivan je u Hrvatskom Naravno, kasnije će uslijediti i tragična ozljeda (slomljena športskom savezu. Na drugoj redovnoj glavnoj skupštini potkoljenica) koju je zadobio igrajući za švicarski GrassSaveza održanoj 30. lipnja 1912., na kojoj su prihvaćeni hopers, koja mu je u velikoj mjeri sputala karijeru.

9


OBLJETNICE pravilnici i imenovani referenti sekcija za pojedine šsportske grane, Ante Pandaković imenovan je za referenta skijaške sekcije. Već ranije su tijekom 1906. i 1907. godine bili priređivani sanjkaški izleti u Samoborsko gorje, pa je tako na Plešivici 24. siječnja 1909. godine zabilježeno prvo sanjkaško natjecanje. Ostalo je zabilježeno da je nastupalo 13 sanjkaša, devet “haškovaca” i četiri člana Šišmiša iz Samobora. Na tom natjecanju prvi je bio Vladimir Erbežnik (rodom iz Samobora), drugi Pandaković, a treći Lipovščak mlađi. Prvi organizirani skijaški tečaj za Hrvatsku započeo je 1913. godine u Mrkoplju, za 14 skijaša, u organizaciji Rikarda Wickerta, Ive Lipovšćaka te Ante Pandakovića.

Ante Pandaković

Mirko Pandaković

Prilikom drugog tečaja u Mrkoplju, 1914., održano je Prvo prvenstvo Hrvatske i Slavonije u skijaškom trčanju na 7 kilometara i u spustu, a prema jednim izvorima pobijedio je Ante Pandaković, dok drugi govore da je pobjedu odnio njegov brat Mirko. Jedan sudionik na prvenstvu nastupio je na skijama izrađenim u Delnicama, što je značajno jer su se skije tada isključivo uvozile iz Austrije. Vojnici su se natjecali u patrolama, po trojica u jednom “odjeljenju”. Prva patrola nagrađena je džepnim satovima, a druga srebrnim novcem. Inače, u Mrkoplju je 1934. izgrađena i prva skakaonica u Hrvatskoj «pod Vrhin», gdje je već 1936.održano i međunarodno natjecanje u skijaškim skokovima na kojem je Norvežanin Jahr skočio tada nevjerojatnih 46 metara... U razdoblju pred prvi svjetski rat, braća Pandaković su aktivni i u planinarstvu te su sa još desetak planinara izveli prvi zimski planinarski uspon na skijama u Hrvatskoj. Ante Pandaković, Ivo Lipovšćak i Rikard Wickert uspeli su se uz pomoć skija na vrh Bjelolasice (1533m), najvišeg vrha Gorskog Kotara. Pandakovići sudjeluju i u osnivanju Zagrebačkog športskog kluba Viktorija, osnovanog 1907. godine, a i Ante i Mirko bit će godinama najagilniji članovi i istaknuti predsjednici kluba. Nakon Prvog svjetskog rata Ante Pandaković nastavlja svoju djelatnost u športu prije svega

10

kao dužnosnik. Kvalificirani je skijaški učitelj, organizator teniskog i kajakaškog športa, odbornik i jedan od osnivača i tajnik Jugoslavenskog olimpijskog odbora. No, tijekom tih dvadesetih godina najviše će se ipak angažirati u nogometu gdje je pored dužnosti izbornika od 1926. do 1930 godine, u razdoblju od 1928. do 1930. obnašao i dužnost predsjednika Nogometnog saveza Jugoslavije. Reprezentaciju je vodio na ukupno 19 utakmica s rezultatom od 7 pobjeda, dva neodlučena rezultata i 10 poraza, što je za tadašnju selekciju u nastanku bio sasvim dobar rezultat. Stariji Pandaković s nogometnih dužnosti odstupio je nakon sukoba zbog premještaja sjedišta saveza iz Zagreba u Beograd. Uslijedio je bojkot hrvatskih igrača i djelatnika na čelu s Pandakovićem što će rezultirati neodlaskom na SP u Urugvaj, premda je reprezentacija u tom vremenu bila sastavljena najvećim dijelom od igrača iz hrvatskih klubova, koji su tih godina (Građanski, Hajduk, Concordia) bili i neprikosnoveni prvaci u prvenstvima tadašnje države. Inače, lik Ante Pandakovića kao jugoslavenskog izbornika u filmu Dragana Bjelogrlića „Montevideo, Bog te video“ ovjekovječio je drugi slavni izbornik - Ćiro Blažević. Ante Pandaković umro je 1968. godine, a danas jedna ulica u Zagrebu na Trešnjevci nosi njegovo ime. Mirko Pandaković, po struci stomatolog, bio je, kao i njegov brat, svestrani športaš i športski dužnosnik. Četiri godine je mlađi (rođen 1895.) i jedan je od prvih međunarodnih nogometnih sudaca na ovim prostorima. Sudački ispit položio je 1913. godine u Pragu te je jedan od zaslužnijih za uvođenje nogometnih pravila i unapređenje suđenja u Zagrebu. Uz brata Antu, aktivni je sudionik svih športskih zbivanja u Zagrebu, od skijanja do nogometa. Osim toga što je bio jedan od osnivača zagrebačke Viktorije, sudjelovao je i u aktivnostima oko osnivanja NK Segeste iz Siska. Zajedno s bratom poslije rata obnavlja i Zagrebačko klizačko društvo, a obojica su bili i odbornici u Ski-klubu Zagreb. Mlađi Pandaković kao aktivni športaš bio je osobito dobar u skijanju te je kao takav nastupio i na Olimpijskim igrama u Chamonixu održanim 1924. Bio je uz Dušana Zinaju prvi hrvatski zimski olimpijac. Nažalost zbog loma skije na utrci od 18 kilometara, morao je odustati. Tijekom godina bio je aktivan kao športski djelatnik u Viktoriji, a poslije rata živio je u Italiji gdje je 1962. u Brunateu i umro. LITERATURA: AA. VV. Nogometni leksikon, Leksikografiski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2004. Juro Horvat, Povijest samoborskog športa od 1740. do 2000., Samoborski sportski savez, Samobor 2000. Boris Mutić, Hrvatski športaši na zimskim olimpijskim igrama, Hrvatski olimpijski odbor, Zagreb, 2006. Zvonimir Magdić, Legendo, ime ti je Hitrec u: Povijest športa, Zagreb, br. 22. 1991. Zdenko Jajčević, Sto godina skijanja u Zagrebu 1894.-1994., Zagrebački skijaški savez, Zagreb, 1994. www.skijanje.hr Materijali Hrvatskog športskog muzeja


IN MEMORIAM

Iztok Puc

(14. IX. 1966. - 20. X. 2011) Tekst: Dražen Pinević

Bio je strašan, veliki pucač, igrač koji je vidio igru, jednostavno nezadrživ za protivnika, po mnogima najbolji, najkompletniji lijevi vanjski svih vremena

U

Zagrebu 3. studenog na komemoraciji u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog i kasnije na pogrebu na Mirogoju, hrvatski se šport oprostio od zlatnog olimpijca iz Atlante, rukometaša Iztoka Puca. Preminuo je 20. listopada, nakon kratke i teške bolesti, u 46. godini u SAD-u, gdje je živio prateći tenisku karijeru sina Borut . Iztok Puc rođen je 14. rujna 1966. u Slovenjgradecu

u Sloveniji. Karijeru je počeo u dresu Šoštanja. Od 1986. do 1990. igrao je za banjolučki Borac u čijem dresu postaje reprezentativac, nositelj svjetskoj juniorskog zlata iz Rijeke 1987. i olimpijske bronce iz Seula 1988. godine. Do svoje 24. godine imao je čak 96 nastupa za Jugoslaviju. Nakon toga, 1990. dolazi u Zagreb i nakon raspada Jugoslavije postaje hrvatski reprezentativac. Sa Zagrebom osvaja dva naslova prvaka Europe - 1992. u finalu protiv Teke u Santanderu, te 1993. protiv Wallaua u Frankfurtu. Fotografija njegovog gola u posljednjoj sekundi iz Festhalle ulazi u anale hrvatskog športa. Drugi dio hrvatske priče vezan je uz selekciju za koju je nastupao 65 puta. Redom: 1993. Mediteransko zlato na prvim MI za Hrvatsku u francuskom Nimesu, 1994. europska bronca na prvom EP u Portugalu, 1995. svjetsko srebro na Islandu i kao kruna velike priče 1996. olimpijsko zlato u Atlanti. Strašan, veliki pucač, igrač koji je vidio igru, jednostavno bio nezadrživ za protivnika, po mnogima najbolji, najkompletniji lijevi vanjski svih vremena. Nakon 1994. vraća se doma u Sloveniju, igra pet godina u Celju, tri godine u Prulama, mijenja reprezentativni dres. Za Sloveniju je nastupio 34 puta, odveo je na OI u Sydney. Iztok Puc je uz Andreja Lavrova jedini svjetski rukometaš koji je igrao na trima Igrama u tri različita dresa: 1988. za Jugoslaviju, 1996. za Hrvatsku i 2000. za Sloveniju. Prema riječima predsjednika HOO Zlatka Mateše, dogovorom HOO-a i slovenskih kolega utemeljit će se godišnja nagrada Iztok Puc za najboljeg mladog rukometaša na području Hrvatske i Slovenije.

11


IN MEMORIAM

Pavao Jurina (2. I. 1955. - 2. XII. 2011) Tekst: Dražen Pinević

U

Bjelovaru je, od posljedica srčanoga udara, u 56. godini preminuo legendarni našički, bjelovarski i hrvatski rukometaš Pavle Jurina. Zlatni olimpijac iz Los Angelesa 1984. godine, sjajan pucač, ljevak velike siline udarca pred kojim su pucale i najbolje obrane. Rukomet je počeo igrati u našičkom Partizanu, a od 1976. igrao je za bjelovarski Partizan. Skupio je i 135 nastupa za reprezentaciju Jugoslavije u čijem je dresu nastupao na Igrama ‘80 u Moskvi i ‘84 u Los Angelesu. Bilježi u to zlatno vrijeme i dva nastupa za selekciju svijeta u Dortmundu i Göteborgu. Na SP u Njemačkoj ‘82. osvojio je srebro, a na Mediteranskim igrama dva zlata - u Splitu ‘79 i ‘83 u Maroku. S Bjelovarom bilježi dva naslova prvaka Jugoslavije - ‘77 i ‘79. i Jugo-kup ‘76. Tri puta proglašen je najboljim rukometašem Hrvatske ‘79, ‘80 i ‘82, i također tri puta najboljim športašem Bjelovara - ‘80, ‘82 i ‘84. Pavao Jurina pokopan je u Bjelovaru 5. prosinca.

Otkriveni spomenik i spomen soba Dražena Petrovića u Šibeniku

N

a dan kada bi Dražen Petrović navršio svoj 47. rođendan, 22. listopada 2011., svečano je otkriven njegov spomenik u Šibeniku, na platou kod dvorane na Baldekinu. Skulptura, rad akademskog kipara Kažimira Hrastea, izlivena je u bronci u Ljevaonici Ujević, a prikazuje velikog košarkaša u njegovoj prvoj fazi karijere kako sjedi na klupi s košarkaškom loptom među nogama. Istoga dana, javnosti je predstavljena i Draženova spomen soba koja će djelovati kao ispostava Memorijalnog centra Dražen Petrović iz Zagreba. Spomen soba nalazi se u stanu obitelji Petrović u Preradovićevoj ulici br.

12

3 na Bualima i ostala je netaknuta, onakva kakvu je slavni košarkaš ostavio, dok se u ostatku stana nalaze eksponati te prostor za projekcije u kojem bi se prikazivali isječci iz Draženove karijere. Treba napomenuti kako je riječ tek o prvoj fazi uređenja Draženovog spomen područja u sklopu kojeg je postavljen spomenik košarkašu i uređen prostor oko njega. Preostaje još provedba druge faze projekta, koja će obuhvatiti izgradnju košarkaškog igrališta na prostoru iza Draženovog kipa, uređenje trga ispred igrališta na kojem je postavljen spomenik te parkirališnog prostora ispod igrališta. Završetkom radova, Draženova spomen soba, skulptura i igralište činit će memorijalno područje posvećeno ovoj velikoj košarkaškoj zvijezdi.


Društvo i šport Tekst: Goran Vojković

Kad se na OI u Londonu na svečanom otvaranju pojave športaši nove države Južnog Sudana, zaplješćimo im iz srca i prisjetimo se iz vlastitog iskustva kako je to kada se u teškim vremenima rađanja države, dođe u bajku olimpijske svečanosti

Pozdravimo nove zastave!

Olimp 42


U

prošlom broju Olimpa opširno je obilježen okrugli jubilej Hrvatskog olimpijskog odbora. Podsjetimo se – osnivačka sjednica održana je 10. rujna 1991. u hotelu Esplanade. No, kratko, faktografsko podsjećanje ne govori o vremenu, duhu i trenutku kada je HOO osnovan. Bila su to teška vremena. No, inicijatori tog skupa znali su: nije država samo teritorij, stanovništvo i organizacija vlasti, nije suverenost samo zastava, grb i vlastita vojna sila, nije nacija samo skup ljudi koji se prepoznaju kulturološki, identitetom i zajedničkom poviješću. Država je i njen šport, njeni međunarodni nastupi i stotine tisuća ljudi koji prate određeni športski događaj te bodre one koji nastupaju u njihovo ime. I koliko su god nacionalni simboli, međunarodno priznanje, članstvo u Ujedinjenim narodima predstavljali znakove odraslosti nove države, njen ratio, njen znak „tu smo“ (simboliziran u obliku zastave pred zgradom UN-a na East Riveru), toliko i nastup športaša pod državnom zastavom, jednako kao i nastup glumaca na međunarodnom festivalu ili pjevača na Euroviziji, predstavljaju njene emocije, njen nacionalni duh. Hrvatska je u zimu 1991. bila u, slobodno možemo reći, užasnim okolnostima. Vukovar je okupiran, Dubrovnik pod bombama, borbe se vode u predgrađima Zadra… I u takvim okolnostima dužnosnici HOO razmišljaju korak dalje – približavaju se Zimske olimpijske igre u Albertvilleu. No, Hrvatska još nema međunarodno priznanje! Lobira se na sve strane, legendarni predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch, iznimno upućen u međunarodnu politiku, daje nedvosmislene signale da će doći do nekih pomaka i zaista – 3. siječnja 1992. primirje, desetak dana kasnije međunarodno priznanje i 17. siječnja 1992. Republika Hrvatska postaje članica Međunarodnog olimpijskog odmora! Dana 8. veljače 1992. na televizijskim ekranima - koji su proteklih mjeseci prenosili uglavnom stradanja, strahote rata i krv – slika kao iz Disneyeve bajke. Stadion, bajkovit igrokaz

otvaranja XVI. Zimskih olimpijskih igara, mimohod država sudionica i prvi put u povijesti olimpijskih igara voditelj najavljuje - „Croatie!“ Klizač Tomislav Čižmešija je u ulozi koju povijesti svake države ima samo jedan čovjek – prvi put nosi hrvatsku zastavu na ceremoniji otvaranja. Satelitski snimak dolazi do Zagreba te se iz studija na Prisavlju emitira po cijeloj Hrvatskoj. Unatoč okupiranim i uništenim odašiljačima, unatoč uništenoj mreži dalekovoda, uz ogroman angažman tehničara i inženjera Hrvatske televizije i Hrvatske elektroprivrede (što je u onom trenutku bio tehnološki pothvat ekvivalentan olimpijskoj medalji!). Hrvatska na jedan trenutak doživljava bajku. Možda po prvi put shvaćamo kako će rat jednom proći i kako ćemo se ispod hrvatske zastave okupljati kako bi pratili naše športaše, junake jednog drugog vremena, vremena kada rat bude iza nas. Države se u pravilu rađaju u teškim vremenima. Malo je primjera tipa proglašavanje neovisnosti Norveške, koja se mirno 1905. dogovorila sa Švedskom da svatko ide na svoju stranu, pa još i prijateljski sagradiše spomenik na novoj granici… Puno češći su slučajevi da se nova država rađa u ratu, u nemirima, u teškim vremenima. Imamo uostalom i vlastito iskustvo, u živom sjećanju svih starijih od 30 godina. Godina 2012. jest olimpijska, London je već uređen i ušminkan. A u međuvremenu, rodile su se i nove države. Spomenimo samo jednu - Južni Sudan. U pitanju je afrička država nastala podjelom Sudana. U tom prostoru vođena su dva građanska

→ Summary ←

The first performance of a country at the Olympic Games is an extraordinary moment for the country and its citizens. So it was for the Republic of Croatia in 1992. Most modern states are born in difficult times, often with the wars and crises. As much as international recognition and membership in the United Nations represents the sign of the new state’s adulthood, the performance of athletes under the national flag represent its emotions, its national spirit. Therefore, all the new states and their athletes at the Olympics should be especially welcomed, because they may be the first who brought a surreal fairy tale opening ceremony to the troubled country and showed the door to a happier future. rata (prvi 1955.-1972., a drugi 1983.2005.). Posljednji građanski rat je završen mirovnim sporazumom prema kojem je sudanski jug dobio veliku samoupravu i pravo da se za 6 godina izjasni o potpunoj neovisnosti. Referendum o neovisnosti se održavao u siječnju 2011. godine, a 98,83% glasova bilo je za izdvajanje. Južni Sudan je postao neovisnim 9. srpnja 2011., a neposredno nakon toga postaje i član Ujedinjenih naroda. Južni Sudan još nije formalno riješio status svog olimpijskog odbora, no za nadati se da će i to pitanje biti uređeno do ljeta (u protivnom, njegovi športaši će moći nastupiti, ali bez nacionalne zastave). U svakom slučaju – zaželimo im uspješno organiziranje i da se ova iznimno siromašna zemlja, opterećena sa gotovo pola stoljeća nemira i ratova, ponosno pojavi na svečanom otvaranju olimpijskih igara. I u tom trenutku zaplješćimo njihovim športašima i sjetimo se naše male družbe koja je ponosno hodala uz hrvatsku zastavu one hladne zime 1992. Jer, jako dobro znamo iz vlastitog sjećanja kako je to kada se u teškim vremenima rađanja države, dođe u bajku olimpijske svečanosti...  43 Olimp


Znanost i šport

FBIIRNOANCIIJJAE KRAC

NORMA

TRŽIŠTE RACIONALIZACIJA

PROFIT Olimp 44


R

acionalizacija, sistematizacija, operacionalizacija, kao i mnoge druge -cije, uvukle su se u rječnik brojnih ljudi različitih kategorija, a ponajviše onih višeg socijalnog staleža i nižeg stupnja empatije. Uzastopno recitiranje jezičnih fraza od strane retoričara, dramatično ozbiljnih i uniformiranih, malo po malo stvorilo je percepciju javnosti da današnji svijet obiluje bezbrojnim opasnostima i da je svrstavanje ljudi u takozvane kockice jedini način da svi zajedno izvučemo živu glavu. Malo po malo, stvoren je kult straha - straha od siromaštva, gubitka posla, bolesti i slično. Konačno uvođenje reda u društvu, ako treba i represivnim putem, stvorilo je klimu u kojoj se individualno mišljenje nerijetko gleda kao poticanje društvene anarhije. Gledano kroz prizmu športa, baš su individualne osobine neophodne, budući da je proces treninga stvaralački i kreativni proces gdje je najviše športsko dostignuće nemoguće ostvariti bez doze genijalnosti, kako one trenerske, tako i one športaša. Razne državne birokracije koje su često opterećene općim uvođenjem reda u sve segmente društva, u pogledu športa pokazale su određenu dozu neefikasnosti. Primjerice, procedure donošenja raznih zakona i vrijeme koje je za to potrebno, ne može pratiti brzinu društvenih promjena, tehnoloških dostignuća i svega onog što se u športu svakodnevno događa i mijenja gotovo svakog trenutka. Nadalje, mnoštvo karijernih činovnika, opterećenost međuljudskim odnosima, razni strahovi o kojima je već bilo riječi i slično, podsjećaju na kompjuterski virus koji u velikoj mjeri usporava rad centralnog procesora. Kao odgovor na spomenute pojave javili su se razne civilne inicijative i udruge građana, neprofitne i nevladine organizacije, među kojima se dakako nalaze i športske udruge. Idejno, takve organizacije kroz povijest razvile su se iz filantropskih organizacija i za cilj su imale pomagati socijalno ugroženim kategorijama ljudi, zaštiti njihovih prava i sloboda, te su kao takve amortizirale tromost procedura državne vlasti i njihovih birokracija. Zajedničko obilježje svih takvih udru-

Zamka za športske genijalce Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK

Ako je sve u športu dobrovoljno i usmjereno prema ostvarenju pozitivnih društvenih interesa i sve skupa bez ikakvih financijskih interesa, kako je moguće da je toliko športskih klubova u Hrvatskoj u blokadi, da u mnoštvu športskih saveza vlada svađa i borba za vlast, te da se neki športaši sve više bave administrativnošportskim spletkama, a sve manje športom. ga je to što su zakonski tretirane kao neprofitni sektor, što se odražava, ili bi se trebalo odražavati, na njihovu neovisnost od vlade i tržišta, povoljnijim poreznim statusom, velikim brojem volontera, kao i velikom osjetljivošću za realan život i problematiku svakodnevnog čovjeka. Iz tih razloga, a i zbog činjenice da je šport, baš kao i ljudski život, vrlo suptilan i dinamički živi organizam gdje ne ide sve «na snagu», športske organizacije poput športskih zajednica i saveza, športskih klubova i društva, neophodne su za razvoj moralnih i drugih vrijednosti za koje je dokazano da se mogu izgrađivati uz pomoć športa. Međutim, u želji da športske udruge ostanu doista u funkciji športa te da u budućnosti zadrže svoju temeljnu svrhu, potrebno je ukazati na svojevrsne zamke koje postoje na području neprofitnih organizacija. U želji da se rasvijetli percepcija javnosti o tome što je doista dobro i društveno korisno, a što nije, skupina

ekonomista i sociologa zainteresirala se za organizacije civilnog društva koje nose prefiks dobrovoljne, neprofitne, humanitarne, društveno korisne i tomu slično. Već na prvom koraku došlo se do zanimljivih spoznaja: brojne takve organizacije u Europi i svijetu ostvaruju profit, a njihova neprofitabilnost povezana je s povoljnim poreznim statusom. Neovisni sektor naglašava da ove organizacije djeluju neovisno od vlade i tržišta. Međutim, gledano financijski, one primaju značajne dotacije od vlade i privatnog biznisa. Dobrovoljački karakter naglašava ulogu volonterskog rada u ovim organizacijama. U većini slučajeva pretežiti dio poslova obavlja profesionalno, stalno zaposleno i plaćeno osoblje. Sumnja da su neke od tih organizacija samo produžena ruka neke politike - koja ih financira s ciljem provedbe interesa koji u konačnici ne ispadaju humanitarni - vjerojatno će biti sljedeća pretpostavka, jer, ako posumnjamo u institucije unutar kojih djeluju kom-

45 Olimp


Znanost i šport

Ako je osnovna stvar u športu športaš, tada u prvom planu mora biti sve ono što je važno za njegov športski život i uspjeh - od njegovih emocija i socijalnog statusa, do kriterija za financiranje natjecanja ili stručnog rada promitirani pojedinci, sigurno ćemo povjerenje dati protagonistima dobrovoljnosti, humanosti, ljudskih sloboda, zdravlja i sl., koji se, usput rečeno, kroz institucije proračuna financiraju od ovih prvih. Nažalost, po svemu sudeći, izgleda da se stvari mogu tumačiti na jedan i drugi način. Dakle, borba za ljudska prava može biti osnovna orijentacija pojedinaca i organizacija, ali može biti i dio self-marketinga pojedinaca i organizacija kojima je osnovna orijentacija dobivanje povjerenja određenih ciljnih skupina i služenje društvu «velikih igrača». Kakva je situacija u Hrvatskoj na području športa? Športski klubovi, udruge i društva registrirani su i osnovani prema Zakonu o udrugama. Sukladno članku 2. istog Zakona, udruga je svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja koja se osniva radi zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, te ostvarivanja ekoloških, nacionalnih, prosvjetnih, športskih, zdravstvenih i drugih ciljeva, a bez namjere stjecanja dobiti… Ako je sve u športu dobrovoljno i usmjereno prema ostvarenju pozitivnih društvenih interesa i sve skupa bez ikakvih financijskih interesa, kako je moguće da je toliko športskih klubova u Hrvatskoj u blokadi, da u mnoštvu športskih saveza vlada svađa i borba za vlast, te da se neki športaši sve više bave administrativno-športskim spletkama, a sve manje športom. Balansirajući između suvremenih jednoobraznih obrazaca administrativnih normi, preporuka, smjernica i odredbi, te realnih potreba i svakodnevnog života športa, športske udruge se nalaze na velikoj prekretnici koja će u mnogo čemu utjecati na Olimp 46

budućnost športa u Hrvatskoj. Ako je osnovna stvar u športu športaš, tada u prvom planu mora biti sve ono što je važno za njegov športski život i uspjeh - od njegovih emocija i socijalnog statusa, do kriterija za financiranje natjecanja ili stručnog rada. Ako ćemo prihvatiti takvo razmišljanje, tada moramo biti svjesni da emotivni život športaša, njegovo zdravlje i motivacija ne mogu biti do kraja definirani zakonima, normama, kaznenim odredbama ili kompjuterskim aplikacijama, već nečim što volimo nazivati ljudskim pristupom. S druge strane, racionalizacija ove iste stvarnosti i stavljanje sve u «strukturu kockica», šport će dovesti u situaciju da je sve definirano do zadnjeg detalja, da se točno zna što, tko i koliko može i smije, ali, nestat će ono najvažnije, a to je smisao za kreativno i individualno izražavanje športaša i trenera. Na taj način, nestanak onog lijepog u športu mogao bi narušiti osnovnu ideju športa. Pitanje glasi: trebaju li istinski športski šampioni ipak imati ono nešto više? Naravno, zaključit ću s tezom da je za razvoj svake djelatnosti, pa tako i one športske, neophodno veliko znanje i stručnost svih onih koji su uključeni u složen proces izgradnje športaša od prvih koraka do medalje na velikom športskom natjecanju. Međutim, jednako važnim smatram i mudrost, kreativnost, intuiciju i viziju koju isti ti ljudi moraju posjedovati kako bi takva športska operacija uspjela, a športaš i društvo ostali živi. Pretjerani pokušaji definiranja stvari u športu, čak i onih koje je nemoguće egzaktno definirati, podsjećaju za zbrajanje kruški i jabuka, a brzina i agresivnost onih koji to žele upućuju nas na oprez. Međutim, polazeći od toga da je šport društvo u malom, stvari u društvu i dalje će se odražavati na šport. Strah, pretjerana racionalnost, prebacivanje ljudske i moralne odgovornosti na kompjutorske aplikacije, ili mudrost, kreativnost, intuicija i razvoj. Kao i uvijek, pokazat će vrijeme.  LITERATURA: Barberić, H. i sur. (2009). Računovodstvo neprofitnih organizacija. Zagreb, RriF-plus d.o.o. Pavičić, J. i sur. (2006). Marketing i menadžment u kulturi i umjetnosti. Zagreb, Masmedia Puljiz, V. i sur. (2000). Sustavi socijalne politike. Zagreb, Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta

→ Summary ←

Training of athletes, creating superior sports results and all that we consider most valuable in sports, is a part of the creative process, which, in addition to the knowledge, requires also a degree of ingenuity, intuition and wisdom. Increased intentions of certain social and bureaucratic structures to frame sports through the system of norms, strict rules, etc., does not seem to be good for the future of sports for several reasons. Sportsman, his emotional life, subtlety, individuality and creativity are difficult categories to standardize, validate and predefine; but these seem to be the very key categories for making of the athlete of the highest possible level. Unlike the state bureaucracy, which often proves too stern in understanding the dynamics of sports – associations of civil society, various citizens ‘sports associations, sports clubs, associations, societies etc. should offset the shortcomings of the bureaucracy and enable the development of sports in the best sense. However, although such associations are mostly non-profit organizations, voluntary and independent, since they are largely dependent on the state budget and local communities, there is a certain dose of caution and the dilemma that some of these associations are nothing more but the extended arm of official policy. It is important to emphasize that the sport is society in small, and that the overall social conditions do indeed have a significant impact on the opportunities in sport. For this reason, the future of Croatian sport will depend on whether the society cultivates a cult of fear, which stems exaggerated need for putting everything including sports in the boxes, or the sport will remain an oasis of individuality, creativity and sports visionary.


Žene i šport

S

lučaj Marion Jones poznat je i daleko izvan športskih krugova. Pregršt olimpijskih i svjetskih odličja, u sprinterskim disciplinama te skoku u dalj, iz razdoblja 1997.-2001., među kojima se ističe pet olimpijskih medalja u Sydneyu 2000., zatim atraktivna pojava i buran privatni život, učinile su je zvijezdom društvenih kronika širom svijeta. No, ništa u njenom športskom i privatnom životu nije tako odjeknulo kao priznanje, i očekivano i iznenadno, dano u jesen 2007. pred TV kamerama, u kojem je

priznala višegodišnje korištenje nedopuštenih sredstava. Rođena 1975. godine u Los Angelesu, odrasla u tipičnoj sredini s ruba društva, u obitelji koja se skupljala i rasipala, u šport je ušla prateći ambicioznoga starijeg polubrata Alberta, čije je multišportske talente prekinula iznenadna smrt 1987. Usprkos te tragične epizode put male Marion bio je već određen: sa 15 godina zvijezda je kalifornijskoga srednjoškolskoga športa, podjednako i atletike i košarke. Obje karijere nastavit će na sveučilištu Sjeverne Karoline

u Chapel Hillu gdje njezina karijera, ali i privatni život, dolaze pod skrb atletskog trenera i kuglaša Cottrella Huntera. Strogi sveučilišni propisi ne dozvoljavaju takvu mezalijansu, pa Hunter daje ostavku na svoje trenersko mjesto, a potom - nakon Marionine diplome 1997. - stupaju u brak. Bračni će par početi pripreme za OI u Sydneyu pod vodstvom zjedničkoga trenera Travora Grahama, osobe koja će odigrati ključnu ulogu u „skandalu BALCO“ koju godinu kasnije. Graham je nesumnjivo posebna stranica u povijesti dopinškoga beščašća. Bio je diler zloglasne farma-

Pokajnička

turneja Tekst: RATKO CVETNIĆ

Dosjetka da je Marion Jones bila najbrža žena svijeta - dok je nisu uhvatili - jest ubojita, ali ipak treba reći da njeno priznanje, usprkos krugu indicija koji se godinama zatvarao, ipak nije sasvim lišeno one rijetke motivacije koju nazivamo savješću. Takav su dojam stekli mnogi od onih koji su je sretali tijekom njene „pokajničke turneje“, što je nedavno u organizaciji veleposlanstva SAD obuhvatila i Hrvatsku.


ceutske tvrtke BALCO koja je svojim dopinškim preparatima išla ne samo ispred konkurencije nego - što je znatno važnije - ispred antidopinške tehnologije svoga vremena, te je u tome svojstvu Graham opskrbljivao i Jonesovu i njenog supruga. Međutim, čini se da je kuglaš Hunter ipak imao manje sreće na doping-kontrolama, pa je nakon nekoliko evidentiranih prekršaja tiho uklonjen iz američke reprezentacije. Ne obazirući se na sumnje koje su automatski pale i na nju, Marion je sveudilj najavljivala pohod na zlato u svih pet disciplina u kojima će nastupiti u Sydneyu; skupila je doduše tek tri zlata i dvije bronce, ali je u tome času postala športska i medijska zvijezda prvoga reda. No, Trevor Graham, vjerojatno zbog neraščišćenih računa s proizvođačem ili s kupcima, dostavlja Američkoj antidopinškoj agenciji (USADA) anonimnu prijavu, zajedno s uzorcima BALCO-vih najtraženijih proizvoda, nakon kojega kreće domino koji će pomesti cijelu četu američkih športskih prvaka. Ali Marion, premda pod stalnom sumnjom, još uvijek izlazi čista sa svake od provjera, te uporno i dosljedno negira ikakvu vezu s dopingom, što se ponavlja u svakome susretu s medijima i publikom. U skandalu s kuglašom Hunterom raspada se, međutim, i njihov brak, a Jonesova utočište nalazi u vezi s poznatim sprinterom Montgomeryjem. Nakratko prekida karijeru da bi se posvetila prinovi rođenoj u toj vezi, ali mir ne traje dugo. I sam Montgomery dolazi pod udar USADA-

S dužnosnicama veleposlanstva SAD na zagrebačkome domjenku

e, a osim toga umiješan je i u neke financijske transakcije, te u nametnutoj lustraciji prekida karijeru, da bi ubrzo zatim i sam doživio nečasni otpust iz športskoga svijeta. S takvim raspletom raspada se i ta veza... Svoju treću sreću Marion Jones potražila je u braku s Obadeleom Thompsonom, a rođenje njihovog prvog djeteta u ljeto 2007. bilo je - kako navodi - jedan od glavnih motiva za priznanje koje će uslijediti iste godine. Reakcije Međunarodnog atletskoga saveza, a potom i MOO-a, bile su očekivano brze i očekivano drastične te se danas u wikipedijskim natuknicama o Marion Jones može naći navod o financijskoj propasti i izgonu iz športa. Dosjetka da je Marion Jones bila najbrža žena svijeta - dok je nisu uhvatili - jest ubojita, ali ipak treba reći da njeno priznanje, usprkos krugu indicija koji se godinama zatvarao, ipak nije sasvim lišeno one rijetke motivacije koju nazivamo savješću. Takav su dojam stekli mnogi od onih koji su je sretali tijekom njene - kako je kolega Brajdić nazvao - „pokajničke turneje“, što je nedavno u organizaciji veleposlanstva SAD obuhvatila i Hrvatsku. Nesumnjivo je i to dio kazne (i dio terapije) na koju ju je uputio pravni sustav koji smatra da svatko može biti koristan zajednici, ako ne drugačije, onda kao loš primjer. Svojim nastupima u Zagrebu i Zadru predočila je iskustvo osobe koja je put od dna do vrha izmjerila više puta, a određena autentičnost toga iskustva mogla bi biti dragocjena za djecu i mlade koji

Marion Jones u razgovoru s urednikom HTV-a Brunom Kovačevićem

→ Summary ←

American athlete Marion Jones formerly the world’s best athlete – in 2007 publicly admitted using doping during almost the whole of her career. After her medals and awards were taken away from her, and her rich financial contracts annulled, this mother of three is trying to reclaim her role in the community. In this effort, and organized by the Embassy of the United States, she made a visit to Croatia and held several notable lectures and interviews with athletes and children.

su je pri svakom susretu vrlo pažljivo slušali. Sama je u razgovorima sa svojim domaćinima, istakla da je ovdje čula pitanja koja joj djeca inače ne postavljaju, a osobito je se dojmio susret (i prije svega doček) koji je doživjela u školi u Remetama. Povlastica ovakvog susreta, koju su imala zagrebačka i zadarska djeca, jest ono što Marion Jones u svome djetinjstvu zasigurno nije imala. Poželimo joj sreću. 

Susret sa školarcima u dvorani OŠ Remete u Zagrebu

Foto-arhiva Ureda za odnose s javnošću veleposlanstva SAD

49 Olimp


Športska terminologija

S

kijanje je kako jedan od najpopularnijih natjecateljskih, tako i jedan od najpopularnijih rekreativnih športova. Nazivi su skijaških disciplina već analizirani na ovim stranicama, stoga će u ovome tekstu biti riječi o nekim drugim nazivima koji se rabe u tom športu. Prvi je naziv onaj koji označava skije. Riječ dolazi od staronorveške riječi skith koja je značila palica od drveta. Staronorveška je riječ slična staroengleskoj riječi scid koja je značila komad drveta, kao i njemačkoj riječi Scheit u značenju tanka daska (Random House Webster’s Unabridged

/Si:/. Navedeni je izgovor u njemačkom jeziku preuzet iz norveškog. Skijaške su čizme sljedeći nezaobilazni komad skijaške opreme. Ni riječ čizma nije izvorno hrvatska riječ. Dolazi iz turskog, i to od riječi çizme koja iz tog jezika ulazi u mađarski (mađ. csizme) (Gluhak, 1993:180) te preko njega u druge jezike. Skijaške se čizme u hrvatskom jeziku popularno nazivaju pancericama. Iako je neosporno da u osnovi te riječi leži njemačka riječ Panzer, riječ pancerica nije moguće pronaći u njemačkom u značenju koje bi se odnosilo na tu vrstu skijaške obuće. Međutim, razlog

Pancerice, buce i hupseri Tekst: Darija Omrčen

Česta riječ koja se čuje u skijaškom žargonu u hrvatskom jeziku je riječ hupser. To je germanizam od riječi hüpfen, što znači poskakivati. Doista, prelazak preko hupsera podsjeća na poskakivanje na skijama. Hrvatska je riječ za hupser riječ grba, a u engleskome se ona naziva mogul Dictionary, 1999). Veza između značenja komad drveta i tanka daska s jedne strane i, s druge, oblika skija je potpuno jasna. Riječ je skija posuđenica u hrvatskom jeziku, kao što je to i u brojnim drugim jezicima. U hrvatskom jeziku nema domaće riječi kojom bi se ta posuđenica mogla zamijeniti. Postoje razne vrste skija, a njihovi su nazivi većinom engleskog podrijetla - npr. allround skije, allmountain skije, freeride skije, race skije. Tu su i cross skije, park skije te junior skije (Skijanje.hr, 2011). Riječi allround, allmountain, freeride i race su anglizmi, dok su riječi cross, park i junior latinskog podrijetla. Engleski naziv za skiju je riječ ski, koja se u tom jeziku čita /ski/, dok se riječ u istom liku rabi i u njemačkom jeziku (njem. Ski), ali se izgovara Olimp 50

za tvorbu tog naziva u hrvatskom jeziku treba, bez daljnjega, potražiti u značenjima riječi Panzer u njemačkom jeziku. Ta riječ znači oklop (viteški ili oklop u nekih životinja, poput npr. kornjače) ili tenk. U oba se slučaja radi o tvrdom štitu čija je svrha pružiti zaštitu. S obzirom na to da su pancerice tvrda obuća čija je svrha, među ostalim, štititi gležanj skijaša, logika je naziva očigledna. Pancerice se u engleskom jeziku nazivaju ski boots (skijaške čizme), a u njemačkom Skischuhe (skijaške cipele) te Skistiefel (skijaške čizme). I u hrvatskom se jeziku, kao u njemačkom, pancerice nazivaju i skijaške čizme i skijaške cipele. Zanimljivo je da se u hrvatskom jeziku rabi i naziv buce, koji ne označava pancerice, već debele čizme, koje često nose skijaši na skijalištima

jer su tople i nepromočive. Riječ dolazi od engleske riječi boot što je čizma, odnosno od njezine množine (eng. boots) – naime, ta se množina izgovara /bu:ts/, te je riječ buce zvučna preslika navedene množine. Engleski naziv za buce glasi moon boots /’mu:nbu:ts/, moon=mjesec, a isti se rabi i u njemačkom (njem. Moonboots /’mu:nbu:ts/). Naziv moon boot nastaje u engleskom jeziku, a podsjeća na obuću koju su imali astronauti koji su sletjeli na mjesec (PC-Bibliothek Express 2.1, 19932001). Buca je i naziv koji se u hrvatskom jeziku rabi kolokvijalno kako bi se imenovalo obuću u snowboardingu - skijanju na dasci (Hrvatski snowboard portal, 2011). Prema navedenom izvoru postoje


tzv. alpine buce, freestyle buce i freeride/allterrain buce. Riječ alpine u engleskom jeziku znači brdovit, dok riječ freestyle označava skijanje slobodnim načinom. Naziv freeride, odnosno allterrain ukazuje na činjenicu da se buce koje se nazivaju freeride/allterrain rabe za vožnju po svim vrstama terena. Vezovi kojima se skijaška čizma/ cipela pričvršćuje na skiju, odnosno «buca» na dasku nazivaju se step-in vezovima - taj je naziv anglizam u hrvatskom jeziku, a točno ocrtava

način na koji se čizma/cipela pričvršćuje na skiju - skijaš «ukorači, ugazi» (eng. step in) u vez. Svaki skijaš ima i dva skijaška štapa. Riječ štap dolazi od praslavenskog *ščapъ (Gluhak, 1993:613). Prema Gluhaku (1993:614), indoeuropski korijen glasi *skep- i znači sjeći. Skijaški se štap u engleskom jeziku naziva ski pole (eng. pole znači štap), a u njemačkom Skistock (njem. Stock je štap). Česta riječ koja se čuje u skijaškom žargonu u hrvatskom jeziku je riječ

=

hupser. To je germanizam od riječi hüpfen, što znači poskakivati. Doista, prelazak preko hupsera podsjeća na poskakivanje na skijama. Hrvatska je riječ za hupser riječ grba, a u engleskome se ona naziva mogul. Riječ mogul je pak germanizam u engleskom jeziku - dolazi iz austrijskog njemačkog od riječi Mügel, što je malo brdo, a logika je toga naziva jasna - grbe su «mala brda». Ta je riječ pokazatelj da engleski nije samo jezik davatelj, odnosno jezik iz kojeg brojne riječi ulaze u druge jezike, već da je on i jezik primatelj. To, drugačije rečeno, znači da postoje riječi koje iz drugih jezika ulaze u engleski, a riječ je mogul jedna od njih. Često se u hrvatskoj kolokvijalnoj uporabi u kontekstu skijanja čuje frazem spustiti se u šusu, odnosno 51 Olimp


Športska terminologija

= spustiti se brzim, ravnim spustom - bez kočenja i skretanja. Riječ šus također dolazi iz njemačkog jezika, i to od riječi Schuss, što je pucanj. Nakon što je npr. metak ispaljen, kreće se pravocrtno i brzo, te je to i veza između riječi Schuss i uporabe riječi šus u navedenom frazemu. Zanimljivo je da je u kontekstu skijanja i riječ Schuss iz njemačkog ušla u engleski jezik, i to u značenju brzog, ravnog spusta pri velikoj brzini, odnosno, kao glagol, spustiti se pravocrtno velikom brzinom te skijati po nečemu (npr. skijati po planinama). Jezično je ponašanje socijalno organizirano i zbivanja u jeziku gotovo su redovito u korelaciji sa zbivanjima u društvu (Žanić, 2004). Skijanje svoj snažan razvoj bilježi na govornim područjima germanskih jezika, a skijaši s govornog područja germanskih jezika postižu vrhunske

Olimp 52

rezultate u tom športu. Stoga neke od riječi iz germanskih jezika - npr. ski i slalom iz norveškog te navedeni primjeri schuss i mogul iz njemačkog, odnosno austrijskog njemačkog, ulaze u engleski, ali i u druge jezike.  Literatura: Gluhak, A. (1993). Hrvatski etimološki rječnik. Zagreb: August Cesarec Zagreb. Hrvatski snowboard portal (2011). S mreže skinuto 1.12.2011. s adrese http://www.bordanje.com/index. php/___Buce/139/0/. PC-Bibliothek Express 2.1 (1993.-2001.) Revision 17. Bibliographisches Institut & F.A. Brockhaus AG, Langenscheidt KG. Random House Webster’s Unabridged Dictionary. (1999). V2.2 for 16bit WindowsTM systems, V3.0 for 32bit WindowsTM systems, Random House, Inc. Collexion Reference Software (1998) Lemout & HousepieTM. Skijanje.hr. (2011). Hrvatski ski/board magazine. Skijaški klub “Hupser”, Rijeka. S mreže skinuto 1.12.2011. s adrese http://www.skijanje.hr/oprema/ skije/clanak/tipovi-skija?id=12577 Žanić, I. (2004). Nove stvarnosti i njihovi nazivi. Kako i zašto nastaju riječi i tko je za to “kriv”. Politička misao, XLI(1), 74-91.

→ Summary ←

Skiing jargon has its specifics as any other jargon. The analysis shows that there are words from Norwegian (e.g. slalom) and German (e.g. Schuss and Mügel, i.e. schuss and mogul in English) that have entered the English language as well as other languages. However, there are also many originally English skiing-specific terms that have entered many other languages, e.g. Croatian and German, in which no originally Croatian i.e. German words exist as counterparts of the analysed loan-words. The analysis has also shown that the analysed terms clearly reflect the concepts that they denote.


Treneri i šport

O

vladavanjem svijetom mikrorganizama završilo je razdoblje u kojem su treneri pronalazili rješenja u zahtjevnim trenažnim procesima kako bi športaši “pobijedili” bolesti ili infekcije koje bi se javljale kao posljedica napora koji bi slabio imunološki sustav športaša. Svijet molekula, čije sintetiziranje otvara posve nove prostore i izazove (što kreću od proizvodnje hrane pa sve do opreme i rekvizita), postao je novi trenerski izazov. Sve što danas koristi tehnologija i njezina

Tekst: ŽELJKO MATAJA

Valjalo bi konstatirati da sve ono što spoznaja donosi, a tehnologija nudi, nije naravno stvarano zbog unaprjeđivanja športskih rezultata, ali treneri koji su ponuđeno primijenili u športu približavali su se, kako se to kaže, granicama snova.

Nove

trenerske spoznaje

Olimp 54

industrijska proizvodnja posljedica je sintagme: živjeti znači uspjeti u onome čime se bavimo. Budući da športaši, baš kao i njihovi treneri, žive u tehnološkom okruženju (a na natjecanjima dolaze češće od ostalih ljudi u prigodu razmijeniti iskustva ili jednostavno vidjeti prednosti konkurenata), logično je da su stavljeni pred brojne izazove u svemu što se događa sa športom i u športu. Napokon, valjalo bi konstatirati da sve ono što spoznaja donosi, a tehnologija nudi, nije naravno stvarano zbog unaprjeđivanja športskih rezultata, ali treneri koji su ponuđeno primijenili u športu približavali su se, kako se to kaže, granicama snova. Koja je škola primjerena tim izazovima? Ili su možda uspješni i dobri treneri oni koji uspijevaju skupiti od svega po malo i potom, svojom filozofijom, to ponuditi kao osobni autoritet koji će trajati sve dok se pokazuje djelatnim, učinkovitim, a samim tim i isplativim. U sustavu školovanja trenerskog kadra, bilo bi korisno držati se bioloških činjenica koje su apsolutno nadređene (primarne) u odnosu na pedagoške intervencije. Naime, brojna ispitivanja za potrebe športa, najčešće polaze od određivanja početnih stanja kako bi se nakon trenažnih intervencija ustanovila finalna stanja športaševih motoričkih, antropometrijskih, fizioloških i drugih pokazatelja te ustanovljavanja sadržaja analiza krvi i mokraće koja nudi ostatke raspadnih produkata energijskog prometa. Praksa je pokazala da dobri rezultati testiranja ne korespondiraju s ostvarenjima, pa bi se njegovanje profesionalnih zabluda pravdalo poznatom sintagmom kako iznimke potvrđuju pravilo. Na žalost, iznimke svjedoče da nikakvih pravila nema kad je u pitanju čovjek, a pogotovo športaš koji doseže vrhunske sportske domete. Polazeći od bilo koje pretpostavke (kad je riječ o školi ili pak o školovanju trenera), ovladavanje vještinom nekog športa čini se sekundarnim zahtjevom, dok je pristup športu spoznajna sinteza za primjenu brojnih elemenata koji će osigurati mozaik športaševog interesa za napredovanje. Najprije u procesu treninga, a onda u natjecanju koje ne može pružiti više od onog što je treningom dostignuto. Vrhunska


ostvarenja dosežu samo oni športaši kojima je ono što drugi nazivaju žrtvovanjem, izvor njihove najveće radosti. Kod nekih motivaciju postižu treneri kad trening nametnu kao radnu obvezu, a nekima je to, kao primjerice pokojnom Draženu Petroviću, prirodni dar. Trenirao je i nakon treninga, ponekad i s dvije lopte, što ga je činilo onakvim kakav je bio u izdržljivosti, okretnosti i preciznosti. Danas se u procesu treninga, kao jamstvo pouzdanosti, javlja timski rad. Sve je više stručnjaka koji su ovladali uskim područjima brojnih disciplina. Pretpostavlja se da pojedinac nije u stanju ovladati onim što nude usko specijalizirane djelatnosti. U tom se smislu, ovisno o materijalnim mogućnostima, najčešće angažiraju liječnici, fizioterapeuti, sociolozi, nutricionisti… No, stručni tim ne smije robovati zadovoljenju forme, nego viziji trenera koji ne očekuje da mu interdisciplinarci nude svoje spoznaje, nego rješenja koje trener kao vođa tima zahtijeva. U tom je smislu trener uvijek središnja osoba pod uvjetom da točno

zna što od svojih suradnika očekuje. Najkraće rečeno: prošlo je vrijeme kad su treneru pripadali zdravi, a liječniku bolesni. Danas se od liječnika traži da ne dopusti mogućnost da se športaš ozlijedi ili razboli, a od nutricionista da osigura obroke i njihov sadržaj kako bi u športaševoj prehrani bilo zastupljeno sve što je potrebno u energetskom i u gradivnom smislu. Naravno, onoliko koliko trener zna i ima širinu spoznaje, on toliko od svojih suradnika očekuje. To je jedan od ključnih razloga zbog kojih bi valjalo ustanoviti trenersku akademiju koja bi omogućila plejadi uspješnih trenera da svoje spoznaje i iskustva u poduci, radu s mlađim dobnim kategorijama ili u vođenju treninga, iznose na način koji, kako volim reći - u knjige ne može stati. Naši športaši, dakle i naši treneri, zasigurno su osobe koje su značajno pridonijele nacionalnoj prepoznatljivosti u svjetskim razmjerima u kojima njihovo službeno školovanje nije bilo odlučujuće. No, razumljivo - svako je vrijeme imalo neku vrstu opsesije koja je koresporendirala s vremenom tehnoloških postignuća… 

→ Summary ←

Today in the process of training, as a guarantee of reliability, teamwork occurs. There are more and more experts who have mastered the narrow areas of many disciplines. It is assumed that the individual is not able to master what is offer by highly specialized services. In this sense, depending on financial possibilities, it is customary to often engage doctors, physiotherapists, sociologists, nutritionists ... However, the professional team must not be a slave to the satisfaction of forms, but the vision of a coach who does not expect inter-disciplinarians to offer their knowledge, but a solution that coach as the team leader requests. In this sense, the coach is always the central person, provided that he knows exactly what he expects from his employees. In a nutshell: The time when healthy belonged to the coach and sick to the doctor - is history. Today, doctors are requested not to allow the possibility that an athlete is injured or becomes ill, and nutritionists have to provide meals and their contents to the athletes’ diet were all that is needed in the energy and compositional sense is present.


Šport i međunarodne integracije

Šport i EU fondovi

U

skladu sa stjecanjem statusa zemlje kandidata za članstvo u Europskoj uniji, Hrvatskoj se otvaraju mogućnosti participiranja u europskim fondovima i bespovratno financiranje niza aktivnosti, pa tako i projekata na području športa. Projekti koji se financiraju putem europskih fondova obuhvaćaju različita područja poput razvoja ljudskih potencijala, obrazovanja odraslih, javnog zdravlja, programa Mladi na djelu, a športskim udrugama pruža se mogućnost kandidiranja vlastitih programa na natječaje europskih fondova. S obzirom da je Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske po prvi put u sklopu svoga djelovanja uvrstio i šport - a isti predstavlja jedinicu za provedbu projekata koji se financiraju putem europskih fondova te sudjeluje u kreiranju natječaja za financiranje

Olimp 56

projekata - dodatno su ostvareni uvjeti za pripreme i realizaciju projekata, kao i pristup i kandidiranje na natječaje za europske fondove. Lisabonski ugovor je pravna podloga za financiranje športa temeljem Bijele knjige o športu, a zahvaljujući tomu Europska komisija osigurala je uvjete za široku raspravu o društvenoj i političkoj ulozi športa u europskim društvima, posebice vrednujući utjecaj športa na zdravstvenu politiku, socijalnu uključenost i obrazovanje, što predstavlja ključnu vrijednost za financiranje športskih projekata na europskoj i nacionalnoj razini. Donedavni nedostatak pravne osnove financiranja športa, predstavljao je poteškoću u pružanju potpore športskim programima u Europi, međutim kako je šport promicatelj zdravog načina života, društvenih integra-

Tekst: Saša Ceraj

U skladu sa stjecanjem statusa zemlje kandidata za članstvo u EU, Hrvatskoj se otvaraju mogućnosti participiranja u europskim fondovima i bespovratno financiranje niza aktivnosti i projekata, pa tako i projekata na području športa. Tako se športskim udrugama pruža mogućnost kandidiranja na natječaje europskih fondova putem vlastitih programa


cija i zamašnjak regionalnog razvoja, športski projekti financirani su putem raznih europskih programa. Prepoznajući društveno-politički značaj športa, Europska unija pristupila je 13. prosinca 2007. godine potpisivanju Lisabonskog ugovora, čime je ostvaren značajan iskorak ka promjeni politike prema športu i novim mogućnostima financiranja. Ovim pravnim aktom, šport je prvi put u povijesti Europe pravno definiran, čime je utvrđena nadležnost Europske unije nad športom (koji se baš kao i područja obrazovanja i kulture prepoznaje kao interesno polje djelovanja) te je osiguran pravni temelj koji će omogućiti financiranje športskih programa. Člankom 165. Lisabonskog ugovora Europska unija želi doprinijeti promicanju športa uzimajući u obzir njegove posebnosti i strukturu te društvene i odgojne specifikume koje donosi. Na područja nevladine športske institucionalne pomoći, Hrvatski olimpijski odbor i Zagrebački športski savez kao njegova najjača udružena članica, osnovali su tijela koja će pružati pomoć športskom pokretu u realizaciji i financiranju športskih programa slijedom predpristupnih i strukturnih fondova Europske unije. Hrvatski olimpijski odbor na 15. sjednici Vijeća osnovao je novu organizacijsku jedinicu pod nazivom Programi Europske unije kako bi se pravodobno uključio u nacionalnu koordinaciju na području programiranih projekata i programa športa za korištenje sredstava Europske unije, a Zagrebački športski savez uključuje se u pripremu korištenja sredstava i mogućnosti koje pružaju fondovi Europske unije osnivanjem Odjela za programe Europske unije i međunarodnu suradnju. U tom smislu organizirana su raznovrsna savjetovanja i radionice kako bi se športski savezi upoznali s mogućnostima i načinima kandidiranja na natječaje Europske unije te su prezentirana iskustva jedinica lokalne i regionalne samouprave kao i udruženih športskih članica na području korištenja sredstava iz predpristupnih fondova. Uspješna realizacija arhitektonskog projekta poput Multifunkcionalne dvorane za športski turizam Hrvatske u Delnicama ostvarena je zahvaljujući korištenju sredstava iz PHARE

programa, a korisnik projekta ukupne vrijednosti 2,72 milijuna eura jest grad Delnice, koji predstavlja ogledni primjer korištenja mogućnosti koje se pružaju putem europskih fondova. Športske udruge u Hrvatskoj do sada nisu u znatnijoj mjeri sudjelovale u programima predpristupnih fondova, a kako europski fondovi obuhvaćaju različita područja poput razvoja ljudskih potencijala, obrazovanja odraslih, javnog zdravlja, programa «Mladi na djelu», športskim udrugama pruža se mogućnost kandidiranja vlastitih programa i projekata na natječaje za financiranje slijedom europskih fondova. Ubuduće će djelovanje Europske unije biti usmjereno k razvoju europske dimenzije športa, promicanju tjelesnog i moralnog integriteta športaša, a posebice športa žena i djece, što za šport predstavlja svojevrsnu prekretnicu. Evidentno je kako se putem ovih inicijativa Europska komisija na sveobuhvatan način posvećuje pitanjima vezanim za šport u cilju pružanja strateške orijentacije o ulozi športa u Europi, poticanju rasprave o određenim pitanjima, snažnijem uključivanju športa u stvaranje europske politike i povećanje javne svijesti o potrebama i specifičnostima športske djelatnosti. Navedenim inicijativama žele se razjasniti važna pitanja poput primjene zakona u športu te se planiraju daljnja djelovanja vezana uz šport na razini Europske unije. U sklopu navedene politike, šport se može promatrati i kao alat za lokalni i regionalni razvoj, urbanu obnovu i ruralni razvoj, a razvoj i povezivanje na području lokalnih športskih zajednica snažno podupire i Komisija Europske unije svojim preporukama, posebno naglašavajući športske događaje i razvoj inicijative Europski glavni gradovi športa koji se mogu financirati putem programa Europa za građane. Svakako je važno istaknuti kako uspješnost projekta dijametralno ovisi o njegovoj detaljnoj i ozbiljnoj pripremi te izvrsnom poznavanje tematike, jer samo se na taj način može uspješno konkurirati na natječajima Europske unije. 

→ Summary ←

For several decades, the European Union is one of the major factors in international cooperation and is the largest donor of development aid in the world. Within the politics of international aid, the EU has developed a wide range of financial instruments known as the European funds. Some of these instruments are aligned with specific development priorities of those countries to which they are intended, while other instruments are designed to meet the urgent needs of partner countries and regions. In accordance with the candidate country status for EU membership, Croatia has opened possibilities for participating in distribution of the European funds and grants, funding a series of activities and projects, including projects in the field of sports. In this way the sports organizations have an opportunity for competing in contests for European funds through their own programs. Within the indicated policy sport can be viewed also as a tool for local and regional development, urban renewal and rural development, while development and connectivity in the local sports communities is strongly supported by the European Commission in its recommendations, particularly emphasizing the sports and the development of the European Capitals of Sport, which can be funded through the Europe for Citizens Program.

LITERATURA: Chappelet, J. (2010.), Autonomy of sport in Europe, Councile of Europe, Strasbourg. Siekmann, R., Soek, J. (2005.), The European Union and Sport – Legal and Policy Documents, UK.

57 Olimp


Šport na internetu

S

trelovit porast broja internetskih medija i društvenih mreža otvara bezbroj mogućnosti, no da bi se te mogućnosti iskoristile treba im se brzo prilagoditi. Internet je danas nedvojbeno posjetnica svake ozbiljnije tvrtke, pa onda i športske organizacije, bilo saveza ili kluba te glavnih aktera - športaša. Sudeći prema brzini reakcije na upite o internetskim sadržajima i aktivnostima, koje za potrebe ove rubrike putuju mrežom, ne bi se moglo reći da svi prepoznaju tu mogućnost. Ako nekim međunarodnim savezima, naime, treba više od mjesec dana da reagiraju na upite o svojim web aktivnostima i nakanama, ne može se baš reći da idu u korak s vremenom niti da su na raspolaganju novinarima, a onda i korisnicima. Iako će se svi, kad jednom ipak odgovore, pohvaliti da stalno razvijaju svoje stranice, pa i

prema društvenim mrežama. Pitanje o društvenoj komponenti danas je jedno od onih na koje si nitko ne smije dopustiti negativan odgovor. Donedavno se govorilo „ako nešto nije bilo na televiziji, nije se ni dogodilo“. Danas slobodno možemo reći da ako to nešto, u ovom slučaju iz svijeta športa, nije istodobno na televiziji, internetskoj stranici i društvenim mrežama, Facebooku, Twitteru, Flickru, YouTubeu… te po mogućnosti na online televiziji - kao da se nije ni dogodilo. Športovi i pripadajući savezi novonastaloj se situaciji prilagođavaju ovisno o popularnosti i sposobnosti komunikacijskih i marketinških stručnjaka da prepoznaju nove trendove i uključe se u njih. Najpopularniji i najmasovniji, apsolutni su lideri na tržištu. O novim medijskim platformama koje pomažu u svakodnevnom radu i postaju glavni kanal za isporuku željenog sadržaja mnogo se govorilo i na

Internet

Olimp 58

Tekst: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Bez dvosmjerne komunikacije i brze reakcije, športske internetske stranice malo su vrijedne. Vrijeme kad je na njih bilo dovoljno postaviti vijesti, raspored natjecanja, statistiku i lentu vremena odavno je prošlo ovogodišnjem kongresu Međunarodne udruge športskih novinara (AIPS) u Seulu. Novi mediji, prema riječima profesora športske komunikacije Paula Pedersena sa Sveučilišta u Indiani, povećavaju područje pokrivenosti i potiču


interaktivnost između navijača, športskih dužnosnika i medija. Novi mediji i društvene mreže snažno su utjecali na šport i potaknuli novinare da se za plasiranje sadržaja koriste novim platformama. Pozornost je sa same vijesti preusmjerena na brzinu, na to kako najbrže i najbolje pružiti informaciju. Internet i društveni mediji omogućuju športu i svima koji ga čine ili se okupljaju oko njega izrazito brzu platformu, ali da bi se u potpunosti iskoristila, zahtijeva interakciju i dijalog. Forma oglasne ploče, kako su brojni savezi, klubovi, organizatori događaja pa i mediji koristili - a i dalje koriste - internet, apsolutno je prevladana. Ne postavljaju li se na portalima i stranicama sadržaji koji omogućuju komunikaciju svih zainteresiranih, bilo u obliku informacije, druženja, dijeljenja iskustava i zajedničkih vrijednosti, a onda i linkovi na društvene mreže -

osuđeni su na propast ili životarenje. Jer, danas se sve mora i može izraziti numerički, pa neažurirane stranice s premalo dodatnih sadržaja, aplikacija, poveznica i sl. nemaju dovoljno sljedbenika, lajkova, fanova… što su sve načini izražavanja broja posjetitelja. Posljedično, pada i zanimanje onih koji korisnicima žele nešto prezentirati ili prodati. Upravo su korisnici, konzumenti informacija u fokusu cijele priče, pa sadržaj mora ovisiti o njihovim interesima i željama. A oni žele biti uključeni, žele komunicirati s istomišljenicima, igračima, trenerima… Tajnovitost, sporost, monotonost i otvoreno komuniciranje marketinških sadržaja pritom više ne dolaze u obzir - poruke u ime sponzora i brendova danas prenose športaši, natjecanja i dodatni sadržaji. Tako su na Facebooku, primjerice, među najaktivnijima plivač Michael Phelps, biciklist Lance Armstrong, Dwight Howard (NBA), tenisačice Marija Šarapova i Ana Kurnjikova, slijedi ih Roger Federer, trkač Usain Bolt, NBA-ovci Kobe Bryant i Shaquille O’Neal, još jedan tenisač Rafael Nadal, Tiger Woods, pa nogometaši Fernando Torres, Steven Gerrard, David Beckham, Cristiano Ronaldo… Svi oni oko sebe okupljaju fanove, a komunikaciju vode ili ih o njoj savjetuju stručnjaci na osnovi razrađene strategije. Sve se, dakako, mora događati u realnom vremenu - odmah. Angažman na internetu i društvenim mrežama ozbiljan je i naporan posao, ali se isplati, jer se lajkovi, komentari i dijeljenja naplaćuju od sponzora. Bogati i moćni brzo su to shvatili i prihvatili. Dokazuje to i popis top 30 klubova najaktivnijih na Facebooku: Barcelona ima više od 12 milijuna fanova, slijede je Real Madrid, Arsenal, Galatasaray, Liverpool, Chelsea, Manchester United… Kombinacija internetskih stranica, novosti, fotografija, igara, kvizova, online televizija, linkova na stranice igrača, shopova… korisnicima je zanimljiva, blagajne se pune i svi su zadovoljni. Prema istraživanjima GfK, približno polovica hrvatskih građana starijih od 15 godina koristi se internetom - riječ je o otprilike 1,7 milijuna osoba kojima je korištenje tog medija sastavni dio života. Više od polovice korisnika interneta zainteresirano je za šport, prema podacima gemiusAudiencea.

→ Summary ←

Internet and social media enable the sport and those who make it, or gather around it, a very fast platform, but in order to fully take advantage of this platform, it requires interaction and dialogue. Bulletin board form - the way many associations, clubs, event organizers and the media used the internet (and still do), is absolutely overcome. If web portals and sites do not have on them content that enables communication between all stakeholders, whether in the form of information, social gathering, sharing experiences and shared values, and then also links to social networks – they are doomed to failure or vegetation. Today, everything has to be and can be expressed numerically, so outdated sites with too little additional content, applications, links, etc. do not have enough followers, likes, fans ... which are all ways of expressing the number of visitors. Consequently, the interest of those who want to present or sell something also drops.

Online obožavatelji športa u usporedbi s cijelom internetskom populacijom mjesečno provedu gotovo sat dulje na mreži. Stranice koje najviše posjećuju vezane su uz opće športske informacije i nogomet. Polovica hrvatskih korisnika interneta redovni su posjetitelji društvenih mreža. Facebook u Hrvatskoj ima 1,4 milijuna korisnika i prema top 500 siteova po posjećenosti (izvor alexa.com), drugi je na popisu najposjećenijih stranica u nas. Potencijal je golem, no zasad je samo potencijal. Šport i socijalni mediji nedvojbeno su savršena kombinacija, društvena komponenta u samoj je srži tog odnosa. Navijači vole pričati o športovima, na internetu provode sate i sate pregledavajući informacije i razmjenjujući mišljenja, taktike, strategije i kritike. Tisuće komentara na jednu jedinu utakmicu, primjerice Barceloninu, dovoljno govore o tome koliko je to važno za imidž svake organizacije, pod uvjetom da se njime netko bavi ozbiljno, a ne samo deklarativno.  59 Olimp


Od Olimpa do Olimpa Dobitnici Državne nagrade za šport „Franjo Bučar“ 2011. U nazočnosti brojnih uglednih imena hrvatskog športa i znanosti, na prigodnoj svečanosti u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa u Zagrebu su 25. studenoga 2011.

Ivan Fattorini, Radovan Fuchs, Vinko Tomljanović Dragan Milanović i Dinko Vuleta dodijeljene Državne nagrade za šport “Franjo Bučar” kao najviše priznanje koje Republika Hrvatska dodjeljuje za iznimna postignuća i doprinos od osobitog značenja za razvoj športa u Hrvatskoj. Nagradu „Franjo Bučar“ za životno djelo dobili su Ivan Fattorini, Dragan Milanović i Vinko Tomljanović, a 12 godišnjih nagrada primili su Ozren Bonačić, Aldo Buršić, Ivo Dragić, Ivan Kljaković-Gašpić, Igor Jukić, Lovre Kalašić, Ivan Laljak, Tina Mihelić, Duško Mrduljaš, Ana Zaninović, Lucija Zaninović i Zajednica športskih udruga Grada Osijeka. Nagrade su im uručili ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs i predsjednik Odbora nagrade Dinko Vuleta.

Proračun HOO-a za 2012. U olimpijskog godini, troškovi programa javnih potreba u športu državne razine iznosit će 141.451.888 kuna potvrdila je to Skupština Hrvatskog olimpijskog odbora 27. prosinca 2011. Ukupni prihodi državnog proračuna planirani su u iznosu od 125.587.674 kn, od čega je 90 posto prihoda od igara na sreću, a 10 posto redovnih sredstava DP. Vlastitim marketinškim aktivnostima HOO planira ostvariti 13 milijuna, a 3 milijuna kuna iz programa Olimpijske solidarnosti Međunarodnog olimpijskog odbora. Najveći postotak sredstava (42 posto) usmjeren je na programe nacionalnih športskih saveza, dok je 32 posto predviđeno za OI London 2012., ali i ZOI u Sočiju 2014. Za razvojne programe HOO-a za športaše i trenere predviđeno je 14 posto.  

Čvrsta potpora za Europske igre U Sočiju, domaćinu Zimskih olimpijskih igra 2014. održana je 23. i 24. studenoga Opća skupština Europskih olimpijskih odbora (EOC). Skupština pod predsjedavanjem predsjednika EOC-a Patricka Hickeya okupila je više od 300 predstavnika iz 49 nacionalnih odbora u sastavu EOC-a, brojne članove Međunarodnog olimpijskog odbora na čelu s predsjednikom MOO-a Jacquesom Roggeom, predstavnike organizacijskih odbora sljedećih ljetnih i zimskih olimpijskih festivala europske mladeži (EYOF), te

Olimp 60

druge uglednike europskog i međunarodnog športa među kojima su bili i hrvatski predstavnici, predsjednik HOO-a ujedno i član Izvršnog odbora EOC-a Zlatko Mateša te glavni tajnik HOO-a Josip Čop.  Važna tema Opće skupštine EOC-a bile su Europske igre po uzoru na ostale kontinentalne igre, a za koje je vodstvo EOC-a naručilo studiju isplativosti. Prema izvještaju konzultantske tvrtke Deloitte (koja je studiju provela), ove su Igre vrlo izvjesne, imaju čvrstu potporu 28 europskih športskih federacija i financijski bi mogle biti više nego korisne za razvoj europskog športa. Hoće li Europske igre postati stvarnost odlučit će skupštinari EOC-a na izvanrednoj sjednici 12. travnja 2012., za vrijeme održavanja opće skupštine Udruženja nacionalnih olimpijskih odbora (ANOC). Prvi put Europski olimpijski odbori dodijelili su nagradu za najboljeg mladog športaša „Piotr Nurowski“, nazvanu po predsjedniku Poljskog olimpijskog odbora, tragično poginulom 2010. u zrakoplovnoj nesreći. Nagradu, za koju je u užem izboru bila i hrvatska judašica Barbara Matić, dobio je poljski Barbara Matić biciklist Tobiasz Lis.  Godišnje nagrade EOC-a 2011. za doprinos razvoju europskog športa dobili su David Hemery, dopredsjednik Britanskog olimpijskog odbora, Alain Calmat, francuski osvajač olimpijske srebrne medalje u umjetničkom klizanju na ZOI Innsbruck 1964. te Luis Santos, predsjednik Portugalskog rukometnog saveza. Sljedeća 41. Opća skupština EOC-a održat će se u 2012. u Eilatu (Izrael). 

Želimo uravnotežene uvjete bavljenja športom!   Pod vodstvom članice Vijeća HOO-a i predsjednice Komisije za skrb o ženama u športu Morane Paliković Gruden, u Opatiji je 22. listopada održan 4. seminar Mreže koordinatorica u športu. Koordinatorice u športu, redom žene s velikim igračkim, organizacijskim, administracijskim ili upravljačkim iskustvom u športu, njih više od 60 iz nacionalnih šport-


Tekst: RADICA JURKIN

skih saveza, županijskih športskih zajednica i Zagrebačkog športskog saveza, otvoreno su govorile o temama koje, po njihovom mišljenju, duboko priječe uravnoteženost bavljenja športom u Hrvatskoj. No da se ipak napredovalo, govori činjenica da je u nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova (2011.- 2015.) prvi put definiran prijedlog kako urediti ovo područje. O tome je govorila predstojnica Vladinog ureda RH za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin, naglasivši da je uravnoteženost zastupljenosti spola u bilo kojem području, pa tako i u športu, uvjet napredovanja hrvatskoga društva u cjelini. Koordinatorice su svoja stajališta koncipirale u smjeru uvođenja nacionalne statistike žena u športu, obveze izbora od 40 % do 2015. godine, politike prava na korištenje športske infrastrukture i planiranju kvalitete sadržaja, projekcije planskog i uravnoteženog stručnog usavršavanja, osposobljavanja i zapošljavanja u športu te osvješćivanju nenasilnog govora i ponašanja unutar športa općenito.

17. Europski kongres fair playa u Poreču Pod visokim pokroviteljstvom hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Europskih olimpijskih odbora (EOC) te Međunarodnog vijeća za športsku znanost i tjelesni odgoj (ICSSPE), a pod vodstvom predsjednika Europskog fair play pokreta Calosa Goncelvesa, u Poreču je od 28. do 30. Miroslav Cerar rujna održan 17. Europski fair play kongres i opća skupština Europskog fair play pokreta (EFPM) čiji su domaćini bili Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski fair play odbor (HFPO) i grad Poreč, član hrvatske marketinške olimpijske obitelji. U nazočnosti brojnih uglednika međunarodnog i hrvatskog športa (među kojima su bili dopredsjednik EFPM-a Miroslav Cerar, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, te predsjednica i tajnica HFPO-a Biserka Perman i Biserka Vrbek), Kongres je okupio brojne predstavnike europskih nacionalnih fair play odbora, europskih nevladinih sportskih organizacija, Europskih olimpijskih odbora (EOC), Europske nevladine športske organizacije (ENGSO) i hrvatske stručnjake i znanstvenike. Središnje teme bile su: „Šport kao dio kulture - fair play kao dio športske kulture“, „Mediji i nasilje u športu“, „Utjecaj športa na moralne promjene u društvu“, „Fair play i ponašanje navijača“ i „Etičko ponašanja trenera“.

Solid support for European Games In Sochi, host of the 2014 Winter Olympics, General assembly of the European Olympic Committees’ (EOC) was held on 23rd and 24th of November. Under the chairmanship of the EOC President Patrick Hickey, the Assembly gathered more than 300 representatives from 49 national committees within the EOC, numerous members of the International Olympic Committee led by the IOC President Jacques Rogge, representatives of the Organizing Committees of the forthcoming summer and winter Olympic Festivals of European Youth (EYOF) and other notables of the European and international sports among which were also the Croatian representatives, president of the HOO (Croatian Olympic Committee) who is at the same time a member of the Executive Board of the EOC Zlatko Matesa, and Secretary General of the COC Josip Cop. The major topic of the EOC’s General Assembly was European games modeled on other continental games, for which the leadership of EOC commissioned a feasibility study. According to the report of the consulting company Deloitte (which conducted the study), these games are very likely, have a strong support of 28 European sports federations and financially could be more than useful for the development of European sports. Whether the European Games will become a reality depends on the decision of the members of the EOC assembly at the special session to be held on April 12th, 2012, during the General Assembly of the Association of National Olympic Committees (ANOC). For the first time the European Olympic Committees awarded the prize for the best young athlete, “Piotr Nurowski”, named after the President of the Polish Olympic Committee tragically deceased in 2010 in a plane crash. The award, on whose shortlist was also the Croatian female judo fighter Barbara Matic, won the Polish cyclist Tobiasz Lis. EOC’s Annual Awards for 2011 on the contribution to the development of European sports went to David Hemery, avice president of the British Olympic Committee, Alain Calmat, French Olympic silver medal winner in figure skating at the 1964 Innsbruck Winter Olympics and Luis Santos, president of the Portuguese Handball Association. The next, 41st General Assembly of the EOC, will be held in 2012 in Eilat (Israel). We want balanced conditions for practicing sports! Under the leadership of the member of Croatian Olympic Committee and President of the Commission on women in sports, Morana Palikovic Gruden, in Opatija was held the 4th seminary of the Network for Women, Female coordinators in sports. Female coordinators in sports, all of them with rich playing, organizational, administrative or management experience in the sports, more than 60 from the national sports federations, county sports communities and the Zagreb Sports Association, openly spoke about issues which, in their opinion, profoundly hinder the balance of sports activities in Croatia. However, some development was achieved, what also confirms the fact that in national policy on gender equality (2011 - 2015) the proposal to regulate this issue was defined for the first time. Helena Stimac Radin, head of the Croatian Government Office on Gender Equality, spoke about this issue, emphasizing that the balance of gender representation in any branch, as well as in sports, is a condition for advancement of Croatian society as a whole. The female coordinators drafted their positions through the following conclusions leading towards : a) keeping the national statistics on women in sports b) the obligations of electing at least 30 percent of women in managerial positions by the end of year 2012, and 40 by 2015. c) the policy of the right to use the sports infrastructure and planning of quality content d) raising the awareness of non-violent speech and behavior within the sports e) projections of planned and balanced professional development, training and employment in sports.

61 Olimp


Od Olimpa do Olimpa  U zaključcima, naznačena je, uz ostalo, odgovornost ne samo pojedinih skupina unutar športa, već gotovo svih u područjima djelovanja - od javnog govora do znanstvenih istraživanja i njegove praktične primjene kao trajne, dosljedne i beskompromisne skrbi u učenju o fair playu u športu.  

Nastavlja se partnerstvo HOO-a i Hrvatske lutrije Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatska lutrija obnovili su u listopadu 2011. dotadašnji višegodišnji plodonosni partnerski odnos u sufinanciranju športskih škola županijskih športskih zajednica, kao nastavak projekta potpore programa športa na lokalnoj razini. Prva od 12 županijska zajednica koje će dobiti namjenska sredstva bila je Krapinsko-zagorska županija i Nogometni klub Lobor, kojima je 7. studenoga 2011. na prigodnoj svečanosti uručen ček u vrijednosti 40 tisuća kuna.  Ček su, u nazočnosti glavnog tajnika HOO-a Josipa Čopa, predsjednika Športske zajednice Krapinsko-zagorske županije Damira Levanića, načelnika općine Lobor Stjepana Fotiveca, predsjednika NK Lobor Andrije Smetiška, kapetanu kluba Karlu Plašču uručili pomoćnik glavnog tajnika HOO-a za programe lokalnog športa Siniša Krajač i pomoćnik predsjednice Uprave Hrvatske lutrije Tomislav Svetina. Drugi po redu bili su Šibensko-kninska županija i Košarkaški klub Jolly-Jadranska banka, a donaciju u iznosu od

39.924,50 kuna uručili su prigodnom svečanosti u Vodicama 12. prosinca 2011. glavni tajnik HOO-a Josip Čop i pomoćnik predsjednice Uprave Hrvatske lutrije Tomislav Svetina. Ček je u ime kluba preuzeo predsjednik KK Jolly Jadranska banka Mirko Goreta. Uz mlade košarkaše svečanosti su nazočili pomoćnik glavnog tajnika za programe lokalnog športa HOO-a Siniša Krajač, dožupan Šibenskokninske županije, Zoran Šimunac, predsjednik i glavni tajnik Saveza športova županije Šibensko-kninske Josip Odak i Natko Giljević  U Poličniku 13. prosinca 2011. održana je svečana dodjela donacije u iznosu od 39.530,00 kuna Košarkaškom klubu Poličnik. Ček je u ime kluba preuzeo mladi košarkaš Mate Zubčić, a ček su uručili, kao i prethodnog dana u Vodicama, glavni tajnik HOO-a Josip Čop i pomoćnik predsjednice Uprave Hrvatske lutrije Tomislav Svetina. Uz mlade igrače kluba uručenju su prisustvovali član Vijeća HOO-a Marijan Klanac, načelnik općine Poličnik Davor Lončar, predsjednik i glavni tajnik Športske zajednice Zadarske županije Marko Prenđa i Željko Birkić.  

HOO i Ghia Sport potpisali ugovor o partnerstvu HOO i tvrtka Ghia Sport koja se bavi opremanjem unutarnjih i vanjskih igrališta, škola i dvorana te športskim rekvizitima i opremom, potpisali su 30. rujna 2011. u vijećnici grada Pazina ugovor o partnerstvu na godinu dana i u vrijednosti od sto tisuća kuna. „Mali i srednji poduzetnici dobrodošli su u hrvatsku olimpijsku marketinšku obitelj čiji članovi slijede temeljne principe rada u športu i njegovanje olimpijskih ideja. Naša otvorenost za njihovo partnerstvo potvrđuje svaki sporazum u korist hrvatskoga športaša i olimpijaca“ - izjavio je glavni tajnik HOO-a Josip Čop prigodom potpisivanja ugovora.  Domaćin svečanosti bio je gradonačelnik Pazina Renato Krulčić, a nakon potpisavanja ugovora održana je revijalna malonogometna utakmica momčadi HOO-a i grada Pazina.

Josip Čop s operativcima nacionalnih saveza Uručenje donacije šibenskom košarkaškom klubu

Hrvatska lutrija pomogla je i KK “Poličnik”

Olimp 62

Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Josip Čop sa suradnicima, održao je 21. studenoga kolegij s glavnim operativcima nacionalnih športskih saveza. Njih 59 (od ukupno 80 koliko je saveza učlanjeno u HOO), osvrnulo se je na rad u 2011. raspravivši ključne zadaće javnih potreba športa u olimpijskoj 2012. godini. 
Glavni tajnik je izvijestio o doradi kategorizacije športaša kao javne ovlasti HOO-a, a na kojem intenzivno radi posebna radna skupina u skladu s ovlaštenjima i smjernicama Vijeća HOO-a. Kategorizacija športaša posljednji put mijenjana je 2007. godine, a primjenjuje se u svim športovima čiji su nacionalni športski savezi udruženi u Hrvatski olimpijski odbor kao punopravni ili pridruženi članovi. Na kolegiju je predstavljen i novi pomoćnik glavnog tajnika za programe nacionalnih športskih saveza Robert Gojević (dosadašnji voditelj realizacije programa saveza), imenovan na tu dužnost nakon odlaska u mirovinu dotadašnjeg pomoćnika Marka Ćurkovića.


Tekst: RADICA JURKIN

17th European Fair Play Congress in Porec

INNSBRUCK & SEEFELD, TYROL WWW.INNSBRUCK2012.COM

Hrvatska delegacija na ZOIM Innsbruck 2012. Na svom prvom zimskom izdanju Olimpijskih igara mladih koje se održavaju od 13. do 22. siječnja 2012. u Innsbrucku (Austrija), Hrvatsku predstavlja devet športaša: Saša Trsinski i Istok Rodeš (alpsko skijanje), Rea Rausel i Krešimir Crnković (skijaško trčanje), Paulina Berislavić (snowboard), Matija Miličić (hokej na ledu - skills challenge), Ema Bago i Petra Petko (sanjkanje), Matej Burić (biatlon). S njima je u pratnji 9 službenih osoba i četveročlana Misije pod vodstvom Damira Šegote.  Na Prvim zimskim olimpijskim igrama mladih sudjeluje više od tisuću športašica i športaša u dobi od 14 do 18 godina iz 70 zemalja, a natjecat će se u 63 športske discipline. Mlade športašice i športaše očekuje i bogat kulturni i obrazovni program, interaktivne i inovativne medijske radionice i društvene mreže. Kako bi približio sadržaje mladima širom svijeta, MOO je pokrenuo program „Mladi veleposlanik“ („Young Ambassador“ ) i angažirao 33 mlada športaša u dobi između 18 i 25. godina. Jedna od njih je i hrvatska olimpijka, skijašica Ana Jelušić.

Under the auspices of the Croatian President Ivo Josipovic, Ministry of Science, Education and Sports, European Olympic Committees (EOC) and International Council for Sports Science and Physical Education (ICSSPE), under the leadership of the President of European Fair Play Movement Calos Goncelvesa, the 17th European Fair Play Congress and General Assembly of the European Fair Play Movement (EFPM), hosted by the Croatian Olympic Committee, Croatian Fair Play Committee (HFPO) and the city of Porec, member of the Croatian Olympic marketing family, was held in Porec from 28th to 30th of September. In the presence of many prominent members of international and Croatian sports (including Vice President of EFPM - Miroslav Cerar, president of the Olympic Committee Zlatko Matesa and the president and secretary of the HFPO-and Biserka Perman and Biserka Vrbek), the Congress has brought together many representatives of the European National Fair Play Committees, European non-governmental sports organizations, the European Olympic Committees (EOC), European Non-Governmental Sports Organization (ENGSO) and many Croatian experts and scientists. Central themes were: “Sport as part of the culture - fair play as a part of sports culture”, “The media and the sports violence”, “Sport as an agent of moral change and transfer”, “ Fair play and supporters behavior “and” Ethical conduct of the sport coaches”. “The findings indicated, among other things, the responsibility of both individual groups within the sport and almost everybody in areas of activity - from public speaking to scientific research and its practical application as an ongoing, consistent and uncompromising care in learning about fair play in sports.   Conference on Sports: How to get money from the EU funds In the organization of the Ministry of Science, Education and Sports and the Alps Adriatic Working Community whose member is Croatia, Croatian Olympic Committee and Faculties of Kinesiology of Universities of Zagreb and Split, the 9th Sports Conference was held in Opatija. Key themes were the possibilities of sports programs being financially supported by the EU funds. Although the European programs for sports, according to the Austrian regional expert Michael Trinkel, are in the last three years “at rest”, in the new EU budget for the period from 2014 to 2020, sports programs are provided with an amount of 200 million Euros. In order to obtain those funds it is necessary to have programs in accordance with project requirements and to cooperate with national and regional EU bodies. The chance here is seen also by the Croatian Olympic Committee, particularly interested in this chapter because of the need for expansion of national capacity and sporting infrastructure, such as building a sports center on the island of Silba.

63 Olimp


Od Olimpa do Olimpa ne financijski potpomogla brojne bivše vrhunske športaše u iznimnim zdravstvenim i drugim životnim otegotnim okolnostima), imenovana je Sandra Paović, koja i osobno svjedoči potrebi postojanja Zaklade i njene misije u športu.

Konferencija o športu: kako do novaca iz EU fondova

Zoran Primorac

Gordan Kožulj

Novo upravno vijeće Zaklade hrvatskih športaša Zaklada hrvatskih športaša utemeljena 2006. godine kao zajedničko tijelo Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog kluba olimpijaca i dnevnog lista Sportske novosti, dobila je odlukom Vijeća HOO-a 16. prosinca 2011. ponešto izmijenjeni sastav Upravnog vijeća za razdoblje do 2015. I dok na njenom čelu ostaje dosadašnji predsjednik Zvonimir Boban, za članove su izabrani Davor Vugrinec, Aleksandar Petrović, Igor Boraska, Zoran Primorac, Mario Ančić, Dubravko Šimenc, Tamara Boroš, Danijela Grgić, Gordan Kožulj i Biserka Vrbek koja je u prethodnom mandatu bila upraviteljica Zaklade. Za novu upraviteljicu Zaklade (koja je u prošle četiri godi-

U organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i Radne zajednice Alpe Jadran čiji je član Hrvatska, te Hrvatski olimpijski odbor i Kineziološki fakulteti Sveučilišta u Zagrebu i Splitu, u Opatiji je održana 9. Konferencija o športu. Ključne teme bile su mogućnosti financijske potpore programima športa iz Europskih fondova. Iako su europski programi za šport, prema riječima austrijskog stručnjaka za ovo područje  Michaela Trinkela, u posljednje tri godine „u mirovanju“, u novom proračunu Europske unije za razdoblje 2014. do 2020. za programe športa predviđena su sredstva u iznosu od 200 milijuna eura. Da bi se došlo do tih sredstava potrebno je imati programe sukladno projektnim zahtjevima i surađivati s  nacionalnim i regionalnim tijelima EU. U tome šansu vidi i Hrvatski olimpijski odbor koji je za ovo poglavlje osobito zainteresiran za potrebe proširenja nacionalnih kapaciteta i športske infrastrukture, kao što je izgradnja športskog centra na otoku Silbi.



OLIMP 41