Djeca i šport
Ne ide
bez roditelja Tekst: VITOMIR SPASOVIĆ
U nekoj od budućih strategija razvoja športa u Hrvatskoj, i te kako dobro treba razmisliti i o načinu educiranja roditelja, kao i o razvoju sustava koji će im pomoći da uključe i zadrže dijete u športu. Možda o tome nismo ni razmišljali, ali očito je da bez roditelja nema ni razvoja športa.
S
vaki malo odgovorniji roditelj koji razmišlja o budućnosti svoga djeteta, osim onih svakodnevnih briga, nastoji da mu dijete bude odlikaš u školi, da uči jedan do dva strana jezika, da je uključeno u glazbenu, likovnu ili dramsku sekciju. Dakako, takav roditelj, nerijetko upozoravan preko medija o sve češćim bolestima kod djece uzrokovanih nedovoljnim kretanjem (pretilost, dijabetes...), te svjestan neprilagođenog i agresivnog ponašanja djece u školama, naći će prostora da svoje dijete uključi i u - šport. Tu se pojavljuje prvo pitanje: “Koji šport izabrati?”. Šport je svuda oko nas, komentari i fotografije po novinama, redoviti TV prijenosi bezbrojnih događanja, izjave vrhunskih športaša..., ali odgovor vezan na postavljeno pitanje ne može se čuti. Ukoliko roditelj nema neka svoja športska iskustva, pristupa se racionalnom i ekonomičnom pogledu na stvar - bira se šport koji je najbliži mjestu stanovanja. To olakšava redoviti prijevoz djeteta na trening, a kasnije, kad dijete malo naraste, moći će i samo obavljati to svoje ulaganje u zdravlje. Usklađuje se satni-
Olimp 50