Nastanak modernog športa
Konjičke utrke M
eđusobno uspoređivanje ko konja staro je vjerojatno koliko i samo jahanje. Ipak, kroz povijest je u Europi konj prvenstveno bio upotrebljavan za rad - oranje i vuču, te kretanje teško oklopljenih vitezova. Iz tog razloga na cijeni je više bila izdržljivost nego brzina, ali s vremenom se to polako promijenilo. U srednjem vijeku konjičke utrke organizirane su radi oklade ili demonstracije konja koji su bili za prodaju, a kraljevski interes za takve događaje datira iz razdoblja Tudora. Poznato je da je Henrik VIII. (1491.-1547.) imao svoje trenere i džokeje, a konjičke utrke organizirane su u sklopu ceremonijala prilikom njegovih kraljevskih posjeta. Kraljica Elizabeta I. (1533.-1603.) nije bila osobito zainteresirana za utrke, makar je sama voljela jahati - uglavnom je putovala na konju i izbjegavala kočiju kad god je bilo moguće. No, sljedeća tri engleska vladara izrazito su se zanimali za utrke, te najviše zahvaljujući njihovom entuzijazmu one i postaju jedan od vodećih nacionalnih športova. Među njima se naročito ističe James I. (1566.-1625.). On ne samo da je utrkama dao na važnosti svojim prisustvom i potporom u Newmarketu gdje je dao sagraditi i konjušnice, već je
Olimp 20
učinio i povijesni korak time što je prvi u Englesku uvezao arapska grla, među kojima i čuvenog Markham Arabiana, i time započeo tradiciju uzgoja konja na Otoku. Još od vremena križarskih ratova kada u Englesku pristiže određeni broj istočnjačkih konja, engleske vrste križanjem polako odbacuju svoju prijašnju tromost i nezgrapnost, a sada je njihov prirodno dugi korak spojen s izdržljivim i temperamentnim arapskim grlima čime je stvoren izvrstan trkaći konj - krupan i brz. Zanimljivo je primijetiti da je sve do početka 18. stoljeća zapravo bilo uobi-
čajeno da vlasnici sami jašu svoje konje i to uglavnom za okladu. No, baš nekako u to vrijeme, neobavezno plemićko utrkivanje polako izrasta u možda najorganiziraniji od svih športova - konjički šport. Počinje veći uvoz arapskih grla, postavljaju se trkališta u blizini većih gradova, godine 1727. počinje izlaziti Kalendar utrka, a 1752. osniva se i kultna institucija u povijesti konjičkih utrka u Engleskoj - Jockey Club. U drugoj polovici 18. stoljeća javljaju se i profesionalni džokeji kao dio nove podjele rada između vlasnika konja, trenera, jahača i organizatora utrki. Otprilike u isto vrijeme počinju se organizirati i velike utrke - St. Leger od 1776., Oaks od 1779. i Derby od 1780. godine - koje čine prekretnicu u formiranju modernog konjičkog športa. Ipak, važno je imati na umu da u to vrijeme trkališta nisu bila ograđena pa se niti ulaz nije mogao naplaćivati. Isto tako, sve do uvođenja željeznice, konji se nisu mogli jednostavno seliti s jednog kraja zemlje na drugi, tako da je većina utrka bila zapravo mali godišnji događaj koji se organizirao u sredini tjedna i na kojem bi se okupilo gotovo isključivo plemstvo. Još se 1840. godine na svega 17 od 137 trkališta održa-