Žene i šport
Diktatura rezultata Tekst: RATKO CVETNIĆ
Nevenka Subotičanec Šimenc jedna je od četrnaest brucošica iz prve generacije studenata Više škole za fizičku kulturu (današnjega Kineziološkog fakulteta), koja je osnovana prije punih pola stoljeća. Smatra da se prava opasnost današnjega športa krije u bešćutnoj diktaturi rezultata koja podjednako pogađa i muškarce i žene.
U
oči lanjskoga Božića, u potpunoj medijskoj ogluhi, kako valjda i priliči akademskim događajima u manje-više polupismenoj uljudbi, održana je jedna značajna prozivka: okupljanje prve generacije studenata Više škole za fizičku kulturu - današnjega Kineziološkog fakulteta - dakle naraštaja koji je 1959. godine, prije punih pola stoljeća, prvi sjeo u klupe ustanove koja se danas smatra stožernom institucijom naše znanosti o športu. Ako se sjetimo da se i povjesnica hrvatskoga športa de facto računa od znamenitoga Tečaja za učitelje gimnastike što ga je 1894.-1896. sproveo Franjo Bučar, onda i 1959. možemo smatrati više nego značajnim miljokazom u razvoju našeg športa.
Iz današnje perspektive dodatnu težinu događaju daju imena prvih brucoša, među kojima nalazimo Kostelića, Emila Hofmana, Petra i Darka Dujmovića, Jasenku Wolf Cvitak, Borisa Mutića, vaterpoliste Šimenca i Trumbića, Borisa Korenčića i čitavu plejadu budućih pedagoga, znanstvenika, trenera... Upravo je Barba Korenčić upozorio “Olimp” na ovu obljetnicu i na moguću temu koju se dade otvoriti baš u našoj rubrici. Između nekoliko imena što ih je predložio, najbrže smo kontakt uspostavili s adresom na kojoj su vrata novinarima otvorena, danas se može reći već generacijama - onima obitelji Šimenc. Nevenka Subotičanec Šimenc rođe-
DEBL ZA PIVICU
Mladostašice na prijelazu pedesetih u šezdesete: Nevenka Šimenc (druga slijeva), iza nje kolegica iz Mladosti i VŠFK-a Zdenka Baždar Trumbić.
Olimp 58
“U U moje vrijeme odbojke na pijesku još nije bilo, ali su cure nakon treninga znale odigrati ‘debl’, dvije protiv dvije na skraćenom igralištu. Igrale bismo ‘debl za pivicu’. Poslije meča sjedimo, a prolazi kraj nas Žarko Susić i pogleda nas sa zgražanjem: ‘Športašice i pivo!?’. Ostal je pravovjerni športaš do kraja...”
na je u učiteljskoj, sokolskoj obitelji. U takvom okružju izrasla je u tipičnu all round športašicu, kojoj je šport općenito išao od ruke, a ponajviše lopta. Zahvaljujući skautskome oku Miše Ivaniša, koji ju je zamijetio na nekom sveučilišnom odbojkaškom natjecanju, došla je u “Mladost”. O tom mladostaškom vremenu - o druženju djevojaka koje se i danas, u umirovljeničkim danima drže skupa - pa zatim o plejadi velikih odbojkaša svoje generacije (Mikina, Kos, Janković, naravno i Bojan Stranić...), koji su mahom prerano sišli sa scene, vraća se neprestano tijekom razgovora. - “Mladost” je u moje vrijeme bila među najboljima u Jugoslaviji. Muški odlični, a cure nažalost nikako među prve dvije - treće mjesto kao da nam je bilo suđeno... Nakon srednje škole upisala je najprije Kemiju, pa Agronomiju, ali tek kad je na ljetovanju u Makarskoj u novinama ugledala ono o čemu se u Zagrebu već govorkalo, naime da se osniva Viša škola za fizičku kulturu, znala je da su njena univerzitetska lutanja završila. Zanimljivo je da će Nevenka Šimenc kasnije specijalizirati plivanje, a vrludanje Šimencovih između bazena i odbojkaške mreže nastavlja se i u najmlađoj generaciji. Vratimo se u Kačićevu 23. Zašto je ovaj akt osnutka VŠFK-a bio važan zagrebačkim športašima toga doba? Stoga što je do tada studentima na raspolaganju bio jedino beogradski DIF, objašnjava Nevenka Šimenc, pa je osnivanje zagrebačke inačice bio i svojevrsni akt autonomije na kakav je Zagreb, kao kolijevka športa na ovim prostorima, već odavno imao pravo. - Naše najbolje cure bile su i reprezentativke, ali izuzmemo li djevojke koje su bile nositeljice igre - odbojkaška se reprezentacija popunjavala “po ključu”, a to je značilo da prednost uvijek imaju djevojke koje su bile bliže Beogradu. Zato me i danas ljuti kad za zagrebački fakultet čujem izraz DIF, jer DIF je bio beogradski Državni institut za fiskulturu, a mi smo ipak od pedeset i devete godine imali svoje... Ipak, mladostašice su ostvarile dosta međunarodnih dvoboja u europskoj konkurenciji, pa i onih u državnim selekcijama. Nevenka Šimenc osobito pamti nastup na Univerzijadi 1961 u Sofiji. - Šport mi je prije svega bio ljubav. I