OLIMP 35

Broj 35 / lipanj 2010.

ISSN 1331-9523

INTERVJU: Antun Vrdoljak

OLIMPIJSKE NADE: Filip Hrgović

ANTUN VRDOLJAK:

‘Vjerujem u hrvatski šport’

ŠPORT NA INTERNETU: Međunarodni olimpijski odbor

OLIMPIJSKE LEGENDE: Dragutin Šurbek

Sadržaj

Naslovna stranica: BILJANA GAURINA (CROPIX)

6

Intervju Antun Vrdoljak

26

In memoriam Žarko Susić

12

Olimpijske legende Dragutin Šurbek

29

Prilog Povijest hrvatskog športa

16

Olimpijske nade Filip Hrgović

42

Nastanak modernog športa Streličarstvo

20

MOO - danas i sutra Juan Antonio Samaranch

46

Djeca i šport Šport je poput “plivadona”

22

Znanost i šport Svi naši kriteriji

50

Društvo i šport Moć društvenih mreža

Broj 35 / lipanj 2010.

INTERVJU: Antun Vrdoljak

OLIMPIJSKE NADE: Filip Hrgović

ŠPORT NA INTERNETU: Međunarodni olimpijski odbor

ANTUN VRDOLJAK:

‘Vjerujem u hrvatski šport’

Olimp 4

OLIMPIJSKE LEGENDE: Dragutin Šurbek

Za nakladnika:

Uredništvo:

Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Saša Ceraj, Ante Drpić ,Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro

Glavni urednik:

Ante Drpić

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Urednica priloga Povijest hrvatskog športa:

Oblikovanje i prijelom:

Ana Popovčić

Marin Stojić

Produkcija:

Poštovani čitatelju,

54

Športska terminologija 8 konjičkih disciplina

58

Žene i šport Nevenka Subotičanec Šimenc

60

Internet www.olympic.org

62

Od Olimpa do Olimpa Vijesti iz HOO-a

u kratkom je razdoblju športski svijet ostao bez dva istinska velikana: 21. travnja preminuo je Juan Antonio Samaranch, dugogodišnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, čovjek koji je posebne simpatije iskazivao prema Hrvatskoj i hrvatskom športu, a što je u više navrata nedvosmisleno i dokazao.

Samo pet dana kasnije, u Zagrebu je umro Žarko Susić, najstariji športski novinar na svijetu, aktivan praktički do zadnjeg dana, istinski gospodin, športaš od glave do pete, koji je odgojio čitav niz športaša (kao trener) i noviGlavni tajnik Hrvatskog nara (kao mentor). olimpijskog odbora Obojici smo stoga posvetili posebnu pozornost u ovom broju “Olimpa” , uz Secretary General of the znak zahvalnosti i duboko poštovanje Croatian Olympic Committee cijele športske i olimpijske obitelji.

Novi “Olimp” donosi i veliki razgoJosip Čop, dipl. oec. vor s Antunom Vrdoljakom, prvim predsjednikom HOO-a, danas članom MOO-a i počasnim predsjednikom Hrvatskog olimpijskog odbora.

Sa zadovoljstvom podjećamo na legendu našega športa stolnotenisača Dragutina Šurbeka, a predstavljamo i novu nadu - boksača Filipa Hrgovića, svjetskog juniorskog prvaka u superteškoj kategoriji.

To je samo djelić tema koje ćete pronaći u ovom broju “Olimpa”. Želim Vam ugodno čitanje, uz puno športskih uspjeha onima koji će biti aktivni i u ljetnim mjesecima, kao što će, recimo, biti naši mladi športaši koji tijekom kolovoza nastupaju na prvim Olimpijskim igrama mladih u Singapuru.

Dear Reader,

Prijevod:

SPES, Garićgradska 11, 10 000 Zagreb Tisak:

Tiskara Meić Rotooffset Velika cesta 17, 10 000 Zagreb Naklada:

2000 primjeraka

www.hoo.hr hoo@hoo.hr

within a short period of time the sports world has lost two truly great personalities. Juan Antonio Samaranch, the long-time President of the International Olympic Committee, and a man who clearly expressed his liking for Croatia and Croatian sports on more than one occasion, passed away on April 21. Only five days later, Žarko Susić, the oldest sports journalist in the world, passed away in Zagreb. He led an active life up to the last moment. He was a true gentleman and a sportsman who trained a great number of athletes (as a coach) and journalists (as a mentor).

Therefore, in this issue of “Olimp” we have devoted special attention to these two men, expressing our gratitude and the deepest respect of the entire athletic and Olympic community.

The latest edition of “Olimp” also features a long interview with Antun Vrdoljak, the first president of the COC (Croatian Olympic Committee), who is now a member of the IOC and the honorary president of the Croatian Olympic Committee.

We are also pleased to remind you about our sports legend, the table tennis player Dragutin Šurbek, and we also present a new talent – the boxer Filip Hrgović, who is the world junior super heavyweight champion.

These are only some of the topics that can be found in this issue of “Olimp”. We wish you pleasant reading and much sporting success to those athletes who will be active during summer months, for example, our young athletes who are attending the first Youth Olympic Games in Singapore.

Intervju: Antun Vrdoljak

‘Vjerujem u hrvatski šport’ Tekst: ROMANA EIBL Snimila: BILJANA GAURINA (CROPIX)

“Ja čvrsto vjerujem u hrvatski šport. Važno je da HOO odlično funkcionira, nema nikoga kome je uskraćen odlazak na neko natjecanje iz razloga što bi uzmanjkalo novaca. A nije ih lako naći…” - kaže Antun Vrdoljak prvi predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (1991-2000) i član Međunarodnog olimpijskog odbora (od 1995.) te od prosinca 2003. počasni predsjednik HOO-a.

A

ntun Vrdoljak stao je na čelo hrvatskoga športa na početku devedesetih kad se domovina homogenizirala. Briljantno je odigrao svoju redateljsku ulogu na spašavanju projekta atletskog prvenstva Europe u Splitu, gdje su prije 20 godina zapravo udareni temelji putu u hrvatsku športsku i svaku drugu neovisnost.

Bio je Vrdoljak i potpredsjednik države, četiri godine direktor Hrvatske televizije, dugogodišnji saborski zastupnik, član Predsjedničkog vijeća za nacionalnu sigurnost, predsjednik Uprave Croatia Airlinesa, ali najduže se održao, punih deset godina, kao prvi čovjek hrvatskoga športa. Danas je član Međunarodnog olimpijskog odbora i počasni predsjednik HOO-a kojeg je trajno zadužio svojim angažmanom u prijelomnim vremenima borbe za nacionalnu samobitnost. o Ovo će se ljeto navršiti 20 godina od izvrsno organiziranog europskog atletskog prvenstva u Splitu, na koje ste oduvijek bili osobito ponosni. U međuvremenu, dobili smo rat i i stvorili državu, ali i rastočili mnoge vrijednosti, među njima i športske…

- Nemojte upasti u strašnu zamku ovog vremena da danas ništa ne valja. Ja sam 1990. godine otišao spašavati atletsko prvenstvo u Split, jer ga je ondašnja vlast otkazala 80 dana prije početka, a danas je nemoguće i zamisliti da bi se to dogodilo...

I to su otkazali nakon pet i pol godina priprema vrlo ozbiljni ljudi... Dakle, bilo je te neodgovornosti prije i te kako.

Tada je Artur Takač uspaničeno rekao Tuđmanu i meni: “Znate li vi što se događa?! Ne da nećete dobiti više nikakvu organizaciju bilo čega, nego više nikad nećete biti nigdje

Olimp 6

pozvani, nećete biti u mogućnosti poslati natjecatelje bilo gdje u svijet!”

Znači, nije danas stanje baš tako loše, mislim općenito, ali i na stanje u našem športu. Ja čvrsto vjerujem u hrvatski šport. Važno je da HOO odlično funkcionira, nema nikoga kome je uskraćen odlazak na neko natjecanje iz razloga što bi uzmanjkalo novaca. A nije ih lako naći…

Zlatko Mateša to radi sjajno, a glavni tajnik Čop mu izvanredno drži leđa - naučio je da ne treba lupati vratima, svađati se i podnositi ostavke. o Čini se ipak da je današnje vrijeme u kojem živi Hrvatska nesklono športu, da je recesija ugrozila egzistenciju brojnih športskih kolektiva i športaša, a da su pritom i društvo i politika postali športu maćeha.

- Postoje zakoni vremena i postoje raspoloženja. Ja ne vidim da se nešto tragično događa sa športom osim što nema novaca, a kod nas pak svi hoće biti profesionalci. o Znači, ipak nam je šport, ovako kako je ustrojen, postao pretežak teret gospodarstvu i lokalnim zajednicama?

- Sve se malo poremetilo, ali dosta se događa našom voljom. Ne može se govoriti o siromaštvu jedne zemlje koja ima takve uštede u bankama kao što ima Hrvatska...

Smetaju me pokušaji profesionalizacije nekih športova za koje mi nemamo nikakvih uvjeta. Smeta me i prodaja igrača, mladih ljudi po svijetu, pa se tako stvara još jedna nova emigracija... o Je li danas u športu premalo entuzijazma, a previše novca, interesa, menadžera i tržišta?

- Ja mislim da nam nedostaje amaterizma u športu. Ama-

Intervju: Antun Vrdoljak terizam je nešto što je prisutno u svim prostorima i svim vremenima, amaterizam ne ovisi o novcu, nego o ljubavi, a tog amaterizma nema.

A ušli smo tvrdokorno u profesionalizam, bez ikakva rezona. Mi za to jednostavno nemamo nikakve mogućnosti. o Zar se onda, recimo, moramo pomiriti s time da će i Cibona doživjeti sudbinu Splita, negda trostrukog europskog prvaka, danas bez rezultata, na marginama brige i zanimanja?

- Da nije bilo Perasovića, Cibona bi to doživjela ove godine. Samo je njegova silna tvrdoglavost i zaljubljenost u šport održala igrače na okupu. Prvo zato jer mu igrači vjeruju, a vjeruju mu zato što je odličan trener.

Cibonu je upropastio Bože Miličević kojeg je iz Zadra doveo Mirko Novosel u trenutku kad je bio uvjeren da mu je Miličević ukrao treću utakmicu doigravanja između Cibone i Zadra, pa je re-

‘Može se govoriti što god se hoće protiv Vlatka Markovića, ali moram vam reći i dok sam vodio HOO i danas dok sudjelujem u radu IO HOO-a, samo nogometnom savezu HOO ne daje ni jednu lipu. Oni sve sami pokrivaju, a pogledajte kolike uzraste i kolike reprezentacije imaju i kako sve to dobro funkcionira.’ kao: „Takvog trebamo“. Miličević nema nikakve veze ni sa športom ni s košarkom. o Kako je onda moguće da je dvadeset godina gospodario tako suvereno športskim simbolom Zagreba?

- Držala ga je gradska vlast koja mu je davala novaca koliko mu je trebalo...

Slušao sam nedavno Mamića kako se hvali da je Dinamo najprofitabilnija firma u državi. Kao prvo Dinamo nije firma! A drugo, što je to s čime raspolaže Mamić? To je tuđi rad. Je li on trener? Je li on odgojio te igrače? Je li ih on stvorio i naučio igrati nogomet? Ne, on koristi tuđi rad, koristi javno dobro, javnu infrastrukturu, povijesnu športsku instituciju koju je i profanirao i devastirao i pritom sebi stavlja novce u džep.

Olimp 8

Slušam ministra Šukera koji kaže da Dinamo kao udruga građana ne plaća porez na dobit. Zanima me tko u ime te udruge građana Dinamo upravlja novcem i kome udruga građana Dinamo polaže račune? U udrugama građana nitko ne može prisvojiti novac, u njoj nema privatnog kapitala i zato nema poreza. Uglavnom, ja baš ne vjerujem da Mamić živi od zraka. o Vi ste bili ponosni član Dinamove obitelji, svoju ste djecu odmah po rođenju učlanjivali u Dinamo. Što se to tako dramatično promijenilo od vremena kad je Dinamo bio simbol i ponos Zagreba i Hrvatske, a danas je klub bez publike i simpatija?

- Ja nisam samo svoju djecu upisivao u Dinamo. Ja sam s njima dolazio na utakmice. Cijela moja familija je dolazila na utakmice. Nedavno sam vidio stravičnu sliku kako izbezumljeni otac trči sa svojom djevojčicom s maksimirskoga sjevera. Za Boga miloga, u što se to pretvorilo?! U klaonicu? Tko ima stadion u svojim rukama? Ništa nije lakše nego napraviti red na stadionu. No, mi nismo spremni za to što se zove moderni šport, zato što mi nemamo kadrove koji bi to vodili.

Ne mogu Bože Miličević i Zdravko Mamić voditi te velike športove i te velike institucije, pa onda odjednom vidite kako one to više i nisu. Miličević i Mamić najodgovorniji su za devastaciju Cibone i Dinama, kao i oni koji su im to omogućili i još im omogućavaju. o Kad ste bili zadnji puta u Maksimiru na utakmici?

- Odem pogledati samo reprezentaciju. o A Dinamo zadnji put?

- Nisam bio više od 10 godina. Njemu nema pomoći. o A kad ste bili na zadnjoj utakmici Cibone?

- Isto prije više od deset godina. o Svjedoci smo stečajeva športskih udruga, konkretno mislim na Hrvatski odbojkaški savez. Možete li zamisliti da Dramsko kazalište Gavella ili HNK odu u stečaj?

- Mogu. Ali, znate zašto oni ne odu u stečaj? Zato što ne možete staviti za intendanta Gavelle ili HNK nekog tko nema veze s time, nekoga tko se dovukao u ovaj grad i koji će tu raditi ne znam kakve predstave. S tim rukovode

ljudi koji su kvalificirani za taj posao.

Možete im zamjeriti dio repertoara, pa i glavninu repertoara, ali to ne znači da oni rade nestručno, da ne znaju i nisu kvalificirani. U športu je u pitanju neznanje, notorna nesposobnost, te sklonost da se od toga ima koristi, a ne bi se smjelo. o Najpopularniji šport u Hrvata, nogomet, upravo je na vrhuncu svoga antiklimaksa u Hrvatskoj - reprezentacija se nije plasirala na SP, nikad manje gledatelja nije gledalo Hrvatsku nogometnu ligu, nikad mlađi igrači nisu odlazili u inozemstvo, Dinamo i Hajduk izgubili su mnogo simpatija svoje nekad brojne publike, a nogometni huligani rade nerede gdje stignu.

Kruna svega je uhićenje 20-ak nogometaša u akciji Offside koje su sumnnjiči za povezanost s kladioničarskom mafijom i namještanje rezultata.

- Opet ne bih ništa generalizirao. Sve to što ste nabrojili teško se može staviti pod zajednički nazivnik. Huligani nisu isto što i stanje u Hrvatskom nogometnom savezu. Hrvatska reprezentacija nije isto što i hrvatska nogometna liga.

Reprezentaciji se dogodio peh. Zašto smo bili sigurni da možemo proći pokraj Engleske i Ukrajine? Otkud nam to pravo? Nije nikakva tragedija što se nismo plasirali na SP, Engleska se nije plasirala dvije godine ranije na Euro, mi smo ih izbacili.

Hrvatska ima dobru klimu u nogometu - može se govoriti što se god hoće protiv Vlatka Markovića, ali moram vam reći i dok sam vodio HOO i danas dok sudjelujem u radu IO HOO-a, samo nogometnom savezu HOO ne daje ni jednu lipu. Oni sve sami pokrivaju, a pogledajte kolike uzraste i kolike reprezentacije imaju i kako sve to dobro funkcionira. Ja mislim da je stanje u HNS-u dobro i da je to vrlo dobro vođen savez.

Mi naravno ne možemo imati jaku nogometnu ligu, jer za to novaca nemamo, mi ne možemo plaćati igrače kako pokušava Mamić. Ne vidim rješenja kako zadržati odljev mladosti, strašno je da nam sad već odlaze 16-godišnjaci.

Kad bi barem školu završili, jer mnogo će ih na tom teškom i neizvjesnim putu otpasti...

A što nam pokazuje afera Offside?

Da je policija ispitivala neke koji su bili žestoki oponenti saveza i tražili da se taj savez sruši.

o Nekad smo bili ponosni na svoje stadione u Maksimiru i na Poljudu, danas Hrvatska nema pošteni nacionalni stadion. Nije li to sramota? Nije li pitanje stadiona u jednoj metropoli civilizacijsko pitanje, a ne pitanje nekog Canjuge, Dinama, Bandića ili Novosela?

- Jedna loša uprava sruši i gradski stadion. Znate li vi koliko je novaca bačeno u taj stadion!? Pa to su stotine milijuna eura! Ja znam da sam morao protestirati, da sam svojedobno prijetio predsjedniku države da ću doći sa svojom djecom leći na atletsku stazu kad su je htjeli rušiti. I došli smo djeca i ja tamo, i bogme se nitko nije usudio zarovati.

Dakle, još je bilo i volje da se tome

odupre, da se ne može ostaviti jednu metropolu bez stadiona s atletskom stazom. o Danas više nemamo ni stadion ni stazu!?

- Imamo stadion koji se raspada. Ali u tome su sudjelovali svi, pa i ti naši silno poznati arhitekti. Zagrebački je stadion nagrađen zlatnom medaljom za najljepši izgrađeni poslijeratni stadion na olimpijskim izložbama športske arhitekture u Londonu 1948. i Helsinkiju 1952. Znate tko ga je radio? Vladimir Turina i Franjo Neidhardt, dva velika arhitekta koja su bila osuđena kao narodni neprijatelji, a gradili su ga zatvorenici koji su bili smješteni u logoru, na mjestu današnjeg autobusnog kolodvo-

ra u Zagrebu. Sad sin od toga Neidhardta ruši taj očev stadion. o Što je krenulo po krivu, je li bila u pitanju megalomanija, korupcija...?

- Novac i beznačajnost tih ljudi kojima je povjereno da naprave nešto veliko, nešto svjetsko. o Koji je vaš prijedlog, što učiniti sa stadionom u Maksimiru?

- Mislim da ga se više ne može spasiti, nego da ga treba srušiti i na istom mjestu napraviti novi. o Ima li trenutno ekonomske snage da se napravi novi stadion?

- Znate, svijet neće počivati samo na onome što smo mi napravili, neka 9 Olimp

Intervju: Antun Vrdoljak naprave nešto i oni koji će doći. Treba postojati kontinuitet obaveze i kontinuitet sposobnosti, potvrda da se može. o Pa vidimo po arenama da se može.

Samo te arene najmanje služe športu...

- One nisu ni građene samo za šport.

Ne mogu se uzdržavati samo od športa, nemamo taj gledateljski potencijal. o Vi mislite da je prirodna pozicija vaterpola na otvorenome i da je dobro da se europsko prvenstvo nije uguralo u zagrebačku Arenu?

- To je bio megalomanski pokušaj.

Nema ništa ljepšega nego u ljetno predvječerje uz vodu biti na zraku.

‘Organizacija europskog vaterpolskog prvenstva u zagrebačkoj Areni bio je megalomanski pokušaj. Nema ništa ljepšega nego u ljetno predvječerje uz vodu biti na zraku.’

Olimp 10

o Najglasniji ste u tvrdnjama da će Rijeka dobiti Mediteranske igre već 2013., jer će ekonomski posrnula Grčka odustati od organizacije. Mislite li da mi imamo ekonomske snage i svu potrebnu infrastrukturu da organiziramo MI? - Meni je jako teško govoriti o Rijeci jer sam dobio jako puno udaraca zbog riječkih kandidatura za MI. Ljudi su jako bezobrazni i nepravedni.

Kandidaturu za MI podnosi olimpijski nacionalni odbor. Prvo, ja sam imao velike muke da nas prime u zajednicu mediteranskih igara zato što je tamo vrlo ozbiljan i napet odnos arapskih zemalja i ostalog dijela Mediterana.

Tamo postoji pravilo da se odluke donose samo dvotrećinskom većinom. Prije ulaska Hrvatske, europske zemlje nisu imale dvije trećine, pa je bilo pitanje što će Arapi reći na naš ulazak.

Sjećam se da me predsjednik egipatskog olimpijskog odbora general Sabet pozvao na razgovor i rekao mi je da je naš ulazak vrlo osjetljivo pitanje. Rekao mi je da će glasati da se naša zemlja primi u mediteransku športsku zajednicu, ako mu dam časnu riječ da Hrvatska neće nikad amoralno i zakulisno glasati u odboru mediteranskih zemalja. Odgovorio sam mu: “Ako možemo amoralno i zakulisno glasati, što će vam moja časna riječ!” Čovjek se postidio, ustao se, zagrlio me i rekao - “Glasam za vaš ulazak.”

Dakle, mi smo se tada odmah prijavili za MI, a o riječkoj se kandidaturi prvi puta odlučivalo u Bariju. Ondje je naglo doputovao Samaranch koji me pozvao u svoj apartman i pitao me: “Zašto mi to radiš? Tunis je 12 godina kandidat za mediteranske igre, 12 godina čeka,

kako vi to sada hoćete uskočiti umjesto njih? A drugo, hoćete uskočiti umjesto arapske zemlje, pa dobit ćemo sve Arape protiv sebe. Molim te, povuci tu kandidaturu i ja ti garantiram da idući put prolazite glatko.”

A idući put prođu - Španjolci! Bio sam utučen, rekao sam Samaranchu: “Predsjedniče, vi niste održali riječ, mene kod kuće žestoko napadaju”, a on mi je na to uzvratio: „Ti hoćeš da ja glasam protiv svoje zemlje. Ne mogu!“ o Vratimo se na mogućnost da Rijeka uzme MI 2013. od posrnule Grčke...

- Zlatko Mateša i ja napisali smo pismo predsjedniku MOO-a Roggeu gdje smo ga obavijestili o korupcijskim poslovima unutar mediteranskog odbora. Grčka je, naime, svojedobno na dvije velike športske priredbe koje je organizirala pozvala besplatno u goste sve predsjednike nacionalnih olimpijskih odbora mediteranskih zemalja te članove MOO-a koji su članovi mediteranskoga odbora.

A onda su Grci svakoj zemlji koja kaže da će glasati da Grčka dobije MI, obećali dati u vlasništvo apartmane u olimpijskom selu kojeg grade. Dakle, to je korupcija, ali i to su Grci. I sad su u velikoj nevolji. Po mom sudu vrlo je teško donijeti odluku da se njima igre 2013. oduzmu, a oni su toliko kočoperni da sami neće odustati. Premda je meni došao član MOO-a Grk Lambis i pitao me hoćemo li primiti MI ako oni odustanu. Kazao sam mu da moram razgovarati s gradonačelnikom Rijeke, međutim Grci su ušutjeli. Znate, ne može se organizirati gore MI nego što su bile one u Španjolskoj i u Pescari.

Tako će i Grci to organizirati, na livadi i - gotova stvar. o Nisu li Mediteranske igre u hiperprodukciji športskih priredbi, Grand Prixeva, svjetskih i europskih prvenstava, Liga prvaka i najrazličitijih mitinga, natjecanje koje je vrijeme pregazilo?

- Istina, ja mislim da su pregažene. To više nisu igre, svima su postale teret, pa i športu. o Treba li Hrvatska pokušati pod sv-a ku cijenu zadržati Jakova Faka ako mu ne može kao Slovenci pružiti optimalne uvjete za športski napredak, a to je čini se najvažnije što njega trenutno zanima?

- Ne. Apsolutno ne. Tu razmaženost

i te ucjene ne moramo trpjeti. Dečko hoće drugu zastavu i druge pare, pa dajte mu to. Ni najmanje se ne bih uzrujavao. Ne možete zaustaviti nekoga koga uhvati glad za novcem. Ja bih tu bio bez milosti, Hoće čovjek ići, pustite ga neka ide. Mi ćemo biti ponosni da je jedan dečko iz našega kraja to što je. o U kojeg ste športaša bili “smrtno” zaljubljeni?

- Neću nikada zaboraviti Olimpijske igre u Atlanti... Igraju košarkaši prvu utakmicu, pa dva produžetka i izgube, pa drugu utakmicu, pa dva produžetka, pa opet izgube. Pitam Tonija Kukoča što se događa. Stoji on onako visok i govori mi: “Kad ga nema... Znate, kad izlazimo na teren, on bi uvijek išao prvi, uvijek mislimo već je tamo, na terenu, onda ga nema, a mi kažemo doći će, a on ne dođe i mi izgubimo.” Mi smo izgubili košarku kad smo izgubili Dražena Petrovića.

Kad se jedan takav velikan izmakne, sve potone. Njega nismo preboljeli. Zamislite kakav bi on animator bio danas - vratio bi se iz Amerike bogat, volio je Hrvatsku, nije mogao mirovati, a mogao je biti i veliki trener. * Tko vas danas najviše oduševljava u športskoj areni?

- Meni su primjer dobrog ponašanja tenisači. Zadivljujuća je hrabrost kojom Mario Ančić podnosi svoju bolest, a pritom je završio i fakultet. Ivan Ljubičić je u svakom smislu uzoran čovjek, i još uvijek igra vrlo dobar tenis - i Davis Cup smo zahvaljujući njemu osvojili. Volim i Karlovića, makar mi se u prvi mah činilo da se ne da s njime razgovarati, jer ima problem pristupa, ne zna biti nasmijan, ne kupuje simpatije.

I naši mi plivači također imponiraju. o Pozdravlja li Međunarodni olimpijski odbor svjetsko prvenstvo u nogometu u Africi prema kojoj su mnogi bili skeptični?

- Disperzija je najvažnija stvar. Da, bilo je puno skepse jer jasno je da oni nemaju novaca, da stadioni nisu puni (jer tko će platiti skupe ulaznice), a još je jaka bila i propaganda da tamo ubijaju, kradu, pljačkaju i da se tamo ne isplati ići. o Olimpijske igre još nisu otišle na crni kontinent...

- Evo. otišle su sada prvi puta u Južnu Ameriku, u Brazil. Ubrzo će i u Afriku... ò

Summary Antun Vrdoljak, the first President of the Croatian Olympic Committee (1991-2000), a member of the International Olympic Committee (since 1995) and since December 2003 the Honorary President of the Croatian Olympic Committee, asserts that there is a lack of amateurism in Croatian sport and that without any reason Croatia has stubbornly focused on professional sport for which it may not have any real prospects for success.

He stresses that Croatia has a good climate for and good results in football and that Vlatko Marković, the President of the Croatian Football Association, is managing the as-

Suradnica “Olimpa” Romana Eibl s Antunom Vrdoljakom

sociation well, regardless of frequent criticism that is ill-intentioned and unsupported with good arguments.

Vrdoljak is reminded of how Rijeka has for years been a candidate to organize the Mediterranean Games and how the host for those games has regularly been some other city, but he now thinks that this competition has become outdated and that for everyone it has become – a burden.

In Croatian sports today Vrdoljak is especially enthused by our tennis players and swimmers, and in response to a question about how the Croatian Olympic Committee is functioning he bluntly stated that the President of the Committee, Zlatko Mateša, is doing an outstanding job and that the Secretary General, Josip Čop, is giving him exceptional support.

11 Olimp

Ĺ portske legende

T

alent, karakter, neuništivost, usredotočnost, marljivost, upornost, nepokolebljivost, temeljitost, analitičnost, perfekcija, hrabrost, odlučnost, borbenost, agresivnost...

Je li moguć športaš takvih odlika?

Jest, moguć je. Sve nanizane značajke imao je Dragutin Šurbek, jedan od najvećih velemajstora svjetskog stolnog tenisa svih vremena.

Dragutin Šurbek (Zagreb, 8. kolovoz 1946.), športaš koji ne zna i ne može prestati, u svojoj je prebogatoj karijeri, dugoj 55 godina (!), osvojio 37 medalja na svjetskim i europskim

zanimljiv govornik izvan stola, što potvrđuje i ovaj razgovor s neprijepornom legendom hrvatskoga športa. o Koji vam je najdraži trofej koji ste ikad osvojili?

- Najdraži mi je prvi. Kad sam 1960. osvojio naslov pionirskog prvaka Zagreba. Bio je to trenutak spoznaje da mogu. Prvi pokal, aluminijski, zaposjeo je središnje mjesto u mojoj trofejnoj sobi. Taj sam pokal nosio kući kao da sam toga časa postao olimpijski pobjednik. Svoj sam trofej pokazivao ljudima u tramvaju i pravio sam se jako važan. Nakon toga uspjeha,

Iz Trnja

me što je sve moguće učiniti s tom malom lopticom. o Vi ste osvojili sve osim olimpijske medalje, što i nije bilo moguće, budući da stolni tenis u vašim najboljim danima još nije bio olimpijski šport. Koje biste uspjehe osobito izdvojii?

- Naslov prvaka Europe u Lyonu 1968., kada sam u finalu nadjačao Mađara Bergea, bio je poseban. Rado se sjećam i iznimnih rezultata s Antunom Stipančićem s kojim sam bio prvak svijeta u parovima 1979. i 1983.

Ah, bilo je krasnih trenutaka, čak i

do zvijezda Tekst: ANTON SAMOVOJSKA

Dragutin Šurbek bio je pojedinačni prvak Europe 1968. u Lyonu, bio je prvak svijeta u parovima 1979. i 1983, prvak Europe u parovima 1970, 1982. i 1984. te momčadski prvak Europe 1976. Jedan je od najpopularnijih stolnotenisača svih vremena, koji je dokazao što je sve moguće kad se sjedine nadarenost i rad.

prvenstvima te još 17 na veteranskim natjecanjima.

Bio je pojedinačni prvak Europe 1968. u Lyonu, bio je prvak svijeta u parovima 1979. i 1983., prvak Europe u parovima 1970., 1982. i 1984. te momčadski prvak Europe 1976.

Jedan je od najpopularnijih stolnotenisača svih vremena, koji je dokazao što je sve moguće kad se sjedine nadarenost i rad.

Bio je 1983. proglašen najboljim športašem Jugoslavije, a 1968., 1969., 1979., 1981. i 1983. bio je biran za najboljega športaša Hrvatske.

Dočekao je i nastup na Olimpijskim igrama, na kojima je zaigrao 1992. u Barceloni pod hrvatskim barjakom.

Imao je tad 46 godina... Šurbek je briljantno “govorio” za stolnoteniskim stolom, no on je i vrlo

počeo sam se intenzivnije baviti stolnim tenisom. Postao sam član Poštara, pa Grafičara, koji je poslije postao Vjesnik. o Zagreb je oduvijek pružao široku mogućnost izbora za bavljenje športom. Kako to da ste se vi priklonili baš stolnom tenisu?

- Kao i svako drugo dijete, u pedesetim sam se godinama prošloga stoljeća bavio svim i svačim. Budući da sam rođen u radničkoj četvrti na zagrebačkom Trnju, šport je bio jedan od putova do uspjeha, do boljega života.

Svi smo mi pokušavali pronaći put preko trnja do zvijezda. To je put koji je najteži, ali i najslađi.

Bio sam nogometaš, igrao sam tenis, bavio se gimnastikom, no na kraju je pobijedio stolni tenis. Fasciniralo

detalja za Guinessa. S Vjesnikom smo u šest godina bez poraza nanizali 123 pobjede! Ne pamti se takva nedodirljivost na domaćoj i europskoj klupskoj sceni. o Kako su vas zvali u Kini?

- Surbeka. o Koliko su vas se Kinezi plašili?

- Toliko da su me, kad sam bio u Japanu 1969. snimali od glave do pete postavili su kameru po kutevima dvorane kako bi mogli zabilježiti svaki potez iz svakoga kuta. Oni su držali da sam u to doba, dakako i u tadašnjim okvirima, bio osobit atlet, ali i virtuoz iz čijih se metoda treninga i načina igre treba učiti. o Bili ste poznati kao športaš 13 Olimp

Športske legende

Dočekao je i nastup na Olimpijskim igrama, na kojima je zaigrao 1992. u Barceloni pod hrvatskim barjakom.

Imao je tad 46 godina... atomske tjelesne pripreme?

- To je točno. No, neki su govorili i da je to moje sve. Nizali su mane, zaboravljali odlike. Pa zar bi netko tko je samo tjelesno odlično pripremljen uspio nadigrati osam generacija Kineza? Uspjeh je kombinacija mnogočega - talenta, rada, ali i temeljite pripreme.

Kad sam trebao igrati s BengtssoBengtsso nom, iznimno jakim Švedom, satima sam ga gledao i studirao svaku njegovu kretnju. Bio sam prvi koji je lijepio gumu na reket. Shvatio sam, naime, koliko je to važno. Danas to svi rade.

nogometu ima i pričuva koje uđu kad netko ne igra dobro...

o U kakvome je stanju današnji hrvatski stolni tenis?

- Zoran Primorac i Tamara Boroš polako odlaze. Velika nova imena, nažalost, ne vide se. Premda je stolni tenis u nas imao velike rezultate, on to nije uspio kapitalizirati i postati velikim hrvatskim športom. Problem je u ljudima. Nema dovoljno stručnih ljudi, a što je još gore, u stolnom tenisu postoje mnogi koji misle da su nezamjenjivi. o Koliko je teško postati prvak svijeŽivot ide ovako: prije 14 godina žeta u stolnom tenisu? lio sam biti izbornik muške reprezen- To je užasno teško. A kako ne bi tacije. Nisu mi dali, jer nisam imao vibilo kad su na suprotnoj soku stručnu spremu. Kostrani desetci milijuna liko znam, visoku stručnu Kineza koji obožavaju spremu nije imao ni Becpingić. kenbauer, pa je s Nijemcima bio prvak svijeta u o Je li teže biti pojenogometu. Ma, važna je dinačni prvak svijeta stručna sprema, no je li u stolnom tenisu ili to uvijek? Mi znamo toliprvak svijeta u nogoko formalizirati da često metu? uništimo i bolja i najbolja - Teško je to usporedirješenja - naglasio je na ti. No činjenica je jedna: kraju razgovara veliki u pingiću si sâm i kad je športski as i legenda DraS kardinalom Bozanićem dobar i kad je loš dan. U gutin Šurbek. ò

Olimp 14

Summary Dragutin Šurbek (Zagreb, 8 August 1946) in his abundant career, spanning 55 years (!), won 37 medals in world and European championships, and another 17 in veteran competitions.

He was European singles champion in 1968 in Lyon, he was world pairs champion in 1979 and 1983, European pairs champion in 1970, 1982 and 1984, and European team champion in 1976.

He is one of the most popular table tennis players of all time, who proved that anything is possible when talent and work come together. In 1983 he was declared the best athlete of Yugoslavia, while in 1968, 1969, 1979, 1981 and 1983 he was selected as the best athlete in Croatia.

He even made it to the Olympic Games, in which he competed under the Croatian flag in 1992, in Barcelona. He was 46 years of age at the time...

Olimpijske nade

Samouvjerena zlatna rukavica

T

ragač za boksačkim talentima Leonard Pijetraj otkrio je dva najveća dijamanta još od vremena Mate Parlova. U svojoj radionici u Dubravi, Pijetraj ih sada marljivo brusi ne bi li ih ispolirao u briljante.

Nakon što je prošle godine Dino Mansour postao prvi Hrvat juniorski prvak Europe, nedavno je, u godinu dana mlađem Filipu Hrgoviću, hrvatski boks dobio prvog juniorskog prvaka svijeta.

Euforija je učinila svoje pa se počelo pričati o tome kako nikad nismo imali takvih talenata, jer niti Mate Parlov nije bio svjetski juniorski prvak. No, istini za volju, u Parlovljevo vrijeme svjetskih prvenstava za juniore nije niti bilo...

Uostalom, s Parlovom nitko ne može stati u istu rečenicu dok ne osvoji što i on - europski i svjetski naslov u amaOlimp 16

Tekst: DRAŽEN BRAJDIĆ Fotografije: CROPIX

Na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, Hrvatsku bi u boksu mogao predstavljati danas najperspektivniji svjetski junior i nedavni svjetski prvak Filip Hrgović. terskom i profesionalnom boksu te olimpijsko zlato.

Ovo je priča o 18-godišnjem momku koji bi mogao krenuti Matinom stazom, a koliko će se visoko uspeti ovisit će i o potpori hrvatskog športskog sustava, ali i o strpljenju pred sireninim zovom profesionalnog boksa.

Filip je čudesan momak, boksački stasao u Pijetrajevoj radionici, uz sate i sate strpljiva trenerskog rada Dalibora

Čibarića, ali i uz puno sparinga sa svojim prijateljem i najvećim konkurentom Dinom Mansourom. Sudbina se poigrala pa je obojicu svrstala ne samo u istu zemlju i isti klub, nego i u istu težinsku skupinu (superteška). Dakle, dečki koji su u kadetima i juniorima jedan drugome bili poticaj, među seniorima će postati prepreka.

Naime, iz Hrvatske će na velika natjecanja moći samo jedan superteškaš, a tko će to biti odlučivat će se u bok-

sačkoj dvorani u Cerskoj 3, na Starom placu u Dubravi.

Posebnost Hrgovićeva uspjeha u Azerbajdžanu jest u tome što je on na Svjetsko juniorsko prvenstvo otputovao s tri i pol godine boksačkog staža i iskustvom od samo trinaest borbi.

Sljedeće četiri bile su mu najbolje u karijeri, pa se u svojoj sedamnaestoj borbi popeo na krov svijeta.

Ono što ga razlikuje od prijatelja Dina Mansoura, jest to što se ne suzdržava kada treba reći što misli i osjeća. Tako je prije odlaska u Baku glasno kazao: - Bit ću prvak svijeta!

Malo je onih koji su u to povjerovali, jer je Filip krenuo u nepoznato. No, snaga njegova talenta bila je tolika da je najvažnije bilo vjerovati da on to može.

Filip tako reagira i kada ga pitaju tko će između njega i Dina na Olimpijske igre u Londonu: - Bit ću to ja, jer ću pobijediti Dina.

Filipova, nerijetko potrebna športska drskost iščitava se i iz odgovora na pitanje zašto su ukrajinska braća Kličko nepobjediva: - Njih još nitko nije zaustavio zato što nema mene u profesionalnom boksu...

Kad je već riječ o profesionalnom boksu, Filipov otac Pero je suzdržan.

Uostalom, i Željko Mavrović savjetuje da bi 197 cm visoki i 103 teški mladac prije profesionalnih ringova trebao proći sva velika amaterska natjecanja.

- Filip me dosad slušao, a vjerujem da će i dalje. Vrlo je razuman i shvaća da je o tome prerano razmišljati. To bi bilo silovanje prirode, ja ga ne dam ni u čije ralje. Nisam spreman na to da mi netko od djeteta napravi stroj, on se još mora igrati športa. No, to ne znači biti neozbiljan, pa sam kao roditelj s Leonardom Pijetrajem potpisao ugovor na pet godina - kaže tata.

Pero Hrgović svjestan je da još nije ni počeo ozbiljno logistički pratiti sinovljevu karijeru, a da njegove mogućnosti već završavaju: - Ako to društvo ne prepozna, Filip neće iskoristiti svoj potencijal. Ja, nažalost, nisam bogataš da bi mogao pratiti njegove ambicije. U šali sam rekao njegovu treneru: “Nemojte mi ‘kvariti’ Filipa. Sugerirate mu zdravu prehranu, a ja jedva kraj s krajem spajam.“ Filip je vrlo skroman dečko. Kad smo, na primjer, u trgovini “Pride”, kupovali boksačke tenisice, nije uzeo one kvalitetne od 900-1000 kuna, već je iza17 Olimp

Olimpijske nade brao model od 300 kuna. U svojoj skromnosti, u dućanu mi je govorio kako su mu te sasvim dobre, da bi mi nakon mjesec dana priznao da ga bole stopala, pa sam mu kupio dva para kvalitetnijih. Pa ne može na Svjetsko prvenstvo s jednim tenisicama...

Velika je očeva sreća što Filip obožava to što radi pa ga čak treba obuzdavati: - Filip je ustrojen poput vojnika, ne treba ga tjerati na trening. Kada bi mi se učinilo da je umoran, rekao bih mu da ne ide na drugi dnevni trening, a on bi mi kazao: „Tata, kako mi to možeš reći...“ I otac, inženjer prometa, i mama Iva, kineziologinja bez posla, priznaju da nisu presretni sa sinovljevim izborom športa (nakon što se ostavio košarke zbog ozljeda). No, naravno da ga podržavaju.

Filip je pak dobro svjestan da roditeljima nije svejedno prihvatiti činjenicu da on prima udarce, no zato se trudi da uvijek bude taj koji će zadati više.

- Meni je žao drugih roditelja, ne-

‘Kroz dvije-tri godine više nitko neće biti bolji od mene.

Vjerujem da među seniorima mogu osvojiti sve, pa tako i olimpijsko zlato.’

e

Olimp 18

mam, dakako, taj stav da uživam kada moje dijete nekog pretuče. Čak sam mu govorio da se ne iživljava na lošijem protivniku, a on bi mi rekao: „Tata, mi smo u ringu, imamo pravila, on ima svog trenera koji ga vodi i odlučuje koliko on može. Nisam ja humanitarna organizacija.“ Filip je završio treći razred Ekonomske škole. Osim s roditeljima, živi s mlađim bratom Matijom (14) i mlađom sestrom Martom (10) u Starom Brestju u Sesvetama. Kad se vratio sa svjetskim zlatom, na Plesu su ga dočekali i stariji brat Ivan (28) i starija sestra Ivana (22), kao i kolege i kolegice iz razreda te prijatelji koji kažu da mu nimalo ne zamjeraju što u deset, najkasnije jedanaest navečer, završava izlazak i odlazi na spavanje. Baš kada je vani najslađe.

Već ovog ljeta Filip će na Olimpijske igre, ali one za športaše do 18 godina u Singapuru. A kad govori o daljoj budućnosti, izravan je i samouvjeren: - Kroz dvije-tri godine više nitko neće biti bolji od mene. Vjerujem da među seniorima mogu osvojiti sve, pa tako i olimpijsko zlato.

Oni koji ga dobro poznaju kažu da Filip to govori ne da bi se hrabrio ili hva lio, nego zato što u to doista čvrsto vjeruje. ò

Summary Last year, after Dino Mansour became the first Croatian European youth champion, Croatian box has recently gained the first youth champion of the world in Filip Hrgović, a year younger.

The special thing about Hrgović’s success in Azerbaijan is that he went to the Youth World Boxing Championship with only three years of boxing experience and merely thirteen matches. The following four were the best in his career, so that, by his seventeenth match, he climbed to the top of the world.

Filip is going to the Olympics already this summer, but the ones for sportsmen under 18 in Singapore. When he talks about his further future, he is straightforward and confident: “In two or three years, no one will be better than me. I believe I can win everything among the seniors, even the Olympic gold”.

Those who know him well say that Filip does not say that to encourage himself or brag, but because he really believes that.

MOO - danas i sutra

Počast ponosnom Kataloncu

T

eško je zamisliti bilo koga u svijetu športa, dakako starijeg od recimo 15 godina, tko ne zna za Juana Antonia Samarancha. Kad smo u “Olimpu” započeli ovu seriju napisa o današnjici i budućnosti Međunarodnog olimpijskog odbora, prve asocijacije su i bile - kako Samarancha staviti na počasno mjesto stvoritelja sigurne i trajne budućnosti međunarodnog olimpizma?

Na žalost, Samaranch je u travnju ove godine preminuo, time nam dao i obavezu da ga se sjetimo, kako s hrvatskog stajališta, ali još više s onog športskog, sa stajališta onoga tko zna tko je Samaranch bio, što je za olimpizam i svjetski šport sve napravio!

Ponosni Katalonac rođen je 17. srpnja 1920. u Barceloni, u imućnoj obitelji, a umro je 21. travnja 2010. kao počasni predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora. U bogatoj povijesti ove organizacije, Samaranch je bio tek sedmi predsjednik, iza Demtriosa Vikelasa (1894-1896), baruna Pierra de Coubertina (1896-1925), grofa Henrija de Baillet-Latoura (1925-1942), Sigfrida Edstroema (1942-1952), Averyja Brundagea (1952-1972) i lorda Michaela Killanina (1972-1980).

Samaranchova je vlast trajala iznimno dugo, od 1980. do 2001., kad ga je - uz njegovu preporuku - naslijedio dr. Jacquess Rogge. Činjenica da je od mladih dana bio izniman diplomat i snalažljiv u mnogim situacijama, svakako mu je pomogla u karijeri športskoga vladara međunarodnoga olimpizma. Bavio se koturaljkanjem, bio je medicinar u gra-

Olimp 20

đanskom ratu, zbog političkog neslaganja čak je i bježao u Francusku, da bi dolaskom diktatora, generala Franca na čelo Španjolske, postao utjecajan političar i diplomat. Dakako, ne odmah i ne preko noći.

Juan Antonio Samaranch je, prvenstveno zahvaljujući bogatoj obitelji, imao prilike baviti se mnogim poslovima, pa je pokušao raditi i kao novinar, ali nije bio previše objektivan, pa se ubrzo poslije Drugog svjetskog rata primirio u obiteljskoj tekstilnoj tvrtci.

O tom se, ranom dijelu njegova živo-

ta, nešto manje zna, zato vam ga “Olimp” i donosi, jer od kad je 1980., neposredno prije Olimpijskih igara u Moskvi, Samaranch zasjeo na mjesto čelnoga čovjeka Međunarodnog olimpijskog pokreta, svaki se njegov čin pomno bilježio i ostao je trajni znamen u povijesti olimpizma u svijetu.

Baš J. A. Samaranch, koji je 1991. od španjolskoga kralja dobio titulu „Prvi markiz od Samarancha“ za zasluge u razvoju španjolskog i svjetskog športa, u svijet olimpizma unio je

Tekst: JURA OZMEC

Hrvatski olimpijski pokret, ali i cijela naša država, moraju biti iskreno zahvalni Juanu Antoniju Samaranchu - njegova riječ i njegov utjecaj Hrvatsku su doslovce ugurali u međunarodnu olimpijsku obitelj u danima kad je našom zemljom bijesnio rat, odnosno kad je šport bio gotovo jedini način dokazivanja hrvatske pripadnosti svijetu.

frazu: “Bile su ovo najbolje organizirane Igre do sada”, s kojom bi zatvarao Olimpijske igre tijekom svoje vladavine. Samo jednom to nije izrekao, s razlogom - na zatvaranju Olimpijskih igara u Atlanti 1996., jer su to, provjereno, bile najlošije organizirane Igre u modernoj povijesti tog događaja.

Tad su ga američki mediji razapeli kao frankista (sljedbenika politike generala Franca), ne razumijevajući da su u svome bijesu zapravo odali iznimnu počast jednom velikom političaru i diplomatu. Naime, baš je J. A. Samaranch, čovjek od Francova povjerenja i unutarnjeg španjolskog velikog utjecaja, 1977. bio imenovan prvim ambasadorom Španjolske u SSSR-u, kad su se Španjolci i Sovjeti politički pomirili nakon gotovo četiri desetljeća potpune nepovezanosti. A treba znati da je Samaranch u španjolskoj vladi bio do tada ministar športa, pa i predsjednik Španjolskog olimpijskog odbora, ali s jakom pozicijom dopredsjednika MOOa (1974-1978).

No, upravo je “sovjetski blok” - kojeg je Samaranch tako dobro “obradio” sa svoje pozicije španjolskog veleposlanika izravno iz Moskve (u kojoj je 1980. i postao predsjednikom MOO-a) - glasao za njega.

Navikom autoritativnog postavljanja prema svakom problemu, Samaranch je bio taj koji je u moderni olimpizam legalno uveo profesionalne športaše, koji je zainteresirao mnoge TV kuće da počnu prenositi Igre i za njih plaćati sve veće novčane iznose (jer im je jamčio da više neće biti bojkota - i nije ga bilo!), baš je Samaranch izgradio marketinški svijet oko Igara tako da se okrenuo, prvi u povijesti,

prema globalnim partnerima koje je vezao za MOO dugi niz godina, garantirajući im TV prisutnost baš u cijelome svijetu.

Bilo bi nepošteno prema tom velikom čovjeku ne istaknuti kako je upravo njegova riječ, njegov utjecaj i njegova ljubav prema vrhunskoj športskoj predstavi, Hrvatsku doslovce ugurala u međunarodnu olimpijsku obitelj u danima kad je našom zemljom bijesnio rat, odnosno kad je šport bio gotovo jedini način dokazivanja hrvatske pripadnosti svijetu.

Samaranch je to tad osjetio, a i dokazao s čak 11 dolazaka u našu zemlju. Hrvatska je olimpijska delegacija, zahvaljujući samo njemu prvi put zakoračila ledenom stazom u Albertvilleu 1992., da bi istoga ljeta ponosna Hrvatska slavila i prve olimpijske medalje u Samaranchovoj Barceloni.

Sjećam se i iskrene, ljudske, gotovo roditeljske tuge u očima J. A. Samarancha kad je poginuo Dražen Petrović, kojeg je on toliko volio da je prešutno dopustio da se u olimpijskom parku u Lausanni postavi kiparski memento Draženu Petroviću, iako tamo nije običaj veličati pojedince, već šport i olimpizam, pa su samo četiri statue s prepoznatljivim likom.

O Samaranchu bih i osobno mogao pisati još bezbrojne kartice teksta i prepričavati stvari i događaje vezane uz njega, već i zato što sam imao veliku čast novinarski biti s njim i razgovarati s njim.

Svakome preporučam da pročita bar dio objavljenih tekstova o njemu, dio njegove povijesti MOO-a, kako biste shvatili koliko je taj ponosni Katalonac bio velik i značajan, bez obzira

Summary Juan Antonio Samaranch indebted not only world Olympism, but Croatian sports too. He was the seventh IOC president, while, before that, he was engaged in sports, tried to write newspaper articles, and occupied himself exclusively with the family business, textile, for a while.

He introduced many changes to the world of Olympism, as well as the phrase: “These were the best organized Games so far”, which he did not say only on the occasion of the closure of the Atlanta Games, and with good reason too.

He was pinned with a Fascist past and they tried to accuse him of being a spy, but, as the first Spanish ambassador in the USSR, he managed to win the votes of the Soviet block in the election for the IOC president in 1980.

He introduced professional sportsmen and financial security into the world Olympism, and he prevented melting away of the movement and boycotts. For Croatia, he did exceptionally a lot – using his own authority, he ensured the Croatian participation already at the 1992 OG, while he loved and appreciated our great basketball player Dražen Petrović almost with parent love. Thanks to Samaranch, before all, the statue of Dražen Petrović stands in the Olympic Park in Lausanne today.

na optužbe o fašističkoj i špijunskoj povijesti ovog istinskog olimpijskog velikana. ò Literatura: Z. Jajčević: “Olimpizam u Hrvatskoj“ (Libera Editio, 2007.)

Z. Jajčević: “Olimpijada, Olimpijske igre, olimpizam“ (HŠM, 2000.)

E. Ramini: “Hrvatska je sposobna organizirati sva svjetska najveća natjecanja – interview s J.A. Samaranchom“ (Olimp, 1999.)

J.A.Samaranch: “Memorias Olimpicas“ (Editial Planeta SA, 2002.)

Enciklopedija “Britannica”, 1998 David Miller: “Olympic Revolution: The Biography of Juan Antonio Samaranch“ (Trafalgar Square, 1992.)

David Miller: “Athens to Athens, The official History of the Olympic Games and the IOC 1894-2004“ (Mainstream Publishing Company Edinburgh, 2004.

IOC web stranice Reuters, biografija J.A. Samarancha (21. travnja 2010.)

21 Olimp

Znanost i šport

Svi naši

B

ez obzira na to kupujemo li namještaj za kuhinju, biramo li prijatelje ili se opredjeljujemo za šport kojim ćemo se baviti, konačni izbor ovisit će o našim kriterijima. O preciznim, strogim ili jasnim kriterijima pričaju razni birokrati kad žele da ih okolina ili javnost tretiraju kao čvrste i odlučne ljude s vizijom. U svakodnevnoj komunikaciji, rasprava o kriterijima nekako se uvijek preklapa s raspravom o važnosti uvođenja strožih zakona i kazni, a najčešće ih vode ljudi kako bi stekli osjećaj moralne ili psihološke nadmoći nad slušačem.

Kad je riječ o kriterijima, raznim zakonima i rasponima - pogotovo onim vezanim uz cijenu bavljenja športom (ali i mogućnosti financiranja s lokalne ili nacionalne razine) - tema koja je u posljednje vrijeme i te kako zainteresirala javnost jesu - športski kriteriji.

Kad je riječ o športu, stvarno stanje stvari (ili, kako neki kažu, esencijalne istine), ne treba tražiti u raznim športskim laboratorijima ili po nekoj automatici okrivljavati športske činovnike.

Olimp 22

kriteriji Istina se nalazi, kao i sve druge istine, u svakodnevnom životu među običnim ljudima. Primjera ima doista mnogo.

Dvije majke koje svoju djecu dva ili tri puta na tjedan dovode na trening, a za vrijeme treninga zajedno piju kavu, posvađaju se iz samo njima znanih razloga. Slijedi zabrana igre i druženja njihove djece, nemogućnost da djeca nastave trening kod istog trenera u istom klubu, itd. Dio roditelja prikloni se jednoj majci, drugi dio roditelja podrži drugu majku, sukob prelazi u športski klub i na kraju, jedino rješenje za sve jest osnivanje novog športskog kluba.

Drugi primjer. Biti najbolji, najjači na svijetu san je većine športaša, dječaka iz susjedstva, društva iz kvarta i tomu slično. Neki športaši to svojom upornošću, talentom i srećom doista i postignu. Za one koji to ne mogu, rješenje ostvarenja svog sna

vide u raznim inačicama modificiranih športova - stilova, pravila, ili nekih drugih detalja - koji se s vremenom razviju u zasebne športove, razviju svoja pravila, počnu organizirati svjetska prvenstva itd.

Međunarodno športsko tržište, kao uostalom i većina drugih tržišta, odavno je prepoznalo taj dio čovjekovih psiholoških težnji, a samo jedan od dokaza je nevjerojatan broj raznih borilačkih športova i raznih verzija suvremenih gladijatorskih arena.

Spuštanje dobne granice za bavljenje športom kako bi se povećao broj športaša (članarina) u nekom klubu, organizacija raznih športskih priredbi kako bi se poboljšao imidž grada, ali i organizatora takvih športskih senzacija - samo su neki od razloga zašto danas, dakako u relativnim omjerima, spadamo u društva s najvećim brojem športskih klubova usprkos skromnim materijalnim uvjeta koji nikako ne mogu osigurati uvjete za kvalitetan rad športaša (plivališta, školske športske dvorane…).

Kad bi netko zdravorazumski primijetio da takav broj klubova nije adekvatan broju športskih objekata

i proračunskim sredstvima, odmah bi se našao na udaru raznih pravobranitelja, medija, raznih privatnih parnica kao netko tko djeci brani da se bave športom.

Međutim, prije nego tema svih medija bude ogorčeno dijete koje usprkos neizmjernoj ljubavi prema automobilizmu, nailazi samo na zatvorena vrata proračunskih struktura, te uplakanog roditelja ogorčenog činjenicom da nitko nije prepoznao oktanski talent njegovog djeteta, dobro bi bilo razmisliti o tome što je od športa zanimljivo proračunu države i lokalnih zajednica, a što tržištu. Upravo je to prvi korak u izradi kriterija za financiranje športa na lokalnoj i nacionalnoj razini.

Uvidom u stanje prihoda i rashoda, već na prvi pogled vidljivo je da su proračunska sredstva dominantan izvor prihoda najvećeg broja športskih udruga u Hrvatskoj. Samostalni prihodi (marketing, prodaja TV prava i sl.) u ovom trenutku većini klubova ne omogućavaju financijsku ravnopravnost u društvu europskih profesionalnih športskih klubova. Dakle, prvi kriterij u financiranju športa jest kriterij financijskih mogućnosti. Stvar je izbora hoće li se sredstvima proračuna

Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK

U posljednje vrijeme javnost sve više okupira tema kriterija lokalnih i nacionalnih proračunskih jedinica putem kojih se određuje visina financijskih sredstava za šport. Razlog tolike zanimljivosti te teme leži u sve većem broju športova, raznih športskih udruga i drugih športskih subjekata koji se bore za proračunska sredstva, te činjenice da je sve veća cijena bavljenja športom, a što je posljedica interesa međunarodnog športskog tržišta. financirati amaterski, profesionalni šport ili i jedno i drugo.

Ako je primarni motiv zdravlje djece i mladeži, prednost će imati amaterski šport, a ako je primarni motiv imidž grada ili države kao športske velesile, prioritet će imati profesionalci. Motiv može biti jedno i drugo, ali tada je neophodno izdvojiti samo one profesionalne klubove koji se nalaze u samom vrhu europskih klupskih ljestvica i koji su veći dio sredstava za profesionalni pogon sposobni osigurati kroz tržište.

Kad se već govori o zdravlju djece i mladeži, drugi izbor jest, treba li u proračunu participirati preko sedamdeset športova s minimalnim sredstvi-

ma ili je bolje, u sklopu nacionalne športske strategije, opredijeliti se za dvadesetak ili tridesetak proračunu zanimljivih športova. Možda bi se i tu stvorila podjela na, s jedne strane, tradicionalne, bazične i rezultatski prepoznatljive športove, a s druge strane na egzotične športove, športove društvene elite i slično.

Izmučena i razočarana lica nekih športaša koji usprkos teškim treninzima ne uspijevaju zaraditi niti približno toliko kao neki drugi športaši, ukazuju na to da je njihovo bavljenje ovim ili onim športom stvar njihova izbora, kao i da športska zarada ne ovisi o prosječnom broju otkucaja srca na treningu, potrošnji kalorija, ili o dubini bora na licu uslijed športskog napora, već o mogućnostima športskog tržišta

Olimp 23

Znanost i šport koje utvrđuje visinu športaševih premija.

Sljedeći korak u izradi kriterija za financiranje športa jest iznošenje osnovnih činjenica koje se tiču određenih športova. Zagrebački športski savez, primjerice, krenuo je u izradu interaktivnog kataloga športova. Ovdje bi se trebali naći odgovori na brojna pitanja vezana uz sam šport, dakle osnovni podaci o športu, pravila športa, rasprostranjenost športa u svijetu i Hrvatskoj i tomu slično.

Drugo poglavlje kataloga tiče se

tehnologiju njihove izrade, najvažnijim se čine stvarni motivi iz kojih proizlazi inicijativa promjene. Izvan športa, u svakodnevnom životu, a poglavito putem medija, svjedoci smo brojnih neuspjeha raznih inicijativa, u zemlji ali i u svijetu, za koje su se zalagali razni renomirani stručnjaci, ljudi od povjerenja. Reklo bi se, sve je napravljeno po pravilima, napisani su strogi zakoni, usvojene strategije, ali na kraju, nešto je nedostajalo da stvar uspije.

Je li uzrok tome leži u neslaganju stvarnih motiva u odnosu na one izre-

Uvidom u stanje prihoda i rashoda, već na prvi pogled vidljivo je da su proračunska sredstva dominantan izvor prihoda najvećeg broja športskih udruga u Hrvatskoj. tehnoloških minimuma za obavljanje športske aktivnosti: dimenzije športskog objekta, standardi, cijene održavanja, potrebna oprema... Sustavi domaćih i međunarodnih natjecanja - klupskih i reprezentativnih - s troškovnikom, treće su poglavlje kataloga športova, dok normativi vezani uz stručni rad, obrazovanje stručnih kadrova za potrebe športa i sl., čine četvrto poglavlje kataloga športova.

Uz precizno utvrđene uvjete i cijenu pojedinih športskih programa za određenu razinu kvalitete, uzimajući u obzir i dob športaša - katalog športova svojevrstan je vodič i za roditelje koji će prilikom upisa djeteta u određeni šport znati koliko otprilike sve to stoji, koliko će prelazak djeteta u viši rang kvalitete dodatno opteretiti kućni proračun, koliki je interes potencijalnih sponzora za taj šport i ostalo. Na taj način, možda će se naći i koji manje razočarani roditelj...

Na kraju dolazimo do one zadnje faze športskih kriterija, a to je precizno utvrđivanje razine financijskog praćenja pojedinih športskih programa od proračunskih športskih struktura ili, športskim žargonom rečeno, utvrđivanje pravila igre.

Bez obzira na nužnost donošenja novih kriterija u hrvatskom športu i Olimp 24

čene, nesretnog slučaja ili nečeg trećeg? Primjerice, da se vratimo na početak teksta i kupnju kuhinje - bez obzira koliko domaćica pažljivo proučavala kataloge, časopise o uređenju doma ili konzultirala stručnjake oko energetski štedljivih tehnologija u suvremenom kuhanju, odabir kuhinje na kraju će ovisiti samo o jednom kriteriju - je li primarna namjena kuhinje kvalitetno pripremanje hrane ili je prioritet pokazivanje kuhinje zavidnim prijateljima i rodbini.

Glede športa i novih kriterija za financiranje športa, također valja razmisliti o stvarnim motivima onih koji ih budu donosili, a još više o motivima onih koji su odgovorni za njihovu dosljednu primjenu. Ako će osnovni motiv primarno biti dobrobit hrvatskog športa i hrvatskog društva u cjelini, uspjeh sigurno neće izostati.

Međutim, bude li motiv nešto drugo - prikupljanje političkih bodova, self-marketing i tomu slično - unatoč stručnosti autora, besprijekornoj retorici, srčanim podupirateljima inicijative iz redova bivših i sadašnjih športskih zvijezda, nešto će uvijek nedostajati, a okus tog novog športskog pripravka, osjetit će buduće generacije mladih športaša. ò Literatura: 1. Mataja, Ž. (2003). Život za sport i od sporta.

Zagreb, Nakladni zavod Matice Hrvatske 2.Sabolić, K. (2010). Hrvatski športski almanah 2009-2010. Zagreb, Ars Media d.o.o.

3.Spencer, A. R. (2001). Temelji psihologije. Zagreb, Naklada Slap

Summary The public is becoming increasingly concerned with the criteria by which financial support for sports is allocated in local and national budgets. The reason for this interest lies in the increasingly large number of sports, various sport associations and other sport entities fighting for budgetary funds, and in the fact that the cost of sports is rising, due to the interest of the international sports market.

Therefore, the establishment of new sports criteria has arisen as a priority for national and local sports administrations. The first step in setting criteria is to precisely define the situation, and to create an interactive catalogue of sports. It should contain all the information about a sport, its structure, level of organization, technology…

The technological minimum for performing sports activities (basic material requirements), pedagogical standards, lists of expenses for local and international competitions, etc. are among the information which would be used as a kind of a sports guide for athletes and their parents.

The next step is the establishment of the order, financial rights and status within sports associations.

Still, the success of this initiative, and numerous similar initiatives in our country and elsewhere, depend not only on the expertise of teams, the level of education or the art of good rhetoric. Whether better criteria will be defined and whether they will be practiced will depend most on the true motives of the responsible social and sport structures. If the underlying motives are the benefit of sport and society, success is sure to ensue. However, if the motives are self-promotion and collecting public sympathy by way of false rhetoric, it will certainly fail.

Regardless, future generations of young athletes will feel the taste of the new sports arrangements.

Žarko Susić (1915-2010)

O

limpijsku je i novinarsku obitelj 26. travnja 2010. godine napustio čovjek koji je svjedočio velikom dijelu olimpijske i športske povijesti, mnogim briljantnim trenucima športskoga savršenstva i povijesnim dosezima cijele galerije besmrtnih velikana.

Neizravno svjedočeći pisao je o znamenitom pothvatu Jessea Owensa na Hitlerovim Igrama u Berlinu 1936., a izravno je svjedočio jednoj od najvećih prevara u olimpijskoj povijesti i osobnoj drami prokazanog Bena Johnson na Igrama u Seulu 1988.

Vijest o velikom skandalu i oduzimanju zlatne medalje dopingiranom Benu Johnosnu prije je objavljena u Zagrebu nego u Seulu, a potpisnik eseja koji hladno govori o dopingu kao sastavnom dijelu ljudske civilizacije te dramatično progovara o ljudskoj drami, pohlepi, beskrupuloznosti, prevari, izdaji i odmazdi na športskom borilištu, bio je - Žarko Susić.

Život

u službi športa Tekst: ROMANA EIBL

Pregalaštvo Žarka Susića prepoznato je i cijenjeno i izvan granica Hrvatske, a najveću potvrdu toga i najveću satisfakciju za svoj dugogodišnji rad, dobio je u Sydneyu 2000. godine - najviše novinarsko priznanje MOO-a koje mu je dodijelio Juan Antonio Samaranch za novinarski doprinos olimpijskom pokretu i olimpijskim igrama.

Olimp 26

To je seulsko izvješće smatrao svojim novinarskim vrhuncem, sublimacijom svog ukupnog životnog, trenerskog i novinarskog znanja i iskustva. Posebno je ponosan bio i na svoju pravodobnu i hrabru novinarsku reakciju nakon krvavog terorističkog pokolja na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. kad su palestinski teroristi pobili 11 izraelskih sportaša.

“Otmica i ubojstvo izraelskih športaša bio je izrazito politički događaj. Svi su naši novinari čekali dva dana potvrdu iz Beograda o tomu što se zapravo dogodilo, a ja sam odmah napisao da su Palestinci počinili zločin, ali da su, na neki način, bili navedeni da ga naprave.

Sjećam se da mi je Zvone Mornar tada rekao: Kako si to mogao napisati?!”

Junaci Susićevih tekstova bili su brojni velikani svjetske športske povijepovije sti: Emil Zatopek, Al Oerter,Wilma Rudolph, Bob Beamon, Carl Lewis, Edwin Moses, Florence Griffith-Joyner, Marita Koch, Stefka Kostadinova, Sergej Bubka, Mark Spitz, Larisa Latinjina, Nadja Comaneci, Irina Rodnjina, Aleksander Zajcev, Katarina Witt, Matti Nykanen, te cijela galerija domaćih besmrtnika: Franjo Mihalić, Đurđica Bjedov, Matija Ljubek, Dragutin Šurbek, Mate Parlov, Janica Kostelić, Blanka Vlašić, zlatni Gusarov četverac...

Glavni protagonisti Susićevih priča uvijek su bili športaši, njihova borba,

Summary vještina, predanost, usredotočenost, a njihove je uspjehe vrednovao poput remek djela. U športašu je uvijek gledao samo čovjeka, nikad ni o jednome nije napisao ni jednu uvredljivu riječ.

- Kolega Susić u Engleskoj bi jamačno već bio lord, jer je takva kova: uspravan, dostojanstven, čestit i dosljedan. Uvijek je takav bio. U Hrvatskoj se te ljudske vrline premalo cijene. Žarko Susić govori sve tiše, ali kada govori, svi utihnu - rekao je za obilježavanja jedne od Susićevih obljetnica Vilko Luncer, Žarkov djelomični učenik i kolega.

Sedamdeset i šest godina od objave svoga prvoga teksta u tadašnjem Jutarnjem listu, 26. travnja 2010. u 95. godini umro je najstariji športski novinar na svijetu Žarko Susić, tiho i dostojanstveno, kako je i živio.

- Bio je lički uspravan. Bio je velika mjera, neću reći uspjeha jer uspjeh je moguće ostvariti i bez vrijednosti. Žarko je bio velika mjera vrijednosti. Mogao bih reći da s njime odlazi jedna epoha čistunskoga športa. Volio je športaše, nije volio slavu i novac jer je iza toga bljeska s pravom slutio zlo. Nije se svaki put bilo lako složiti s njime, ali on je baš čistunski čuvao šport i uvijek je u konačnici imao pravo. Nikad nisam pročitao nijedan njegov pogrešan sud ili pogrešnu procjenu.

Uvijek je pritom imao mjeru, a istodobno je bio oštar - kazao veliki poštovatelj i prijatelj Žarka Susića, Antun Vrdoljak. Žarko Susić je rođen 10. srpnja 1915. u Gospiću. U športsko ga je novinarstvo nekako prirodno odvela obiteljska tradicija. Otac mu je bio prednjak Hrvatskog sokola, jedan od osnivača Hrvatskog sokola u Sisku, Đakovu i Virovitici, a i majka mu je bila sokolašica.

“Imali smo vrlo mnogo knjiga o tjelesnom vježbanju, koje sam vrlo rano počeo listati. Jednog je dana 1924. moj otac, vraćajući se s posla - inače, bio je sudac - donio novine. Bio je i dopisnik tadašnjega Jutarnjeg lista iz Gospića. Ušao je u kuću i rekao: Nurmi je opet pobijedio.

To je bio moj prvi kontakt s olimpijskim igrama. Imao sam tada devet godina.

Nakon toga sam počeo redovito čitati novine i redovito čitati šport. Došavši u Zagreb, temeljito sam se počeo baviti klizanjem i jednog me je dana Miroslav Dobrine, inače bankovni činovnik, koji je amaterski vodio športsku rubriku u Jutarnjem listu, zamolio da mu napišem

izvještaj s klizačkog prvenstva Zagreba.

Tako je sve počelo.”

Od 1. veljače 1936. postaje profesionalnim novinarom u Ilustrovanim sportskim novostima, gdje ostaje do 10. travnja 1941. Od 1. ožujka 1942. do 19. srpnja 1943. je bio redaktor i tehnički urednik športa, od 1. travnja 1946. je u FD Akademičar, kasnije ASD Mladost, a amaterski je trener bio od 1934. do 1974. U Vjesniku se zaposlio 1. ožujka 1951. i nakon umirovljenja 1979. nastavlja honorarnu suradnju. Žarko Susić je svoj olimpijski pohod započeo na Zimskim olimpijskim igrama u Cortini d’Ampezzo 1956. godine, a sa Zimskih je igara izvještavao i u Innsbrucku (1964. i 1976.), Grenobleu 1968., Sapporu 1972., Lake Placidu 1980. i Sarajevu 1984. Susićeve prve Ljetne olimpijske igre bile su u Rimu 1960., a slijedili su München 1972., Montreal 1976., Moskva 1980., Seoul 1988., Barcelona 1992., Atlanta 1996., Sydney 2000. i Atena 2004.

Njegovo je pregalaštvo prepoznato i cijenjeno izvan granica Hrvatske, a najveću potvrdu toga i najveću satisfakciju za svoj dugogodišnji rad, Susić je dobio u Sydneyu 2000. godine - najviše novinarsko priznanje Međunarodnog olimpijskog odbora koje mu je dodijelio Juan Antonio Samaranch za novinarski doprinos olimpijskom pokretu i olimpijskim igrama. Četiri godine kasnije hitao je strastvenije od dvostruko mlađih kolega kroz atenski pakao na plus 40 stupnjeva Celzijevih, u 90. izvještavajući sa svojih 16. i zadnjih olimpijskih igara. Premda slučajno, ima vrlo mnogo simbolike u činjenici da se nestor hrvatskoga olimpizma i navjeći naš poznavatelj športa u njegovoj suštini i športaša u njihovoj ljudskosti, oprostio od igara na mjestu njihova moderna uskrsnuća. Baš kao što ima i neke simbolike u tome da je Žarko otišao samo nekoliko dana poslije Juana Antonia Samarancha, koji šport i olimpijski pokret simbolizira na međunarodnoj razini, baš kao što ga Žarko simbolizira na hrvatskoj.

Generacije novinara pamtit će Žarka Susića kao mentora i uzora koji im je uvijek bio na usluzi.

Odgojio je i vrsne športaše i atletske trenere, a i sam je bio atletski trener čiji su atletičari osvojili 40 naslova državnih prvaka. S AK Mladost je kao trener se-

Seventy six years after the publication of his first text in the then Jutarnji List, on the 26 of April 2010, in his 95th year, Žarko Susić the oldest sports journalist in the world, died as he lived, quietly and with dignity.

His diligence was recognised and valued outside the borders of Croatia, while the greatest confirmation of this and the greatest reward for his many years of work, Susić received in Sydney in 2000 – the highest journalist award of the International Olympic Committee which was awarded to him by Juan Antonio Samaranch for journalistic contributions to the Olympic movement and the Olympic games.

He reported about nine Summer and seven Winter Olympic games: SUMMER: 1960 Rome 1972 Munich 1976 Montreal 1980. Moscow 1984 Seoul 1992 Barcelona 1996 Atlanta 2000 Sydney 2004 Athens

WINTER: 1956 Cortina d’Ampezzo 1964 Innsbruck 1968 Grenoble 1972 Sapporo 1976 Innsbruck 1980 Lake Placid 1984 Sarajevo

dam puta bio prvak države i jednom peti u Europi.

Od 1971. do 1974. Žarko Susić je bio predsjednik Sekcije športskih novinara Hrvatske, te dopredsjednik Hrvatskog zbora športskih novinara. Bio je član Gimnastičke komisije AIPS-a i urednik više knjiga o športu.

Za svoj dugogodišnji rad dobio je niz priznanja i odlikovanja među kojima je i trofej Saveza za fizičku kulturu Hrvatske 1960., Majska nagrade republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu 1962., nagrada Milan Milanović za životno djelo 1975., nagrada za životno djelo novinara Jugoslavije 1979., Zlatna plaketa Vjesnika 1984., a odlikovan je i Medaljom rada 1961. i Ordenom rada s vijencem 1977. Žarko Susić dobio je 2004. godine i posebno priznanje Međunarodnog olimpijskog odbora za doprinos športskom novinarstvu u svijetu, koju mu je dodijelio Juan Antonio Samaranch, a u Republici Hrvatskoj dobio je najviše državno športsko priznanje - nagradu Franjo Bučar za životno djelo 2007. ò

27 Olimp

(0%*/" t #30+ t -*1"/+

Povijest hrvatskog porta

6%, t $0%&/ 1)41'( t *44/ 9

PRVE ŠPORTSKE NOVINE U HRVATSKOJ

SPORT DALMATO Tekst: HERCI GANZA ČALJKUŠIĆ

Sport Dalmato (Dalmatinski šport) prve su športske novine u Hrvatskoj. Prvi je broj izašao u Splitu 24. travnja 1890. zbog čega tu godinu možemo uzeti kao ključnu u proučavanju kontinuiteta športske periodike.

P

rije točno 120 godina, davne 1890., u ondašnjem Splitu koji je brojio svega 15.500 stanovnika, 24. travnja izlazi prvi broj lista Sport Dalmato (Dalmatinski šport) koji u sadržajnom i grafičkom smislu ima osobine prve športske novine u Hrvatskoj, zbog čega tu godinu možemo uzeti kao ključnu u proučavanju kontinuiteta športske periodike.

Split je u to vrijeme bio pod austrijskom vlašću, a premda je Općina već od 1882. godine bila službeno u rukama narodnjaka, još se uvijek vodila žestoka borba za narodni jezik, kojeg su austrijske vlasti sustavno zapostavljale podržavajući talijanski jezik kao službeni, a u korist malobrojne jake autonomaške talijanske manjine.

Bila su to burna vremena u kojima je čak i vlada u Beču postajala sve sklonija narodnjacima uvidjevši kako autonomaši gube nadmoć nad narodnjacima te prilaze talijanski orijentiranim iredentistima, dok s druge strane, većina narodnjaka nije ni pomišljala na razlaz s Bečom, već na sjedinjenje sa sjevernom Hrvatskom koja je bila pod vlašću Ugarske.

Strastveni lovac i ljubitelj ptica

Prve športske novine Sport Dalmato pokrenuo je i uređivao Ante Parach, podanak stare solinske obitelji Parać o kojima zapise na ovim prostorima nalazimo još od XVI. stoljeća. Punim imenom Petar Antun Parać, sin Frane, rođen je u Solinu 9. srpnja 1846. godine. Iz braka s prvom suprugom Filomenom Damjanović imao je sina Marka, no deset godina nakon njene i sinovljeve smrti, u crkvi sv. Dujma stupa u brak s Antonijom Gotovac s kojom je imao dvije kćeri te sina Ivu (Ivana) Paraća (1890-1954.), poznatog splitskog skladatelja i glazbenog pedagoga. Živjeli su u kući sestara Gotovac u južnom pročelju

2

Dioklecijanove palače, u čijem je podnožju, u jednom od isturenih dućana na splitskoj rivi, ovaj strastveni lovac i ljubitelj ptica imao trgovačku radnju poljodjelskih potrepština i lovačke opreme.

Kao tipični Splićanin srednjeg pučko-građanskog društvenog sloja koji je živio od male trgovine, Ante Parać je bio konzervativan i religiozan te je iznad svega poštivao vjerski moral i vlast. Autonomaš po političkom opredjeljenju bio je prvenstveno štovatelj djela splitskog

načelnika Antuna Bajamontija koji je tijekom dvadesetogodišnjeg upravljanja Općinom (1860.-1880.) od zapuštene austrijske provincije pretvorio Split u lijepi, osuvremenjeni europski gradić.

Izdavački pothvat na području športske publicistike Antu Paraća nedvojbeno je upisao u povijest ovog grada, no manje je poznato kako je on ujedno možda najveći kroničar splitske povijesti druge polovice XIX. i početka XX. stoljeća. Zahvaljujući povjesničaru Dušku Kečkeme-

tu, objelodanjeni su neki podaci koji su se krili u ostav ostavštini skladatelja Ivana Paraća koji se danas nalaze u vlasništvu obitelji njegova sina Frane u Zagrebu.

Riječ je o dvjema rukopisnim bilježnicama Petra Antuna Paraća naslovljenima Le mie cacce (Moji lovovi) i Confidenze (Povjeravanja i ispovijesti). Dok je u prvoj šjor Toni pisao o svojim lovačkim skitnjama, druga je pravi izvor podataka o ondašnjem Splitu. Osim brojnih dnevničkih zabilješki o životu obitelji i osobnih poslo-

3

PRVE ŠPORTSKE NOVINE U HRVATSKOJ No, vratimo se u 1890. godinu kada su u Splitu, u tiskari Pella Tipografia Antuna Zannonija i Marka Znidarčića, tiskane prve športske novine na devet stranica, formata 36 cm x 26 cm. Premda se pretpostavlja kako je izišlo ukupno tridesetak brojeva, do danas su pronađeni i čuvaju se u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, samo dva - prvi broj objavljen 24. travnja 1890. te sedmi broj objavljen 24. srpnja iste godine.

Na naslovnici prvog broja objavljeno je kako će list izlaziti dva puta mjesečno (Periodico Bimensile) te kako svaki sportman može biti suradnik ovog periodika bilo na talijanskom ili na slavenskom jeziku, dok je obavijest o načinu potvrđivanja pretplate objavljena dvojezično: “Ritenendo il primo numero, si viene considerado come abbonato – Tko ne povrati prvi broj držat jest ko pridružen”.

Sport Dalmato isključivo je bio namijenjen pretplatnicima po cijeni od 3 fiorina godišnje za Split, 3,50 za Dalmaciju te 4 fiorina za vani. Pola pretplate trebalo je platiti unaprijed, a u zaostatku se svaki broj plaćao 20 novčića. Oglasi na ovitku i unutar časopisa uvrštavali su se prema dogovoru, dok su se obavijesti naplaćivale 10 novčića po retku. U broju 7 uredništvo se žali na priličan broj vraćenih primjeraka što ukazuje na moguće poteškoće glede financiranja i daljnjeg izlaženja novina.

Pretenzija da novina bude općeg športskog karaktera izražena je na vrhu naslovnice prvog broja, riječima kako će donositi sve zanimljivosti iz športskog života Dalmacije s područja lova, ribolova, pomorskih športova, planinarstva, tjelovježbe, mačevanja, konjičkog športa te biciklizma (Caccia – Pesca – Nautica – Alpinismo – Ginnastica – Scherma – Ippica – Velocipidismo) te će objavljivati anegdote, kao i prijevode.

U tom je „svešportskom“ tonu, urednik prezentirao svoje ideje u uvodniku prvog broja naslovljenom Per cominciare (za početak) stavljajući naglasak na želju da ovaj list bude neutralni teren za susrete prijatelja i neprijatelja koji se s dobrim namjerama međusobno uvažavaju i poštuju usprkos nestabilnim i teškim političko-socijalnim vremenima. Uzdiže šport kao jedinu moguću oazu mira na čijim se borilačkim poljima ipak vije bijela zastava te, u duhu stare izreke Mens sana in corpore sano, naglašava nezamjenjivost športa u jačanju tijela i duha. Uvjeren je u važnost i djelotvornost periodika ovakvog tipa zbog športskih vrijednosti i znanja koje Dalmacija posjeduje na tom polju.

Ante Parać je, kao autonomaš, te strastveni lovac i ljubitelj ptica, u svom uvodniku kao geslom posegnuo za stihovima talijanskog pjesnika Angela Poliziana: Di fischi e bussi tutto il bosco suona, del rimbobar de corni il ciel ristrona (Od cvrkuta i šuma cijela gora ječi, a nebo odzvanja od zvuka rogova).

Premda se pretpostavlja kako je izišlo ukupno tridesetak brojeva, do danas su pronađeni i čuvaju se u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, samo dva - prvi broj objavljen 24. travnja 1890. te sedmi broj objavljen 24. srpnja iste godine. va, Parać bilježi vrijedne podatke o nekim suvremenim društvenim zbivanjima, komentirajući ih te upotpunjujući čak etičko-filozofskim refleksijama, kako o društvu tako i o samome sebi.

Isključivo za pretplatnike

Zahvaljujući ovim, nikada službeno objavljenim zapisima, pratimo kako njegove osobne krize, tako i raspad jednog društvenog sustava koji se neizbježno odrazio na ondašnje stanovništvo. Socijalni i općemoralni nered, ekonomski krah te rat kao kulminacija razočaranja mnogih predstavnika stare splitske građanske klase doveli su ovog iscrpljenog i psihički dotučenog poštenog građanina do odluke o samoubojstvu na ondašnjem splitskom groblju Sustipan 16. ožujka 1915. godine.

4

Analizom sačuvanih primjeraka ovih novina dominiraju sadržaji vezani upravo za lovstvo i ornitologiju: Avventura di caccia (Doživljaji u lovu), Uccelli della Dalmazia (Ptice Dalmacije) i Vita e costumi degli uccelli (Život i običaji ptica).

Premda je, kao što smo već istaknuli, urednička želja bila objavljivati i članke na hrvatskom jeziku u ova dva sačuvana broja ih nema, te možemo samo nagađati jesu li objavljeni u ostalim brojevima do kojih polustoljetna intenzivna potraga nažalost nije urodila plodom.

Ubijeni vuk u Imotskom

Istina, u opsežnim člancima o vrstama ptica koje obitavaju na dalmatinskom području, dani su nazivi na latinskom i talijanskom, ali i na hrvatskom jeziku te ćemo ih prenijeti vjerujući kako su upravo u ovoj novini neki od tih naziva prvi put zabilježeni: mrcinaš lunjast, crkavica, oro krstaš, oro štekavac, oro pigavi, oro bilorep, ciplar, oro kolundraš, radoš, orlić gačaš, strižorep, labar kokošar, labar tičar, sokol modro, sokol pačar, sokol kosor, sokol grlaš, sokolić gredar, sokolić vecerniaš, sokolić mali, žabar mrki, žabar modrušast, žabar lužičast, žabar blidi, skokošica riguja, vizlinić, virlinić, siska, ždral, gak modrač i čaplja, gak zmijar i saketa, gak bilač ili balansir, gak čizmaš ili birlica, gak mačak ili rumenka, gak volarić ili čapljić, gak nebunac ili gak planinski, gak pupar, adjiroda ili bila roda, crna roda ili crno ždral, turkoč, zličarka ili kašikar, labud, guska lasuja, guska krža ili batoglavica, volpoća, šaraban ili šupliaća, patka prava, zvižduša, repaš ili verbaš i zimčić.

Osim spomenutih članaka o lovačkim i ptičarskim temama, u rubrici naslovljenoj A zig e zag objavljuju se kratke vijesti o športskim aktivnostima (uglavnom vezane za mačevanje i konjički šport) u raznim krajevima svijeta te crtice o nekim događajima iz manjih dalmatinskih mjesta (o rekordnom ulovu tuna u Baškoj Vodi i o ubijenom vuku u Imotskom).

U rubrici Piccola posta (Mala pošta) objavljeni su dopisi o lovu na zečeve iz Kaštel Sućurca i Sinja. U broju 7, na posljednje dvije stranice, novine su objavile oglase splitskih, piranskih i tršćanskih prodavaonica.

Pojavljivanje novina Sport Dalmato zabilježili su ondašnji zadarski listovi - hrvatski “Narodni list” i talijanski Il Dalmata. Gašenjem prve športske novine u dalmatinskim krajevima, puna dva desetljeća športske vijesti i događaji bilježeni su isključivo u splitskim, zadarskim i dubrovačkim dnevnim novinama, sve do posljednjeg dana 1911. godine kada je u Splitu objelodanjen prvi broj mjesečnog časopisa “Pravi hrvatski sokol” pod uredništvom vlasnika Franje Ženka Donadinija.

Osim članaka o lovačkim i ptičarskim temama, u rubrici naslovljenoj A zig e zag, objavljuju se kratke vijesti o športskim aktivnostima (uglavnom vezane za mačevanje i konjički šport) u raznim krajevima svijeta, te crtice o nekim događajima iz manjih dalmatinskih mjesta (o rekordnom ulovu tuna u Baškoj Vodi i o ubijenom vuku u Imotskom).

Literatura: Jajčević, Z. (1987). Sportska publicistika u Hrvatskoj. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba Kečkemet, D. (2007). Ante Bajamonti i Split. Split: Slobodna Dalmacija Kečkemet, D. (2002). Iz zapisa Splićanina Petra Antuna Paraća. Slobodna Dalmacija (feljton u pet nastavaka od 14. – 18. rujna 2002.)

Marović, D. (1990). Sto godina prvog sportskog lista u Splitu. Povijest sporta 85 (21), 22 – 27.

Sport Dalmato, 1890., 1 Sport Dalmato, 1890., 7

5

SREDNJOŠKOLSKO IGRALIŠTE U ZAGREBU

75 GODINA ELIPSE Tekst: SAŠA CERAJ

U svibnju prije 75 godina u Zagrebu je otvoreno Srednjoškolsko igralište, negdašnja Elipsa. Ono je predstavljalo jedino ograđeno i športu namijenjeno zemljište u Zagrebu na kojem se svakodnevno održavala nastava tjelesne i zdravstvene kulture osnovnih i srednjih škola, uz održavanje različitih tečajeva, treninga i utakmica.

Odbojkaška utakmica na dan otvorenja Elipse

6

N

ekadašnja Elipsa, danas Srednjoškolsko igralište u Zagrebu, smješteno je na velikoj gradskoj parceli omeđenoj Rooseveltovim trgom s istoka, Klaićevom ulicom sa sjevera, Kačićevom ulicom sa zapada te ulicom Izidora Kršnjavoga s juga. Igralište je oblikovano na temelju prvog pozivnog međunarodnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja provedenog u Hrvatskoj te je kao prvi objekt te vrste služio ponajprije za održavanje nastave tjelesne i zdravstvene kulture.

Bio je to prvi moderni školski centar u Zagrebu u to doba, s gombaonicom, garderobama, kupaonicama i uređenim športskim igralištem elipsastog oblika prema uzoru na igralište u Görlitzu (Saska, Njemačka) gdje je dr. Franjo Bučar pohađao tečaj za športsku naobrazbu.

Obnova i otvorenje igrališta

Nakon I. svjetskog rata, na Srednjoškolskom igralištu podignute su barake za smještaj i stanovanje istarskih izbjeglica što je potrajalo sve do 1930. godine kada započinje akcija I. muške realne gimnazije, uz vodstvo direktora Pavla Serdara, na temelju koje se pristupilo odstranjivanju baraka te se krenulo u izgradnju igrališta

prilagođenog potrebama učenika.

Prema nacrtu arhitekta Luje Senđerđija krajem 1933. godine, započeli su radovi te je izgrađeno veliko središnje rukometno igralište veličine 70 puta 110 metara, a oko igrališta smjestila se velika atletska staza dužine 333,33 metara sa šest pruga. Igralište je bilo prekriveno svijetložutom zemljanom masom, a atletska staza uobičajenom crvenom šljakom.

Uređena su i četiri zaletišta s jamama s pijeskom za skok u dalj, na zapadnoj je strani podignut nasip s drvenim klupama za oko šest stotina gledatelja, a na istočnoj nasip iste veličine za stajanje. Između nasipa za stajanje i gimnastičke dvorane uređeno je manje igralište veličine 30 puta 70 metara kao pomoćno vježbalište i igralište za odbojku i košarku.

Uz današnju Klaićevu ulicu bili su uređeni i teniski tereni koji su uz nekoliko privatnih bili jedini takvi tereni u Zagrebu do 1906. godine. Na jugozapadnom dijelu nalazilo se čak i igralište za kriket...

1SFLSJWFO QPUPL ,SBMKFWFD

Gradnja Srednjoškolskog igrališta dovršena je u svibnju 1935. godine, a njegovo službeno otvorenje održano je u subotu 1. i u nedjelju 2. svibnja iste godine, kada je u svom govoru ban dr. Marko Kostrenčić igralište otvorio za upotrebu. Prvi članovi uprave igrališta bili su direktor Pavle Serdar (predsjednik) - kasnije ga je naslijedio Tomo Lukšić - dr. Živko Prebeg, arhitekt Lujo Senđerđi i tajnik Vladimir Janković.

Otvorenje Srednjoškolskog igrališta 1935. godine

7

SREDNJOŠKOLSKO IGRALIŠTE U ZAGREBU Gradske vlavla sti najavljuju gradnju dvodvo etažne podpod zemne garaže ispod Srednjoškolskog igraliigrali šta te je u sklosklo pu ovih radova najavljeno i uređenje samog igrališta.

Na Srednjoškolskom igralištu održavale su se mnoge aktivnosti, pa je tako Franjo Bučar 1896. godine organizirao športsku priredbu za gledatelje, organiziranu prema programu Olimpijskih igara, a predstavljala je i završnu svečanost prvog „Tečaja za učitelje gimnastike“ kojeg je dr. Bučar vodio od 1894. do 1896. godine u Zagrebu. Devet godina kasnije, 1905., Bučar na Elipsi organizira prvu hrvatsku srednjoškolsku gimnastičku svečanost na kojoj je pred oko 4.000 gledatelja nastupalo više od 1.200 učenika.

Dimenzije igrališta su se mijenjale te je ono dodatno prošireno 1908. godine kada je potok Kraljevec koji je tekao na zapadnom dijelu Elipse u smjeru sjever-jug, prekriven, a igralište prošireno prema zapadu. Iste godine odobren je zahtjev nogometaša te je igralište pretvoreno u pravokutni oblik kako bi bolje odgovaralo održavanju treninga i utakmica.

S obzirom da je Elipsa, uz nogometno igralište HAŠK-a na Tuškancu, bio jedini teren u Zagrebu (iako nedostatne dužine i širine), na njemu su se odigravali svi najznačajniji nogometni susreti. Na sjeveroistočnoj strani uz Klaićevu ulicu, naknadno je izbetonirano još jedno košarkaško igralište.

I ekološka vrijednost

Slobodni dijelovi športskog sklopa u početku su bili prekriveni njegovanom travom i raznim ukrasnim nasadima, tako da je to zajedno sa športskim površinama dalo lijep izgled igrališnom prostoru u prostornome športskom parku. To je igralište bilo izvanredno održavano...

8

Srednjoškolsko igralište predstavljalo je jedino ograđeno i športu namijenjeno zemljište u Zagrebu na kojem se svakodnevno održavala nastava tjelesne i zdravstvene kulture osnovnih i srednjih škola, uz održavanje različitih tečajeva, treninga i utakmica.

Danas, iako igralište i dalje koristi veliki broj učenika za nastavu (šest škola), a poslije podne dolaze brojni športaši i rekreativci, vlada mišljenje kako je igralište nedovoljno održavano. Gradske vlasti najavljuju gradnju dvoetažne podzemne garaže ispod Srednjoškolskog igrališta te je u sklopu ovih radova najavljeno i uređenje samog igrališta.

Ariana Štulhofer naglašava osobitost, važnost i vrijednost ovog prostora prvenstveno na temelju njegova položaja te ističe jedinstvenost ove površine. Korisnici tog športskog prostora najbolji su pokazatelji njegova višestruka značenja, ne samo kao povijesne arhitektonsko-urbanističke cjeline, mjesto socijalnog življenja i druženja, već i njegove ekološke vrijednosti. A drvoredi u Klaićevoj i Ulici Kršnjavoga, zajedno s postojećim zelenilom na samome igralištu, tvore zeleni potez - neophodan kao prirodna zaštita od buke gustog gradskog prometa te nudi ugodno osvježenje u vrućim ljetnim danima...

LITERATURA: Štulhofer, A., Muraj. I., (2003.), Srednjoškolsko igralište u Zagrebu, Prostor, 2, Zagreb Janković, V., (1976.), Od zagrebačke Elipse do Srednjoškolskog igrališta, Povijest sporta, 7, Zagreb Radan, Ž., (1987.), Razvoj tjelesnog vježbanja i sporta na Sveučilištu u Zagrebu, Povijest sporta, 18, Zagreb.

IZLOŽBA

“IZ RIZNICE BRODSKOG SPORTA�

U

Muzeju Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu, od 20. travnja do 23. svibnja, bila je postavljena pregledna i informativna izloĹžba „Iz riznice brodskog sporta“.

Autor izloĹžbe Antun Bartek, brodski pjesnik, pedagog i publicist, već godinama istraĹžuje i sakuplja graÄ‘u i dokumentaciju te priprema knjigu na ovu temu. Tema vaĹžna, velika, istraĹživanje zahtjevno i dugotrajno, jer je tradicija organiziranog ĹĄporta u Brodu duga viĹĄe od jednog stoljeća i Ä?ini znaÄ?ajan dio proĹĄlosti grada.

Osim nekoliko spomenica pojedinih klubova, povremenih prigodnih Ä?lanaka, te kolumne Antuna Barteka o brodskom ĹĄportu (prije desetak godina u brodskom tjedniku “Posavska Hrvatska“), malo je toga do sada obraÄ‘eno i objavljeno.

Autor je iz sakupljene graÄ‘e izabrao oko 200 fotografija koje je popratio saĹžetim tekstovima o pojedinim ĹĄportskim druĹĄtvima i klubovima, najvaĹžnijim dogaÄ‘ajima i rezultatima, i na 50 izloĹžbenih panoa nastojao dati pregled povijesti brodskog ĹĄporta od kraja 19. stoljeća do danas - od prve gombaone sagraÄ‘ene u dvoriĹĄtu ViĹĄe puÄ?ke ĹĄkole (1892.), “Hrvatskog Sokola“

5FLTU *7"/," #6/ɇ*Ɇ

Antun Bartek, brodski pjesnik, pedagog i publicist, koji godinama istraĹžuje i sakuplja graÄ‘u i dokumentaciju na temu povijesti ĹĄporta u Slavonskom Brodu, postavio je u Muzeju Brodskog Posavlja izloĹžbu “Iz riznice brodskog sportaâ€?

u Brodu na Savi (1905.), Ferijalnog kluba hrvatskog naprednog djaÄ?tva „Marsonia“ (1906.), prve utakmice izmeÄ‘u nogometnih momÄ?adi Crvene zvijezde i Plave zvijezde na brodskom VijuĹĄu (1908.), i Brodskog ĹĄportskog kluba „Marsonia“ (1909.), u sklopu kojeg su tijekom sljedećih godina osnovane brojne ĹĄportske sekcije koje su ishodiĹĄte mnogih danaĹĄnjih klubova.

IzloĹžba je pobudila veliko zanimanje graÄ‘ana, koji potaknuti viÄ‘enim, svojim osobnim priÄ?ama i sjećanjima, dragocjenim informacijama i zaboravljenim fotografijama u obiteljskim albumima, znaÄ?ajno pridonose kvaliteti najavljene Bartekove monografije, na Ä?ast svih znanih kao i mnogih samozatajnih pojedinaca koji su svojim vrhunskim rezultatima, trudom i nesebiÄ?nim zalaganjem pridonosili brodskom ĹĄportu.

Muzejska zbirka o ĹĄportu koja sadrĹži pojedine dokumente i fotografije, zastave Hrvatskog sokola, pehare, zastavice i plakate, znaÄ?ajno je upotpunjena 2003. godine kada je Vlado PokopÄ?ić, jedan od najuspjeĹĄnijih brodskih ĹĄportaĹĄa, darovao muzeju svoja brojna odlikovanja, medalje, plakete i drugu dokumentaciju.

Potaknuti njegovim primjerom i ovom izloĹžbom, i drugi sugraÄ‘ani obećali su pridonijeti obogaćivanju zbirke u interesu oÄ?uvanja i ovog dijela naĹĄe baĹĄtine...

Autor izloĹžbe Antun Bartek, brodski pjesnik, pedagog i publicist

9

POÄŒETAK MODERNOG MAÄŒEVANJA

D

jelovanje maÄ?evalaÄ?kog majstora Giuseppea Galantea u Zagrebu, oznaÄ?ava prijelomnu toÄ?ku za maÄ?evanje u Hrvatskoj.

Iako se poÄ?etak ĹĄportskog maÄ?evanja u Zagrebu veĹže uz Talijana Augusta Piazzu (1825.-1915.), treba naglasiti da je Piazza bio austrougarski Ä?asnik koji je shodno tome njegovao staru austrijsku vojniÄ?ku ĹĄkolu maÄ?evanja. PoÄ?etkom 20. stoljeća, u Zagrebu se poÄ?inje javljati Ĺželja za većim razvojem maÄ?evanja i maÄ?evalaÄ?ke vjeĹĄtine kao ĹĄporta koji ne bi bio vezan uz vojsku. Vodile su se rasprave o tome je li bolja austrijska ĹĄkola maÄ?evanja (koja se dotad njegovala u naĹĄim krajevima) ili bi bilo poĹželjno uvesti talijansku ĹĄkolu. U konaÄ?nici je, 1902. godine, na inicijativu Franje BuÄ?ara i Hrvatskog sokola, u Zagreb pozvan maestro Giuseppe Galante.

uÄ?itelj maÄ?evanja. Godine 1900. u Veneciji je osnovao privatnu ĹĄkolu „L’Academia sportiva Galante“ u palaÄ?i Bollani. Ta je akademija svojedobno bila srediĹĄte venecijanskog ĹĄporta, a imala je maÄ?evalaÄ?ku, boksaÄ?ku i veslaÄ?ku sekciju.

Galante je 1902. godine kratko vrijeme bio uÄ?itelj maÄ?evanja u Rijeci, o Ä?emu nema puno podataka. Poznato je da je u tom gradu upoznao zagrebaÄ?kog ĹĄportaĹĄa i prijatelja maÄ?evanja Mirka Bothea koji mu je, u ime Hrvatskog sokola, prenio poziv Franje BuÄ?ara da doÄ‘e raditi u Zagreb. Galante je prihvatio poziv i stigao u Zagreb 2. veljaÄ?e 1902. godine...

Odmah po dolasku, organizirao je maÄ?evalaÄ?ki teÄ?aj u streljani graÄ‘anskog streljaÄ?kog druĹĄtva u TuĹĄkancu (danas se u toj zgradi nalazi kino TuĹĄkanac). Budući da je u maÄ?evalaÄ?kom svijetu bio poznato ime, ubrzo je oko sebe

GIUSEPPE GALANTE - VELIKAN MAČEVANJA 5FLTU "/" 10107ɇ*Ɇ

Galante je 1902. godine kratko vrijeme bio uÄ?itelj maÄ?evanja u Rijeci, o Ä?emu nema puno podataka. Poznato je da je u tom gradu upoznao zagrebaÄ?kog ĹĄportaĹĄa i prijatelja maÄ?evanja Mirka Bothea koji mu je, u ime Hrvatskog sokola, prenio poziv Franje BuÄ?ara da doÄ‘e raditi u Zagreb. Galante je prihvatio poziv i stigao u Zagreb 2. veljaÄ?e 1902. godine...

Galante je roÄ‘en 24. listopada 1875. u mjestu Malo di Vicenza u regiji Veneto, u graÄ‘anskoj obitelji. Njegov otac, Giuseppe, bio je lijeÄ?nik, a majka, Emma Paghini domaćica. Galanteov otac, koji je i sam bio odliÄ?an maÄ?evalac, nadao se da će njegov sin izabrati zvanje lijeÄ?nika i postati kirurg, no mladi Galante se vrlo rano opredijelio za maÄ?evanje.

UÄ?io je u Veneciji kod slavnog uÄ?itelja maÄ?evanja Antonia de Cola, i već kao 14-godiĹĄnjak pobijedio na svom prvom turniru u Veneciji. U sljedećih deset godina nastupao je kao amater na brojnim turnirima u Italiji i inozemstvu, ĹĄireći talijansku i francusku ĹĄkolu maÄ?evanja.

okupio dosta oduĹĄevljenih maÄ?evalaca. Prvi polaznici bili su studenti i Ä?asnici, koji su se već bavili maÄ?evanjem, a za razliku od Piazzine ĹĄkole, na Galanteovom je teÄ?aju bilo i Ä?lanica. Od teÄ?ajaca treba posebno spomenuti Milana Praunspergera, koji mu je postao prvi asistent. Galante je poduÄ?avao u Zagrebu do tada nepoznatu talijansku modernu maÄ?evalaÄ?ku ĹĄkolu koja je upotrebljavala mnogo laganiju sablju, za razliku od tadaĹĄnje teĹĄke, njemaÄ?ke i ĹĄvedske sablje. Osim toga, talijanska ĹĄkola popularizirala je vjeĹžbanje u floretu, te u maÄ?u koji do tada u Hrvatskoj uopće nije bio poznat.

1P[JW 'SBOKF #VĘŠBSB

Najveću promociju maÄ?evalaÄ?kog ĹĄporta, Galante je napravio svojom akademijom koja je odrĹžana 7. lipnja 1902. godine u Hrvatskom sokolu. Na toj akademiji uspio je okupiti vrsne domaće maÄ?evaoce, meÄ‘u kojima i Bogdana Maleca, Miroslava Ĺ tiglića i Milana Praunspergera.

DoĹĄli su i neki ponajbolji maÄ?evaoci tadaĹĄnjeg vremena u Austro-Ugarskoj: Ottokar Groh, uÄ?itelj maÄ?evanja u

Nakon pobjede na turniru uÄ?itelja maÄ?evanja u floretu, 1899. u Rijeci, preĹĄao je u profesionalce i nastavio osvajati turnire. Za svoga Ĺživota Galante se borio na 5 kontinenata i osvojio bogatu zbirku od 140 medalja. Pred kraj svoje natjecateljske karijere, u Rimu je zavrĹĄio glasovitu ĹĄkolu za maÄ?evanje “Scuola magistraleâ€? i postao diplomirani

10

1SWPSB[SFEOJ Ă?QPSUTLJ EPHBĂżBK

Kadetskoj školi u Karlovcu, Kastner iz Beča i Schischneck iz Bečkog Novog Mjesta. Galante je na akademiju uspio dovesti i svojeg prijatelja, glasovitog učitelja mačevanja iz Beča Giovanija Franceschinisa, kao i Milana Neralića, učitelja na vojničkoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu.

Neralić je i prvi Hrvat koji je osvojio medalju na olimpijskim igrama - 3. mjesto u sablji u konkurenciji profesionalnih učitelja mačevanja, u Parizu 1900. godine.

Nastupi Galantea, Neralića, Franceschinisa i Groha na akademiji u Zagrebu bili su prvorazredni športski događaj, uz oduševljenje mnogobrojne publike. Nakon tog događaja nastao je veliki interes za mačevanje u Zagrebu, i ubrzo je rođena ideja o osnivanju posebnog mačevalačkog kluba.

To se i dogodilo 15. listopada 1902. kada je osnovan Prvi hrvatski mačilački klub. Galanteovim djelovanjem

velikim zanimanjem pratio stanje mačevalačkog sporta u našim krajevima.

osnovana su u Hrvatskoj još dva kluba - u Velikoj Gorici i u Sisku, ali ti su se klubovi, zbog pomanjkanja trenerskog kadra, ubrzo ugasili. Osim navedenih mjesta, posjećivao je i Bjelovar, Varaždin i Karlovac. Godine 1904. napustio je Zagreb i otišao raditi u Hamburg. U Zagreb, gdje je odgojio preko 30 dobrih mačevaoca, vratio se još jednom nakratko, 1908. godine.

U Zagrebu je Galante podučavao u sva tri oružja (floret, mač, sablja), a u poduci mu je pomagala i njegova supruga Italia Tiburzzio (1875.-1960.), vješta floretašica i sabljašica. Žena-mačevalac bila je u to vrijeme u Zagrebu prava senzacija!

Inače je Giuseppe Galante, prema svjedočenju svojih suvremenika, bio osebujna i vrlo energična i zanimljiva ličnost. Do pred sam kraj svojeg života (a umro je 15. listopada 1970., neposredno prije svojeg 95. rođendana) vozio je automobil, često jahao, te svakog jutra dizao utege. Iako, uz izuzetak nekoliko pozdrava i fraza, nikada nije naučio hrvatski (sporazumijevao se na francuskom i njemačkom), cijeloga života ostao je vezan za Zagreb i s

sjećanja na nezaboravne dane mog boravka i podučavanja u najljepšem gradu svijeta - Zagrebu. Kada sam zaželio da nakon mnogo godina ponovno čujem zveket oružja kako je zvučalo u dvorani „Streljana“ i velikoj dvorani Hrvatskog sokola kod kazališta, prislonio sam ovaj čelik na uho; kada sam zaželio da ponovno čujem uzburkana srca mojih nekadašnjih učenika, pritisnuo sam ga na moje grudi; kada sam poželio da vidim moj lijepi Zagreb, zagledao sam se u gvozdeni branik, koji mi je kao zrcalo prikazao moju mladost i sve divne ljude u mom ljubljenom Zagrebu...“ Ta sablja danas se čuva u Hrvatskom športskom muzeju u Zagrebu, i čuva sjećanje na velikog mačevaoca i učitelja mačevanja koji je svojim boravkom značajno unaprijedio mačevanje u Hrvatskoj.

Sablja u Hrvatskom športskom muzeju

Njegovi učenici Francesco Tirelli i sin Dante Galante podučavali su mačevanje u Zagrebu od 1932. do 1941., a Dante Galante i Enio Zamichielli poslije 2. svjetskog rata.

Hrvatski povjesničar športa i mačevalac Milivoj Radović, posjetio je Galantea u dva navrata u njegovom domu u Mestrama. Jednom prilikom mu je veliki učitelj poklonio sablju s kojom je podučavao za svojeg prvog boravka u Zagrebu riječima: „Dragi prijatelju, ovoj sablji dao je oblik začetnik i veliki reformator športskog sabljanja Giuseppe Radaelli ravno prije 100 godina. Tom sabljom radio sam na osnivanju Prvog Hrvatskog mačevalačkog kluba u Zagrebu 1902.; darujem Vam je kao znak ljubavi i

Literatura: Ana Popovčić, Razvoj mačevanja u Zagrebu, diplomski rad sa Društvenog veleučilišta u Zagrebu, Odjel za izobrazbu trenera, 2009.

Milivoj Radović, In memoriam Giuseppe Galante u: Povijest sporta, Zagreb, ožujak 1971., godina II, br. 5, str. 454-456.

Milivoj Radović, privatne bilješke, Hrvatski Športski muzej

11

IN MEMORIAM

MIHOVIL RAÄ?A

(Split, 30. VII. 1931. – Split, 13. IV. 2010.)

LEGENDA SPLITSKOG I HRVATSKOG ŠPORTA 5FLTU .*3/" +"+ɇ&7*Ɇ

Bio je atletiÄ?ar i rukometaĹĄ, ali iznad svega ragbijaĹĄ - jedan od osnivaÄ?a kluba “Nadaâ€? (igraÄ?, trener i predsjednik), izbornik drĹžavne reprezentacije, Ä?lan brojnih foruma..., u svakom sluÄ?aju jedan od najzasluĹžnijih Ä?lanova splitske ĹĄportske obitelji.

M

ihovil RaÄ‘a roÄ‘en je 30. srpnja 1931. godine u Splitu. Bio je atletiÄ?ar i rukometaĹĄ, ali iznad svega ragbijaĹĄ, jedan od osnivaÄ?a kluba “Nadaâ€? (i drugih ragbijaĹĄkih klubova), igraÄ?, trener i predsjednik tog kluba, izbornik drĹžavne reprezentacije, Ä?lan brojnih foruma, viĹĄe desetljeća glavni tajnik splitske SFK, gotovo 40 godina Ä?lan najuĹžeg rukovodstva SFK-e, odnosno Saveza sportova Splita, svakako jedan od najzasluĹžnijih Ä?lanova splitske ĹĄportske obitelji.

Sinonim za ragbi

Tijekom studija u Zagrebu, gdje je diplomirao na Pravnom fakultetu, bio je Ä?lan IzvrĹĄnog odbora Rukometnog saveza Hrvatske (1951.) te vratar i Ä?lan Upravnog odbora Rukometnog kluba Zagreb s kojim je 1954.

12

godine osvojio prvo mjestu na prvenstvu Jugoslavije u velikom rukometu. Od 1954. do 1958. nastupao je za Akademski ragbi klub “Mladostâ€? u Zagrebu, a od 1959. igrao je i bio trener u ragbijaĹĄkom klubu “Nadaâ€? iz Splita s kojim je osvajao prva mjesta na drĹžavnim prvenstvima od 1962. do 1967., te od 1970. do 1973. i 1976. godine, kao i Ragbi kup Jugoslavije 1964., 1968-70., 1972. i 1976. godine.

RaÄ‘a je 20 godina (od 1980. do 2000.) bio predsjednik, ali i sinonim za Ragbi klub “Nadaâ€?. Osim toga bio je predsjednik i Ä?lan IzvrĹĄnog odbora Ragbi saveza Hrvatske i Ragbi saveza Jugoslavije. Jedan je i od suorganizatora dvaju kongresa Svjetske ragbi federacije (FIRA) odrĹžanih u Hrvatskoj - 1967. godine u Dubrovniku i 1997. godine u Zagrebu. Od osnutka Saveza za fiziÄ?ku kulturu Općine Split, bio je Ä?lan IzvrĹĄnog odbora, predsjednik Organizacijsko-kadrovske komisije, Ä?lan Komisije za objekte, Komisije za struÄ?ne kadrove i predsjednik Centra za ĹĄkolovanje struÄ?nih kadrova.

Bio je i savezni ragbijaĹĄki sudac, a od 1975. do 1979. i profesionalni direktor Sektora za ĹĄport organizacijskog odbora Mediteranskih igara, Split 1979.

Neumorni povjesniÄ?ar ĹĄporta

Mihovil RaÄ‘a bio je i neumorni povjesniÄ?ar ĹĄporta. Jedan je od autora knjige “Povijest ĹĄporta u Splitu 1918-1941.â€?, a bio je i jedan od inicijatora utemeljenja splitskog Muzeja ĹĄporta te je nekoliko godina bio i voditelj tog projekta u osnivanju, sakupljajući ostavĹĄtinu splitskog ĹĄporta za budući muzej. Isto tako, sve do smrti bio je i potpredsjednik Hrvatskog druĹĄtva za povijest sporta.

Za svoje ĹĄportske zasluge, RaÄ‘a je 1992. godine nagraÄ‘en najviĹĄim ĹĄportskim odliÄ?jem u Hrvatskoj “Franjo BuÄ?arâ€?.

Mihovil RaÄ‘a, jedan je od legendarnih protagonista splitskog i hrvatskog ĹĄporta, Ä?ovjek koji je sav svoj Ĺživot, silnu energiju i ljubav utkao u njegov razvoj.

Nastanak modernog športa

P

ovijest streličarstva seže još u mlađe kameno doba. Gotovo sve civilizacije u svim dijelovima svijeta upotrebljavale su luk i strijelu, a značaj te vještine ogleda se i u brojnim mitovima, legendama i narodnim predajama počevši od egipatske i grčke mitologije, pa sve do srednjovjekovnog junaka Robina Hooda.

Budući da je bila najuže povezana s ratovanjem, vještina streličarstva bila je kroz jedno dugo vremensko razdoblje najvažnija srednjovjekovna tjelesna aktivnost, posebice među Englezima kojima su luk i strijela donijeli ključne pobjede u Stogodišnjem ratu u bitkama kod Crecya 1346., Poitiersa

1356. i Agincourta 1415. godine.

Počevši od vremena vladavine Edvarda I. (1239.-1307.), luk i strijela smatrani su temeljnim engleskim oružjem, i svako malo donosile su se brojne odredbe i zakoni koji bi nalagali upotrebu i usavršavanje u toj primarno vojnoj vještini. Winchesterski statut iz 1285. godine navodi da svaki čovjek čiji prihod od zemlje iznosi manje od stotinu penija mora posjedovati luk i strelice.

Jednako tako slična odredba iz 1466. nalaže da svaki Englez, uz iznimku sudaca i svećenika, mora posjedovati drveni dugi luk, longbow, longbow u vlastitoj visini, i da svako gradsko područje mora podići metu koju će

stanovnici gađati nedjeljama i praznicima. Neispunjavanje ove odredbe kažnjavalo se novčanom kaznom od pola penija.

Osim toga, zakoni su obvezivali podanike da uče svoju djecu i sluge gađati lukom i strijelom. Kada je 1314. godine Edvard II. donio prvu zabranu igranja loptom (koju su kasniji vladari produljivali sve do 18. stoljeća), učinio je to upravo zato što je igranje srednjovjekovnog nogometa (koji je, čini se oduvjek magnetično privlačio ljude) odvlačilo Engleze od vježbanja streličarstva.

U srednjem vijeku, lukovi su izrađivani od drveta tise, javora, brijesta,

Duga povijest luka i strijele

breze, gloga ili lijeske i često su bili ukrašeni oblogom na rukohvatu. Tisa je smatrana najkvalitetnijim drvetom za izradu dugog luka, ali ne engleska tisa već ona iz kontinentalne Europe.

Postoje brojni dokumenti koji ilustriraju uvoz tise u Veliku Britaniju, odredbe o sječi, povećanju cijene kvalitetnog drveta i slično.

Westminsterski statut iz 1472. nalaže da svaki brod koji uplovljava u bilo koju englesku luku mora dopremiti određenu količinu drveta za lukove na određenu količinu tereta koji prenosi. Poznate su i prepiske iz 16. stoljeća u kojima prvo car Svetog Rimskog Carstva moli bavarskog vojvodu da zaustavi sječu tise, što međutim

nije učinjeno budući da je trgovina cvjetala. Samo 60 godina kasnije situacija je obratna, pa bavarska vlada šalje dugačku molbu u kojoj ovaj put Bavarci mole cara da on zaustavi sječu tise, naglašavajući štetu koja je počinjena šumama zbog selektivnog rušenja drveta...

Osim drveta, za proizvodnju lukova i strijela korišteni su i drugi materijali. Tetive su rađene od kože, biljnih vlakana, konjske dlake i svile, a budući da su bile vrlo osjetljive na vlagu, uglavnom se nosila i pričuvna tetiva.

Streličari su nosili štitnik od kože na lijevoj ruci i rukavicu na desnoj šaci kao zaštitu kod odapinjanja strelica.

Strijele su varirale u težini ovisno o stilu pucanja, i obično su bile izrađene od duba, graba ili breze, s perima najčešće od sive guske, a legendarni junak Robin Hood je, prema predaji, u skladu sa svojom reputacijom koristio paunovo perje.

Ovisno o meti, postojalo je šest načina pucanja. Prvi i najstariji način, roving, svodi se na šetnju, odnosno neobavezno lutanje kroz prirodu gdje se odabiru različite neobilježene mete za pucanje.

Drugi način, hoyle - gađanje je malih brežuljaka u prirodi. Flight je gađanje bez mete, odnosno cilj je pogoditi što dalje. Butt je umjetno napravljen brežuljak od zemlje ili slame u obliku kocke ili klina visine oko 2 metra, kakvi su prema zakonu morali postojati u svakoj župi za vježbu. Nadalje postojale su prick mete - manji komadi drveta na sredini označeni bijelim krugom i drvenim čepom u sredini, i konačno clout mete napravljene od bijele tkanine u obliku četverokuta. Clout gađanje spominje i Shakespeare u svojem djelu Henrik IV. Učinkovitost engleskog dugog luka bila je izvanredna. Prema predaji, vitez William de Braose bio je za vrijeme jedne bitke pogođen strijelom koja probila njegov žičani oklop, hlače, bedro, zatim kožni i drveni sloj sedla i na kraju ranila njegovog konja. Sigurno je da je domet strelica iznosio u prosjeku između 165 i 228 metara, s time da su streličari u 14. stoljeću savladavali i preko 350 metara. Poznata je odredba Henrika VIII. prema kojoj udaljenost za vježbanje ne smije iznositi manje od 200 metara. Pomoću dugog luka bilo je moguće savladati veliku udaljenost i biti izvanredno

Tekst: ANA POPOVČIĆ

Gotovo sve civilizacije u svim dijelovima svijeta upotrebljavale su luk i strijelu, a značaj te vještine ogleda se i u brojnim mitovima, legendama i narodnim predajama - počevši od egipatske i grčke mitologije, pa sve do srednjovjekovnog junaka Robina Hooda.

precizan, iako ne i jedno i drugo u isto vrijeme. Domet je uglavnom bio važniji od preciznosti, pa bi uglavnom za vrijeme bitke vojska streličara ciljala neko područje i odapela kišu strelica koja bi neselektivno pogodila svakoga tko se tamo našao. To je bio izrazito neviteški, ali vrlo učinkovit način ratovanja.

Još jedno ne-plemenito oružje srodno luku i strijeli je samostrel, koji je u prošlosti dugo bio omraženo oružje. Njemački vitezovi smatrali su ga „podmuklim i neviteškim“ a strijelce samostrelom izjednačavali su s „razbojnicima i koljačima“. Tom se mišljenju pridružila i Crkva i na Drugom lateranskom saboru 1139. godine samostrel je bio izopćen, odnosno smio se upotrebljavati samo protiv nevjernika - nekršćana. Ipak, iznimne sposobnosti tog oružja učinile su ga popularnim kod građana, pa se unatoč crkvenim zabranama, konstantno dalje razvijalo i usavršavalo.

Kao i druge vrste oružja ratnika, tako se i samostrel upotrebljavao od kasnog srednjeg vijeka i u lovu. Iako nije bio smatran dovoljno plemenitim 43 Olimp

Nastanak modernog športa

Streličarstvo se na olimpijskim igrama prvi puta pojavilo 1900. u Parizu. Prekretnica u tom športu događa se početkom XX. stoljeća upotrebom znanosti i tehnologije za usavršavanje same proizvodnje luka, nakon čega streličarstvo dobiva novi uzlet u športskom smislu. oružjem, i djelomično se zabranjivala njegova upotreba, ipak se u određenim vrstama lova, na određenim terenima i situacijama, njegova primjena tolerirala. Na teško pristupačnim (alpskim) stijenama, u lovu na divokoze, ili u lovu na visoku divljač u šikarju ili močvari, bilo je dopušteno nastrijeliti ili ustrijeliti lovinu samostrelom, pogotkom u vrat. Sigurno je da se upotrebljavao i u drugim prilikama te da je dugo vremena zbog svoje bešumnosti i bezmirisnosti u lovu bio preferiran pred vatrenim oružjem.

I nakon pojave vatrenog oružja, luk i strijela još su dugo bili puno brže, preciznije i pouzdanije oružje. Prvobitno vatreno oružje bilo je naime prilično nepouzdano, komplicirano i opasno za rukovanje, a i barut bi se, ovisno o vremenskim uvjetima, često navlažio i postao neupotrebljiv. Ipak, sve je teže bilo skupiti iskusne streličare, s obzirom da je bilo potrebno višegodišnje vježbanje da bi se dugi luk mogao doista učinkovito upotrijebiti u bitci. S vremenom je i tehnologija proizvodnje baruta uznapredovala, pa je sredinom 17. stoljeća vatreno oružje gotovo potpuno istisnulo luk i strijelu u službi ratovanja i lova.

Streličarstvo u športskom smislu postoji već dugo. Natjecanja i streličarski turniri održavani su već u ranom srednjem vijeku u Engleskoj, a prva društva osnovana su već u 14. stoljeću. Smatra se da je najstarije streličarsko društvo osnovano u Bruxellesu 1381. godine.

U Engleskoj je streličarstvo doživjelo

ponovni procvat za vrijeme vladavine Karla II. (1630.-1685.). Godine 1676. povorka od preko tisuću profesionalno uvježbanih streličara prodefilirala je pred kraljem u Tothill Fieldsu, a pet godina kasnije organiziran je i veliki turnir u Hampton Courtu gdje su se londonski streličari natjecali za pladanj vrijedan 30 funti.

Ipak, slavni dani engleskog streličarstva pripadali su prošlosti i bilo je izvjesno da se više nikada neće obnoviti. Vještina koja je nekad bila najvažnije sredstvo ratovanja, ponos i slava engleskog nacionalnog bića, krajem 18. stoljeća pretvorila se u oblik razonode za više slojeve i to prvenstveno za dame. Osnovana su različita streličarska udruženja kao što je Honorary Artillery Company Company, Royal Company of Archers ili najpoznatije među njima - Royal Toxopholite Society. Sva ta udruženja imala su kraljevsko pokroviteljstvo, ali postojali su i brojni privatni klubovi kao što su Skorton ili Finsbury.

Godine 1861. osnovano je nacionalno streličarsko udruženje - Grand National Archery Society - kojem su se priključili manji i uglavnom noviji privatni klubovi.

Streličarstvo se na olimpijskim igrama prvi puta pojavilo 1900. u Parizu.

Prekretnica u tom športu događa se početkom XX. stoljeća upotrebom znanosti i tehnologije za usavršavanje same proizvodnje luka, nakon čega streličarstvo dobiva novi uzlet u športskom smislu. Tako je napokon, relativno kasno, 1931. godine, u gradu Lvovu u Poljskoj (današnja Ukrajina) osnovan i Međunarodni streličarski savez. ò Literatura: John Arlott i Arthur Daley, Pageantry of Sport: From the Age of Chivalry to the Age of Victoria, Hawthorn Books, Inc., New York, 1968.

Dora Bošković, Hladno lovačko oružje, Zagreb, Hrvatski povijesni muzej, 2000.

Richard Holt, Sport and the British: A Modern History, Oxford University Press, 1992.

Mike Huggins, The Victorians and Sport, Hambledon and London, London i New York, 2004.

Robert Lacey, Greatest Tales From English History, Abacus, Litte, Brown Book Group, London, 2007.

Olimp 44

Summary

The history of archery dates back to the Stone Age (around 20000 BC). Its popularity and importance is reflected in various legends - from Greek mythology to Robin Hood the heroic outlaw in English folklore. In the Middle Ages, English were everywhere famous for their art of archery.

English longbow was a powerful type of medieval weapon and it had a decisive role in the battles of Crecy (1346), Poitiers (1356) and Agincourt (1415). It was often

made of ash, hazel or elm wood, but the best were made of yew.

There were six kinds of shooting with the longbow, namely, roving, hoyle-shooting, flight-shooting, butt-shooting, prick or targetshooting and clout-shooting.

Although longbows were much faster and more accurate than any black powder weapons, longbowmen were always difficult to produce, because of the years of practice necessary before a war longbow could be used effectively.

By the middle of seventeenth century the gun had almost entirely displaced the bow as a fighting weapon. What had once been the principal means of national defense became a sport.

Djeca i šport

Šport je poput

“plivadona” S

vi oni koji su nekada bili u športu, bilo kao rekreativci, bilo kao aktivni športaši, bilo kao treneri ili profesori kineziologije, tijekom svojih karijera spoznali su da bavljenje športom pozitivno utječe na djecu i mlade, na njihov izgled i zdravlje, a pogotovo na njihovo ponašanje, navike i odgoj.

No, isto tako, danas smo svjedoci (makar neki guraju glavu u pijesak), loših posljedica koje su šport, njegova komercijalizacija i prateći pritisci ostavili na mlade. Možda jedna od

najiskrivljenijih slika u društvu je pri priznavanje jedino “pobjednika-prvaka”.

Stoga je moguće da se jedna olimpijska srebrna medalja Blanke Vlašić kod nacije dočeka s kiselim osmijehom, a športaši koji bi se vratili bez boljih olimpijskih plasmana morali su se opravdavati ozljedama, sudačkim pogreškama i raznovrsnim drugim razlozima ili bi jednostavno - nečujno nestali.

Postavlja se razložno pitanje: što mi zapravo želimo od športa, čemu nam on služi i koja je naša razvojna strategija?

Tone športskih informacija, rezul-

Olimp 46

tata, športskih događaja, milijunskih transfera, načina života športskih zvijezda, njihovi ljubavni i materijalni problemi, reklamiranje športske opreme, reklamiranje alkoholnih pića koja nam omogućuju gledanje svih važnijih utakmica..., sve nas to zatrpava preko medija i ulazi u naše domove i sve do naše djece. Šport je sveprisutan i svakodnevan, valjda i bitan? Što su onda zapravo naši ciljevi: postati športska zvijezda, kupiti ponuđenu športsku opremu ili biti razdragani navijač s čašom u ruci, načičkan navijač navijačkim rekvizitima, izbacujući emocije, često i fru frustracije?

Možda bi odgovor na ova pitanja trebalo po potražiti kroz nacionalna istraživanja koja ukazuju na sve veći broj pretile djece, agresivnosti među djecom, nasilnosti u školama (koja se kasnije prenosi na nasilničko ponašanje navijača na športskim terenima), zloupotrebe alkohola i opojnih droga...

Osnovna vodilja je tjelesna aktivnost, tjelesno vježbanje kroz dimenziju športa kao zaštitu zdravlja, temelja svih ljudskih djelatnosti, želja, uspjeha i karijera. Sve počinje od škole kao odskočne daske našeg budućeg razvoja, pa i koliko god patetično zvučalo - općeg napretka drage nam države.

Dakle, škola bi trebala preuzeti veću ulogu da kroz program tjelesne i zdravstvene kulture motivira i educira djecu da već u najranijoj dobi pronađu optimalni način kontinuiranog vježbanja, tj. šport u kojem će uživati i dobro se zabaviti.

Upravo je zato profesor kineziolo-

gije najkompetentniji da kroz nastavu, svojim budnim okom, prepozna sposobnosti pojedinaca, da ih educira, konzultira roditelje i na vrijeme uputi u odgovarajuće lokalne športske klubove. Tim činom, vojničkim rječnikom, smatrali bismo njegov zadatak u potpunosti izvršenim.

I baš kad otkrijemo “toplu vodu”, profesora tjelesnog nigdje nema. Učenici ga sreću tek u V. razredu kada je za početak bavljenja nekim od športova već kasno, jer ih klubovi jednostavno ne žele primiti. Opravdanje nalaze u stručnom i pravodobnom selektiranju, gdje je utvrđeno da djeca zbog kasnog početka neće biti u mogućnosti ostvariti vrijedne športske rezultate, osvojiti zlatne medalje, ovjenčati se slavom, uči u povijest.

Jesmo li spremni nešto mijenjati, jesmo li spremni da ne ostavimo gotovo sve slučaju, ili je potrebno skupiti mudre glave športskih, zdravstvenih i obrazovnih institucija te odrediti dugoročnu strategiju s ciljem?

Možda bi se isplatilo potruditi, jer šport je poput “plivadona” - sa širokim spektrom djelovanja, djelotvoran je za zdravlje i odgoj, a i preventiva je čitavoj lepezi negativnih socioloških pojava.

Sustavnim športskim treningom (u dječjoj dobi 2-3 puta tjedno, plus natjecanja vikendom) dijete se uključuje u strukturirani program treninga i natjecanja, razvija disciplinu i komunikacijske vještine, momčadski duh i osjećaj pripadnosti. Dijete spoznaje natjecateljski duh po zadanim pravilima, uči se biti velik u pobjedama, ali istodobno izgrađuje i otpornost na neuspjehe i situacije u kojima je netko drugi u nečemu uspješniji. Sve spomenuto, sustavno kod djece podiže razinu samopoštovanja i samopouzdanja.

Tekst: VITOMIR SPASOVIĆ

Sa svojim širokim spektrom djelovanja poput “plivadona”, šport je djelotvoran za zdravlje i odgoj djece, a i preventiva je čitavoj lepezi negativnih socioloških pojava.

Djeca i šport Nasilništvo među školskom djecom poprima zabrinjavajuće razmjere - o tome nas redovito obavještavaju preko “crnih kronika“. Problem nasilništva među mladima moguće je rješavati jedino usklađenim djelovanjem obiteljskog okruženja, obrazovnih i odgojnih školskih programa te ponudom dodat-

Danas smo svjedoci loših posljedica koje su šport, njegova komercijalizacija i prateći pritisci ostavili na mlade. Možda jedna od najiskrivljenijih slika u društvu je priznavanje jedino “pobjednika-prvaka”.

nih izvannastavnih sadržaja u vidu kulturno-športskih i sličnih aktivnosti u kojima će djeca moći iskazati svoju kreativnost, uspješnost i posebnost.

To pomaže djeci nasilnicima i djeci žrtvama. Potencijalni nasilnici, djeca agresivnog ponašanja, dobivaju tako priliku za potvrđivanje putem socijalno prihvatljivih oblika ponašanja, a djeca žrtve pak priliku da pronađu područje svojih mogućnosti i sposobnosti te tako sustavno rastu i osnažuju se. Uz šport se mogu naučiti kako da se odupru nasilnicima ili alarmiraju okolinu i tako upozore na svoj problem.

I konačno, danas smo suočeni i s huliganstvom u navijačkoj kulturi koje učestalo prati šport. Naše društvo kroz komercijalizaciju športa, putem medija, reklama i prikaza događaja, veliča kult navijača. Mladi ljudi koji se ne bave športom, ali ga prate, aktualiziraju se kroz identifikaciju s masom i Olimp 48

njenom snagom, a sam športski događaj je u drugom planu.

Glavno obilježje te identifikacije je očitovanje neprijateljstva prema drugom. Takve se pojave zbivaju, nažalost, u kontinuitetu, od vikenda do vikenda, bacajući tako često športska događanja u drugi plan.

Masovnim, aktivnim uključivanjem djece u šport (stavljajući ih u ulogu aktivnih sudionika), odgajamo generacije koje stječu iskustvo nadmetanja uz vlastite napore i aktivnosti, odnosno generacije koje su usvojile etičke norme športskog natjecanja kao svoje. Tako formirana i odgojena publika neće se pretvoriti u razularene navijače koji osjećaj nadmoći postižu jedino nanošenjem štete onom drugom.

Djeca koja su odgojena uz šport i koja poznaju načela fair-playa, odrast će u ljude koji znaju uživati i kulturno navijati na športskim priredbama i koji će znati pljeskom čestitati pobjedniku i kada njihov klub izgubi utakmicu, jer će vrednovati njegovu vještinu i sposobnost. Na kraju, moramo znati da u tinejđerskoj dobi športaši treniraju 5 puta tjedno, plus natjecanja vikendom, što će ih i fizički udaljiti od navijačkog korpusa. Navijačke aktivnosti ostaju za neku kasniju dob, kad prestaju s aktivnim bavljenjem športom i kada su već zrele i izgrađene osobe.

Osim motiviranja na bavljenje športom, bitno je naglasiti važnost pravilnog odabira športa, ne samo zbog postizanja vrhunskih rezultata, već i zato da se dijete nađe u športu u kojem će doživjeti dovoljno potvrde i tako motivirano ostati u njemu. Time preveniramo neuspjeh i gubljenje djetetovog interesa, ili još gore da ga struka sustavom selekcije izgura iz športa (tipično za športove koji nemaju dovoljan broj objekata, a interes je velik).

Naime, dijete koje je provelo nekoliko godina u športu i naviklo se na redovit sadržaj, aktivnost i dokazivanje, može ispadanje iz tog ritma doživjeti vrlo bolno i to ga može povući u neželjenom smjeru.

Sigurno da se ovi problemi ne mogu riješiti preko noći, i da bez šire koordinacije svih nadležnih institucija neće biti vidljivih rezultata, ali sigurno je da je šport jedna od jačih karika u tom lancu. I na kraju. gotovo je nemoguće, ne biti još malo patetičan i ne reći: „Kako siješ, tako i žanješ“. ò

Summary Through systematic sports training (2-3 times a week for children, plus competitions on weekends), a child is included in a training and competition programme, develops discipline and communication skills, team spirit and a feeling of belonging, experiences confirmation of values with success, while also building resistance to failure and situations in which others are more successful. All the above systematically raise the child’s level of self-respect and self-confidence.

The massive and active inclusion of children into sports (making them active participants) raises generations who gain the experience of competing through their own efforts and activities and who have adopted the ethical norms of sports competition as their own.

Children raised with sports, who know the principles of fair-play, will grow up to be adults who can enjoy and cheer in a civilized way at sporting events, and who will applaud and congratulate the winner even when their team loses, out of respect for their skill and competence.

The issue of violence among youth can only be resolved through coordinated efforts of the family, educational programs and in the availability of extra-curricular culture, sports and other activities, where children can express their creativity, successfulness and special qualities.

Društvo i šport

Moć

društvenih mreža Tekst: GORAN VOJKOVIĆ

Činjenica da se u virtualni klub obožavatelja svog omiljenog nogometaša ili atletičarke upisujemo preko Facebooka, potom na Twitteru čitamo što oni misle o treningu, hrani ili nečem trećem, komentiramo njihov uspjeh ili neuspjeh na blogu te pregledavamo snimku postignutog koša preko cijelog terena na YouTubeu - sve to znači da je šport i dalje s nama, možda i bliži nego ikada...

Olimp 50

E

ngleski izbornik Fabio Capello našao se nedavno na medijskom udaru nakon što je objavio da će se pomoću posebnog indeksa, u čijem kreiranju je sam dao velik doprinos, na internetu ocjenjivati izvedba njegovih igrača tijekom Svjetskog prvenstva u Južnoafričkoj Republici. Kako javlja BBC, a prenosi Monitor. hr, Engleski nogometni savez (FA) planira razmotriti taj izbornikov projekt i tražiti da od njega odustane.

“Capello dobrovoljno riskira svoj ugled”, piše ugledni Times koji se nada da je Capello više razmišljao o sastavu reprezentacije nego da mu se ime povezuje s ovakvim projektom nazvanim ‘Capellov indeks’. Druge britanske novi-

ne bile su oštre već u naslovima: “Prvi gol protiv svoje momčadi”, ocjenjuje “Independent”. “Za koga ti igraš Fabio?”, pita se uvijek britki “The Sun”.

Fabio Capello kratko je prokomentirao: “Radi se samo o novcu. Meni je jedini interes nogomet.”

Internet je u svojim početcima bio u velikoj mjeri nalik “klasičnim” medijima - s jedne strane imali smo davatelja sadržaja koji je kreirao webstranice, a s druge strane korisnike tih sadržaja. Mogućnost dvosmjerne komunikacije uglavnom se svodila na slanje e-pošte autoru stranica. Sadržaje su na internet uglavnom donosili entuzijasti, a potom i manji broj profesionalaca.

Jednostavno, alati korišteni za izradu i objavu internetskih sadržaja 90-ih godina tražili su odgovarajuću stručnost i znanje, slično onome kako je

prije 80-ak godina trebalo biti i priučeni mehaničar da bi se moglo biti vozač automobila.

Tehnologija izrade web-stranica je ubrzano išla naprijed, omogućivši s jedne strane multimedijske sadržaje, a s druge lako postavljanje sadržaja bez posjedovanja posebnih znanja i programerskih vještina. Nastupio je bum blogova.

Blog je najjednostavnije opisati kao osobni dnevnik na internetu. No, za razliku od pisanih dnevnika, obično pomno čuvanih pod ključem, blog je javan. U kratkom vremenu ih je nastalo doslovno na milijune, no mnogi su brzo pali u zaborav. Samo nekolicina blogera, uglavnom onih koji su pratili specijalizirane teme postala je poznata, a neki su stekli i trajniju slavu. Blog

je već omogućavao značajniju interakciju - ispod autorskih natpisa mogli su se pisati komentari. To je omogućilo dvosmjernu komunikaciju između autora i korisnika, a i posredno govorilo se o popularnosti nekog bloga i njegovog autora.

Inovativnost blogova se ogledala u činjenici da je svaki pojedinac mogao bez tehničkih prepreka i formalnih uredničkih politika, objavljivati svoje mišljenje i stavove. Ako bi se popularnom blogeru svidjelo neko športsko natjecanje, pa bi ga popratio komentarima na svom blogu - to bi čitale (i komentirale!) stotine ili tisuće ljudi, čak i ukoliko se radi o športu kojega televizija ne prenosi jer ga je ocijenila nepopularnim i netelevizičnim.

Bavite li se športom koji je toliko malo zastupljen da ne možete u svojoj državi organizirati natjecanje? Proveli ste se odlično na utakmici treće lige i snimili dobar gol javnosti nepoznatog

prijateljima, da im pošaljemo fotografije koje smo netom snimili, a i da (uz malo tehnike) podijelimo video-isječak utakmice koju smo upravo pogledali.

Facebook omogućava i osnivanje virtualnih klubova obožavatelja, gdje svaki član može objavljivati informacije i raspravljati o omiljenom hobiju, mjestu za izlete ili - športašu i športskom klubu.

igrača? Sve se to moglo objaviti, komentirati, učiniti popularnim… Popularnost više nije bila pod izravnom kontrolom profesionalnih medijskih kuća.

Tek što su blogovi postali nešto uobičajeno, pojavile su se socijalne (društvene) mreže: MySpace, Facebook, Twitter… MySpace je nešto stariji, no u Hrvatskoj je slabije poznat. Sveprisutni Facebook („Fejs“) i nešto slabije korišten Twitter, stari su svega četiri godine, no preokrenuli su sliku interneta.

Facebook je izvorno zamišljen kao mjesto za virtualno druženje s prijateljima (činjenica da se u Americi ljudi često mijenjaju mjesto prebivališta, sigurno je pomogla početnoj popularnosti), no razvio se u nešto puno veće - on omogućava da svaku online vijest koju nađemo zanimljivom podijelimo s

lacije popularnošću - športaš koji dobro pripremi svoj medijski nastup, koji koristi stručnjake za pripremu fotografija i video-isječaka, koji se sam javlja u raspravama ili šalje česte poruke na Twitter (servis o kojemu smo već pisali, a koji služi za internetsko objavljivanje poruka duljine SMS-a), jednostavno će biti popularniji. Realno, čak će i športaš koji ima više umješnosti u društvenom nastupu ili mu dobro leži pisana komunikacija, biti popularniji od onoga tko nema te vještine.

Može li sve to imati povratnu vezu prema športskom borilištu? Da, realno može. Športaš koji se dobro snalazi u socijalnim mrežama dobivat će više mjesta u etabliranim medijima (“Nakon utakmice na Twitteru je izjavio”…) i općenito će biti popularniji. To znači da će mu i sponzori biti nešto bliže, što je već dovoljan razlog da - posebno u mom-

Naravno, i sami športaši tu se mogu uključiti u svijet virtualnih zajednica, makar je internetska kritika obično brza, oštra i možemo slobodno reći - okrutna. Socijalne mreže tako s jedne strane uzdižu samog športaša, dajući mu do znanja da je popularan i voljen (Cristiano Ronaldo tako ima preko četiri milijuna obožavatelja samo na Facebooku!), no ako sam športaš napravi neku pogrešku, komentari i kritike mogu biti i te kako žestoki.

Također, činjenica je da društvene mreže omogućavaju određene manipu-

51 Olimp

Društvo i šport

Društvene mreže s jedne strane uzdižu samog športaša, dajući mu do znanja da je popularan i voljen (Cristiano Ronaldo tako ima preko četiri milijuna obožavatelja samo na Facebooku!), no ako sâm športaš napravi neku pogrešku, komentari i kritike mogu biti i te kako žestoki. čadskom športu - komercijalni direktor podsjeti trenera kako kod sastavljanja momčadi ne bi trebao zaboraviti na novu zvijezdu…

Još davno prije nego što su digitalni mediji postali svakodnevni pojam, prvo novinski, a potom i radijski novinari su stvarali zvijezde. Športaši su i nekada aktivno komentirali svoju igru. Također, velik broj športaša bio je aktivan i u različitim društvenim sferama, izravno nevezanim za šport.

Ono što su digitalni mediji promijenili, jest neposrednost veze između športaša i publike, između borilišta i tribina. No, to je svijet danas: svaka javna osoba, u politici, kulturi ili športu, podložna je brzoj i britkoj internetskoj kritici. Šport, posebno profesionalni, nije i ne treba biti izvan društva i svih promjena koje društvo općenito prolazi.

Olimp 52

Jer, ako bude izvan društva, to će biti početak njegova kraja. Činjenica da se u virtualni klub obožavatelja svog omiljenog nogometaša ili atletičarke upisujemo preko Fejsa, potom na Twitteru čitamo što oni misle o treningu, hrani ili nečem trećem, komentiramo njihov uspjeh ili neuspjeh na blogu te pregledavamo snimku postignutog koša preko cijelog terena na YouTubeu - sve to znači da je šport i dalje s nama, možda i bliži nego ikada. Internetska generacija nije zaboravila na šport, unatoč obilatoj ponudi novih digitalnih sadržaja.

A to da je profesionalni šport ne samo šport već i show business – to znamo otkada novine imaju športsku stranicu.

Fabio Capello, iskusni talijanski lisac s početka članka, samo je shvatio moć interneta danas, a šport s internetom dijeli jednu sličnost: ili vodiš igru, ili trpiš udarce. A on želi biti korak ispred drugih… ò

Summary

Social networks (MySpace, Facebook, Twitter) are an inescapable part of the internet and contemporary life in general.

Athletes actively participate in them – whether they themselves publish content about their activities or are the topic of virtual fan clubs.

Although such virtual networking also gives way to certain doubts, the fact is that the active presence of athletes and sport in general on social networks indicates that sport today has successfully adapted to new media and social trends.

Športska terminologija

K

onj je bio jedna od prvih pripitomljenih životinja, a u drevno doba i jedno od glavnih sredstava putovanja diljem Euroazije, ali i sredstvo kojim se čovjek služio u borbama i ratovima.

Konj je bio, a i danas je u brojnim kulturama ostao, simbol društvenoga statusa - na primjer u starom Egiptu i u zapadnoj Aziji vozači bojnih kola koja

8

7. konjički turniri u voltažiranju (engl. jumping events te vaulting), 8. konjički turniri u reiningu (engl. reining).

Neke su od navedenih disciplina vrlo stare, poput konjičkih utrka koje pripadaju skupini ne samo najstarijih, već i najbolje organiziranih i najkomercijaliziranih športova današnjice, dok su neke novijeg datuma poput vožnje

konjičkih disciplina

Tekst: DARIJA OMRČEN

Kao i brojni drugi športovi i športske discipline, konjički šport obiluje stručnim nazivima od kojih su neki iznimno zanimljivi za proučavanje. Osam je konjičkih disciplina - od preponskog jahanja do reininga. su vukli konji, bili su plemići visokoga položaja u društvu.

Konjske utrke i utrke bojnih kola (potonje su preteča današnjih vožnji zaprega) postaju vrlo rano - već za vrijeme stare Grčke - dijelom natjecateljskoga programa olimpijskih igara tadašnjega doba, a konjička su natjecanja, i to u tri discipline (dresurnom i preponskom jahanju te u svestranoj uporabljivosti konja), na programu suvremenih olimpijskih igara.

Prema Općem pravilniku o organizaciji i provođenju natjecanja na konjičkim turnirima (Hrvatski konjički savez, 2008., str. 5) osam je disciplina konjičkih natjecanja, i to: 1. konjički turniri u preponskom jahanju (engl. show jumping), 2. konjički turniri u dresurnom jahanju (engl. dressage), 3. konjički turniri u svestranoj uporab. ljivosti konja (engl. eventing), 4. konjički turniri u daljinskom jahanju (engl. endurance), 5. konjički turniri u vožnji zaprega (engl. harness racing), 6. konjički turniri u parajahanju (engl. para-equestrian), Olimp 54

zaprega (engl. harness racing) koje kao športska disciplina datiraju iz ranog 19. stoljeća.

Kao i brojni drugi športovi i športske discipline, konjički šport obiluje stručnim nazivima od kojih su neki iznimno zanimljivi za proučavanje.

Engleski naziv – dressage – za dresurno jahanje potječe iz francuskoga jezika, i to od glagola dresser u značenju trenirati (Longman Dictionary of Contemporary English, 2005.). Ova natjecateljska disciplina obiluje nazivima figura koje se nalaze u programu natjecanja. Te se figure na engleskome jeziku nazivaju school jumps, odnosno u doslovnome prijevodu školski skokovi, koji se na engleskome nazivaju još i airs above the ground ground, odnosno figure u zraku. Te su figure, levada (engl. levade), kurbeta (engl. courbette), kapriola (engl. capriole), krupada (engl. croupade), pesada (engl. pesade) te balotada (engl. ballotade).

Levada (engl. levade) je figura u kojoj se konj treba propeti na stražnje noge koje su savijene, dok su mu prednje noge savijene ispod tijela i nalaze se u zraku. Naziv levada dolazi iz francuskoga jezika, i to od glagola lever koji znači dizati dizati, odnosno podići.

Kako je vidljivo iz prethodnoga opisa, konj se propinje na stražnje noge i pri tome podiže prednji dio trupa i prednje noge u zrak.

Nakon levade izvodi se figura pod nazivom kurbeta (engl. courbette) u kojoj konj skakuće prema naprijed na stražnjim nogama držeći prednje noge u zraku. I ova je riječ u engleski jezik ušla iz francuskoga, ali joj je podrijetlo u latinskome jeziku. Naime, glagol curvare ima značenje saviti, zalučiti.

Drugim riječima, konj savija tijelo, ali

i noge koje ostaju savijene tijekom cijele figure.

Kapriola se na engleskome jeziku naziva capriola, ali i goat jump, odnosno kozji skok. Figura se izvodi tako da konj skoči u zrak prema gore i prema naprijed i trza prema natrag stražnjim nogama u trenutku kada mu je tijelo usporedno s tlom. Random House Webster’s Electronic Dictionary and Thesaurus (1992.) navodi kako ovaj naziv dolazi iz talijanskog jezika, i to od glagola capriolare u značenju skakati, skočiti te poskakivati, poskakivati đipati koji je, pak, izveden od imenice capri(u)olo u značenju srna, odnosno srndać.

Pogled u još dalje podrijetlo ovoga naziva pokazuje kako on dolazi od latinske imenice capre(a) u značenju srna kao naziva za vrstu, a ta je, pak, imenica izvedena od imenice caper, caper što je jarac (Random House Webster’s Electronic Dictionary and Thesaurus, 1992.). U čemu je poveznica između naziva figure i načina njezine izvedbe?

Doista, takav skok podsjeća na način kako u zrak skače koza i kako pri tome trza prema natrag stražnjim nogama.

Krupada (engl. croupade) je figura u kojoj konj ne trza nogama prema van u

visini skoka, već su mu sve četiri noge skupljene ispod tijela, tijelo mu je paralelno s tlom, te zatim doskače na sve četiri. Ovaj je naziv također podrijetlom iz talijanskoga jezika, i to od riječi groppata koja je ekvivalentna riječi croupe u francuskome, odnosno riječi croup - slabine (konja) - u engleskome jeziku. Sveza je naziva figure i njezine izvedbe u činjenici kako u ovoj figuri, u trenutku kada se nalazi u zraku, konj drži stražnje noge ispod svojih slabina.

U pesadi (engl. pesade) konj podiže prednje noge ravnomjerno ih savijajući i privlačeći prema sebi obje potkoljenice, pri čemu se sva njegova težina nalazi na stražnjem dijelu tijela koje s tlom tvori kut od 45º. I ova riječ preko francuskoga jezika ulazi u engle-

ski, a podrijetlo joj je u talijanskome, i to u riječi posata, što je zastoj zastoj, a to je, pak, slično glagolu peser u značenju težiti (Random House Webster’s Electronic Dictionary and Thesaurus, 1992.). Dakle, izvodeći ovu figuru konj zastane u traženom položaju pri čemu je njegova težina na stražnjim nogama.

Balotada (engl. ballotade) je pokret sličan krupadi, ali u ovoj figuri konj ne trza nogama prema van, već povlači stražnje noge ispod tijela, tako da se, gleda li se konja odostraga, mogu vidjeti potkove na njegovim kopitima.

Naziv u engleski jezik ulazi iz francuskoga, i to od glagola ballotter u značenju pomicati, micati te baciti u zrak i prodrmati (Random House Webster’s Electronic Dictionary and Thesaurus, 1992.). Daljnje je podrijetlo naziva u talijanskoj riječi ballota u značenju mala lopta. Vjerojatna poveznica između izvedbe figure i njezinoga naziva leži u tome da se za kopita može reći da sliče na male lopte.

U figuri koja se naziva piaffe, konj se stražnjim dijelom spušta prema zemlji podvijajući pri tome zdjelicu i privlačeći noge što bliže težištu svoga tijela, a dijagonalni parovi nogu se naiz-

55 Olimp

Športska terminologija mjenično i u poskoku te ujednačenim ritmom podižu od tla i spuštaju na tlo (Fédération Equestre Internationale, 2009a., str. 25). I naziv piaffe dolazi iz francuskog, i to od glagola piaffer u značenju kopkati (kopitom) po zemlji, toptati (udarati) nogom, ali i vrpoljiti se te poskakivati i propinjati se.

Prethodno obrađeni nazivi odnose se na dresurno jahanje. Pogledajmo sada još neke od naziva disciplina u konjičkim natjecanjima.

Konjički turniri u svestranoj uporabljivosti konja (engl. eventing) obuhvaćaju tri discipline, i to kros, dresuru i preponsko jahanje. Engleski se naziv eventing rabi zbog činjenice kako se natjecanje sastoji od nadmetanja u tri natjecateljske discipline (engl. events), a hrvatski naziv – svestrana uporabljivost konja – ukazuje na činjenicu kako je konj spretan u sve tri discipline, što se može smatrati njegovom svestranošću.

Daljinsko jahanje se u engleskome naziva endurance. Riječ endurance znači izdržljivost izdržljivost, a disciplina je u engleskome jeziku dobila ovakav naziv jer je konju, ali i jahaču, potrebna velika tjelesna izdržljivost kako bi savladao stazu koja je pred njim. Za ovu se disciplinu još kaže kako je to maraton za konje i jahače (Vrbnjak, 2009.).

Vožnje zaprega u engleskome se jeziku nazivaju harness racing. U tome nazivu riječ harness znači konjska orma, odnosno radi se o sustavu remenja kojima je zaprega privezana za konja. Ta se zaprega s dva kotača i za jednoga vozača na engleskome jeziku naziva sulky.

Pod nazivom parajahanje u hrvatskome se jeziku podrazumijeva športsko jahanje za osobe s invaliditetom.

Riječ nastaje prema uzoru na naziv poput paraolimpijskih igara i u engleskome se jeziku naziva para-equestrian.

Voltažiranje (engl. jumping events, vaulting) ili akrobatsko jahanje je natjecateljska disciplina u kojoj jahač izvodi razne gimnastičke vježbe, izme-

Olimp 56

đu ostaloga i skokove, na leđima konja koji je u pokretu. Ovdje treba naglasiti riječ skok jer je to, naime, značenje riječi vault u engleskome jeziku. Stoga je riječ voltažiranje posuđenica u hrvatskome jeziku. Riječ potječe od francuskoga glagola volter volter, odnosno od latinskoga glagola volvitare, što znači okrenuti i skočiti (Longman Dictionary of Contemporary English, 2005.). Prvo navedeno značenje asocira na izvedbu raznih gimnastičkih elemenata u kojima se tijelo može okretati u raznim smjerovima, dok drugo značenje ukazuje na specifične gimnastičke elemente, a to su skokovi.

Reining je dresura u tzv. western jahanju. Naziv se reining rabi kao strana riječ u hrvatskome jeziku. U ovome natjecanju konj trči prema jednome od odobrenih obrazaca koji se sastoji, npr., od pravljenja malih i polaganih krugova, velikih i brzih krugova, prevrtanja preko stražnjih nogu, okreta od 360º u mjestu, izvijanja tijela i kližućih zaustavljanja (Fédération Equestre Internationale, 2009b., str. 2).

Kada bi se naziv reining koji se rabi u engleskome jeziku pokušao prevesti na hrvatski, onda bi njegov prijevod mogao glasiti obuzdavanje konja povlačenjem uzda – naime, rein je riječ koja se u engleskome jeziku rabi kao naziv za uzde. U ovoj disciplini konj i njegov jahač moraju biti i te kako uigrani, a jahač povlačenjem uzda usmjerava i kontrolira pokrete konja.

Podrijetlo je riječi rein u latinskome jeziku i glagolu retinere, što je priječiti.

Drugim riječima, jahač povlačenjem uzda kontrolira pokrete konja i priječi ga napraviti pokret koji je nedozvoljen ili nepravilan.

Konj se kroz povijest, osim s poljoprivredom kao tegleća životinja te s borbama i ratovima, često povezivao sa snagom. Danas se ta sveza vrlo jasno vidi u nazivu konjska snaga (engl. horsepower; franc. force de cheval, horsepower cheval-vapeur). Ovaj se naziv rabi kako cheval-vapeur bi se označilo sposobnost stvaranja snage, ali i samu snagu, a jedna je konjska snaga jednaka 745,7 vata. Drugim riječima, i vat i konjska snaga su mjerne jedinice za snagu.

Ovakav “hladan” fizikalni koncept ne umanjuje činjenicu kako je konj, osim što je snažna, također i lijepa životinja.

Konj je slika ljepote ostvarene vlašću duha nad osjetilima (Chevalier i Gheerbrant, 1983., str. 276), a njegova se

Summary The aim of this article was to analyse in two languages – English and Croatian – several terms used in equestrian sports. These terms were dressage, levade, courbette, capriola, croupade, pesade, ballotade, piaffe, eventing, endurance, harness racing, vaulting and reining. The terms have been analysed regarding their etymology and designation. It has been shown that the names express the notions they stand for, i.e. that the names are actually the signs, the expressions that reflect the meaning of words. Equestrian sports are very rich in terms that are pictorial and telling. By knowing what a sign stands for, one can easily tell what contents are in its focus.

ljepota i elegancija ogledaju baš u nekim od opisanih stručnih naziva, a simbolom je uzvišenosti (Chevalier i Gheerbrant, 1983., str. 276), odnosno produhovljenosti, i čvrstoće... ò Literatura: Cardiohorses. (2005.-2009.), The Lipizzan Horse.

Dostupno na adresi: http://caridohorses.com/en/ oplemeni.html; s mreže skinuto: 4.5.2010.

Chevalier, J. i Gheerbrant, A. (1983.), Rječnik simbola. Mitovi, sni, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske.

Diamond, J. (2005.), Guns, germs and steel. A short history of everybody for the last 13,000 years.

London: Vintage.

Fédération Equestre Internationale. (2009a.), Rules for dressage events. 23. izdanje. Fédération Equestre Internationale.

Fédération Equestre Internationale. (2009b.), Rules for reigning events. 3. izdanje. Fédération Equestre Internationale.

Hrvatski konjički savez (2008.), Opći pravilniku o organizaciji i provođenju natjecanja na konjičkim turnirima. Zagreb: Hrvatski konjički savez.

Longman Dictionary of Contemporary English.

Writing Assistant Edition CD-ROM (2005.), Harlow: Pearson Education Limited.

Microsoft® Encarta® Encyclopedia 2000.

(1993.-1999.), Horse racing. Microsoft Corporation.

Random House Webster’s Unabridged Dictionary.

(1999). V2.2 for 16bit WindowsTM systems, V3.0 for 32bit WindowsTM systems, Random House, Inc. Collexion Reference Software (1998) Lemout & HousepieTM. Vrbnjak. I. (2009.), Endurance ili daljinsko jahanje.

Dostupno na adresi: http://www.konjicki-savez.hr/ Endurance/Default.aspx, s mreže skinuto: 4.5.2010.

Žene i šport

Diktatura rezultata Tekst: RATKO CVETNIĆ

Nevenka Subotičanec Šimenc jedna je od četrnaest brucošica iz prve generacije studenata Više škole za fizičku kulturu (današnjega Kineziološkog fakulteta), koja je osnovana prije punih pola stoljeća. Smatra da se prava opasnost današnjega športa krije u bešćutnoj diktaturi rezultata koja podjednako pogađa i muškarce i žene.

U

oči lanjskoga Božića, u potpunoj medijskoj ogluhi, kako valjda i priliči akademskim događajima u manje-više polupismenoj uljudbi, održana je jedna značajna prozivka: okupljanje prve generacije studenata Više škole za fizičku kulturu - današnjega Kineziološkog fakulteta - dakle naraštaja koji je 1959. godine, prije punih pola stoljeća, prvi sjeo u klupe ustanove koja se danas smatra stožernom institucijom naše znanosti o športu.

Ako se sjetimo da se i povjesnica hrvatskoga športa de facto računa od znamenitoga Tečaja za učitelje gimnastike što ga je 1894.-1896. sproveo Franjo Bučar, onda i 1959. možemo smatrati više nego značajnim miljokazom u razvoju našeg športa.

Iz današnje perspektive dodatnu težinu događaju daju imena prvih brucoša, među kojima nalazimo Kostelića, Emila Hofmana, Petra i Darka Dujmovića, Jasenku Wolf Cvitak, Borisa Mutića, vaterpoliste Šimenca i Trumbića, Borisa Korenčića i čitavu plejadu budućih pedagoga, znanstvenika, trenera...

Upravo je Barba Korenčić upozorio “Olimp” na ovu obljetnicu i na moguću temu koju se dade otvoriti baš u našoj rubrici. Između nekoliko imena što ih je predložio, najbrže smo kontakt uspostavili s adresom na kojoj su vrata novinarima otvorena, danas se može reći već generacijama - onima obitelji Šimenc.

Nevenka Subotičanec Šimenc rođe-

DEBL ZA PIVICU

Mladostašice na prijelazu pedesetih u šezdesete: Nevenka Šimenc (druga slijeva), iza nje kolegica iz Mladosti i VŠFK-a Zdenka Baždar Trumbić.

Olimp 58

“U U moje vrijeme odbojke na pijesku još nije bilo, ali su cure nakon treninga znale odigrati ‘debl’, dvije protiv dvije na skraćenom igralištu.

Igrale bismo ‘debl za pivicu’. Poslije meča sjedimo, a prolazi kraj nas Žarko Susić i pogleda nas sa zgražanjem: ‘Športašice i pivo!?’.

Ostal je pravovjerni športaš do kraja...”

na je u učiteljskoj, sokolskoj obitelji. U takvom okružju izrasla je u tipičnu all round športašicu, kojoj je šport općenito išao od ruke, a ponajviše lopta.

Zahvaljujući skautskome oku Miše Ivaniša, koji ju je zamijetio na nekom sveučilišnom odbojkaškom natjecanju, došla je u “Mladost”. O tom mladostaškom vremenu - o druženju djevojaka koje se i danas, u umirovljeničkim danima drže skupa - pa zatim o plejadi velikih odbojkaša svoje generacije (Mikina, Kos, Janković, naravno i Bojan Stranić...), koji su mahom prerano sišli sa scene, vraća se neprestano tijekom razgovora.

- “Mladost” je u moje vrijeme bila među najboljima u Jugoslaviji. Muški odlični, a cure nažalost nikako među prve dvije - treće mjesto kao da nam je bilo suđeno...

Nakon srednje škole upisala je najprije Kemiju, pa Agronomiju, ali tek kad je na ljetovanju u Makarskoj u novinama ugledala ono o čemu se u Zagrebu već govorkalo, naime da se osniva Viša škola za fizičku kulturu, znala je da su njena univerzitetska lutanja završila. Zanimljivo je da će Nevenka Šimenc kasnije specijalizirati plivanje, a vrludanje Šimencovih između bazena i odbojkaške mreže nastavlja se i u najmlađoj generaciji.

Vratimo se u Kačićevu 23. Zašto je ovaj akt osnutka VŠFK-a bio važan zagrebačkim športašima toga doba?

Stoga što je do tada studentima na raspolaganju bio jedino beogradski DIF, objašnjava Nevenka Šimenc, pa je osnivanje zagrebačke inačice bio i svojevrsni akt autonomije na kakav je Zagreb, kao kolijevka športa na ovim prostorima, već odavno imao pravo.

- Naše najbolje cure bile su i reprezentativke, ali izuzmemo li djevojke koje su bile nositeljice igre - odbojkaška se reprezentacija popunjavala “po ključu”, a to je značilo da prednost uvijek imaju djevojke koje su bile bliže Beogradu. Zato me i danas ljuti kad za zagrebački fakultet čujem izraz DIF, jer DIF je bio beogradski Državni institut za fiskulturu, a mi smo ipak od pedeset i devete godine imali svoje...

Ipak, mladostašice su ostvarile dosta međunarodnih dvoboja u europskoj konkurenciji, pa i onih u državnim selekcijama. Nevenka Šimenc osobito pamti nastup na Univerzijadi 1961 u Sofiji.

- Šport mi je prije svega bio ljubav. I

Summary

Nevenka Šimenc u skoku. Smeč je bio obilježje njene igre, a broj 4 na dresu, odnosno kapici, postat će znamenka cijele sportske obitelji Štimac. Jedna fotografija smeča Nevenke Šimenc danas krasi aulu zagrebačkog Kineziološkog fakulteta.

PRVIH 14 BRUCOŠICA U srpnju 1959. godine Sabor Narodne Republike Hrvatske donio je Zakon o Visokoj školi za fizičku kulturu u Zagrebu, čime su stvorene zakonske pretpostavke za početak rada Visoke škole kao nastavne i znanstvene ustanove. Za prvog dekana imenovan je izvanredni profesor Miloje Gabrijelić. Nastava je započela svečanim otvorenjem 3. studenog 1959. godine, u prostorima bivšega Zavoda za fizičku kulturu u Kačićevoj ulici 23.

Prva generacija brojila je sedamdesetak brucoša, među kojima je bilo i četrnaest djevojaka: Vera Bezić-Filipčić, Anica Ivanić, Marija Jagurić-Radovčić, Nevenka Kujek-Pernar, Slavica Kukolj, Irena NovakRebernišak, Dušanka Rinker-Plečaš, Silvija Solarić-Vešnik, Nevenka Šimenc-Subotičanec, Zdenka Trumbić-Baždar, Nataša Viskić-Štalec, Jasenka Wolf-Cvitak, te Tamara Sočec i Višnja Varga. Posljednje dvije, nažalost, više nisu među živima.

sva moja motivacija, upravo se temeljila na ljubavi prema športu.

Kao bivša športašica i profesionalni športski pedagog, supruga vaterpolista Zlatka i majka vrhunskih športaša i trenera Dubravka i Ive, te baka dviju športski već vrlo aktivnih unuka - Nike i Brune - kvalificirana je da procijeni odnos prema športašicama iz svojih i današnjih dana. Ističe da su vrhunski športaši uvijek imali isti tretman, bez obzira na spol, međutim razlike su svakako vidljivije na nižim razinama.

Primjećuje da je danas lakše djevojkama ući u šport nego u ono vrijeme, koje je ipak bilo konzervativnije. Me-

Nevenka Subotičanec Šimenc played volleyball for the Mladost women’s team and was a member of the first generation of students of the Zagreb School of Physical Culture, today’s Faculty of Kinesiology of the University of Zagreb.

With the establishment of this institution in 1959, Croatia finally received an address for higher-education in sports. The fiftieth anniversary of those first enrolments, celebrated at the end of last year, brought together the freshmen of that time, many of whom developed over the years to become leaders in Croatian sport and sport science.

While comparing the past and the present, Nevenka Šimenc, the member of a renowned Zagreb sports family, confirmed that there is more understanding for women in sports today than in her time.

In that sense, the discriminating relations between male and female athletes has diminished.

However, she pointed out that the dictatorship of results in competitive sports represents a threat to the health of young athletes, and equally threatens men and women.

đutim, smatra da se prava opasnost današnjega športa krije u bešćutnoj diktaturi rezultata koja podjednako pogađa i muškarce i žene: - Standardi su strahovito podignuti, a to znači da športaš izvan treninga jedva da ima vremena za išta drugo.

Moja unuka Nika kao juniorska odbojkašica trenira svakodnevno što je u moje vrijeme bilo nezamislivo i za seniore. Naravno da su rezultati bolji, ali kategorički tvrdim da je današnji vrhunski šport štetan za zdravlje. Dosta sam s Gipsom oko toga raspravljala.

On te rizike prihvaća na svoj osebujni način, ali meni je - moram priznati takav pristup stran... ò

59 Olimp

Šport na internetu

Spomenik Draženu Petroviću u Lausannei

U

Amsterdamu 1928. prvi je put gorio olimpijski plamen.

Na Igrama u Londonu 1948. prvi se put u povijesti plivalo u natkrivenom bazenu. Igre u Barceloni 1992. bile su, prvi put od 1972., igre bez bojkota, a Hrvatska, Slovenija i BiH prvi su put nastupile kao samostalne zemlje.

Dio je to činjenica skupljenih na službenim internetskim stranicama Međunarodnog olimpijskog odbora, olympic. org, podijeljenim u sedam osnovnih org sekcija: olimpijske igre, športovi, športaši, zemlje, olimpizam u akciji, MOO, mediji. Tu su i ikone za Olimpijski muzej i novo natjecanje, olimpijske igre mladih, te media player za pregledavanje multimedijalnih sadržaja koji će nas za tren prenijeti u Peking 2009. i podsjetiti kako je Usain Bolt srušio svjetski rekord u utrci na 200 metara.

Tražeći pod Goran Ivanišević brzo smo našli podatak da je u Barceloni 1992. osvojio brončano odličje u pojedinačnoj i konkurenciji parova s imenjakom Prpićem. Na stranici je prikazan i rječnik teniskih pojmova, kratke napomene o teniskoj opremi i tehnici, s vezom na stranice Međunarodnog teniskog saveza. Tu su i vijesti s nedavno završenih i trenutačnih turnira, kao i kalendar natjecanja. Prema istom su obrascu organizirana 33 olimpijska športa.

Bez prevrtanja statističkih podataka ili pretraživanja DVD-a, sa samo nekoliko klikova u nekoliko sekundi i - u virtuOlimp 60

Virtualni olimpijski duh alnoj ste vezi sa svijetom. To je upravo ono što je današnjoj e-generaciji, navikloj na brzo dobivanje podataka i boravak u mrežnom svijetu, važno; upravo ono što će olakšati život novinarima kad traže informaciju; ono što će zabaviti sastavljače kvizova ili statističare i povjesničare. Na stranici je, naime, upisano svih 25.058 osvajačica i osvajača olimpijskih odličja, svih koji su nastupili od Atene 1896. do Vancouvera 2010.

Navedeni su i kontakti 205 nacionalnih olimpijskih odbora, koliko je i članica MOO-a (Ujedinjeni narodi, za usporedbu, imaju 192 članice).

Ulazak MOO-a u internetsku eru zbio se 1995., stranica je redizajnirana 1998. uoči Nagana pa potpuno obnovljena 2001.

Prije dvije godine uslijedile su vizualne prilagodbe, a

lani se stranica još više okrenula mladima, kojima je taj medij i najbliži. MOO na mreži, prema podacima svoga ureda za informiranje, ima više od 600 profila športaša i športašica, 10.000 fotografija i više od 1000 video isječaka. Na tome se neće stati: baza fotografija, video isječaka i rezultata bit će još bogatija, bolja će biti i tražilica, biografije olimpijskih rekordera, uslijedit će poboljšanja za korisnike koji na stranicu ulaze s mobilnih uređaja, online igre... „Internet otvara olimpijski pokret svijetu“, rekao je 1998. tadašnji predsjednik MOO-a Juan Antonio Samaranch, predstavljajući obnovljene web-stranice. „Internet je veoma važan u širenju olimpijske ideje među mladima, širenju duha prijateljstva, solidarnosti i fair-playa, to je najbr-

Summary

Tekst: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Unatoč športskoj industriji, marketingu, prevlasti nogometa i diktatu medija, osvajači olimpijskih medalja i dalje imaju posebnu auru, olimpijski duh nije izgubio draž - poručuje Međunarodni olimpijski odbor sa svojih internetskih stranica. že rastući medij, idealan za pokrivanje športskih događaja, dakle i za pronošenje olimpijskog duha“.

Danas, 12 godina kasnije, i te kako se potvrđuju Samaranchove riječi.

Prosječno, stranica dnevno bilježi između 25.000 i 50.000 posjetitelja koji na njoj provedu oko sedam minuta. Oko 50 posto prometa čine ulasci u sekcije olimpijske igre i mediji. Za vrijeme trajanja igara, dnevno je oko 100.000 posjeta, a listopadski izbor Rio de Janeira za domaćina OI 2016. (za čiji je online prijenos ekskluzivna prava imala stranica MOO-a), gledalo je čak 700.000 ljudi! MOO je aktivan i na društvenim mrežama, pa IOC skupina na Facebooku ima čak tri milijuna članova, a olimpizam se širi i na Twitter, Flickr i Youtube.

Naravno, boraveći na mreži, ne može se obići sjedište MOO-a u Lausa-

nnei, ne može se zastati pred spomenikom Draženu Petroviću (rad kipara Vaska Lipovca), koji je Hrvatski olimpijski odbor 1995. darovao Olimpijskom muzeju.

No, dok se ne stigne do Švicarske mogu se obići veoma zanimljive virtualne izložbe i u jednoj od njih - Športaši i znanost - pogledati i devetominutni videoisječak o obitelji Kostelić i njenom usponu do Olimpa.

Atraktivna i puna poruka je stripovski napravljena izložba o četiri tipa junaka: antičkom, tradicionalnom, modernom i globaliziranom junaku koji je, zahvaljujući medijima, a posebno sponzorima, planetarno poznat, ali i planetarno eksploatiran. No športskoj industriji, marketingu, prevlasti nogometa i diktatu medija unatoč, osvajači olimpijskih medalja i dalje imaju posebnu auru - ta je medalja i dalje san svih športaša. ò

Despite the sports industry, marketing, the domination of football and media dictatorship, Olympic medal winners still possess that special aura, and the Olympic spirit has not lost its charm – says the International Olympic Committee on its website, olympic.org. The website is divided into seven basic sections: Olympic Games, sports, sportsmen, countries, Olympism in action, IOC, media; there are also the icons of the Olympic Museum and the Youth Olympic Games, as well as a media player. The Sports section deals with 33 Olympic sports, there are basic information on all 205 IOC members; all 25,058 Olympic medal winners are listed too, from Athens in 1896 to Vancouver in 2010.

The IOC website dates back to 1995, it was redesigned in 1998, completely refreshed in 2001, visually adjusted two years ago, and, last year, it oriented itself towards young people even more.

According to the information by the IOC Media Relations Manager Andrew Mitchell, the website counts between 25,000 and 50,000 hits per day, with an average visit duration of about seven minutes.

About 50 per cent of guests visit the Olympic Games and the Media sections. During the games, there are about 100,000 hits daily, while the October election for the 2016 Olympic Games host and the triumph of Rio de Janeiro was seen by as many as 700,000 people. IOC is active on social networks too, so its Facebook group has as many as 3 million members, and Olympism is spreading onto Twitter, Flickr and Youtube.

61 Olimp

OD OLIMPA DO DO OLIMPA 9. OFDV Hrvatske: “I ja ću biti olimpijac!”

Devetu godinu zaredom, mjesec svibanj diljem zemlje rezerviran je za športsku igru, smijeh, radost i druženje djece predškolske dobi na Olimpijskom festivalu dječjih vrtića Hrvatske.

U organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora pod motom „I ja ću biti olimpijac“, ovogodišnji je festival okupio djevojčice i dječake iz 41 grada i županijskih zajednica koji su imali prilike, kao i njihovi prethodnici, danas osnovci, sudjelovati u atletskim i malonogometnim natjecanjima modificiranima za njihov uzrast.

No, kako nije presudan rezultat natjecanja, već primanje duha radosti, učenja vještini športskog nadmetanja, kao i pravilna navijanja, jedinstva i zajedništva, te fair play ponašanja, festival je pokazao da je riječ o izvanrednoj nacionalnoj manifestaciji prvih susreta najmlađih članova društva s olimpijskom idejom.

Ove je godine festival počeo 4. svibnja u Karlovcu, a završnu svečanost igara i radosti odradila je sa svojim predškolcima Bjelovarskobilogorska županija 12. lipnja. Vjerni sponzor OFDV-a i ove je godine bila tvrtka Obuća d.o.o. (s robnom markom Ciciban), i koja je zajedno s nadležnim Uredom za lokalni sport HOO-a pripravila nacionalni natječaj dječjih crteža na temu olimpijski duh i njegovi simboli, a pod nazivom „Ciciban Puž na Olimpijskom festivalu dječjih vrtića“.

Predstavljeno 18. izdanje Almanaha Na Svjetski dan knjige, 23. travnja, u Zagrebu je, u sjedištu tvrtke Euroherc, a u nazočnosti brojnih športskih uglednika, predstavljeno 18. izdanje Hrvatskog sportskog almanaha, nacionalni športski godišnjak vrijedne dokumentarne građe s više od dvadeset tisuća podataka na hrvatskom i engleskom jeziku.

- Vjerujem da nam je svima čast svjedočiti vremenu u kojem je istodobno rastao i hrvatski šport i ovaj značajan zajednički izdavački pothvat. Športski godišnjak značajna je povijesna baština hrvatskog športa, stoga čestitam uredniku Kruni Saboliću i marljivom uredničkim timu, ali i svim športašima i športskim stručnjacima koji stoje iza naoko “suhoparnih podataka” - čestitao je u ime HOO-a predsjednik Zlatko Mateša, a glavni tajnik Josip Čop uručio je posebno priznanje HOO-a Kruni Saboliću za marljivo stvaranje povijesne baštine hrvatskog športa.

Inače, prvi godišnjak izašao je 1992., godinu dana nakon osnivanja HOO-a.

Hvala velikom prijatelju HOO-a!

"Dragi prijatelju, hrvatski športaš i šport trajno su Ti dužni za prijateljstvo, solidarnost u najtežim hrvatskim trenucima, za vjeru u svjetsku pravednost i priznanje hrvatske olimpijske obitelji. Hvala Ti! Hrvatski olimpijski odbor svjedočit će Tvoje istinsko prijateljstvo" - posljednje su riječi vodstva hrvatske olimpijske obitelji upućene velikom prijatelju hrvatskog športa i olimpizma, karizmatičnom čelniku svjetskog olimpijskog pokreta Juanu Antoniju Samaranchu koji je preminuo 21. travnja u 89. godini u rodnoj Barceloni.

Poruku su trajno zabilježili 27. travnja u knjigu žalosti koju je u Zagrebu otvorilo španjolsko veleposlanstvo, prvi i počasni predsjednik HOO-a i član MOO-a Antun Vrdoljak, predsjednik Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop.

Juan Antonio Samaranch pet puta je službeno posjetio Hrvatski Olimp 62

olimpijski odbor: prvi put 26. kolovoza 1993. nakon osnivanja HrvatHrvat skog olimpijskog odbora. Tada je za boravka u Zagrebu, roditeljima tragično preminulog košarkaškog velikana Dražena Petrovića, kojeg je osobito cijenio, uručio priznanje MOO-a i položio vijenac na njegov grob.

Drugi put, 15. i 16. veljače 1994. kada se na proputovanju iz Sarajeva (gdje je otišao u plemenitoj misiji pomoći tom olimpijskom gradu), sastao s tadašnjim čelnicima HOO-a u Splitu.

Treći put došao je 17. siječnja 1995. sudjelujući na proslavi trogodišnjice punog priznanja MOO-a hrvatske olimpijske obitelji, a četvrti put 7. kolovoza 1999. stigavši na otvaranje II. Svjetskih vojnih igara u Zagrebu.

Posljednji, peti put, Samaranch je Hrvatsku posjetio 17. siječnja 2007. sudjelujući na svečanosti Velikog dana hrvatskog sporta, povodom 15 godina priznanja HOO-a.

154 sportaša HOO potpisao ugovor sahote lu Four Points by

kom Prigodnom svečanošću u zagrebač odbor (HOO) okupio je ijski olimp tski Hrva ja, travn Sheraton, 20.

319), korisnika sredstava iz 154 mlada športaša (od ukupno njih , te u nazočnosti brojnih tova špor četiri razvojna programa u 36 ugo ika medija, potpisao ugostavn pred te ta špor uglednika hrvatskog u 2010. vore o korištenju sredstava HOO-a praćenje športaša sve do vno susta rati osigu želi ovim HOO natjecanjima, a kao tskim špor njihovog nastupa na vrhunskim lo jera aktivno sudjelonam je Naša igre. e pijsk konačan cilj su - Olim u pojav čiti sprije i g športaša vati u njihovom izrastanju u vrhunsko e, gorij kate rske junio taša napuštanja aktivnosti kvalitetnih špor ili i prije nego su se okušali u koji su dosad iz različitih razloga odlaz ij glavni tajnik Hrvatskog olimpijseniorskoj konkurenciji - izjavio je sto stonim struč vim tašima i njiho skog odbora Josip Čop, koji je i špor rama HOO-a, a koja uključuju prog jnih razvo ila prav nio pojas a žerim i zdravstvenu komponentu u rijaln potpunu stručnu, tehničku, mate potpore pojedinom športašu.

TOZ Penkala darovala Kostelića i Faka U nazočnosti olimpijaca, osvajača medalja na ZOI Vancouver 2010.

Jakova Faka i Ivice Kostelića, predsjednika HOO-a Zlatka Mateše, izaslanstva Hrvatskog skijaškog saveza i Hrvatskog biatlonskoga saveza, 12. travnja u zagrebačkom restoranu Madera potpisan je donatorski ugovor između Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) i Tvornice olovaka Zagreb (TOZ) Penkala d.d.

Jednogodišnji ugovor sa tvrtkom svjetskog glasa u proizvodnji kemijskih olovaka i nalivpera koji predstavljaju svjetski standard u proizvodnji pisaćeg, crtaćeg, školskog i uredskog pribora, a koja nosi ime jednog od vodećih svjetskih izumitelja 20. stoljeća, hrvatskog inžinjera Slavoljuba Penkale (1906. godine patentirao je i pokrenuo proizvodnju prve mehaničke olovku na svijetu, a 1907. godine i prvo nalivpero), potpisali su glavni tajnik HOO-a Josip Čop i zamjenica člana Uprave TOZ Penkale Daliborka Planinčević, koja je hrvatskim olimpijcima Kosteliću i Faku uručila i pozlaćeno nalivpero s ugraviranim imenom i perom od 18 karatnog zlata.

Tuga za poljskim prijateljem "Duboko smo potreseni tragičnom pogibelji predsjednika Poljskog olimpijskog odbora i istinskog prijatelja hrvatskog športa Piotra Nurowskog koji je zajedno s većinom državnog vrha prijateljske nam Poljske poginuo u zrakoplovnoj nesreći 10. travnja u blizini ruskog uzletišta Smolens.

Njegovom smrću puno su izgubili ne samo poljski športaši, nego i međunarodni olimpijski pokret. Piotr Nurowski bio je i istinski prijatelj

Tekst: RADICA JURKIN

HOO-a, a kao član Izvršnog odbora Europskih olimpijskih odbora bio je dosljedni zagovornik ideje o održavanju športskih igara Europe i mi tugujemo zajedno s poljskom športskoj javnošću i s Poljskim olimpijskim odborom kojem izražavamo duboku sućut" – poručili su brzojavom poljskoj javnosti čelnici Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša i Josip Čop.

Žarko Susić - učitelj i uzor U 95. godini u Zagrebu je, 26. travnja, umro najstariji hrvatski i svjetski športski novinar Žarko Susić, nestor svjetskog i hrvatskog športskog novinarstva. Izvještavao je s mnogih europskih i svjetskih prvenstava, te sa čak 16 olimpijskih igara - od Cortine d’’Ampezzo 1956. do Atene 2004. godine.

Odlaskom Žarka Susića „otišao“ je onaj dio športskog novinarstva kojeg su generacije rado prihvaćale, ponajprije radi vrlina kao što su temeljitost i dobro poznavanje športske riječi i športa.

Susiću je u središtu bila istina o športu, provjerena i utemeljena, i nikad podložna površnosti. Hrvatski olimpijski odbor pamtit će ga kao vrsnog pisca, analitičara, ali i skromna čovjeka koji je svoje vrhunsko znanje činio dostupnim svima, osobito mladim športskim novinarima.

Generacije novinara pamtit će Žarka Susića kao mentora i uzora.

Pisao je o svim športovima, ali i sam se športom bavio, a odgojio je i vrsne športaše i atletske trenere. Njegovi su atletičari osvojili 40 naslova prvaka i prvakinja tadašnje Jugoslavije.

Za svoj dugogodišnji rad dobio je niz priznanja i odlikovanja, među kojima je priznanje međunarodnog olimpijskog pokreta 2004. godine - Trofej Međunarodnog olimpijskog obora za doprinos športskom novinarstvu u svijetu, a koji mu je dodijelio Juan Antonio Samaranch.

U Hrvatskoj dobio je najviše državno športsko priznanje, nagradu Franjo Bučar za životno djelo 2007.

HOO: Osam nužnih mjera za hrvatski šport U okolnostima globalne ekonomske krize koja se odrazila na hrvatsko gospodarstvo i u kojoj nije pošteđen niti hrvatski šport, Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora na inicijativu predsjednika Zlatka Mateše, predložilo je osam mjera koje bi prema ocjeni športske vlade trebale pomoći u novom vremenu kojeg se opravdano shvaća kao teško za sve subjekte u Hrvatskoj.

Mjere za unapređenje statusa i financiranja športa usvojene na 13. sjednici Vijeća HOO-a u sadrže osam ključnih točaka (cjelovit tekst na www.hoo.hr).

(1.) Promjena u poreznom sustavu, a u funkciji jačeg motiviranja privatnog sektora za ulaganje u hrvatski šport.

(2.) Pokretanje specijalnog III. športskog programa HTV-a (i eventualno i turističko-informativnog programa) kao uvjet za jače angažiranje potencijalnih sponzora u športu.

(3.) Potpora Hrvatskoj Lutriji za koncesiju u internetskom priređivanju igara na sreću, kako bi se dio prikupljenih sredstava usmjerio u financiranje športa (4.) Omogućiti poduzećima u većinskom državnom vlasništvu sponzoriranje nacionalnih selekcija uz prethodno mišljenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

(5. ) Zapošljavanje športaša iz športova kao što su streljaštvo, zrakoplovstvo, padobranstvo, jedrenje, ronjenje, biatlon ili nordijsko skijanje..., u ministarstvima obrane, unutarnjih poslova i financija.

(6.) Preporuka jedinicama lokalne uprave i samouprave da u 2010. godini ne naplaćuju korištenje športske infrastrukture klubovima u regularnim hrvatskim ligama, a kako bi im

Thanks to the great friend of COC! Dear friend, Croatian athletes and sports owe you a debt of gratitude for your friendship, your support solidarity in the most difficult moments for Croatian sport, your faith in the global fairness and your recognition of the Croatian Olympic family. Thank you! The Croatian Olympic Committee (COC) can confirm your true friendship – these were the last words that the leadership of the Croatian Olympic community sent to that great friend of Croatian sports and the Olympic ideal, the charismatic leader of the world Olympic movement and the International Olympic Committee, Juan Antonio Samaranch, who passed away on April 21 at the age of 89 in his hometown of Barcelona.

This message was permanently recorded on April 27 in the book of condolences at the Spanish Embassy in Zagreb. It was written by the first and honorary president of COC and a member of IOC, Antun Vrdoljak, the President of the COC, Zlatko Mateša, and its Secretary General, Josip Čop.

Juan Antonio Samaranch visited the Croatian Olympic Committee five times. The first visit was on August 26, 1993 after the Croatian Olympic Committee was established. During his stay in Zagreb, he visited the parents of Dražen Petrović, a great basketball player who had died in a car accident and whom Samaranch regarded very highly. He presented them with an award of the IOC and laid a wreath at Petrović’s grave.

The second visit was on February 15-16, 1994. While returning from a mission to assist the Olympic city of Sarajevo, he met COC leaders in Split.

He visited Croatia for the third time on January 17, 1995, when he participated in the celebration of the third anniversary of Croatia’s admission to the IOC. During his fourth visit, on August 7, 1999, he attended the opening ceremony of the 2nd World Military Games in Zagreb.

The fifth and last time that Samaranch visited Croatia was on January 17, 2007, when he attended the Great Day of Croatian Sport in honor of the 15th anniversary of the recognition of the COC. Žarko Susić – a teacher and a model Žarko Susić, the oldest Croatian and the world sports journalist, passed away in Zagreb on April 26 at the age of 95. He covered many European and world championships, and also 16 Olympic Games – from Cortina d’Ampezzo in 1956 to Athens in 2004.

The passing Žarko Susić “took away” the one element of sports journalism that was happily received by generations, primarily for virtues like his attention to detail and his excellent knowledge of the language of sports and sport itself.

Susić focused on the truth about sports, well-established and truthful, and never superficial. The Croatian Olympic Committee will remember him as a great writer and analyst, but also as a humble man who made his knowledge available to everyone, especially to young sports journalists.

Generations of journalists will remember Žarko Susić as a mentor and a model. He wrote about all types of sports, but he was also a sportsman himself, training excellent athletes and athletic coaches.

His athletes won 40 championship titles in the former Yugoslavia.

For his long work he was presented with many awards, among which was the award of the International Olympic movement in 2004 – the Trophy of the International Olympic Committee for contributions to world sports journalism, presented by Juan Antonio Samaranch.

In Croatia he was awarded the highest government award in the field of sports, the Franjo Bučar Award for Lifetime Achievement, in 2007.

63 Olimp

OD OLIMPA DO DO OLIMPA se pomoglo da završe natjecateljsku sezonu, te da se održi regularnost natjecanja (7.) Suradnja HOO-a na doradi Zakona o športu, a posebice u dijelu razlikovanja klubova od rekreacijskog bavljenja športom, te financiranja i kontrole poslovanja (8.) Potpora inicijativi osam članica HOO-a da se u dogledno vrijeme sagleda preustroj nadležnosti i mogućnost osnivanja državne uprave za šport.

Predsjednik Josipović odlikovao Kostelića i Faka Predsjednik RH Ivo Josipović odlikovao je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara Ivicu Kostelića i Jakova Faka - osvajače olimpijskih medalja na Zimskim olimpijskim igrama u Vancouveru 2010.

Njima, kao i ostalim hrvatskim olimpijcima te članovima stručnih timova, sudionicima Igara u Vancouveru, predsjednik Josipović na prigodnom je domjenku u Uredu predsjednika 12. travnja čestitao uspješno predstavljanje Hrvatske na najvećem međunarodnom športskom natjecanju.

- Uspjeh športaša može biti uzor svima koji nastoje izgraditi uspješniju Hrvatsku, a kojoj treba pobjednički mentalitet - rekao je Josipović kojem je zahvalio hrvatski olimpijac Ivica Kostelić, nositelj triju olimpijskih odličja (Torino 2006. i Vancouver 2010.).

Kostelić je naglasio da je odlikovanje njega i Jakova Faka priznanje cijeloj olimpijskoj delegaciji i dobrodošao poticaj za potvrdu da dok većina govori o društvenoj krizi, pa i o krizi u športu, na kraju svakog napora ipak dolazi nagrada!

se pratiti njegovo djelovanje prije odluke o punopravnom članstvu.

Bez obzira na status, ova dva člana HOO-a imaju pravo sudjelovati u ostvarivanju zajedničkih interesa u programu javnih potreba športa u Hrvatskoj o čemu skrbi HOO. Inače, Hrvatski korfball savez koji u Hrvatskoj djeluje od 2007. njeguje šport s elementima košarke i rukometa, a može se igrati na bilo kojoj podlozi.

HOO neupitno samostalan u djelovanju U suradnji s Europskim olimpijskim odborima (EOO), a u sklopu 31. seminara EOO-a, u La Valletti na Malti, od 27. do 29. svibnja 2010. godine, održan je Forum Olimpijske solidarnosti za europske nacionalne olimpijske odbore.

U radu Foruma posvećenog temama autonomije, dobrog upravljanja te arbitraže i medijacije, sudjelovali su i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Josip Čop i suradnica za Olimpijsku solidarnost HOO-a Vesna Peran, koja je održala prezentaciju o autonomiji olimpijskog pokreta u Hrvatskom olimpijskom odboru.

Hrvatski olimpijski odbor istaknuo je korektan odnos i suradnju s Vladom Republike Hrvatske i nadležnim ministarstvom, kao i neupitnu samostalnost koju HOO ima u svom djelovanju, odlučivanju i izboru svojih članova, a u sklopu pravnih okvira koji su jamstvo olimpijskih načela djelovanja.

Na poziv Olimpijske solidarnosti još je šestero NOO-a - Češke, Irske, Njemačke, Španjolske, Albanije i Ukrajine - iznijelo tzv. “case studies“ tj. iskustva u specifičnim situacijama, pristupima i iskustvima suradnje s vladom i tijelima vlasti, odnosno o mogućem utjecaju države na autonomiju olimpijskih odbora i uplitanja u njihovo djelovanje.

Dvije korčulanske medalje s Igara otoka 2010.

Na Azorskom otočju, u Ponta Delgadi, od 24. do 29. svibnja održane su 14. Igre otoka na kojima je sudjelovalo 848 mladih športaša, predstavnika 11 svjetskih otoka. a natjecali su se u atletici, plivanju, rukometu (m), stolnom tenisu i tenisu. Hrvatsku je predstavljala športska Odrađena u složenim financijskim i gospodarskim uvjetima, športmladost otoka Korčule koja je od 2008. punopravni član Organizacijska i predolimpijska 2009. godina, završila je za Hrvatski olimpijski skog odbora Igara otoka (COJI) utemeljenog 1997. na inicijativu regioodbor likvidno, bez dugovanja i zaduživanja. Takav zaključak potvrdili nalnog olimpijskog i športskog odbora francuske Korzike i uz potporu su skupštinari na sjednici održanoj 6. svibnja 2010. usvajajući izvjeMeđunarodnog olimpijskog odbora i Europskih olimpijskih odbora. COJI štaj o programskoj i financijskog realizaciji programa javnih potreba objedinjuje otoke Sredozemlja, Atlantskog, Tihog i hrvatskog športa o kojem skrbi HOO. Indijskog oceana među kojima su otoci Francu Francu- Trebalo je dovesti program do kraske, Italije, Španjolske, Portugala, Grčke, Malte, ja, i to na način da ni jedan športaš ne Velike Britanije, Zelenortski otoci i hrvatska bude zakinut u pripremama za nastup Korčula. Igre okupljaju mlade športaše do 16 ra na ZOI u Vancouveru 2010. Zahvaljujući Skupština Hrvatskog olimpijskog odbo godina s ciljem učinkovitije integracije otočke nacionalnim športskim savezima koji su sno je dala na zasjedanju 6. svibnja, jednogla mladeži u međunarodni športski i olimpijski iju dali svoj obol racionalizaciji programa nizac potporu Rijeci u kandidaturi za orga pokret. koja a ne, i u rebalansima proračuna, svi skupa godi .

XVIII. Mediteranskih igara 2017 Korčulanski športaši kojima je ovo peti RH e ostvarili smo zajedništvo koje šport Vlad t snos sugla je preduvjet i konačne nastup na Igrama, osvojili su dvije medalje i igara neosporno uvijek na kraju potvrdi kao Međunarodnom odboru Mediteranskih dosad je to najveći uspjeh od prvog nastupa društvenu i moralnu vrijednost - rekao je (MOMI).

2006. godine.

Mladi atletičar Nikola Damjano Damjanoe Vijeć predsjednik HOO-a Zlatko Mateša. je alo Potporu Rijeci ranije je iskaz vić osvojio je srebrnu medalju u skoku u vis, a 0.

201 ka ožuj 25. nici HOO-a na redovnoj sjed rukometaši brončano odličje. Solidne nastupe uno Rijeka svoju kandidaturu ističe potp imali su i korčulanski plivači, te stolnotenisači u za velik organizacijski i športski spremna i tenisači, a zapažen je bio i Luka Sardelić koji koju za a , aciju regionalnu športsku manifest je u bacanju kugle osvojio izvrsno peto mje mjeOdlukom Skupštine, Hrvatski olimpijski . puta i četir se dosad kandidirala sto.

U ukupnom redoslijedu Korčuli je pripalo odbor od 6. svibnja 2010. i formalno je 2001.

Najprije 1994. za Mediteranske igre sedmo mjesto. brojniji za dva nacionalna športska save. za 1998 put i Drug s.

Tuni jedio pobi je kada Korčulansku športsku delegaciju vodi od za. To su Hrvatski kriket saveza kojem se la dobi igre MI 2005. a te je Mediteranske samih početaka korčulanskih nastupa Dušan ukida status privremenog i priznaje punoput treći .

2002 ju srpn španjolska Almerija. U Kalođera (od 2009. potpredsjednik COJI-a) pravno članstvo u kategoriji neolimpijskih Pescara za MI 2009., koje je dobila talijanska te Ljiljana Ujlaki Šubić, koordinatorica prošportova i Hrvatski korfball savez koji je .

2013 MI i naposljetku 2006. za organizaciju tokola i voditeljica međunarodne suradnje privremeni član, kako to nalaže Statut su... koje će se održati u grčkom Volo HOO-a.

HOO-a, na određeno razdoblje u kojem će

Godina 2009. likvidna, bez dugovanja i zaduživanja

HOO za kandidaturu Rijeke za MI 2017.

Kriket i korfball novi članovi obitelji!

I M 2017

RIJEKA

Olimp 64

Sljedeće Igre otoka održat će se na Siciliji u svibnju 2011. godine, a 2014. domaćin bi trebala biti Korčula.

U odborima EOC-a šest Hrvata Europski olimpijski odbori u Danira Nakić Bilić svibnju ove godine imenovali su nove članove svojih tijela s mandatom do 2013. Osim što je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, ujedno i član izvršnog odbora EOC-a, od siječnja ove godine reimenovan na još jedan mandat u Odboru za pripremu Olimpijskih igara, u sastavu odbora do 2013. još su i bivša vrhunska košarkašica i olimpijka Danira Nakić Bilić (Odbor za olimpijsku kulturu i obrazovanje), glavni tajnik HOO-a Josip Čop (Odbor za mlade i šport za sve), suradnica za marketing HOO-a Manuela Sentđerđi (Odbor za marketing i komunikaciju), a u kojoj je kao predstavnik športaša još otprije i naš vrhunski športaš, plivač i olimpijac Gordan Kožulj.

Liječnica i članica zdravstvene komisije HOO-a Vlasta Brozičević imenovana je u medicinski i protudopinški odbor.

HFPO i Poreč spremni za fair play Kongres 2011.

Grad Poreč, član marketinške Hrvatske olimpijske obitelji i Hrvatski fair play odbor (HFPO) spremni su za organizaciju 17. Europskog fair play kongresa i 17. Opće skupštine kojima je Hrvatska domaćin 2011.

- ocjena je glavnog tajnika Europskog fair play pokreta Yannisa Psilopoulosa, člana izvršnog odbora EFPM Miroslava Cerara te članice Vijeća Slovenskog olimpijskog odbora Sonje Poljšak, koji su u travnju ove godine (9.-11.) posjetili Zagreb i Poreč na poziv Hrvatskog fair play odbora i Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO).

Vodstvo EFPM-a koje se je sastalo s dopredsjednicom HOO-a i članicom HFPO-a Nadom Senčar, glavnim tajnikom HOO-a Josipom Čopom, članicom Vijeća HOO-a i HFPO-a Moranom Paliković Gruden, članicom i koordinatoricom HFPO-a Biserkom Vrbek te članom Jurom Ozmecom, uvjereni su da će skupovi Europskog fair play pokreta u Poreču, gradu športa i partneru HOO-a, biti izvanredna prilika potvrde promocije u zaštiti i unapređenju vrijednosti športa i olimpizma. Tema koju Hrvatski fair play odbor predlaže IO EFPM je - "Fair play kao dio športske kulture“. Čelnike ovih institucija srdačno su ugostili i dogradonačelnica Poreča Nadia Štifanić-Dobrilović, te predsjednik športske zajednice Poreča Milan Markežić sa suradnicima.

HOO i HL: Uručeni čekovi za športske škole Nogometni klub „Rovišće“ iz Rovišća pokraj Bjelovara i Nogometna škola „Astarea“ iz mjesta Mlini u općini Župa Dubrovačka - dva su od ukupno devet korisnika sredstva instant lutrije „Jurilica“ iz zajedničČek za nogometnu školu "Astarea" kog projekta „HOO I HL za športske škole“ potpisan u rujnu 2009. godine u ukupnoj vrijednosti 360 tisuća kuna. Ček u Rovišću uručili su 17. svibnja pomoćnik predsjednice Uprave HL-a Tomislav Svetina i glavni tajnik HOO-a Josip Čop, nogometašici Josipi Prskalo, jedinoj djevojčici među dječacima u klubu, a u Srebrnom 2. lipnja ček je za NK Astarea primio mladi nogometaš Bruno Lonza od direktorice Ureda za podršku HL-a Arete Čuturaš i pomoćnice glavnog tajnika HOO-a za programe lokalnog sporta Alme Papić.

Sorrow over the Polish friend “We were deeply shaken by the tragic death of the President of the Polish Olympic Committee and a true friend of Croatian sports, Piotr Nurowski, who was killed on April 10 in the plane crash that also killed many major Polish political figures near the Russian city of Smolensk.

His death is a great loss not only to Polish athletes but also to the international Olympic movement. Piotr Nurowski was also a true friend of the COC. As a member of the Executive Board of the European Olympic Committees, he was a persistent supporter of the idea for the European Sports Games.

We mourn together with the Polish sports public and the Polish Olympic Committee, to whom we express our deepest condolences.”

This was the message that was delivered to the Polish public by Zlatko Mateša and Josip Čop of the Croatian Olympic Committee.

COC signs agreements with 154 athletes On April 20, the Croatian Olympic Committee (COC) organized an event at the Sheraton Four Points Hotel in Zagreb, where agreements for the allocation of COC funds in 2010 were signed with 154 young athletes (out of a total 319). They will use funds from four development programmes in 36 sports. The event was held in the presence of many distinguished people from Croatian sports and media representatives.

“By providing this assistance, the COC is aiming to ensure systematic support of athletes that will allow them to perform at major sporting competitions, and, the ultimate goal, at the Olympic Games.

Our intention is to actively participate in their development into top athletes and to prevent a phenomenon when great junior athletes must leave their activities for variety of reasons even before they have entered senior competitions,” said Josip Čop, the Secretary General of COC, who explained the rules of the COC’s development programs to both the athletes and their professional teams. These programs include full professional, technical, health and material support to individual athletes.

COC supports Rijeka’s bid to host the 2017 Mediterranean Games At its meeting on May 6, the Assembly of the Croatian Olympic Committee unanimously supported Rijeka’s bid to host XVIII Mediterranean Games in 2017. This is a prerequisite for final approval by the Government of Croatia to be sent to the International Committee for the Mediterranean Games (ICMG).

The council of COC earlier stated its support to Rijeka at its regular meeting on March 25, 2010.

Rijeka is bidding to host the 2017 Mediterranean Games. It is fully prepared for this major regional athletic event, both in terms of organization and sports. Rijeka has applied to host this event four times previously.

The first time it was in 1994 for the 2001 Mediterranean Games, which were hosted by Tunis; the second time was in 1998 for the 2005 event, which was won by the Spanish city of Almeria. The third attempt was made in July 2002 (for the 2009 Mediterranean Games, hosted by the Italian city of Pescara); and finally, in 2006 for the 2013 Mediterranean Games, which will take place in Greek city of Volos.

65 Olimp