Nastanak modernog športa
P
ovijest streličarstva seže još u mlađe kameno doba. Gotovo sve civilizacije u svim dijelovima svijeta upotrebljavale su luk i strijelu, a značaj te vještine ogleda se i u brojnim mitovima, legendama i narodnim predajama počevši od egipatske i grčke mitologije, pa sve do srednjovjekovnog junaka Robina Hooda. Budući da je bila najuže povezana s ratovanjem, vještina streličarstva bila je kroz jedno dugo vremensko razdoblje najvažnija srednjovjekovna tjelesna aktivnost, posebice među Englezima kojima su luk i strijela donijeli ključne pobjede u Stogodišnjem ratu u bitkama kod Crecya 1346., Poitiersa
1356. i Agincourta 1415. godine. Počevši od vremena vladavine Edvarda I. (1239.-1307.), luk i strijela smatrani su temeljnim engleskim oružjem, i svako malo donosile su se brojne odredbe i zakoni koji bi nalagali upotrebu i usavršavanje u toj primarno vojnoj vještini. Winchesterski statut iz 1285. godine navodi da svaki čovjek čiji prihod od zemlje iznosi manje od stotinu penija mora posjedovati luk i strelice. Jednako tako slična odredba iz 1466. nalaže da svaki Englez, uz iznimku sudaca i svećenika, mora posjedovati drveni dugi luk, longbow, longbow u vlastitoj visini, i da svako gradsko područje mora podići metu koju će
stanovnici gađati nedjeljama i praznicima. Neispunjavanje ove odredbe kažnjavalo se novčanom kaznom od pola penija. Osim toga, zakoni su obvezivali podanike da uče svoju djecu i sluge gađati lukom i strijelom. Kada je 1314. godine Edvard II. donio prvu zabranu igranja loptom (koju su kasniji vladari produljivali sve do 18. stoljeća), učinio je to upravo zato što je igranje srednjovjekovnog nogometa (koji je, čini se oduvjek magnetično privlačio ljude) odvlačilo Engleze od vježbanja streličarstva. U srednjem vijeku, lukovi su izrađivani od drveta tise, javora, brijesta,
Duga povijest luka i strijele