OLIMP-prelom 22
4/27/07
19:35
Page 30
PRIJE 100 GODINA
Prvi nastup hrvatske nogometne reprezentacije Utakmice u Pragu bile su stvarni poËetak naπeg reprezentativnog nogometa. Rezultat nije bio toliko vaæan koliko Ëinjenica da su ti susreti bili svojevrsna demonstracija u borbi za samostalnost Ëeπke i hrvatske nacije, ne samo na πportskom nego i na politiËkom polju Piπe Zdenko JajËeviÊ
povijesti svakog πporta izuzetno je vaæan prvi nastup reprezentacije, dakle nastup momËadi sastavljene od najboljih igraËa iz raznih klubova. Za taj prvi nastup hrvatske nogometne selekcije zasluæan je Prvi nogometni i πportski klub (PNI©K) u Zagrebu. Naime, njegovi Ëlanovi, treneri i osnivaËi, »esi Jan Todl i Polivka, bili su ranije Ëlanovi SK Slavija u Pragu. Oni su zamolili upravu SK Slavija da u Prag, na gostovanje, pozove PNI©K. Meutim, SK Slavija je umjesto jednog kluba pozvala reprezentaciju Hrvatske, tj. “Chorvatsko repraesentaËno muæstvo”.
jakerima 23. lipnja 1907. poslije pet sati. Kada su se pojavili na igraliπtu, doËekao ih je buran pljesak i povici: „Zdar, zdar, nazdar“! IstoËna strana gledaliπta doËekala ih je joπ burnijim pljeskom. Tamo su bili studenti Hrvati, Slovenci, Srbi i Bugari. Okupilo se 800 gledatelja. Sudio je M. HoraËek, Ëlan saveza Ëeπkih sudaca. Hrvati su nastupili u bijelim dresovima s hrvatskim grbom na prsima. NK Slavija je imala tradicionalne bijelo - crvene dresove s crvenom zvijezdom na prsima.
Poziv SK Slavija
Gotovo bez ikakvog iskustva, naπi su se igraËi izgubili na za njih izuzetno velikom igraliπtu, duljine 120 m, a πirine 75 m. Igrali su kako su znali i mogli. Do izraæaja je doπlo tehniËko neznanje, nesnalaæljivost i pomanjkanje rutine. Naπa je prva reprezentacija bila daleko od pravog nogometa. IgraËi su jedva doËekali kraj utakmice, umorni od silnog i uzaludnog trËanja za loptom. Kada je sudac oznaËio svrπetak, naπi su igraËi dobili blagonakloni pljesak gledatelja. »inilo se kao da su se nad njima saæalili. Igra i rezultat, 150 za SK Slavija, bili su izvanredno iskustvo za naπu najbolju selekciju.
U
Kada je stigao sluæbeni poziv SK Slavija, s njim je bio upoznat PNI©K i Hrvatski akademski πportski klub (HA©K). Oni su u tom Ëasu bili gotovo cjelokupni hrvatski nogomet. Iz HA©K-a je izabrano osam igraËa. Student Galiuf i juniori Hugo Kudrna-Guci, Besednik, Ivo LipovπÊak, BeniÊ, Kunc, Erbeænik i Novak. Reprezentativci iz PNI©Ka bili su Jan Todl, Schreiber i vratar Verteπi. U Pragu su boravila i tri priËuvna igraËa i dva Ëlana vodstva, ali njihova imena ne znamo. Od poziva do nastupa ostala su dva tjedna za trening. Meutim, u Zagrebu tada nije postojalo nogometno igraliπte standardnih dimenzija, pa se treniralo na vojnom vjeæbaliπtu uz Selsku cestu ili na sajmiπtu istoËno od DraπkoviÊeve ulice. BuduÊi da su klupske prostorije HA©K-a bile u PreradoviÊevoj ulici, ekipa je, odjevena u dresove, noseÊi lopte i vratnice odlazila pjeπice na trening. Prostor na sajmiπtu bio je tako uzak i kratak da se nije moglo igrati na dva gola.
Naporan put u Prag Na treninge su dolazila i dva uvaæena Ëlana HA©K-a, Hinko Würth i Milovan ZoriËiÊ. Oni su savjetovali, poduËavali i tumaËili pravila igre, da bi se igraËi i teorijski πto bolje pripremili za nastup u Pragu. Utakmice su bile dogovorene za 23. i 26. lipnja 1907. Reprezentacija je otputovala 21. lipnja uveËer æeljeznicom preko Zidanog Mosta. Putovalo se u prenatrpanom treÊem razredu. IgraËi su hranu ponijeli od kuÊe i bratski su je dijelili. U Prag su naπi stigli uveËer 22. lipnja, umorni do besvijesti. DoËekali su ih odbornici praπkog NK Slavija i smjestili u hotel. BuduÊi da u to vrijeme u Zagrebu nije bilo elektriËne struje, mlai igraËi su se zabavljali neumorno paleÊi i gaseÊi svjetlo. Na igraliπte NK Slavija na Letni, reprezentacija je krenula fi-
2
Naπi su igrali slabo
U drugoj utakmici joπ veÊi poraz U srijedu, 26. lipnja 1907. godine, odigrana je druga utakmica SK Slavija i reprezentacije Hrvatske pred 500 gledatelja. Na 222. stranici 23. broja praπkog πportskog tjednika Sport a hry moæe se proËitati: Slavija je gostima æeljela olakπati zadatak postavivπi momËad vidljivo slabiju od nedjeljne. Ali momËad je pokazala stvarnu nezasitnost u golovima. Kao da se ravnala po naπem upozorenju da protivniku treba povremeno poæeljeti veÊu slobodu, izmamiti ga od gola, da bi se olakπala uloga vlastitim strijelcima; popuπtala je povremeno Hrvatima, da bi zatim opet udvostruËenom oπtrinom navalila na njihov gol. I tako su gosti, iako su bili efektivno bolji nego prvog dana, podnijeli teæi poraz. Sudionik utakmice Hugo Kudrna o tom je susretu napisao: U srijedu smo mislili da Êemo moæda bolje ispasti. Upoznali smo veliko igraliπte, stekli smo neπto iskustva, znali πto ne valja raditi. Ali, dogodilo se drukËije: od prvaka »eπke, Ëuvene praπke Slavije, koja se u ono doba smatrala prvakom kontinenta, dobili smo 20 golova! Jedina nam je bila utjeha da je na istom igraliπtu jedan talijanski klub po imenu Victoria dobio od Slavije 24 gola. Jedan