Hrčak_br_37_srpanj_2009

Glasilo Hrvatskoga čitateljskog društva

37 srpanj 2009.

37 HČD >> Hrvatsko čitateljsko društvo

CroRA >> Croatian Reading Association

Hrčak Glasilo Hrvatskoga čitateljskog društva, br. 37, srpanj 2009.

Sadržaj: Riječ urednice Dragi čitatelji ...................................................................... 2

Aktualno Vanja Pavlović: Booksin knjižni klub ........................... 21 Ivana Sudarević: Svjetska digitalna knjižnica ............. 22 Informativno-edukativni paket za novorođenčad i njihove roditelje: novi projekt HČD-a ....................... 23 16. europska konferencija o čitanju ............................... 24 Svjetski knjižničarski i informacijski kongres i 75. konferencija IFLA-e ................................ 24

Događanja Kristina Čunović: Tinejdžer u knjižnici. Upomoć! ....... 3 Marija Laszlo: Hrvatsko školsko knjižničarstvo na konferenciji u Japanu ......................... 4 Srđan Lukačević: Mladi i pravo na osobni razvoj .......... 4 Matea Radolović: BOOKtiga ............................................. 5 Mirjana Dajović: Festival dječje knjige ......................... 6 Helena Novak: Zadar čita 2009. ....................................... 6

Pročitali smo za vas Bogdanka Conjar: Prikaz slikovnice Šuma Striborova ............................... 25

Tematski osvrti Ivana Faletar: Knjižnične službe i usluge za gluhe osobe ...................................................... 8 Franciska Puškarić: Poticanje na čitanje učenika sa sniženim intelektualnim sposobnostima .... 9

Riječ urednice

Praksa, ideje, inicijative Poticanje na čitanje osoba s poteškoćama dr. sc. Dinka Kovačević; Ljiljana Plavotić: Dobar je prijatelj najveća sreća .....................................

Pero Pažin: Poticanje pismenosti među slijepima ......

Vjeruška Štivić: Radionica priča ...................................

Davorka Semenić-Premec: Mojih sat vremena čitanja .............................................

Dragi članovi, između dva broja Hrčka zbilo se puno toga, a zahvaljujući vama, sve je zabilježeno. Različiti događaji, različite teme, pa je ovaj broj podijeljen na više (pod)rubrika nego obično. Kroz Tematski osvrt te dio rubrike Prakse, ideje i inicijative pokušali smo obraditi temu Poticanje na čitanje osoba s poteškoćama. Društvo je prvi put pripremilo akciju kojom je obilježen Mjesec poezije koju ste podržali pozitivnim kritikama te je iskoristili u svom radu što je i bio jedan od ciljeva.

Među najvažnijim događajima ovoga ljeta sigurno je 16. europska konferencija o čitanju na kojoj će sudjelovati i članovi Društva sa svojim radovima. Tako već sada mogu najaviti izvještaje iz Brage u sljedećem broju. Na kraju, pozivam vas da i ove godine sudjelujete u našem natječaju Smiješak...čitajte!

12 14 14 16

Svjetski dan poezije i Mjesec poezije Svaki dan nova pjesma: projekt HČD-a ....................... 16 dr. sc. Dinka Kovačević: Pjesme na zidu ....................... 17 Ines Krušelj-Vidas: Pjesnički niz ................................... 17 Tatjana Kreštan: Pet minuta za poeziju ....................... 17 Ljiljana Šorgić: Svjetski dan poezije ............................. 18 Jasminka Štimac: Stihovi na dar .................................... 18

Ugodno čitanje!

Primjeri dobre prakse Klaudija Ladan: Pričam ti priču .................................... 19 Tatjana Kreštan; Zorka Renić: Pišem pismo, tinta mi se proli ...................................... 20 Josip Rihtarić: Knjižnična naprtnjača školske knjižnice ..................... 20 2

DOGAĐANJA Tinejdžer u knjižnici. Upomoć!

Prikaz stručnog skupa 20. ožujka 2009.

Kristina Čunović tina@gkka.hr Hrvatsko knjižničarsko društvo, Komisija za knjižnične usluge za djecu i mladež i Knjižnice grada Zagreba – Knjižnica Medveščak 20. ožujka 2009. organizirali su stručni skup pod nazivom “Tinejdžer u knjižnici. Upomoć!”. Uvodna izlaganja imale su dr. sc. Dubravka Miljković, dr. sc. Ivanka Stričević, Verena Tibljaš i Alka Stropnik, koje su pojasnile zašto bi svaka narodna knjižnica trebala imati odjel za mladež, zašto razvijati knjižnične usluge za mlade te kako bi trebao izgledati odgojno-obrazovni rad s mladima u skladu s njihovim životnim ciljevima.

U drugom dijelu skupa, tržištu dobre prakse, narodne knjižnice predstavile su svoje programe za mlade. IFLAine “Smjernice za knjižnične usluge za mladež” daju okvir te naglašavaju informacijske, obrazovne, kulturne i zabavne elemente knjižničnih usluga za mladež, a praksa pokazuje koji je način optimalan u pojedinom društvenom kontekstu. Iznad svega treba imati na umu važnost uključivanja mladih u sve segmente njihova suživota s knjižnicom – od planiranja do evaluacije. Primjeri dobre prakse u Hrvatskoj ukazuju na cijelu jednu filozofiju knjižničnog suživota i suradnje s mladima te otkrivaju što čini atmosferu koja privlači mlade u programe knjižnice, zbog čega prostorni uvjeti nisu prepreka njihovu odazivu, kakav je profil knjižničara koji radi s mladima i mnoge druge tajne. Narodne knjižnice u Hrvatskoj organiziraju razne aktivnosti kojima se mladi korisnici bave. Tako mladi izrađuju biltene preporučenih naslova za svoje vršnjake, sudjeluju u razmještaju knjižnog fonda, izrađuju plakate s knjižničarima, provode ankete, organiziraju debate, sudjeluju u filmskim, glazbenim, engleskim i drugim kreativnim radionicama, izrađuju mrežne stranice za knjižnice ili profile na Facebooku. Mladi u knjižnicama često djeluju kroz klubove – Book fun club u Narodnoj knjižnici “Petar Preradović” u Bjelovaru ili +14 u Gradskoj knjižnici Pazin. U Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu mladi su članovi čak osnovali bend Knjižnice “Marul”. U Teen

corneru Gradske knjižnice Rijeka mladi se mogu uključiti u dramsku radionicu, strip-radionicu ili Laboratorij fantastike za poduku iz SF-žanra. Karlovačka mladež ima tu sreću da joj na raspolaganju stoji Odjel za mladež u glavnoj zgradi Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” i Knjižnica za mlade, dislocirani odjel koji je u potpunosti prilagođen okupljanju mladih. Na skupu su istaknute kreativne radionice koje su organizirane tijekom godine i dio su programa Knjižnice za mlade.

Skup je bio izrazito inspirativan, a atmosfera vesela.

Znači li to da je s tinejdžerima zabavno raditi? Provjerite sami na nekom od odjela za mlade u najbližoj gradskoj knjižnici.

Urednica: Ana Sudarević

Drahomira Gavranović, Sanja Ždralović, Ivana Faletar

Uredništvo: dr. sc. Sanjica Faletar Tanacković, mr. sc. Martina Dragija Ivanović, mr. sc. Maja Krtalić, dr. sc. Ivanka Stričević,

Lektura: Goran Tanacković Faletar Prijelom: Ema Klubičko

3

Sjedište HČD-a: Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku Lorenza Jägera 9 Tel. 031 484 689, 484 690; Faks 031 212 514; E-pošta: hcd@hcd.hr; URL: http://www.hcd.hr

Hrvatsko školsko knjižničarstvo na konferenciji u Japanu Tsukuba, Japan, 6. – 8. ožujka 2009.

Marija Laszlo mlaszlo@inet.hr

na pitanja koja su sudionici nastojali razraditi u svojim člancima i usmenim nastupima. Neka od pitanja bila su kako pripremamo knjižničare i informacijske stručnjake za međunarodnu suradnju, kako studiji knjižničarstva i informacijskih znanosti pripremaju svoje studente za rukovodeće uloge, kakva su istraživanja potrebna za promicanje knjižničarskoga i informacijskoga zanimanja te kako se mogu objediniti obrazovanje, istraživanje i primjena da bi se polučile informacijske usluge visoke kvalitete.

Među 182 sudionika konferencije iz pacifičko-azijskih zemalja našli su se sudionici iz Indije, Pakistana, Irana, Nigerije te Australije, SAD-a, Njemačke, Danske i Hrvatske. Konferencija je time postala i međukontinentalna, pa se govorilo i o poredbenom knjižničarstvu, načinima obrazovanja knjižničara te promjenama koje iziskuju primjena informacijske tehnologije i potrebe korisnika.

Druga je zanimljivost bila rasprava o informacijskim školama. Škola se u ovome značenju odnosi na studij koji obuhvaća nekoliko sveučilišnih područja, a ta se potreba sve više iskazuje u studiju informacijskih znanosti. Stoga su se u zadnjih petnaestak godina 22 sveučilišna studija informacijskih znanosti i knjižničarstva preimenovala u informacijske škole. Takva i-škola bavi se odnosom između informacije, ljudi i tehnologije. To je danas srž svih vrsta informacijskih zanimanja, uključujući i knjižničare.

Za konferencije je stiglo 80 radova, od kojih su za predstavljanje izabrana 64. Od toga su 44 rada prezentirana cjelovito, a ostali su prikazani kao posteri. Među člancima koji su objavljeni u cijelosti rad je triju autorica iz Hrvatske: dr. sc. Jasmine Lovrinčević, dr. sc. Dinke Kovačević i Marije László pod naslovom Razvojni koncept školskoga knjižničarstva u Republici Hrvatskoj, a članak je dostupan na adresi http://a-liep.kc.tsukuba.ac.jp/proceedings/index.html i u bazi Google Scholar.

Na sveučilištu u japanskome gradu Tsukubi, zvanom grad znanosti, održana je međunarodna konferencija pod nazivom Azijsko-pacifička konferencija o knjižničnom i informacijskom obrazovanju i djelovanju (Asia-Pacific Conference on Library & Information Education and Practice, A-LIEP 2009). Sastanak su pripremili Diplomska škola za knjižničarske, informacijske i medijske studije na Sveučilištu u Tsukubi (Graduate School of Library, Information and Media Studies, Universtiy of Tskukuba), Istraživački centar za društva znanja (Research Center of Knowledge Communities, University of Tskukubi) i Japansko društvo za knjižničnu i informacijsku znanost (Japan Society of Library and Information Science, JSLIS), a podržali su ga japansko Ministarstvo obrazovanja, kulture, sporta, znanosti i tehnologije, Nacionalna prehrambena knjžnica (National Diet Library, NDL), Nacionalni institut za informatiku, NII i Japansko knjižničarsko društvo (Japan Library Association, JLA).

Svrha je sastanka bila okupiti sveučilišne, istraživačke i knjižničarske djelatnike iz azijsko-pacifičkih i drugih zemalja te podijeliti i razmijeniti znanje, iskustva i primjenu novih znanstvenih istraživanja te raspraviti pitanja obrazovnih potreba u području informacijskih znanosti i knjižničarstva.

Rad se tijekom konferencije odvijao u vidu usmenih izlaganja, okruglih stolova o suradnji informacijskih škola (kraće i-škola, prema engleskom information schools) u azijsko-pacifičkom području, postera te vijećanja (simpozija) o ulozi knjižničara i informacijskih stručnjaka danas i u budućnosti. Završno se vijećanje pozabavilo knjižničarima i knjižničarstvom u Japanu, njihovom naobrazbom te ulogom u društvu. Konferencijski su se sadržaji, umjesto navođenja općih naslova, usmjerili

Mladi i pravo na osobni razvoj 8. okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama Zagreb, 8. prosinca 2008.

Srđan Lukačević slukacevic@gskos.hr

dima odabir relevantnih informacija za razvoj osobnosti, kreiranje mišljenja te razvoj stavova. Nadalje se željelo razmotriti pružaju li knjižnice informacije koje mladi trebaju i na koji su način knjižničari uključeni u promicanje prava mladih.

Izlaganja i primjeri iz prakse o kojima su govorili domaći i strani stručnjaci iz različitih područja bili su podijeljeni u tri tematske skupine: Položaj mladih u suvre-

Mladi i pravo na osobni razvoj bila je tema 8. okruglog stola o slobodnom pristupu informacijama održanom na Odjelu za djecu i mladež Gradske knjižnice u Zagrebu. Ta je tema izabrana jer se željelo ukazati da je temelj na kojemu počiva razvoj vrijednosnog sustava omogućiti mla4

DOGAĐANJA

menom društvu, Knjižnice kao mjesto osobnog razvoja mladih te Programi za mlade u knjižnicama. No svi su naglašavali potrebu neprestanog unapređivanja knjižnica i knjižničarske struke u vidu poboljšanja kvalitete odgoja i obrazovanja, proširenja spoznaja o interkulturalnosti, poboljšanja komunikacije i osiguravanja prava na osobni razvoj mladih.

Prevladava mišljenje da su knjižnice u Hrvatskoj još uvijek premalo uključene u aktivno promicanje

prava mladih i osiguravanje informacija potrebnih za život, a tamo gdje postoji razvijena praksa, potrebno je uvesti kontinuirane aktivnosti. Zaključak koji se nameće nakon skupa jest važnost dostupnosti informacija mladim osobama, uključujući i one s posebnim potrebama.

Okrugli stol organizirali su Hrvatsko knjižničarsko društvo i Katedra za bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

BOOKtiga Međunarodni festival pročitanih knjiga Poreč, 23. – 25. travnja 2009.

Matea Radolović gradska@knjiznicaporec.hr

Tako ovogodišnja BOOKtiga bilježi 30% više antikvarijata i 40% više štandova.

Festival je 23. travnja, na Svjetski dan knjige i autorskoga prava, otvorio poznati književnik Mladen Kušec.

Trodnevnu manifestaciju obilježila su stručna izlaganja, radionice, kazivanje poezije i multimedijske prezentacije renomiranih izlagača, a posljednji je dan održana i aukcija knjiga i umjetnina. Na otvorenoj pozornici izmjenjivali su se poznati pisci, pjesnici, učenici osnovnih i srednjih škola, djeca iz dječjih vrtića te brojni drugi zanimljivi gosti.

Posebno je zanimljiv bio dolazak bibliobusa dugog 10.50 metara i širokog 2.24 metra, koji s knjižničnom građom od 5 000 jedinica teži 13 000 kilograma.

Tijekom festivala promovirana je i nova usluga Gradske knjižnice Poreč, a radi se o predstavljanju prvih digitaliziranih stranica Knjižnice koje će u elektroničkom obliku biti u slobodnom pristupu najširoj zainteresiranoj javnosti. Prelistali smo zajedno zbirku starih fotografija Poreča, poslali e-razglednicu uz pozdrave iz Poreča i domaći audiodoživljaj.

Potaknuti pozitivnim reakcijama i zadovoljni ostvarenim rezultatima, BOOKtigu planiramo organizirati i sljedeće godine, otprilike u isto vrijeme. Sve informacije vezane za održanu BOOKtigu, kao i za onu sljedeću, mogu se pronaći na mrežnoj stranici porečke gradske knjižnice www.knjiznicaporec.hr.

U prostorima Gradske knjižnice, Dječjeg odjela te na Trgu Marafor, izvan ljetne sezone i u prostoru u koji građani ovog grada, s izuzetkom korisnika Knjižnice, rijetko zalaze, organiziran je međunarodni festival pročitanih knjiga. Okosnica je festivala interakcija građana i Knjižnice u ispunjavanju kulturnih potreba za stvaranje boljeg zajedničkog kulturnog života. Nadalje, želja nam je predstaviti Gradsku knjižnicu kao mjesto zajedničkog okupljanja, mjesto za otvorenu razmjenu mišljenja i aktivnu sinergiju što šire javnosti.

Zainteresirani građani aktivno su se uključili u manifestaciju odnosno akciju u kojoj su mogli pokloniti, darovati, razmijeniti ili prodati knjige iz svojih kućnih knjižnica, udžbenike, orginalne CD-e, DVD-e ili igrice.

Također su mogli sudjelovati u humanitarnoj akciji Knjigom do zdravlja tijekom koje su prikupljana sredstva za porečki Crveni križ (prošle godine sredstva su prikupljana za porečki Zdravi grad, za djecu s posebnim potrebama Poreštine).

Poziv za suradnju prihvatili su vodeći antikvarijati iz Zagreba, Osijeka, Kopra, Rijeke, Ljubljane, Sarajeva i Trsta, koji su tijekom festivala ponudili na prodaju svoje knjige i javnosti predstavili svoje najstarije publikacije.

5

Festival dječje knjige Mirjana Dajović mirjana_dajovic@net.hr

scenske intervencije mladih uličnih zabavljača, žonglera i klauna. Svako dijete koje je toga dana nabasalo u park moglo je “ubrati” svoju slikovnicu. Posebnu kvalitetu programu daje to što se odvija na otvorenom te na neuobičajen način, uz poseban estetski doživljaj, oživljava prostor parka dajući mu na jedno prijepodne neočekivan i nov sadržaj.

Istočno od sunca, zapadno od mjeseca naziv je etnoglazbene radionice za djecu koju je predstavila poznata glazbenica i književnica Lidija Bajuk te pravi srednjovjekovni vitezovi Milivoj Čeran, Davor Filipan i Boris Grižić.

Radionica je bila namijenjena djeci viših razreda osnovne škole, a održana je 25. travnja.

Posljednji susret u sklopu festivala održan je 29. travnja. Bila je to likovna radionica Slikopriče – izradi svoju slikovnicu, koja je posebnu pozornost posvetila ilustraciji kao autonomnoj likovnoj disciplini zbog njezinog posebnog značaja u stvaralaštvu dječje knjige. Djeca su imala priliku upoznati sve faze nastanka ilustracije te sama izraditi svoju slikovnicu, a radionicu je vodila akademska slikarica i ilustratorica Sanja Pribić.

Festivalom se željelo ukazati na važnost dječje književnosti i kulture čitanja uopće, u čemu smo, smatramo, i uspjeli, jer je književne susrete posjetilo preko 500 djece osnovnoškolske dobi. Sva su događanja realizirana u prostorima Centra za kulturu Trešnjevka u Zagrebu, a autorica i voditeljica cijeloga projekta poznata je hrvatska spisateljica Sanja Pilić. Istaknuti još treba i dobru suradnju s nekoliko umjetničkih udruga, škola, književnih sekcija, izdavačkih kuća i knjižnica te akciju prikupljanja knjiga za knjižnicu Osnovne škole A. G. Matoša u Tovarniku.

Centar za kulturu Trešnjevka (CeKaTe) organizirao je u travnju Festival dječje knjige koji je realiziran kroz četiri događanja (http://www.cekate.hr/aktualno/festival_djecje_knjige_%E2%80%93_7.,_21.,_25._i_29._4./356).

Prvi književni susret pod nazivom Dječja knjiga danas ugostio je poznate spisatelje i urednike dječjih časopisa, a održan je 7. travnja. Djeca su saznala tajne velikih pisaca i ilustratora, sve o početku i razvoju dječje književnosti te ostale zanimljivosti vezane uz dječju književnost.

Književno-scenski program Uberi priču (21. travnja) nastao je u suradnji s umjetničkom udrugom Autorska kuća. Stotinjak slikovnica visjelo je na stablima poput šarenih plodova, uz nastup nekolicine autora i jednostavne

Sanja Pilić autorica i voditeljica projekta

Zadar čita 2009.

Prikaz manifestacije Zadar, 30. ožujka – 4. travnja 2009.

Helena Novak helena.novak@gkzd.hr

sudjelovanje zadarskih dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola, Sveučilišta u Zadru i Opće bolnice Zadar realizirano je mnoštvo raznolikih književnih programa i sadržaja za Zadrane svih uzrasta.

Obljetničarska godina i početak manifestacije Zadar čita 2009. bili su povod da se od 30. ožujka 2009. do 30. ožujka 2010. godine omogući besplatni upis u Knjižnicu svih novorođenih beba u zadarskom rodilištu. Već tijekom prvog dana akcije upisano je 6 beba i podijeljen je isti broj poklon-paketa budućim polaznicima iznimno posjećenih Radionica za bebe.

Programi za djecu bili su najbrojniji programi manifestacije, pa je veliku pozornost izazvao interaktivni hap-

Poticaje za efikasnije djelovanje u svojoj zajednici Gradska knjižnica Zadar našla je u mnogim mikro- i makrookolnostima, među ostalima i u nacionalnim projektima promicanja čitanja poput Ősterreich liest i Deutschland liest, ali i činjenici da Knjižnica ove godine obilježava 60. obljetnicu svog osnutka. Stoga je manifestacija promicanja knjige i čitanja pod nazivom Zadar čita 2009. zamišljena kao svojevrstan kulturni zamah na razini Zadra, ali i polazišna točka za perspektivu širenja na cijelu Hrvatsku. U organizaciji Gradske knjižnice Zadar te uz 6

DOGAĐANJA

Miro Gavran

pening Dječjeg odjela Dražesni pupoljci proljetni. Kroz suradnju zadarskih dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola te ogranaka Gradske knjižnice, aluzija na Shakespeareov sonet poslužila je za nastanak maštovitih kreacija: dekoracija, likovnih i literarnih radova, proljetne instalacije i mobila, igrokaza i bookmarkera… Nadalje, ogranci Arbanasi, Crno, Ploča i Bili brig organizirali su niz aktivnosti za stanovnike tih gradskih četvrti: izložbu knjiga od glinamola, igrokaz Proljetna radost pjesme, glazbenu radionicu na temu stihova u glazbi i dr.

Djeci je najatraktivniji bio tematski blok Zajedno kroz priče. Jezgru ovih susreta djece i poznatih Zadrana (Tomislav Bralić i Đani Maršan, Rok Stipčević i Dalibor Zebić, novinarka Anđela Marić) čini čitanje priče i razgovor u ležernoj atmosferi. Upravo sudjelovanjem glazbenika i sportaša razbijaju se ustaljeni obrasci mišljenja da čitanje nije potrebno.

Slogan manifestacije na plakatu koji je izradio Joško Marušić bio je “S knjigom u ruci bar 20 minuta dnevno“, što je ujedno bila i poruka radonice Zajedno kroz priče. No program dvadesetominutnog čitanja (bez financijskih i marketinških zahtjeva) proširio se i na druge ustanove – 31. ožujka u 10 sati u brojnim zadarskim dječjim vrtićima naglas su se čitale dječje priče, a istog su dana školske knjižnice zadarskih osnovnih i srednjih škola provele istu akciju čitajući odabrane naslove lijepe književnosti. Čitanje u intimnoj atmosferi i razgovor o pročitanom ipak su najintenzivniji oblik bavljenja knjigom. Zadar čita 2009. iznjedrio je tri kluba čitatelja za tri dobne skupine na trima lokacijama svoje knjižnice. Ogranak Ploča osnovao je Klub čitatelja za djecu, Središnja knji-

žnica Klub čitatelja za mlade, a ogranak Bili brig Klub za odrasle korisnike. Čak dva kluba vode volonteri. Želja je da klubovi ostanu trajnim programom Knjižnice dugo nakon ove manifestacije.

Pristizanje novih, mlađih članova pokazuje da mladi Zadrani žele svoje slobodno vrijeme provoditi kvalitetno, uz knjigu. Stoga se planirani Centar za mlade te proširenje Gradske knjižnice, s prostorom za budući Odjel za mlade, treba smatrati potrebom, a ne luksuzom.

Osim mladima, niz aktivnosti bio je namijenjen i odraslim korisnicima. Osim spomenutog Kluba čitatelja, organiziran je fotonatječaj za najbolju amatersku fotografiju na temu čitanja te književni susreti s poznatim domaćim književnicima (Renato Baretić, Ivo Brešan, Miro Gavran, Andrea Zlatar i Slobodan P. Novak). O njihovoj uspješnosti, tj. o pogođenim potrebama i interesu lokalne zajednice svjedoči intenzivna komunikacija književnika, voditelja, publike i medija te popunjenost dvorane do posljednjeg mjesta. Opuštenoj i ugodnoj atmosferi pridonijeli su i Mihićevi kratki filmovi o samoj manifestaciji i autorima, kao i amaterski postav ulomka Brešanove Predstave Hamleta u Mrduši Donjoj.

Brojna pitanja novinara i posjetitelja o tome hoće li se projekt održati i sljedeće godine dovoljno govore o uspjehu akcije. No možda je važnije da tijekom jednog tjedna cijela Hrvatska čita. Hoće li neko od resornih ministarstava prepoznati vrijednost jedne takve akcije, ostaje upitnim, posebno ako se zna da Ministarstvo kulture zadarski projekt nije sufinanciralo. A mogućnost da hrvatsko društvo ikada postane pravim društvom znanja u konačnici ipak ne može o(p)stati jedino na entuzijazmu, radu i trudu knjižničara.

7

TEMATSKI OSVRTI Knjižnične službe i usluge za gluhe osobe Ivana Faletar ifaletar@gmail.com

tne tečajeve hrvatskog znakovnog jezika na fakultetima (Sveučilište u Zagrebu – Pravni fakultet, Učiteljski fakultet, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet) te u knjižnicama za širu populaciju u Zagrebu, Splitu i Osijeku. Dodir je objavio i DVD s interaktivnom bajkom Kraljevna na zrnu graška na hrvatskom znakovnom jeziku. Prva srednja informatička škola u Zagrebu uvela je znakovni jezik kao obvezan nastavni predmet u suradnji s Dodirom. Cilj je edukacija učenika koji čuju kako bi škola mogla upisati i gluhe učenike u redovni program.

Osobe koje su gluhe od rođenja ili ranog djetinjstva često imaju problema s čitanjem te je kod njih prisutan osjećaj odbojnosti prema knjigama i čitanju, što neposredno utječe i na njihov odnos prema knjižnicama. Ono što osobe koje čuju ne shvaćaju jest da velik postotak gluhih i nagluhih osoba izbjegava čitanje jer su prilikom učenja čitanja imali očit nedostatak u fazi glasovne analize i sinteze, čija je zadaća prepoznavanje grafičke slike određenog slova te prevođenje glasa u slovo (Bežen, 2002). Osim učitelja, knjižničari su osobe koje bi trebale olakšati i približiti gluhim i nagluhim osobama čudesni svijet koji se krije iza stranica ispisanih tekstom.

Intervju S ciljem boljeg razmijevanja teme stupila sam u kontakt s B. J. (23) iz Zagreba. Zaposlen je u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki kao voditelj podrške za privatne i poslovne korisnike s oštećenjima sluha, član je hrvatske rukometne reprezentacije gluhih, a bavi se i organizacijom festivala za gluhe te volontira na mnogim okupljanjima gluhih.

On upozorava da gluhe osobe smatraju uvredom ako ih se nazove gluhonijemima te smatra da je važno istaknuti to u bilo kojem radu o gluhim osobama. Na pitanje koristi li se nekom knjižnicom više nego drugima, B. J. odgovara da se rijetko koristi knjižnicama. Za Knjižnice grada Zagreba i njihov projekt Knjižnica širom otvorenih vrata nije čuo, makar je svestrana osoba sa širokim krugom prijatelja. Navodi da gluhe osobe općenito rijetko idu u knjižnice, a kada se to i dogodi, nailaze na probleme koji su vezani poglavito uz osoblje i uspostavljanje komunikacije. Po njemu gluhe osobe ne vole čitati jer ne razumiju uvijek svaku riječ, za pomoć ne mogu tražiti druge gluhe, a osobe koje čuju izbjegavaju objašanjavati stvari gluhima jer ne znaju kako. Napominje da se poseban fond za gluhe može naći u Hrvatskom savezu za gluhe i nagluhe, koji obuhvaća DVD-e s titlovima, slikovnice s povećanim fontom i knjige hrvatskog znakovnog jezika.

Ono što mnoge gluhe osobe koriste jesu DVD-i s titlovima, jer se u slučaju gluhih osoba točnom pokazala izreka prema kojoj slika vrijedi tisuću riječi.

Primjeri dobre prakse u svijetu Mnoštvo je dobrih primjera iz prakse diljem svijeta.

U knjižnici The Safety Harbor Public Library na Floridi (SAD) postoje projekti opismenjavanja gluhih i posebne zbirke za gluhe osobe, svi su se knjižničari potrudili i naučili znakovni jezik, zaposlen je koordinator službi i usluga za gluhe, organiziraju se tečajevi znakovnog jezika te imaju stalno zaposlenog tumača znakovnog jezika (http://deafliteracycenter.org/). U britanskoj knjižnici Gateshead Library pokrenuta su dva velika projekta za osobe sa posebnim potrebama – AIRS (Access to Information and Reading Services) i MISSISSIPPI (Multimedia Information Systems Specially Integrated Solutions with Sensory ImPaired People Included) te se samostalno izdaje interaktivni CD-ROM na kojem su informacije predstavljene na tri načina: pisanom riječju, zvučnim zapisom te u videoformatu na znakovnom jeziku (http://deafliteracycenter.org/). Gallaudet University (Washington, USA) najpoznatije je sveučilište na svijetu za gluhe. Knjižnica tog sveučilišta ima jednako veliku zbirku za gluhe osobe i osobe koje čuju te pruža pristup posebnim bazama koje su od velikog značaja za gluhe studente; ona se smatra jednom od najboljih knjižnica čije su usluge u potpunosti prilagođene gluhim osobama (http://deafliteracycenter. org/).

Zaključak Knjižnica treba djelovati u skladu s potrebama svoje zajednice kako bi mogla pružiti kvalitetne usluge svim svojim članovima. Zajednica gluhih jedan je od većih izazova za društvo jer gluhe osobe imaju svoj jedinstven jezik i kulturu, koji se ne temelje na tiskanoj riječi. IFLAine Smjernice za knjižnične službe i usluge za gluhe predlažu mnoge načine poboljšanja knjižničnih službi i usluga, no one se u Hrvatskoj zasad ne provode u značajnijoj mjeri. Iako zvuči sjajno kada čujemo za programe poput

Primjeri dobre prakse u Hrvatskoj U Hrvatskoj se također javlja niz dobrih inicijativa.

Tako su primjerice Knjižnice grada Zagreba započele projekt s ciljem poticanja čitanja i cjeloživotnog učenja djece i mladeži s teškoćama u razvoju ili invaliditetom te njihove društvene inkluzije, pod nazivom Knjižnica širom otvorenih vrata. Udruga gluho-slijepih osoba Dodir te Hrvatski savez gluhih i nagluhih organiziraju brojne bespla8

TEMATSKI OSVRTI

Knjižnice širom otvorenih vrata, porazno je čuti od člana zajednice gluhih da ne zna što su Knjižnice grada Zagreba (iako treba voditi računa o tome da smo razgovarali samo s jednom gluhom osobom).

Knjižnice u zadnje vrijeme sudjeluju u skupim međunarodnim programima kako bi se za njih doznalo i izvan lokalne zajednice. Za početak, bilo bi dovoljno da samo jedan knjižničar neke knjižnice nauči pozdraviti gluhu osobu ili usvoji osnove komunikacije na znakovnom jeziku.

2. H-Alter: Jezik za gluhe: obvezan predmet u informatičkoj srednjoj školi. URL: http://www.halter.org/index.php?page=article&id=4455 (10.04.2008.)

3. Hrvatsko knjižničarsko društvo: Knjižnica širom otvorenih vrata. URL: http://www.hkdrustvo.hr/ hkdnovosti/clanak/29?session_id=cb58cf58c80d71ed7ae376e1b6707086 (25.09.2008.)

4. Manualism and oralism. URL: http://en.wikipedia. org/wiki/Oralism (23.09.2008.)

5. Smjernice za knjižnične službe i usluge za gluhe / uredio John Michael Day. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004.

6. Znakovni jezik gluhih – ili ljudska prava gluhih?

URL: http://www.hsgn.hr/hr/pisanaIzdanja/38_5.pdf (24.09.2008)

Literatura 1. FOLDA. URL: http://www.folda.net/introduction/ folda.html (24.09.2008.)

Poticanje na čitanje učenika sa sniženim intelektualnim sposobnostima Franciska Puškarić, defektolog savjetnik franciska@post.t-com.hr

poremećajima glasovno-jezično-govorne komunikacije, učenici s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima, učenici sa sniženim intelektualnim sposobnostima, učenici s poremećajima pažnje (hiperaktivnost), učenici sa specifičnim teškoćama učenja, učenici s poremećajima u ponašanju i emocionalnim poremećajima te učenici s poremećajima iz autističnog spektra.

Školovanje djece s posebnim potrebama u Hrvatskoj se odvija u redovnim osnovnim i srednjim školama i posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama. Suvremena hrvatska škola zasniva se na odgojno-obrazovnom uključivanju (inkluziji) učenika. Pozornost se usmjerava na mogućnosti i potrebe učenika te na individualizaciju odgojno-obrazovnog rada u skladu s učenikovim sposobnostima.

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi usvojen 2008. godine govori o učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, tj. definira učenike s teškoćama:

Učenici sa sniženim intelektualnim sposobnostima Razvojne osobitosti učenika sa sniženim intelektualnim sposobnostima odražavaju se kao ograničenja u intelektualnom i adaptivnom ponašanju. Odstupanja u intelektualnom funkcioniranju prepoznaju se kao teškoće u izvođenju različitih misaonih operacija (generaliziranje, analiziranje, povezivanje i zaključivanje, rješavanje problema). Često su prisutne i teškoće na području percepcije, zapamćivanja i pamćenja, pozornosti i govorne recepcije, koje se očituju u nerazumijevanju ili djelomičnom razumijevanju verbalnih uputa, kao i u teškoćama razumijevanja teksta. Često učenici sa sniženim intelektualnim sposobnostima imaju ekspresivne jezične teškoće koje se očituju kao oskudno rječničko znanje (siromašan rječnik, teškoće imenovanja i dr.), a gramatička razina često im je neadekvatna (rečenica je često negramatična). Prisutne su teškoće u memorijskim funkcijama, teškoće čitanja i pisanja te teškoće učenja. Na području adaptivnog ponašanja osobitosti se manifestiraju kao ograničenja u područjima adaptivnog ponašanja kao što su komunikacija, socijalne vještine, funkcionalna znanja, slobodno vrijeme i rad, briga o sebi i korištenje socijalne zajednice.

Svaki učenik sa sniženim intelektualnim sposobnostima ima teškoće u ovladavanju čitanjem i pisanjem zbog snižene inteligencije, budući da je razvijenost

Članak 62.

(1) Učenici s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama su daroviti i učenici s teškoćama.

(2) Obrazovanje učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama provodi se u skladu s ovim Zakonom, ako posebnim propisima nije drukčije određeno. Članak 65.

(1) Učenici s teškoćama su - učenici s teškoćama u razvoju - učenici s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima - učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima.

Prema prijedlogu Orijentacijske liste predložene od strane recezentske skupine HNOS-a (Igrić, Sekušak-Galašev, Bašić, Škrinjar, Turalija, Pribanić, Blaži, ObermanBabić, 2005.) u praksi razlikujemo sljedeće vrste teškoća u razvoju: učenici s oštećenjem vida, sluha, učenici s 9

mentalnih operacija analize i sinteze ključni preduvjet za ovladavanje pisanim govorom.

Podrška u nastavnom procesu odnosi se, među ostalim, i na osiguranje prilagodbe sadržaja i svih strukturalnih elemenata nastavnog procesa sposobnostima učenika. To konkretno znači da za svakog učenika sa sniženim intelektualnim sposobnostima treba izvršiti “jezičnu prilagodbu teksta“ prema njegovim sposobnostima.

čenja često trebaju pomoć u razumijevanju podataka i selekciji bitnih činjenica koje im nudi tekst.

Izricanje Likovno-vizualni pristup pomaže u razumijevanju teksta i stjecanju pojmova te jača motivaciju za čitanjem teksta koji je u korelaciji sa slikom. Izricanje je često u skladu s pojmovnim fondom učenika sa sniženim intelektualnim sposobnostima

Poticanje na čitanje učenika sa sniženim intelektualnim sposobnostima Poticanje na čitanje učenika sa sniženim intelektualnim sposobnostima zahtijeva različite metodičko-didaktičke postupke. U metodičkom poučavanju nameću se poučavanje i učenje putem jednoobraznih pristupa kao npr. razmisli – razmijeni mišljenje. To je psihološka priprema za prihvaćanje teksta.

Vrlo često vježbanje čitanja može prijeći u zamornu vježbu upitnog smisla, no ako pripremimo kvalitetan, prihvatljiv, razumljiv i poticajan tekst te omogućimo učeniku da najprije gleda slike i traži na njima detalje koji ga privlače, učinjen je prvi korak u poticanju čitanja. Učitelj ili knjižničar pritom mora osigurati određene uvjete: omogućiti dovoljno vremena za aktivnost, aktivno slušati i poticati učenika da izrazi što zna, misli, osjeća i doživljava, pa od toga krenuti s poticanjem na čitanje.

Nadalje je jako važno da koraci u poticanju na čitanje učenika s poteškoćama budu postupni i slijede određeni redoslijed: gledanje, slušanje, uočavanje, izricanje, čitanje.

Čitanje Čitanje je složen psihofiziološki proces. To je proces vizualnog prepoznavanja i dekodiranja grafičkog modela riječi te proces dekodiranja poruke. Vrlo su bitne i sljedeće odrednice: maksimalno upotrebljavati igre, ne forsirati glasno čitanje kad to nije nužno, usmjeravati na ovladavanje osnovnom svrhom čitanja – razumijevanjem pročitanog.

Basne su veoma korisne za rad na razumijevanju jer su kratke, imaju ograničen broj likova i na kraju sadrže korisnu poruku, a shvaćanje pouke ovisi o razumijevanju teksta.

Motivacija U poticanju čitanja učenika sa sniženim intelektualnim sposobnostima vrlo je važna dobra motivacija.

Nju je moguće ostvariti pomoću različitih metoda, no najvažnije je odabrati onu koja će pobuditi poboljšanje koncentracije i pozornosti.

Neke su od metoda motivacije i igranje, metode čitanja s poticajem (tekst se prilagođava učeniku radi lakšeg razumijevanja), metode vođenog čitanja koje može biti čitanje naglas ili slušanje koje uvijek započinje učitelj.

Dobro je koristiti se i zvučnim knjigama, ali samo u trajanju od 5 do 7 minuta.

Također, učenicima je jednostavnije čitati s lutkom u ruci. Lutka čita o njihovim osjećajima, oni nisu krivi što slabije čitaju – kriva je lutka. Osim toga, lutka pomaže i u stjecanju socijalne adaptacije, uspješne interakcije u razredu i u zajednici gdje dijete živi.

Vrlo je jednostavan oblik motivacije igra. Naime svaka je igra praćena zadovoljstvom, osjećajem opuštenosti i ugode, a ugoda je dobra poticaj za čitanje.

Gledanje Pripremanje učenika za emocionalno približavanje tekstu može se ostvariti gledanjem slika, igranjem uloga, koristeći uvijek primjere iz svakodnevnog života.

Tako ćemo ostvariti i pozitivnu interakciju svih učenika u razredu.

Slušanje Slušanje je vještina koja čini temelj učenja. Učenici sa smanjenim intelektualnim sposobnostima najčešće žele da im se priča, a ne čita. Pričanje treba biti prilagođeno učeničkim sposobnostima razumijevanja sadržaja.

Pričati treba fragmentarno, samo do trenutka primjerene koncentracije učenika sa sniženim intelektualnim sposobnostima. Rečenice koje se koriste tijekom pričanja moraju biti kratke i razgovjetne. Svaki učenik slušanjem bogati svoj rječnik, a to je vrlo važno za učenike sa sniženim intelektualnim sposobnostima, čiji je rječnik siromašan.

Primjer 1.

“Igra pogađanja raspoloženja” u kojoj učenici izrazom lica pokazuju svoje osjećaje, a jedan ih učenik pogađa. Nakon igre prelazi se na čitanje i učenici iz teksta otkrivaju osjećaje. Tom prilikom učenici sa sniženim intelektualnim sposobnostima rado prihvaćaju uključivanje.

Primjer 2.

Igra identifikacije s likom iz priče “Da sam ja...”. Uvodnom motivacijom pripremimo učenike na igranje uloga ljudi, životinja, cvijeća i sl. Učenici rado igraju životinje te neverbalnim pokretima i paralingvističkom komunikacijom iskazuju svoje osjećaje. Nakon igre ponudimo

Uočavanje Uočavanje je sposobnost zasnovana na prepoznavanju i razumijevanju, a uključuje misaonu aktivnost od promatranja do zaključivanja. Učenici sa sniženim intelektualnim sposobnostima zbog intelektualnih ograni10

TEMATSKI OSVRTI

im književno djelo koje se nastavlja na igru, npr. Ezopove basne.

školskog kurikuluma pokrenuo niz projekata koji imaju za cilj poticanje novih oblika integracije i inkluzije učenika sa sniženim intelektualnim sposobnostima i učenika redovitih osnovnih i srednjih škola grada Karlovca i Karlovačke županije.

Projekt Defektološko-metodička promišljaonica čiji je voditelj profesor Volodymyr Kubinskyy, ravnatelj Centra, osmišljen je kao stručna defektološka potpora školama koje provode odgojno-obrazovno uključivanje učenika s teškoćama. U okviru projekta za stručno usavršavanje učitelja i nastavnika ponuđena je i tema Građa lagana za čitanje, nakon čega se ukazala potreba pripremanja takve građe za učenike sa sniženim intelektualnim sposobnostima. Djelatnice Centra (Đurđa Guštin i Franca Puškarić, defektolog savjetnik) napravile su tako Lektiricu – slikovnicu Šuma Striborova prema bajci Ivane Brlić Mažuranić, a u skladu s IFLA-inim smjernicama za građu laganu za čitanje. Projekt su podržali knjižničari Karlovačke županije, učitelji razredne nastave, učitelji hrvatskoga jezika, djelatnici Poliklinike SUVAG Karlovac i Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić” Karlovac, koja je i tiskala prvu u nizu takvih slikovnica.

Primjer 3.

Glazba također može poslužiti kao poticaj za čitanje.

Učenici uz glazbenu podlogu, npr. “Tako je govorio Zaratustra”, izražavaju osjećaje, radnje itd.

Jezična prilagodba teksta Ključni trenutak u poticanju na čitanje kod svakog učenika sa sniženim intelektualnim sposobnostima događa se nešto kasnije nego kod ostalih učenika i to treba imati na umu kada im se nudi građa za čitanje. Većina ih ne usvaja tehniku čitanja istovremeno kad i njihovi vršnjaci u razredu i stoga je potrebno ponuditi nekoliko “prilagođenih rečenica” iz sadržaja koji čitaju ostali učenici, jer će to motivirati ove učenike za brže svladavanje tehnike čitanja. Poželjno je da tekst budem popraćen ilustracijom ili stripom s tekstom ili bez njega.

Za učenike sa sniženim intelektualnim sposobnostima koji se nalaze u inkluzivnim razredima ili u posebnim ustanovama potrebno je dakle napraviti jezičnu prilagodbu teksta budući da je većina izvora poučavanja, pa tako i lektirne građe, pisana njima nerazumljivim rječnikom i stilom.

Literatura 1. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Narodne novine 87/2008.

2. Stančić, Z; Ivančić, Đ. 2002. Didaktičko-metodički aspekti rada s učenicima s posebnim potrebama.

3. Posokhova, I. Kako pomoći djetetu s teškoćama čitanja i pisanja: priručnik za logopede, psihologe i učitelje. Lekenik: Ostvarenje, 2000.

4. Učenici s posebnim obrazovnim potrebama: prijedlog Orijentacijske liste prema novim stručnim preporukama; prilagodba od strane recezentske skupine HNOS-a (Igrić, Sekušak-Galešev, Bašić, Škrinjar, Turalija, Pribanić, Blaži, Oberman-Babić 2005.) objavljen u radnoj nelektoriranoj verziji MZOŠ-a.

5. Greenspan, S. I. i Wieder, S. Dijete s posebnim potrebama. Poticanje intelektualnog i emocionalnog razvoja. Zagreb: Ostvarenje, 2003.

6. Kiš-Glavaš, L.; Fulgosi-Masnjak, R. Do prihvaćanja zajedno: Integracija djece s posebnim potrebama: priručnik za učitelje. Zagreb: Hrvatska udruga za stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama IDEM, 2002.

Jezična prilagodba teksta namijenjena učenicima sa sniženim intelektualnim sposobnostima podrazumijeva: • tekst primjeren razvojnoj dobi i spoznajama učenika, koji sadrži konkretne pojmove • logički slijed teksta • jednostavnu radnju ili, točnije, odnos “jedna radnja – jedna rečenica“ • izbjegavanje složene rečenice • tekst u kratkim odlomcima, uvijek povezan s odgovarajućom ilustracijom • primjerenu veličinu slova, papira i boje.

Umjesto zaključka Dugogodišnjim radom i promišljanjem sa sustručnjacima došlo se do zaključka da su izvori poučavanja koji se koriste u radu s učenicima sa sniženim intelektualnim sposobnostima neprimjereni. Zato je Centar za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Karlovac u okviru

11

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

Poticanje na čitanje osoba s poteškoćama Dobar je prijatelj najveća sreća Nastavni dan u školskoj knjižnici za učenike s rehabilitacijskim potrebama dr. sc. Dinka Kovačević dinka.kovacevic@sb.t-com.hr

ozračje za suradničko učenje, poticajno djelovati na razvoj psihomotorike

Ljiljana Plavotić ljiljanaplavotic@net.hr

Dob: od 1. do 8. razreda Korelacija: hrvatski jezik, matematika, priroda, glazbena i likovna kultura

Ideja o nastavnom danu u školskoj knjižnici za učenike razredne nastave nastala je zahvaljujući projektu Druženjem do zajedništva i kulture mira – odgoj za razvoj, toleranciju i suradnju (1996. – 2000.) u školskim i dječjim odjelima narodnih knjižnica gradova stradalih u Domovinskom ratu. Sadržaji i ciljevi projekta i danas su prisutni u školskim knjižnicama jer su omogućili kreativniji pristup procesima učenja i učenja kroz igru te partnerstvo svih sudionika kroz timski rad i suradnju.

Praksa je uvijek najbolji pokazatelj uspješnosti ostvarenja planiranih sadržaja. Koliko je to točno, najbolje može potvrditi osmogodišnje iskustvo u planiranju i uspješnom ostvarenju nastavnog dana za učenike razredne nastave u školskoj knjižnici OŠ “Antun Mihanović” u Slavonskom Brodu. Korak dalje bilo je planiranje takve nastave za učenike s rehabilitacijskim potrebama od 1. do 8. razreda.

• • • • •

Ciljevi: poticanje međusobne suradnje i pomaganje slobodno iznošenje vlastitog mišljenja poštivanje različitosti razgovor o tome kako se ponašati u određenoj situaciji i zašto je uljudno ponašanje pravi izbor upoznavanje prostora i mogućnosti školske knjižnice u nastavnim i izvannastavnim aktivnostima i slobodnom vremenu učenika

Oblici i metode rada: individualni i frontalni, rad u paru i manjim skupinama, radionica Tijek nastave: Glazbena dobrodošlica i sve druge pjesme koje su kratki odmor tijekom nastave, govore o prijateljstvu, ljubavi, miru, simpatijama.

1. Uvodna aktivnost (razgovor u krugu – svi sudionici): Kaži svoje ime i ime najboljeg prijatelja. Zašto je on/ ona tvoj najbolji prijatelj?

2. Motivacija: Ulomak iz crtića (djevojčica i dječak – pomoć u nevolji)

Dobar je prijatelj najveća sreća Tema: prijateljstvo Ključne riječi: učenik s rehabilitacijskim potrebama, korelacija, integracija, školska knjižnica, defektologinja, školska knjižničarka

Razgovor: Koga smo vidjeli u ovom ulomku? Što oni rade? Kako se ponaša dječak? A djevojčica? Jesu li oni prijatelji? Po čemu to zaključujemo?

Obrazovna postignuća: razvijati kulturu usmenoga i pisanog izražavanja u obliku potpunoga i razumljivog izričaja, pričati s jasno istaknutom radnjom, naučiti svladati strah u knjižnici tijekom samostalnog govornog izražavanja (čitanje i prepričavanje), poticati učenike na radost stvaralačkoga izražavanja, vježbe izražajnoga čitanja i čitanja s razumijevanjem jednostavnih rečenica, kratkih tekstova i ulomaka, razvijati ljubav prema pisanoj i izgovorenoj riječi, stvarati pozitivno i poticajno

3. Hrvatski jezik – (rad u skupinama) Tekstovi (u prozi i stihu) o prijateljstvu, ružnom ponašanju, nadimcima, problemima... Pitanja za razgovor ili pisane odgovore mogu biti sljedeća: Kako se ponašaju prijatelji u ovoj priči/pjesmici? Je li lijepo rugati se nekomu? Što je nadimak? Imaš li ti nadimak? Sviđa li ti se? Što 12

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

znači imati probleme? Imaš li ih ti? Koji je najveći? Je li dobro podijeliti sve s prijateljem, i ono lijepo i ono ružno?

Zašto? Mogu li djevojčica i dječak biti pravi, iskreni prijatelji? Poznaješ li takve prijatelje? Na koji način ti sklapaš prijateljstvo?

6. Likovna kultura: moje sretno mjesto Prisjeti se (ili zamisli) i ti jednog trenutka punog mira, sigurnosti i sreće. Gdje si? Što sve vidiš oko sebe? Sve, baš sve je dopušteno. To je tvoje mjesto mira i sreće. Nacrtaj ga!

4. Matematika – nastava na trima razinama težine (prilagođeno učenje)

Suradnja defektologa i školskog knjižničara Praksa uvijek pokazuje da za poticanje učenja mora postojati slaganje između učenika, procesa poučavanja i usmenih i pismenih zadataka. Učitelj i stručni suradnik imaju ulogu osigurati to slaganje. Tu počinje suradnja defektologa i školskog knjižničara. Ciljevi su im zajednički: planirati nastavu u školskoj knjižnici za učenike s rehabilitacijskim potrebama, stvoriti pozitivno ozračje i osmisliti iskustva koja će pomoći učenicima u razumijevanju i prihvaćanju individualnih razlika, osvijestiti spoznaju da i učenici s rehabilitacijskim potrebama imaju određene potencijale i da ih treba što više uključivati u svakodnevna zbivanja u školi i školskoj knjižnici, osmisliti programe s aktivnostima kojima se istražuju razlike, otklanjajući negativne predodžbe, predrasude i stereotipe koji se često povezuju s rehabilitacijskim potrebama, organizirati učenje tako da učenicima budu jasni pojmovi i sposobnosti koje će stjecati, objasniti svrhu i značenje povezivanja određenih školskih i životnih iskustava, prostorno i vremenski povezati dječja iskustva.

Briga i trud koje defektolog i školski knjižničar ulažu u pripremu mogu pozitivno djelovati na učenika. On zaključuje da je voditeljima stalo do njegovog znanja, a nastavne su aktivnosti vrijedne truda. Motiviran je i spreman, a to učenje informacija, vještina i vrijednosti čini izazovnim i zabavnim. Takve nastavne aktivnosti pokazale su da smo učvrstili međusobni prijateljski odnos u kojem osjećamo povjerenje, bolje smo upoznali sebe i svoje sposobnosti i proširili znanja iz područja odgoja za mir, razvoj, toleranciju i suradnju, što je danas predmet komentiranja i promišljanja kako i kojim metodama spriječiti sve učestalije nasilne sukobe u školama.

Uvodna motivacija: Učenici jedan po jedan bacaju kockicu s brojevima. Govore broj koji su dobili, njegov prethodnik i sljedbenik. Kad su svi izvršili zadaću, učenike dijelimo u skupine. Prema dobi i sposobnostima učenici rješavaju individualizirane listiće sa zadacima zbrajanja i oduzimanja prirodnih brojeva. U završnoj fazi učenici igraju igru matematički domino.

5. Priroda (od 1. do 8. razreda): Prijateljstvo je plod zrelosti: u djetinjstvu mu je tek začetak.

Opis slike

Koga prikazuje ova slika? Kuda idu djeca? Što radi skupina djece na desnoj strani crteža? Što rade djevojčice na lijevoj strani crteža? Tko je u sredini crteža? Što misliš, što se događa?

Osobine prijateljstva Prirediti kartice (preme broju djece).

Svaki učenik izvlači jednu karticu. Što piše na njoj?

Svojim riječima govori kako ona/on to shvaća.

Rad u skupinama (listić) Učenike podijeliti u skupine. Svaka skupina rješava listić:

ISTINA

Osobine prijatelja

LAŽ

Koju osobinu ti najviše cijeniš?

POVJERENJE

Što može pokvariti prijateljstvo?

NESEBIČNOST

Što je najopasnije za prijateljstvo?

DRUŽENJE

Literatura 1. Biondić , Ivan. Integrativna pedagogija. Zagreb: Školska knjiga, 1993.

2. Djeca koju je teško odgajati: Opis slučajeva iz odgojne i školske svakodnevice. Zagreb: Educa, 1996.

3. Klippert, Heinz. Kako uspješno učiti u timu: Zbirka praktičnih primjera. Zagreb: Educa, 2001.

4. Mustać, V.; Vicić, M. Rad s učenicima s teškoćama u razvoju u osnovnoj školi: Priručnik za prosvjetne djelatnike. Zagreb: Školska knjiga, 1996.

5. Zovko, Gojko. Učenici s osobitim potrebama // Osnove suvremene pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, 1999., str. 367–397.

DOBROTA

13

Poticanje pismenosti među slijepima Pero Pažin pero.pazin@gmail.com

duge (opsežnije) romane slušaju. U literarnim ih se radionicama potiče na čitanje i pisanje, analiziranje pročitanih djela i prezentiranje vlastitih literarnih uradaka u skupini, na školskim priredbama, pa i šire. Skupina se sastaje jedanput tjedno na dva školska sata.

Kao poticaj čitanju knjiga na brajici služi Natjecanje u brzom i izražajnom čitanju koje se provodi svake godine u Srednjoj školi Centra. Rezultati služe i učiteljima i učenicima za procjenu napredovanja u čitanju. Ove su godine svi naši učenici sudjelovali na Državnom natjecanju u brzom i izražajnom čitanju koje je organizirala Hrvatska knjižnica za slijepe povodom dvjestote obljetnice rođenja Louisa Braillea.

Natjecanje je pokazalo veliku raspršenost rezultata u brzom čitanju, i to od 35 do 80 riječi u minuti na nevezanome, a na vezanome tekstu od 40 pa čak do 183 riječi u minuti. Taj je rezultat ostvarila Ella Barišić, učenica šestog razreda Osnovne škole “Mertojak“ iz Splita.

Rezultati pokazuju da vrijedi stvarati bolje mogućnosti za dostupnost pisane riječi slijepima, truditi se u radu s njima, poglavito s onima u integraciji, poticati ih i što češće provjeravati napredovanje te ih s njihovim napretkom upoznavati. Tako će postajati načitaniji, pismeniji, rehabilitiraniji i osposobljeniji za cjeloživotno obrazovanje.

Zahvaljujući Louisu Brailleu, tvorcu pisma za slijepe, slijepi cijeloga svijeta mogu pisati i čitati svoje pismo, tj. biti pismeni u punom smislu te riječi.

Riječ je medij koji je slijepima najprikladniji, pa su oni skloni pažljivijem slušanju i čitanju riječi, a neki pak i jezičnomu stvaralaštvu. Zahvaljujući razvoju tehnike i tehnologije, dostupnost pisane riječi na brajici i snimljene (zvučne) knjige sve je veća, ali to ni izdaleka ne zadovoljava potrebe i ne ispunjava želje slijepih učenika i ostalih korisnika knjiga na brajici i u zvučnoj tehnici.

Učitelji razredne nastave i nastavnici hrvatskoga jezika potiču slijepe i visokoslabovidne učenike na čitanje na brajici, a samo kada je to nužno i na slušanje, kako bi bili načitani, a ne samo naslušani. Učitelji, poglavito slijepi, naglašavaju važnost čitanja na brajici, jer samo ono što je pravilno napisano i pažljivo pročitano može biti i pravilno napisano.

U Srednjoj školi Centra za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek“ godinama djeluje literarna skupina u kojoj sudjeluje oko petnaest posto učenika (u šk. g. 2008./2009. osam učenika). Oni često čitaju, i to kraće književne oblike, a

Radionica priča Program za djecu s poteškoćama u čitanju i pisanju u Narodnoj knjižnici “Petar Preradović“, Dječji odjel, Bjelovar Vjeruška Štivić narodna.knjiznica@bj.t-com.hr

pokušali smo iz našeg fonda izdvojiti onu građu koja bi donekle mogla odgovarati građi laganoj za čitanje. Nadalje, odredili smo “naše“ ciljane skupine – djeca s disleksijom, djeca s posebnim potrebama, djeca iz socijalno ugroženih obitelji, djeca doseljenika, djeca s oštećenjem sluha i govora te čitači početnici za koje smo osmislili povremene i stalne posebne programe.

Povremeno organiziramo edukativna predavanja, tribine i radionice namijenjene pedagoškim djelatnicima, roditeljima i svima ostalima koji su na neki način vezani uz disleksiju.

Čitanje je demokratsko pravo svake osobe. Polazeći od te tvrdnje zapitali smo se što je s osobama koje imaju teškoće u čitanju ili disleksiju. Mogu li te osobe ostvariti svoje pravo na čitanje u našoj knjižnici? Odgovor je bio sljedeći: gotovo je nemoguće djeci s disleksijom na policama knjižnice pronaći onu knjigu koju bi mogla čitati, a da razumiju što čitaju. Znamo da je čitanje nužno u stjecanju znanja i vještina, ali nudi i osjećaj ugode, potiče na maštanje i kreativnost. Zašto bi djeca s disleksijom bila zakinuta za radost čitanja ako im možemo na neki način pomoći? Stoga smo stupili u kontakt s Hrvatskom udrugom za disleksiju koja nam je dala svoje promotivne materijale o disleksiji, letke, brošure i CD-e. Zatim smo formirali posebnu zbirku za osobe s poteškoćama u čitanju koja sadrži navedene promotivne materijale HUD-a, knjižnu i neknjižnu građu o disleksiji te građu laganu za čitanje. Glavne su značajke građe lagane za čitanje jednostavnost, logičnost i konkretnost, a kako u Hrvatskoj na izdavačkom tržištu nema sustavne izrade takve građe,

Radionica priča stalni je program koji od 2006. godine provodimo u našoj knjižnici u suradnji s logopedom prof. Markom Opačićem, a namijenjen je djeci, našim korisnicima koji imaju poteškoća u čitanju. Program Radionice priča osmišljen je tako da djeca kroz igru, nenametljivo i zabavno, otkriju svijet slova i riječi, tajnu čitanja i čitav jedan svijet zvan književnost. Objedinili smo stručni rad s područja logopedije, igru, kreativno stvaralaštvo i čitanje iz užitka. Logoped u radionici radi s djecom individualno i grupno. Radi na govornom 14

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

Djeca s logopedom snimaju zvučnu knjigu

izražavanju djece, na razvoju svih jezičnih sastavnica – od fonologije, morfologije, semantike i sintakse do pragmatike. Radi na tehnikama ovladavanja simbolima umjesto riječima, koje su djeci s disleksijom apstraktne.

Knjižničar u radionici njeguje lijepu riječ, usađuje ljubav prema knjizi, olakšava razumijevanje pročitanog, ohrabruje djecu i potiče ih na samostalno čitanje i otkrivanje osobnog doživljavanja priča. Radionica priča odvija se u ciklusima, a u svakom ciklusu obrađujemo jedno literarno djelo koje uređujemo prema načelima građe lagane za čitanje. Jedna od glavnih namjera bila nam je olakšati čitanje djeci koja imaju poteškoća u čitanju.

Stoga smo se odlučili za obradu djelâ koja su na popisu obavezne lektire. Najprije smo obradili priču Stanari u slonu Dubravka Horvatića. Djecu smo nizom kreativnih i edukativnih igrica motivirali na čitanje priče, pažljivo osluškivanje riječi i rečenica te razumijevanje pročitanog sadržaja. Osmišljavanjem slika usmjerili smo se na vizualno prikazivanje priče, prateći tijek radnje i smisao. Zajedničkim radom logopeda, knjižničara i djece s poteškoćama u čitanju pojednostavili smo originalan tekst, vodeći računa o očuvanju smisla i cjelovitosti priče. Iznenadila nas je lakoća s kojom su djeca u radionici obrađivala tekst. Gotovo nepogrešivo kratili su složene rečenice u jednostavne, a isto su tako vješto detektirali kritične riječi i dijelove teksta koje je trebalo urediti prema načelima štiva laganog za čitanje. U tehničkom dijelu nastajanja slikovnice svako se dijete koristilo računalom

15

i ostalom tehničkom opremom poput skenera, printera i stroja za uvezivanje. Radeći na obogaćivanju vokabulara te razumijevanju i stvaranju rečeničnih struktura napravili smo priču lakšu za čitanje i razumijevanje djeci s poteškoćama u razvoju govora, jezika, čitanja i pisanja.

Uslijedilo je još slikovnica pripremljenih kao štivo lagano za čitanje: Šestinski kišobran, Kresivo, Petrica Kerempuh te Pipi slavi rođendan.

Ne manje važno od izrade slikovnica bilo je i njihovo predstavljanje široj javnosti. To je velik događaj za sve sudionike Radionice priča. Sve slikovnice iz Radionice priča preselili smo i u virtualni svijet dodavši im zvuk i mogućnost listanja. Djecu s poteškoćama u čitanju, polaznike Radionice priča, snimili smo dok naglas čitaju priču. U posebnom programu zvučni je zapis obrađen i dodan slikovnicama na CD-ROM-u. Slikovnice na CDROM-u podijelili smo polaznicima Radionice priča i ostalim korisnicima koji imaju poteškoća u čitanju.

Konačni je rezultat oblikovana građa lagana za čitanje, namijenjena djeci s poteškoćama u čitanju i pisanju s ciljem da im se omogući čitanje s razumijevanjem. Nadalje, pokazali smo i dokazali da su djeca s poteškoćama u čitanju i pisanju kreativna, inteligentna, maštovita, vrijedna i znatiželjna kao i sva druga djeca. Omogućili smo im da u čitanju i pisanju budu jednaka u svojoj različitosti te da ostvare svoje pravo na čitanje. I na kraju, djeci s poteškoćama u čitanju i pisanju dali smo samopouzdanje i “vjetar u leđa“.

Mojih sat vremena čitanja Radionice čitanja za mlade s invaliditetom Davorka Semenić-Premec davorka.semenic.premec@kgz.hrr

zgovor o pročitanom ili o nekoj aktualnoj temi. Na kraju svake radionice sudionici posuđuju dva do tri naslova za čitanje kod kuće. Opet prema mogućnostima, neki čitaju slikovnice (Grimmove i Andersenove bajke), neki enciklopedije za djecu, a neki ljubavne ili kriminalističke romane (npr. romane Barbare Cartland i Agathe Christie).

Jelena Gospodarić (30), jedna od sudionica radionice, kaže o čitanju i pročitanom: “Čitanje doživljavam kao zabavu. Volim čitati sve što je bajkovito kao “Harry Potter“ ili “Kronike iz Narnije“. Ponekad čitam knjige koje govore o problemima. “ Mi djeca s kolodvora Zoo“ jako je teška knjiga. Govori o mladima koji su svoje probleme htjeli rješiti drogom...“ Organizirali smo i nekoliko književnih susreta, pa su se sudionici dosad družili sa Silvijom Šesto i Zvonkom Todorovskim.

Ponekad organiziramo radionice vezane uz vjerske blagdane ili godišnjice, a naglasak je tada na praktičnom radu. U takvim radionicama, osim odraslih sudionika, sudjeluju i školska djeca, pa jedni druge uče kako se što radi. Rezultat su toga izložbe radova – dosad smo imali nekoliko skupnih izložbi. Za ovo ljeto u pripremi je izložba maketa brodova koje su trenutačno u izradi.

Program Mojih sat vremena čitanja provodi se u Knjižnici Savski gaj (Knjižnica Novi Zagreb) od veljače 2008. godine svaki drugi tjedan. Namijenjen je mladima s različitim stupnjem mentalnog i tjelesnog invaliditeta iz Dnevnog centra za rehabilitaciju i radnu terapiju Egida te povremeno djeci iz Osnovne škole Savski gaj.

Program se sastoji od različitih radionica kojima je zajedničko čitanje naglas. Sudionici, kojih je u prosjeku petnaest, različitih su intelektualnih sposobnosti i različite vještine čitanja. Samo jedan sudionik u grupi ne čita, ali može slušati druge kad čitaju, i to tek otkad se odvijaju ovi susreti.

Svaki se put pročita neki kraći tekst iz književnog djela. Tekstove biraju sami sudionici uz stručnu pomoć. Najvažnije je da su im tekstovi zanimljivi, pa stoga oni nisu uvijek u skladu s njihovom kronološkom dobi (između 20 i 30 godina). Tako smo do sada čitali knjige Dnevnik malog Perice Vjekoslava Majera, Bum Tomica Silvije Šesto, pjesme Dobriše Cesarića, Bajku o vratima Danijela Dragojevića i drugo. Nakon čitanja slijedi ra-

Svjetski dan poezije i Mjesec poezije Svaki dan nova pjesma HČD obilježio Mjesec poezije Mjesec travanj proglašen je 1996. godine za Mjesec poezije. Ideju je pokrenula Američka akademija pjesnika, a s vremenom su joj se pridružili nakladnici, knjižničari, knjižari, pjesnici te ostale literarne organizacije s ciljem popularizacije poezije, tj. poticanja na čitanje pjesama.

Tako se u Mjesecu poezije organiziraju različite aktivnosti poput festivala čitanja poezije, radionica pisanja poezije, izdaju se posebne zbirke pjesama, organiziraju natječaji za najbolju pjesmu itd. Osim u Sjedinjenim Američkim Državama, travanj se kao Mjesec poezije obilježava i u Kanadi, a od 2000. godine obilježava ga i Velika Britanija, ali u listopadu. No cilj je isti.

Od ove godine i HČD se odlučilo priključiti obilježavanju Mjeseca poezije, pa je osmišljena aktivnost Svaki

dan nova pjesma. Naime odabrano je 30 pjesama domaćih i stranih autora, a jedini kriterij bio je da im tematika bude vezana za pjesništvo, pjesnike, knjige i/ili knjižnice. Svaki dan tijekom travnja svi članovi Društva, ali i svi zainteresirani, primali su putem elektronske pošte jednu pjesmu. Sve se pjesme također nalaze na mrežnoj stranici http://hcd.hr/?sel=70.

Posebno nas vesele vaše iznimno pozitivne reakcije, pa se nadamo da ćemo sličnu aktivnost ponoviti i sljedeće godine. Želja nam je da obilježavanje Mjeseca poezije postane stalna aktivnost, pa stoga pozivamo sve zainteresirane da nam se jave sa svojim prijedlozima i idejama.

(A. S.)

16

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

Pjesme na zidu Motivacija – ključni čimbenik odgojno-obrazovnih aktivnosti dr. sc. Dinka Kovačević dinka.kovacevic@sb.t-com.hr

učitelja i stručnih suradnika u kvalitetno osmišljenoj motivaciji.

Ovo je jedan primjer iz prakse koji je nastao zahvaljujući vrijednim i kreativnim suradnicima u Hrvatskom čitateljskom društvu. Mjesečni kalendar od samog je nastajanja kvalitetna motivacija za osmišljavanje metoda i oblika rada s učenicima u korelacijskom i integracijskom planiranju, posebno u mjesecu travnju ove godine, koji je kao Mjesec poezije predstavljen s 30 pjesama na hrvatskome i engleskom jeziku. Izvrsna je to motivacija za suradnju i timski rad učitelja hrvatskoga i engleskog jezika, voditelje literarne družine u razrednoj i predmetnoj nastavi i školskog knjižničara. Za školskog je knjižničara poseban izazov bilo osmišljavanje izložbe koju su mogli vidjeti svi učenici, djelatnici i gosti škole, a i roditelji koji su često suradnici u nastavnim i izvannastavnim aktivnostima u školi.

U svakodnevnoj nastavnoj praksi i planiranju najvažnije je omogućiti učenicima napredak u učenju. Zbog novog pristupa učeniku i učenju sadržaji i metode poučavanja i relizacija kroz nastavni plan i program rada preispituju se i vrednuju jednako kao i svaki dio nastavnog plana i programa. Jednako tako pristupa se i sadržajima Programa knjižničnog odgoja i obrazovanja učenika.

Cilj rada s učenicima nije samo stjecanje znanja već i razvijanje mnogih sposobnosti i sustava vrijednosti ličnosti, koja će kroz poticanje stvaralačkog i istraživačkog duha postati kompetentan korisnik informacija iz različitih medija. Ključno, a ponekad i problematično pitanje povezano s novim online generacijama u školama jest kako početi, a početak je odgojno-obrazovnog djelovanja

Pjesnički niz Ines Krušelj-Vidas ines-kruselj.vidas@kr.t-com.hr

na koji sam stavila HČD-ov kalendar za travanj s važnijim datumima vezanim za knjigu. Uz njega sam svaki dan dodavala novu pjesmu, a kad na panou više nije bilo mjesta, pjesme sam lijepila na vrata čitaonice i po zidu duž hodnika, a zadnja je pjesma završila na vratima knjižnice. Tako je nastao “pjesnički niz” kojim su povezane čitaonica i knjižnica.

Učenici su zastajali, čitali i prevodili darovane pjesme.

Tijekom travnja svaki je dan pristizala nova pjesma na moju e-poštu. Svoje oduševljenje darovanim željela sam podijeliti s učenicima škole u kojoj radim (OŠ Matije Gupca u Gornjoj Stubici). Na samom ulazu u našu školu nalazi se pano

Pet minuta za poeziju Tatjana Kreštan tatjana71@yahoo.com

titi zaporku i tijekom dana doći u knjižnicu, gdje su ih čekali odgovori, kao i mnoštvo slatkiša (koje samo treba ubrati). Zanimanje za poeziju u nekim je razredima u potpunosti nadišlo granice očekivanoga jer su se i profesori zdušno uključili u čitanje, pa su cijeli sat proveli u druženju s poezijom. Velika gužva koja je nastala pod odmorima rezultirala je posudbom velikog broja pjesničkih zbirki bjelovarskih autora, a učenike je posebno zanimala poezija njihovih profesora (Nade Crnogorac, Katice Kovrlije i Marka Dragičevića), kao i ostalih zavičajnih pjesnika (Branislava Oblučara, Slađana Lipovca, Slavena Klobučara i dr). Slatkiši koji su ih dočekali bili su dodatna motivacija koja je jamčila uspjeh.

Ova je aktivnost pokazala da su učenici prijemčivi za pozitivne odgojne utjecaje i da se uvijek može naći način kako ih zainteresirati za sadržaje koji inače slove kao manje zanimljivi. I nadalje treba nastaviti s razvijanjem senzibilnosti za poeziju, ali i čitanje općenito.

U povodu Svjetskoga dana pjesništva Zorka Renić, Tatjana Kreštan, Alica Bačeković Pavelić i Tatjana Šimek, knjižničarke Medicinske, Komercijalne i trgovačke, Ekonomske i birotehničke te Turističke i ugostiteljsko-prehrambene škole Bjelovar, osmislile su niz kreativnih sadržaja u želji da učenike i profesore potaknu na čitanje poezije.

Započelo se s izradom straničnika koji su bili ukrašeni stihovima omiljenih pjesnika. Potom su knjižničarke odabrale pjesme zavičajnih pjesnika i na mjestu podatka o autoru ostavile zaporku. Kolegama profesorima ostavile su upute za čitanje i detalje o nagradama koje očekuju najvrednije posjetitelje knjižnice toga dana. Naime svaki je razred pet minuta prvog nastavnog sata posvetio čitanju pjesama. Kako bi saznali više o tom ili drugim pjesnicima, učenici su trebali zapam17

Svjetski dan poezije Ljiljana Šorgić ljsorgic@nkc-sisak.hr Svjetski dan poezije u Narodnoj knjižnici i čitaonici Sisak obilježili smo projektom pod nazivom Republika poetika: Um na mjesec putuje. Iako je svoju premijeru doživio u Poljskoj, ovaj projekt Kazališta Daska, financiran od Ministarstva kulture, po prvi je put izveden pred hrvatskom publikom u rodnom gradu naših dvoje gostiju: dr. sc. Tee Benčić Rimay i Nebojše Borojevića.

Tea Benčić Rimay napravila je izbor iz moderne hrvatske poezije, a Nebojša Borojević nadahnuto je i vrlo emotivno govorio znane nam stihove Tina Ujevića, Slavka Mihalića, Vlade Gotovca i Danijela Dragojevića.

Prof. dr. Tea Benčić Rimay naglasila je kako neke od njih (Ujevića i Gotovca) kritika još treba prevrednovati te je istaknula kako tradicionalna hrvatska poezija ima svoju vrijednost i u odnosu na svjetsku. Nebojša Borojević nadovezao se istaknuvši kako u poeziji nema klasičnog natjecanja kao u sportu, ali se za hrvatsku poeziju

Svjetski dan poezije u Narodnoj knjižnici i čitaonici Sisak

može reći, u natjecateljskom smislu, da je u samom europskom vrhu.

Oboje su se složili da, kad je riječ o poeziji, kriterije treba postaviti visoko.

Stihovi na dar Jasminka Štimac j_stimac@net.hr U varaždinskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović” povremeno se održavaju programi vezani uz poticanje čitanja, a najčešće se odnose na predstavljanje novih knjiga i njihovih autora.

Tijekom 2008. godine održano je više književnih susreta posvećenih pjesnicima – Gustavu Krklecu, Zvonku Milkoviću, Paji Kanižaju, Stijepi Mijoviću-Kočanu, Sonji Gosarić… Na Odjelu za odrasle održan je i 16. recital suvremenog hrvatskog pjesništva, programom Pjesmom do vašeg srca predstavili su se pjesnici iz novinarsko-literarne grupe Korak života i njihovi gosti iz Koprivnice, Ivi Kalinskom u Gradskoj je knjižnici svečano dodijeljena nagrada Katarina Patačić za knjigu Cicirici & Senjali, koja je proglašena najboljom kajkavskom knjigom u 2007. godini, a brojnoj publici predstavljena je i prva knjiga prijevoda na hrvatski jezik američke pjesnikinje Emily Dickinson Tiše od sna, koju je preveo varaždinski profesor Dražen Dragović. Dvojezično izdanje objavilo je Modernist nakladništvo iz Varaždina, a knjiga je po anketi Jutarnjeg lista proglašena najboljom knjigom poezije u 2008. godini. Na Odjelu za djecu gost je bio Mladen Kušec, koji je svojim stihovima oduševio brojnu publiku.

Načelno se zna da se poezija manje čita, ali se temeljito istraživanje o čitanju u pojedinim odjelima Gradske knjižnice i čitaonice «Metel Ožegović» nikada nije pro-

Stihovi na dar korisnike

18

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

velo. Redovito se prate statistički podaci o posudbi knjižnične građe, pa smo odlučili provjeriti koliko su se čitali hrvatski pjesnici tijekom 2008. godine.

Godine 2008. registrirano je 11 647 članova, a posuđeno je 237 957 jedinica različite knjižnične građe, među kojima su bile 4 343 zbirke poezije hrvatskih autora. Najviše su posuđivali učenici osnovnih škola (2 601), zatim učenici srednjih škola (637), studenti (350), umirovljenici (168)...

Najviše su se čitali autori s popisa obvezne lektire.

Osnovnoškolci su čitali Kanižaja, Paljetka, Zvrku, Horvatića, Videka i Viteza, a srednjoškolci i studenti čitali su Marulića, Mažuranića, Gundulića, Hektorovića, Krležu, I. G. Kovačića, Matoša, Preradovića... Šenou, Cesarića i Tadijanovića čitali su svi.

Posuđivane su i knjige stihova zavičajnih pjesnika (Krkleca, Milkovića te suvremenika okupljenih u Varaždinskom književnom zborniku), a među pjesnicima koji se čitaju “za dušu“ treba istaknuti Arsena Dedića, Dragu Britvića, Enesa Kiševića, Vladu Gotovca... Najčitanija je

pjesnikinja prema statističkim pokazateljima posudbe Vesna Krmpotić.

Da bi se poezija čitala više, ove je godine Gradska knjižnica i čitaonica «Metel Ožegović» za Valentinovo svojim korisnicima pripremila akciju Stihovi na dar. Odabrani ljubavni stihovi proslavljenih, ali i neafirmiranih pjesnika bili su ponuđeni onima koji su taj dan došli na Odjel za mlade i Odjel za odrasle.

Prikladno upakirani, pobudili su znatiželju, osvježili sjećanja, izmamili osmijeh. Stihovi su čitani s uzbuđenjem, odmah nakon izvlačenja – kao da se radi o osobnoj poruci – čitani su u paru, potajice, neki su odmah zgurani u torbu, nezainteresirano, a onda bi se odmatali na izlazu, radoznalost se obuzdavala do semafora, do kuće… Stihovi su se mogli proslijediti i dalje – pa ipak je Valentinovo dan za darivanje.

Znate li tko je napisao Najkraću ljubavnu pjesmu?

René Matoušek. Glasi: DA! I ovog je trena čitanost stihova povećana. Cilj je postignut!

Primjeri dobre prakse Pričam ti priču Klaudija Ladan klaudija@gkvk.hr Povodom Svjetskog dana pripovijedanja, koji se ove godine po prvi put obilježava u Hrvatskoj, Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci organizirala je 20. ožujka druženje pod nazivom Pričam ti priču. Naime ta međunarodna manifestacija posvećena usmenom pripovijedanju zadobila je svoj konačni oblik 2003. godine, a od tada se obilježava u više od 25 zemalja na svim kontinentima. Svake se godine u dogovoru sa sudionicima odabire tematski okvir priča uz koje se proslavlja taj dan. Nakon ptica, mostova, Mjeseca i snova, ove su godine na red došli susjedi.

Knjižničari Dječje knjižnice mira pozvali su u goste bake i djedove, naše najbliže susjede bogate prošlosti, koji su najmlađim članovima Knjižnice pripovijedali o svome djetinjstvu. Tom prigodom moglo se slušati o zanimljivim dogodovštinama iz vremena bez računala, mobitela i interneta, a kod nekih čak i bez struje. Bilo je to vrijeme prisnijeg druženja djece i odraslih, kada se prijatelji nisu tražili na daljinu pomoću nevidljivih računalnih veza.

Sudionici ovog ugodnog druženja bili su, među ostalima, i učenici prvih razreda i njihove učiteljice. Naši su dragi pripovjedači sa sobom ponijeli i svoje igračke iz djetinjstva, što je posebno obradovalo najmlađe, izazvavši u njima kako čuđenje tako i divljenje. Kako su neke od igračaka bile starije od 70 godina, potaknule su najmlađe da se upitaju koliko dugo traju njihove igračke i koliko su im one zapravo važne.

Bake pričaju prvašima

Ovim druženjem željeli smo im ukazati kako su sretni jer žive u vremenu kada knjige nisu luksuz i kako sve činimo da bi im one bile što dostupnije. Upoznali smo ih s vremenom kada su se priče prenosile usmeno, dakle prije nego je izumljeno pismo, kao i s vremenom nakon pojave prvih pisama. Naučili su kako je važno posjedovati određena znanja, ali i da mnogo toga dobivamo kroz razgovor s drugima. Mnoštvo zanimljivih priča nalazi se u našoj neposrednoj blizini – samo se trebamo osvrnuti, budno promatrati i pozorno slušati.zainteresirane da nam se jave sa svojim prijedlozima i idejama.

(A. S.) 19

Pišem pismo, tinta mi se proli Zorka Renić zorkarenic@gmail.com

U povodu Svjetskog dana pisanja pisama, 11. svibnja, u školskoj knjižnici Medicinske i Komercijalne i trgovačke škole Bjelovar održana je radionica oblikovanja pisma. Najvažniji odgojni, obrazovni i funkcionalni ciljevi bili su produbljivanje znanja o pismu kao sredstvu pisane komunikacije, stvaranje navike pisanog izražavanja, razvijanje vještine pisanja i razmišljanja te razvijanje svijesti o vrijednosti norma hrvatskoga standardnog jezika.

Učenici su dobili zadatak oblikovati jedno osobno pismo i u njemu primatelju prenijeti svoje tople želje. Primatelji su bili osobe koje na neki način sudjeluju u životu škole, a na njihove adrese uglavnom pristižu samo službeni dopisi. Stoga smo ih ovim pismima željeli iznenaditi.

Posebnu pažnju posvetili smo oblikovanju omotnica koje smo za ovu priliku sami dizajnirali. Kao glazbena podloga poslužila nam je pjesma Pišem pismo, tinta mi se proli u izvedbi Tamare Obrovac.

Tatjana Kreštan tatjana71@yahoo.com U današnje je vrijeme pisanje pisama zaboravljena i izgubljena vještina. Suvremene tehnologije (sms-poruke, emailovi) sve više potiskuju oblikovanje i slanje pisama klasičnom poštom. Moderni načini komunikacije poništavaju prisnost i toplinu koja se mogla osjetiti u starinskom dopisivanju. Mlađe osobe, pogotovo tinejdžeri, sklone su upotrebi modernih oblika komunikacije, što dovodi do nestanka vještine oblikovanja pisma.

Prigodom pisanja pisma valja imati na umu njegovu strukturu, glavne elemente, slijed, oblikovanje i razradu misli te pravopisnu normu standardnoga jezika.

Knjižnična naprtnjača školske knjižnice Josip Rihtarić info@josiprihtaric.iz.hr

u isto vrijeme, svatko u svoje vrijeme, jedan drugomu… i da porazgovaraju o pročitanomu. Omogućili smo roditeljima da ne prihvate akciju, no, srećom, svi su se složili s njom. Budući da smo predvidjeli da učenici po povratku naprtnjače u školu ispričaju o svojim dojmovima, zamolili smo roditelje neka nastoje svakako afirmativno komentirati tekstove knjiga, kako svom djetetu ne bi stvorili neugodnost u školi.

Učenici su se izmjenjivali tako što su naprtnjaču ponijeli u petak, a vratili su ju u srijedu. Neki su dojmove zapisali, a neki ispisali i zalijepili. I tu su imali potpunu slobodu, uz uvjet da nešto ipak napišu. Za naprtnjaču sam odabrao deset knjiga iz različitih skupina. Na taj način htio sam skrenuti učenicima i roditeljima pozornost na to da školska knjižnica nije samo mjesto za posudbu lektirnih knjiga već da u njoj mogu pronaći i knjige za provođenje slobodnog vremena i drugih područja vezanih uz sve nastavne predmete, kao i beletristiku izvan lektire. Nažalost, zbog manjkavog financiranja školskih knjižnica nisam im mogao ponuditi i CD ili DVD, kao što je učinila kolegica Vižintin.

Bilo je više komentara roditelja kako je tih nekoliko dana bilo prekratko da bi pročitali sve te knjige. Međutim i nije mi bila namjera omogućiti im da pročitaju sve knjige, već ih zaintrigirati da dođu u školsku knjižnicu ili odu u gradsku knjižnicu te počnu redovito posuđivati i čitati knjige, ako ne zbog sebe, onda barem zbog svoje djece.

Kad je naprtnjača počela odlaziti u posjet obiteljima, ispočetka nisam primijetio povećan interes za posudbom izvanlektirnih knjiga. Međutim pri kraju ciklusa, kad je već većina učenika ugostila svoj ruksak – što im je petkom pružalo iznimno zadovoljstvo, ako bi ga mogli

Učenici najbezbolnije svladavaju tehniku čitanja vježbom, čitanjem tekstova. Kako bi se opetovano rado vraćali čitanju, jako je važno da se nakon pročitane cjeline osjećaju ugodno, da im tekst koji su pročitali bude zanimljiv i da stvori estetsku ugodu. Podjednako je važno da se tijekom čitanja osjećaju ugodno i sigurno. Prostor u kojemu čitaju treba biti lijep i udoban. Ništa im ne smije odvlačiti pozornost od čitanja. Sve do puberteta učenici najviše navika usvajaju imitiranjem roditelja, a roditelji su im uzor kojemu vjeruju bez zadrške, pa nema boljeg poticaja za čitanje od toga da stalno gledaju roditelje kako čitaju.

Potaknut primjerom kolegice Marijance Ajše Vižintin koja je svoj projekt predstavila na Kongresu slovenskih školskih knjižničara u Radencima 2008. godine, zajedno s razrednicom 3.b razreda Renatom Maltar Novak poslali smo na put knjižničnu naprtnjaču s deset knjiga iz školske knjižnice i jednom bilježnicom za upisivanje dojmova.

Učiteljica je najavila planiranu aktivnost kako bi senzibilizirala učenike i kako bi oni prenijeli glas roditeljima. Sazvala je roditeljski sastanak i uz poziv im poslala letak u kojem su obaviješteni o kakvoj se aktivnosti radi.

Na roditeljskom sastanku roditeljima smo ukazali koliko je važno da učenici i dalje vježbaju čitanje te da je u tomu njihova uloga nezamjenjiva. Iskazali smo razumijevanje za to što mnogi od njih imaju zahtjevne poslove, radno vrijeme i obveze, ali smo preporučili da preuzmu ovu obvezu na samo nekoliko dana, tako da od petka do utorka barem 30 minuta u obitelji čitaju na bilo koji način – svi 20

ponijeti kući – polako se počeo povećavati broj posudbi određenih nelektirnih knjiga.

No primijetio sam da su i učenici ostalih triju trećih razreda počeli posuđivati knjige koje do tada uglavnom nisu posuđivali. Time je još jednom dokazano koliko je značajna vršnjačka preporuka. K tomu, premda je naprtnjača kolala samo unutar jednog trećeg razreda, informacije su se proširile i među drugim učenicima.

Nažalost, na kraju školske godine, kad budem napravio završnu statistiku posudbi, time će se smanjiti efekt povećanog čitanja jednog trećeg razreda u odnosu na ostale treće razrede zahvaljujući knjižničnoj naprtnjači. No kako su djeca na dobitku, to i nije tako loše.

Ono što me naročito obradovalo na kraju ovih aktivnosti jest nešto što nisam naveo kao cilj aktivnosti ili očekivanja. Odnos s učenicima tog razreda postao je mnogo prijateljskiji, ugodniji. Osjećam da sad više cijene moj posao školskog knjižničara.

Ravnatelj škole, učitelji i roditelji akciju su pohvalili, bili su njome oduševljeni. Učenici su rado prihvatili jednu novu aktivnost i u njoj su iskreno uživali. Veliko zadovoljstvo bilo im je fotografiranje i intervju koji su s njima napravili novinari lokalnog tjednika, a koje nismo

zvali, već su sami prepoznali zanimljiv događaj. Učenici su se osjećali ponosnima i važnima. Zbog djece bismo akciju trebali nastaviti i idućih godina, ako ne ponavljanjem naprtnjače, onda nekim drugim aktivnostima kojima bi ih se i dalje poticalo na čitanje radi usavršavanja tehnike čitanja i razvijanja navike uživanja u čitanju.

Detalje o projektu možete pročitati na repozitoriju školskoknjižničarskih radova na adresi www.knjiznicari. hr.

Nažalost, samo povremeno financiranje školskih knjižnica iznosima koji ni približno ne odgovaraju onima propisanim Standardom onemogućava izgradnju knjižnične zbirke primjerene za školsku knjižnicu, pa i za organiziranje ovakvih aktivnosti. K tomu, bez riješenog sustavnog financiranja školskih knjižnica dolazimo do apsurdne situacije – poticanjem čitanja dolazi do povećane posudbe, a time i do trošenja knjiga te potrebe za povećanim otpisom nehigijenskih knjiga. Nadam se da bi ovakve akcije, ako ih budem uspio i znao prezentirati na adekvatan način nadležnima, mogle potaknuti nadležne da nama, školskim knjižničarima, omoguće da radimo svoj posao – izgrađujemo knjižničnu zbirku za svoje korisnike.

AKTUALNO Booksin knjižni klub Vanja Pavlović vanja.booksa@gmail.com

informacijama o svim kulturnim događanjima u Zagrebu i okolici, pristup klupskoj čitaonici, besplatan internet i mogućnost druženja s drugim posjetiteljima Kluba koji dijele zajednički interes prema knjizi i čitanju.

U pet godina rada Booksa je ugostila preko stotinu poznatih književnika i književnica iz zemlje i svijeta, ali i one koji se tek probijaju na scenu dajući im priliku za prvo predstavljanje publici. S tim je ciljem pokrenut festival Revija malih književnosti na kojemu domaća publika upoznaje mlade, ali renomirane književnike iz regije, a Booksina radionica kreativnog pisanja koju vodi Zoran Ferić iz svojih je klupa lansirala zavidan broj novih proznih imena domaće književne scene.

Upravo je završen projekt Pere Kvesića Feniks 451 kojim se željelo ukazati na tretman knjige u društvu. Izabravši Booksu kao jedino prodajno mjesto reizdanja svoje knjige Uvod u Peru K., još je jednom dokazao da Booksa zna kako s knjigama (http://www.booksa.hr/vijesti/proza/1584).

A što će s knjigama biti u budućnosti, pitanje je kojim se bavi netom pokrenuta serija predavanja, tribina i javnih čitanja pod nazivom Budućnost knjige u digitalnom dobu

U širem centru Zagreba, u Martićevoj ulici, nalazi se književni klub Booksa. U svijetu poznat koncept book cafea u Booksi je nadograđen bogatim klupskim programom koji uključuje književne večeri, promocije, razgovore s književnicima, književne festivale i ine manifestacije kulturnog karaktera. Booksa je osmislila i pokrenula iznimno popularan Pub kviz koji se igrao pune dvije godine svaki petak u večernjim satima.

U prostorijama Bookse redovito se okupljaju interesne čitateljske grupe, kao naprimjer srednjoškolci, koji svake subote s profesoricom Jasnom Vuljević raspravljaju o raznim knjigama koje im se nađu “na tapeti“ ili intervjuiraju pisce. Više o Booksinom Book Clubu možete pronaći na http://www.booksa.hr/vijesti/za-djecu/1176.

Klub radi samo za članove, što mogu postati svi zainteresirani pojedinci. Članstvo se ostvaruje plaćanjem simbolične članarine koja, osim ugodnog ambijenta, članovima omogućuje pristup svim informacijama iz svijeta knjige, 21

Radionica kreativnog pisanja Zorana Ferića

(http://www.booksa.hr/vijesti/ostalo/1497) koju Booksa organizira u suradnji s net-klubom Mama i koja će pokušati odgovoriti na pitanja poput: mijenja li se medij knjige u digitalnom dobu i na koji način, hoće li i u budućnosti razvoj knjige određivati tiskana knjiga, koliko su oštre gra-

nice izmedu knjiške i internetske književnosti i, konačno, koliko digitalni oblik knjige mijenja naše čitateljske navike i koncept knjige?

Uz poziv da i osobno svratite do Bookse, više o nama možete saznati na www.booksa.hr.

Svjetska digitalna knjižnica Ivana Sudarević isudarev@ffzg.hr

rane knjige, časopisi, rukopisi, karte, fotografije i drugi slikovni materijali te audio- i videozapisi, a trenutno su, s barem jednim digitaliziranim predmetom, zastupljene sve zemlje članice UNESCO-a. Predmeti su organizirani i pretraživi po mjestu, vremenu, temi, vrsti predmeta i institucijama.

Ulaz (portal!) te knjižnice osmišljen je kao početak putovanja kroz vrijeme svijetom digitaliziranog kulturnog nasljeđa. Središnji i glavni dio početne mrežne stranice knjižnice zauzima karta svijeta podijeljena na devet geokulturalnih područja: Sjeverna Amerika, Latinska Amerika i Karibi, Europa, Afrika, srednjoistočna i sjeverna Afrika, centralna i južna Azija, istočna Azija, jugoistočna Azija te Oceanija i Tihi ocean, a ispod karte proteže se vremenska lenta koja obuhvaća razdoblje od 8000. godine pr. Kr. do danas. Određivanjem i ograničavanjem vremenskog razdoblja na lenti korisnik interaktivno mi-

Svjetska digitalna knjižnica otvorila je svoja “vrata” javnosti 21. travnja 2009. godine na mrežnoj stranici http:// www.wdl.org kao višejezično internetsko okruženje za pristup značajnoj kulturnoj građi širom svijeta. U razvoju ove knjižnice glavnu je ulogu imao tim Američke kongresne knjižnice uz partnerstvo mnogih institucija iz različitih zemalja i potporu UNESCO-a te financijsku pomoć brojnih tvrtki i privatnih fondacija. Tim su projektom željeli osvijestiti i promovirati međunarodno i međukulturalno razumijevanje, povećati opseg kulturnog sadržaja na internetu koji ne potječe iz engleskog govornog područja ili zemalja Zapada te pružiti pristup tim izvorima što širem krugu korisnika.

U Svjetskoj digitalnoj knjižnici građu čine digitalizi22

AKTUALNO

jenja “sliku” svijeta na kojoj su mu ponuđeni fragmenti odabranog vremena i prostora. Nakon odabira jednog geografskog područja moguće je preciznije pretraživanje građe odabirom neke od kategorija: država, tema, vrsta građe ili institucija.

Pravo se tek bogatstvo Svjetske digitalne knjižnice otkriva odabirom i pregledom pojedinog predmeta. Za svaki je predmet naveden niz informacija: naziv/naslov, stvaralac/autor, mjesto i datum nastanka/publiciranja, jezik, izvorni naziv, geografska, vremenska, tematska i (dodatna) predmetna odrednica/ključne riječi, vrsta predmeta, fizički opis (broj stranica, dimenzije i sl.), zbirka, institucija te vanjski izvor informacija o predmetu. Također, uz svaki je predmet i opis koji obuhvaća ne samo sâm predmet već i njegov vremenski, umjetnički, geografski ili politički kontekst. Tako se naprimjer za predmet ‘Ezopove basne’ – digitalizirana knjiga iz 1479. godine – opisuje

ne samo izgled knjige već i umjetnički opis ilustracija, a opis upotpunjavaju natuknice o izdavačkoj povijesti Ezopovih basni, ponešto o Ezopovu životu te riječ-dvije o samim pričama.

No osim općih informacija koje se mogu pročitati o predmetu, pravi užitak pruža interaktivno pregledavanje skeniranog predmeta na slikama visoke kvalitete. Na primjeru već spomenutih ‘Ezopovih basni’ svaku je stranicu knjige (i ne samo stranice nego i hrbat i korice) moguće pregledati i uvećati, sačuvati na lokalnom računalu u TIFF-formatu, a u PDF-formatu moguće je sačuvati cijelu knjigu. Uz pojedine predmete dostupan je i videozapis intervjua s kustosom koji dodatno stručno opisuje djelo/ predmet. Usto je svaki predmet povezan s nekoliko sličnih predmeta, a podatak o datumu zadnje izmjene daje naslutiti da će se trenutno uglavnom šture informacije vjerojatno s vremenom nadopunjavati.

Informativno-edukativni paket za novorođenčad i njihove roditelje Novi projekt HČD-a Hrvatsko čitateljsko društvo, potaknuto izuzetno pozitivnim rezultatima projekta “Čitajmo im od najranije dobi“ (http:// www.hcd.hr/?sel=68), odlučilo se za još aktivniji i izravniji pristup poticanja i promoviranja važnosti čitanja djeci od prvih dana njihovog života. Stoga smo u suradnji s udrugom RODA – Roditelji u akciji osmislili poklon-paket s promotivnim materijalima koji bismo darovali roditeljima još u rodilištu. Paket bi sadržavao jednostavnim jezikom pisan informativni letak o potrebi čitanja djeci od najranije dobi i anotirani popis najkvalitetnijih slikovnica objavljenih u Hrvatskoj u proteklih nekoliko godina. Kako su kao partneri u projektu predviđene i gradske knjižnice, svaki bi roditelj dobio i besplatnu člansku iskaznicu u najbližoj knjižnici, a pojedini sponzori iz nakladničke djelatnosti osigurali bi po jednu slikovnicu. U paket bi se priložio i anotirani popis objavljene građe iz područja psihologije i odgoja djeteta. Na taj bi se način pokušalo motivirati roditelje na rane i redovite odlaske u knjižnicu kako bi im ta ustanova postala prvo mjesto za pristup potrebnim informacijama. Naravno, i dijete bi tim odlascima od najranijih dana steklo dobru naviku odla-

ska u knjižnicu, koju bi doživljavalo kao mjesto gdje može kvalitetno provoditi svoje slobodno vrijeme, upoznavati nove prijatelje i razmjenjivati iskustva.

Budući da udruga RODA (http://www.roda.hr) ima za cilj razvoj odgovornog roditeljstva, njezini su članovi izradili letak Ne! Po guzi! koji sadrži osnovne savjete o odgoju djeteta i koji upozorava roditelje na štetnost tjelesnog kažnjavanja djece. U paketu bi se, pored već navedenih materijala, svakako našao i taj, kao i promotivni letak o udruzi RODA i HČD-u.

Gradovi u kojima će se ove godine provesti projekt su Osijek, Zadar i Karlovac, a početak realizacije projekta planira se za rujan 2009. godine, i to od 7. do 13. rujna, budući da je 8. rujna Međunarodni dan pismenosti. Ovisno o mogućnostima, ponajprije financijskim, projekt bismo željeli nastaviti u Mjesecu knjige (od 15. listopada do 15. studenoga), a daljnji je plan da podjela ovih paketa postane trajna praksa u rodilištima ne samo u spomenutim trima gradovima nego i u cijeloj državi.

(A. S.)

23

16. europska konferencija o čitanju 19. – 22. srpnja 2009., Braga, Portugal

Otkrivajući svjetove pismenosti glavna je tema skorašnje 16. europske konferencije o čitanju.

Kao i uvijek, bit će obrađeno i mnoštvo podtema poput predškolske i rane pismenosti, višejezične i višekulturalne pismenosti, pismenosti i demokracije, škola u kojima raste pismenost, čitanja i pisanja za kritičko mišljenje itd., i to kroz različite oblike rada: izlaganja, simpozije, radionice, prezentacije postera i okrugle stolove.

Prvo izlaganje održat će dr. Teresa Calçada, koordi-

natorica Mreže školskih knjižnica pri portugalskom Ministarstvu obrazovanja. Sljedeći glavni izlagač bit će Jacques Fijalkow iz Francuske (Sveučilište Toulouse-le Mirail), a konferencija će završiti izlaganjem Kris Gutiérrez (SAD) s Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu, koja je ujedno i savjetnica za obrazovanje u kampanji predsjednika SAD-a Obame.

Službena je mrežna stranica Konferencije www.littera-apl.org/conference. (A. S.)

Svjetski knjižničarski i informacijski kongres i 75. konferencija IFLA-e Knjižnice oblikuju budućnost: graditi na kulturnom nasljeđu / Libraries create futures: Building on Cultural heritage 23. – 27. kolovoza 2009., Milano, Italija Skupština i kongres IFLA-e, Međunarodne udruge knjižničarskih društava i institucija, održat će se u Milanu pod domaćinstvom Udruge talijanskih knjižnica. Italija je izabrana slijedom napora talijanskih knjižničara te zbog idealnog geografskog položaja koji spaja različite kulture i civilizacije s triju kontinenata.

Pozivi za sudjelovanje dostupni su na adresi http:// www.ifla.org/IV/ifla75/call-papers-en.htm, a informacije o svim tematskim pretkonferencijama na adresi http:// www.ifla.org/IV/ifla75/satellite-en.htm. Program konfe-

rencije nalazi se na adresi http://www.ifla.org/IV/ifla75/ Summary_ Programme_v.1.pdf.

Sve informacije o skupštini i kongresu mogu se naći na adresi http://www.ifla.org/IV/ifla75/ index.htm.

Hrvatsko knjižničarsko društvo i Zagrebačko knjižničarsko društvo organiziraju odlazak na skupštinu, a detaljnije informacije potražite na adresi http://www. hkdrustvo.hr/hr/novosti/odabrana_novost/318/?target=http://hkdrustvo.hr/.

(I. F.)

24

PROČITALI SMO ZA VAS Prikaz slikovnice za učenike s teškoćama Šuma Striborova / jezično prilagodila Franca Puškarić; ilustrirala Đurđa Guštin. Karlovac: Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić”, 2009.

gano za čitanje koje predstavlja jezičnu prilagodbu teksta s ciljem olakšavanja čitanja i razumijevanja višestruko je korisno za učenike s posebnim potrebama jer im pruža mogućnost za poboljšanje temeljnih sposobnosti u čitanju i pisanju, omogućuje sudjelovanje u radu, razvijanje samopouzdanja, dostupnost kulturi i informacijama.

Takva literatura naročito koristi učitelju praktičaru koji radi u razrednom odjelu s integriranim učenicima s posebnim potrebama. Primjena građe lagane za čitanje doprinosi individualizaciji u nastavnom procesu. Bilo bi korisno kada bi se bar neka lektirna djela prilagodila kako bi nastavni proces bio uspješniji, na obostarno zadovoljstvo učenika i učitelja.

Vidljiva je primjena ove slikovnice i u školi za odrasle.

Odrasli kandidati koji su igrom sudbine (ili čega drugog) postali učenici u neuobičajenim godinama svakako trebaju takvu literaturu kako bi njihovo napredovanje bilo vidljivije, čime bi razvijali samopouzdanje i tako dobivali motivaciju za rad. Prilagođeni tekst omogućio bi im lakše razumijevanje i brže dolaženje do informacija. Zato ova slikovnica dobiva na važnosti ne samo u specijaliziranim ustanovama za djecu s posebnim potrebama već i u redovnoj osnovnoj i srednjoj školi, kao i u školi za odrasle.

Bogdanka Conjar bconjar@net.hr Ove je godine u nakladništvu Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” Karlovac izašla slikovnica Ivane BrlićMažuranić Šuma Striborova namijenjena učenicima s teškoćama. Cilj je ovog projekta približiti književno djelo i literaturu općenito te osigurati dostupnost informacija u tiskanom obliku, čitanje s razumijevanjem te poboljšanje kvalitete života, čime se zadovoljava pravo na pismenost svakog pojedinca.

Prije samog tiskanja slikovnica je “testirana” u gradskim i prigradskim školama, a rezultati su vrlo pozitivni.

Oblikovana je prema IFLA-inim smjernicama za građu laganu za čitanje: riječi u rečenici razumljive su i kratke, frekventne; rečenice označavaju samo jednu radnju, a događaji se nižu logično i kronološki; slova su većeg fonta (Ariel, 18), a prored dvostruko veći od uobičajenog.

Posebno važnu ulogu u štivu takve vrste imaju ilustracije koje povećavaju razumijevanje i pojašnjavaju poruku jer su konkretne i zorne, a nisu prešarene.

Ova slikovnica crtežom i riječju donosi poznatu bajku Ivane Brlić-Mažuranić na 23 stranice koje su koncipirane tako da je na lijevoj strani ilustracija, a na desnoj prilagođeni tekst koji donosi po jedan važan događaj na svakoj stranici. Iznad teksta, kao traka koja povezuje cjelokupnu bajku, provlači se na svim stranicama ilustracija Domaćih, a u desnom donjem uglu izvučen je detalj iz cijele ilustracije koji predstavlja najvažniju pojedinost opisanog događaja. Tako je npr. na 1. stranici istaknut panj iz kojeg je izašla guja. Stranice su označene iznad teksta crvenom bojom i znatno su uvećane u odnosu na font slova. Zanimljiv je prikaz dijaloga. Svaka rečenica koju izgovara pojedini lik označena je crticom ispred. Ako lik izgovara dvije rečenice, one su napisane jedna ispod druge i svaka je označena crticom ispred.

Prema dosadašnjim informacijama, to je prva takva knjiga prilagođena prema IFLA-inim smjernicama za građu laganu za čitanje u Republici Hrvatskoj, a rezultat je zajedničkog rada defektologinja France Puškarić, koja je jezično prilagodila tekst, i Đurđe Guštin, ilustratorice.

Obje su autorice djelatnice Centra za odgoj i obrazovanje u Karlovcu.

U vrijeme kad se nastoji učenike s posebnim potrebama što više integrirati u redovnu nastavu, zanimljivo je promišljati ulogu građe lagane za čitanje u svakodnevnom radu učitelja u osnovnoj i srednjoj školi. Štivo la-

Napomena: slikovnica se može naručiti, tj. kupiti u tajništvu Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” u Karlovcu (tel: 047/412-377).

Primjer ilustracije iz slikovnice

25

26

Postanite član/članica Hrvatskoga čitateljskog društva!

Ispunite i pošaljite/faksirajte nam odgovarajuću pristupnicu (za fizičke ili pravne osobe). Po primitku pravilno ispunjene pristupnice poslat ćemo Vam opću uplatnicu (30,00 kuna). Vaše članstvo počinje s danom primitka uplate i traje godinu dana. Pristupnicu je moguće ispuniti i na mrežnim stranicama Društva: www.hcd.hr

HRVATSKO ČITATELJSKO DRUŠTVO, Filozoski fakultet, Lorenza Jägera 9, 31 000 Osijek : www.hcd.hr : Tel. 031 484 689, 031 484 690 : Faks: 031 212 514 : e-pošta: hcd@hcd.hr

Članska pristupnica za FIZIČKE osobe (samo za nove članove) Ime i prezime: _______________________________________ Ustanova: ____________________________________ Adresa (ulica, br., poštanski br., mjesto): _______________________________________________________________ Tel: __________________ Faks: ________________________ E-pošta: _____________________________________ Zvanje i zanimanje: _______________________________________________________________________________ Datum: _______________ Potpis: ___________________________________________________________________

HRVATSKO ČITATELJSKO DRUŠTVO, Filozoski fakultet, Lorenza Jägera 9, 31 000 Osijek : www.hcd.hr : Tel. 031 484 689, 031 484 690 : Faks: 031 212 514 : e-pošta: hcd@hcd.hr

Članska pristupnica za PRAVNE osobe (samo za nove članove) Ustanova: _____________ Matični broj: ___________ Ime i prezime kontakt-osobe: __________________________ Adresa (ulica, br., poštanski br., mjesto): _______________________________________________________________ Tel: __________________ Faks: _________________ E-pošta: ___________________________________________ Zvanje i zanimanje: _____________________________ Datum: ____________________________________________ Potpis: __________________________________________________________________________________________

Hrvatsko čitateljsko društvo :: Filozofski fakultet, Lorenza Jägera 9, 31000 Osijek, Hrvatska :: URL: http://www.hcd.hr :: E-pošta: hcd@hcd.hr

:: Tel: 031/484-689 :: Faks: 031/212-514 s naznakom ‘za Hrvatsko čitateljsko društvo’ :: Žiro-račun: 2393000-1102162281:: MB: 1338137

Napomena uredništva: Sljedeći broj Hrčka izlazi u prosincu 2009. godine. Molimo suradnike da priloge za HRČAK šalju elektroničkom poštom na adresu: hcd@hcd.hr ili ana.sudarevic@yahoo.ca ili na disketi, u .doc formatu, na adresu: Hrvatsko čitateljsko društvo, c/o Filozofski fakultet, Lorenza Jägera 9, 31 000 Osijek.

27

Osijek >> Hrvatsko Ä?itateljsko druĹĄtvo Tisak: TIPOMAT d.o.o.

Naklada: 300 primjeraka