Hrčak_57_58_2019

Page 1

ISSN 1331-8454

Tematski broj Pismenost i učenje za održivi razvoj

48-49

57-58

rujan 2019.

57-58 HČD >> Hrvatsko čitateljsko društvo

CroRA >> Croatian Reading Association


SADRŽAJ TEMA BROJA

Hrčak - Glasilo Hrvatskoga čitateljskog društva, br. 57-58, rujan 2019. Zagreb, 6. rujna 2019. Posebna tema broja: Pismenost i učenje za održivi razvoj: izlaganja sa stručnog skupa

Sadržaj: Riječ urednice .............................................................................................................................................................................. 2 Tema broja Vladimir Lay: Pismenost za održivost .......................................................................................................................................... 3 Susanne Brandt: Budućnost počinje pitanjima: knjige, slike i pjesme prate djecu u obrazovanju za održivu budućnost .......... 5 Nikolina Bošnjak: Zelena pismenost u kontekstu obrazovanja i stjecanja praktičnih znanja djece ............................................. 7 Jelena Puđak: Klimatska stabilnost kao preduvjet održivosti .......................................................................................................10 Božica Dragaš: Uloga zelenih knjižnica u jačanju svijesti o održivom razvoju društva ............................................................... 11 Ivana Zanze: Društveno poduzetništvo u svrhu održivog razvoja................................................................................................. 13 Događanja Srđan Lukačević: Bibliocikliranje Osijek – Čepin 2019. ............................................................................................................. 14 Sonja Šimić: Obilježavanje 6. rođendana kampanje Čitaj mi! u Vinkovcima ............................................................................. 15 Grozdana Ribičić: Marina Meić na svjetskoj listi Top 30 mladih ljudi ispod 30 godina ............................................................ 16 Davorka Semenić-Premec: Prva godina Federacije europskih društava za promicanje pismenosti (FELA) ............................... 17 Tematski osvrti Blaženka Peradenić-Kotur, Ivana Kežić Pucketić: Službene publikacije u zelenom knjižničarstvu ............................................. 18 Marina Gabelica: Lektira u začaranom krugu............................................................................................................................... 19 Praksa, ideje, inicijative Jelena Crnek: ERASMUS+ projekt Priručnik za neodlučne, posrnule i loše čitatelje ................................................................... 2 2 Jelena Šaban, Sanja Šušnjara Rajić, Goranka Braim Vlahović: Zelene školske knjižnice i održivi razvoj ................................... 25 Marina Meić: InterCap – suradnjom udruga i sveučilišta do održivog razvoja ............................................................................ 27 Aktualno Davorka Semenić-Premec: Dobra dječja knjiga – razgovor s ilustratorom Axelom Schefflerom povodom 20. rođendana Grubzona .............................................................................................................................................................. 28 Ana Sudarević: O čitanju okom spisateljice – razgovor s Nadom Mihoković-Kumrić ................................................................ 3 0 Davorka Semenić-Premec: Projekt Knjige naših ulica ................................................................................................................ 3 3 Antonija Grgeč: Sustavi za izradu personaliziranih preporuka za čitanje .................................................................................. 3 4 Pročitali smo za vas. Lorena Čačković: Izazovi čitanja : rasprave i ogledi iz novije hrvatske književnosti / Mario Kolar .......................................... 36 Ljiljana Sabljak: Literarna biblioterapija u nastavi književnosti : sveučilišni priručnik za nastavnike / Rona Bušljeta, Davor Piskač ....................................................................................................................................................... 37 Karolina Zlatar Radigović: Upomoć, pročitali smo knjigu! : klinički pojmovnik kritičkog čitanja / Luka Ostojić ....................... 3 8

Urednica: Kristina Čunović Uredništvo: Ana Sudarević, dr. sc. Ivanka Stričević, dr. sc. Drahomira Cupar, mr. sc. Alka Stropnik, Snježana Berak Lektura: Svjetlana Basara Prijevod: Davorka Semenić-Premec Prijelom i oblikovanje: Ana Vine Tisak: KB color, Bjelovar Sjedište HČD-a: Narodna knjižnica Petar Preradović, Trg Eugena Kvaternika 11, 43000 Bjelovar Tel./faks: 043 243 624; 043 244 447; e-pošta: hcd@hcd.hr; URL: http://www.hcd.hr

Tiskanje ovog broja Hrčka financijski je poduprlo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Stavovi autora izneseni u prilozima nisu stavovi uredništva.

1


RIJEČ UREDNICE TEMA BROJA

TEMA BROJA

TEMA BROJA:

Riječ urednice Dragi članovi, pred vama je novi tematski broj Hrčka koji vežemo uz stručni skup čija je tema Pismenost i učenje za održivi razvoj kako bismo podsjetili na Program globalnog razvoja održivog razvoja za razdoblje do 2030. (Agenda 2030). Glavni aspekti koji se zagovaraju Agendom 2030 su osiguranje pristupa informacijama i zaštita temeljnih sloboda u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim sporazumima, očuvanje kulturne baštine, opća pismenost, učenje i obrazovanje te dostupnost i korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije.

Organizacijom skupa Hrvatsko čitateljsko društvo promoviralo je načela održivog razvoja, educiralo dionike o mogućnostima njihove praktične primjene te pozvalo na okupljanje i zajedničko djelovanje u promišljanju i provedbi održivog razvoja u zajednici. Pozivamo vas da i dalje šaljete priloge i primjere dobre prakse iz područja pismenosti jer ih sve možemo objaviti, bilo u elektroničkom informacijskom servisu e-Biltenu ili na tiskanim stranicama Hrčka. Podsjećam da su u digitalnom obliku dostupni svi brojevi Hrčka na mrežnim stranicama Društva. Ugodno čitanje! Urednica

Pismenost za održivost Prof. dr. sc. Vladimir Lay lay.vladimir88@gmail.com Što je to pismenost za održivost? Jeste li se do sada susreli s tim pojmom? „Pismenost za održivost“ – zvuči li vam to poznato i razumljivo? Možda i ne. Sa sociologijskog motrišta ne bi se moglo reći da se ovaj pojam već uvriježio u svakodnevnoj upotrebi. Ako je tako, osnovni razlog je u tome što se teorijski koncept održivog razvoja, čija je vrijednosna okosnica pojam „održivost“, nije afirmirao u tkivu svakodnevnog suvremenog života.

(npr. nasilan) može biti i neki oblik društvenog ponašanja i djelovanja pojedinca ili neke grupe. Pojam „održivost“ nosivi je pojam koncepta održivog razvoja. Ovaj pojam prvi put upotrijebila je znanstvenica Barbara Ward na ekološkoj konferenciji u SAD-u 1968. g. Prva konferencija UN-a o zaštiti okoliša održala se u Stockholmu 1972. g. Održivi razvoj se, pomalo nejasno, u početku definira kao „razvoj koji izlazi u susret potrebama sadašnjih generacija bez kompromisa po mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe“. Godine 1991. održivi razvoj nešto je jasnije definiran kao „proces unapređenja kvalitete življenja koji se odvija u okvirima nosivog kapaciteta eko-sustava“. Na konferenciji UN-a 1992. g. u Rio de Janeiru koncept održivog razvoja ustoličen je kao stožerni i postao je temeljno načelo svjetskog pokreta za zaštitu okoliša. Razvoj i organizacija ukupnog života ljudske rase dovedeni su u odnos s prirodnim osnovama življenja. Ako razvoj i u njemu implicirana tehnologija ugrožavaju nosive kapacitete ekosustava, ako se smanjuje ili čak uništava kvaliteta prirodne osnove života, takav razvoj je nedvojbeno dugoročno neodrživ! Na tome tragu od prije nekoliko godina promovira se novi pojam i koncept koji u engleskom jeziku glasi degrowth. U nas se počeo promovirati kao „odrast“. Ako bismo htjeli biti avangardni, morali bismo početi koristi i novi pojam „pismenost za odrast“. No, „odrast“ se kao koncept tek afirmira i nije još prevladavajući pojam koji utječe na interpretaciju, a kamoli organizaciju ukupnog života.

Semantika pojmova „pismenost“ i „održivost“

Slika 1: Plakat stručnog skupa HČD-a održanog 6. rujna 2019.

22

Pojam i riječ „pismenost“ ima svoj korijen u latinskoj riječi literatus – učen čovjek. Uzgred, engleska riječ za pismenost je literacy. Pojam „pismenost“ u svojoj osnovi označava umijeće čitanja i pisanja. U moderna vremena njegovo značenje širi se na sposobnosti razumijevanja, spoznavanja, komuniciranja i druge aktivnosti. Tamo negdje od 1950. g. govori se o različitim vrstama funkcionalne pismenosti: informacijskoj, računalnoj, grafičkoj, financijskoj, ekološkoj pa od nedavno i o klimatskoj pismenosti. Što je to funkcionalna pismenost? To je minimalna sposobnost upotrebe pisane komunikacije u cilju snalaženja i djelovanja u društvu. Kao takva predstavlja bitan uvjet za sudjelovanje pojedinca u ekonomiji i politici te u kulturnoj integraciji u društvo. Sadržaje pismenosti sve više proširuju i raznovrsna područja struke i znanosti pa se govori o akademskoj pismenosti, zdravstvenoj pismenosti, pravnoj pismenosti i sl. U tom se općem obzoru problematiziranja održivog razvoja u civilizaciji 21. stoljeća pojavljuju i novi složeni pojmovi kao „klimatska pismenost“, „pismenost za održivost“ i neki drugi. Pojam „održivost“ vezan je za koncept održivog razvoja, a inicijalno je artikuliran od strane znanstvenika prije pola stoljeća. Ovaj pojam sadrži vrijednosni sud, ocjenu koja se kreće u paru održiv-neodrživ (opstat će! – neće opstati! dugoročno gledano). Odnosi se tematski kako na prirodne tako i na društvene sustave i procese, posebno na njihov međuodnos. Temeljna tri predmetna režnja održivosti su ekološki, ekonomski i socijetalni/ socijalni. Ovi režnjevi nalaze se u međusobnim, dinamičkim i stalnim odnosima. Tako govorimo o ekološkoj održivosti nekog sustava ili podsustava prirode. Govori se o ekonomskoj održivosti ili neodrživosti neke gospodarske djelatnosti, grane privrede, poduzeća. Neodrživ

Pojam „pismenost za održivost“ Budući da je sada donekle razgovijetno što je u moderno doba pismenost a što održivost, odgovorimo na pitanje što bi to bila pismenost za održivost. Pogledajmo prethodno kako su definirani pojmovi ekološka pismenost i klimatska pismenost. Fizičar Fritjof Capra definira ekološku pismenost ovako: Ekološka pismenost je razumijevanje razvoja i funkcioniranja ekoloških sustava koji podržavaju mrežu života. Ukupnost i važnost bogatstva ekoloških sustava ne može se shvatiti bez temeljnih znanja iz ekologije kao znanstvene discipline i bez ekološke pismenosti.

3


TEMA BROJA

Klimatska pismenost je opisana zorno u ovom objašnjenju: Klimatski pismena osoba: a. razumije osnovna načela planetarnog klimatskog sustava; b. zna kako doći do znanstveno vjerodostojnih informacija o klimatskim promjenama; c. komunicira o klimi i klimatskim promjenama na adekvatan i razumljiv način i d. sposobna je donijeti utemeljene i odgovorne odluke u vezi s akcijama koje mogu djelovati na klimu u smjeru smanjenja emisija stakleničkih plinova i globalnog zagrijavanja. Dragocjeno je zamijetiti kako se u oba slučaja pismenost definira prije svega kao „razumijevanje“ iza čega eventualno slijede aktivnosti komuniciranja, odlučivanja i djelovanja. Pismenost za održivost je intelektualna i etička sposobnost i umijeće: a.) razumijevanja, te usvajanja „održivosti“ kao vrijednosti, znanja i cilja i b.) djelovanja u korist ekološke, ekonomske i socijalne održivosti Života uopće. Konkretno, riječ je o djelovanju nekog institucionalnog entiteta (društva, države, institucija i organizacija, grupa i pojedinaca) koji radi na reprodukciji života ljudske rase na način unapređenja kvalitete življenja, ali bez ugrožavanja prirodnih osnova življenja. U povijesti čovječanstva vidljivo je da mnogo toga nije bilo vječno održivo. Propalo je Rimsko Carstvo, antička Grčka, feudalizam kao poredak, Treći Reich, SSSR kao država, Jugoslavija kao država i mnogo toga je postalo tek prošlost, povijest. Kelti kao narod danas više ne postoje, pustinjsko pleme afričkih Dogona svedeno je na oko tristo tisuća ljudi, a domorodci Aboridžini opstaju na margini australskog kontinenta. Mnogi mali jezici i kulture izumiru jer izumiru zadnji ljudi koji ih govore i prakticiraju. Sve teče, sve se mijenja. Mijenjanju se organizacijski, tehnologijski i mnogi drugi oblici života ljudske rase. Ali održivost ukupnog Života, i ljudi i svih živih bića, koji se prenosi s generacije na generaciju kao neka štafeta ostaje trajni cilj svih institucionalnih i pojedinačnih aktera današnjeg svijeta. Pismenost za održivost je ljudski alat koji se danas tek počinje razvijati. Zanemaruju ga mnogobrojni pobornici profita i rasta pod svaku cijenu i, svjesno ili nesvjesno, pobornici rastućeg konzumerizma kao prevladavajućeg načina života. Imperativ profita i imperativ stalne, te s time usko povezane rastuće potrošnje, „drmaju“ suvremenom ljudskom, kapitalističkom civilizacijom. Pismenost za održivost je temeljni alat pred čijim razvojem se nalazi moderni svijet, države i društva koji ga čine.

Pismenost za održivost danas još uvijek nije predmet sustavnog djelovanja obrazovnih institucija modernog svijeta. Nisu obrazovani ni kadrovi – edukatori koji bi te oblike pismenosti organizirano, sustavno i sve više širili. Taj alat treba razvijati kroz institucije, kroz obrazovni sustav, kroz škole i fakultete. U tome svoje mjesto kamička u mozaiku zasigurno imaju knjige, knjižnice i knjižničari, svi današnji društveni akteri koji se zalažu za čitanje uopće. Ujedinjeni narodi otprilike svako desetljeće unazad nepunih pola stoljeća izlaze s dokumentima koji zagovaraju liste globalnih ciljeva održivog razvoja za naredne godine. Posljednji takav UN-ov dokument donesen je krajem 2015. g. i nosi naslov Globalni ciljevi održivog razvoja do 2030. godine. Sadrži 17 ciljeva za djelovanje zemalja članica UN-a. Je li sustavni razvoj pismenosti za održivost kao temeljna pretpostavka promjene k trajno održivoj civilizaciji prioritetni cilj ovog dokumenta? Nismo primijetili. Konkretni akteri, programi i materijalna sredstva za ostvarenje ovih načelno dobro definiranih globalnih ciljeva na UN-ovoj razini i na nacionalnim razinama nisu operativno definirani i osigurani. Sve ostaje na razini deklaracije.

Izvori: 1. Lay, V. 1992. Održivi razvitak i društvene promjene – prilozi rekonceptualizaciji današnjeg tipa razvitka. Socijalna ekologija 1/1. 1-18. 2. Lay, V. 2016. Klimatska pismenost: Analiza osnovnih prepreka razvoju i širenju klimatske pismenosti. Socijalna ekologija 1-2/25. 39-52. 3. IUCN; UNEP; WWF. 1991. Caring for the Earth. https:// portals.iucn.org/library/efiles/documents/cfe-003.pdf (pristupljeno 30. svibnja 2019.). 4. Odrast: pojmovnik za novu eru. 2016. Ur. D’Alisa, Giacomo; Demaria, Federico; Kallis, Giorgos. Fraktura – Institut za političku ekologiju. Zaprešić. 5. Capra, Fritjof. 1998. Mreža života: novo znanstveno razumijevanje živih sustava. Liberata. Zagreb. 6. Novi izazov: Globalni ciljevi održivog razvoja do 2030. godine. 2015. Odraz. Zagreb. http://www.odraz.hr/media/330673/globalni%20ciljevi_or_final_web.pdf (pristupljeno 30. svibnja 2019.).

42

TEMA BROJA

Budućnost počinje pitanjima: knjige, slike i pjesme prate djecu u obrazovanju za održivu budućnost Susanne Brandt brandt@bz-sh.de Cilj 17: Osnažiti sredstva za provedbu i globalno partnerstvo za održivi razvoj ispuniti novim životom.

UN-ova Agenda 2030 za održivi razvoj (…) predstavlja svjetski plan za budućnost. Njena provedba zahtijeva novo promišljanje koje će na uvjerljiv način naglasiti prilike za održivi razvoj. Temelj prilika za dobar i uspješan život moguće je pronaći i u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. (…) Održivi razvoj ujedno predstavlja i kulturni izazov, pa stoga valja preispitati stare obrasce, navike i uvjerenja te se upustiti u novo i nepoznato. (Njemačko kulturno vijeće 2019.)

Umjetnost i kultura grade mostove i doprinose razumijevanju. Na međunarodnoj kulturnoj i obrazovnoj politici stoga leži odgovornost da globalno partnerstvo za održivi razvoj ispuni životom. Pritom drugim perspektivama i kulturama treba pristupiti kao sebi jednakima.

Poticati održivi razvoj kroz knjižnice, ali kako?

Ono što Njemačko kulturno vijeće (Der Deutsche Kulturrat)* ovdje formulira kao uvod za svoju aktualnu Knjigu sažetaka stajališta za Agendu 2030 može se ujedno iščitati i kao motivacija i inspiracija za sve kulturne ustanove kako bi se one na novi i drugačiji način suočile s raznovrsnim pitanjima uspješnog života na Zemlji. I u knjižnicama! To što je u vezi s Agendom 2030 ovdje formulirana zajednička izjava doima se posebno važnim i s obzirom na slojevitu i umreženu tematiku, imajući u vidu činjenicu da se Agenda 2030 u srži oslanja na umreženo, solidarno i suradničko razmišljanje i djelovanje na raznim razinama. No što to konkretno znači za provedbu sedamnaest ciljeva Agende 2030 u praksi? Evo nekoliko naglasaka iz tri primjera sadržana u Knjizi sažetaka stajališta Kulturnog vijeća: Cilj 3: Svim ljudima iz svih starosnih skupina osigurati zdrav život i poticati njihovu dobrobit Umjetnost i kultura dio su života i omogućuju životno zadovoljstvo. One potiču razna osjetila, pobuđuju emocije, a mogu imati i ljekovito djelovanje. Dobar, dostojanstven život i zdrava psiha važni su zdravstveni faktori. Kulturni intenzitet predstavlja poticaj daljnjem kreativnom razvoju svih osjetila. Cilj 4: Jamčiti inkluzivno, ravnopravno i visokokvalitetno obrazovanje te promicati mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve Kulturno obrazovanje je ključ demokracije. Ono omogućava oblikovanje i rad na društvu koje je sve raznolikije. Ujedno može doprinijeti bavljenju i rješavanju konflikata kroz kulturu te suočavanju s nepoznatim uz znatiželju. Stoga valja ukloniti postojeće prepreke kad je riječ o pristupu obrazovanju na samom početku, ali i tijekom cijeloga života. U to se ubraja i borba protiv nepismenosti u Njemačkoj pomoću učinkovitih mjera.

Ovakvo razumijevanje čovječnosti i dobrobiti tijela, duha i duše u globalnom kontekstu predstavlja ključni dio projekta knjižnica diljem zemlje pod nazivom Bijeli papir – slike svijeta i svjetovi slika za daljnje promišljanje s djecom. Kad se s javnim knjižnicama u Schleswig-Holsteinu pokušalo proniknuti u mogućnosti aktivnog i kreativnog bavljenja Agendom 2030 u knjižnicama, najprije nam se nametnulo pitanje: što zapravo potiče ljude na ponašanje u skladu s očuvanjem okoliša, orijentirano na održivost? I kakve su predodžbe mlađe djece o onome što se danas i u budućnosti može spoznati i promijeniti? Kai Niebert, predsjednik krovne udruge njemačkih organizacija za očuvanje prirode, životinja i okoliša Deutscher Naturschutzring, upozorava u tom kontekstu na sljedeće: Zapravo je riječ o tome – a to upravo karakterizira dobru kulturu – da dopremo do ljudi, da ih dirnemo, da potaknemo ljude na razmišljanje o sebi. Po mom mišljenju, „obrazovanje za održivi razvoj“ prilično je nesretna formulacija. Naime, obrazovanje se nikad ne odvija za nešto. Ne želimo instrumentalizaciju. (Riedel 2018). A po mišljenju umjetnice Bärbel Rothhaar, suvoditeljice umjetničkog projekta s pčelama Bienen-Kunstprojekt Moabees, misao se može i ovako nastaviti: Možda je upravo to prvi korak prema mijenjanju svijeta, na način da budemo spremni mijenjati sebe. (…) Nije toliko riječ o teorijskom znanju, koliko o istraživanju kroz igru kojom je lako zaraziti druge. (Riedel 2018). Olaf Zimmermann, direktor Njemačkog kulturnog vijeća, potvrđuje: Riječ je o drugačijem pristupu koji imamo spram nečega, na primjer tako da naučimo gledati. Ako u prirodi vidim nešto fantastično, onda to i volim, onda to neću uništiti. (Riedel 2018).

5


TEMA BROJA

Iskustva iz projekta Bijeli papir – slike svijeta i svjetovi slika za daljnje promišljanje s djecom Ova početna razmišljanja imala su presudnu ulogu kad je Središnjica knjižnica u Schleswig-Holsteinu 2018. g. dobila priliku započeti s konkretnom provedbom tih ideja diljem zemlje, a naročito u području obrazovanja u ranom djetinjstvu. Daljnji razvoj prvobitnih ideja omogućile su subvencije Fonda za kulturu održivosti. Riječ je o medijima i umjetničkim pristupima inspiraciji vlastitih ideja, pri čemu je iznimno važno sljedeće: djeci i mladima treba od samoga početka pružiti priliku da se sa svojim osobnim iskustvima, željama i strepnjama kreativno i umjetnički uključe u ovaj projekt. Prvi odraz tog pristupa vidljiv je već u nazivu projekta: „bijeli papir“ s jedne strane upućuje na jednu u nizu metoda i medija prenošenja koje bi valjalo koristiti u okviru projekta, kroz pojedinačne listove Kamishibaija koje djeca i mladi izravno i jednostavno mogu oblikovati gdje to požele. Istovremeno, neovisno o odabranom mediju, „bijeli papir“ podrazumijeva otvorenost kojom djeca na multimedijalni način u projekt unose slike svijeta i svjetove slika. Povrh toga, postalo je jasno i sljedeće: ovakav projekt može uspjeti jedino kroz dobru suradnju s drugim partnerima koji u taj proces unose umjetničke i pedagoške kompetencije. Središnjica knjižnica Schleswig-Holstein pronašla je tu raznovrsnost kompetencija u kući za dječju književnost Knjiški gusari (Kinderliteraturhaus Bücherpiraten) u Lübecku, pa su se tako počeli razvijati kontakti s mnogobrojnom djecom i mladima, kao i s umjetnicama i jednom filmašicom, koji su pripremili, popratili i osmislili ključne korake i odluke početkom provedbe u ljeto 2018.

Djeci je zahvaljujući tim poticajima palo na pamet više od 80 pitanja. Smiju li ljudi biti protiv ljudi? Smijemo li uopće više slikati ako se u svrhu proizvodnje papira sijeku šume? I posve izravno: kako zapravo nastaje budućnost? Na kraju se u svim tim pitanjima mogla pronaći poveznica sa svih sedamnaest ciljeva Agende 2030. Objedinjena dječja pitanja dala su tako mladima u Knjiškim gusarima puno materijala za razmišljanje i raspravu. Iz mnoštva proizašlih ideja mladi su sami odabrali one koje su potom u okviru višednevnog rada u ateljeu oblikovali u slike, kolaže i instalacije. Jedan od prvih rezultata te temeljne projektne faze naposljetku bila je mrežna slikovnica Kako zapravo nastaje budućnost (Wie entsteht eigentlich Zukunft). Prevedena je na 30 jezika i dostupna na portalu Bilingual picturebooks Knjiških gusara u Lübecku (Bücherpiraten 2018).

U to pripada i preispitivanje. Je li to što činimo uistinu održivo u sveobuhvatnom smislu? Trebamo li više vremena, resursa i otvorenosti kako bismo ostvarili i njegovali kontakte povrh onih knjižničnih? • Važno je na društvene izazove ne reagirati isključivo „informacijom“ i „prenošenjem znanja“. Valja promisliti i osmisliti sudjelovanje i kulturno obrazovanje na puno širi način. * Njemačko kulturno vijeće (Der Deutsche Kulturrat) krovna je udruga njemačkih organizacija u kulturi. Udruge knjižničara pod okriljem Njemačke književne konferencije također su dio širokog spektra koje Vijeće pokriva. Među ostalim, cilj Vijeća jest potaknuti raspravu o kulturnoj politici na svim političkim razinama, o provedbi Agende 2030, kao i o značaju kulturnih zadaća i prilika u ovom procesu.

Izbor knjiga temelji se na pitanjima djece

Izvori: 1. Njemačko kulturno vijeće. 2019. Provedba Agende 2030 kao kulturni zadatak: Knjiga sa sažetcima stajališta Njemačkog kulturnog vijeća o UN-ovoj Agendi 2030 za održivi razvoj. https://www.kulturrat.de/positionen/umsetzung-der-agenda-2030-ist-eine-kulturelle-aufgabe/ 2. Savezna vlada Republike Njemačke. Agenda 2030: ciljevi za održivi razvoj diljem svijeta. https://www.bundesregierung.de/breg-de/themen/nachhaltigkeitspolitik/ziele-fuer-eine-nachhaltige-entwicklung-weltweit-355966 3. Kulturno obrazovanje i održivost: Učenje podrazumijeva emocije i perspektive [radijski prijenos]. 2018. Moderatorica Riedel, A. Deutschlandfunk Kultur. Berlin. https://www. deutschlandfunkkultur.de/kulturelle-bildung-und-nachhaltigkeit-zum-lernen-gehoeren.1083.de.html?dram:article_ id=420396 4. Bilingual picturebooks. 2018. Bücherpiraten. Lübeck. https://www.bilingual-picturebooks.org/index.php?id=12

Tek nakon ovih intenzivnih i sadržajnih pripremnih aktivnosti koje su uključile puno djece i mladih došli su na red i knjižnični mediji: slike koje su mladi izradili na temelju dječjih pitanja otisnute su kao oslikane igraće karte za pripovijedanje pomoću Kamishibaija, a te se karte na razne načine mogu koristiti u knjižnicama, dječjem boravku i osnovnim školama. Mogu se koristiti i u radu s osnovnoškolcima kao poticaj za obradu pojedinih tema o kojima djeca potom mogu dodatno raspravljati u malim grupama. Pritom naročito mogu biti od pomoći tematski prikladne knjige iz pripremljenih kutija medijskih sadržaja. U planu je predstavljanje smjernica s popisom od pedesetak odabranih naslova knjiga za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi, na razne načine povezanih s pitanjima djece. Tako nastale „medijske kutije“ bit će dostupne knjižnicama u Schleswig-Holsteinu od proljeća 2019. (Središnjica knjižnica Schleswig-Holstein 2018). Povrh toga, osmišljen je i niz popratnih ideja za provedbu koje bi kroz višejezična izdanja trebale potaknuti međunarodnu razmjenu ideja o ovoj temi među knjižnicama u raznim zemljama.

Početak je čuđenje… Početak je čuđenje – taj moto radionice tijekom praznika u Knjiškim gusarima početkom provedbe projekta bio je istovremeno i program: djeca predškolske i osnovnoškolske dobi, kroz inspiraciju utemeljenu u pet središnjih ciljnih područja Agende 2030, najprije su promišljala o onome što im je važno u životu u sadašnjosti kao i u budućnosti – kako u onome realnom tako i u onome što je čudesno i utopijsko. Jer svako promišljanje budućnosti podrazumijeva i to da otkrivamo i čudimo se svijetu kakav je danas. Potrebno je imati volju i maštu kako bi se razmišljalo izvan okvira postojećeg: • Svaki je čovjek dragocjen – što to znači? (People) • Kako možemo doprinijeti miru? (Peace) • Što je ljudima potrebno kako bi se osjećali dobro? (Prosperity) • Kako se odnosimo prema bogatstvima Zemlje? (Planet) • Kako zajednički pokrenuti nešto – kako uspjeti u tome? (Partnership)

Zaključak Svi sudionici – od djece do suradnika i partnera – već su naučili puno toga u sklopu projekta. Našim aktivnostima još se ne nazire kraj, no već sada možemo konkretizirati sljedeće spoznaje: • Oblikovne kompetencije, senzibilizirano opažanje i volja za daljnjim promišljanjem presudna su iskustva koja djeci želimo omogućiti u knjižnicama. • Suradnja i razmjena s vanjskim partnerima svima nam pomažu u nadopunjavanju i osnaživanju raznim kompetencijama.

62

TEMA BROJA

5. Središnjica knjižnica Schleswig-Holstein. 2018. Početak je čuđenje… Smjernice za projekt Bijeli papir – slike svijeta i svjetovi slika za daljnje promišljanje s djecom. Impulsi i medijski savjeti za Agendu 2030. http://www.bz-sh. de/index.php/downloadbereich/download/78-arbeitshilfen/927-handreichung-projekt-das-weisse-blatt (pristupljeno 16. studenog 2018.). 6. Brandt, Susanne. 2019. Kako zapravo nastaje budućnost: umjetnost, suradnja i sudjelovanje u kontekstu kulturne i političke funkcije knjižnica. Javna knjižnica 2030. Bad Honnef.

O autorici: Susanne Brandt rođena je 1964. g. Studirala je bibliotekarstvo i kulturne znanosti, a osim toga je ritmička pedagoginja s dodatnom kvalifikacijom za interkulturalnu glazbenu praksu, njemački kao drugi jezik i pomoć u integraciji. Piše priče, pjesme i glazbu za djecu te razvija praktični materijal za rano obrazovanje. Radi kao urednica i lektorica u Središnjoj službi za knjižnice Savezne pokrajine Schleswig-Holstein.

Slika 2: Susanne Brandt (fotografija: Lothar Veit)

Zelena pismenost u kontekstu obrazovanja i stjecanja praktičnih znanja djece mr. sc. Nikolina Bošnjak nikolina.bosnjak@gmail.com Pitanja koja se nameću kada su u pitanju djeca, obrazovanje, zaštita okoliša i održivost su sljedeća: što to djeca, koja će odrasti i postati nositelji (nadajmo se) novih društvenih vrijednosti a time i odgovornosti za buduće generacije, zaista trebaju naučiti i znati? Koja znanja i vještine će biti nužne kako bi živjeli ispunjen i kvalitetan život?

Upravo je zelena pismenost ključna kako bi se pronašao odgovor na ova pitanja. Zelena pismenost je skup vještina i znanja koje omogućuju ispravno postupanje i razumijevanje utjecaja čovjeka i čovjekovog djelovanja na okoliš što možemo povezati i s odgojem za održivi razvoj.

7


TEMA BROJA

Zelena pismenost omogućuje pojedincu i društvu da u svijetu djeluje i živi tako da minimalizira negativan utjecaj na okoliš koji je sve veći izazov i koji se, usprkos različitim apelima svjetskih čelnika osviještenih na ovu temu, još uvijek nije smanjio. Zato je širenje svjesnosti o potrebi zaštite okoliša i načinima kako to činiti (i živjeti!) tema u fokusu. Zelena pismenost predstavlja sposobnost razumijevanja utjecaja čovjekovih odluka i radnji na okoliš kroz širenje svijesti o održivom razvoju i poticanju kritičkog mišljenja. Zadatak joj je mijenjati ponašanje pojedinca, ali i čitavih institucija (Čadovska i Tkalčić 2017). Činjenica je da bez čistog zraka, vode i tla na kojem se uzgaja hrana nema kvalitetnog života za jedinke ljudske vrste. Živimo u vremenu u kojem se događaju izazovi koji će ljudsku vrstu u vrlo bliskoj budućnosti prisiliti da djeluje ujedinjeno i da pronađe načine kako te izazove prevladati ili ćemo – kao i druge vrste od kojih sada pronalazimo samo fosile – iščeznuti s lica ovog planeta. Kao pojedincima preostaje nam praktično djelovati i vjerovati da će se malim, ali sustavnim koracima doći do promjena. Upravo zato je važno educirati najmlađe generacije jer značajne ciljeve i pametnu investiciju u budućnost možemo realizirati radeći s djecom. Dobar primjer za to je program radionica Gea jučer danas sutra koje Institut za održivost, okoliš i promicanje prirodnih znanosti ViGea provodi više od deset godina. U suradnji s knjižnicama, školama i vrtićima ne samo u Zagrebu nego i širom Hrvatske (Samobor, Slatina, Duga Resa, Novska, Labin itd.) organizirane su radionice koje obrađuju različita područja zaštite okoliša: od odvajanja i recikliranja otpada, radionica upcyclinga (izrade novih uporabnih stvari od starih stvari koje bi završile u smeću), radionica o temi biološke raznolikosti, zaštite voda, šuma, botaničkih radionica sijanja i sadnje biljaka sve do kreativnih „uradi sam“ radionica koje se od prošle školske godine održavaju u Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica svake subote tijekom školske godine pod nazivom Tigionice. Sve su radionice koncipirane tako da imaju kratak teoretski dio i duži praktični, kreativni dio gdje djeca izrađuju. Radi li se o izradi plakata s ekološkim porukama, pješčanog sata od plastičnih boca, modeliranju glinamolom ili radionici izrade recikliranog papira, ovisi od dostupnosti materijala i samoj temi radionice. S obzirom na to da su ponekad financijska sredstva za materijal problem u školama, radionice upcyclinga mogu biti „rješenje“ za nastavu likovnog odgoja ili praktični način učenja na satovima prirode i društva. Radionice koje objedinjuju teoriju i praksu dobar su način da se djeci približe važne teme zaštite okoliša i da se stvore dobre navike, usade „zelene vrijednosti“. Uostalom, na ovaj način učimo ih da budu kreativni i iskoriste staklenke te od njih stvore vaze ili stalak za olovke.

Odnos djeteta i prirode je intuitivan i treba ga njegovati. Teme važne za zaštitu okoliša mogu lako zainteresirati djecu jer su same po sebi zanimljive i može ih se lako pretvoriti u aktivnosti. Aktivnosti su ključne za razumijevanje procesa, uzroka i posljedica. Teme kao što su klimatske promjene, recikliranje, bioraznolikost i odvajanje otpada u praksi se mogu približiti djeci tako da im se ispriča ili pročita priča. Tako se prenose informacije, gradi se doživljaj, dramski dio koji ukazuje na opasnost i u djeci stvara uživljenost, te se tijekom čitanja zajedno s djecom mogu tražiti rješenja, raspravljati o situaciji što ih potiče i na kritičko mišljenje. Osim što priče omogućuju uživljavanje, one razvijaju empatiju prema likovima koji se nađu u problemima, te djeca ujedno mogu predlagati rješenja za problem s kojim se likovi susreću. Ovako se potiče kritičko promišljanje o situaciji, uzroku i posljedici djelovanja likova na ishod priče. Primjer literature koja može poslužiti u svrhu zelenog opismenjavanja i biti vrlo dobra podloga u starijim vrtićkim grupama i nižim razredima osnovne škole za različite radionice o ekologiji (Mihoković-Kumrić 2018) su priče o Tigijima (Bošnjak 2009, 2010, 2014, 2017). Tigiji su čovječuljci koji žive u malom selu na planetu Tiga i većinu vremena žive u skladu s prirodom i planetom koji nastanjuju. Miroljubivi su i vrijedni, a sve što im treba dobivaju i nalaze na svom planetu. Kada su suočeni s problemima, zajednički ih rješavaju, a često im pomažu i prijatelji. Ove priče djeci približavaju zemaljske probleme, ali upakirane u zanimljiv, neobičan svijet Tigija, negdje daleko… u drugoj galaksiji na drugom planetu. Ipak problemi koji muče Tigije isti su kao oni koji danas muče nas, Zemljane. Simboli su jasni, slike arhetipske. Budući da su pitanja zaštite okoliša ponekad kompleksna, djeci je najvažnije objasniti uzrok i posljedicu. Informacije trebaju biti kratke i jednostavne, a više vremena treba ostaviti za praktični rad. Zato su radionice koje uključuju pametno osmišljene aktivnosti, poneki pokus ili zajedničko istraživanje mudra investicija u edukaciju djece. Više osjetila je zaokupljeno, informacije se prenose na više načina nego klasičnim „ex katedra“ pristupom. Radionice koje promiču zelenu pismenost mogu se odvijati u razredu, ali i u prirodi, na otvorenom. Na početku radionice djeci je važno objasniti temu radionice i objasniti što će raditi/izrađivati. Nakon što u nekoliko minuta objasnimo cilj radionice (npr. izraditi iz starih prikupljenih stvari nove predmete koje možemo upotrijebiti) važno je djeci pokazati stvari s kojima će raditi. Djecu nakon toga ohrabrujemo da istraže ponuđene predmete, uzmu ih u ruke, promotre i sami polako razviju ideju kako bi izradili i ukrasili novi predmet. Važno je naglasiti da je svaka radionica puno edukativnija ako djeca sama od kuće donesu predmete koje će obrađivati odnosno uporabiti. Tako već unaprijed promišljaju o temi i o onome što bi voljeli izraditi te su više angažirani.

82

TEMA BROJA

Nakon toga kreće se u obradu predmeta, a prema kratkim uputama i crtanjem skice predmeta. Moguće je voditi radionicu prema modelu „korak po korak“ ako je uključeno više djece i kada aktivnosti trebaju biti koordinirane. Tijekom upućivanja voditeljica diskutira s djecom o tome što izrađuju i za što će im taj predmet koristiti te koje su sve pozitivne učinke na okoliš polučili (sačuvali stabla, uštedjeli vodu i struju, spriječili da plastika završi u prirodi itd.). Djeca izrađuju predmete uz pomoć voditeljice, stoga je dosta važno da voditelj ima iskustvo u izradi predmeta i praktičnom rukovanju stvarima (primjerice poznavati rad s pištoljem za vruće lijepljenje ili znati na koji se materijal akrilne boje bolje primaju) kako bi mogao pomoći djeci u izvedbi.

i iskušavati svoje granice. Ako učimo o recikliranju, organizirajmo radionicu izrade recikliranog papira. Ako su tema dinosauri i njihov okoliš, izradimo male dinosaure od plastelina, osmislimo zajedno njihov okoliš. Uz to razmislimo što možemo napraviti tako da koristimo biorazgradive materijale... Ideje se nadovezuju jedna na drugu. Djeca će rado istraživati na ovaj način te se kreativno izraziti

Slika 4: Radionica izrade dinosaura od plastelina

Stvarne probleme u okolišu nećemo riješiti teoretiziranjem, nego samo odlučnim i ispravnim djelovanjem. Principe zaštite okoliša autentično uvodimo u život djeteta ako tako zaista i živimo te primjenjujemo ekološku praksu. Radi li se o štednji vode ili papira, o recikliranju ili upcyclingu, nije toliko važno koliko je važno u tome biti iskren, zaista shvatiti, a zatim i prenijeti vrijednost ovakvih malih akcija. Djecu je važno naučiti da razmišljaju, promišljaju i propituju, poticati ih na istraživanje i u njima njegovati znatiželju. Važno je stvoriti sigurno i poticajno okruženje uz prisutnost odrasle osobe koja pokazuje interes i sudjeluje u aktivnostima usmjeravajući i motivirajući. Znatiželja je osnovni, praiskonski pokretač istraživanja svijeta oko nas kao i našeg unutarnjeg svijeta. Informacija povezana s praktičnom aktivnošću povezanom uz temu o kojoj učimo (modeliranje, izrada plakata, didaktičke igračke itd.) bolje se urezuje u pamćenje i ostaje tamo dulje. Kada tome dodamo znatiželju i potrebu za istraživanjem, dobivamo začarani krug koji će dijete motivirati i poticati na sve više istraživanja i hraniti u njemu želju za spoznajom. Želja za spoznajom svijeta oko sebe, motivacija da ga istražimo probudit će i u odraslima i u djeci želju da ga i sačuvaju. Tada će u budućnosti velik dio takve djece kao odrasli ljudi

Slika 3: Radionica koja promiče zelenu pismenost

Djeca vole izrađivati predmete koje kasnije mogu koristiti i odnijeti kući. Vole se kreativno izraziti i realizirati kreativnu ideju, nadograđivati početnu ideju. To ovisi i o starosti djece. Često na radionici dobiju i razviju ideje što bi mogli izrađivati kod kuće i tako se zabavljati. Na taj način djeca osvještavaju da se predmeti mogu upotrijebiti više puta, a ne bacati u smeće. Osvještavaju i uče da mogu biti kreativna i zabavljati se te besplatno dobiti dragi predmet koji će im služiti u svakodnevnici. Djeci nakon prezentiranih informacija na radionici možemo postavljati pitanja koja ih potiču na razmišljanje i povezivanje informacija koje već imaju. Danas djeca uče na internetu, iz televizijskih dokumentarnih emisija, knjiga, videoigara i stripova, ali na neformalan i/ili informalan način. I te informacije ih obogaćuju, ali te djecu upravo zbog mnoštva informacija treba naučiti propitivati informaciju i njen izvor te kritički razmišljati. Kada je u pitanju zaštita okoliša, nikako se ne smijemo zadržati na prijenosu informacija bez šireg konteksta i praktičnog djelovanja. Djeca vole raditi rukama, izražavati se

9


TEMA BROJA

biti sposobni potražiti uzrok problema s kojim se susreću, istražiti, pristupiti mu kritično, analizirati problem i riješiti ga u konačnici.

3. Bošnjak, Nikolina. 2014. Tigiji u kraljevstvu Tamne magle. ViGea – Geologika. Zagreb. 4. Bošnjak, Nikolina. 2017. Tigiji i povratak Svemirske vještice. ViGea – Geologika. Zagreb. 5. Čadovska, Ivana; Tkalčić, Ana-Marija. 2017. Zelena pismenost kao dio strategije razvoja informacijske službe. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 60/1. 65-77. 6. Mihoković-Kumrić, Nada. 2018. Čitateljsko oko. Gradska knjižnica Velika Gorica. Velika Gorica.

Izvori: 1. Bošnjak, Nikolina. 2009. Tigiji i spletka duha Pohlepića. ViGea. Zagreb. 2. Bošnjak, Nikolina. 2010. Tigiji i uvrijeđena biljka Anuk. Geologika. Zagreb.

Klimatska stabilnost kao preduvjet održivosti doc. dr. sc. Jelena Puđak jelena.pudjak@pilar.hr ku ekstremnih dugotrajnih suša i toplinskih valova koji iz godine u godinu sve više ugrožavaju sektor poljoprivredne proizvodnje s direktnim posljedicama na opstanak poljoprivrednih gospodarstava. Prije nekoliko su godina Hrvatska i zemlje regije pogođene snažnim poplavama u kojima su stradale stotine ljudi,a desetci tisuća ostali bez domova, te je za sanaciju šteta bilo potrebno nekoliko milijardi eura. Pritom klimatske posljedice rasvjetljavaju duboko ukorijenjene nejednakosti u društvu podsjećajući nas kako najugroženije društvene skupine, koje su uz to najmanje pridonijele problemu globalnog zagrijavanja, snose najteže posljedice. Ekstremne vremenske prilike također nas podsjećaju da klimatske promjene više nisu samo stvar neodređene budućnosti već su naša svakodnevnica, te da ćemo pored potrebe ublažavanja klimatskih promjena morati voditi računa i o prilagodbi na klimatske promjene. Problem globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena može se riješiti isključivo zajedničkim naporima globalne zajednice uključujući sve pojedinačne zemlje, pa tako i Hrvatsku. Očuvanje globalnoga klimatskog i ekosustava zahtijeva organiziranu, stalnu i dugoročnu akciju. Da bi se porast globalne temperature ograničio na 2 °C, granicu na koju će se čovječanstvo moći prilagoditi (iako s velim neželjenim posljedicama), koncentraciju CO2 u atmosferi treba smanjiti na 350 ppm (trenutno je 411 ppm). Razvijene zemlje trebaju se obvezati na smanjenje emisije stakleničkih plinova za 40 % do 2030. g, odnosno za 90 % do kraja stoljeća. Smanjenje emisije mora biti zakonski obvezujuće za sve zemlje! Također treba voditi računa o društvenoj pravednosti i osigurati pomoć zemljama u razvoju kako bi se prilagodile na već postojeće promjene, ali i dosegle željan stupanj razvoja bez daljnjeg narušavanja klimatske stabilnosti. Očigledna antropogenost suvremenih klimatskih promjena traži da, osim promišljanja tehnološkog aspekta ra-

Ugrožavanje ravnoteže globalnoga klimatskog sustava ispuštanjem stakleničkih plinova iz ljudskih izvora zasigurno je jedan od najvećih izazova s kojima se suvremeno društvo suočava. Posljedice onečišćenja Zemljine atmosfere stakleničkim plinovima – globalno zagrijavanje i klimatske promjene – nisu stvar budućnosti. One su vidljive već sada, ne samo u obliku porasta prosječne globalne temperature nego i u obliku sve češćih i sve intenzivnijih klimatskih ekstrema kojima svjedočimo iz godine u godinu. Prema podatcima NASA-e i Međunarodnoga vladinog panela za klimatske promjene koncentracije CO2 u atmosferi porasle su za gotovo 40 % od industrijske revolucije. To je rezultiralo porastom prosječne globalne temperature za 0,9 °C. Porast temperature uzrokovao je topljenje leda na cijelom planetu: gotovo polovica ukupnoga ledenog pokrova otopljena je, ledena kapa na sjevernom polu topi se za dodatnih 12 % godišnje, a velika je vjerojatnost da će se ukupan ledeni pokrov, uključujući polarne kape, otopiti do kraja stoljeća. Razina mora porasla je za 20 cm, do kraja stoljeća predviđa se da će porasti do 1 m. Porast globalne temperature utječe i na regionalne klimatske obrasce donoseći nezabilježene suše u jedne dijelove Zemlje, ili pak nezabilježene količine padalina u druge; orkanska nevremena, odstupanja u očekivanim vremenskim sezonskim uvjetima, skraćivanje sezone mraza, produljenje sezona suše itd. Sve ovo ima direktne posljedice na ljude, kako na one u zemljama u razvoju tako i na one u razvijenim zemljama. Klimatske promjene potaknut će migracije velikih razmjera (ekološke izbjeglice), utjecat će na cijene i dostupnost hrane, na povećane zahtjeve za energijom i javnim uslugama te na širenje bolesti (kod ljudi i u ekosustavima) povezanih s visokom temperaturom. I u Hrvatskoj smo svjedoci sve češćih klimatskih ekstrema koji se od početka stoljeća posebice očituju u obli2 10

TEMA BROJA

i društvene prihvaćenosti ozbiljnosti tog problema (koja se između ostalog očituje i u stavu o hitnosti djelovanja) posredovan je nizom društveno-kulturalnih čimbenika, od kojih ekonomska stabilnosti i sigurnost prihoda imaju vrlo važnu ulogu. U tom kontekstu može se izdvojiti kako je zabrinutost zbog utjecaja porasta temperature na okoliš jedan od najsnažnijih prediktora individualnog prookolišnog ponašanja, dok je za materijalna odricanja radi okolišne stabilnosti ipak najvažnija razina prosperiteta kućanstva. Ostali sociostrukturni prediktori ne pokazuju se kao statistički prediktori za ovaj indeks, dakle bez obzira na dob ispitanika, rezidencijalni (urbani/ruralni) status ili razinu obrazovanja, spremnost na materijalno odricanje ne pokazuje razlike. No ono što se pokazuje statistički značajnim, i to u većoj mjeri nego prihodi, zapravo su stavovi. Ukoliko je osoba više zabrinuta i spremna se aktivirati oko zaštite okoliša, bit će spremnija i više se materijalno odricati zbog istog cilja; odnosno ukoliko je osoba više zabrinuta zbog klimatskih promjena te ih prepoznaje kao urgentan problem, bit će spremnija platiti veći porez ili smanjiti osobni standard radi zaštite klime/okoliša. Možemo zaključiti kako su građani Hrvatske svjesni problema klimatskih promjena i zabrinuti zbog njih, međutim potrebno je i dalje raditi na informiranju, i to posebice glede širenja razumijevanja društvenih procesa koji utječu na sam problem kako bi se razvila potrebna svijest građana o potrebnim promjenama i u individualnom ponašanju, ali i u širim društvenim strukturama kako bi se osiguralo potrebno smanjenje emisije stakleničkih plinova.

zvoja koji je doveo do problema te zazivanja tehnoloških rješenja, istražujemo aspekte društvene organizacije i uloge društvenih procesa u kreiranju globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena. Također je važno istraživati društvene stavove i vrijednosti o pitanjima vezanim za klimatske promjene, ali i one koje tvore određene svjetonazore koji su više ili manje u skladu s pozitivnim odnosom prema okolišu i očuvanju klime. Ovdje spada i važan aspekt informiranosti građana o temama ekološke (i sveukupne) održivosti, ali i ispitivanje prookolišnog ponašanja kojim se predviđa u kojoj mjeri su građani spremni na individualnoj i široj razini usvajati ponašanja koja za cilj imaju očuvanje okoliša i smanjenje utjecaja na klimatske promjene. Cilj ovdje predstavljenog istraživanja (Ančić i dr. 2016) bio je prikazati stavove građana Hrvatske o klimatskim promjenama i to kroz procjenu koliko Hrvatska čini u borbi protiv klimatskih promjena unutar konteksta Europske Unije. Nadalje, prikazat će se u kojoj mjeri građani Hrvatske procjenjuju klimatske promjene ozbiljnim problemom, prepoznaju li da je porast temperature uzrokovan klimatskim promjenama opasan za okoliš te smatraju li da treba dati prioritet zadržavanju postojećega klimatskog stanja pred gospodarskim razvojem. Istraživana dimenzija stavova o prepoznavanju temperaturnog porasta uzrokovanog klimatskim promjenama opasnim za okoliš dublje će se analizirati s obzirom na razinu zabrinutosti oko okolišnih problema, spremnosti na materijalno odricanje s ciljem zaštite okoliša te individualnim prookolišnim ponašanjem. Zaključci istraživanja ukazuju da građani Hrvatske vide klimatske promjene kao globalnu pojavu, u prirodoslovnom i društveno-znanstvenom smislu. Iako prosječna ocjena ozbiljnosti klimatskih promjena kao globalnog problema u slučaju hrvatskih građana leži ispod europskog prosjeka, ipak gotovo 70 % njih smatra klimatske promjene ozbiljnim problemom. Opaženi raskorak između procjene opasnosti geofizičkog procesa za okoliš (samih klimatskih promjena)

Izvori: Ančić, B.; Puđak, J.; Domazet, M. 2016. Vidimo li klimatske promjene u hrvatskoj? Istraživanje stavova o nekim od aspekata klimatskih promjena u hrvatskom društvu. Hrvatski meteorološki časopis 51. 27-45.

Uloga zelenih knjižnica u jačanju svijesti o održivom razvoju društva Božica Dragaš, Knjižnice grada Zagreba bozica.dragas@kgz.hr odgovornoga postupanja s otpadom. Drugo značenje odnosi se na zbirku građe koja sadržava djela ekološke tematike ili ima odlike održivosti. Treće značenje pojma „zelena knjižnica“ odnosi se na knjižnične programe i usluge usmjerene na razvoj „zelene pismenosti“ odnosno na jačanje svijesti i informiranosti o održivom društvu i zaštiti okoliša, na razvoj sposobnosti kritičkoga mišljenja o ekološkim temama,

U stručnoj literaturi pojam „zelena knjižnica“ pojavljuje se u nekoliko značenja (Antonelli 2008). Prvo od njih odnosi se na knjižničnu zgradu koja je projektirana i izgrađena tako da u najmanjoj mogućoj mjeri nepovoljno utječe na okoliš. U tom se smislu održivost knjižnice može ticati njezina građevinskoga materijala, primjene energetski učinkovitih mjera i upotrebe obnovljivih izvora energije, kao i

11


TEMA BROJA

kao i na stjecanje znanja i vještina potrebnih za poboljšanja kvalitete vlastitoga života, a tako i života čitave zajednice (Dragaš 2017). To značenje pojma „zelene knjižnice“ uobičajeno je u hrvatskom knjižničarstvu. Prvi hrvatski projekt koji je programski spojio knjižničarstvo i ekologiju pokrenulo je Društvo bibliotekara Istre u Puli 2011. g. (Kraljević 2013). Istarska Zelena knjižnica kao svoj cilj istaknula je edukaciju javnosti i širenje svijesti o održivom društvu i nužnosti zaštite okoliša putem mrežnih stranica projekta, projekcija dokumentarnih filmova, stručnih predavanja, tribina i promocija knjiga ekološke tematike. Taj je projekt oblikovao model knjižničnih zelenih programa te potaknuo razvoj sustavnih i kontinuiranih takvih programa na nacionalnoj razini (Dragaš 2017). Koncept zelenih programa koji su zaživjeli u hrvatskim knjižnicama podudara se s razradom četiriju skupina kompetencija ekološke pismenosti čiji je autor Fritjof Capra, fizičar i ekološki mislilac: kognitivne (glava), emotivne (srce), aktivne (ruke) i povezujuće (duh) (Šimleša 2010). Kognitivne kompetencije obuhvaćaju razumijevanje principa ekologije, kreativno i fleksibilno razmišljanje, orijentiranost na rješavanje problema te sposobnost shvaćanja dugoročnosti i širine odluka i djelovanja. Emocionalna sposobnost uključuje osjećaje brige i skrbi, empatiju i poštovanje drugih ljudi i drugih bića, prihvaćanje i poštovanje različitih perspektiva, predanost pravdi i jednakosti te uključivanje svih u procese. Aktivna sposobnost pretpostavlja stvaranje i korištenje alata potrebnih održivoj zajednici, okrenutost radu i praksi a ne kritici, primjenu ekološkog znanja za prenošenje ekološkog dizajna u praksu te sposobnost napredne primjene energije i resursa. Duhovne kompetencije ili sposobnost povezivanja uključuju osjećaje poštovanja i divljenja prema prirodi i svim živim bićima, razumijevanje vlastitog mjesta u svijetu, njegovanje osjećaja povezanosti i sličnosti s prirodnim svijetom i širenje tog osjećaja u drugima. U Knjižnicama grada Zagreba navedene se kompetencije osnažuju kroz programske sadržaje projekta Zelena knjižnica za zeleni Zagreb pokrenutog 2017. g. i sufinanciranog sredstvima Grada Zagreba (Knjižnice grada Zagreba 2019). Program se provodi u dvadeset i jednoj knjižnici mreže KGZ-a sa svim dobnim skupinama korisnika, a ostvaruje se kroz sljedeće aktivnosti: predavanja i radionice, predstavljanje knjiga, projekcije dokumentarnih filmova, događanja na javnim površinama, uređenje knjižničnoga prostora i knjižničnoga okoliša te izložbe. Dok su predavanja, predstavljanja knjiga, projekcije dokumentarnih filmova i izložbe usmjereni na jačanje kognitivnih kompetencija vezanih uz zelenu pismenost, radionicama, uređenjem knjižničnog okoliša i knjižničnog prostora te događanjima na javnim površinama korisnici stječu različite zelene vještine koje primjenjuju u praksi, a kojima se osnažuju njihove emotivne i duhovne ekološke kompetencije. 2 12

TEMA BROJA

podrška su korisnicima, studentima, nastavnicima i donositeljima odluka usmjerenima za okolišne teme. Da bi to bilo ostvarivo, u provedbi programa nužna je suradnja s ustanovama, udrugama i pojedincima koji se profesionalno bave područjem ekologije ili svojim aktivizmom u zajednici pridonose zaštiti okoliša i jačanju svijesti o održivome društvu. Osim s dječjim vrtićima i školama s kojima knjižnice redovno surađuju, projekt Zelena knjižnica za zeleni Zagreb dosad je proveden u suradnji s oko 40 udruga i ustanova.

Slika 5: Knjižnica Savica, radionica Vrt na balkonu

Tijekom proteklih dviju godina u sklopu projekta održano je više od 300 aktivnosti, kojima je obuhvaćeno gotovo 6000 korisnika. Tematski spektar predavanja, predstavljanja knjiga, projekcija dokumentarnih filmova i izložaba sadržavao je sljedeće: osnove permakulture, zaštitu životinjskoga i biljnog svijeta, zaštitu voda, postupanje s otpadom, obnovljive izvore energije, klimatske promjene i budućnost planeta Zemlje. Radionice namijenjene odraslim korisnicima većinom su usmjerene na stjecanje praktičnih znanja i vještina u vezi s urbanim vrtlarstvom, dok se na radionicama namijenjenim djeci, osim vrtlarskih vještina, stječu znanja o pravilnoj prehrani, brizi o životinjama, razvrstavanju otpada, ali i različite kreativne vještine, primjerice kako od plastičnih vrećica izrađivati ukrasne i uporabne predmete ili kako napraviti prirodne boje i njima slikati.

Slika 6: Knjižnica Voltino, radionica Hotel za kukce

Provedbom ovog programa Knjižnice grada Zagreba ispunjavaju trojaku ulogu knjižnica u razvoju održivoga društva: primjer su održivosti (odvojeno prikupljanje otpada, osiguravanje spremnika za stare baterije, ozelenjivanje unutrašnjih i vanjskih knjižničnih prostora itd.); provode edukaciju umjesto da samo posreduju informacije;

2. Dragaš, B. 2017. Zelene knjižnice za zelenu pismenost. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 60/4. 221-241. https://hrcak. srce.hr/195928 (pristupljeno 16. travnja 2019.). 3. Zelena knjižnica za zeleni Zagreb. 2019. Knjižnice grada Zagreba. Zagreb. http://www.kgz.hr/hr/projekt-zelena-knjiznica-za-zeleni-zagreb/32340 (pristupljeno 16. travnja 2019.). 4. Kraljević, I. Zelena knjižnica: projekt Društva bibliotekara Istre. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 56/3. 199-204. 5. Šimleša, D. 2010. Ekološki otisak: kako je razvoj zgazio održivost. TIM press – Institut društvenih znanosti „Ivo Pilar“. Zagreb.

Izvori: 1. Antonelli, M. 2008. The green library movement: an overview and beyond. Electronic Green Journal 27/1. http://escholarship.org/uc/item/39d3v236 (pristupljeno 16. travnja 2019.).

Društveno poduzetništvo u svrhu održivog razvoja Ivana Zanze ivana.zanze@gmail.com Društveno ili socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj je u zadnjih desetak godina sve prisutniji pojam i fenomen, a u poduzetničkim inicijativama i inovacijama s društvenim ciljem prednjače organizacije civilnoga društva. Sve više uviđamo da je dosadašnji ekonomski model neodrživ i da je rezultirao nizom složenih gospodarskih, socijalnih, društvenih, kulturoloških i okolišnih problema u cijelom svijetu. Za razliku od tradicionalnog poduzetništva kojemu je primarni interes privatni profit, društveno poduzetništvo predstavlja poslovanje temeljeno na načelima društvene, okolišne i ekonomske održivosti, a stvorena dobit ili višak prihoda u cijelosti se ili većim dijelom ulaže za dobrobit zajednice (prema definiciji Strategije razvoja društvenog poduzetništva u RH od 2015. do 2020. g.). Društveno poduzetništvo pritom slijedi nekoliko osnovnih načela: • ljudi trebaju biti u središtu ekonomske aktivnosti • u prvi plan se ne stavlja stjecanje i raspodjela dobiti među vlasnicima: naglasak je na društvenoj ili uzajamnoj dobrobiti • demokratsko upravljanje i vlasništvo: akteri socijalne ekonomije oslanjaju se na transparentan, demokratičan i sudionički proces donošenja odluka baziran na nekom tipu kolektivnog vlasništva.

Slika 7: Logo udruge Roda

Udruga Roda bila je jedna od pionirki društvenog poduzetništva u nas. Izlagačica će predstaviti primjere društvenih poduzeća u Hrvatskoj, kriterije prema kojima se razlikuje društveni poduzetnik od tradicionalnog poduzetnika, različite pravne oblike u kojima se može razvijati društveno-poduzetnički model te izazove i prepreke pri razvoju poslovanja koje je u službi zajednice.

13


DOGAĐANJA TEMA BROJA

DOGAĐANJA

DOGAĐANJA TEMA BROJA

Šesti rođendan kampanje Čitaj mi! proslavljen u Vinkovcima

Novosti iz Ogranaka Bibliocikliranje Osijek – Čepin 2019. Srđan Lukačević, Ogranak Osijek HČD-a slukacevic@gskos.hr Biciklijada Filozofskog fakulteta u Osijeku pod nazivom Bibliocikliranje Osijek – Čepin 2019. održana je 24. svibnja 2019. s ciljem podrške nacionalnoj kampanji za osobe s teškoćama čitanja i disleksijom I ja želim čitati. Projekt Bibliocikliranje, pored ostalog, potiče čitanje, promiče knjižničarsku struku i knjižnicu kao mjesto druženja i zabave. Organizator biciklijade je Filozofski fakultet Osijek u suradnji s Klubom studenata informacijskih znanosti Libros, Centrom za kulturu Čepin – Knjižnica, Gradskom i sveučilišnom knjižnicom Osijek, Društvom knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema te osječkim ogrankom Hrvatskoga čitateljskog društva. U okviru biciklijade organiziran je kraći program i obilazak novouređene čepinske narodne knjižnice. Do čepinske su knjižnice biciklirali profesori s Filozofskog fakulteta u Osijeku i studenti Informatologije, kolege knjižničari iz Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, članovi Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema te osječkog ogranka Hrvatskoga čitateljskog društva.

Slika 8: Bibliocikliranje Osijek – Čepin 2019.

Uz djelatnice Knjižnice dobrodošlicu su im poželjeli učenici četvrtih razreda OŠ Miroslava Krleže Čepin u pratnji školske knjižničarke Nikoline Pejić, roditelji, djeca i ostali korisnici. Nakon kratkih pozdravnih riječi voditeljice Knjižnice Marije Čačić te organizatorice i promotorice kampanje I ja želim čitati! prof. dr. sc. Sanjice Faletar 2 14

Tanacković sudionici su održali kratke čitateljske radionice koje su uključivale predstavljanje autora i djela, čitanje teksta i razgovor o njemu, kreativno izražavanje i interaktivne igre. Potom je uslijedio obilazak čepinske Knjižnice, razgledavanje prigodne izložbe i upoznavanje s inkluzivnim uslugama koje Knjižnica sve intenzivnije razvija. Osim građe uvećanog tiska i građe lagane za čitanje te zvučnih knjiga, od prošle godine nude i program za osobe s disleksijom Maestro te povećalo za slijepe i slabovidne osobe. Uslijedilo je razmjenjivanje stručnih iskustava, a uključeni u kampanju zaključili su da im kao struci predstoji nastavak velikog posla osvještavanja obitelji o važnosti rane pismenosti i poticanja kulture čitanja. Za sve je navedeno potreban nastavak kontinuiranog i sustavnog rada, obilazak škola, organiziranje književnih susreta i drugih sličnih aktivnosti. Najbolji su to načini za motiviranje na čitanje koji uključuju neposredno iskustvo s mladima, ali i direktnu komunikaciju. Nastojanja poticanja čitanja trebaju voditi računa i o osobama koje imaju poteškoće u čitanju osiguravajući sve elemente koji se kreću od povećanja produkcije pa sve do osiguravanja čitalačkih materijala za osobe koji imaju bilo takav tip poteškoća vezanih za čitanje. Nastavak je ovo brojnih programa koje je osječki ogranak HČD-a proveo tijekom 2019. i prošle godine. Provedene aktivnosti uvažavaju i promoviraju postojeće programe Društva, ali ponuđeni su i osmišljeni novi, svi s ciljem promicanja, istraživanja i unapređenja pismenosti i čitateljskih sposobnosti. Ove su godine povodom Međunarodnog dana darivanja knjiga, koji se svake godine obilježava 14. veljače, osječki ogranak HČD-a i Odjel za rad s djecom i mladima GISKO-a organizirali darivanje prikupljenih knjiga štićenicima Doma za odgoj djece i mladeži u Osijeku. Najveći dio naslova prikupio je Srđan Lukačević, predsjednik osječkog ogranka HČD-a, a sakupljeno je oko 200 naslova, i to literature prikladne za ovu dob. Za ovu godinu osječki ogranak planira nastavak sudjelovanja i provedbu nekoliko zanimljivih projekata kao Zavičajne pričaonice za djecu, Festival slikovnice Čuvari priča, Osnove rada na računalu za umirovljenike Ukorak s vremenom.

Sonja Šimić sonja@gkvk.hr Bosančić, ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci Vedrana Lugić, predsjednica Hrvatskoga čitateljskog društva Snježana Berak, koordinatorica kampanje Čitaj mi! Kristina Čunović, pedagoginja iz Dječjih vrtića Vinkovci Monika Dragun, glavna sestra s Odjela pedijatrije Opće županijske bolnice Vinkovci Martina Raić i logopedinja iz iste bolnice Ivana Kadić. Središnji dio proslave bio je rezerviran za mjuzikl Pepeljuga u izvedbi Gradskog kazališta Joza Ivakić iz Vinkovaca, nastup KUD-a Šumari, plesnu točku ritmičke skupine OŠ Ivana Gorana Kovačića Kaubojac i Indijanac te za pjesmu na znakovnom jeziku, odnosno himnu zadrugara Kad se male ruke slože. Svi posjetitelji i sudionici proslave šestog rođendana Kampanje mogli su pogledati i izložbu radova Od rođenja u srcu te nosim učenika Područne škole Marinci, OŠ Zrinskih Nuštar. Koliko je važno zagovarati ciljeve Kampanje najbolje pokazuju promjene na lokalnoj razini koje uključuju programe i sadržaje namijenjene poticanju čitanja od najranije dobi. Grad Vinkovci i Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci od sljedeće godine darivat će sve novorođene bebe s područja grada Vinkovaca paketićem dobrodošlice koji će sadržavati informativni letak o potrebi i važnosti čitanja djeci od najranije dobi, člansku iskaznicu Knjižnice te bebinu prvu slikovnicu. Međunarodni dan dječje knjige i šesti rođendan kampanje Čitaj mi! obilježeni su događanjima diljem Hrvatske. O uspješnosti prvih šest godina kampanje najbolje govore sljedeći podatci:

Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci kroz svoj dječji odjel (Dječju knjižnicu mira) i vinkovački ogranak Hrvatskoga čitateljskog društva već dugi niz godina aktivno promiču poticanje čitanja od najranije dobi što je rezultiralo i aktivnim uključivanjem u promoviranje nacionalne kampanje Čitaj mi!. Programi i aktivnosti koji su se realizirali tijekom šest godina Kampanje svojevrsna su nadogradnja ranije započetih programa, a u svrhu poticanja čitanja od najranije dobi. Stoga ne čudi da je upravo vinkovačka knjižnica 6. travnja 2019. bila domaćin proslave šestog rođendana nacionalne kampanje Čitaj mi!. Središnja svečanost proslave održana je u Gradskom kazalištu Joza Ivakić u Vinkovcima u organizaciji Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci, a uz potporu Hrvatskoga čitateljskog društva, Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskoga knjižničarskog društva, UNICEF-a te gradskih ustanova i volontera.

• •

Slika 9: Proslava 6. rođendana kampanje Čitaj mi! (fotografirala Vanda Kljajo)

Koliko je Kampanja kroz ovih šest godina zaživjela i došla do srca mnogih Vinkovčana, govori i bogat program u kojem su mnogi htjeli sudjelovati i dati svoj doprinos te na taj način istaknuti i važnost ove proslave. Bogat i raznovrsni program vodio je Mario Perković, poznatiji kao klaun Darko, dugogodišnji suradnik vinkovačke knjižnice, a proslava je započela na najbolji mogući način – aktivnošću Danas čitamo svi. Djeci su ulomke iz svojih omiljenih slikovnica i knjiga čitali gradonačelnik Vinkovaca Ivan

• •

15

Porastao je broj upisane djece u svim knjižnicama u Hrvatskoj, kao i broj posjeta roditelja s djecom knjižnicama. Održano je preko 2000 događanja u kojima je sudjelovalo više od 60 000 djece i roditelja. Prikupljeno je 20 000 slikovnica u velikoj akciji prikupljanja slikovnica Čitam, dam, sretan sam. Slikovnice su darovane dječjim odjelima općih bolnica, dječjim domovima, domovima zdravlja i pedijatrijskim ambulantama, Crvenom križu, dječjim vrtićima, udrugama itd. UNICEF je osigurao slikovnice i bojanke za 900 siromašnih obitelji. Uz financijsku potporu UNICEF-a tiskano je 4000 slikovnica za bebe Gledaj ova mala slatka lica koje


DOGAĐANJA TEMA BROJA

• •

• •

su podijeljene pedijatrima u više županija te u prihvatnim centrima za migrante i izbjeglice u Opatovcu i Slavonskom Brodu. U Kampanju je uključeno oko 200 narodnih i školskih knjižnica. Otvorene su male knjižnice (Zbirčice, Male libroteke) iz kojih se kući posuđuju slikovnice u dječjim vrtićima u Zadru, Rijeci, Velikoj Gorici, Novoj Gradiški, Virju, Vinkovcima itd. te male knjižnice u pedijatrijskim ambulantama i domovima zdravlja u Sisku, Prelogu, Bjelovaru, Koprivnici, Dubrovniku, Ozlju, Splitu, Vukovaru, Čakovcu itd. U akcijama Kampanje sudjelovalo je preko 10 000 volontera. Čitateljski program za zatvorenike i djecu u okviru Kampanje povezao je najmanje 600 očeva i djece

• •

kroz čitanje naglas i slušanje odabranih slikovnica. Kampanju financijski podržavaju Ministarstvo kulture RH, Ministarstvo pravosuđa RH, Zaklada NSK i drugi donatori. Kristina Čunović, koordinatorica Kampanje, dobitnica je Godišnje nagrade za promicanje prava djeteta za 2018. g.

Cilj je nacionalne kampanje Čitaj mi! da svako dijete u Hrvatskoj ima pristup slikovnicama i knjigama za djecu jer samo petnaest minuta čitanja dnevno djeci donosi dugoročnu dobrobit – bogatiji vokabular, poboljšanje kognitivnih sposobnosti i razvoj vještina čitanja i pisanja. Vrijednost kampanje Čitaj mi! pokazuje i ponovna nominacija za najprestižniju međunarodnu nagradu u svijetu dječje knjige Astrid Lindgren Memorial Award − ALMA 2019.

Marina Meić na svjetskoj listi Top 30 mladih ljudi ispod 30 godina Grozdana Ribičić grozdana.ribicic@gmail.com žava svijeta koji su u promicanju čitanja postigli zavidne rezultate. ILA je pokretač brojnih projekata osposobljavanja podučavanja čitanja, cjeloživotnog usavršavanja čitanja te podizanja praga pismenosti u cijelome svijetu. S projektom Top 30 mladih ispod 30 godina stavljen je naglasak upravo na nove, mlade generacije: edukatore, inovatore i promicatelje čitanja i pismenosti u suvremenom svijetu i u vremenu velikih izazova. Hrvatsko čitateljsko društvo predložilo je Splićanku Marinu Meić, magistru pedagogije i edukacije Hrvatskog jezika i književnosti, zbog svog dugogodišnjeg volonterskog angažmana, još od tinejdžerskih dana, na polju knjige, čitanja i knjižnica: najprije kao aktivna sudionica i kreatorica brojnih programa na Odjelu za djecu i mlade Gradske knjižnice Marka Marulića Split, potom zbog angažmana na polju književnosti tijekom studiranja, danas kao „teta pričalica“ koja djeci na bolničkom liječenju čita priče za laku noć i kao jedna od onih koji su u svom gradu pokrenuli ogranak Hrvatskoga čitateljskog društva brojnim akcijama. Jedna od većih akcija bio je projekt HRČAK u splitskim dječjim ambulantama, organiziran u sklopu dugogodišnje nacionalne kampanje Čitaj mi!. Tijekom tog projekta u više od mjesec dana prikupljeno je 1000 knjiga za pedijatrijske ambulante u Splitu koje su svoje male slobodne knjižnice dobile zajedno s policama koje su izradili učenici Obrtno-tehničke škole i Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju iz Splita.

Slika 10: Marina Meić

Međunarodna čitateljska organizacija (ILA – International Literacy Association) uvrstila je Marinu Meić, potpredsjednicu splitskog ogranka Hrvatskoga čitateljskog društva, na svjetsku listu Top 30 mladih ispod 30 godina koji promiču čitanje. Na listi se nalazi 30 mladih iz 13 dr2 16

DOGAĐANJA TEMA BROJA

nih dobitnika ovog priznanja su Shiza Shadid, jedna od utemeljiteljica Malala fondacije, Andrew Sutherland, osnivač Quizleta, Kathryn Lett, učiteljica iz Kentwood Public School u Michiganu. Ovogodišnji dobitnici nagrade predstavljeni su u ILA-inom dvomjesečnom broju časopisa Literacy Today. Više o časopisu i ovoj nagradi može se pogledati na mrežnim stranicama literacyworldwide.org/30under30. Marinin izbor bio je odlično medijski popraćen pa je tako neko vrijeme bila najveća vijest na mnogim portalima, časopisima i emisijama što smatramo velikim i dodatnim prilogom promociji čitanja i pismenosti, kao i HČD-a, u našoj zemlji.

Lista dobitnika Top 30 mladih ljudi ispod 30 godina uključuje učitelje, pedagoge, voditelje neprofitnih organizacija, književnike, volontere, istraživače i voditelje društveno odgovornih organizacija. Izvršna direktorica ILA-e Marcie Craig Post ističe da pojedinci na ovoj listi rješavaju kritične probleme na koje su naišli na putu do svog uspjeha te da se doprinos ovogodišnjih dobitnika najviše iskazuje u području dostupnosti literature u školama, zajednici i šire. Čast mi je prepoznati i podržavati ovakve mlade ljude čija vizija i predanost čine ovaj svijet boljim, ističe Craig Post. Marina se našla u odabranom društvu – neki od prethod-

Prva godina Federacije europskih društava za promicanje pismenosti (FELA) Davorka Semenić-Premec dspremec@gmail.com Međunarodni odbor za razvoj pismenosti u Europi (International Development in Europe Commitee – IDEC) kao europski odbor Međunarodnog udruženja za pismenost (ILA) spojio se s novoosnovanom organizacijom – Federacijom europskih društava za promicanje pismenosti (Federation of European Literacy Associations) u siječnju 2018. Glavni razlog udruživanja bio je stvaranje samostalne udruge koja će imati partnerski odnos sa svjetskom organizacijom. Osamostaljenju i kasnijem preseljenju sjedišta Federacije u Finsku najviše je doprinijelo Belgijsko frankofono čitateljsko društvo (BelFra). Nakon preseljenja u Finsku 2018. g. donesen je i novi Statut, izabrana predsjednica Ann-Sofie Selin iz Finskoga čitateljskog društva (FinRa) te cjelokupno vodstvo. Odlučeno je da se skupštine održavaju dva puta godišnje. U kolovozu 2018. održana je Izvanredna skupština u Kopenhagenu o konačnom preseljenju u Finsku, a u siječnju 2019. stručni seminar i dvodnevna Skupština u Hamburgu. Seminar je bio uvod u stanje europske pismenosti, svojevrsni temelj za raspravu na Skupštini. Na njemu su predstavljeni istraživanje Sveučilišta u Hamburgu o pismenosti odraslih, irska nacionalna strategija za pismenost u koju je uključena i nova kurikularna reforma te talijanski projekt Poziv za čitanje (Invito alla lettura), ovogodišnji dobitnik Europske nagrade za pismenost koji je putem videa objavljenih na državnoj televiziji RAI usmjeren na obrazovanje učitelja na daljinu koji se bave različitim oblicima opismenjavanja. Predstavljen je i ciparski program podučavanja pismenosti u dječjim vrtićima. Na Skupštini je bilo prisutno 21 društvo uz nazočnost predstavnika i još 7 uz punomoć. Raspravljalo se o glavnim

smjernicama poslovanja i biranja vodstva. Za predsjednicu u dvogodišnjem mandatu, od 2019. do 2020. g., izabrana je Ann-Sofie Selin. Dopredsjednik će se birati na jednu godinu, blagajnik na dvije, a tajnica na tri godine. Izabrani su: za dopredsjednicu Renate Valtin (Deutsche Gesellschaft für Lesen und Schreiben), za blagajnika Greg Brooks (United Kingdom Literacy Association) i za tajnicu Veronika Rot Gabrovec (Bralno društvo Slovenije). Dogovorena je i postupna izrada nove mrežne stranice http://www.literacyeurope.org. Sadržavat će osnovne podatke o nacionalnim društvima koje će ažurirati sami članovi, nagrade, buduća događanja i drugo. Na svakom dosadašnjem sastanku ističe se odgovornost svih nacionalnih društava prema zajedničkom udruženju, pa su mnogi predstavnici prisutni u organizaciji skupština i konferencija. Za sada se još intenzivno radi na organizaciji 21. europske konferencije o pismenosti u Kopenhagenu. Sljedeće skupštine održavat će se kao uvod budućih regionalnih ili europskih konferencija dva puta godišnje, ljeti i zimi. Predstojeći susreti predstavnika FELA-e: 1. 21. europska konferencija o pismenosti Učenje iz prošlosti zalog je budućnosti u Kopenhagenu u kolovozu 2019. 2. 4. baltička konferencija o pismenosti U potrazi za zajedničkim jezikom u Tallinu u siječnju 2020. 3. obilježavanje 10 godina platforme Lesenforum / Forum lecture u Švicarskoj u kolovozu 2020. 4. Zimska skupština u organizaciji Hellenic Association for Language and Literacy u Ateni u siječnju 2021. 5. 22. europska konferencija o pismenosti u Dublinu u kolovozu 2021.

17


TEMATSKI OSVRTI TEMA BROJA

TEMATSKI OSVRTI TEMA BROJA

TEMATSKI OSVRTI Službene publikacije u zelenom knjižničarstvu

• •

Blaženka Peradenić-Kotur bkotur@nsk.hr Ivana Kežić Pucketić ivana.kezic@nsk.hr Službeni informacijski izvori vrijedan su izvor informacija u poticanju zanimanja korisnika knjižnice za održivi razvoj i zaštitu okoliša, kao i za usvajanje znanja potrebnog za poboljšanje kvalitete života, a ujedno su i temelj ekološke pismenosti. Upravo u tome bitnu ulogu imaju i knjižnice kao mjesta za promicanje ekoloških ideja i održivog razvoja, a s obzirom na to da u isto vrijeme omogućavaju dostupnost informacija, ljudskih resursa, tehnologije i fizičkog prostora (IFLA 2013). Zbirka službenih publikacija NSK promiče zeleno knjižničarstvo još od sedamdesetih godina 20. stoljeća. Posebno vrijedi izdvojiti otvaranje prve Zelene knjižnice energetske efikasnosti (ZeeK) u Hrvatskoj 2012. g. u suradnji s Programom Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) upravo u Zbirci službenih publikacija te ostalih međunarodnih službenih publikacija iz područja zaštite okoliša i održivog razvoja. U otvorenom pristupu čitaonice nalazi se velik broj službenih publikacija koje predstavljaju rad hrvatskih i inozemnih tijela državne vlasti odnosno tijela lokalne samouprave i uprave u području održivog razvoja te međunarodnih organizacija. Također, danas su jednako važni i mrežni izvori, kako međunarodni tako i hrvatski. Međunarodni dokumenti pokazuju da se o održivom razvoju govori već tridesetak godina: • Naša zajednička budućnost, 1987. – dokument u kojem je Komisija za okoliš i razvoj Ujedinjenih naroda definirala održivi razvoj (https://sustainabledevelopment.un.org/content/documents/5987our-common-future.pdf) • Deklaracija Talloires, 1990. – prva službena publikacija koja sadrži izjavu o ekološkoj održivosti u visokom obrazovanju i sadrži deset ključnih odrednica (http://ulsf.org/wp-content/uploads/2015/06/ TD.pdf). Nakon ove Deklaracije donesene su mnogobrojne konvencije i akcijski planovi s istom svrhom: • Agenda 21, 1992. (https://sustainabledevelopment. un.org/content/documents/Agenda21.pdf) 2 18

• • •

• •

Deklaracija Thessaloniki , 1997. (https://unesdoc. unesco.org/ark:/48223/pf0000117772) Svjetska deklaracija o visokom obrazovanju za 21. stoljeće, 1998. http://www.unesco.org/education/ educprog/wche/declaration_eng.htm Arhuška konvencija, 1998. – govori o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (http://www. azo.hr/ArhuskaKonvencija) Povelja o Zemlji, 2000. (http://www.earthcharterinaction.org/invent/images/uploads/echarter_croatian.pdf) Milenijska deklaracija, 2000. – sadrži osam razvojnih ciljeva za koje su se države članice UN-a obvezale da će ih ostvariti do 2015. g. (http://www. mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi-staro-ijvhj/ujedinjeni-narodi-(un)-staro/globalne-konferencije/milenijski-summit/#3) Agenda 2030, 2015. – sadrži 17 ciljeva održivog razvoja koji su usmjereni na iskorjenjivanje siromaštva, borbu protiv neravnopravnosti i nepravde i rješavanje pitanja klimatskih promjena do 2030. g. (https://sustainabledevelopment.un.org/post2015/ transformingourworld).

I Republika Hrvatska se vrlo rano uključila u izradu strateških dokumenata u tom području. • Rezolucija o zaštiti čovjekove sredine, 1972. • Deklaracija o zaštiti okoliša (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1992_06_34_865.html) • Nacionalna strategija zaštite okoliša, 2002. – dokument koji je donio Hrvatski sabor, a glavni cilj je provođenje informiranja javnosti o izuzetnom bogatstvu biološke i krajobrazne raznolikosti kako bi se razvila svijest o potrebi i važnosti njihova očuvanja (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2002_04_46_924.html) • Strategija održivog razvoja Republike Hrvatske, 2009. – u dokumentu se kao jedno od načela razvoja

navodi i obrazovanje za održivi razvoj te poticanje pismenosti (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_03_30_658.html) Izvješće o dostupnosti informacija o okolišu u Republici Hrvatskoj i usuglašenosti s potrebama EEA, 2007. Akcijski plan za obrazovanje za održivi razvoj, 2011. – dokument koji je usvojila Vlada Republike Hrvatske i u kojem se ističe potreba obrazovanja na više razina – formalnoj i neformalnoj (http://www.odraz. hr/hr/publikacije/publikacije/akcijski-plan-za-obrazovanje-za-odrzivi-razvitak).

2. Čadovska, I; Tkalčić, A. 2017. Zelena pismenost kao dio strategije razvoja informacijske službe. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 60/1. 65-77. https://hrcak.srce.hr/189112 (pristupljeno 24. travnja 2019.). 3. ENVI: portal okoliša. http://envi-portal.azo.hr/ (pristupljeno 24. travnja 2019.) 4. The Green Library: The challenge of environmental sustainability = Die grüne Bibliothek: Ökologische Nachhaltigkeit in der Praxis. Ifla Publications 161. 2013. Ur. Hauke, P.; Latimer, K.; Werner, K. U. Walter de Gruyter. Berlin. 5. Katavić, I.; Kovačević, A. 2011. Integrating corporate social responsibility (CSR) into business strategies and practice. U K. Afrić Rakitovac, V. Šugar i V. Bevanda. (ur.), Entrepreneurship and macroeconomic management: reflections on the world in turmoil: conference proceedings International Scientific Conference Entrepreneurship and Macroeconomic Management 2. 1451-1472. Sveučilište Jurja Dobrile u Puli – Department of economics and tourism „Dr. Mijo Mirković“. Pula. 6. Petr Balog, K.; Siber, Lj. 2014. Green libraries: libraries’ country to energy efficiency = Zelene knjižnice: knjižnični doprinosi energetskoj učinkovitosti. 3. međunarodni znanstveni simpozij Gospodarstvo istočne Hrvatske - vizija i razvoj = 3rd international scientific symposium Economy of eastern Croatia - vision and growth. Ur. Mašek Tonković, A. Ekonomski fakultet. Osijek. 478-487. http://www.efos. unios.hr/repec/osi/eecytt/PDF/EconomyofeasternCroatiayesterdaytodaytomorrow03/eecytt0347.pdf (pristupljeno 24. travnja 2019.)

Također treba izdvojiti i dva značajna mrežna portala: ENVI: portal okoliša koji je pokrenula Hrvatska agencija za okoliš i prirodu te Bioportal: Web portal Informacijskog sustava zaštite prirode Državnog zavoda za zaštitu prirode. Od 2018. g. u prostoru Zbirke službenih publikacija djeluje i Europski dokumentacijski centar NSK kao referentna točka za sve informacije povezane s Europskom unijom uključujući i područje ekologije i održivog razvoja, što predstavlja dodanu vrijednost Zbirke i omogućuje pristup većem broju relevantnih izvora. Izvori: 1. Bioportal: Web portal Informacijskog sustava zaštite prirode. http://www.haop.hr/hr/baze-i-portali/bioportal-web-portal-informacijskog-sustava-zastite-prirode (pristupljeno 24. travnja 2019.).

Lektira u zatvorenom krugu doc. dr. sc. Marina Gabelica marina.gabelica@gmail.com Mnoštvo manjih spoznaja vodi do rasta i razvoja, ali rast je dugotrajan, ponekad i cjeloživotni proces u kojem rezultat često dugo nije opipljiv. To je posebno istinito za razvoj čitateljskih navika i ljubavi prema čitanju. Posredovano iskustvo svijeta koje nam pružaju knjige nikada ne može zamijeniti životno iskustvo, ali književnost – umjetnost riječi – iskustvo realnog svijeta interpretira i produbljuje, a čitatelja oplemenjuje. Zato knjiga i ima toliki značaj u životu čovjeka od najmlađih dana. Tako važan i kompleksan zadatak teško može ostvariti jedna ili pet (obaveznih) pročitanih knjiga. Naprotiv, to je zadatak cjeloživotnog čitanja odnosno lektire u punom značenju te riječi, a što je ponajbolje sažeto u citatu francuskog književnika Françoisa Mauriaca: Reci mi što čitaš i reći ću ti tko si.

Današnja publika obožava priče o velikim preobrazbama i tzv. makeoverima gotovo svega – od ljudskih odnosa i izgleda, do starih kuća i namještaja. Pritom, što je preobrazba brža i konačni produkt drugačiji od staroga, to je osjećaj zadovoljstva veći jer promjena znači napredak. Velik broj hollywoodskih filmova portretira likove koji su doživjeli takve velike, životne promjene. Ta je promjena obično rezultat jednog događaja, jedne osobe koju je lik upoznao, jedne knjige koju je pročitao i koja je sve promijenila. No je li stvarnost uistinu takva? Doista, postoje susreti, knjige i filmovi koje pamtimo cijeli život. Ipak, mnogo češće percepciju ili svijest o sebi i svijetu oko sebe ne mijenjamo tako jednostavno, „jednim udarcem“ (ili jednom velikom reformom), nego postupno – korak po korak, knjigu po knjigu, susret po susret.

19


TEMATSKI OSVRTI TEMA BROJA

Naravno, problem nastaje u trenutku kada zaboravimo da smo pojam lektire, koji je izuzetno širok i podrazumijeva cjeloživotni korpus, počeli poistovjećivati sa školskom lektirom odnosno s popisom obveznih djela koje učenici trebaju samostalno pročitati i analizirati, a učitelji ocijeniti. Ova je sinonimija vrlo indikativna dvjema pojavama. S jedne strane brojna istraživanja pokazuju da mnogi učenici ponajviše čitaju djela s obveznog popisa1 što bi značilo da je njihova lektira, doista, tek školska lektira. S druge strane popis (školske) lektire postao je gorućim pitanjem, pa često i glavni kamen spoticanja u izradi odgojno-obrazovnih dokumenata. To je realni pokazatelj da smo shvatili kako je jedan (običan) popis djela postao izuzetno važan jer je preuzeo ulogu koja je mnogo veća od one koja mu je prvotno bila namijenjena. S obzirom na događanja posljednjih godina čini se da je stvaranje odgovarajućeg popisa lektire postalo simbol uspjeha ili manjkavosti obrazovne reforme. Zanimljivo je primijetiti kako se termin lektira u novijim dokumentima pokušao izbjeći, možda baš zbog brojnih konotacija koje se uza nj vezuju. Naime, od Prijedloga nacionalnog kurikuluma nastavnoga predmeta Hrvatski jezik iz veljače 2016. g. do Odluke o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj iz siječnja 2019. niti u jednom se trenutku u službenim dokumentima ne spominje riječ lektira. Ta je riječ zamijenjena nešto opširnijim terminom: popis predloženih književnih djela za cjelovito čitanje. Povijesno gledano, promjene terminologije i lektirnog popisa bile su indikativne političko-društvenim zbivanjima, a – vjerojatno i važnije – ukazivale su na promjenu uloge prosvjetara u odgojno-obrazovnom procesu, odnosno na stupanj njihove autonomije u izboru lektirnih djela. Pojam lektira prvi se put javlja u nastavnom planu i programu iz 1944. g., a obuhvaća vrlo općenitu listu tekstova za čitanje po razredima (početnica, pisma, basne, pjesme itd.). Takva se opisno određena preporuka za lektiru javlja i u nastavnom planu i programu 1950. g. kada se učitelje upućuje na izbor dječjih knjiga, umjetničkih priča, novina i sl. prikladnih za dječju dob. Nastavni plan i program iz 1960. g. po prvi puta donosi popis lektire za prva četiri razreda osnovne škole, no djela nisu podijeljena po razredima, već se učiteljima ostavlja sloboda izbora. Osam godina kasnije nastavni plan i program donosi pozamašan popis djela raspoređen prema razredima, ali je riječ o vrlo širokom (do današnjih dana najopsežnijem) popisu s kojeg učitelji mogu birati djela. Autorice programa predlažu djela za obvezno čitanje i označuju ih zvjezdicom, no učitelji i dalje zadrža-

vaju pravo izbora. Od 1960. do 1972. g. popisi se redovito mijenjaju, a 1984. g. dopušta se i uključivanje novih književno vrijednih djela na popis, a prema nahođenju učitelja. Veće se promjene primjećuju 2006. g. kada se u Nastavnom planu i program za osnovnu školu donose popisi obveznih i izbornih djela za svaki razred. Riječ je o popisu koji je u mnogočemu manjkav jer je vezan uz dokument koji je ostao nepromijenjen desetak godina što znači da je izostala mogućnost implementacije novih naslova. Iako su se pojedini učitelji i nastavnici odvažili na izbor djela i izvan popisa, službeni je popis ostao nefleksibilan ograničavajući time autonomiju učitelja. Možda upravo zbog svoje dugovječnosti iz današnje perspektive možemo zaključiti da je riječ o dokumentu koji je oblikovao ne samo literarni ukus generacija hrvatskih učenika nego i učitelja, a što će se pokazati u najnovijim rezultatima anketa koje su ispunili učitelji i knjižničari. Dugo najavljivana reforma školstva dočekana je s velikim oduševljenjem, ali i očekivanjima. Prijedlog nacionalnog kurikuluma nastavnoga predmeta Hrvatski jezik iz veljače 2016. donosi novi popis lektire, odnosno spomenuti popis predloženih književnih djela za cjelovito čitanje. Ovaj je naziv trebao uputiti na suvremenost i fleksibilnost lektirnog popisa. Štoviše, u uvodnom se dijelu istoimenog poglavlja u dokumentu ističe da je riječ o prijedlogu tekstova i otvorenom popisu s kojega učitelj može odabrati djela za čitanje, ali mu se istovremeno otvara mogućnost slobodnog odabira knjiga i izvan popisa. U verziji dokumenta iz veljače 2018. javlja se nova promjena – Popis predloženih književnih tekstova za čitanje sada donosi kratki popis obveznih djela po ciklusima i prošireni popis. Nažalost, iz dokumenta nestaje uvodno obraćanje u kojemu se učiteljima jasno naznačuje da imaju autonomiju izbora što je možebitni razlog zašto je novi popis naišao na brojne kritike. Tome u prilog govore brojni članci, komentari, osvrti i recenzije u kojima se popis preispitivao – od toga zašto su s njega izostavljeni neki nezaobilazni klasici do toga da ne sadrži dovoljno suvremenih i djeci privlačnih djela. Kako bi doskočilo ovome problemu, Ministarstvo raspisuje anketu za učitelje i knjižničare koji daju svoje glasove naslovima na popisu izborne literature. Taj je čin trebao biti indikacija povjerenja koje Ministarstvo daje prosvjetarima aludirajući na njihovu stručnost. Istovremeno, pred učitelje i knjižničare stavljen je izuzetno, možda i neprimjereno, težak zadatak. Odbijajući taj zadatak, učitelji bi poslali poruku da nisu dovoljno stručni. Prihvaćajući ga, na sebe su, zapravo, preuzeli izuzetnu odgovornost. Poziv Ministarstva na sukreaciju lektirnog popisa svo-

TEMATSKI OSVRTI TEMA BROJA

jevrsni je povratak povjerenja učiteljima i knjižničarima i revitalizacija autonomnosti koju su nekoć uživali u većoj mjeri no danas. Ipak, prihvaćanje takve dužnosti bez zdravog, kritičkog odmaka bilo bi posve nepromišljeno. Da bi ovaj zadatak mogli obaviti uspješno, učitelji i knjižničari trebali bi redovito osvježavati svoje znanje iz dječje književnosti, čitati književne osvrte, recenzije, promišljati o djelima, pratiti suvremenu produkciju djela. No je li legitimno očekivati da će, uz nastavne i ostale obveze, svi učitelji obaviti ove pripreme koje, usput rečeno, književni kritičari obavljaju puno radno vrijeme? Zanimljivo, rezultati glasovanja objavljeni u popisima izbornih lektirnih djela za 1. i 2. obrazovni ciklus pokazuju da su učitelji i knjižničari najveći broj glasova (što je, primjerice, vidljivo iz prvih četrdesetak naslova na popisu) dali istim knjigama koje su se nalazile na lektirnom popisu 2006. g. Stoga se postavlja pitanje: jesmo li u novoj reformi nešto promijenili ili se lektira vrti u zatvorenom krugu? Uz pojedince koji ažurno prate književnu produkciju i redovito se u tom smislu usavršavaju, postoji bojazan da bi mnogi učitelji lektirna djela i dalje mogli birati po principu familijarnosti, „sviđanja“ i – ne manje važno – dostupnosti knjiga u školskoj knjižnici. S tim u skladu postavlja se i neizbježno pitanje financiranja učiteljskog i knjižničarskog izbora novih djela. Parafrazirajući Nadu Zgrabljić Rotar (2005: 9), valja naglasiti kako razvijena društva ne ostavljaju pojedincima da se samostalno brinu i nesustavno snalaze u stjecanju (potrebnih) znanja, nego potiču različite društvene strategije slijedeći stručne primjere i preporuke. U cilju nove reforme obrazovanja trebalo je iznjedriti sustav koji ima veću podršku struke. U kontekstu lektire to bi značilo nešto drugačiji pristup izradi popisa koji bi podrazumijevao i uključivanje stručnjaka iz područja dječje književnosti. Zajedničkom suradnjom književnih kritičara, knjižničara i učitelja tako bi se popis preporučenih djela za čitanje redovito mogao osvježavati djelima koja je struka nagradila i drugim književno vrijednim naslovima uz opširne anotacije, s ciljem približavanja bogate književne produkcije onima kojima su ta saznanja potrebna za kvalitetan izbor. Promišljenijim uključivanjem struke izbjegle bi se brzoplete preobrazbe, kozmetički zahvati i makeoveri, te bi se postigla dugotrajnija, ali i stabilnija promjena sustava. Jasno je da pitanja o tome tko je sastavljao popis lektire te koja će se djela naći na tom popisu nisu nevažna jer, prisjetimo li se Mauriacovog citata s početka ovoga rada, ta će djela uvelike utjecati na to tko su i kakve su mlade generacije učenika/čitatelja. Na popisu moraju biti djela koja

će u učenicima pobuditi interes za knjigu, razvijati ljubav prema čitanju i njihove čitalačke navike, a to nije nimalo lak zadatak. No zanimljivo je da se u jeku velikih promjena i reformi više bavimo pitanjem popisa djela, nego pristupu samoj lektiri. Ipak, to je jedna mnogo šira tema. Rekapituliramo li burna zbivanja koja su pratila (i još uvijek prate) reformu obrazovanja, možemo zaključiti da postoje brojna pitanja na koja nemamo odgovore. Istovremeno, možemo ustvrditi da su prosvjetni djelatnici više nego ikada prije iskazali potrebu da sudjeluju u promjenama obrazovnog sustava. Taj je angažman hvalevrijedan, a posebno kada govorimo o lektiri. S obzirom na to da školska lektira danas ima važnu ulogu u razvijanju čitalačkih navika djece i mladih, činjenica da je goruća tema reforme trebala bi nas, u stvari, obradovati. Možda će upravo zbog strastvenih rasprava i borbi oko lektirnog popisa naši učenici prepoznati da je riječ o nečemu važnom i da je o knjizi – bilo da je riječ o školskoj lektiri ili onoj pravoj, osobnoj, cjeloživotnoj lektiri – vrijedno promišljati. Izvori: 1. Gabelica, M.; Težak, D. 2017. Kreativni pristup lektiri. Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. 2. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. 2006. Nastavni plan i program za osnovnu školu. Gipa. Zagreb. 3. Ministarstvo znanosti i obrazovanja. 2016. Prijedlog Nacionalnog kurikuluma nastavnoga predmeta Hrvatski jezik. https://bit.ly/2NmnHVn (pristupljeno 26. lipnja 2019.). 4. Ministarstvo znanosti i obrazovanja. 2018. Nacionalni kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik. https://bit. ly/2szq4Hs (pristupljeno 26. lipnja 2019.). 5. Nastavni plan i program za osnovne škole. 1944. Odjel narodne prosvjete ZAVNOH-a br. 644. 6. Osnovna škola, odgojno-obrazovna struktura. 1960. Ur. Leko, I.; Nola, D. Školska knjiga. Zagreb. 7. Plan i program odgoja i osnovnog obrazovanja. 1984. Vjesnik Republičkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu SR Hrvatske br. 3. 5-15. 8. Popis lektire za učenike osnovne škole. 1968. Školska knjižnica u osnovnoj školi. Sv. II. Ur. Bendelja, Neda; Furlan, Branka; Pejnović, Silva. Zavod za unapređivanje osnovnog obrazovanja SR Hrvatske. Zagreb. 9. Zgrabljić Rotar, N. 2005. MEDIJI – Medijska pismenost, medijski sadržaji i medijski utjecaji. Medijska pismenost i civilno društvo. Ur. Zgrabljić Rotar, N. MediaCentar. Sarajevo. 9-45.

Istraživanje iz 2014. g. pokazuje da većina učenika pročita jednu do dvije knjige mjesečno, a učestalost odlaska u knjižnicu istovjetna je njihovoj opterećenosti lektirom (Gabelica i Težak 2017: 92). 1

2 20

21


PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE... TEMA BROJA

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE... TEMA BROJA

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE ... ERASMUS+ Priručnik za neodlučne, posrnule i loše čitatelje

Jelena Crnek jelena.crnek@gmail.com X. gimnazija „Ivan Supek“

Agencija za odgoj i obrazovanje Liceo Scientifico Statale Seguenza Gymnázium Pavla Jozefa Šafárika Střední škola Náhorní Aquilonis d.o.o.

Priručnik za neodlučne, posrnule i loše čitatelje (projekt br. 2016-1-HR01-KA201-022159)

Sufinancirano sredstvima programa Europske unije Erasmus+

http://handbook4rspreaders.org

Tijekom prošlog desetljeća čitateljska problematika postala je područjem povećana zanimanja u Europi i u svijetu. Europska unija prepoznala je ovaj problem već 2009. g., a u veljači 2011. osnovana je visoka ekspertna skupina posvećena isključivo čitanju. Iako je u sklopu obrazovnih sustava i pratećih mu struktura problem prepoznat, velik dio mladih ljudi završava svoje školovanje bez dostatnih vještina čitateljske pismenosti pa u život kreću s deficitom koji ni u odrasloj dobi ne uspijevaju nadoknaditi. Taj propust u njihovu srednjoškolskom obrazovanju ima nepopravljive posljedice za njihovu budućnost. Nadalje, velike međunarodne ankete koje se posljednjih desetljeća provode ostavljaju dojam da su aktualne obrazovne reforme prije svega utemeljene na povećanju razine učeničkih postignuća, kao i da pokazatelji tih postignuća, ako su mjerljivi standardiziranim procjenama velikih razmjera, predstavljaju jedinu važnu kategoriju. Trenutačno većina europskih reformi definira obrazovne standarde i kompetencije kroz mjerljive ishode nastave ne pružajući u tom procesu dovoljnu podršku nastavnicima, ravnateljima i stručnom školskom osoblju glede njihovih uloga kojima bi se podigla razina traženih učeničkih postignuća. U svjetlu navedenoga 2016. g. X. gimnazija Ivan Supek je Agenciji za mobilnost i programe Europske unije prijavila dvogodišnji projekt Priručnik za neodlučne, posrnule i loše čitatelje. Izgrađen na smjernicama koje je postavio EU (HGHGL 2012), po svome završetku svim zainteresiranim dionicima odgojno-obrazovnih procesa nudi zaokružen, inovativan i cjelovit pristup ovom problemu kroz svoje konačne rezultate: Studiju slučaja; Priručnik za neodlučne, posrnule i loše čitatelje (sadrži motivacijske tek-

stove sa smjernicama i aktivnostima za poticanje čitanja); Kurikul i Digitalnu učionicu s priručnikom za nastavnike. Pitanje koje su projektni partneri postavili jest: Koje su to sastavnice dobre prakse koje bi nastavnicima poslužile u podršci i razvoju čitateljskih vještina kod neodlučnih, posrnulih i loših čitatelja? Predloživši materijale za edukaciju nastavnika, smjernice za uspješno poticanje čitanja i prijedloge inovativnih metoda rada, namjera Projekta bila je pružiti pomoć nastavnicima srednjih škola kao i svim zainteresiranim dionicima uključenima u rad s mladim čitateljima u usvajanju vještina potrebnih za odgovarajuću podršku ovoj učeničkoj populaciji. Kroz predložene materijale i metode ugrađene u 51 motivacijski tekst, rezultatima Priručnika uspješno se posreduje ostvarenju zadaće nastavnika u njihovim nastojanjima da učenike uvjere u to da je čitanje vještina koju svi mogu usvojiti, a ne urođeni talent. Istraživanja provedena u okviru projekta donijela su značajne zaključke od kojih je potrebno istaknuti sljedeće: • Učenici koje opisujemo kao neodlučne, posrnule i loše čitatelje (NPL-čitatelji) često ostaju izvan službenih programa i kurikula. Ne postoji sustavna i trajna obuka NPL-čitatelja u kontekstu poduke o sadržaju nakon prvih dvaju razreda osnovne škole, a adolescenti, koji se poslije bore s čitanjem, više ne nailaze na odgovarajuću potporu. Njihovi specifični potencijali i zanimanje za učenje ne mogu se razvijati zbog problema s razumijevanjem. Stoga su njihova izvedba i rezultati loši. Društvo ostavlja puno neiskorištenih obrazovnih potencijala. • Zamjetan broj učenika čita ispod prihvatljive ra2 22

Osigurava stalan dokaz njihova neuspjeha predstavljajući potvrdu postojećega negativnog osobnog koncepta, onemogućujući im da se usredotoče na poboljšanje svoga čitanja. • Analiza njihovih osobnih snaga i slabosti odvija se tek kada je nastavna sekvenca završena, a za njih je tada već prekasno. Stoga nastavna podrška ne prati poduku prevenirajući neuspjeh, nego na njega samo reagira. • NPL čitatelji uhvaćeni su u sustavu vanjske diferencijacije koji uključuje dopunsku/popravnu nastavu, privatne poduke i ponavljanje na nižim školskim razinama. Tri su zablude kojima se ovaj projekt suprotstavio: 1. Od današnjih učenika uglavnom se očekuje napredak u čitanju i pisanju standardnom brzinom i kroz samo jednu metodologiju. NPL-čitateljima često se pripisuje dijagnoza disleksije. „Dijagnoza“ bi trebala biti NPL -čitatelj (Suchodoletz, W. von 2003), a fokus na rješavanju problema. 2. Prekasno je za problem čitateljske pismenosti bilo što učiniti nakon što djeca jednom napuste osnovnu školu. Svi koji se bave ovim problemom slažu se da NPL-čitatelji trebaju: a) obrazovnu podršku za poboljšanje vještine čitanja i b) psihološku podršku za izgradnju samopouzdanja i motivacije. 3. Slaba čitateljska pismenost jest problem nastao ulaskom migranata. Zaboravlja se da je većina djece i odraslih osoba s lošom pismenosti rođena i odrasla u zemljama u kojima žive i govore jezikom nastave kao materinskim. Procjena je da će do 2060. g. trećina stanovništva EU-a imati barem jednog roditelja rođenog izvan zemlje u kojoj žive. Pismenost ima rastuću višejezičnu dimenziju.

zine jer im nedostaje sposobnost primjene strategija razumijevanja kojima bi se stvorilo značenje pročitanoga. Prenoseći nastavni sadržaj kroz model zadavanja čitateljske zadaće i njezina kasnijeg tumačenja, nastavnici dodjeljuju sadržaje za čitanje izvan nastave, a zatim, sljedećega dana, drže predavanje o samome sadržaju. Kao rezultat takva modela učenici implicitno saznaju da će se sadržaj zadanoga književnog djela / čitateljskog zadatka koji nisu uspjeli dovršiti (ili ga nisu ni započinjali) objasniti na redovitoj nastavi. Takvim se načinom umanjuje njihova potreba za aktiviranjem vlastitih sposobnosti razumijevanja. Tradicionalna nastava u zemljama projektnih partnera organizirana je i usredotočena na učitelja. Rad na nastavnim jedinicama počinje određivanjem ciljeva učenja i razine učeničkih postignuća koje određuje nastavnik u skladu s vanjskim specifikacijama proizišlim iz nastavnih planova i programa i obrazovnih standarda. Izbor materijala i metoda, realizacija nastavnih jedinica i konačni testovi za provjeru usvojenosti sadržaja referiraju na unaprijed definirane ciljeve učenja. Testovima se uspoređuju pojedinačna učenička postignuća u skladu s prethodno definiranim kriterijima što u konačnici dovodi do rangiranja učenika kroz sumativnu procjenu. Takav način organizacije nastavnog sata prirodan je za škole i obrazovne sustave kojima je primarni cilj prijenos sadržaja (učenje kroz usavršavanje na sadržajima / kurikuli usredotočeni na sadržaj) i koji zahtijevaju njihovo ovladavanje kako bi se osigurao uspjeh učenika (obrazovni sustavi orijentirani na izvedbu). U većini slučajeva uobičajena poduka prenosi samo sadržaje specifične za određeni predmet. Učenje se odvija s ciljem stjecanja znanja o predmetnom području i usklađivanja s vanjskim ciljevima i procjenama (učenje za / znanje o). Takav pristup učenju više ne odgovara recentnim spoznajama vezanima za ovo područje. Val ispitivanja u svjetlu PISA-ini testova čak je pogoršao problem. Dokazivati lošem čitatelju koliko je slaba njegova izvedba u odnosu na druge, potvrđuje ono najgore – njegov već sam po sebi problematičan osobni koncept – pružajući mu malu priliku za poboljšanje. Naprotiv, poučavanje zasnovano na dokazima trebalo bi osigurati prijenos znanja s učenja predmetnog sadržaja na učenje s ciljem prijenosa učeničkih kompetencija (učenje radi / znanje kako).

Anketom, fokusiranom primarno na NPL-čitatelje na razini četiriju partnerskih zemalja, prikupljeni su podatci o navikama čitanja srednjoškolske populacije starosne dobi od 15 do 18 godina. Anketa je obuhvatila 8248 učenika srednjih škola, a njeni rezultati ponudili su nam vrijedne podatke o razvijenosti vještina čitanja kod ciljane populacije, razlozima zašto ne čitaju više (samovrednovanje), motiviranosti za čitanje itd. Većina adolescenata u odgojno-obrazovnom sustavu u stanju je čitati, ali ne i na očekivanoj, kompleksnoj razini. Adolescenti su heterogena skupina, pa stoga ni jedna nastavna strategija ne djeluje na njih jedinstveno. U tom smislu ovaj Projekt sa svojim konačnim rezultatima nudi mješavinu nastavnih strategija primjerenu razini njihove kompetencije i načinu od kojeg oni mogu imati koristi. Naročito korisnima pokazale su se metakognitivne strategije koje mogu postati navika uma za čitatelje adolescente.

Način na koji je nastava čitanja uobičajeno organizirana unutar važećih kurikula za NPL-čitatelje ima tri posljedice:

23


PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE... TEMA BROJA

Njihovom primjenom oni uspješno postižu visoku razinu razumijevanja pa njihovo čitanje postaje svjesno i strateško. Takve se strategije najbolje poučavaju upravo korištenjem tekstova koji su na razini njihova razumijevanja jer će, u suprotnom, upotreba preteških tekstova imati ograničen učinak. Uključivanjem u tekstove potiče ih se prema procesu razumijevanja i reagiranja na sadržaj tekstova kroz učinkovito čitanje što im omogućuje razumijevanje poruke i iznošenje osobnih odgovora i stajališta u suradnji sa svojim vršnjacima i nastavnicima. Poseban naglasak stavlja se na aspekt čitanja za užitak kao neizbježan čimbenik motivacije. Nakon što učenici shvate da i sami imaju ulogu u obrazovnom procesu i steknu osjećaj samopotvrđivanja, manje je vjerojatno da će nastaviti odustajati, a izglednije da će postati spremnima razvijati svoje vještine, usprkos poteškoćama. Kolektivnim naporom partnera, vlada partnerskih zemalja, članova šire zajednice, roditelja i svih relevantnih dionika projekt se usredotočio na stavljanje učinkovite strategije pismenosti u praksu. Slanjem snažne poruke u uho javnosti cilj mu je privući pozornost onih koji stvaraju obrazovne strategije i politike u zemljama sudionicama, ali i šire, na razini Europske unije.

pronašli posao i oblikovali svoju budućnost na pozitivan način. U konačnici, razina pismenosti odgovor je na pitanje je li neko društvo spremno za budućnost.

Priručnik za neodlučne, posrnule i loše čitatelje U cilju postizanja projektnih ciljeva, u segmentu Nastavnih planova i programa te pripadajućih metodoloških pristupa Priručnik za neodlučne, posrnule i loše čitatelje predlaže kompilaciju privlačnih književnih tekstova kojima se zadovoljavaju interesi ove učeničke skupine. Odabir materijala za čitanje, vođen unaprijed određenim kriterijima odabira, primarno je bio usmjeren povećanju učeničkih čitateljskih interesa usredotočujući se na poboljšanje samopouzdanja NPL-čitatelja u samome procesu čitanja. Odabrani književni tekstovi popraćeni su pripadajućom metodologijom, nastavnim i radnim materijalima. Odabranim metodičkim aktivnostima učenicima se može pomoći u prevladavanju prepreka na sljedećim područjima: metakognitivnih vještina, motivacije za bolje čitanje s ciljem učenja o načinima učinkovitijega čitanja, čitateljskog angažmana u procesu izgradnje čvrstog samopoimanja kao uspješnoga čitatelja, aktivacije i izmjene čitateljske perspektive (estetsko vs. eferentno čitanje), organizacijskih vještina i grupnog rada, samopouzdanja, komuniciranja i suradnje, kreiranja i uporabe komunikacijskih konteksta za buduće provođenje čitateljskih aktivnosti u krugu svojih obitelji, među vršnjacima (suradničko učenje) u školskom okruženju i u slobodno vrijeme. Njihovom primjenom učenici će ponovno otkriti moć pamćenja, osloboditi svoju maštu, potaknuti kreativnost i umjetnički potencijal. Kroz igru će također razvijati i različite audiovizualne, kinetičke i likovne vještine, a sve zajedno će ishoditi pozitivan utjecaj na čitateljsku motivaciju omogućujući učenicima da demonstriraju svoju autonomiju s krajnjim utjecajem na razvoj samoregulacijskih kapaciteta. Primjenom inventivnih metoda iz Priručnika učeničko čitanje postaje svjesno i strateško.

Slika 11: Sudionici projekta „Priručnik za neodlučne, posrnule i loše čitatelje“

Izvori: 1. Independent High Level Group of Experts on Literacy. http://icm.fch.lisboa.ucp.pt/resources/Documentos/CEPCEP/LITERACY_FINAL_REPORT.pdf 2. Mrežna stranica Projekta: http://handbook4rspreaders.org/ files/Report-web_EN_v3_mv.pdf. Izdvojeno za Hrvatsku: http://handbook4rspreaders.org/hr/projektni-rezultati/1-studija-slucaja/rezultati-upitnika-o-navikama-citanja.html 3. Od ukupnog broja motivacijskih tekstova (51) spomenimo samo neke: Kristian Novak. Ciganin, ali najljepši Kristiana Novaka, Pjevač u noći Olje Savičević Ivančević, Život djevojaka i žena Alice Munro, Hobbit J. R. R. Tolkiena, Prava ljubav Isaaca Asimova, Moj sin, fanatik Hanifa Kureishija, Marionettes, Inc. Raya Bradburyja, Veliki Gatsby F. Scotta Fitzgeralda itd.

I na samom kraju: ako se pametan društveni rast temelji na znanju i inovacijama, ulaganje u vještine čitanja i pisanja je preduvjet za postizanje takva rasta. To znači da se u društvu može pridonijeti i aktivno sudjelovati samo ako se može dovoljno dobro čitati i pisati. Razina pismenosti jednoga društva potvrđuje razinu samopoštovanja njegovih članova, njihovu interakciju s drugima, njihovo zdravlje i njihovu mogućnost zapošljavanja. Razina pismenosti govori o ljudskoj sposobnosti funkcioniranja u društvu, bilo kao pojedinca, aktivnoga građanina, zaposlenika ili roditelja. Djeca trebaju vještine čitanja i pisanja kako bi učila, a mladi ljudi kako bi pomoću njih, po završenu školovanju, 2 24

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE... TEMA BROJA

Zelene školske knjižnice i održivi razvoj Sanja Šušnjara Raić, OŠ Klinča Sela sanja.susnjara@gmail.com Jelena Šaban, OŠ Novo Čiče saban.jelena@gmail.com Goranka Braim Vlahović, OŠ Jurja Habdelića, Velika Gorica goranka.braim-vlahovic@skole.hr postao nužna sastavnica kompetencija koje knjižnice razvijaju kod svojih korisnika. Zelene knjižnice više ne označavaju samo ustanove u zgradama koje su certificirane kao ekološke što se tiče projektiranja, izgradnje, poslovanja ili održavanja, već taj pojam obuhvaća i sve one knjižnice koje potiču održivost i razvijaju ekološku pismenost kroz svoje programe i usluge (Antonelli 2008).

Ne možemo riješiti neki problem koji smo sami stvorili istim načinom razmišljanja kojim smo ga stvorili. (Albert Einstein) U siječnju 2019. u Narodnim je novinama objavljeno dvadeset i osam novih kurikula nastavnih predmeta i međupredmetnih tema, a jedna od njih je i Održivi razvoj. Ovaj koncept razvio se kao odgovor na rastuće ekološke probleme s kojima se susrećemo na globalnoj razini, a u posljednjem desetljeću prožeo je gotovo sva područja ljudskog djelovanja pa tako i odgoj i obrazovanje. Navedena je sintagma već niz godina prisutna u kurikulima nastavnih predmeta i izvannastavnih aktivnosti u osnovnim školama, a polako, ali sigurno ulazi i u domenu školskog knjižničarstva. Već 2010. g. stupanjem na snagu Nacionalnoga okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje otvara se mogućnost i potreba za uključivanjem knjižnica u međupredmetne teme: Osobni i socijalni razvoj, Zdravlje, sigurnost i zaštita okoliša, Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije i Građanski odgoj i obrazovanje (NOK 2010: 23-28). Vidimo iz navedenih međupredmetnih tema da ideja održivog razvoja još nije u potpunosti sazrela, no školske su knjižnice potaknute na širenje svog interesnog radijusa kretanja. AZOO tada pokreće i stručno modularno usavršavanje pod nazivom Odgoj i obrazovanje za održivi razvoj te izdaje dva vrlo bitna priručnika: Kriteriji kvalitete za OOR-škole (Breiting, Mayer i Mogensen 2005) i Obrazovanje za održivi razvoj ̶ priručnik za osnovne i srednje škole (2011). To je zasigurno bila polazišna točka u planiranju vlastitih kurikula za školske knjižnice u kojima rade autorice. Uslijedilo je duže vrijeme proučavanja primjera dobre prakse i praćenje programa drugih knjižnica, kako školskih tako i narodnih, u Hrvatskoj i svijetu. Pokret Zelenih knjižnica započeo je još devedesetih godina 20. stoljeća, no tek unazad nekoliko godina postalo je jasno da se ne radi samo o trendu, već o konceptu koji je

Slika 12: Radionice za Eko-dan škole

Vođene tim idejama, autorice su u svojim školama počele provoditi programe i akcije potaknute projektom Pokrenimo zelene knjižnice Društva bibliotekara Istre (Kraljević 2013). Ustanovile su da su mnoge aktivnosti već do tada provodile na tom tragu, prvenstveno provodeći program knjižnične i informacijske pismenosti. To znači da se učenike podučava kako pronaći, vrednovati i koristiti resurse i informacije za istraživanje određene teme, priprema ih se za cjeloživotno učenje, za razumijevanje tiskanih i digitalnih medija te o važnosti interkulturalizma i multikulturalizma. Također, školska knjižnica je mjesto gdje se provode različiti programi: radionice, projekti, suradnja s drugim knjižnicama, školama, muzejima, kazalištima i drugim odgojno--obrazovnim institucijama, kao i lokalnom zajednicom. Danas svaka škola u Hrvatskoj piše vlastiti škol-

25


PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE... TEMA BROJA

ski kurikul u kojem se planiraju sve aktivnosti za sljedeću školsku godinu, a na taj način mogu se planirati i provoditi sve dodatne aktivnosti, izborni predmeti i terenska nastava. Autorice se trude knjižnicu smjestiti u središte škole i pokrenuti i koordinirati sve aktivnosti održivog razvoja na razini škole. Temeljne kompetencije u obrazovanju za održivi razvoj pokušavaju implementirati u svoje poučavanje: učiti da bismo znali učiti tijekom cijelog života, učiti odgovorno raditi, živjeti u zajednici i učiti biti, razvijati osobnost (United Nations Economic Comission for Europe – UNECE 2012). Školski knjižničar igra važnu ulogu posrednika između učenika i nastavnika, u neposrednom i, između škole i lokalne zajednice, u širem smislu, a školska knjižnica kakvu autorice žele postavlja kriterije kvalitete u vezi s procesom učenja i poučavanja, planiranja i upravljanja školom, suradnje s lokalnom, nacionalnom i međunarodnom zajednicom te je centar u kojem se razvijaju vizije budućnosti koje želimo doživjeti. Iako se u svakoj od škola u kojima autorice rade navedeni program provodi na drugačiji način, sve su vođene istim ciljem – razvijati održivo razmišljanje i ekološku pismenost. Primjerice, u OŠ Jurja Habdelića učenici u suradnji s Ekoregijom Velika Gorica sudjeluju u radionicama prenamjene otpada i u terenskoj nastavi prilikom koje posjećuju odlagalište otpada i reciklažno dvorište, a u školi se održava i aktivnost Zeleni knjižničari. Navedena aktivnost dio je i kurikula OŠ Klinča Sela gdje se organizira integrirani ekodan, a eko-datumi obilježavaju se i kroz kulturnu i javnu djelatnost i popratne aktivnosti. U OŠ Novo Čiče organizirane su edukativno-ekološke predstave za učenike nižih razreda, provodi se suradnja s lokalnom zajednicom (npr. Etno naselje Novo Čiče), a tijekom ekološkog projektnog

dana svaki učenik bira ekološku radionicu u organizaciji razrednog ili predmetnog nastavnika koju će pohađati. Održivo razmišljanje jednako je važno kao i kritičko mišljenje i, ako je nekad bilo moguće razmišljati kritički bez uključivanja premisa održivosti, danas je to nemoguće. Već je davno trebalo početi podučavati korisnike ekološkoj pismenosti – na taj će način pojedinci biti svjesniji utjecaja svojih svakodnevnih izbora na ekološke, ekonomske i socijalne sustave koji dovode i do odgovornijih akcija. Školske knjižnice autorica prepoznale su potrebu da se život škole usmjeri prema održivosti u promišljanju novih metoda i u aktivnom rješavanju društvenih pitanja i problema. Autorice shvaćaju da je potrebno uključiti sve sudionike u stvaranje promjena potrebnih kako bismo usvojili vještine i znanja za rješavanje budućih problema i izazova. Započele su suradnju i žele je proširiti i dijeliti, stoga su u studenom 2018. sudjelovale na Prvoj međunarodnoj konferenciji Let’s Go Green! u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu kao jedine predstavnice školskog knjižničarstva u Hrvatskoj, ali i svijetu. Smatraju da je bitno surađivati, razmijeniti iskustva i primjere dobre prakse te stremiti k novim znanjima kako bismo kontinuirano napredovali i spremno dočekali budućnost. Izvori: 1. Antonelli, M. 2008. The Green Library Movement: An Overview and Beyond. Electronic Green Journal 1(27). https://escholarship.org/uc/item/39d3v236 (pristupljeno 4. studenog 2018.). 2. Breiting, S.; Mayer, M.; Mogensen, F. 2005. Kriteriji kvalitete za OOR-škole. https://www.azoo.hr/photos/izdanja/qchr-web-1536877105.pdf (pristupljeno 4. studenog 2018.). 3. Kraljević, I. 2013. Zelena knjižnica: projekt Društva bibliotekara Istre. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 56/3. 199-204. 4. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. 2010. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. https://www.azoo.hr/images/stories/dokumenti/ Nacionalni_okvirni_kurikulum.pdf (pristupljeno 15. ožujka 2019.). 5. Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Održivi razvoj za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj. 2019. Narodne novine 7. https://narodne-novine. nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_152.html (pristupljeno 15. ožujka 2019.). 6. Obrazovanje za održivi razvoj: priručnik za osnovne i srednje škole. 2011. Ur. Mićanović, M. i dr. Agencija za odgoj i obrazovanje. Zagreb. https://www.azoo.hr/images/izdanja/ OOR_2011_web.pdf (pristupljeno 4. studenog 2018.). 7. United Nations Economic Commission for Europe Strategy for Education for Sustainable Development. 2012. Learning for the Future: Competences in Education for Sustainable Development. UNECE. Geneva. Slika 13: Radionica uređenja školskog okoliša

2 26

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE... TEMA BROJA

InterCap – suradnjom udruga i sveučilišta do održivog razvoja

Marina Meić meic.marina@gmail.com Projekt je usmjeren na jačanje kritičkog razumijevanja navedenih pojava kod svih odgojno-obrazovnih djelatnika te je u tu svrhu kreiran i kurikul koji je dostupan na internetskim stranicama projekta. Specifičnost kurikula su 3 metode koje olakšavaju učiteljima, nastavnicima i profesorima raspravu o kontroverznim temama, poput migracija, nasilja, sukoba, izbjeglica, traffickinga i uništavanja okoliša u svrhu profita. Svi odgojno-obrazovni djelatnici, neovisno o području i predmetu koji predaju, imaju priliku naučiti više i primijeniti u svom svakodnevnom radu (posebno u području Građanskog odgoja i obrazovanja) metodu Filozofija za djecu (P4C), metodu Otvorenih prostora za dijalog i istraživanje (OSDE) i Kazališta za život (T4L). Navedene sudjelujuće metode usmjerene su na razmišljanje, zaključivanje i ispitivanje postojećih stavova i znanja, odnosno stvaranju sigurnog i otvorenog prostora za kritičko razmišljanje i raspravu o globalnim pitanjima. Kurikul se uz tri nabrojene metode sastoji i od teorijskog dijela, odnosno cjelokupni kurikul sastoji se od 6 modula. Nastavnici, učitelji i profesori mogu pohađati i položiti cjelokupan kurikul i dobiti certifikat, ili samo odslušati i položiti pojedinačne module te za svaki pojedinačno dobiti certifikat. Kako bi dobili certifikat, potrebno je prijaviti se na stranicu projekta. Posebno treba napomenuti da su neki moduli dostupni i na hrvatskom jeziku te da se do listopada 2019. očekuje kako će cjelokupni kurikul (svi moduli) biti preveden na hrvatski jezik. Osim kurikula, nastavnicima su dostupni različiti resursi (na hrvatskom i engleskom jeziku) koje mogu besplatno preuzimati i koristiti u nastavi – od vodiča i priručnika do različitih izvješća i radionica. Tri modula su prevedena na hrvatski jezik, a tijekom 2019. g. očekuje se prijevod svih modula. U okviru Projekta 26. listopada 2019. u Splitu će biti održana i međunarodna konferencija Globalizacija migracija, antiimigrantske stranke i ksenofobija na kojoj se očekuju brojni stručnjaci u tom području i koja će biti otvorena za širu javnost, a posebno za sve odgojno-obrazovne djelatnike na svim razinama u sustavu odgoja i obrazovanja. Program Konferencije je kreiran, a objava programa i poziv za sudjelovanje na predavanjima, panel-diskusijama i okruglim stolovima bit će objavljen na internetskim stranicama Projekta. Više o samom Projektu može se pročitati na https:// www.developtogether.eu/hr/. Zainteresirani za suradnju mogu kontaktirati voditeljicu Projekta pri Sveučilištu u Splitu Marinu Meić (marina.meic@unist.hr).

Ujedinjeni narodi usvojili su 2015. g. Agendu 2030 u kojoj je istaknuto 17 ciljeva čije bi ostvarenje trebalo dovesti do održivosti. Projekt InterCap (puni naziv: Zajedničko razvijanje kapaciteta: Europske mreže civilnih udruga i sveučilišta za globalno učenje o migracijama, sigurnosti i održivom razvoju u međuzavisnom svijetu) traje od 2017. do 2020. g. i financiran je iz programa EuropeAid Europske komisije. Glavni cilj projekta je ojačati kritičko razumijevanje migracija i održivog razvoja, u kontekstu održivog razvoja, među dionicima u sustavu obrazovanja nastavnika, a kako bi se povećalo razumijevanje odnosa međuovisnog svijeta, (ne)sigurnosti i rizika. Projekt InterCap nastoji istražiti i ojačati vezu između kvalitetnog obrazovanja za razvoj i stavova prema migracijama i razvoju oslanjajući se na prakse utemeljene na dokazima, daljnjoj provedbi dobre prakse i programa te uspostavljanju sinergija. U projektu sudjeluje ukupno 13 organizacija iz cijele Europe (Italija, Velika Britanija, Grčka, Malta, Cipar, Slovenija, Njemačka, Austrija, Bugarska, Latvija, Poljska i Hrvatska), odnosno kao partner Sveučilište u Splitu.

Slika 14: Logo projekta InterCap

Četvrti je cilj Agende 2030 osigurati uključivo i kvalitetno obrazovanje za sve te promovirati mogućnost cjeloživotnog učenja, a kao podcilj unutar ovog cilja navedeno je da bi svi mladi i odrasle osobe trebali imati osnovne vještine pismenosti odnosno čitanja i pisanja. Projekt InterCap bavi se međupovezanošću migracija i održivog razvoja, odnosno kako migracije utječu na postizanje ciljeva održivog razvoja i obratno.

27


AKTUALNO TEMA BROJA

AKTUALNO Dobra dječja knjiga - Grubzonov 20. rođendan: razgovor s ilustratorom Axelom Schefflerom Razgovarala Dubravka Semenić – Premec dspremec@gmail.com 1. Prošle godine susreli smo se u Zagrebu u sklopu Vašega hrvatskog gostovanja u organizaciji Ibis grafike, hrvatskog izdavača Vaših knjiga. Grubzon je, zajedno s drugim knjigama koje ste objavili s Julijom Donaldson, popularan diljem svijeta i, naravno, u Hrvatskoj. Grubzon se nalazi među četiri najprodavanije britanske knjige za djecu. Postao je britanski brand, baš kao Paddington ili Winnie the Pooh. Kako objašnjavate njegovu popularnost? Zašto ga djeca vole unatoč „strašnom“ izgledu? Sviđa li se Vama ili ipak postoji neki od Vaših likova koji Vam je draži? Mislim da popularnost priče o Grubzonu i Mišu proizlazi iz njezinih paralela s pričom o Davidu i Golijatu: mali Miš nadmudruje čudovište veće od sebe koje ga želi pojesti. Mislim da djeca uživaju u osjećaju da su malo uplašena za Miša tijekom cijele priče, ali im je lakše kad on na kraju pobijedi. Grubzon je zapravo prilično ambivalentno stvorenje: s jedne strane je opasan i prijeteći, a s druge strane nježan i lijep. Mislim da je to dio njegove privlačnosti. Osim toga, definitivno je prisutna i komponenta humora: Grubzon je pomalo smiješan i pomalo glup, te ga ne treba uzimati previše ozbiljno. Ne mislim da je sve to privlačno samo meni. On je čudovište i mora izgledati zastrašujuće pa čak i ružno, ali kad ga takvog gledate, ne možete a da ga malo i ne žalite. Gladan je i tako bi rado pojeo Miša, a ne može ga uhvatiti i na kraju mora jesti bobice i gljive! No unatoč Grubzonovoj popularnosti, druge likove zapravo volim više, npr. Prutimira ili vješticu u slikovnici Mjesta ima na metli svima.

Na ovogodišnjem Dječjem sajmu knjiga u Bologni u organizaciji izdavačke kuće Macmillan Publishers proslavljen je 20. Grubzonov rođendan. Grubzon, u originalu Gruffalo, lik je iz slikovnice za djecu koja je prvi put objavljena 1999. g. Tekst je napisala poznata britanska književnica za djecu Julia Donaldson, a ilustrirao ju je Axel Scheffler. Grubzon je od tada prodan u više od 13 milijuna primjeraka i preveden na 60 jezika. Na svečanosti rođendana su za uzvanike, izdavače iz cijelog svijeta, Julia Donaldson i Axel Scheffler s najbližim suradnicima uprizorili dramatizaciju dviju slikovnica – Grubzon i Mjesta ima na metli svima. Sajam u Bologni bio je i prigoda za kratki razgovor s ilustratorom, gospodinom Axelom Schefflerom.

2. Surađujete s različitim autorima, ali Vaša najpoznatija i najuspješnija suradnja je s Julijom Donaldson. Uspoređuju vas s Lennonom i McCarthyjem. Grubzon je druga knjiga koju ste objavili zajedno (prva je Skučena kuća, objavljena 1992. g.) i koja je postigla nevjerojatan uspjeh. Međutim, Vi ste zapravo bili drugi ili treći izbor za ilustratora. Kakva je Vaša suradnja s Julijom Donaldson i koliko ste slobodni u razvoju svojih kreacija? Predlažu li izdavač ili autor izgled likova ili dobivate potpunu slobodu u njihovom dizajnu? (To je urbani mit da sam bio treći izbor!) Moja suradnja s Julijom ne uključuje mnogo osobne interakcije jer radimo

Slika 15: Dramatizacija dviju slikovnica – Grubzon i Mjesta ima na metli svima

2 28

AKTUALNO TEMA BROJA

potpuno odvojeno. Julia piše priču, a zatim je šalje izdavaču koji je onda šalje meni. Ilustracije nastaju u mom studiju. Tijekom procesa izrade knjige sva komunikacija ide preko urednice Alison Green. Nemam potpunu slobodu stvaranja likova. To je timski rad: razgovaramo o knjizi s urednikom, a dizajnerica i Julia mogu vidjeti skice i razvoj karaktera. Njihove primjedbe moram uzeti u obzir. Na primjer, zamolili su me da Grubzona učinim malo prijateljskijim u odnosu na početne skice. Što se tiče izgleda knjige, o tomu odlučuje dizajner. Sve knjige su ujednačenog izgleda, izmjenjuju se ilustracije i male vinjete.

ne bih učinio za dječju knjigu. Mislim da ilustracije mogu i jesu djeci poticaj za čitanje. Uostalom slikovnica se sastoji uglavnom od ilustracija. One su bitan dio formata. 4. Autor ste mnogih slikovnica za djecu, što mislite o slikovnicama za odrasle? Grafičke novele trenutno su vrlo popularne i zapravo jesu slikovnice za odrasle. Osobno ih ne čitam, ali mislim da su one posebna umjetnička forma. 5. Rekli ste da niste posebno politički angažirani. Međutim, izrazili ste svoje mišljenje o Brexitu kada je Gruffalo iznenada poplavio u jednoj od vaših kreacija i postao Brusselo. (Brusselo? Ne postoji stvorenje kao Brusselo!) Uključili ste i druge ilustratore dječjih knjiga. Kakve su bile reakcije na vaše poruke? Što Brexit znači za vas i imate li tumačenje rezultata referenduma? Brexit za mene kao Nijemca znači veliku neizvjesnost za moju budućnost u Velikoj Britaniji u kojoj živim i radim od 1982. g. U projektu Crtanje Europe zajedno zamolio sam kolege ilustratore da nacrtaju nešto o Europi ili Brexitu i došlo je do vrlo dobre reakcije. Svi su željeli doprinijeti i izraziti na taj način svoje osjećaje. Knjiga je vrlo dobro prihvaćena, ali nisam siguran koliko je političkog utjecaja imala. Što se tiče mog tumačenja rezultata referenduma, postoji puno složenih razloga za ovakav rezultat koje možemo tumačiti na različite načine. Ali mislim da bi, za takvu važnu odluku, rezultat referenduma trebao biti pokazatelj javnog mnijenja i kao takav imati savjetodavnu ulogu, a ne pravno obvezujuću.

Slika 16: Slikovnica o Grubzonu prevedena na više od 60 jezika

3. Što čini dobrog ilustratora prema Vašem mišljenju? Koje su razlike između publike i odrasle djece kada su u pitanju ilustracije? Mogu li poslužiti kao poticaj za čitanje ili, kako neki tvrde, „ukrasti“ djeci proces imaginacije? Postoji mnogo različitih načina da budete dobar ilustrator, ne mislim da postoji jedno pravilo. Teško mi je definirati što je dobar, a što loš crtež; to je vrlo subjektivno. Tehnička sposobnost mora biti prisutna, ali postoji mnogo različitih stilova koje volim. Za mene mora biti neke topline u ilustraciji, a opet teško mi je to definirati. Najviše volim duhovite ilustracije. Više ne radim mnogo ilustracija za odrasle. Nekada sam radio ilustracije i karikature za časopise i novine. Na njima bi osobine likova bile više istaknute, možda čak i pretjerane. Na primjer, crtao bih velike šiljate nosove što

6. Ovogodišnji Sajam dječje knjige u Bologni bio je pun društveno angažiranih tema kao što su siromaštvo, različitost, rat, migracije i sl. Biste li se složili da ponekad čak i dječje knjige moraju rješavati „teške“ teme i kako ne možemo zaštititi našu djecu od problema i držati ih pod staklenim zvonom? Definitivno mislim da bi se dječje knjige trebale baviti onim što se događa u stvarnom svijetu. Djeca su zainteresirana i žele znati o tome i ne bi ih trebalo štititi od tema koje su u vijestima jer su i ona pogođena njima. Kada sam napisao knjigu o Europi, napravio sam radionicu s djecom u osnovnoj školi i vidio sam kako su angažirani u toj temi, a to mogu vidjeti i kod moje kćeri koja prati što se događa i zabrinuta je za budućnost svijeta.

29


AKTUALNO TEMA BROJA

O čitanju – okom spisateljice: razgovor s Nadom Mihoković-Kumrić Razgovarala Ana Sudarević ana.sudarevic@yahoo.ca a što ne, bolje je da ne piše. Trenutno sam u toj fazi pa je pisanje Čitateljskog oka 2 odgođeno na neodređeno vrijeme, a možda ga neću ni napisati.

1. Doživljavate li pisanje i bavljenje književnim radom kao hobi ili svojom drugom karijerom? Dugo sam se smatrala više farmaceutkinjom koja piše, nego spisateljicom koja je po zanimanju farmaceutkinja. Pisanje sam dugo smatrala samo hobijem. Kako se sve profesionalnije bavim njime, danas ga smatram svojim drugim poslom. Uostalom, da mi život nije tako pomiješao karte, sigurno bih imala nakladničku kuću, a ne ljekarnu. Mislim da čovjek, osim zanimanja kojim plaća račune, mora imati neku hranu za dušu koja ga ispunjava i duhu pruža zadovoljstvo. Zahvaljujući genima nekoga davnog pretka, to je za mene pisanje – unutarnja potreba da pričam priče. Ta potreba dolazi iz vas, ne može se naučiti. Za moje pisanje izraz „karijera“ meni zvuči pretenciozno, ali ako se drugima čini da je to tako, neću se buniti. 2. Na koji način, ako uopće, jedan posao utječe na drugi? Bez obzira na to koliko koristilo šaku i lakat, pisanje je u mojem slučaju uvijek čekalo u repu, a često bilo u dnevnom rasporedu šutnuto i u kut. S vremenom su se dobrom disciplinom i planiranjem počeli nadopunjavati. Trpjelo je svašta pomalo i svi pomalo oko mene, ali taman do ruba, da se posao i dom ne uruše. Sada sam u „farmaceutskoj“ mirovini pa je pisanje došlo na svoje...

Slika 17: Nada Mihoković-Kumrić

4. S jedne strane pratite hrvatsku dječju izdavačku produkciju, a s druge sami ste dio nje. Piše li se danas više nego se čita i je li moguće da u budućnosti bude „više autora od čitatelja“? Čini se da svi radije pišu nego čitaju. Katkad pomišljam da ljudi sve više pišu jer sve manje jedni s drugima razgovaraju oči u oči. Virtualna komunikacija ne zadovoljava na očekivani način. No varljivo je i vrijeme. Nove tehnologije omogućuju brzu knjigu, ako je se želi pošto-poto tiskati, katkad i prekonoćnu afirmaciju. Nažalost i brzi zaborav. Ali mnogi imaju osjećaj da svijet s njima počinje i da svijetu imaju svašta poručiti, a da nisu pročitali datosti koje su već napisane o temama o kojima žele pisati. A čitanje i pisanje su jednojajčani blizanci. U bilo kojem kreativnom izričaju važno je trajati. To uspijeva rijetkima. Doista bi se moglo dogoditi da u dalekoj budućnosti bude više autora nego čitatelja. No ipak se

3. Što je bio poticaj za pisanje knjige ogleda/osvrta Čitateljsko oko i bavite li se time još uvijek budući da to nije uvijek zahvalan posao? Poticaj se dogodio iz redakcije časopisa Književnost i dijete koji je počeo izlaziti 2012. g. Uporno sam odbijala suradnju, a onda sam 2013. g. pristala napisati osvrt na roman Šegrt Hlapić I. B. Mažuranić povodom stote obljetnice tiskanja. Iako sam mislila da je to književna vrsta s kojom nikad neću naći zajednički jezik, posložilo se još nekoliko okolnosti. Detaljnije sam o tome pisala u uvodnom dijelu knjige. Pisanje osvrta, naročito za autora koji nije književni teoretičar, mukotrpan je i nezahvalan posao. Mala smo sredina, zamjeranje i nezamjeranje kolo vode. Nisam o tome razmišljala tijekom pisanja osvrta. Upravo zbog autocenzure nakon izlaska knjige pisanje „ogleda i pogleda“ prorijedila sam do daljnjega. Onoga trenutka kad pisac počinje razmišljati što o nekoj knjizi smije napisati, 2 30

AKTUALNO TEMA BROJA

piše da bi se čitalo, pa bih se zadržala na razmišljanju da je porast želje za pisanjem pokušaj komunikacije u vremenu u kojem je postalo staromodnije razgovarati licem u lice nego preko ekrana. Već je meksički književnik Gabrijel Zaid u knjizi Koliko knjiga!, koja je prvi put izdana na španjolskom jeziku sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća, najavio da će se u budućnosti objavljivati sve više naslova, a mnogi naslovi za uski krug čitatelja. Na tu knjigu Zapad je skrenuo pozornost tek početkom ovoga tisućljeća kad je prevedena na engleski. Samo u našoj zemlji godišnje se tiska nekoliko tisuća knjiga. Da ste pasionirani čitatelj, pročitali biste ih tek stotinjak godišnje. I sama se sve više o knjigama samo informiram, a pomno probirem što čitam od korica do korica s neprestanom grižnjom savjesti da bih trebala čitati više.

tvaranje kruga. No nikad se ne zna: kad moji unuci stasaju do tinejdžera, možebit napišem i novi roman za njihovu generaciju, a možebit će se kreativni klik za mladenačku temu dogoditi i prije. Nakon knjige Čitateljsko oko zarazilo me općenito razmišljanje o čitanju iz svih perspektiva. Nova knjiga Spisateljsko oko hibrid je beletristike i publicistike o čitanju kroz moje 35-godišnje autorsko iskustvo pisanja za djecu i mladež. Raspisala sam se ozbiljno i materijal je prerastao obim jedne knjige. Najvjerojatnije će prvi dio biti posvećen pisanju za djecu, a drugi pisanju za mladež. 6. Među mladim čitateljima danas su popularni tzv. graphic novels, poput Gregovog dnevnika. Je li to formula po kojoj treba pisati? U svakom slučaju Gregovi dnevnici su zanimljivo prezentirano štivo i formula se pokazala uspješnom. Mislim da popularizaciji knjige doprinosi i bogatstvo jednostavnih crteža kojima su osmišljene pojedine situacije i karakteri. Djeca se s Gregom na temelju priča iz svakodnevice popraćenim duhovitom, pomalo karikaturalnom slikom lako poistovjećuju. Da neki autori slijede ovakvu šprancu, bila bi to imitacija. Sretnija sam kad kao autor sama biram formulu po kojoj ću pisati. Možemo samo nagađati bi li se ovakvoj knjizi iz neke male zemlje i maloga govornog područja dogodio planetarni uspjeh? Meni osobno, bonus ovih knjiga grafičko je rješenje fonta. Na granici je pisanih i tiskanih slova i za generaciju odraslu s tipkom mislim da je to edukativno koristan izbor.

5. U svojim prikazima djela komentirate kako niste sigurni hoće li današnji mladi čitatelji „izdržati“ do kraja nekih romana s obzirom na dužinu rečenice, kompleksnost radnje ili (ne)mogućnost uživljavanja u mjesto i/ili vrijeme radnje. Na koji način današnjoj djeci i mladima ispričati priču koju bi poželjeli i pročitati? Takva razmišljanja vuku korijene od početaka mojega pisanja jer su me usmjeravali prema kratkim rečenicama s obrazloženjem da doprinose dinamici pripovijedanja. U zadnjem čitanju novoga teksta za djecu i mladež sasvim spontano jednu rečenicu pretvorim u dvije. Ali to je moj odabir. Postoje također razmišljanja da se mladima podilazi ako im se servira jednostavno štivo. Htjeli priznati ili ne, sve se brže živi, a uz to svakako idu nestrpljenje i stanjena usredotočenost. Ali ne zavaravajmo se i budimo iskreni – koliko bi se odraslih čitatelja bez problema probilo kroz knjigu čija je rečenica duga pola stranice ako nisu pasionirano nabrijani za temu? Malo je djela koja osvajaju rasprostranjenom rečenicom. No pisac ima svoj stil i senzibilitet pa, ako ga opterećuje razmišljati o recepciji njegova teksta, ima pravo smatrati odabrani put ispravnim. Jer koji god način pisanja odaberete, ne možete unaprijed znati hoće li današnji mladi iščitati vašu knjigu do kraja. Zbog unuka u žiži interesa mi je pisanje za djecu, a čitanjem naglas uživo uočavam koliko pojedine priče gube na dinamici i zanimljivosti zbog dugačkih rečenica. Bez obzira na to koliko je čitanje važno za spoznajne i misleće procese, doista je umijeće zadržati suvremene mlade uz priču koja raste između rečenica tiskane knjige ako ne osuvremenite pristup. Kako me to podsvjesno opterećuje, nakon romana I onda se ponovno zaljubila (2017), a to mi je šesti roman za mladež, pisanje za mladež odložit ću u kut na neodređeno vrijeme. Kao dodatni uteg osjećam i činjenicu što su i prvi roman – Lastin rep (1995) – i ovaj šesti nagrađeni, pa mi se čini da je to neki indikator za za-

7. Često se u javnosti pretpostavlja da bi mladi radije čitali (ili čitaju) elektroničke knjige iako istraživanja pokazuju drugačije. Što vi mislite o književnim djelima u e-obliku kao poticaju za čitanje? U tijeku su peta tehnološka revolucija (svi razumijemo računala, a ubrzo će ona razumjeti i naše individualne potrebe, navike i način života) i peta komunikacijska revolucija (internet omogućava stvaranje grupa s dvosmjernom komunikacijom, auditorij se pretvara u zajednicu, društvo). Digitalna knjiga je njihov normalni slijed (proizvod). Moje je mišljenje da bi trebalo ponuditi i tiskanu i digitalnu verziju knjige te dulje vrijeme pratiti koja više ili manje potiče čitanje. Za sada tiskana knjiga vodi i neosporno je ugodnije čitati ispružen na kauču ili krevetu s jastukom pod vratom ili nogama nego pogrbljen nad računalom. Ok, tu su i specijalni čitači za e-knjigu, ali vjerujem da će mnoge generacije za čitanje još dugo radije odabirati tiskanu knjigu. Po mojem mišljenju uz tiskanu knjigu trebalo bi također ponuditi i zvučnu knjigu. Ako ste večer prije započeli čitati tiskanu knjigu, a sljedeće jutro morate na put, možete je slušati i za volanom automobila. Prema mojim iskustvima s književnih susreta i generacija tinejdžera kojima su računalo i pametni telefoni generatori pismene kulture

31


AKTUALNO TEMA BROJA

radije čita tiskanu knjigu, zato istraživanja ne iznenađuju. U svakom korištenju tehnologije važna je mjera. To je još pred više od dvije tisuće godina znao i Hipokrat. Važno je upravljati tehnologijom, a ne dopustiti joj da ona upravlja nama. Bojim se da Homo sapiens nije sposoban ići u korak s tehnologijom koju je stvorio i neprestano usavršava, a da ne trpi psihofizičke posljedice. Zato me veseli što posljednjih godina digitalna knjiga ne zauzima pozicije nauštrb tiskane knjige. Fanovi digitalne tehnologije vjerojatno su očekivali drugačije rezultate.

statistički obradilo te i dalje nastavilo praćenje. Tek nakon usporedbe dvaju dugoročnih razdoblja praćenja uočile bi se razlike. Naravno, opet se nameće problem troškova. Treba li kome taj podatak i želi li za njega posegnuti u džep? 10. Osim što pišete, aktivni ste i u poticanju i promicanju čitanja, rado se odazivate na književne susrete... Kakva su Vaša iskustva? Ima li razlike među generacijama od prije 5, 10, 15 godina i danas? Što Vama kao piscu znače druženja s Vašim čitateljima, postojećima ili potencijalnim? Moji književni susreti su interaktivni i za sada se mladi čitatelji i ja dobro razumijemo. Na susretima nam nije dosadno. Razliku tijekom nekoliko godina primjećujem možda u vrsti i brojnosti pitanja. Ali i to ovisi o pripremljenosti djece za druženje. Interdisciplinarna uključenost učitelja, profesora i knjižničara poboljšava kvalitetu susreta. Suvremene mlade sve češće zanima moj osobni karton: koliko imam godina, koji automobil vozim, koliko zarađujem, kako mi se zove muž, kako unuci... A najviše ih intrigira činjenica što jedan farmaceut radi među piscima. U posljednje vrijeme razmišljam bih li se za suvremene mlade trebala odvažiti i na power point-prezentaciju svojih knjiga. Mislim da još uvijek većina mladih više cijeni susret s piscem uživo, a ne da ekran ili platno uguramo kao posrednika.

8. Jesu li e-knjige prijetnja tiskanoj knjizi ili su prijetnja čitanju općenito? Jesu li prijetnja uopće ili ih se može promatrati i u pozitivnom kontekstu? Prema mojem viđenju velika većina ponude s interneta (zbog površnog čitanja bolje ovdje sjeda izraz „pregledavanja“) služi samo kao kratkotrajna informacija koja nije znanje ili spoznaja koja bi mogla poboljšati svakodnevicu. No što će se dogoditi kad stasa generacija koja će odrasti i živjeti nakon završene pete tehnološke i komunikacijske revolucije teško je predvidjeti. Osobno ne vjerujem da će im samo digitalna knjiga biti jedini izbor za čitanje iz zabave. Nadam se da će digitalna i tiskana knjiga supostojati. U pozitivnom kontekstu vidim digitalnu knjigu za potrošača (čitatelja) kao dobrodošlu ponudu više. Današnji potrošač kupa se u izboru bilo čega, pa zašto ne i u izboru oblika u kojem će čitati knjigu.

11. Uključujete li se u nacionalne kampanje i projekte za poticanje čitanja (Čitaj mi!, Čitanjem do zvijezda, Tulum s(l)ova itd.)? Je li knjizi i čitanju potrebna agresivnija reklama? Rado se uključujem kad me pozovu. U promicanju čitanja redovito sudjelujem u programima Gradske knjižnice Velika Gorica jer u Velikoj Gorici već četrdeset godina živim. Knjizi i čitanju je svakako potrebna agresivnija reklama. Mislim da bi Nacionalnoj strategiji poticanja čitanja nakon 2022. g. trebalo „produljiti ugovor“ na neodređeno vrijeme. Tim više što neuroznanstvena istraživanja pokazuju da je čitanje jedna od aktivnosti koja održava i razvija formu mislećeg i memorijskog dijela mozga. Nije lijep osjećaj što se sve na kraju svodi na pitanje: „A tko će to platiti?“ I državne strukture novcem poreznih obveznika i nakladnici kojima je knjiga izvor prihoda ma koliko njime bili nezadovoljni – tko drugi. Ne zaboravimo: „Sve se plaća i sve se vraća.“ Dugoročno, uz zalaganje i strpljenje, ovim programom svi bi bili na dobitku. Mislim da nam kao zajednici nedostaje osjećaja za opće dobro.

9. Vaše dvije knjige Prilagođeni * i Vjetar kroz kosu ** objavljene su u digitalnom obliku. Kako je došlo do toga i što su po Vama pozitivne strane digitalne knjige? Kako je naklada knjige Prilagođeni pri kraju, a Vjetra kroz kosu rasprodana, našle su se u projektu Pučkoga otvorenog učilišta Velika Gorica koje je od 2015. g. neka svoja izdanja ponudilo i u digitalnom obliku. Pozitivna strana digitalne knjige je što sve vrste čitatelja imaju izbor što i gdje će čitati. Da se malo našalim – ona je ponuda za one „komotne“ čitatelje kojima se ne da protegnuti noge do knjižnice. Da ne jadikuju kako nemaju što čitati! Digitalnu knjigu doživljavam neizbježnom novošću u skladu sa suvremenom tehnologijom i nemoguće joj je „zabraniti“ postojanje. No problem je u autorskim pravima. Većina autora za e-izdanja ustupa rukopis besplatno, zarađuju „izdavači“ digitalnih knjiga. Zato i jest u tijeku donošenje pravila o korištenju digitalnih sadržaja na internetu. Nije zanemarivo i sistematično višegodišnje praćenje „uporabe“ digitalne knjige koje bi se onda, nakon određenog razdoblja,

* https://www.digitalne-knjige.com/mihokovic.php ** https://www.digitalne-knjige.com/mihokovic2.php

2 32

AKTUALNO TEMA BROJA

Projekt Knjige naših ulica

Nika Čabrić, Knjižnice grada Zagreba nika.cabric@gmail.com Davorka Semenić-Premec, Hrvatsko čitateljsko društvo dspremec@gmail.com

O projektu

živo i dr. Od umjetničkih ilustracija književnih djela, koje će biti odabrane na posebnom natječaju, izradit će se trajne ilustrirane ploče koje će biti postavljene ispod originalnih naziva ulica. Centralna ploča Knjigovid sadržavat će plan ulica i ilustracija. Ilustracije i radovi s radionica bit će izloženi na izložbi u Etnografskom muzeju te na putujućoj izložbi 100 lica šegrta Hlapića u Bibliobusu tijekom manifestacije Mjesec hrvatske knjige. Završna svečanost i prezentacija cjelokupnog projekta održat će se u svibnju 2020. u Botincu.

Udruga Lastin rep u partnerstvu s Etnografskim muzejom, Knjižnicama grada Zagreba, Udrugom Pozor te Hrvatskim čitateljskim društvom pokrenula je 1. prosinca 2018. u novozagrebačkom naselju Botinec projekt Knjige naših ulica. Projekt je ukupne vrijednosti 760.659,74 HRK, od čega 646.560,78 HRK sufinancira Europska Unija iz Europskoga socijalnog fonda u sklopu programa Učinkoviti ljudski potencijali.

Edukacija partnera Svaki od pet partnera ima svog ovlaštenog predstavnika u projektu, a to su: voditeljica Bibliobusne službe Nika Čabrić uime Knjižnica grada Zagreba, muzejska savjetnica Goranka Horjan uime Etnografskog muzeja Zagreb kojem je ravnateljica, Davorka Semenić-Premec uime Hrvatskoga čitateljskog društva, Sanjin Brajković uime Udruge Pozor te Davor Peršić uime Udruge Lastin rep. U sklopu Projekta u prvoj polovini 2019. g. održana su dva edukativna predavanja i tri radionice za partnere s temom Sudioničko upravljanje u kulturi. Cilj predavanja i radionica bio je educirati partnere i usmjeriti ih u zajedničkom stvaranju novog modela projekta koji se zasniva na projektu Knjige naših ulica. Predavanja i radionice pohađali su po jedan ovlašteni predstavnik partnera te mnogi drugi predstavnici ustanova i udruga u kulturi i obrazovanju budući da je edukacija bila otvorenog tipa. Iz Hrvatskoga čitateljskog društva sudjelovale su predsjednica Društva Snježana Berak, predsjednica zagrebačkog ogranka Društva Margareta Matijević Kunst i Karolina Zlatar-Radigović. Za predstavnike partnera u svibnju je organizirano studijsko putovanje u grad Guimarᾶes, na sjeveru Portugala, s ciljem razmjene primjene dobre prakse sudioništva u kulturi. Guimarᾶes je izabran za mjesto stručnog usavršavanja kao Europska prijestolnica kulture 2012 g. Grad ima oko 150 000 stanovnika. Tijekom programa bio je domaćin brojnim stranim umjetnicima. Njegova kandidatura i programi temeljeni su na povijesnim vrijednostima jer je udomaćeno mišljenje da je Guimarᾶes kolijevka portugalske kul-

Slika 18: Vizual projekta Albaneže Amalija

Cilj Projekta je okupiti djecu i odrasle, stanovnike naselja Botinec, u raznim umjetničkim aktivnostima i promociji čitanja te na taj način kapitalizirati činjenicu da je to jedino zagrebačko naselje kojem su gotovo sve ulice imenovane po likovima hrvatskih književnih djela, na primjer Ulica šegrta Hlapića, Ulica Šenoine Branke, Ulica Zlatarova zlata, Ulica Pere Kvržice i dr. Tijekom trajanja Projekta u razdoblju od 18 mjeseci pod stručnim vodstvom umjetnika i pedagoških djelatnika bit će organizirane različite radionice te večeri druženja uz knjigu i film za sve stanovnike naselja bez obzira na dob, primjerice radionice čitanja za djecu i roditelje Knjige našeg djetinjstva, likovne radionice Knjiga na dlanu i Sto lica šegrta Hlapića, dramska radionica Knjige u

33


AKTUALNO TEMA BROJA

ture. Program je uspio kroz snažno uključivanje zajednice stvoriti rezonantnu i kreativnu energiju koja je pridonijela urbanoj, društvenoj i ekonomskoj obnovi grada te stvorila novo dinamično kulturno okruženje. U okviru studijskog putovanja i stručnog usavršavanja partneri su posjetili nekoliko kulturnih institucija i sudjelovali u nekoliko stručnih razgovora i programa.

Prva radionica bila je posvećena šegrtu Hlapiću jer su za svako putovanje, pa i ovo po knjigama, potrebne cipele, a nema boljeg mjesta za izradu cipela od postolarske radionice. Sljedeći je susret bio posvećen zajedništvu i Peri Kvržici. Nakon čitanja odlomaka iz romana Mate Lovraka, koji su i danas aktualni i primjenjivi na sadašnji život i stanje u društvu, sudionici su izrađivali zajednički mlinski kotač u koji su upisivali svoje viđenje i svoj doprinos poboljšanju života u Botincu. Treći je susret bio posvećen drami Teuta Dimitrija Demetra, istaknutog sudionika Ilirskog preporoda. Razgovaralo se o povijesnom kontekstu nastanka književnog djela, ali i o životu (stvarnom ili izmišljenom) kraljice Teute, gusarima, razvoju pomorstva u Hrvatskoj i poznatim hrvatskim brodovima jer bližilo se ljeto i trebalo je nekamo otploviti. Pa makar i brodom mašte. Kako bi pridonijela dinamici uključivanja lokalnog stanovništva u projekt, Bibliobusna služba Knjižnica grada Zagreba jednom tjedno izvan redovnih stajališta posjećuje dječji vrtić s posebnim programom koji uključuje čitanje priča s tematskim kvizom. Do sada je u Bibliobusu održano pet takvih susreta. Za ljeto su predviđene projekcije filmova na otvorenom, snimljenih po književnim predlošcima. Projekt Knjige naših ulica pokrenut je kako bi se svi građani uključili u život lokalne zajednice, osobito mladi, kako bi se poticalo stvaralaštvo i promovirali knjiga, čitanje i ostali kulturnih sadržaja te briga o uređenju životnog prostora. Njegova će provedba oplemeniti izgled jednoga starog naselja, a možda biti i primjer za neki novi projekt u nekom drugom naselju i gradu. Više informacija o projektu i aktivnostima na www. knjigenasihulica.eu.

Aktivnosti u lokalnoj zajednici Do sada je u naselju Botinec uspješno realizirano nekoliko programa. U Osnovnoj školi Botinec održano je 10 radionica stripa koje su vodili poznati hrvatski strip-crtači. U Dječjem vrtiću Botinec održane su likovne radionice Knjiga na dlanu i Sto lica šegrta Hlapića. Na natječaj za najbolje oslikana književna djela javilo se oko 60 hrvatskih umjetnika između kojih je odabrano njih 23. Njihove slike, odnosno njihovo viđenje pojedinih književnih djela, bit će postavljene na trajnim pločama uz natpise botinečkih ulica. U okviru programa Knjige našeg djetinjstva koji organizira Hrvatsko čitateljsko društvo održano je tri od ukupno 10 susreta čitanja za djecu i roditelje pod nazivom Hod po knjigama. Svaka radionica ima okosnicu u književnom djelu koje je ujedno i naziv jedne od botinečkih ulica. Prvo se čita odlomak iz originalnoga književnog djela. Čitaju svi sudionici radionice, i djeca i odrasli. Na svakom susretu sudjeluje gost književnik s kojim se razgovara o temi iz knjige, ali i o njegovim vlastitim djelima. Svaka je radionica zaokružena likovnom radionicom. Voditeljica ovih susreta i likovnih radionica je Davorka Semenić-Premec. Dvije radionice održane su u OŠ Botinec, a jedna u Klubu umirovljenika.

AKTUALNO TEMA BROJA

knjižarama postoje brojne stranice odnosno sustavi koji su namijenjeni isključivo preporukama za čitanje. Stranice What should I read next? (www.whatshouldireadnext.com/), Your Next Read (www.yournextread. com) i The Book Seer (http://bookseer.com/) funkcioniraju na isti način. Korisnik upisuje jednu pročitanu knjigu na temelju koje sustav izrađuje listu preporuka koja sadrži nekoliko sadržajno sličnih knjiga. Recommend Me A Book (www.recommendmeabook. com/) generira prve stranice pojedinih knjiga. Čitatelj odabire onaj ulomak koji mu se sviđa i tada mu se otkrivaju autor i naslov knjige. Readgeek (www.readgeek.com/) zahtijeva izradu korisničkog profila. Nakon prijave korisnik ocjenjuje pročitane knjige ocjenom od 1 do 10 te se na temelju ocjena generira lista s preporukama. Što je više knjiga ocijenjeno, sustav će lakše odrediti odgovarajuće knjige. Gnooks (www.gnooks.com/) i Literature Map (www.literature-map.com) generiraju autore. Na Gnooksu korisnik upisuje tri omiljena autora na temelju kojih se pronalaze autori sličnog opusa. Slično kao i kod Gnooksa, na Literature Mapu korisnik upisuje autora, ali samo jednog, te mu se otvara svojevrsna mapa na kojoj se prikazuju autori koji imaju neke slične značajke kao odabrani autor. Što je neki autor na mapi smješten bliže odabranom autoru, to su veće žanrovske ili stilske poveznice među njima. Odabirom autora koji se nalazi na mapi ona se ponovno generira s označenim autorom u središtu. Iza sustava Whichbook (www.whichbook.net/) stoji promjenjivi tim od 70 pojedinaca koji rade u knjižnicama ili književnim organizacijama. Za generiranje preporuka na Whichbooku naslovi knjiga i autori nisu toliko važni. Whichbook nudi mogućnost jedinstvenog i specifičnog pretraživanja knjiga uz pomoć 12 kliznih skala na kojima

se mogu označiti raspoloženje i određeni elementi koje željena knjiga mora imati. Whichbook također nudi mogućnost pretraživanja prema rasi, dobi, spolu i seksualnoj orijentaciji protagonista, kao i mjestu radnje i elementima radnje romana. Tailored Book Recommendations (mytbr.co/) razvio je tim koji stoji iza popularnoga informativnog portala za knjigoljupce BookRiot. Korisnik mora ispuniti upitnik koji sadrži sedam pitanja vezanih uz korisnikov čitateljski ukus i preferencije, na temelju kojeg članovi njihovog tima izrađuju preporuke za čitanje i šalju ih na korisnikovu e-adresu u roku od dva tjedna. Kako ova usluga uključuje ljude koji izrađuju preporuke, a ne sustave koji ih automatski generiraju, ona nije besplatna: plaća se godišnje 49 dolara ili polugodišnje 15 dolara. U to su uključene tri personalizirane preporuke koje se šalju svaka tri mjeseca. Glavni problem svih ovih stranica za preporuke jest taj što na njima nisu zastupljene knjige hrvatskih autora, nego isključivo knjige stranih autora. Readgeek sadrži određeni broj hrvatskih knjiga zahvaljujući mogućnosti generiranja sadržaja od strane korisnika, ali rijetko ih nudi na listama za preporuke. Naravno, postoje hrvatske stranice i blogovi (npr. Najbolje knjige, Čitaj knjigu, Moderna vremena i druge) koji nude dobre i relevantne preporuke za čitanje kao i top liste najpopularnijih domaćih i stranih knjiga, ali nemaju mogućnost generiranja personaliziranih preporuka. Unatoč tome, sustavi ove vrste mogu biti korisni svima onima koji su u neprestanoj potrazi za novim knjigama za čitanje. Također, alati ove vrste mogu biti korisni i u knjižničnom poslovanju jer knjižničaru nude mogućnost da brzo i efikasno pronađe knjige koje mogu preporučiti svojim korisnicima na temelju njihovih upita.

Sustavi za izradu personaliziranih preporuka za čitanje Antonija Grgeč grgec.antonija@gmail.com Svaki se čitatelj barem jednom našao u situaciji da se u moru dostupnih knjiga ne može odlučiti koju će knjigu sljedeću čitati i koja bi najbolje odgovarala njegovom ukusu. Danas postoji nebrojeno mnogo izvora na kojima se mogu naći recenzije i preporuke za čitanje kao što su razni blogovi, društvene mreže, informativni portali itd. Knjižnice i knjižare također na svojim mrežnim stranicama nude kutak za preporuke. Najčešće se radi o onim knjigama koje su trenutačno aktualne i popularne u zajednici. Međutim, teško je pogoditi svačiji čitateljski ukus, stoga su vrlo korisne stranice koje nude prilagođene odnosno personalizi-

rane preporuke za čitanje. To su stranice koje prikupljaju podatke o pročitanim knjigama, omiljenim žanrovima ili autorima i sl. te na temelju tih podataka generiraju preporuke za čitanje. Društvene mreže za čitatelje, kao što su Goodreads, BookLikes, LibraryThing, Riffle i ostale, sve redom nude preporuke za čitanje na temelju pročitanih knjiga. Internetske knjižare, kao što su Amazon, Kobo i druge, generiraju liste za preporuke na temelju kupljenih knjiga te preporuke na temelju popularnosti. Za sve one koji nisu članovi društvenih mreža za čitatelje i ne kupuju u internetskim 2 34

35


TEMA PROČITALI SMO ZA BROJA VAS...

PROČITALI SMO ZA VAS Izazovi čitanja : rasprave i ogledi iz novije hrvatske književnosti / Mario Kolar. 2018. Prikaz knjige Lorena Čačković lorenacackovic999@gmail.com nih prostora i ruralnih predjela te autorefleksivnost i propitivanje identiteta. Kolar pozornost posvećuje i kajkavskoj prozi te prozi koja djelomično sadrži kajkavštinu. Kao autore koji su pisali kajkavštinom ističe Slavka Kolara, Miroslava Krležu, Mladena Kerstnera, Hrvoja Hitreca te posebno Kristiana Novaka i njegova dva romana Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši. Ističe i zagrebačku novinarku i književnicu Božicu Brkan, autoricu kajkavske poezije, priča i romana s elementima kajkavskoga jezičnog izražaja, te mladu riječku autoricu Željku Horvat Čeč koja je kajkavštinu ukomponirala u kratki roman te u zbirke priča i pjesama. Veliki dio navedenih autora samo je djelomično koristio kajkavštinu u svojim djelima, ali varaždinski književnik Denis Peričić autor je poezije, proze, drame, eseja pa čak i prijevoda koji su u cijelosti pisani kajkavštinom. Sve veća produkcija proznih djela na kajkavštini, ali i kritičarska i čitateljska percepcija tih djela, posebice u slučaju Novakovih romana, počinje dokazivati ravnopravnost kajkavske književnosti s književnošću na standardnom jeziku. U drugoj cjelini Kolar se posvetio književnim kritičarima, teoretičarima i urednicima. Među prvima koji je u književnoj znanosti otvorio pitanje položaja kajkavskog narječja u nacionalnoj književnosti bio je Mladen Kuzmanović, proučavatelj poznat po svojim tumačenjima Krležinih Balada Petrice Kerempuha i pretiscima vrijednih publikacija te kao urednik časopisa Vijenac. Kuzmanović se također bavio proučavanjem suvremene kajkavske književnosti te je smatrao kajkavski dijalekt jednako vrijednim medijem za književno stvaralaštvo kao i standardni jezik. Isticao je pojedine kajkavske književnike te identificirao tri generacije kajkavskih pjesnika. Istaknuo je važnost časopisa Kaj u obnovi i popularizaciji kajkavske književnosti te za stvaranje recepcijskih okvira. Autor je pregleda kajkavske lirike, proze i drame čime je dao je bogat doprinos proučavanju kajkavske književnosti. Sljedeće je poglavlje posvećeno Miri Kolar Dimitrijević koja se bavila povijesnim istraživanjima Podravine i osoba koje su se bavile književnim stvaralaštvom. Iako osobe o kojima je pisala nisu bile isključivo književnici nego i kul-

Knjiga Izazovi čitanja najnovije je djelo iz pera mladoga književnog povjesničara i kritičara Maria Kolara koje donosi zanimljiv pregled suvremene kajkavske književnosti. Kroz dvjestotinjak stranica svog djela Kolar predstavlja lirska, epska i dramska djela suvremene kajkavske književnosti te književno-teorijski osvrt na ista. Tematski je djelo podijeljeno na dvije cjeline. Prva je cjelina posvećena kajkavskoj književnosti i analizi opusa kajkavskih autora dok je u drugoj predstavljen pregled povijesnog i teorijskog proučavanja korištenja kajkavskog narječja u književnosti. Pregled suvremene kajkavske književnosti započinje s pjesnikom Antunom Nemčićem, autorom na čiji je lirski opus veliki utjecaj imala Gajeva Danica. Nemčić kroz bogatu suradnju s Danicom predstavlja svoje radove u kojima progovara o nacionalnom identitetu, ilirstvu, hrvatstvu i regionalnoj pripadnosti. Motiv identiteta glavni je fokus i u sljedećem poglavlju koje je posvećeno opusu Frana Galovića. Kolar kroz odabrane Galovićeve kajkavske pjesme raspravlja o identitetu kao odnosu jezika i okoliša, individualnog i kolektivnog, odlaska i dolaska. Galović se u potrazi za identitetom fokusirao na pitanje zavičaja te se nastoji nadići iznad nacionalnih ograničenja. Moglo bi se reći da je nacionalna ograničenja nadišao sljedeći autor, Dubravko Ivančan, čiji je opus obilježio tradicionalni japanski oblik poezije, haiku. Ivančan je autor prve hrvatske samostalne zbirke haiku pjesama, a jedan od njegovih glavnih motiva je djetinjstvo. Kolar nastavlja s književnim stvaralaštvom profesora i akademika Dragutina Feletara koji je, osim stotina objavljenih stručnih i znanstvenih radova, objavio i nekoliko književnih djela. Svojim opusom pripada novom kajkavskom pjesništvu, ne samo korištenjem nestandardnog idioma nego i zavičajnom tematikom koja se pokazala kao dominantni motiv pjesnika ovog razdoblja. Neki od motiva Feletarove poezije su zavičaj, priroda, težački rad i ljubav. Zadnji kajkavski pjesnik kojem se Kolar posvetio je teolog i povjesničar kulture Ivan Golub koji se, osim stručnim i znanstvenim radom, istaknuo i svojim pjesničkim stvaralaštvom. Njegovim je stvaralaštvom dominirala duhovna odnosno katolička tematika, ali i svakodnevni motiv urba2 36

TEMA BROJASMO ZA VAS... PROČITALI

skupovima, i u svojoj knjizi Smrt Sancha Panze. Napisao je i nekoliko predgovora i pogovora raznim reizdanjima Galovićevih djela, kao i mnoge njihove interpretacije. Solar se kroz svoj dugogodišnji rad bavio gotovo svim aspektima Galovićeva rada i života kroz različite vrste radova što je uvelike doprinijelo njegovoj popularizaciji. Zadnje poglavlje ovog djela donosi in memoriam profesoru Joži Skoku, proučavatelju suvremene kajkavske književnosti. Djelo Izazovi čitanja predstavlja cjelovit i detaljan pregled suvremene kajkavske književnosti koja je obuhvatila autore koji dijelom ili u cijelosti pišu na kajkavštini te je obuhvatila sve književne rodove i književnu teoriju. Kolar donosi izbor najistaknutijih autora, kulturno-povijesni kontekst njihova života i stvaralaštva, primjere njihovih djela i interpretacije istih te bibliografije pojedinih autora na krajevima poglavlja. Ovim djelom autor doprinosi daljnjoj popularizaciji kajkavske književnosti i potvrđuje Kuzmanovićevo stajalište da je kajkavska književnost jednako vrijedna kao i književnost na standardnom jeziku.

turni, društveni ili politički djelatnici, njihovo je književno stvaralaštvo ipak zapaženo i zapisano. Tako je profesorica Kolar Dimitrijević pisala o Mihovilu Pavleku Miškini koji se bavio temom seljačkog pokreta braće Radić, a ostao je poznat kao predstavnik hrvatske seljačke književnosti. Slijedi Mara Matočec, autorica pjesma i igrokaza te istaknuta članica seljačkog pokreta braće Radić. Kolar ističe važnost bibliografsko-kontekstualnog pristupa u radovima profesorice Kolar Dimitrijević. Iako je fokus njenih istraživanja bio na životima osoba o kojima je pisala, a ne toliko na književnoj analizi njihovih djela, autorica je ipak doprinijela književnoj povijesti te napisala opsežne studije o pojedinim autorima. Ovu tematsku cjelinu Kolar završava s jednim od najznačajnijih hrvatskih teoretičara književnosti, Milivojem Solarom, te njegovim dugogodišnjim bavljenjem životom i djelom Frana Galovića. Solar se Galovićem počeo baviti obranivši disertaciju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a nastavio u brojnim samostalnim radovima, na znanstvenim

Literarna biblioterapija u nastavi književnosti : priručnik za nastavnike / Rona Bušljeta, Davor Piskač. 2018. Prikaz knjige dr. sc. Ljiljana Sabljak lili.sabljak@gmail.com Autori doc. dr. sc. Davor Piskač i doc. dr. sc. Rona Bušljeta, čiji su znanstveni interesi didaktika, metodika nastave i istraživanje svih aspekata udžbenika, uvodom u svoju knjigu definiraju biblioterapiju kao proces dinamičke interakcije između osobnosti čitatelja i teksta pod vodstvom educiranoga pomagača te navode i ostale znanstvene definicije koje sežu sve do 1950. g. kada je nastala prva znanstvena definicija biblioterapije. Za sve njih je zajedničko da se biblioterapijskim postupkom, analizom i interpretacijom književnosti pokuša potaknuti sudionike na uočavanje sličnih obrazaca i u njihovim životima. Građa u ovoj knjizi podijeljena je na osam većih cjelina (poglavlja) i odnosi se na literarnu biblioterapiju koju, za razliku od kliničke biblioterapije koju provodi medicinsko osoblje s pacijentima, provode educirani nastavnici, knjižničari i pripadnici sličnih profesija. Prvo poglavlje donosi povijesni razvoj literarne biblioterapije s povijesnim pregledom od antike do suvremenosti. Drugo poglavlje govori o književnosti i emocijama inzi-

stirajući na emocionalnom paralelizmu i komunikacijskoj komplementarnosti te njenom oprimjerivanju ilustrirajući primjerom romana Gospođa Bovary Gustava Flauberta. Jer upravo junakinja tog romana bira i čita literaturu koja će ju oblikovati – čitajući ljubavne romane preuzima svijest strasne, pustolovne preljubnice. Na kraju poglavlja navedeni su ključni pojmovi uz naputak o razmišljanju o pročitanom djelu, o prepoznavanju emocionalnog paralelizma i kako podijeliti svoje zaključke i emocije s drugima. Središnji dio priručnika posvećen je teorijskoj okosnici literarne biblioterapije odnosno MED-ciklusu. Teorijska okosnica literarne biblioterapije temeljena je na konceptu kognitivne terapije koja smatra da su misli, emocije i ponašanje međusobno povezani i da svaki od tih elemenata može utjecati na druge u međusobnom interaktivnom ciklusu. MED-ciklus u književnome djelu spaja jezik, misao i emociju i interpretira ih. Primjer MED-ciklusa ilustriran je djelom E. A. Poea Crni mačak.

37


TEMA PROČITALI SMO ZA BROJA VAS...

Zadnje, osmo poglavlje naslovljeno je Izazovi literarne biblioterapije, a govori o strategiji za zaobilaženje otpora u učenicima i nošenju sa situacijama kad učenik pokušava „zaobići“ tekst s kojim se suočava. Govori se i o ograničenjima literarne biblioterapije pa se provedba procesa literarne biblioterapije preporuča prije svega nastavnicima književnosti ili psihologije zbog toga što su oni prošli edukaciju iz organizacije i vođenja takvog tipa nastavnog procesa, a gotovo svakodnevno se susreću sa sličnim oblicima nastave. Kao i iza prethodnih poglavlja i ovdje se navode ključni pojmovi poglavlja i naputak za izražavanje vlastitih emocija iskustava. Zaključno autori ustvrđuju kako književnost može itekako utjecati na način na koji promišljamo svijet, a biblioterapija je postala popularna i široko poznata kao efikasna i svrsishodna metoda pomoći pri emocionalnim previranjima. Ono što je ključno je da dobar literarni biblioterapeut mora poznavati kako poetiku tako i osnove psihodinamičkih procesa te metaforu kako bi u književnim likovima, karakterima i događanjima mogao naći logiku prožimanja dvaju svjetova – stvarnog (neliterarnog) i fikcionalnog (literarnog). Knjizi su priloženi popis literature te indeks pisaca i pojmova. Ovaj priručnik nije samo praktični savjetnik nastavnicima, potencijalnim literarnim biblioterapeutima, nego je ujedno znalačko i akribično biblioterapijsko teorijsko-metodološko djelo.

Sljedeće, četvrto poglavlje govori o estetskim funkcijama i metafori u umjetničkom djelu. Autori ustvrđuju kako je, pored mnoštva kulturnih funkcija, estetska funkcija u umjetničkoj književnosti dominantna i suprotstavlja se raznim društvenim, psihologijskim ili ideologijskim funkcijama. Metaforu autori vide kao ogledala koja u našoj svijesti odražavaju naše unutarnje slike, život u svoj svojoj punini i druge koji nas okružuju i dodiruju. Za primjer je ponuđen roman Alisa u zemlji čudesa Lewisa Carolla. Slijedi peto poglavlje Metoda primjene literarne biblioterapije u nastavi književnosti u kojem se literarnu biblioterapiju uvodi u sam nastavni proces kroz pripremu za njenu provedbu i tijek samoga nastavnog biblioterapijskog procesa, odnosno kognitivnu i afektivnu interpretaciju literarnog djela kroz provedbu MED-ciklusa. Šesto poglavlje posvećeno je vođenom pozornom čitanju gdje se pojašnjava tehnika vođenoga pozornog čitanja koja se temelji na uporabi kratkih i pomno odabranih odlomaka teksta u koje se ulazi bez velikih prethodnih priprema. Vođeno pozorno čitanje odvija se u tri čitanja: prvo čitanje ili ključne ideje; drugo čitanje ili usmjerenje na misli, emocije, događaje; treće čitanje čija je svrha integracija MED-ciklusa u kojem se daje odgovor na neko biblioterapijsko pitanje. Sedmo poglavlje donosi primjenu tablice emocionalnih odnosa kao smjernicu za lakše snalaženje u provedbi MED-ciklusa.

TEMA BROJASMO ZA VAS... PROČITALI

Počevši od sadržaja, može se vidjeti da je knjiga podijeljena u pet cjelina: Palijativni pojmovi, Trenodije limfe i kolona, Manifestni faktori hidrocefalusa, Psihosomatske onomatopeje i Terminalni termini. Napisana je u epistolarnom obliku: doktor piše pisma pacijentima i oni mu odgovaraju. Na taj je način obrađeno 35 tema poput šekspirijanske akustikofobije, agresivne uliksofobije, galskog antiglobalizma, nobelofobije, paklenog šunda hrvatske renesanse i inih stupica u koje bi mogli upasti svi potencijalni čitači. Stoga je ova knjiga uistinu pokušaj sprečavanja ponovljenih radnji kod drugih čitatelja. Zahvaliti pritom treba i autoru sakupljaču Luki Ostojiću koji je odlučio objediniti ove važne teme, a njezinu objavu podržali su Zaklada Kultura nova (u sklopu projekta Svijet oko nas – Kritički pogledi u regiji), Ministarstvo kulture RH i Grad Zagreb (u sklopu programa Kritika – jučer, danas, sutra). I na kraju autorica prikaza ističe kako je knjigu pročitala s radoznalošću i oduševljenjem te misli da će i ona, baš poput svih čitača sklonih kritičkom čitanju, morati potražiti stručno mišljenje doktora Ostojića. Preporuča knjigu i drugima, iako bi on sam predložio da ju baš ne čitate ako ne morate!

radove. Predstavljajući svoju knjigu i svoju profesiju, ukazao je i na nekolicinu autora iz povijesti književnosti koji još uvijek utječu na velik broj građana sklonih kritičkom čitanju ne znajući da se na taj način dovode u potencijalno životno opasne situacije. Stoga je i doktor sam na promociji izjavio kako je svjestan tih okolnosti, ali i da kao liječnik jedino može liječiti, a da je upravo političar taj koji može spriječiti takva nemila stanja. Također je naglasio kako je knjiga prvi pokušaj preventive te da cjepivo za takve tegobe još uvijek ne postoji. U praktičnom dijelu na primjeru pacijentice Lize Gorički, koja pati od poremećaja sveznanja, publika se mogla uvjeriti kako je doktor Ostojić, iskusan u svom poslu, odmah ponudio terapiju pacijentici Lizi koja će pomoći njezinom stanju. Na samom kraju događanja pozvani su i drugi posjetitelji, potencijalni pacijenti, da slobodno ispričaju čitalačke sudbine ne bi li im doktor Ostojić pomogao u njihovim nesretnim stanjima. Na pragu tog događaja autorica prikaza, i sama sklona kritičkom čitanju, odlučila je nabaviti knjigu po relativno prihvatljivoj cijeni i pozabaviti se sadržajem. Zanimalo ju je u kakve su sve situacije upali pacijenti doktora Ostojića.

Upomoć, pročitali smo knjigu! : klinički pojmovnik kritičkog čitanja / dr. med. dr. med. Ostojić 2018. Prikaz knjige Karolina Zlatar Radigović karolina.zlatar@kgz.hr čitali smo knjigu!“ i već u tom trenutku bilo je jasno kako ulaskom u „ambulantu“ prisustvujete nesvakidašnjem događaju. Doktor Ostojić, koji se vratio iz Londona u Zagreb, predstavljen je kao poznati literoterapeut, humanist i humanitarac koji desetljećima diljem svijeta liječi nesretne ljude od psihofizičkih bolova nastalih uslijed čitanja književnih djela. Njegova misija je pomoći pacijentima kako ne bi podlegli navici čitanja, ali ih i upoznati sa štetnim utjecajima književnosti po zdravlje čovjeka. O posljedicama čitanja književnosti i važnosti prevencije čitanja napisao je i brojne

Kritičko čitanje definira se kao oblik jezične analize koja propituje postavljene tvrdnje, potporne točke i moguće protuargumente. Sastavni dio kritičkog čitanja je sposobnost reinterpretacije i rekonstrukcije radi bolje jasnoće i čitljivosti pročitanog sadržaja. I to je upravo ona količina definicije koja bi vas navela da uzmete u ruku knjigu Upomoć, pročitali smo knjigu! dr. med Ostojića. Samom čitanju prethodio je odlazak autorice rada na promociju u zagrebačku Booksu. Poziv za događanje glasio je: Promocija – ambulanta: dr. med. Ostojić „Upomoć, pro2 38

39


TEMA BROJA

ČLANSKA PRISTUPNICA (samo za nove članove) HRVATSKO ČITATELJSKO DRUŠTVO, Narodna knjižnica Petar Preradović, Trg Eugena Kvaternika 11, 43000 Bjelovar; tel. / faks: 043 243 624; 043 243 065; e-pošta: hcd@hcd.hr; http://www.hcd.hr Ime i prezime: __________________________________________________ OIB______________________ Adresa: _________________________________________________________________________________ Elektronička pošta (e-mail): _________________________________________________________________ Mjesto, poštanski broj, telefonski broj: _________________________________________________________ Zvanje i zanimanje: ________________________________________________________________________ Naziv ustanove: ___________________________________________________________________________ Članarina: pojedinac 50,00 kuna / ustanova 150,00 kuna (uplata članarine po primitku opće uplatnice) Članarina vrijedi godinu dana od dana učlanjenja! Potpis: _____________________________ Datum: _____________________________________________

NAPOMENA UREDNIŠTVA: Sljedeći broj Hrčka izlazi u rujnu 2020. Molimo suradnike da priloge za Hrčak šalju e-poštom na adresu hcd@hcd.hr do svibnja 2020.

2 40

41


Tiskanje omogućilo Ministarstvo kulture RH Bjelovar >> Hrvatsko čitateljsko društvo Karlovac >> Hrvatsko čitateljsko društvo Tiskanje omogućilo Ministarstvo kulture RH Tisak: Tiskara Tisak:Pečarić&Radočaj, KB color, Bjelovar Karlovac Naklada: primjeraka Naklada: 350 350 primjeraka

42


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.