__MAIN_TEXT__

Page 1

Pismenost za sve: obrazovanje, istraĹživanja i projekti 55-56 rujan 2018.

55-56


SADRŽAJ

Hrčak - Glasilo Hrvatskoga čitateljskog društva, br. 55-56, rujan 2018.

Zagreb, 7. rujna 2018. Posebna tema broja: Pismenost za sve: obrazovanje, istraživanja i projekti: izlaganja sa stručnog skupa

Sadržaj: Riječ urednice ................................................................................................................................................................................. 3 Tema broja Petar Jandrić: Kritička funkcionalna pismenost u eri digitalnih tehnologija …………….............................................................. 4 Mara Plaza Leutar: Hrvatska nastava u inozemstvu – mogućnosti i perspektive razvoja jezičnih kompetencija djece i mladih hrvatskog podrijetla …………………………….............................................................................................................. 4 doc. dr. sc. Martina Dragija Ivanović, Franciska Jurišić Bačić: Pismenost kao preduvjet za razvoj otoka: dostupnost čitalačkih materijala i aktivnosti otočkom stanovništvu ….....................................................................................................…… 7 Marijan Malašić, Nada Fatušić: Prilagodba lektire za učenike s teškoćama u razvoju u OŠ Grigora Viteza u Zagrebu ............. 11 Snježana Berak, Kristina Čunović: Čitateljski program za zatvorenike/ce i njihovu djecu ......................................................... 13 Sanja Bunić: Različitost, pravednost, jednakost – promicanje informacijske pismenosti osoba s iskustvom beskućništva ........ 15 Sanja Radica: Međuodnosi starenja i čitanja – teorija i praksa uz zrno istraživanja ..................................................................... 19 Goranka Rafaj, Sanja Brangan: Zdravstvena pismenost: prvi validirani test zdravstvene pismenosti na hrvatskom jeziku ....... 21 Događanja Mirjana Milinović: 16. i 17. redovna skupština Hrvatskoga čitateljskog društva ......................................................................... 22 Maja Krulić Gačan: O radu koprivničkog ogranka Hrvatskoga čitateljskog društva ....................................................................23 Sonja Šimić: O radu vinkovačkog ogranka Hrvatskoga čitateljskog društva .................................................................................24 Grozdana Ribičić: Akcija splitskog ogranka HČD-a HRČAK u splitskim dječjim ambulantama ............................................... 25 Snježana Berak: Prikaz okruglog stola Čitanje za budućnost ........................................................................................................ 27 Davorka Semenić-Premec: Novi odnosi u Međunarodnoj udruzi za promicanje pismenosti – International Literacy Association (ILA)..............................................................................................................................................................28 Tematski osvrti Jasna Belamarić: Rodni stereotipi u dječjim knjigama.................................................................................................................. 29 Dijana Sabolović Krajina: Pokretne knjižnične usluge u Koprivničko-križevačkoj županiji ........................................................ 31 Praksa, ideje, inicijative Marija Gajski: Socijalna senzibilizacija učenika u knjižnici OŠ Ivana Mažuranića u Zagrebu ..................................................... 34 Maja Krušić: Projekt Rana pismenost – u čemu je kvaka? ........................................................................................................... 36 Nevenka Kalebić: Projekti na temu razvoja informacijske pismenosti kroz edukaciju odgojno-obrazovnih djelatnika ............... 38 Aktualno Iva Pavušek Rakarić, Silvija Kušanić: Radost čitanja u Sisku ........................................................................................................39 Drahomira Cupar: ELINET – European Literacy Policy Network: prikaz mrežnog mjesta/portala http://www.eli-net.eu/ .........40 Jelena Lešaja: Savjetovanje o Ugovoru iz Marakeša ..................................................................................................................... 42 Antonija Grgeč: Pet najpopularnijih društvenih mreža za ljubitelje knjiga i čitanja ..................................................................... 43 Ana Sudarević: Čitajte naglas svojim korisnicima – intervju sa Željkom Horvat-Vukelja ............................................................ 44 Pročitali smo za vas Vesna Mihanović: Knjižara Morpurgo u Splitu (1860. – 1947.) i razvoj kulture čitanja / Nada Topić .......................................... 46 Lorena Čačković: Konteksti čitanja : razumijevanje i sociokulturno znanje / Ana Ćavar .............................................................47 Drahomira Cupar: Kratka povijest knjižnica i nakladnika / Ivana Hebrang Grgić .........................................................................49

Urednica: Kristina Čunović Uredništvo: Ana Sudarević, dr. sc. Ivanka Stričević, dr. sc. Drahomira Cupar, mr. sc. Alka Stropnik, Snježana Berak Lektura: Svjetlana Basara Prijevod: Davorka Semenić-Premec Prijelom i oblikovanje naslovnice: Amelia Kovačević Tisak: Tiskara Mali Ivica, Zagreb Sjedište HČD-a: Narodna knjižnica Petar Preradović, Trg Eugena Kvaternika 11, 43000 Bjelovar Tel./faks: 043 243 624; 043 243 065; e-pošta: hcd@hcd.hr; URL: http://www.hcd.hr Tiskanje ovog broja Hrčka financijski su poduprli Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Školska knjiga. Stavovi autora izneseni u prilozima nisu stavovi uredništva.

2


RIJEČ UREDNICE

Riječ urednice Dragi članovi, pred vama je novi tematski broj Hrčka koji vežemo uz stručni skup čija je tema Pismenost za sve: obrazovanje, istraživanja i projekti, a Hrvatsko čitateljsko društvo tradicionalno ga organizira povodom Međunarodnog dana pismenosti. Hrčak je temom usmjeren na osobe koje žive u posebnim okolnostima: zatvorenici, beskućnici, osobe smještene u raznim ustanovama za skrb i osobe kojima je smanjen pristup čitalačkim materijalima kao što su stanovnici otoka ili hrvatski državljani koji privremeno ili stalno borave u drugim državama. Stručnjaci iz područja pismenosti poslali su brojne kvalitetne priloge u kojima predstavljaju nove rezultate istraživanja, ideje i inicijative te vrijedne primjere iz prakse na čemu im uredništvo zahvaljuje.

Pozivamo vas da i dalje šaljete priloge i primjere dobre prakse iz područja pismenosti jer ih sve možemo objaviti, bilo u elektroničkom informacijskom servisu e-Biltenu ili na tiskanim stranicama Hrčka. Prošle godine objavili smo i digitalnu zbirku našeg glasila Hrčak (http://hcd.hr/publikacije/hrcak/) te su od sada u digitalnom obliku dostupni svi brojevi Hrčka pa vas pozivamo da ih prelistate, čitate, koristite… Na ovaj način želimo doprinijeti promicanju digitalne pismenosti, a vaše vrijedne priloge učiniti dostupnijima svima koji rade na poticanju i promicanju čitanja te svih vrsta pismenosti.

Slika 1: Plakat stručnog skupa HČD-a održanog 8. rujna 2018.

3


TEMA BROJA: Kritička funkcionalna pismenost u eri digitalnih tehnologija dr. sc. Petar Jandrić petar.jandric@tvz.hr ljuje 1998. g. u članku u kojem Nicholas Negroponte tvrdi: Pomirimo se – digitalna revolucija je gotova. To naravno ne znači da se važnost digitalnih tehnologija u našim životima smanjuje. Međutim, nastavlja Negroponte, doslovna forma digitalnosti, tehnologija, već postaje općeprihvaćena, a njene konotacije će postati kompost za komercijalne i kulturalne ideje sutrašnjice. Poput zraka i pitke vode, digitalnost ćemo primjećivati prema njenom odsutstvu, a ne prema njenoj prisutnosti (Negroponte 1998). U ovom predavanju Petar Jandrić analizira razvoj kritičke funkcionalne pismenosti u kontekstu evolucije prakse čitanja u postdigitalnom društvu.

Povijest čitanja sastoji se od promjenjivog i evoluirajućeg skupa praksi – od čitanja naglas do čitanja u sebi; od akademskog odnosno pedagoškog čitanja do masovnog čitanja i stvaranja specijaliziranih čitateljskih publika. Kako su se tehnologije za stvaranje i reprodukciju teksta mijenjale kroz povijest, tako se mijenjao i sam tekst. U današnjem obliku, koji se ostvaruje u međudjelovanju s mrežnim tehnologijama, čitateljske prakse i navike postale su dijelom drugih praksi poput pisanja i govora; zatim gledanja i slušanja slika, videozapisa, interaktivnih programa i ostalih produkata digitalnih medija. Radikalno preklapanje ovih praksi koje su ranije pripadale različitim akademskim disciplinama i školskim predmetima, univerzalno je iskustvo koje danas ne možemo odvojiti od čitanja. Pojam kritičke pismenosti, a pogotovo njene funkcionalne komponente, razvija se u korak s radikalnim promjenama u praksi čitanja. Ove su pak promjene izravno povezane s digitalnim medijima i tehnologijama koje danas nije moguće razdvojiti od čovjekova identiteta i društva. Ta činjenica inspirirala je pojavu novog koncepta – postdigitalnost. Koncept postdigitalnosti po prvi se put pojav-

Izvori: 1. Jandrić, P. i dr. 2018. Postdigital Science and Education. Educational Philosophy and Theory 50(10). 893-899. 2. Negroponte, N. 1998. Beyond digital. Wired. http://www. wired.com/wired/archive/6.12/negroponte.html. 3. Peters, M.; Jandrić, P. 2016. Digital Reading. Review of Contemporary Philosophy 15. 153-170. 4. Peters, M. A.; Jandrić, P. 2018. The Digital University: A Dialogue and Manifesto. Peter Lang. New York.

Hrvatska nastava u inozemstvu – mogućnosti i perspektive razvoja komunikacijskih kompetencija djece i mladih hrvatskog podrijetla Mara Plaza Leutar standardistrategije@mzo.hr Uvodna promišljanja

organiziranjem i financiranjem učenja i poučavanja hrvatskog jezika i kulture izvan domovine što je strateški interes Republike Hrvatske koja ima brojno iseljeništvo. Hrvatski jezik, osim oko četiri milijuna izvornih govornika u Republici Hrvatskoj, u komunikaciji rabi još gotovo isto toliko govornika izvan domovine. Stoga pitanje učenja i usvajanja hrvatskog jezika u inozemstvu nužno je postalo dijelom hrvatske obrazovne politike koja preko hrvatske nastave u inozemstvu ima za cilj omogućavanje djeci i mladima hrvatskog podrijetla učenje i jačanje njihove povezanosti s hrvatskim jezikom, kulturom i domovinom. Bogatstvo jezika najveće je bogatstvo koje roditelji mogu prenijeti svojoj

U radu se pokušava dati osvrt na hrvatski jezik u inozemstvu, razmišljati o mogućnostima razvoja komunikacijskih kompetencija kod djece i mladih hrvatskih korijena, postaviti pitanje suvremenog identiteta propitujući jedan od složenih elemenata koji se koriste u konstrukciji identiteta, tj. jezika – bitne odrednice identiteta mladih. Skoro tri desetljeća Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske afirmira hrvatski jezik i kulturu, brine o očuvanju i razvijanju hrvatskog identiteta djece i mladih koji odrastaju u inozemstvu,

4


djeci, ali i vrijednost koju matična država može predati svojim iseljenicama druge, treće i sljedećih generacija. U današnjem vremenu jezične, kulturne i gospodarske globalizacije hrvatska nastava održava svijest o pripadanju hrvatskom narodu i hrvatskoj kulturi kod djece i mladih čiji su roditelji ili bake i djedovi zbog gospodarskih, političkih ili drugih razloga napustili domovinu Hrvatsku. Život u drugoj jezičnoj i kulturnoj sredini asimilacijski utječe na hrvatske iseljenike, a posebice na njihovu djecu, stoga je važna zadaća i odgovornost hrvatske nastave u inozemstvu.

Kurikul hrvatske nastave u inozemstvu (NN 194/2003). Hrvatska nastava u inozemstvu koja djeluje pri redovitim školama ili katoličkim misijama i hrvatskim zajednicama u zemljama primateljicama organizirana je kroz tri temeljna modela: • nastava koju organizira Ministarstvo • nastava integrirana u obrazovni sustav zemalja primateljica – najčešće u državama u kojima su Hrvati nacionalna manjina • nastava koju organiziraju hrvatske zajednice i katoličke misije u inozemstvu – izvaninstitucionalni oblik – najčešći u prekomorskim zemljama. Postoje česta preklapanja navedenih oblika organiziranja hrvatske nastave. Slijedom navedenoga, razvidno je kako je hrvatska nastava u inozemstvu iznimno složen sustav koji se provodi u različitim državama, odnosno uklopljena je u raznolike odgojno-obrazovne sustave. Veoma je različita i dinamična, teško ju je sažeti i predstaviti na jednostavan i jedinstven način. Stoga su brojne posebnosti hrvatske nastave, a ovdje ćemo izdvojiti samo neka važnija obilježja koja pokazuju zanimljive specifičnosti izvandomovinske nastave: • u nastavi sudjeluju učenici koji su organizirani u heterogenim skupinama s obzirom na razinu poznavanja jezika, dob i sl. • nastava je kombinacija načela i smjernica hrvatskih i europskih (ili prekooceanskih) obrazovnih dokumenata • u nastavi je prisutna višejezičnost (uporaba hrvatskoga standardnog jezika i stranoga jezika) • nastava je korelacija jezičnih i izvanjezičnih sadržaja (nastava jezika i književnosti, prirodna i kulturna baština, povijest, zemljopis) • nastava se održava u multikulturalnosti (zemlja primateljica i Hrvatska).

Organizacija, pravni okvir i obilježja hrvatske nastave u inozemstvu Učenje hrvatskog jezika i kulture u inozemstvu hrvatska država preko svog obrazovnog resora organizira kroz dva ključna sustava: hrvatska nastava u inozemstvu za učenike od 1. do 12. razreda i lektorati hrvatskog jezika i književnosti na stranim visokoškolskim ustanovama. Također, još jedan oblik učenja hrvatskog jezika i kulture vidljiv je u modelu koji se provodi u Republici Austriji gdje se na temelju reciprociteta sukladno bilateralnom programu upućuju učitelji za rad s djecom hrvatskih državljana kao asistenti u nastavi hrvatskog jezika u dvojezičnim školama. Od prije nekoliko godina postoji i organizirano učenje hrvatskog jezika i kulture u okviru Europske škole, organizirane na načelima višejezičnosti i multikulturalnosti, a u kojoj se školuju i djeca hrvatskih državljana koji žive i rade u europskim institucijama. Trenutno je u nadležnosti Ministarstva sustavom hrvatske nastave u inozemstvu obuhvaćeno oko 6000 učenika koje na 320 nastavnih mjesta u 20 država svijeta poučava 104 učitelja. Od iduće školske godine hrvatska nastava organizirat će se i u tri prekooceanske zemlje. Potrebno je spomenuti da postoje zahtjevi iseljene hrvatske zajednice za potrebom i željom otvaranja novih nastavnih mjesta hrvatske nastave u državama u kojima do sada nije bila organizirana. Također, nužno je spomenuti da su u nadležnosti Ministarstva i 30 službenih razmjenskih lektorata u 21 državi svijeta na kojima nastavu hrvatskog jezika i književnosti pohađa više od 2000 studenata. Hrvatska nastava u inozemstvu obavlja se u skladu s međunarodnim ugovorima i propisima zemlje u kojoj se nastava izvodi te temeljnom legislativom Republike Hrvatske: • Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/2008, 86/2009, 92/2010, 105/2010, 90/2011, 16/2012, 86/2012, 94/2013, 152/2014, 7/2017) • Pravilnik o uvjetima i postupku izbora učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu (NN 41/2009 i 55/2015)

Učitelji i drugi akteri u ostvarivanju ciljeva hrvatske nastave u inozemstvu U provođenju hrvatske nastave u inozemstvu posebnu ulogu imaju učitelji koje Ministarstvo upućuje na rad tijekom četiri godine na temelju ugovora o radu. Učitelji u traženju najprikladnijeg modela razvoja komunikacijskih kompetencija vode računa o potrebi pronalaženja stila i metoda koji poštuju pluralizam i sustavno potiču čitanje i komuniciranje na hrvatskom jeziku u multikulturalnoj i mnogojezičnoj zajednici za djecu hrvatskih korijena. Za učitelje Ministarstvo organizira stručna usavršavanja kroz program stručnih seminara u domovini (redoviti pripremni seminari za novoizabrane učitelje u Hrvatskoj) kao i u inozemstvu kako bi što profesionalnije obavljali svoj rad.

5


Od hrvatskog jezika do identiteta kao odgojnoobrazovne vrijednosti

Učitelj je egzistencijalno i profesionalno uključen u svoju učiteljsku djelatnost u nastavnom procesu koji sve više poprima raznolike oblike. Istinske ljudske i domoljubne vrijednosti ne mogu se prenositi niti se tražiti od djece i mladih da ih usvajaju i poštuju bez osobnog svjedočenja učitelja. Stoga učitelj ne može vjerodostojno učiti i poučavati hrvatski jezik i hrvatsku kulturu i razvijati ljubav prema domovini ako pokazuje ravnodušnost s obzirom na ono što govori. Uz učitelje primarnu ulogu u potpori hrvatskoj nastavi u inozemstvu ima obitelj učenika, kao i činjenica da roditelji imaju primarnu odgovornost u odgoju djece u svim aspektima pa tako i onog u razvijanju pozitivnog i afirmativnog odnosa prema domovini Hrvatskoj. Valja napomenuti da je od velike važnosti suradnja učitelja s roditeljima, školama, katoličkim misijama, hrvatskim zajednicama, udrugama, svima onima koji s podijeljenom odgovornošću trebaju pridonositi ostvarenju kvalitetnoga odgoja i obrazovanja kao društvene i kulturne vrijednosti, a posebice razvoju onih sastavnica koje se odnose na postizanje kompetencija hrvatskog jezika i ostalih sastavnica domovinskog identiteta i vrijednosnih elemenata nacionalnog bića. Učitelji održavaju hrvatsku nastavu u specifičnim uvjetima učenja i poučavanja u skladu sa smjernicama Kurikula hrvatske nastave u inozemstvu (MZOŠ 2003). Iako su temeljna obilježja tog dokumenta slična nacionalnim kurikulima u domovini, potrebno je istaknuti specifičnosti hrvatske nastave. Iako gotovo svi polaznici hrvatske nastave smatraju hrvatski jezik materinskim, komunikacijska praksa potvrđuje da su kompetentniji u korištenju jezika zemlje u kojoj žive. Slijedom navedenoga, a u skladu sa suvremenim teorijama usvajanja jezika, učenju i poučavanju hrvatskog jezika u inozemstvu pristupa se kao inojezičnom procesu u kojemu se hrvatski jezik tretira kao nasljedni jezik te ga je potrebno temeljiti na razvijanju jezičnih kompetencija. U kontekstu hrvatske nastave u inozemstvu inojezičnost je učenje nasljednog jezika, tj. jezika roditelja, baka i djedova, jezika nacionalnog i kulturnog identiteta. Komunikacija se razvija komunicirajući, stoga pragmatičnost dolazi prije normativnosti. Budući da je jezično predznanje i poznavanje hrvatskog jezika kod djece i mladih koji pohađaju hrvatsku nastavu uglavnom na razini razgovornog idioma obiteljske sredine, u praksi hrvatske nastave u inozemstvu najsvrhovitijom se pokazala primjena komunikacijsko-funkcionalnog modela učenja i poučavanja, stoga ga učitelji primjenjuju. Komunikacijski model učenja i poučavanja hrvatskog jezika, hrvatske povijesti, kulture, prirodne i duhovne baštine obuhvaća primjenu i razvoj komunikacijskih i jezičnih djelatnosti (slušanje, govorenje, čitanje i pisanje) sukladno razvoju učeničkih sposobnosti.

Posebni značaj hrvatske nastave u inozemstvu je promicanje identiteta kao odgojno-obrazovne vrijednosti naznačene kako u ranijim strateškim obrazovnim dokumentima tako i u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije (Hrvatski sabor 2014): Odgoj i obrazovanje pridonose izgradnji osobnog, kulturnog i nacionalnog identiteta pojedinca. Danas, u doba globalizacije – u kojem je na djelu snažno miješanje različitih kultura, svjetonazora i religija – čovjek treba postati građaninom svijeta, a pritom sačuvati svoj nacionalni identitet, svoju kulturu, kulturne krajolike, društvenu, moralnu i duhovnu baštinu. Pritom osobito valja čuvati i razvijati hrvatski jezik te paziti na njegovu pravilnu primjenu. Odgoj i obrazovanje trebaju buditi, poticati i razvijati osobni identitet. Odlika osobnog identiteta pretpostavlja poštivanje različitosti. Potreba je i obveza usmjeriti odgoj i obrazovanje djece i mladih hrvatske nacionalnosti koji žive i školuju se u inozemstvu, na one vrijednosti koje osiguravaju otkrivanje i življenje vlastitog nacionalnog identiteta naroda iz kojeg potječu i društva u kojem žive. Vrijednosti su bitne sastavnice svakog autentičnog ljudskog odgoja pa tako i polaznika hrvatske nastave. Izazov je odgovarati na pitanja prema kojim vrijednostima treba usmjeravati odgoj i obrazovanje djece i mladih, koje su temeljne vrijednosti hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava u inozemstvu, u kojoj se mjeri hrvatski jezik poštuje kao nacionalna vrijednost, promiču li se dovoljno hrvatska kultura, nacionalna baština i njeni velikani. U današnjem složenom globalizacijskom svijetu sve je očitije kako je važno otkrivati, razvijati osobni, kulturni, jezični, vjerski i nacionalni identitet, pogotovo u odrastanju daleko od matične zemlje. Stoga je jedan od važnih zadataka Ministarstva pomoći učenicima hrvatske nastave u inozemstvu razvijati smisao za vlastiti identitet, kao i skrb za očuvanje i razvoj hrvatskoga standardnog jezika i kulture, edukacija učitelja, izdavanje priručnika, održavanje seminara, radionica i predavanja, a sve u cilju podizanja kvalitete hrvatske nastave u inozemstvu i dobrobiti njenih korisnika. Kako promicati hrvatski jezik u europskoj stvarnosti? U promišljanju o hrvatskom jeziku potrebno je dotaknuti i položaj jezika u Europskoj uniji. Jedan od temelja na kojima počiva Europska unija je višejezičnost i važnost njegovanja kulturne raznolikosti i višejezičnosti kao europske kulturne baštine. A promicatelji hrvatskog jezika i hrvatske kulture u europskoj zajednici i šire upravo su učenici hrvatske nastave u zemljama diljem Europe i šire. Stoga nadležno Ministarstvo sustavno brine kako bi djeci i mladima hrvatskih korijena bili

6


njegovati svoj vlastiti identitet. Ministarstvo kao nositelj obrazovne politike i kreator strateških mjera ima na umu da su učenici hrvatske nastave u inozemstvu i njihove obitelji snažan most između Republike Hrvatske i zemlje u kojoj žive, koji odražava ne samo prošlost, povijesno i kulturno nasljeđe nego prije svega budućnost.

dostupni i čitateljski materijali na hrvatskom jeziku. Za potrebe hrvatske nastave Ministarstvo osigurava recentnu kroatističku literaturu, lektirne naslove, udžbenike, radne i audiovizualne materijale. Također, u današnje vrijeme primjenjuje se suvremena tehnologija u hrvatskoj nastavi u inozemstvu (novi mediji, informacijskokomunikacijska tehnologije i e-učenje). Postoji čitav niz dostupnih nastavnih sadržaja za učenje hrvatskoga jezika. Kao primjer dostupnih sadržaja pogodnih za hrvatsku nastavu u inozemstvu može se navesti internetski portal hrID – Hrvatski izvan domovine (http://ucimohrvatski. com). Aktivnosti koje omogućuju učenje hrvatskog jezika i kulture su i projekti u okviru međunarodne suradnje škola kojima Ministarstvo sufinancira suradnju učenika u Hrvatskoj s učenicima hrvatske nastave u inozemstvu. Također, Ministarstvo dodjeljuje stipendije pripadnicima hrvatskih zajednica iz cijelog svijeta za učenje hrvatskog jezika u Hrvatskoj, kao i stipendije za znanstvenoistraživački rad. Dakle, u traženju najprikladnijeg odgovora na pitanja odgoja i obrazovanja djece i mladih škola u Hrvatskoj, kao i u Europi i šire, u posljednjih nekoliko godina doživljava duboke promjene. U tom kontekstu i hrvatska nastava u inozemstvu može i želi dati značajan doprinos odgojno-obrazovnoj zadaći škole jer je mjesto u kojem se stvara okruženje za djecu i mlade hrvatskog podrijetla u kojem će sazrijevati, učiti o sebi, o drugima, o svijetu koji ih okružuje i domovini iz koje potječu; mjesto u kojem će naučiti komunicirati s drugima i poštivati ih u njihovoj nacionalnoj i inoj različitosti te očuvati i

Umjesto zaključka Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda. Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi ... te ja kao Hrvat brat sam svih ljudi i kud god idem sa mnom je Hrvatska! (iz pjesme Hrvatska Drage Ivaniševića) Kao Hrvat i brat svih ljudi – dvije su važne sastavnice identiteta djece hrvatskih iseljenika koji žive diljem svijeta, a mogu poslužiti kao krilatica učenika hrvatske nastave u Bežen, A.; Bošnjak, M. inozemstvu. Izvori: 1. Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije. 2014. Hrvatski sabor. 2. Hrvatska nastava u inozemstvu: priručnik za učiteljice i učitelje. 2012. Ur. Bežen, A.; Bošnjak, M. Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. 3. https://www.mzo.hr

Pismenost kao preduvjet za razvoj otoka: dostupnost čitalačkih materijala i aktivnosti otočkom stanovništvu doc. dr. sc. Martina Dragija Ivanović mdragija@unizd.hr

Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republika Hrvatska ima 78 otoka, 525 otočića i 641 hrid, a stalno je naseljeno 50 otoka. Otočno stanovništvo jest ono koje živi na otoku, a za potrebe našeg rada koristit će se podatci za 36 stalno naseljenih otoka smještenih u četiri županije (Zadarsku, Šibensko-kninsku, Splitsko-dalmatinsku i Dubrovačko-neretvansku županiju), a na kojima prema podatcima Državnog zavoda za statistiku živi 79 241 stanovnik, djeluje 19 narodnih knjižnica, četiri ogranaka, a organizirano je i jedno bibliobusno stajalište. Rad se temelji na Nacionalnoj strategiji za poticanje čitanja za razdoblje od 2017. do 2022. g. i njezinom odnosu prema otočnim knjižnicama, a na temelju prikupljenih izvješća o radu otočkih knjižnica za 2017. g. pružit će se uvid u programe i aktivnosti koje knjižnice provode s

Franciska Jurišić Bačić fjurisic@gmail.com Uvod Kako bi se moglo promišljati o pismenosti kao preduvjetu za razvoj otoka, u smislu dostupnosti čitalačkih materijala i aktivnosti otočkog stanovništva najprije moramo definirati pojam otok i otočno stanovništvo. Cvitanović (2002) otok definira kao dio kopna, uvijek okružen vodom, odnosno morem i opsega obalne crte više od 10 km, a površinom manji od najmanjeg kontinenta. Prema podatcima

7


ciljem promocije i poticanja čitanja te ukazati na probleme s kojima se u tom procesu suočavaju. Na kraju rada predložit će se rješenja u skladu s Nacionalnom strategijom poticanja čitanja za razdoblje od 2017. do 2022. g. Nacionalna strategija za poticanje čitanja i važnost pismenosti

Stručnjaci iz različitih područja 2012. g. potaknuli su izradu Strategije za poticanje čitanja, a usvojena je tek 2017. g. Vizija Strategije je: Hrvatsko društvo razumije ulogu čitanja u razvoju pojedinca i društva te specifičnosti čitanja u određenoj životnoj dobi, u skladu s tim konkretno djeluje i prihvaća odgovornost za poticanje čitanja i samo čitanje. Trebala bi se ostvariti tijekom narednih pet godina provedbom različitih aktivnosti i projekata. Donesena Strategija trebala bi doprinijeti razvoju kulture čitanja i omogućiti što većem broju članova našeg društva da čita sa zadovoljstvom i razumijevanjem. Kad se govori o istraživanjima koja se bave kulturom čitanja na razini Hrvatske, mora se naglasiti kako su ona nesustavna i malobrojna te kako je najveći broj upravo onih koji se bave pojedinim skupinama korisnika, npr. istraživanja razvijanja čitateljskih navika djece rane dobi I. Stričević i K. Čunović (2013) ili istraživanje I. Stričević i S. Jelušić (2010) koje je provedeno među mladima. I u Strategiji kao glavni problem navodi se nepostojanje cjelovitih nacionalnih istraživanja koja bi obuhvatila razne čimbenike koji utječu na kulturu pismenosti i čitanja te pokazala interese i navike ispitanika i djelovanje knjižnica i nakladnika u Hrvatskoj. Autorice istraživanjem o dostupnosti čitalačkih materijala i promicanju čitanja u otočnim narodnim knjižnicama daju doprinos jednoj od mjera Strategije kojom se želi osigurati istraživanja koja će rezultirati spoznajama važnim za poticanje čitanja. Ujedno daju doprinos razumijevanju veze između Strategije i pismenosti kao preduvjetu za razvoj otoka, dakle, obrazlažu koja problematika veže otočne narodne knjižnice te kakve su posljedice Strategije za njih.

Rezultati istraživanja – Dostupnost čitalačkih materijala i promocija čitanja Uvidom u izvješća o radu može se zaključiti da knjižnice građu nabavljaju na tri načina: kupovinom (vlastita sredstva, donacije, proračunska sredstva Ministarstva kulture, općine i/ili grada), darom i otkupom Ministarstva kulture. Za 9635 aktivnih korisnika (ubrojene su sezonske ili turističke članarine koje se ovisno o knjižnicama kreću u trajanju od jednog do četiri mjeseca.) nabavljene su 20 522 jedinice građe. Veći broj jedinica građe nabavljen je za odrasle korisnike, 14 640 jedinica. Prevladava beletristika što ne treba iznenaditi jer se ipak radi o narodnim knjižnicama. Važno je istaknuti kako pri odabiru građe uz knjižničare nerijetko sudjeluju i sami korisnici svojim sugestijama, a pri promociji knjižničari se često koriste društvenim mrežama, na kojima objavljuju Bilten prinova što je jedan oblik promoviranja čitanja. Jedna od najvažnijih zadaća knjižničara jest rad na promociji čitanja, u okviru koje knjižničari prema svojim mogućnostima (ljudskim i financijskim) organiziraju razna događanja. U analizi broja i posjećenosti događanja nije moguće odvojiti one programe i aktivnosti koji se isključivo bave promocijom i promicanjem čitanja jer knjižnice pri statističkoj obradi sva događanja „zbrajaju pod jedno“. Tako je za djecu organizirano 339 događanja u kojima je sudjelovalo ili su ih posjetila 11 142 stvarna i potencijalna korisnika. Za odrasle je organiziran 271 različit program koji je podržao 12 521 stvarni i potencijalni korisnik knjižnice.

Istraživanje: Dostupnost čitalačkih materijala, promocija i promicanje čitanja u otočnim narodnim knjižnicama srednjeg i južnog Jadrana: analiza izvješća knjižnica Kako bi se dobio uvid u: a) dostupnost čitalačkih materijala i b) uvid u programe i aktivnosti koje provode otočke narodne knjižnice srednjeg i južnog Jadrana u svrhu promocije i promicanja čitanja, od 30. travnja do 20. svibnja 2018. analizirana su izvješća o radu prikupljena izravno od knjižničara ili od voditelja matičnih službi. Za uzorak su odabrane četiri županije: Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska. •

jedno bibliobusno stajalište na otoku Viru. Za potrebe rada korištena su izvješća sljedećih knjižnica: Općinske knjižnice Općine Kolan Šime Šugar Ivanov, Gradske knjižnice Pag, Narode knjižnice Kali te Hrvatske knjižnice i čitaonice Sali, kao i podatci za bibliobus. Podatci za knjižnične ogranke nisu dostupni. Šibensko-kninska županija ima jednu otočnu knjižnicu – Narodnu knjižnicu i čitaonicu Murter – i jednu koja je smještena na području općine koja je dijelom otočna, a dijelom kopnena – Narodna knjižnica i čitaonica Tisno. Splitsko-dalmatinska županija na svom području ima mrežu od deset narodnih knjižnica i jednog ogranka (mreža Gradske knjižnice Marka Marulića iz Splita – Knjižnica Grohote koja djeluje na otoku Šolti). Za potrebe rada korišteni su podatci za sve knjižnice osim ogranka. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji na otoku Korčuli tri su narodne knjižnice (Narodna knjižnica Blato, Gradska knjižnica Ivan Vidali u Korčuli i Narodna knjižnica Šime Vučetić u Veloj Luci) čija su izvješća o radu korištena. Postoji još jedna knjižnica na otoku Lastovu, ali ona prema Zakonu o knjižnicama nema status knjižnice unatoč značajnom fondu i broju članova.

Mreža otočnih narodnih knjižnica prema županijama: U Zadarskoj županiji mrežu pokrivenosti otočnim knjižnicama čine četiri narodne knjižnice, tri ogranka i

8


Unatoč prikazanim brojkama koje govore o programima i aktivnostima za poticanje čitanja, brojni knjižničari zaposleni u otočnim knjižnicama u svojim izvješćima (ali i u razgovoru) navode kako se često susreću sa sljedećim problemima: prometna izoliranost, veliki financijski izdatci prilikom ugošćivanja književnika s kopna, rad „solo“ knjižničara koji obavljaju stručne i nestručne poslove u knjižnici, a koje zbog nedostatka vremena ne mogu obaviti na vrijeme. Npr. Narodna knjižnica Šime Vučetić, Narodna knjižnica Hrvatski skup i Narodna knjižnica Blato zbog malih prostora promocije knjiga i susrete s književnicima organiziraju u drugim ustanovama ili institucijama.

8. Kućica za knjige u gradskom parku u Blatu projekt je Narodne knjižnice Blato koji funkcionira po principu posudi, zamijeni, vrati. 9. Čitajte knjige, skupljajte bodove i osvojite nagrade! akcija je Gradske knjižnice Ivan Vidali u sklopu koje u vrijeme ljetnih mjeseci djeca trebaju pročitati odabrane naslove i na temelju broja pročitanih knjiga skupiti određen broj bodova i osvojiti nagradu. 10. Knjiga i igara! program je Gradske knjižnice Ivan Vidali s ciljem poticanja mladih od 15 do 18 godina na stvaranje čitateljskih navika, razmjenu mišljenja i stavova o pročitanome.

Primjeri dobre prakse

Nacionalna strategija za poticanje čitanja u odnosu na stanje u narodnim otočkim knjižnicama – SWOT-analiza

Iz analiziranih izvješća vidljivo je kako, unatoč zajedničkim problemima, knjižnice u okviru svojih mogućnosti rade na promociji i promicanju čitanja. U nastavku teksta izdvojeni su neki od primjera dobre prakse koji se provode u otočnim knjižnicama: 1. Najčitatelj je nagrada koja se dodjeljuje korisnicima koji su tijekom godine pročitali najveći broj knjiga. To je jedna od najčešćih aktivnosti koje knjižnice provode sa svrhom promocije i promicanja čitanja. Svrha ovog programa je u skladu sa zadanim vremenskim periodom dobiti informacije o korisnicima koji su pročitali najveći broj knjiga. 2. Dječje ljeto je projekt Općinske knjižnice i čitaonice Jelsa tijekom kojeg je nastala digitalna slikovnica Ribarske priče izdana i dostupna u obliku mrežne publikacije. 3. Zadar čita! je manifestacija vezana uz promociju čitanja u organizaciji Gradske knjižnice Zadar, ali koju podržavaju i knjižnice unutar županije poput Općinske knjižnice Šime Šugar Ivanov, Narodne knjižnice Kali i Gradske knjižnice Pag. 4. Pjesnička večer čakavske poezije odvija se u organizaciji Narodne knjižnice Kali u spomen na pjesnika Joju Ricova. Važno je istaknuti kako mnoge knjižnice sličnim manifestacijama, a i izdavačkom djelatnosti aktivno rade na očuvanju svog zavičaja. 5. Besplatne knjižnice na plažama projekt je u organizaciji Narodne knjižnice Kali. Kućice za knjige postavljene su na tri plaže, a funkcioniraju po principu uzmi, pročitaj, vrati. 6. Lito s librom program je Narodne knjižnice i čitaonice Murter koji će se ove godine održati osmu godinu zaredom. U mjesecu srpnju organiziraju se promocije knjiga i susreti s autorima. 7. Proljeće s Vučetićem organizirano je u čast akademika Šime Vučetića. U sklopu manifestacije Narodna knjižnica Šime Vučetić u Veloj Luci raspisala je literarni i likovni nagradni natječaj za učenike osnovne i srednje škole na temu Vučetićeva pjesničkog opusa.

U skladu s navedenom Strategijom i analizom dobivenih izvješća prikazat će se njihov međusobni odnos proveden kao SWOT-analiza. Zajedničke prednosti su: poticanje čitanja kao jednog od osnovnih zadataka knjižničara, brojnost i raznolikost programa poticanja i promicanja čitanja, rad sa svim dobnim skupinama, stručno osoblje. Kao najvažniju razliku treba istaknuti nepostojanje mehanizama razmjene iskustava (koje navodi Strategija) što se može poboljšati uz volju i želju za napredovanjem i stručnim usavršavanjem otočnih knjižničara. Slabosti ukazuju na stvarno stanje: kadrovski manjak, prometna izoliranost (uzrokuje visoke troškove ugošćivanja književnika u programima promicanja čitanja i onemogućuje kvalitetno stručno usavršavanje), slaba suradnja nakladnika i knjižničara u promociji i poticanju čitanja, nepostojanje sluha za probleme knjižnice od strane osnivača (neadekvatan smještaj i nedostatni prostori), smanjivanje proračuna knjižnicama i neobučenost knjižničara za prijave na fondove Europske unije. Mogućnosti su Strategije višestruke i mogu se primijeniti na rad otočnih narodnih knjižnica. Npr. osnivanje udruge otočnih knjižnica kako bi se uredili mehanizmi razmjene iskustava i poboljšala suradnja među knjižnicama, mogućnosti usavršavanja putem interneta, bolja suradnja nakladnika i knjižničara u promociji i poticanju čitanja te suradnja s lokalnim razvojnim agencijama pri prijavama na fondove Europske unije. Prijetnje Strategije usko su vezane uz stvarno stanje u otočnim knjižnicama, npr. neprepoznatljivost i nezainteresiranost medija za rad knjižnica te nedostatna financijska sredstva za promociju čitanja što knjižničari svojom kreativnošću i suradnjom s raznim institucijama, ustanovama i udrugama nastoje pokriti. Zaključak Nacionalna Strategija za poticanje čitanja za razdoblje od 2017. do 2022. g. prvi je i trenutno najvažniji dokument

9


na kojem se temelji poticanje i promocija čitanja na nacionalnoj razini. U radu su analizirana godišnja izvješća otočnih narodnih knjižnica srednjeg i južnog Jadrana i napravljena je usporedna SWOT-analiza Strategije i stvarnog stanja otočnih knjižnica. Narodne knjižnice koje djeluju na navedenom području u skladu sa Standardima za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj većinom su knjižnice VII. tipa, osim Gradske knjižnice Ivan Vidali koja pripada VI. tipu knjižnica. Analiza knjižnica i dostupnih čitalačkih materijala (za 9635 aktivnih korisnika nabavljene su 20 323 jedinice građe) rezultira s 2,2 jedinice građe po stanovniku što ne udovoljava Standardima. U vezi s programima i aktivnostima promocije i promicanja čitanja, analiziranim knjižnicama s knjižnicama na kopnu zajedničko je to što nemaju dovoljno dobro raščlanjenih programa koji se njima bave: knjižnice u svojim izvješćima često navode izložbe, fotografske natječaje, održavanje lutkarskih predstava, organizaciju koncerata, igraonice, tečajeve stranih jezika, humanitarne akcije i slične aktivnosti koje provode u okviru svoje djelatnosti i ubrajaju ih u programe i aktivnosti. Pozitivna strana programa i aktivnosti jest ta što proširivanjem svoje djelatnosti otočne knjižnice nastoje privući što veći broj ljudi, ali bi u tom slučaju trebalo izdvojiti one programe i aktivnosti koji se isključivo bave promocijom i promicanjem čitanja. Otočne knjižnice specifične su u svojem poslovanju ponajprije zbog geografskog položaja, ali i zbog manjka stručnog osoblja. U većini slučajeva u knjižnicama rade „solo“ knjižničari (npr. u Narodnoj knjižnici Šime Vučetić, Općinskoj knjižnici Šime Šugar Ivanov i Narodnoj knjižnici Hrvatski skup) te se javlja problem njihovoga stalnog stručnog usavršavanja pohađanjem edukacija koje organizira nadležna matična služba i Centar za stalno stručno usavršavanje (CSSU). Naime, prometna izoliranost veliki je problem, a nerijetko knjižnice moraju zatvoriti vrata za korisnike jer nema volontera ili osobe koja može zamijeniti knjižničara na edukaciji. Rješenje bi bile edukacije putem interneta (mrežni seminari) koje bi uvelike rasteretile otočne knjižničare u smislu organizacije putovanja i financijskih resursa koji su s tim povezani: unaprijedili bi svoju stručnost, a umanjili izoliranost. Također, knjižnice bi trebale u skladu sa svojim mogućnostima provoditi „agresivniji“ marketing i bolje se pozicionirati u javnosti kako bi na pojedinim otocima ostvarile bolju suradnju s osnivačima koji vrlo često nemaju sluha za probleme knjižnice, osobito glede problema neadekvatnog smještaja i nedostatnog prostora (npr. Gradska knjižnica i čitaonica Vis, Općinska knjižnica i čitaonica Jelsa, Narodna knjižnica Hrvatski skup, Narodna knjižnica Blato i Narodna knjižnica Šime Vučetić). U promociji i promicanju čitanja knjižnice bi trebale biti inovativnije i koristiti se digitalnim medijima kako bi se

približile mladim skupinama korisnika koji se svakodnevno služe internetom. Po uzoru na kopnene narodne knjižnice koje koriste web 2.0 i organiziraju mrežne čitateljske klubove, otočne bi se knjižnice približile ne samo mladim skupinama korisnika nego i onima koji ne žive u blizini knjižnice, a voljeli bi sudjelovati u radu čitateljskog kluba iz udobnosti vlastitog naslonjača. Iz SWOT-analize Strategije za poticanje čitanja i rada otočnih narodnih knjižnica srednjeg i južnog Jadrana na promociji i promicanju čitanja možemo zaključiti kako se u određenim čimbenicima one podudaraju, ali s obzirom na već istaknutu posebnost rada u otočnim knjižnicama, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske kao nadležno ministarstvo za narodne knjižnice u financiranju programa za poticanje i promociju čitanja trebalo bi knjižnice ove vrste deklarirati kao knjižnice s posebnim statusom kako bi one mogle ostvariti viziju i provesti ciljeve Strategije koja je za naše društvo od velikog značaja. Izvori: 1. Braš Roth, M.; Marković Dekanić, A.; Markuš Sandrić, M. 2017. PISA 2015: prirodoslovne kompetencije za život. http://pisa.hr/viewer?id=1267 (pristupljeno 5. svibnja 2018.). 2. Cvitanović, A. 2002. Geografski rječnik. Hrvatsko geografsko društvo Zadar – Filozofski fakultet – Matica hrvatska – Zazid d.o.o. Zadar. 3. Čitaj mi. http://www.citajmi.info (pristupljeno 10. svibnja 2018.) 4. Horvat, A. Pravo na čitanje. http://www.ffzg.unizg. hr/infoz/dzs/text/PravoNaCitanje.htm (pristupljeno 2. svibnja 2018.). 5. Izvješće o poslovanju Općinske knjižnice i čitaonice Jelsa. 2018. 6. Izvješće o radu Gradske knjižnice Ivan Vidali Korčula. 2018. http://www.korcula.hr/wp-content/ uploads/2018/05/gradska-knjiznica-ivana-vidaliizvjesce-o-radu-u-2017-kopija.pdf (pristupljeno 5. svibnja 2018.). 7. Izvješće o radu Gradske knjižnice Ranko Marinković Komiža. 2018. http://www.komiza.hr/wp-content/ uploads/2018/02/Izvje%C5%A1%C4%87e-o-raduza-razdoblje-od-1.01.2017.-do-31.12.2017..pdf (pristupljeno 5. svibnja 2018.). 8. Izvješće o radu Gradske knjižnice Pag. 2018. 9. Izvješće o radu Gradske knjižnice i čitaonice Vis. 2018. 10. Izvješće o radu Narodne knjižnice Blato. 2018. 11. Izvješće o radu Narodne knjižnice Hrvatske čitaonice Brač. 2018. https://www.facebook.com/ hrvatskacitaonica.bol/posts/1048177105338374 (pristupljeno 15. svibnja 2018.) 12. Izvješće o radu Narodne knjižnice Hrvatski skup Pučišća. 2018.

10


17. PISA. 2018. http://pisa.hr/ (pristupljeno 10. svibnja 2018.). 18. Standardi za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/ sluzbeni/1999_06_58_1071.html (pristupljeno 20. svibnja 2018.). 19. Stričević, I.; Jelušić, S. 2010. Knjižnične usluge za mlade: modeli i koncepti. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 53/1. 1-34. 20. Stričević, I.; Čunović, K. 2013. Knjižnične usluge za djecu rane dobi i roditelje u Hrvatskoj. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 56/3. 47-66. 21. Sabolović-Krajina, D. 1989. Neki aspekti čitalačke kulture mladih. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 32. 71-94.

13. Izvješće o radu Narodne knjižnice Šime Vučetić Vela Luka. 2018. 14. Izvješće o radu Općinske knjižnice Šime Šugar Ivanov Kolan 15. Nacionalna strategija poticanja čitanja za razdoblje od 2017. do 2022. g. 2017. http://www.min-kulture. hr/userdocsimages/NAJNOVIJE%20NOVOSTI/a/ NSPC%CC%8C.pdf (pristupljeno 2. svibnja 2018.). 16. Izvješće o postignutim rezultatima iz čitanja. 2011. https://www.ncvvo.hr/wp-content/uploads/2015/12/ PIRLS-2011.-%E2%80%93-Izvje%C5%A1%C4%87eo-postignutim-rezultatima-iz-%C4%8Ditanja.pdf (pristupljeno 10. svibnja 2018.).

Prilagodba lektire za učenike s teškoćama u razvoju u OŠ Grigora Viteza u Zagrebu Školska knjižnica

Nada Fatušić, OŠ Grigora Viteza, Zagreb nada.fatusic@gmail.com

Školska knjižnica obnovljena je 2003. g. U sastavu knjižnice nalazi se i čitaonica u kojoj se odvijaju razne aktivnosti. Knjižnični fond ima 8745 primjeraka učeničke građe. Većinom su to lektirni naslovi, a ima i knjiga za slobodno čitanje. Obnova knjižnog fonda je otežana zbog nedostatnih financijskih sredstava. S obzirom na korisnike školske knjižnice, najveći su problem građa/lektira lagana za čitanje. Budući da na hrvatskom tržištu gotovo i nema takve građe, snalazimo se na više načina. Primjerice, iz postojeće knjižne produkcije odabiremo naslove koji su najprikladniji za naše učenike s posebnim potrebama. Osim toga škola je 2012. g. sudjelovala na RTL-ovom natječaju u sklopu projekta Brain Gym koji vodi jedna od učiteljica naše škole. Dobivenim sredstvima dopunjen je knjižni fond donekle prikladnom građom: slikovnice iz niza Klasične bajke (Forum, 2007.), slikovnice iz niza Miffy (Golden marketing, 2004.), Slikopriče (Školska knjiga, 2009.), Mali majmun u velikoj brizi, Skučena kuća i Najotmjeniji div u gradu Julije Donaldson (Ibis grafika, 2009.) i prilagođene Povjestice Augusta Šenoe (Alfa, 2017.). Također, kontaktiramo s književnicima koji bi htjeli pisati djela u skladu sa Smjernicama za građu laganu za čitanje upravo za naše učenike s njihovim specifičnim teškoćama. Veselimo se početku suradnje s književnikom Ratkom Bjelčićem, bivšim učenikom OŠ Grigora Viteza, koji piše zbirku priča za djecu prema Smjernicama. Provodimo i razne čitateljske aktivnosti u knjižnici, samostalno i u suradnji s Dječjom knjižnicom Marina Držića. Tu moramo posebni istaknuti sudjelovanje u projektu Čitaj psu koji vodi dipl. knjižničar Željko Radović u kojem se čitateljska aktivnost učenika odvija uz prisutnost psa kao „slušatelja“.

Marijan Malašić, OŠ Grigora Viteza, Zagreb marijan.malasic@gmail.com O školi Osnovna škola Grigora Viteza u Zagrebu osnovana je 1953. g. u Krugama (Trnje) i ove godine obilježava 65. obljetnicu postojanja. Godine 1966. u školske prostore doselila se Specijalna osnovna škola iz Velike Gorice te je u početku samo dijelila istu zgradu s redovnom Osmogodišnjom školom Kruge I. Sljedeće, 1967. g., obje su škole integrirane u jednu odgojno-obrazovnu ustanovu koja je registrirana kao osnovna škola s posebnim odjelima za djecu sa smetnjama u psihofizičkom razvoju. Od tada se škola naziva Osnovna škola Grigora Viteza. Škola je do danas zadržala ovu strukturu i po tome je jedinstvena u Gradu Zagrebu, ali i u Republici Hrvatskoj. Danas se u njoj školuje tristotinjak učenika u 29 razrednih odjela, od toga 18 posebnih i 11 redovnih. Osim redovnog nastavnog plana i programa, učitelji škole ostvaruju redovni prilagođeni program u malim skupinama sukladno čl. 6, st. 6. Pravilnika o školovanju djece s teškoćama u razvoju (2015) i posebni program za učenike s usporenim kognitivnim razvojem i utjecajnim teškoćama u razvoju sukladno čl. 8. U školi se provode i programi za djecu s većim razvojnim teškoćama koja se školuju unutar odgojnih skupina sukladno čl. 9. Istodobno u redovnim odjelima nalaze se učenici koji se školuju po prilagođenim programima i individualiziranim pristupima sukladno čl. 5, st. 1 i čl. 6, st. 5. Pravilnika.

11


• • •

usklađivanje različitih poticaja u obradi lektire (tekstualnih, vizualnih i slušnih) poticanje novih tehnika u poučavanju jezika poticanje primjera dobre prakse.

Specifični ciljevi projekta su: • razvijanje čitateljskih sposobnosti kod učenika • osposobljavanje učenika za samostalno čitanje i rad na tekstu • ukazivanje na potrebu prilagodbe različitih tekstova na više razina i na više načina. Dosad su odabrana i prilagođena tri djela s popisa obvezne lektire, jedan naslov iz hrvatske književnosti i dva europska klasična djela za djecu: • H. C. Andersen: Kraljevna na zrnu graška – prilagodba na jednoj razini • S. Škrinjarić: Plesna haljina žutog maslačka – prilagodba na dvije razine • J. Sigsgaard: Pale sam na svijetu – prilagodba na dvije razine.

Slika 2: Knjižnica i čitaonica OŠ Grigora Viteza Projekt Prilagodba lektire za učenike s teškoćama u razvoju Većina učenika s teškoćama u razvoju ima i poteškoće s usvajanjem tehnike čitanja i pisanja kao i s razumijevanjem sadržaja pročitanog teksta. Određenu razinu sadržajne i grafičke prilagodbe teksta zahtijeva svaka skupina učenika, bez obzira na njihovu primarnu poteškoću – smanjeno kognitivno funkcioniranje, komunikacijske poteškoće, poteškoće s usmjeravanjem i održavanjem pažnje i sl. Osobito su veliki problem čitanje i razumijevanje lektirnih naslova, stoga smo našim učenicima odlučili pomoći u njihovu svladavanju. Lektirne naslove nastoji se prilagoditi u skladu sa Smjernicama za građu laganu za čitanje kako bi učenici mogli čitati te lakše razumjeti i usvojiti pročitano. Projekt je zamišljen kao prilagodba naslova u skladu sa Smjernicama za građu laganu za čitanje radi lakšeg čitanja, razumijevanja i usvajanja. Odabrana djela s popisa obvezne lektire u razrednoj nastavi ispričana su i napisana u pojednostavljenoj i skraćenoj verziji. Projekt je započeo školske godine 2014./2015. iako su potrebe za takvom literaturom već postojale i ranije. Uz potporu ravnateljice škole Vlatke Kovač autori ovog teksta s prijedlogom su upoznali učitelje škole te su se početnoj radnoj skupini pridružili još neki učitelji. Sadržajnu i grafičku prilagodbu teksta radila je školska logopedinja Nada Fatušić te je ujedno koordinirala sve aktivnosti. Učenike su u ilustriranju pripremile i vodile učiteljica Spomenka Horvat i socijalna pedagoginja Jasna Guliš. Na konstrukciji i odabiru crteža za pitanja i zadatke radila je rehabilitatorica Dubravka Sečen Rosso. U konačnom oblikovanju teksta pomogao nam je knjižničar Marijan Malašić. Svi učenici koji su ilustrirali slikovnice navedeni su u impresumima. Ravnateljica škole pratila je naš rad i pomagala nam organizacijski i logistički. Opći ciljevi projekta su: • poticanje interesa za čitanje i usavršavanje jezičnih vještina

Slika 3: Naslovnica prilagođene lektire Plesna haljina žutog maslačka Izvorni tekst ispričan je jednostavnim i, učenicima s teškoćama u razvoju, razumljivim jezikom. Rečenice su kratke, pojmovno i sadržajno pojednostavljene. Posebna je pozornost posvećena odabiru riječi koje su učenicima poznate i bliske. U prvoj razini prilagodbe zadržani su svi elementi radnje izvornog djela, sva zbivanja i likovi. Druga razina prilagodbe donosi sadržajno sažimanje i pojednostavljivanje radnje uz očuvanu osnovu i poruku izvornika. Uz jezičnu prilagodbu tekst je i grafički uređen te prilagođen učenicima i njihovim potrebama. Tako pojednostavljene i prilagođene tekstove ilustrirali su učenici. Svaki ulomak teksta ima pripadajuću ilustraciju. Svakoj slikovnici priloženi su zadatci kojima se može provjeriti razumijevanje pročitanog teksta. Zadatci su jednostavni, raznoliki, zanimljivi i poticajni. Priložene su

12


dvije verzije zadataka: lakša i jednostavnija verzija u kojoj su najzastupljeniji zadatci s odabirom točnog odgovora između nekoliko ponuđenih (često prikazanih crtežima) te teži i zahtjevniji zadatci koji iziskuju veći angažman učenika.

Kvalitetnija je priprema učenika za praktičan život stjecanjem i razvijanjem jezičnih i komunikacijskih kompetencija. Dva su naša naslova prihvaćena i uvrštena u popis dopunskih nastavnih sredstava od školske godine 2017./2018.: Kraljevna na zrnu graška i Plesna haljina žutog maslačka. Za ta djela pokušavamo osigurati sredstva za tiskanje. Prilagodba i ilustriranje priče Pale sam na svijetu su dovršen, ali još uvijek nismo riješili pitanje autorskih prava. Započeli smo i radove na još nekim tekstovima. Ovakvi rezultati ohrabruju i uvjeravaju da smo na pravom putu pomoći učenicima u svladavanju lektirnih naslova, upoznavanju književnih djela i likova na njima primjeren i razumljiv način te na razvijanju čitalačkih navika i ljubavi prema knjizi.

Dosadašnji rezultati Prilagođene tekstove primijenili smo u neposrednom radu s učenicima s teškoćama u razvoju. Autori projekta vrlo su zadovoljni s dobivenim rezultatima. Opažena je veća motivacija i interes za učenje materinskog jezika, a nastava je obogaćena novim tehnikama učenja. Učenicima su prilagođeni tekstovi lagani, razumljivi i pristupačni te za njih pokazuju zanimanje, interes i želju za čitanjem.

Čitateljski program za zatvorenike i djecu Snježana Berak Kristina Čunović hcd@hcd.hr Čitateljski program za zatvorenike/ce i djecu program je koji je 2017. g. uveden u sve kaznionice i zatvore u Republici Hrvatskoj, ujedno je nastavak pokusnog projekta Čitateljski program za roditelje zatvorenike koji je proveden u Kaznionici i zatvoru u Požegi, Kaznionicama u Glini i Lepoglavi te u Zatvoru u Zagrebu, a koji je nagrađen Nagradom za inovativnu promociju čitanja u Europi 2017. g. koju dodjeljuje najveća svjetska organizacija za promicanje pismenosti ILA – International Literacy Association. Uz jačanje roditeljskih kompetencija roditelja zatvorenika, ciljevi projekta su i povećanje bliskosti i povezivanje roditelja zatvorenika s njihovom djecom tijekom izvršenja kazne zatvora i osnaživanje djece čiji su roditelji u zatvorima, a sve kroz razvoj čitateljskih vještina i konačno osvještavanje zaposlenika zatvorskog sustava i šire javnosti o potrebama i pravima te djece. Čitateljski program povezuje djecu i roditelje koji su u zatvorima i kaznionicama kroz aktivnosti čitanja naglas, omogućujući da roditelji, iako odvojeni, budu na poseban način prisutni u djetetovu životu. Ukupno 600 zatvorenika dobilo je priliku poslati djetetu jednu od pomno odabranih za tu priliku slikovnica ili knjiga uz zvučni zapis svojeg glasa na CDu. Zatvorenicima je omogućeno besplatno sudjelovanje, uz plaćene troškove slanja djeci koja žive na području Republike Hrvatske.

i obogaćuje rječnik. Jednako toliko važno je povezivanje roditelja i djeteta kroz trenutke čitanja i slušanja priča, unatoč preprekama koje ih dijele. Kroz „zvučnu slikovnicu/ knjigu“ koju dobiva od roditelja, dijete dobiva priliku imati roditelja zatvorenika uz sebe, a roditelj – darovati djetetu dio sebe. Brojna svjetska istraživanja pokazuju da djeca kojoj roditelji i drugi skrbnici čitaju i pričaju od najranije dobi brže uče, bolje se snalaze u komunikaciji s drugima, razvijaju predčitalačke vještine, što je izravno povezano s kasnijim uspjehom u školi i životu. Nadalje, istraživanjima se došlo i do spoznaja kako čitanje od najranije dobi pozitivno utječe na razvoj akademskih vještina (komunikacijske vještine, vještine upravljanja vremenom, organizacija učenja, razvoj kritičkog mišljenja, vještine i tehnike timskog rada, vještine rješavanja problema i dr.). Glasno čitanje aktivnost je koja uključuje cijelu obitelj – pa osobama koje su uključene u glasno čitanje djeci, osigurava čvrstu vezu s djetetom. Aktivnosti u projektu provode u partnerstvu Hrvatsko čitateljsko društvo i udruga Roditelji u akciji – RODA te je u aktivnosti provedbe programa uključeno pet izvoditeljica iz navedenih organizacija i tri volonterke dok su suradnici Ured pravobraniteljice za djecu i stručna suradnica Centra za psihološko savjetovanje i edukaciju Razvoj, a same aktivnosti snimanja i slanja knjiga provode zaposlenici i zaposlenice kaznionica i zatvora u kojima se provodi projekt. Samo aktivnim sudjelovanjem tretmanskog osoblja svih kaznionica i zatvora može se osigurati kasnija održivost programa. Posebnu pažnju usmjeravamo motiviranju i uključivanju zatvorenika/ca u provedbu programa, stoga se

Uz pomoć tehnologije djetetu je omogućeno uživanje u dobrobiti čitanja naglas i onda kad roditelj nije u blizini. Slušajući snimku i listajući slikovnicu ili knjigu, dijete razvija vještine slušanja i maštu, vježba zadržavanje pažnje

13


tijekom provedbe u zatvore i kaznionice dostavljaju letci i plakati kojima se informiraju o mogućnostima sudjelovanja i dobrobitima za dijete, a u svakoj kaznionici i zatvoru izvoditeljice održavaju radionice u kojima predstavljaju program i zatvorenicima i tretmanskom osoblju.

Specifičnosti ovog programa u odnosu na druge programe u EU i svijetu vidljive su u sljedećem: • program je prisutan u svim kaznenim tijelima u Republici Hrvatskoj • program uključuje djecu svih dobi, od 0 do 18 godina • program uključuje i majke i očeve zatvorenike, ali i braću, djedove, stričeve • osigurana je edukacija tretmanskog osoblja za provođenje i podršku programu • osigurana je edukacija zatvorenika/ca o važnosti čitanja • slikovnice i knjige biraju stručnjaci HČD-a prema osjetljivim kriterijima i kvaliteti • program se kontinuirano evaluira • program ima financijsku podršku Ministarstva pravosuđa • program je besplatan za zatvorenike.

Prema ideji programa očevi i majke u zatvoru dobivaju slikovnice i knjige, među kojima izabiru priču za svoju djecu. Priču prema preporuci čitaju obraćajući se svome djetetu, a tretmansko osoblje treba pomoći da se snimka pošalje djetetu. Troškove izrade CD-a i poštanske troškove snose nositelji projekta. Ove godine roditeljima zatvorenicima i njihovoj djeci omogućeno je jačanje povezanosti i komunikacije pomoću jednostavnih alata koji pospješuju komunikaciju kroz još jednu projektnu aktivnost: razvijanje interaktivne slikovnice Pričopisalica. Očevi i majke djece starosti između 4 i 10 godina u drugoj godini provedbe dobit će posebno dizajniranu interaktivnu knjigu Pričopisalicu koja će im kroz različite zadatke pomagati pospješivanju komunikacije i u kojoj će popunjavati unaprijed definirane zadatke. Obitelj će po primitku Pričopisalice poticati dijete da rješava zadatke i ocu ili majci u zatvor šalje odgovore na različite načine – posjetom, poštom, telefonskim razgovorom. Interaktivnu knjigu dizajnirao je kreativni tim u suradnji sa stručnim suradnicima koji se bave razvojnom psihologijom, što je za zatvorenike i za djecu poticajno i ohrabrujuće, a djeci prihvatljivo. Valja naglasiti kako su se ostvarila očekivanja projektnog tima da će roditeljizatvorenici prepoznati potrebu izgrađivanja bliskog odnosa sa svojom djecom, ukoliko nije dosad postojao. Tijekom cijele provedbe programa prate se sve unaprijed planirane aktivnosti, a za svaku ciljanu skupinu u programu izrađeni su evaluacijski upitnici kako bi se vrednovalo njihovo zadovoljstvo provedbom i sudjelovanjem.

Sve se aktivnost provode uz nadzor tretmanskog osoblja kaznionica kako nijedno dijete ne bi bilo ugroženo na bilo koji način. Očekuje se sudjelovanje preko 5000 zatvorenika i zatvorenica tijekom 3 godine provedbe. Program će se provoditi ukupno 36 mjeseci. Kako bi se utvrdila vrijednost programa i otkrile, ocijenili su ga sami korisnici putem evaluacijskog upitnika. U odgovorima na pitanje jesu li aktivnosti (radionice, odabir slikovnice/knjige, čitanje i snimanje te slanje snimke) pomogli zbližavanju njih i djeteta, očevi ističu pozitivne emocionalne promjene i poboljšanje komunikacije između njih i djeteta. Čak 82,5 % zatvorenika označilo je kako bi sudjelovali u Čitateljskom programu kada bi kupovali knjige o vlastitom trošku iz kaznioničke kantine. Program je ocijenilo i osoblje kaznionica koje je bilo neposredno uključeno u Čitateljski program. U odgovorima naglašavaju da je program obogatio već postojeće povezanosti te otvorio novi oblik komuniciranja primjeren djeci. Obiteljima zatvorenika koji su sudjelovali u Čitateljskom programu poslane su evaluacije s molbom da odrasli član obitelji i dijete, ukoliko je dovoljno staro, ispune evaluacijski listić. Do sada su sva djeca rekla da ih je poklon razveselio, a odrasli članovi obitelji također su dali visoke ocjene. S najvišim ocjenama procijenili su da program ojačava povezanost s ocem odnosno da poklon pridonosi očuvanju bliskosti s ocem. Potrebno je naglasiti kako ovo nije završno vrednovanje. Projekt se provodi do prosinca 2019. te će nakon toga biti načinjena opsežna evaluacija.

Kako bi se program nastavio provoditi i nakon njegovog službenog završetka, svim kaznionicama i zatvorima podijeljeni su diktafoni za snimanje, a sam program je tehnički nezahtjevan i ne traži posebna znanja ili vještine osoblja koje osigurava provedbu. Motivacija i vrijeme osoblja presudno je za nastavak programa. Provedbom ovog Čitateljskog programa za zatvorenike/ ce i djecu očekujemo da će se u cijelom društvu podići razina svijesti o problemima, potrebama i pravima djece čiji su roditelji u zatvorima, kao i o potrebi zajednice da se angažira u podršci njihovim obiteljima. Tijekom 2017. i 2018. g. i HČD i RODA u javnosti o ovom programu komuniciraju izuzetno pozitivnim porukama, čime se želi postići pozitivan stav i naklonjenost društva, stručne javnosti i donositelja odluka prema ovom programu kako bi se kasnije podrškom i sami uključili u provedbu. Tijekom treće godine provedbe na internetskoj stranici programa kreirat će se obrazac preko kojeg će javnost moći donirati sredstva za provedbu programa u kaznionicama (po uzoru na slične programe u inozemstvu).

14


Različitost, pravednost, jednakost – uloga knjižnica u promicanju informacijske pismenosti osoba s iskustvom beskućništva Sanja Bunić sanja.bunic@kgz.hr Uvod

konkretne i jasne vizije u pristupanju i modelima rada. Osobe s iskustvom beskućništva imaju višestruke kompleksne potrebe koje zahtijevaju dugotrajan, interdisciplinarni stručni rad s ciljem jačanja osobnih resursa i ponovnog uključivanja u društvo. Iako se u Hrvatskoj događa proces kojim se stručnjaci sve više osvještavaju o kompleksnosti rada s ovom ranjivom skupinom, to još uvijek nije u onoj mjeri koja je potrebna za značajnije rezultate i pozitivne pomake. Jedno je od pitanja postavljenih u spomenutom istraživanju bilo da osoba s iskustvom beskućništva ocijeni važnost različitih potreba koje ima u tom trenutku. Od ponuđenih četrnaest odgovora pristup internetu našao se na sedmom mjestu, iza pomoći u odjeći i obući, uslugama stomatologa, zdravstvene skrbi, pomoći u traženju posla, pravnoj pomoći i uslugama pučke kuhinje.

Specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za pravo na adekvatno stanovanje Leilani Farha (UN 2015) govori o beskućništvu kao jednoj je od najmanje istraženih posljedica rastuće nejednakosti na globalnoj sceni. Život siromašnih osoba obilježen je neadekvatnim uvjetima stanovanja, prehranom, edukacijom te zdravstvenom zaštitom. Temeljne slobode djelovanja i izbora, koje pripadnici srednje klase uzimaju zdravo za gotovo, osobama koje žive u siromaštvu su, nažalost, nedostupne. Ostvarivanje prava, osobnih potencijala i sudjelovanje u životu zajednice otežavaju im prepreke u pristupu modernim tehnologijama i informacijama na koje nailaze zbog svog položaja. Jednak pristup informacijama koji je utkan u misiju knjižnica podrazumijeva slušanje i zadovoljavanje potreba različitih pripadnika zajednice, posebno onih koji su manje privilegirani, te uklanjanje jaza između informacijski bogatih i informacijski siromašnih. Cilj ovog članka je na osnovu osmogodišnjih iskustava, izazova i rezultata Knjigom do krova, programa podrške beskućnicima Knjižnica grada Zagreba (KGZ), dati uvid u potencijale knjižnica u Hrvatskoj u promicanju informacijske pismenosti osoba s iskustvom beskućništva.

Svoju ulogu u mreži organizacija i stručnjaka koje osnažuju osobe koje su se našle u beskućništvu, posebno u promicanju njihove informacijske i informatičke pismenosti, prepoznala je mreža KGZ-a (Bunić 2014). Programi podrške beskućnicima pokrenuti su 2010. g., godinu dana prije nego su beskućnici prvi puta spomenuti u Zakonu o socijalnoj skrbi iz 2011. g. (NN/124/11). Središnji dio podrške bile su radionice informacijske pismenosti koje je koordinatorica programa pokrenula s volonterom koji se i sam nalazio u beskućništvu. Pod nazivom Knjigom do krova projektni programi su 2011. g. dobili nagradu u vrijednosti 15 000 dolara od međunarodne neprofitne organizacije EIFL za inovativne programe u narodnim knjižnicama u kategoriji poticanja zapošljavanja. Tijekom jednogodišnjeg projekta novac je većim dijelom bio iskorišten za doniranje četiri računala i pisača najvećem prenoćištu u Zagrebu, prenoćištu Crvenog križa u Kosnici, udaljenom i slabo povezanom s centrom grada u kojem korisnici nisu imali pristup računalima i internetu. U tom su prostoru organizirane radionice informacijske pismenosti i radionice podrške za traženje posla. Bibliobusna služba donirala je zbirku knjiga i pružila pomoć pri njenom uređenju. Najveći izazov rada u prenoćištu bio je steći povjerenje korisnika da počnu dolaziti na radionice i motivirati ih da, unatoč brojnim problemima socijalne, pravne ili subjektivne prirode, aktivno traže zaposlenje, pišu zamolbe i javljaju se na oglase. Tekstove o izazovima i postignutim rezultatima tijekom jednogodišnje provedbe projekta KGZ je tiskao u zborniku Druga prilika: izazovi i perspektive u radu s beskućnicima (Bunić 2013) koji sadrži

Teorijski okvir Nejednakost i siromaštvo nalaze se među glavnim uzrocima globalne krize koja pogađa razne segmente društvenog života i ekonomije te utječe na klimatske promjene. Svjetski razvoj koji se temelji na nejednakosti nije održiv. Svjesni ovog društvenog problema, knjižničari sve više govore o neraskidivoj povezanosti knjižnica s pitanjima društvene pravde i potrebi poznavanja socijalnih problema zajednice u kojoj djeluju (Conley 2017). Neke od knjižnica svih vrsta ponovno vrednuju ulogu koju igraju u svojoj zajednici postavljajući pitanje je li još uvijek dovoljno dobro pružanje jednakog pristupa ili je vrijeme da se zauzme aktivan pravedan pristup koji se usredotočuje na osnaživanje manje snažnih i jačanje glasova onih koji se dovoljno ne čuje (Gustina i Guinnee 2018). U publikaciji Slika podrške beskućnicima u Hrvatskoj (Družić Ljubotina, Kletečki Radović i Ogresta 2016) u kojoj je predstavljeno prvo sveobuhvatno istraživanje o beskućništvu u Hrvatskoj, navodi se kako službeni relevantni podatci o broju osoba koje žive u beskućništvu u Hrvatskoj ne postoje. Problem beskućništva uglavnom je zanemaren u smislu sustavne,

15


radove stručnjaka iz raznih područja (socijalni radnici, psiholozi, teolozi, knjižničari, volonteri). Autori radova sudjelovali su na istoimenom skupu u okviru projekta, a ujedno su predstavnici organizacija koje su sudjelovale u njemu. Nakon ove zahtjevne faze u razvoju Knjigom do krova u kojoj je glavni cilj bio uključivanje osoba s iskustvom beskućništva u tržište rada, KGZ nastavlja slušati potrebe ove ranjive društvene skupine uzimajući u obzir njenu heterogenost i različite informacijske, ali i socijalne potrebe svakog korisnika. Pristup korisnicima je individualan jer je i splet razloga koji su pojedinu osobu doveli u situaciju beskućništva u potpunosti različit.

izraz „osobe s iskustvom beskućništva“, osim za nazive koji su službeni. Iako nema definicije beskućništva koja bi bila opće prihvaćena na međunarodnom nivou, u Smjernicama se polazi od definicije kojom se osobama s iskustvom beskućništva ne smatraju samo osobe bez smještaja nego i one koje žive u privremenom i kriznom smještaju, kao i one koje žive u neadekvatnom i nesigurnom smještaju. Smjernice su nastale na osnovu primjera dobre prakse iz cijelog svijeta, međutim, knjižnice se susreću u svojim lokalnim zajednicama s različitim potrebama osoba s iskustvom beskućništva i različitim izazovima u organizaciji knjižničnih usluga za njih. Utemeljena na iskustvima, izazovima i rezultatima programa podrške beskućnicima KGZ-a, postavljena su ova ključna pitanja: 1. S kojim se preprekama susreću osobe s iskustvom beskućništva u korištenju knjižničnih usluga i pristupu informacijama te kako ih prevladati? 2. Što je važno znati o organizaciji informacijskih radionica za osobe s iskustvom beskućništva? Metodologija Odgovori na ključna pitanja postavljena u ovom članku bit će dani na osnovu analize godišnjih izvještaja programa Knjigom do krova, stručnih tekstova o programima (Bunić 2013 2014, 2015), razgovorima s korisnicima, partnerima i suradnicima te na osnovu opažanja.

Slika 4: Individualni razgovor s osobama s iskustvom beskućništva

Prepreke s kojima se susreću osobe s iskustvom beskućništva u korištenju knjižničnih usluga i pristupu informacijama te kako ih prevladati Američko knjižničarsko društvo (2011) u svom dokumentu Outreach Resources for Services to Poor and Homeless People navelo je najčešće prepreke s kojima se susreću osobe s iskustvom beskućništva u korištenju knjižničnih usluga. S istom ili sličnom vrstom prepreka susrele su se i Knjižnice grada Zagreba u organizaciji svojih usluga. U nastavku teksta bit će navedene prepreke te načini na koje ih se pokušalo ukloniti.

Ključna pitanja Rješavanje problematike beskućništva zahtijeva, osim interdisciplinarnog pristupa i suradnje različitih organizacija unutar zajednice, suradnju na međunarodnom, nacionalnom i lokalnom nivou. Krovna međunarodna knjižničarska organizacija IFLA (International Federation of Library Associations and Institutions) prepoznala je svoju ulogu u rješavanju problematike objavljivanjem Guidelines for Library Services to People Experiencing Homelessness (IFLA LSN 2017). S obzirom na uvjete života, loše mentalno i fizičko zdravlje kao i predrasude, osobe s iskustvom beskućništva suočavaju se s nizom prepreka koje im onemogućavaju jednak pristup knjižničnim uslugama. Iz tog razloga je radna grupa IFLA-ina Sekcija za osobe s posebnim potrebama, sastavljena od raznih stručnjaka iz cijelog svijeta, kreirala spomenute Smjernice. Njihova je svrha prevladati stereotipe, predrasude i prepreke s kojima se susreću osobe s iskustvom beskućništva, predložiti načine i dati preporuke za planiranje, organizaciju, zagovaranje, financiranje te evaluaciju knjižničnih usluga za ovu skupinu. U ovom tekstu koristi se terminologija koja se koristi i u Smjernicama pa se tako umjesto izraza „beskućnici“, koji je uvriježen u hrvatskom jeziku, koristi

Kako bi osoba mogla postati članom knjižnice i mogla pristupiti uslugama, potrebno je da ima adresu prebivališta ili boravišta. Velik broj osoba s iskustvom beskućništva nema adresu boravka. KGZ je onima koji su smješteni u prenoćištima ili prihvatilištima omogućio da navedu adrese prenoćišta i prihvatilišta u kojima su trenutno smješteni. Oni koji nemaju nikakvu adresu mogu se koristiti uslugama radionica informacijske pismenosti za beskućnike iako nisu članovi knjižnice. •

Članstvo u knjižnici se naplaćuje. KGZ je omogućio osobama koje su korisnici usluga socijalne skrbi besplatno učlanjenje uz predočenje potvrde. Oni koji nemaju potvrdu mogu su se besplatno koristiti

16


uslugama radionica informacijske pismenosti za beskućnike iako nisu su članovi knjižnice. •

Zaposlenici knjižnica nisu educirani za rad s osobama s iskustvom beskućništva. O organizaciji knjižničnih usluga za osobe s iskustvom beskućništva često se govorilo u sklopu Informativnih srijeda, redovitih sastanaka knjižničara informatora iz zagrebačkih narodnih knjižnica, te na brojnim nacionalnim i internacionalnim profesionalnim skupovima. •

Ograničena promocija u organizacijama koje skrbe o osobama s iskustvom beskućništva U suradnji s jednim od partnera objavljen je Informator za beskućnike, letak s korisnim informacijama i adresama organizacija koje skrbe za osobe s iskustvom beskućništva u Zagrebu. Informacije o knjižničnim programima za osobe s iskustvom beskućništva se objavljuju se na mrežnim i Facebook-stranicama partnerskih organizacija. •

Ograničen pristup zgradi knjižnice zbog ograničenja u transportu Zbog udaljenosti prenoćišta Crvenog križa i Caritasa od centra grada korisnicima prenoćišta darovana je računalna oprema i zbirka knjiga. Za vrijeme jednogodišnjeg trajanja projekta kojemu je primarni cilj bio uključenje korisnika u tržište rada, organizirane su radionice informacijske i informatičke pismenosti te radionice podrške za traženje posla u prenoćištu Crvenog križa. Bibliobusna služba donirala je zbirku knjiga i pružila pomoć pri njenom uređenju. •

Nedostatak programa ili resursa koji uzimaju u obzir trenutnu situaciju osoba s iskustvom beskućništva Za vrijeme jednogodišnjeg trajanja projekta financiranog EIFL-ovim sredstvima uočeno je da korisnici prenoćišta Crvenog križa nemaju pristup pravnim informacijama pa je uspostavljena suradnja s Pravnom klinikom Pravnog fakulteta u Zagrebu. Klinika je korisnicima pružala besplatnu pravnu pomoć i informacije. Na radionicama informacijske pismenosti za beskućnike koje se kontinuirano odvijaju od 2010. g. svakom korisniku prilazi se individualno pa se raznolike informacijske potrebe zadovoljavaju na različite načine, o čemu će više biti riječi u sljedećem poglavlju. Onim korisnicima koji nisu zainteresirani za takve radionice nego samo za razgovor uz kavu, organizirana su jednom tjedno druženja s volonterima neformalne volonterske inicijative Glavu gore. Što je važno znati o organizaciji informacijskih radionica za osobe s iskustvom beskućništva? Kad govorimo o informacijskim potrebama osoba s iskustvom beskućništva, potrebno je u prvom redu iznijeti bitne činjenice o uzrocima beskućništva. Osobe koje su se našle u tako teškoj životnoj situaciju došle su

17

do nje kombinacijom različitih uzroka pa stoga imaju i različite potrebe. Jedna od najčešćih predrasuda vezana uz beskućništvo je da je ono osobni izbor i stil življenja. Uzroci beskućništva često su isprepleteni: strukturalni faktori kao što je nedostatak zaposlenja, prihvatljivog stanovanja, zdravstvene zaštite; sistemske pogreške kao što je neadekvatna skrb o osobama koje su odrastale u domovima za nezbrinutu djecu, osobama koje napuštaju bolnice, zatvore, izbjeglicama; individualni faktori kao što je raspad obitelji, obiteljsko nasilje, mentalne poteškoće, ovisnost. Beskućništvo je samo po sebi kompleksna trauma koja ostavlja traga na mentalnom i fizičkom zdravlju te odnosima s drugima. Ono što je zajedničko većini osoba s iskustvom beskućništva su pokidane obiteljske i prijateljske veze i slaba socijalna mreža. Praksa je pokazala da u radu s osobama s iskustvom beskućništva najbolje rezultate daje individualan pristup te širenje i jačanje mreže podrške. Deset bitnih stvari koje bi svaki zaposlenik knjižnice trebao znati o osobama s iskustvom beskućništva sumirao je Ryann Dowd, izvršni direktor Hesed House, jednog od prihvatilišta za beskućnike u SAD-u. On održava radionice za knjižničare na kojima ih podučava na koji način s empatijom komunicirati s osobama iskustvom beskućništva. Ono što ističe kao najvažniju stvar koja se može učiniti za osobe s iskustvom beskućništva nije pomoć pri pronalasku posla ili da se otrijezne. Najvažnija je da ih se prihvaća s dobrodošlicom i poštovanjem. Ovo je temeljna postavka u pružanju usluga osobama s iskustvom beskućništva. Odnosite li se prema njima s poštovanjem, oni će vas respektirati i moći ćete mirnim putem razriješiti potencijalne konfliktne situacije. Također, osobe s iskustvom beskućništva međusobno puno razgovaraju jer im je to važno za opstanak. Njihova informacijska mreža je efikasna i brzo će se pročuti u kojoj knjižnici i na koji način mogu dobiti informacije ili gdje mogu predahnuti od iscrpljujućeg i opasnog života na ulici. Radionice informacijske pismenosti za beskućnike u Gradskoj knjižnici KGZ-a odvijaju se već osam godina četvrtkom i petkom od 10 do 12 sati. Za vrijeme njihova održavanja, uz pomoć volontera individualnim pristupom, nudi se poduka iz osnova korištenja računala, pronalaženja informacija na internetu, služenja elektroničkom poštom, Facebookom, pomoć pri pisanju zamolbi, životopisa i raznih dopisa te pomoć pri korištenju sustava e-Građani. Omogućava im se i besplatan ispis, fotokopiranje i skeniranje dokumenata. Mogu se samostalno koristiti računalom i internetom ili jednostavno doći napuniti bateriju mobilnog telefona. Velika pažnja poklanja se socijalnoj komponenti radionica pa svaki korisnik može dobiti topli napitak, kekse i porazgovarati s koordinatoricom programa i volonterima. Upravo taj dio gdje ih se dočeka uz dobrodošlicu, sa strpljenjem sasluša te pokuša pružiti informacija koja im treba, prema riječima većine korisnika, ono je što im najviše znači i zašto dolaze na radionice.


Izvori: 1. Outreach resources for services to poor and homeless people. American Library Association 2011. http://www.ala.org/advocacy/diversity/ outreachtounderservedpopulations/servicespoor. (pristupljeno 3. travnja 2018.) 2. Druga prilika: izazovi i perspektive u radu s beskućnicima: Zbornik radova. 2013. Ur. Sanja Bunić. Knjižnice grada Zagreba. Zagreb. 3. Bunić, S. 2013. Libraries and the homeless: Experiences, challenges and opportunities –socio‐economic background of homelessness in Croatia. Library Review 62 1/2. 34-42. 4. https://doi.org/10.1108/00242531311328131. (pristupljeno 3. travnja 2018.) 5. Bunić, S. 2014. Narodne knjižnice kao dio socijalne mreže koja skrbi o beskućnicima. U F. Biščan (Ur.) Biblioterapija u pop kulturi = Biblioterapija v pop kulturi : zbornik radova 8. međunarodnoga stručnog skupa Knjižnica – središte znanja i zabave. Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“ – Knjižnica Mirana Jarca. Karovac – Novo Mesto. 6. Bunić, S. 2015. Why they need us and why we hesitate: the homeless in the library. Cape Town. http://library. ifla.org/id/eprint/126 (pristupljeno 3. travnja 2018.). 7. Conley, K. Social Justice and Librarianship. Information Space : The Official Blog of the Syracuse University iSchool. https://ischool.syr.edu/ infospace/2017/05/04/social-justice-librarianship/ (pristupljeno 3. travnja 2018.). 8. Dowd, R. Top Ten Things Every Library Employee Should Know About Homeless Patrons http://www. homelesslibrary.com/uploads/1/3/0/1/13014906/top_ ten_list.pdf (pristupljeno 3. travnja 2018.) 9. Družić Ljubotina, O.; Kletečki Radović; M., Ogresta, J. 2016. Slika podrške beskućnicima u Hrvatskoj. Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom. Zagreb. 10. Gustina, M.; Guinnee, E. Why Social Justice in the Library? | Outreach + Inreach. Library Journal. http://lj.libraryjournal.com/2017/06/library-services/ why-social-justice-in-the-library-outreach-inreach/ (pristupljeno 3. travnja 2018.) 11. IFLA Guidelines for Library Services to People Experiencing Homelessness. 2017. IFLA. Den Haag. https://www.ifla.org/files/assets/lsn/publications/iflaguidelines-for-library-services-to-people-experiencinghomelessness.pdf (pristupljeno 4. travnja 2018.). 12. Report of the Special Rapporteur on adequate housing as a component of the right to an adequate standard of living, and on the right to non-discrimination in this context. 2015. UN. http://www.un.org/ga/search/view_ doc.asp?symbol=A/HRC/31/54 (pristupljeno 3. travnja 2018.)

Slika 5: Radionica informacijske pismenosti Bitno je napomenuti da velik broj korisnika zbog narušenog fizičkog i mentalnog zdravlja te nemogućnosti redovitog korištenja računalom i internetom često zaboravlja prethodno naučeno i gubi svoje lozinke e-pošte i socijalnih mreža. Strpljivost, prihvaćanje, neosuđivanje i individualan pristup ključevi su za uspješno zadovoljavanje njihovih informacijskih potreba. Zaključna razmatranja Primjer organizacije knjižničnih usluga za osobe s iskustvom beskućništva KGZ-a specifičan je u odnosu na prilike u kojim djeluju knjižnice u drugim gradovima u Hrvatskoj. U Zagrebu je najveća koncentracija beskućnika, grad ima dva prihvatilišta i jedno prenoćište te najveći broj organizacija koje skrbe o njima. Samim time i knjižnice su u povoljnijoj poziciji jer se imaju kome obratiti za pomoć pri traženju informacija za korisnike i organizaciji usluga za njih. Također, u mreži knjižnica lakše je odvojiti dio radnog vremena jednog knjižničara za koordiniranje ciljanim uslugama za ovu grupu korisnika. Međutim, većina primjera organizacije usluga i prevladavanja prepreka za jednak pristup informacijama osobama s iskustvom beskućništva može se prilagoditi sredinama s drugačijim uvjetima, potrebama ciljane skupine i resursima knjižnice. Važno je znati da samo 10 % osoba s iskustvom beskućništva sliči stereotipnim slikama o njima – odrpani, raščupani, neugodnog mirisa i ponašanja. Knjižničari u većini slučajeva i ne znaju da pružaju uslugu osobi s iskustvom beskućništva. Tim više važno je ukloniti potencijalne prepreke za jednak pristup informacijama. Da bi bila ostvarena temeljna misija bilo koje knjižnice – jednak pristup informacijama za sve – potrebno je uvažiti različitosti i potrebe osoba s iskustvom beskućništva, izaći iz zone ugode i zidova knjižnice, čuti glas i potrebe onih koje se rijetko čuje i nakon toga ne okrenuti glavu na drugu stranu.

18


Međuodnosi starenja i čitanja – teorija i praksa uz zrno istraživanja Sanja Radica sanja.radica@zajednickiput.hr inteligencije kao dobitaka koji dolaze kroz starenje. Da to zaista nije tako, ne bi postojalo objašnjenje za poznate osobe koje su svoja najznačajnija djela napravile nakon razdoblja pune zrelosti. Za primjer uzmimo Goethea koji je Fausta završio nakon svoje 80. godine. ili Verdijev Falstaff stvoren u njegovoj 80. godini. Općenito u istraživanjima kreativnosti i stvaralaštva postoji značajna razlika između djela koja se naprave u mladosti i onih stvorenih u starijoj dobi. Obično se djela stvorena u mladosti označavaju kao „novatorska, osvježavajuća, s novim pogledom“, a ona stvorena u starijoj dobi kao „mudra i zrela djela“. Istraživanja nam ukazuju na dva vrhunca kreativnosti, jedan u ranoj odrasloj dobi i drugi u kasnoj odrasloj dobi, te da je kreativnost u starosti povezana s kreativnošću u ranijoj dobi, a ne sa samom dobi. Izučavanje djela nastalih u starijoj dobi ukazuje kako su obilježena intelektualnom integracijom opažanja iz cijelog životnog vijeka, povećanim altruizmom i voljom za humanitarnim djelovanjem. Primjećuje se u djelima nastalima u starijoj dobi smanjena potreba za natjecanjem, želja za ostavljanjem psihološke ostavštine, jasniji pogled na odnose među stvarima, složenost pogleda, a česta su i bavljenja samom starošću.

Starenje i starost Starenje označavamo kao fiziološki proces koji nastupa odmah nakon rođenja, zajednički je svim ljudima, ne možemo ga zaustaviti, a napreduje različitim intenzitetom. Starost je, s druge strane, razdoblje u životu jedinke i produkt je procesa starenja. Starost je formalno definirana dob na temelju nekog kriterija (umirovljenje, kronološka dob itd.). Nezaobilazan dio teorijskog i praktičnog pogleda na starije osobe su stereotipi i predrasude. U tom kontekstu je Robert Butler 1969. g. (Shea i Willis 2001) upotrijebio pojam ageism (diskriminacija prema dobi) kako bi opisao proces sistematskog stereotipiziranja i diskriminacije starijih ljudi. Rezultati mnogobrojnih istraživanja o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji starijih osoba i njezinim pojavnim oblicima pokazuju kako se predrasude prema starijima najčešće vezuju uz intelektualne sposobnosti i procese učenja. Najčešće se navode smanjeni kapaciteti pamćenja, smetenost, nemogućnost usvajanja novih tehnologija i druge. Negativni stereotipi često se povezuju s prijateljima i poznanicima, financijama te fizičkim i mentalnim zdravljem dok je najviše pozitivnih stereotipa povezano s religioznošću te duhovnošću. U navedenom se primjećuje ambivalentan odnos prema starosti – imamo ili vrlo pozitivne ili vrlo negativne stereotipe, ali to ovisi o tome koju domenu razmatramo. Opći stereotipi o starijim osobama često pokazuju da se za starije osobe smatra kako posjeduju niske razine dimenzije kompetentnosti i visoke razine dimenzije topline. Pitanje je što je od stavova prema starijima točno. Psihološka literatura potvrđuje kako zaista neke komponente pamćenja i mentalne efikasnosti opadaju, međutim, taj pad bitno ne utječe na kvalitetu života. Istovremeno kristalna inteligencija raste, broj riječi koje koristimo raste. Pogled na život postaje realističniji, ljudi s godinama češće žive do granica svojih sposobnosti oslanjajući se i na potpornje koje imaju u okolini, a i povećava se sklonost ka humanitarnom djelovanju i altruizam. Plastičnost ponašanja prilično je stabilna kategorija ljudskog roda bez obzira na dob. Stoga mnogi stari ljudi uživaju u jednakoj razini emocionalne dobrobiti i zadovoljstva kao i mlađi odrasli ljudi. Paul Baltes i suradnici (Shea i Willis 2001) značajno revidiraju razvojne teorije i gledište u kojem se tijekom mladosti i razvoja dobiva više, a tijekom starenja, koje počinje od odrasle dobi, gubi više. Ispitivanjem dobitaka u starijoj dobi značajno su unaprijedili pogled na starenje kao nužno negativan i propadajući proces. Naglašavaju važnost mudrosti i kapitaliziranja iskustava u smislu praktične

Starenje, pamćenje, čitanje i pisanje Proces starenja započinje rano i traje dugo. Slično je i s pamćenjem: neke promjene događaju se već u ranoj odrasloj dobi iako, zapravo, prve značajnije promjene većina ljudi primijeti u srednjoj dobi. Pamćenje je sposobnost usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija. Postoji nekoliko podjela pamćenja koje su važnije s edukativnog gledišta nego s praktične strane pa se može govoriti o dugoročnom i kratkoročnom pamćenju, ali postoje i druge podjele kao što su epizodičko, semantičko, prospektivno itd. Često se razmišlja kako su poteškoće pamćenja u obliku zaboravljivosti uobičajena promjena koja dolazi s godinama. Međutim, na pamćenje djeluje jako puno faktora koji nemaju veze samo s našim kognitivnim funkcijama nego i s našim interesima, motivacijom, emocionalnim značenjem i slično. Osim toga, pamćenje i kognitivne funkcije složeni su mehanizmi pa su i promjene koje se događaju složenije od puke zaboravljivosti. Na općenitoj razini pamćenja s protokom godina za očekivati je kako će biti potreban veći broj ponavljanja da bi se nešto upamtilo, i s druge strane potrebno je više vremena da bi se dosjetili upamćenog. Ljudima je s godinama često teže dosjetiti se kada se i gdje nešto dogodilo što spada u promjene u epizodičkom pamćenju. Mogu se osjećati poteškoće u brzom prikupljanju

19


i obradi informacija potrebnih za donošenje neke odluke ili rješavanje problema, što spada u radno pamćenje. Dolazi do promjena u pamćenju budućnosti, odnosno događaja koji će se dogoditi u budućnosti. Takva vrsta pamćenja zove se prospektivno pamćenje. S druge strane, mnoge funkcije pamćenja, pod uvjetom da se koriste, ostaju prilično očuvane pa je npr. zadivljujuće vidjeti kako vrlo stari ljudi vrlo uspješno izvode razne procedure kao što su. pletenje čipke, izrada cipela, vožnja biciklom, igranje šaha. Znanje ili semantičko pamćenje ostaje očuvano. Općenito se danas smatra da su promjene u pamćenju više povezane s procesima obrade informacija, a manje sa samim kapacitetom pamćenja. To je dobra vijest jer nam ukazuje na veću plastičnost procesa pamćenja i mogućnost djelovanja na pamćenje. Optimalno nošenje s promjenama u pamćenju bazira se na dvije temeljne stvari. Jedna je održavanje pamćenja, njegovo osnaživanje, povećanje povjerenja u vlastite sposobnosti, optimalno korištenje našeg kapaciteta pamćenja, održavanje svježim, oslanjanje na iskustvo, interpretaciju konteksta, oslanjanje na našu kristaliziranu inteligenciju koja se bazira na svim stečenim informacijama tijekom života. Važan element su naši metamemorijski ili metakognitivni procesi što uključuje naše znanje o funkcioniranju našeg pamćenja. Neke kognitivne funkcije pokazuju pozitivne promjene s protokom godina, kao što je kristalizirana inteligencija, spoznaje o svijetu, sebi samima i drugim ljudima. Raznovrsna i mnogobrojna iskustva starijim osobama omogućuju sagledavanje šireg konteksta u kojemu se stvari događaju i na temelju kojeg zaključujemo. Autobiografsko pamćenje, koje se odnosi na epizode viđene ili doživljene u prvom licu, ne doživljava značajnije promjene s obzirom na porast dobi. Starije se osobe bez većih napora uspijevaju sjetiti svoje vlastite prošlosti, posebice dijelova povezanih s njihovom mladošću; ovi su dijelovi života u pamćenju bolje očuvani stoga što je mladost (djetinjstvo i adolescencija), kao i odrasla dob, obilježena životnim događajima koji su značajni i uglavnom pozitivni, socijalno visoko važni bilo da se radi o odnosima s drugima bilo o poslovnim događajima. Povežemo li sve do sada spomenuto, ne začuđuje činjenica kako se autobiografije uglavnom pišu u starijoj dobi. Kako je spomenuto, za održavanje kognitivne vitalnosti važna je upotreba kognitivnih kapaciteta. Jasno je da čitanje u tom kontekstu ima značajno mjesto mentalnog osnaživanja. Pokazuje se u teoriji i praksi kako osobe koje su i ranije čitale nastavljaju čitati i u starijoj dobi, a pribrajaju im se i osobe koje su u mirovini postale jači čitači jer imaju više vremena za čitanje. Čitanje u starijoj dobi dobar je način održavanja kognitivnih mehanizama jer se pokazuje kako čitanje povećava znanje i osigurava mentalnu stimulaciju, što su važni čimbenici održanja pamćenja. Čitanje također djeluje na povećanje fonda riječi, olakšava izražavanje vlastitih misli, potpomaže koncentraciju, omogućava

cjeloživotno učenje, djeluje relaksirajuće i povećava razumijevanje drugih i drugačijih kultura ili, jednostavnije rečeno, širi horizonte. Nove tehnologije pomažu u nošenju s izazovima starenja, stoga bi popularizacija i dostupnost zvučnih knjiga bili dobri za osobe koje slabije vide. Praksa u Senior-centru Zaklade Zajednički put Od njegova osnivanja 2013. g. prostorijama Seniorcentra od osnivanja 2013. g. djeluje knjižnica koja je nastala donacijama naših starijih sugrađana i Knjižnica grada Zagreba. Knjige se redovito posuđuju i vraćaju iako ne postoji formalni sustav bibliografije i evidencije posuđenih knjiga. U Senior-centru pet godina djeluju likovne grupe, a Knjižnice grada Zagreba često su mjesto samostalnih i zajedničkih izložbi naših polaznika. Dvije godine u Senior-centru djeluje literarna grupa kao nasljednica grupe čitatelja koja je svoje djelovanje proširila sa samog čitanja i rasprave o pročitanom i na pisanje vlastite poezije i proze. Osim što je Senior-centar u tom obliku dobar izvor osnaživanja mentalnih kapaciteta i mjesto zadovoljenja potreba za čitanjem, ono je i mjesto druženja te zadovoljenja emocionalnih i socijalnih potreba.

Slika 6. Senior-centar Zaklade Zajednički put Izvori: 1. Ambrosi-Randić, N.; Plavšić, M. 2008. Uspješno starenje. Društvo psihologa Istre. Pula. 2. Despot-Lučanin, J. 2003. Iskustvo starenja. Naklada Slap. Zagreb. 3. Fulgosi, A. 1987. Psihologija ličnosti – teorija i istraživanja. Školska knjiga. Zagreb. 4. Pennington D. C. 1997. Osnove socijalne psihologije. Naklada Slap. Zagreb. 5. Perišin, T.; Kufrin, V. 2009. Ageizam u televizijskom mediju na primjeru središnjih informativih emisija HRT-a, RTL-a i Nove TV. Ljetopis socijalnog rada 16/1. 29-51. 6. Schaie, K. W.; Willis, S. L. 2001. Psihologija odrasle dobi i starenja. Naklada Slap. Zagreb.

20


Zdravstvena pismenost: prvi validirani test zdravstvene pismenosti na hrvatskom jeziku Goranka Rafaj grafaj@vtsbj.hr

interpretaciji brojčanih podataka i računanju, ne razumiju informacije liječnika o uzimanju propisanih lijekova i imaju razinu zdravstvene pismenosti nižu od osnovne. Razlike u pristupu formalnom obrazovanju i pismenosti, složenost i tehnička priroda zdravstvenih informacija i prirodni procesi starenja ugrožavaju sposobnost starijih osoba da koriste zdravstvene informacije i razumiju poruke. Starije odrasle osobe, također, koriste više medicinskih usluga i imaju više kroničnih bolesti od ostalog stanovništva, stoga je unapređenje zdravstvene pismenosti prioritet u postizanju boljeg zdravlja starijih odraslih osoba.

dr. sc. Sanja Brangan Zdravstvena pismenost određene populacije od iznimne je važnosti za zdravstvenu komunikaciju jer se pismenost pokazuje kao najjači prediktor zdravstvenog stanja pojedinca, čak ispred dobi, obrazovanja, prihoda, zaposlenosti ili pripadnosti etničkim skupinama. Istraživanja u svijetu pokazuju da je stupanj zdravstvene pismenosti direktno povezan s uspješnošću komunikacije što utječe na suradljivost pacijenata, ishod liječenja, učestalost korištenja zdravstvene zaštite, troškove i ukupnu kvalitetu zdravstvene zaštite. Termin „zdravstvena pismenost“ prvi se put spominje sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća i od rastuće je važnosti u javnom zdravstvu i zdravstvenoj zaštiti, a od početka razvoja ovog koncepta smatra se važnom bihevioralnom odrednicom zdravlja. Novija definicija zdravstvene pismenosti navodi da je zdravstvena pismenost povezana sa pismenošću i obuhvaća ljudsko znanje, motivaciju i kompetenciju da pronađe, razumije, procijeni i primijeni zdravstvenu informaciju radi procjene i donošenja odluka koje se tiču zdravstvene zaštite, prevencije bolesti i promocije zdravlja u svakodnevnom životu s ciljem održavanja i unapređenja kvalitete života. Postoje tri tipa zdravstvene pismenosti prema Nutbeamu: funkcionalna, interaktivna i kritička. Funkcionalna zdravstvena pismenost podrazumijeva sposobnost razumijevanja i primjene jednostavnih zdravstvenih poruka i uputa. Interaktivna zdravstvena pismenost odnosi se na naprednije kognitivne i vještine pismenosti. One se zajedno sa socijalnim vještinama mogu koristiti za aktivno učestvovanje u svakodnevnim situacijama, izdvajanje informacija i formiranje mišljenja. Kritička zdravstvena pismenost podrazumijeva korištenje naprednih kognitivnih vještina i socijalne inteligencije za kritičku analizu informacija i bolju kontrolu životnih događanja i situacija. Vještine zdravstvene pismenosti potrebne su pacijentu kako bi pronašao informacije i usluge, obznanio svoje potrebe, shvatio značenje i korisnost određene informacije te razumio mogućnost izbora. Osoba koja u potpunosti razumije informacije koje prima ima mogućnost ravnopravno sudjelovati u cijelom procesu liječenja i oporavka.

Za testiranje zdravstvene pismenosti postoje različiti instrumenti, većinom primjenjivi za govornike engleskog jezika. Test Najnoviji vitalni znak (Newest Vital Sign – NVS) jedan je od najčešće korištenih testova za ocjenu zdravstvene pismenosti, a od nedavno dostupna je i hrvatska verzija tog testa (NVS-HR). Ovaj je test izrađen na engleskom jeziku za područje SAD-a, a kasnije prilagođen za druge kulture kao i za europsko tržište, te preveden na nekoliko jezika. Hrvatska verzija ovog testa prošla je rigoroznu proceduru lingvističke validacije što je uključivalo dva prijevoda na hrvatski jezik, povratni prijevod na engleski jezik, probno testiranje na nekoliko ispitanika iz opće populacije, reviziju teksta jednog od autora britanske verzije, kao i skupine hrvatskih stručnjaka iz područja medicine, nutricionizma, javnog zdravstva, sestrinstva i zdravstvene komunikacije. Test se sastoji od teksta prehrambene deklaracije za sladoled te šest osnovnih pitanja na koja ispitanik daje odgovor nakon pročitane i proučene deklaracije, čime se testira funkcionalna zdravstvena pismenost, djelomično i kritička zdravstvena pismenost te numeričke vještine. Prikladan je za brzu identifikaciju osoba niske zdravstvene pismenosti. Ocjena zdravstvene pismenosti definira se kroz tri stupnja: 1. adekvatna zdravstvena pismenost (4 i više točnih odgovora) 2. osrednja pismenost (2 – 3 točna odgovora) 3. niska (0 – 1 točan odgovor). Test NVS-HR korišten je za ocjenu zdravstvene pismenosti manjeg uzorka od 100 bolničkih pacijenata u Kliničkom bolničkom centru Osijek. Rezultati testiranja, koje je u prosjeku trajalo četiri minute, pokazali su da je najviše ispitanika imalo tri točna odgovora. Adekvatna zdravstvena pismenost uočena je kod 42 % ispitanika, osrednja kod 51 %, a niska kod 7 % ispitanika. Treba napomenuti da je, prema izjavama ispitanika, 55 % njih bilo ženskog spola, 44 % iznad 65 godina starosti, 59 % umirovljenika, 58 % s najmanje srednjom stručnom spremom, 67 % s niskim ili nikakvim primanjima, 69 % s prekomjernom težinom,

Najvulnerabilniju skupinu u odnosu na zdravstvenu pismenost čine osobe starije životne dobi (60+). Većina ih ima poteškoća u razumijevanju tiskanih materijala, u

21


DOGAĐANJA

a 53 % s nekom kroničnom. Najteže pitanje u testu bilo je prvo pitanje, na koje je čak 76 % ispitanika pogrešno odgovorilo što je ukazalo na nesnalaženje u pronalasku točne informacije na prehrambenoj deklaraciji. Prema izjavama ispitanika, njih čak 44 % nikada ne čita deklaracije prehrambenih proizvoda, a s aspekta zdravstvene pismenosti zabrinjavajući podatak je da je među ispitanicima bilo 21 % pacijenata sa šećernom bolešću i 69 % s prekomjernom težinom. Ohrabruje podatak da je 92 % ispitanika izjavilo kako ih ne bi smetalo testiranje zdravstvene pismenosti kod njihovog liječnika ili u bolnici, a čak 99 % preporučilo bi ovakvo testiranje među pacijentima. Niska zdravstvena pismenost ne odražava se loše samo na pacijentovo znanje i ponašanje glede vlastitog zdravlja nego i na ishode liječenja i troškove u zdravstvenoj zaštiti. Testiranje zdravstvene pismenosti u zdravstvenom sustavu može poslužiti kao temelj za prilagodbu komunikacije s pacijentom kako bi se izbjegle negativne posljedice niske pismenosti kao što su nerazumijevanje uputa, nepridržavanje liječenja, viši postotak hospitalizacija, veći troškovi i sl.

Izvori: 1. Literacy Skills are Strongest predictor of Health Status in United States: New Coalition Unveils Action Agenda, Tools to elevate „Health Literacy“ Among At-Risk Populations. http://www.highbeam.com/ doc/1G1101279511.html;http://npsf.org/askme3/PCHC. 2. Sorensen i dr. 2012. Health literacy and public health: a systematic review and integration of definitions and models. BMC Public Health. 3. Nutbeam D. 2000. Health literacy as a public health goal: a challenge for contemporary health education and communication strategies into the 21st century. Health promotion international 15(3). 259-269. 4. Nutbeam D. 2008. The evolving concept of health literacy. Social science & medicine 67(12). 2072-9. 5. Centers for disease Control and Prevention. Importance of Health Literacy. https://www.cdc.gov/healthliteracy/ developmaterials/audiences/olderadults/importance. html.

DOGAĐANJA 16. i 17. redovna skupština Hrvatskoga čitateljskog društva Mirjana Milinović hcd.tajnica@gmail.com U Zagrebu je 8. rujna 2017. povodom Međunarodnog dana pismenosti u Velikoj dvorani Školske knjige održana 16. redovna skupština Hrvatskoga čitateljskog društva. Predsjednica Snježana Berak predstavila je Izvješće o radu Društva za razdoblje od 2016. do 2017. g. Istaknuto je izdavanje dvobroja 51-52 glasila Hrčak, organiziranje 11. i 12. fotografskog natječaja Smiješak...čitajte! naglasivši članovima ogranaka mogućnost posudbe „putujuće izložbe“ koja sadrži 9 fotografskih radova otisnutih na capafixu. U izvještaju je posebno istaknuto organiziranje niza okruglih stolova o strategijama čitanja u Bjelovaru, Karlovcu i Novom Marofu. Predsjednica je upoznala članove o Nagradi za inovativnu promociju čitanja u Europi za 2017. g. koju je HČD-u dodijelila najveća svjetska organizacija za promicanje pismenosti ILA – International Literacy Association. Nagradu je HČD primio za projekt Čitateljski program za roditelje i djecu u kaznionicama koji se provodi u partnerstvu s udrugom Roditelji u akciji – RODA, a preuzele su je Snježana Berak i Kristina Čunović u Madridu 3. srpnja

22

2017. na 20. europskoj konferenciji o pismenosti. Izvješće o radu i financijsko izvješće Hrvatskoga čitateljskog društva za razdoblje od 2016. do 2017. g. jednoglasno je prihvaćeno. Predloženo je razrješavanje dužnosti članice Predsjedništva – tajnice Anite Kalađija Palić. Tajnica je pismeno zatražila razrješenje zbog osobnih razloga. Na prijedlog Predsjednice HČD-a članovi Skupštine sukladno čl. 33 Statuta za tajnicu HČD-a jednoglasno su izabrali Mirjanu Milinović za razdoblje od 8. rujna 2017. do 22. travnja 2018. godine koja je po položaju i članica Predsjedništva i Upravnog odbora. Skupština je nakon rasprave donijela odluku o donošenju izmijenjenog Pravilnika o radu ogranaka Hrvatskoga čitateljskog društva koji je dostupan na mrežnim stranicama Društva. Predsjednica Snježana Berak pozvala je članove ogranaka na aktivnije sudjelovanje u radu HČD-a, osobito u organizaciji stručnog skupa povodom Međunarodnog dana pismenosti 2018. g. Planovi i ciljevi HČD-a u nared-


DOGAĐANJA

noj godini su: nastavak partnerske suradnje u provođenju nacionalne kampanje Čitaj mi!, redovito izlaženje časopisa Hrčak i organiziranje stručnog skupa povodom Međunarodnog dana pismenosti i 13. fotografskog natječaja Smiješak...čitajte!. U dvorani udruge RODA u Zagrebu 13. travnja 2018. održana je 17. (izborna) skupština Društva. Od ukupno devetnaest ogranaka, na Skupštini je bilo zastupljeno njih jedanaest.

organizaciji ogranka HČD-a Split i komisija HKD-a. Na prijedlog Gradske knjižnice Rijeka nacionalna kampanja za poticanje čitanja od najranije dobi Čitaj mi! imenovana je kao kandidat za nagradu ALMA za 2017. i 2018. g. Kako je ovo bila izborna Skupština, za predsjednicu je predložena i jednoglasno prihvaćena Snježana Berak, a za dopredsjednice Kristina Čunović i Davorka Semenić-Premec koje su istodobno i članovi Predsjedništva za razdoblje od 13. travnja 2018. do 13. travnja 2020. Za članove Upravnog odbora izabrane su Snježana Berak, predsjednica, Kristina Čunović i Davorka Semenić-Premec, dopredsjednice, Mirjana Milinović, tajnica, te predstavnici triju ogranka HČD-a: Tea Čonč (Zagreb), Dušanka Vergić (Đurđevac) i Margareta Matijević Kunst (Zagreb). Za članove Nadzornog odbora za isto razdoblje izabrane su Loris Bučević-Sanvincenti, Vinka Jelić Balta i Alka Stropnik. Predsjednica S. Berak predstavila je Program rada i Financijski plan za razdoblje od 2018. do 2020. g. Nastojat će, u suradnji s ostalim članovima HČD-a, nastaviti sa svim započetim programima, projektima i aktivnostima, aktivno uključiti što više dosadašnjih i privući nove članove, djelovati na svim razinama, od lokalne do nacionalne, te što više u rad uključiti članove ogranaka. Na Skupštini je izglasano da se iznos članarine od 1. siječnja 2019. poveća na 50 kuna i vrijedi za tekuću godinu, a ne 365 dana kao do sada (promjena čl. 15 Statuta). U stručnom dijelu Skupštine prof. psihologije Jasna Belamarić održala je zanimljivo i korisno predavanje o rodnim stereotipima u dječjim knjigama.

Slika 7: 17. izborna skupština Hrvatskoga čitateljskog društva O radu Društva u razdoblju od 2016. do 2018. g. govorila je predsjednica Snježana Berak. Nastavljen je iznimno aktivan rad, dijelom predstavljen na 16. skupštini. Na Interliberu 2017. g. S. Berak bila je sudionik okruglog stola Čitanje za budućnost, a u Splitu je 7. travnja 2018. održana središnja proslava 5. rođendana kampanje Čitaj mi! u

O radu koprivničkog ogranka Hrvatskoga čitateljskog društva Maja Krulić Gačan maja@knjiznica-koprivnica.hr U listopadu 2017. u Knjižnici i čitaonici Fran Galović Koprivnica održana je Izborna skupština koprivničkoga ogranka Hrvatskoga čitateljskog društva. Nakon Jasminke Vajzović na mjesto predsjednice izabrana je Maja Krulić Gačan, diplomirana knjižničarka i profesorica Hrvatskog jezika i književnosti koja ovom prilikom zahvaljuje dosadašnjoj predsjednici na ustrajnom radu, a članovima na ukazanom povjerenju. Koprivnički ogranak Hrvatskog čitateljskog društva ima dugu tradiciju. Sjedište HČD-a od 1996. do 2006. g. bilo je u Knjižnici i čitaonici Fran Galović Koprivnica, a tadašnja predsjednica i predstavnica u Europskom odboru Međunarodne čitateljske organizacije Dijana SabolovićKrajina na Skupštini je istaknula da su tadašnje aktivnosti

omogućile doticaj s novim trendovima u poticanju čitanja i njihovom implementacijom u koprivničku knjižnicu kroz programe za bebe i malu djecu, uvođenje novih tehnologija u poticanju pismenosti, poticanje pismenosti odraslih i dr. Od najvažnijih postignuća HČD-a u razdoblju od 1996. do 2005. g. treba istaknuti Nagradu Europskog odbora Međunarodne čitateljske udruge za promicanje inovativnih projekata čitanja u Europi za istraživački projekt Biblioterapija za ozdravljenje ratnih trauma kod djece i mladih – hrvatska iskustva. Izborna je skupština bila odlična prilika za razmjenu iskustava i razgovor o brojnim aktivnostima glede poticanja čitanja koje se provode u Koprivnici. Plan je novog vodstva koprivničkog ogranka HČD-a kao i do sada aktivno provoditi

23


DOGAĐANJA

aktivnosti sa svrhom promicanja i poticanja pismenosti u lokalnoj zajednici i šire, kao i s ciljem podizanja svijesti o važnosti čitanja, te jačati suradnju s lokalnim knjižnicama, školama i drugim kulturno-obrazovnim institucijama. Promoviranje aktivnosti ILA-e i nacionalnih udruga i društava, uključivanje i podrška nacionalnim kampanjama I ja želim čitati! i Čitaj mi!, obilježavanje Međunarodnog dana pismenosti, Dječjeg tjedna i Tjedna cjeloživotnog učenja te kontinuirana promocija i popularizacija knjige, čitanja i pismenosti na tradicionalnim i novim medijima samo su neke od planiranih aktivnosti. Koprivnički ogranak HČD-a i Knjižnica i čitaonica Fran Galović Koprivnica od samih su početaka aktivno uključeni u nacionalnu kampanju Čitaj mi!, a ove su godine nizom atraktivnih akcija i programa obilježili 5. rođendan kampanje i Međunarodni dan dječje knjige. U suradnji s koprivničkim dječjim vrtićima u utorak, 3. travnja 2018., organizirana je akcija Roditelji, čitajte nam u vrtiću! te Pričaonica za djecu predškolske dobi koja ove godine slavi 35 godina postojanja.

Slika 8: Straničnik koprivničkog ogranka HČD-a i Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica Od ožujka 2018. aktivnosti koprivničkog ogranka HČD-a vidljive su na Facebook-stranici Hrvatsko čitateljsko društvo – ogranak Koprivnica. S ponosom valja istaknuti kako je Dijana SabolovićKrajina dobitnica Nagrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za 2017. g. Riječ je o nagradi koja se dodjeljuje pojedincima koji su naročito pridonijeli radu i razvoju hrvatskoga knjižničarstva, a ravnateljica koprivničke knjižnice zaslužila ju je dugogodišnjim radom na razvoju knjižničarstva i edukaciji knjižničarske zajednice u Hrvatskoj. Njezin angažman i doprinos uvelike je utjecao i na razvoj HČD-a, kao i koprivničkog ogranka.

Koprivnički ogranak HČD-a aktivno potiče osnivanje i razvoj čitateljskih klubova na području grada Koprivnice te pruža potporu njihovom radu. U Koprivnici trenutno djeluje šest čitateljskih klubova, a najmlađi, Dječji čitateljski klub Čituljko osnovan je u ožujku 2018. u Knjižnici i čitaonici Fran Galović Koprivnica. Početkom 2018. g. koprivnički ogranak HČD-a i Knjižnica i čitaonica Fran Galović Koprivnica tiskali su straničnike s ciljem promocije čitateljskih klubova u Koprivnici.

O radu vinkovačkog ogranka Hrvatskoga čitateljskog društva Sonja Šimić sonja@gkvk.hr U Hrvatskoj djeluje devetnaest ogranaka Hrvatskoga čitateljskog društva, a u ovom članku poseban naglasak bit će na vinkovačkom koji je jedan od aktivnijih ogranaka od samih početaka djelovanja HČD-a. Kroz svoje aktivnosti ogranak nastoji ostvariti ciljeve i poslanje HČD-a s posebnim naglaskom na razvijanje svijesti o utjecaju čitanja i važnosti pismenosti. Vinkovački ogranak djeluje pri Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci, a otvoren je i za sve one pojedince koji nisu dio svakodnevnog rada Knjižnice. U vremenu turbulentnih promjena i izazova u društvu sve narodne knjižnice, pa tako i vinkovačka, nastoje prilagoditi svoju viziju i misiju novonastaloj društvenoj situaciji. Vinkovački ogranak HČD-a, uz potporu Knjižnice, kroz niz različitih aktivnosti nastoji istaknuti svoje glavne ciljeve: • jačanje vidljivosti u lokalnoj zajednici, a i šire, kao poticaj za razmjenu ideja

• •

aktivno uključivanje prijatelja knjižnice snagu svog djelovanja ojačati uključivanjem volontera. Kao i većina ogranaka HČD-a, i vinkovački svojim aktivnostima koje provodi u Knjižnici i izvan nje nastoji promovirati knjige, čitanje i sve oblike pismenosti. Surađujući s različitim lokalnim ustanovama, udrugama i organizacijama, vinkovački ogranak HČD-a postao je vidljiviji i prepoznat je kao poželjan partner u ostvarivanju društveno korisnih ciljeva. Uključivanjem volontera u svoj rad mreža prijatelja knjižnice dobila je svoj pravi smisao. Za rad vinkovačkog ogranka HČD-a upravo je „snaga volontera“ omogućila realizaciju osmišljenih programa u 2017. g. kao i njihov nastavak. Volonteri koji su aktivno sudjelovali u realizaciji programa učenici su gradskih srednjih škola, učitelji, profesori, kreativni pojedinci i umirovljenici.

24


DOGAĐANJA

Cilj suradnje ostvarene kroz projekt Pružam ti ruku da poletiš! bio je razviti sposobnosti, vještine, znanje i stavove učenika te razviti i stvoriti aktivne, kreativne i samopouzdane pojedince, odgovorne za osobni i društveni razvoj. Srednjoškolci su aktivno sudjelovali i u manifestacijama poput Mjeseca hrvatske knjige i Noć knjige, kampanji Čitaj mi! te projektu Bajkaonica koji je nastao zahvaljujući suradnji s Društvom Naša djeca Vinkovci. Profesori su svoje primjere dobre prakse koje provode u svojim matičnim školama preselili u Knjižnicu i na taj način obogatili programe vinkovačkog ogranka HČD-a namijenjene stanovnicima Vinkovaca i okolice. Svojim su volontiranjem i suradnjom s vinkovačkim ogrankom HČD-a potaknuli i učenike da se aktivno uključe te dio svog slobodnog vremena provedu u knjižničnim aktivnostima volontirajući. U suradnji s profesorima i učenicima Srednje strukovne škole Vinkovci realizirana je Noć s Andersenom (međunarodni kulturni događaj), debata na temu S knjigama ili bez njih, predstavljanje učenika kreativaca (Iz Teina pera) i dr. Korisnici knjižnice (umirovljenici, učitelji, kreativni pojedinci, zaposleni pojedinci) su kroz niz predavanja i radionica svoja znanja i vještine podijelili sa zainteresiranim građanima. Kada govorimo o povremenim aktivnostima, svakako treba istaknuti sudjelovanje volontera na Sajmu zdravlja, Vinkovačkim jesenima, Rimskim danima, Dječjem tjednu, Adventu u Vinkovcima i Vinkovačkom ljetu. Njihova je pomoć knjižničarima izvan njihove matične ustanove neprocjenjiva. Na ovaj način najbolje dolazi do izražaja sinergija knjižničnog osoblja, članova HČD-a i volontera.

Angažman volontera i širenje volonterske mreže u vinkovačkom ogranku HČD-a omogućuje nadogradnju planiranih i realiziranih programa s naglaskom na jačanje svijesti o važnosti i korisnosti volontiranja na dobrobit društvene zajednice. Umjesto zaključka – volonterska strana priče Knjiga uči i odgaja čitatelja i da bi knjiga opstala, potreban je netko tko će se brinuti o njoj, a to su knjižničari i knjižnice te članovi udruga koje brinu o promicanju čitanja, a zadaća čitatelja trebala bi imati aktivniju ulogu u tome. I upravo ti motivi, kao društvene individue i kao čitatelja koji gaji ljubav prema knjiga, potaknuli su me i potiču me da volontiram i budem primjer društvu kako vlastiti angažman iskoristiti u provođenju altruističkih aktivnosti za dobrobit zajednice. Sve što zbog nas postoji i što nas okružuje, nesebično nam pomaže, tako i mi postojimo da tim načinom uzvratimo. Tek tada počinje se graditi bolji i ljepši svijet. Izvori: 1. Bunić, Sanja. 2010. Volonteri u knjižnici – okolnosti i mogućnosti. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 53/3-4. 115124. 2. Izvješće o radu Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci u 2017. godini. 2018. Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci. Vinkovci. 3. Hrvatsko čitateljsko društvo. http://hcd.hr/ (pristupljeno 6. svibnja 2018.). 4. Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci. http://knjiznice. nsk.hr/vinkovci/ (pristupljeno 6. svibnja 2018.).

Akcija splitskog ogranka HČD-a HRČAK u splitskim dječjim ambulantama Grozdana Ribičić grozdana.ribicic@gmail.com

u Splitu male slobodne knjižnice i svojim aktivnostima pridonijeti nacionalnoj kampanji Čitaj mi!. U dotadašnjoj kvalitetnoj suradnji sa splitskim pedijatrima iznjedrena je ideja da se pokrenu male slobodne knjižnice u pedijatrijskim ambulantama primarne zdravstvene zaštite. Ideja je bila pozvat sve splitske pedijatrijske ordinacije zainteresirane za to da se slikovnice prikupljene donacijom građana Splita daruju njihovim čekaonicama zajedno s policama koje bi izradili i donirali učenici srednjih strukovnih škola. Prije medijske kampanje projekta i objave poziva za prikupljanje knjiga trebalo je dogovoriti sve detalje – od organizacije mjesta i vremena prikupljanja, preko kontaktiranja splitskih pedijatara i splitskog ogranka Hrvatskoga pedijatrijskog društva, Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Gradske knjižnice Marka Marulića i Kluba mladih Split, u čijim su se prostorima prikupljale slikovnice i knjige, do

Splitski ogranak Hrvatskoga čitateljskog društva osnovan je u rujnu 2015. Desetak entuzijastičnih članica različitih profesija pokrenulo je brojne programe u posljednje dvije i pol godine: Facebook-stranicu svojeg ogranka koja je postala vidljiva i posjećena, brojna predavanja, zahtjevne programe čitanja u sklopu Noći knjige i u Noći muzeja na Zvjezdanom selu Mosor, kao i seriju druženja Sto lica čitanja s brojnim sudionicima i kolažem različitih predavanja i radionica. Sve to rezultiralo je rastom broja članova ogranka i njegovom prepoznatljivošću u sredini u kojoj djeluje. U rujnu 2017. pokrenut je za ogranak veliki projekt HRČAK u splitskim dječjim ambulantama: Čekam i pritom čitam, slušam i uživam. Cilj ogranka bio je pokrenuti i

25


DOGAĐANJA

DOGAĐANJA

kontaktiranja Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju i Obrtne tehničke škole za izradu polica. Nakon toga je pokrenuto javno oglašavanje akcije prikupljanja. Projekt su oglasili svi relevantni mediji – tiskane novine, portali i radijske postaje. I Ministarstvo kulture RH uvrstilo ga je u svoj Dnevni pregled vijesti. Akcija prikupljanja trajala je od 20. rujna do 15. listopada odnosno do početka Mjeseca hrvatske knjige, u sklopu kojega je bilo planirano doniranje knjiga i polica. Zadnja ambulanta u tom prvom dijelu projekta opremljena je policom sa slikovnicama 20. studenoga 2017.

pedijatrijskoj ambulanti Mertojak. Istoga dana predana je donacija slikovnica i knjiga humanitarnoj akciji Knjiga za dušu koju su u svrhu opremanja knjižnice splitske kliničke bolnice pokrenuli studenti udruge Alumni Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija i Hrvatska liječnička komora Splitsko-dalmatinske županije. Projekt HRČAK u splitskim dječjim ambulantama nastavlja se. Povratne informacije pedijatara, roditelja i suradnika su vrlo dobre – djeca i roditelji listaju i čitaju slikovnice i knjige u ambulantama. Planirane su donacije dvjema preostalim splitskim pedijatrijskim ambulantama, a postoji mogućnost i širenja projekta na druge gradove u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Uz pomoć brojnih partnera i suradnika različitih profesija i dobi, skrenuta je pažnja na važnost čitanja djeci od najranije dobi, ali i tijekom cijelog odrastanja, istaknuta je mogućnost ublažavanja stresa tijekom boravka djece u ambulanti na kreativan način uz druženje sa slikovnicom i knjigom, te je još jednom istaknuto i promovirano čitanje kao dobra alternativa ekranima raznih uređaja, a što je jako važno u predškolsko doba.

Slika 9: Mala slobodna knjižnica u splitskoj pedijatrijskoj ambulanti Odaziv na akciju prikupljanja bio je odličan – prikupljeno je više od tisuću knjiga koje su bile u dobrom stanju, a projektu su se odazvali brojni pojedinci i udruge. Značajna podrška došla je i od Grada Splita, gradonačelnika i njegove zamjenice. Prikupljene knjige, zajedno s policama koje su s puno mašte i kreacije osmislili i besplatno izradili učenici splitske Obrtne tehničke škole i Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju, donirane su u osam splitskih pedijatrijskih čekaonica. Tako su police u obliku likova životinja osvanule u pedijatrijskim čekaonicama i zajedno s brojnim slikovnicama posve promijenile atmosferu u ambulantama. Sve akcije u sklopu projekta redovito su oglašavane na Facebook-stranici splitskog ogranka HČD-a i ostvarile su brojnu podršku. Jedna od značajnijih bila je upravo od kampanje Čitaj mi! i njihove Facebook-stranice, kao i od vodstva HČD-a. U sklopu te suradnje UNICEF je projektu donirao 250 knjiga. U povodu Međunarodnog dana darivanja knjiga, 14. veljače, Pomorska škola Split donirala je još jednu policu sa slikovnicama i knjigama

Slika 10: Peta obljetnica kampanje Čitaj mi! u Splitu Projekt HRČAK u splitskim dječjim ambulantama dobio je i podršku šire zajednice, posebno nacionalne kampanje Čitaj mi!, zbog čega je i odlučeno da se središnja proslava 5. rođendana kampanje održi upravo u Splitu. Proslava je organizirana u subotu, 7. travnja 2018., u prepunom Gradskom kazalištu lutaka Split s brojnim poznatim osobama iz javnog života Splita, na čelu sa splitskim gradonačelnikom. I ovaj put proslava je medijski popraćena te je još jednom svima poslana snažna poruka o važnosti čitanja djeci od najranije dobi.

26


DOGAĐANJA

Prikaz okruglog stola Čitanje za budućnost Snježana Berak hcd@hcd.hr GfK-ova istraživanja tržišta knjiga i čitateljskih navika u Republici Hrvatskoj koja se sustavno provode od 2012. g., svake nam godine s vrlo malim oscilacijama u rezultatima potvrde da otprilike 50 % Hrvata starijih od 15 godina uopće i nikada ne čita knjige. Usporedbe radi, prema GfK-ovom istraživanju čitateljskih navika na globalnoj razini u 2017. g. kojim je bilo obuhvaćeno 17 zemalja (Argentina, Australija, Belgija, Brazil, Kanada, Kina, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Meksiko, Nizozemska, Rusija, Južna Koreja, Španjolska, Velika Britanija i SAD) postotak onih koji nikada ne čitaju knjige je samo 6 %. Valja napomenuti i to da 80 % stanovništva u RH ima u svom mjestu stanovanja narodnu knjižnicu ili mogućnost knjižnične posudbe, a samo 15,8 % je učlanjeno i koristi usluge knjižnice.

je o ciljevima Strategije, mjerama i prvim aktivnostima oko izrade akcijskog plana koji će se izrađivati za svaku sljedeću godinu. Mr. sc. Marija Radonić pokrenula je projekt Rođeni za čitanje 2008. g. na Dječjem odjelu OB Dubrovnik i u pedijatrijskim ambulantama Dubrovačko-neretvanske županije, u okviru kojeg na redovitim sistematskim pregledima pedijatri čitaju i daruju slikovnicu primjerenu djetetu. Kroz projekt su do sada izdane već četiri slikovnice za djecu rane dobi. Na okruglom stolu govorila je o svojoj motiviranosti, ali i rezultatima nakon gotovo deset godina provođenja projekta. Snježana Berak je na pitanje o prvoj nacionalnoj kampanji za promicanje čitanja naglas djeci od rođenja Čitaj mi! dala osnovne podatke, od ciljeva do sadržaja koji su provedeni i akcija. Naglasila je da je vidno povećan broj upisane djece u narodnim knjižnicama, ali i uključenih knjižnica. Kampanja je po drugi puta nominirana kao kandidat za ALMA-u (The Astrid Lindgren Memorial Award). Predstavila je Čitateljski program za roditelje zatvorenike i njihovu djecu koji HČD provodi u partnerstvu s udrugom Roditelji u akciji – RODA te međunarodnu nagradu koja im je ove godine dodijeljena.

Drugi važan i podjednako poražavajući podatak otkrilo je UNICEF-ovo istraživanje koje je utvrdilo da svako treće dijete u Hrvatskoj nema niti jednu slikovnicu ili dječju knjigu kod kuće (UNICEF 2013). Ovi podatci ne ostavljaju dvojbe da promicanje kulture čitanja i razvoj čitateljskih navika djece i odraslih moraju biti prioritetne zadaće obrazovne i kulturne politike. Programi i kampanje poticanja čitanja od iznimne su važnosti za senzibiliziranje javnosti i povećanje dostupnosti knjiga te naročito za uvođenje inovativnih praksi u poučavanju čitanja. Dana 2. studenog 2017. Vlada RH usvojila je Nacionalnu strategiju poticanja čitanja (NSPČ), iznimno važan dokument za sva dosadašnja i buduća nastojanja u promicanju čitanja, organizaciju i provođenje kampanja i programa poticanja čitanja. Stoga nam je posebno zadovoljstvo bilo sudjelovati u izradi NSPČ-a, kao i njenom predstavljanju, ali i biti s onima koji svakodnevnim radom promiču kulturu čitanja, utječu na stvaranje čitalačkih navika od najranije dobi te skrbe o najranjivijim skupinama u našem društvu. Izdavačka kuća Školska knjiga, u suradnji s Hrvatskim čitateljskim društvom, okupila je sudionike na okruglom stolu Čitanje za budućnost 8. studenoga 2017., drugog dana Interlibera. Maja Zrnčić, koordinatorica Povjerenstva za izradu NSPČ-a pri Ministarstvu kulture, prim. mr. sc. Marija Radonić, voditeljica Pedijatrijskog odjela Opće bolnice Dubrovnik, dr. sc. Anita Peti Stantić, pročelnica Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti, članica ELN/ COST-mreže, Snježana Berak, predsjednica Hrvatskoga čitateljskog društva, Miroslav Mićanović, pisac, pjesnik, kritičar i urednik, voditelj programa Pisci na mreži i Čitamo i pišemo s piscem u stanu pisca te Snježana Marić, glavna urednica časopisa Smib, pod voditeljskom palicom Emice Calogjera Rogić govorili su o čitanju. Maja Zrnčić govorila

Slika 11: Okrugli stol Čitanje za budućnost Snježana Marić, autorica nekoliko knjiga vježbenica za početno čitanje i pisanje te dugogodišnja urednica jednog od dugovječnijih časopisa za djecu Smib, naglasila je kako upravo časopisi donose šarolikost tekstova i mogućnost da djeca od početaka svoga samostalnog čitanja razvijaju svoje čitateljske kompetencije na raznolikim tekstovnim predlošcima. Anita Peti Stantić sudjeluje u međunarodnom projektu COST – Action IS1401: Strengthening Europeans’ capabilities by establishing the European literacy network. Govorila je o zanimljivim istraživanjima u okviru programa Horizon

27


DOGAĐANJA

je neophodno brinuti kako za hrvatsku književnost i autore tako i za razvoj kulture čitanja u RH.

2020, predstavljenom na simpoziju u okviru COST-akcije u ožujku 2018., a osvrnula se i na znanstvene spoznaje o pozitivnim učincima čitanja.

Izvori: 1. Istraživanje tržišta knjiga u RH. 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. GfK. 2. Frequency of reading books. 2017. GfK. 3. Kako roditelji i zajednice brinu o djeci najmlađe dobi u Hrvatskoj. Ur. Pećnik, Ninoslava. 2013. UNICEF Ured za Hrvatsku. Zagreb. www.unicef.hr/upload/file/380/190366/ FILENAME/Publikacija.pdf 4. PIRLS 2011: Izvješće o postignutim rezultatima čitanja. 2012. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Zagreb. http://dokumenti.ncvvo.hr/PIRLS/ Dokumenti/PIRLS_2011_izvjesce.pdf (pristupljeno 23. rujna 2015.). 5. Međunarodni interdisciplinarni stručni skup Knjiga i slobodno vrijeme: Zbornik radova. Ur. Pecotić, Elli i dr. Gradska knjižnica Marka Marulića. Split. 16-31.

Miroslav Mićanović predstavio je dva programa za poticanje čitanja: Čitamo i pišemo s piscem u stanu pisca za učenike osnovnih i srednjih škola te program Pisci na mreži koji je osmišljen da bi se učitelji i nastavnici (unutar programa stručnih usavršavanja koje provodi Agencija za odgoj i obrazovanje) potaknuli na praćenje suvremene hrvatske književnosti te da bi s unaprijed dobivenim izborom tekstova i sudjelovanjem u mrežnom seminaru – u razgovoru s piscem – poticali mlade na čitanje. Zaključeno je kako se velika nada polaže u donesenu Strategiju čiji je cilj stvoriti okvir za konkretno djelovanje na svim razinama, od nacionalne do lokalne i institucijske, kako bi se osigurali uvjeti za razvoj čitatelja od najranije dobi, osposobljavanje čitatelja za čitanje različitih tipova tekstova i formata te osnaživanje kritičkog čitanja. Također

Novi odnosi u Međunarodnoj udruzi za promicanje pismenosti – International Literacy Association (ILA) Davorka Semenić-Premec dspremec@gmail.com Početkom ove godine, 20. i 21. siječnja, u Rigi u Latviji održani su sastanci dviju europskih organizacija za promicanje pismenosti čiji je član i Hrvatsko čitateljsko društvo. Prvo je održan sastanak IDEC-a (International Developement in Europe Committee) na kojem je jednoglasno odlučeno da će se IDEC ujediniti s FELA-om. Nakon toga je održan sastanak FELA-e (Federation European Literacy Association – Federacija europskih društava za promicanje pismenosti). Od sveukupno 28 članica sastanku je nazočilo 19 društava preko svojih predstavnika, a 6 društava preko opunomoćenih predstavnika. Ono što je obilježilo sastanak je razmatranje posljedica udruživanja IDEC-a i FELA-e. FELA preuzima sve kontakte ILA-e uključujući i njezinu promociju unutar Europe te nastavak suradnje. Uočena je i potreba povezivanja s UNESCO-om – Global Alliance for Literacy pa je u tu svrhu predložena izrada promotivnog materijala. Sve članice IDEC-a postale su ili ostale članice FELA-e, a Izvršni će odbor u tom smislu kontaktirati i ILA-u kojoj FELA mora biti partner, a njegove članice ujedno ostaju i članice ILA-e. Odlučeno je da će se i dalje organizirati europske konferencije o pismenosti s dodjelom nagrade koja će se od sada zvati The Federation of European Literacy Associations Award (Nagrada Federacije europskih društava za promicanje pismenosit). Nova/stara organizacija nastavit će i s europskim programom razmjene (The European Exchange Programme).

Glavni razlog udruživanja stvaranje je jake udruge koja će graditi partnerski odnos sa svjetskom organizacijom. Glede partnerstva i s njim povezanim financiranjem otvorena su mnoga pitanja. Do sada je ILA pokrivala dio troškova, a članarina je određivana prema BDP-u pojedine države. Tako se i ove godine članovi iz Hrvatske mogu učlaniti u ILA-u bez članarine jer i dalje spadamo u države u razvoju. Međutim, ukoliko se izgubi financijska potpora svjetske organizacije, morat će se ozbiljno razmišljati o povećanju članarina za sve, kako udruge tako i za pojedinačne članove. Nakon iznošenja financijskog izvješća i plana za razdoblje od sljedeće dvije godine za predsjednicu je izabrana AnnSofie Selin iz Finskog čitateljskog društva (FinRA), a sjedište organizacije preseljeno je iz Belgije u Finsku. Usvojen je i novi Statut, napisan prema finskim zakonima. Dobra je stvar što su i arhivi FELA-e, koji su do sada bili razmješteni po raznim nejavnim prostorima u više država, sada pohranjeni u Finskom nacionalnom arhivu i dostupni svima. Talijansko je društvo (Associazione Literacy Italia – ALI) primljeno kao novi član FELA-e. Od drugih važnih rasprava treba spomenuti da su prihvaćena nacionalna godišnja izvješća te da je razmatrana organizacija sastanaka putem mreže ili videokonferencija kako bi bili dostupniji. Nakon izvješća o prošlogodišnjoj konferenciji u Madridu, na kojoj je bilo 420 predstavnika iz 42 zemlje

28


TEMATSKI OSVRTI

i koja je zabilježila financijski dobitak, predstavljen je plan za 21. Europsku konferenciju o pismenosti koja će se održati od 4. do 7. kolovoza 2019. zajedno s 18. Nordijskom konferencijom o pismenosti u Kopenhagenu u Danskoj. Naslov konferencije je Učenje iz prošlosti zalog je za budućnost: Pismenost za sve, a teme će se bazirati na Deklaraciji o pravu europskih građana na pismenost. Prve informacije već se nalaze na stranici konferencije www. cph2019.dk.

Skupština u Rigi donijela je nove ideje o poslovanju i opstanku društva, a za to je potrebno aktivno sudjelovanje svih nacionalnih udruženja. Sva su osnovana zbog promicanja pismenosti u svojim zemljama, a samo zajednički rad i razmjena iskustava mogu oplemeniti približavanje tom jedinstvenom cilju.

TEMATSKI OSVRTI Rodni stereotipi u dječjoj književnosti Jasna Belamarić, psihologinja (HPD) jasna.belamaric@gmail.com Iznimna važnost knjiga za dječji kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj odavno je poznata. Knjige i priče snažno su sredstvo socijalizacije – one olakšavaju djeci razumijevanje svijeta u kojem žive i prenose im vrijednosti i stavove ukorijenjene u toj kulturi. Sadrži li kultura stereotipe o nekoj grupaciji stanovništva (a svaka sadrži!), oni će, zajedno s ostalim socijalnim uvjerenjima, biti sadržani i u dječjim knjigama. Na taj način knjige, kao i drugi mediji, odražavaju svijet, ali ga i održavaju perpetuirajući obrasce i prenoseći ih na nove generacije, čak i kad se svijet već promijenio. Rodni stereotipi – zastarjele ideje o ulozi žena i muškaraca odnosno djevojčica i dječaka – imaju dalekosežan utjecaj na razvoj djetetove ličnosti, interesa te na smjer i visinu njihovih stremljenja u budućnosti. Voditi računa o tomu važan je aspekt podizanja djevojčica i dječaka kojima želimo razvoj kompletne ličnosti i ostvarenje njihovih punih potencijala.

u kojima je bilo uobičajeno javno iznositi seksističke primjedbe na račun žena. (Nažalost, izgleda da se u njih opet vraćamo). Stav o inferiornosti ženskog roda imao je gotovo neupitni društveni konsenzus pa ga je i književnost sadržavala jer ona samo odražava svijet u kojem autor/ica živi. No recikliranjem takvih stavova (i ne samo prema ženama nego i prema drugim društvenim skupinama), takav svijet se nastavlja održavati. Tako rodni (i drugi) društveni stereotipi, pa i predrasude, nastavljaju živjeti i nakon što se svijet već uvelike promijenio. Ne moramo ići jako daleko u prošlost: klasične bajke prepune su princeza i sirotica, u pravilu lijepih, dobrih i bespomoćnih, koje stoički podnose namijenjenu im žrtvu i bivaju spašene (ili kažnjene za neposluh), te na kraju dobivaju vrhunsku nagradu – princa. Dovoljno je prisjetiti se knjiga iz vlastitoga djetinjstva i provjeriti popis junakinja s kojima smo se mogle i željele identificirati. U mnogim krasnim knjigama ženskih likova jednostavno – nema (npr. u romanu Tiki traži neznanca šest je dječaka, a djevojčica koja živi u istoj zgradi tek se jednom spominje, uz komentar da je zapravo nevažna). Kako mi se nisu sviđale površne i prevrtljive djevojčice iz Kušanovih djela niti pomoćni/ bespomoćni ženski likovi iz djela drugih tada popularnih autora (u pravilu muških), u nedostatku prikladnih heroina za identifikaciju obično sam se zaljubljivala u poduzetne, pametne, dobre i poštene glavne likove muškog roda. Nedostatak ženskih likova nije samo moj subjektivan dojam. U svijetu je ova tematika temeljito istražena i dosljedno se pokazuje kako dječje knjige ne samo da odražavaju svijet nerealistično u smislu omjera muškaraca i žena, nego su i načini njihova prikazivanja prepuni stereotipa te ne prate promjene koje su se dogodile u društvu.

Teško je s djevojčicama! Maloprije bila je žalosna, a sada je opet gladna Jeste li čuli navedeni citat? Znate li kome pripada? Sigurno ste ga čuli mnogo puta još kao dijete i isto je tako sigurno da se toga ne sjećate. Možda ste pogodili, to je rečenica kojom se Hlapić obrati Giti nakon cjelodnevnog napora. Vjerojatno ste čuli i ovaj: Prestani plakati, tako postaješ ružna! Ti si kao i druge djevojčice – cmizdriš! (Kai Gerdi u Snježnoj kraljici). Navedeni citati samo su dio uvredljivih primjedbi na račun djevojčica koje se može naći u inače vrijednoj dječjoj literaturi. Čitajući (ili slušajući dok nam je netko drag čitao) ta prekrasna djela koja nas uče o važnosti ljubavi, poštenja i hrabrosti, zasigurno smo negdje unutar svog poimanja svijeta pospremili i ove poruke. Ta su djela odraz vremena

29


TEMATSKI OSVRTI

Drugotnost kao norma

razmišljanjima. Djeca koja su tijekom duljeg perioda čitala rodno nestereotipne priče razumjela su rodne stereotipe i razvila manje stereotipnih stavova prema „muškim“ i „ženskim“ poslovima. Kad je glavni snažni lik u knjizi bila osoba njihovog spola, i dječacima i djevojčicama poraslo je samopouzdanje. Hamilton, Broaddus i Young (2006) u zaključku svog istraživanja tvrde: Dječje knjige su važne jer nude modele uloga prema kojima djeca definiraju muško i žensko ponašanje, utječu na dječji rast i razvoj, ograničavaju njihova profesionalna stremljenja, oblikuju stavove o njihovim budućim roditeljskim ulogama, a čak utječu i na karakteristike njihove ličnosti. U sličnom domaćem istraživanju (Kolega, Ramljak i Belamarić 2010) ustanovljeno je da postoji veliki nesrazmjer u zanimanjima muških i ženskih likova u slikovnicama – od 122 različita zanimanja 76 % obavljao je muški lik, a samo 9 % ženski. Iako se većinom kod žena radi o pomoćnim zanimanjima (dok Statistički godišnjak RH pokazuje da je stvarnost sasvim drugačija), zanimljiv iskorak predstavljaju ravnateljica i gradonačelnica! Također su i pridjevi koji se vežu uz muške i ženske likove međusobno različiti i u skladu sa stereotipima. U posljednje vrijeme puno se govori o nedostatku uzora djevojčicama i djevojkama za odabir karijere u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici (područje STEM). Ne postoje li knjige o djevojkama koje spašavaju svijet, bore se protiv zla i osmišljavaju načine za rješenje problema, što će nekoj djevojčici otvoriti put u svijet mašte koji je može odvesti k odabiru zanimanja kojim ostvaruje neka od tih dječjih maštanja? Dječacima su ti putevi širom otvoreni, a time i najbolje plaćena zanimanja. Za psihološko zdravlje važno je potaknuti razvoj cjelovite ličnosti djeteta u skladu s njegovom autentičnom prirodom, a ne onako kako društvo zamišlja da bi trebalo biti. Ružičasti i plavi kalup u koji ga se silom nastoji ugurati pretijesan je za svako pojedino dijete. Ne dajući mu prostora da se razvije na jedinstven način, trajno ga možemo osakatiti. Nijedno si društvo ne može priuštiti luksuz da unaprijed odbaci sve bogatstvo kvaliteta i sposobnosti koje njegovi budući članovi i članice mogu ponuditi.

Prvo sustavno istraživanje u SAD-u obuhvatilo je nagrađivane dječje knjige u razdoblju od 1930. do 1972. g. Utvrđeno je da su ženski likovi bili puno manje zastupljeni od muških. Žene su češće prikazivane u stereotipnim ulogama: podložne, pasivne, brižne i uglavnom unutar kuće („drugotne“). Za razliku od njih, muškarci su prikazivani kao aktivni i češće izvan kuće. Istraživanje knjiga u razdoblju od 1980. do 1987. g. nastojalo je provjeriti ima li napretka s obzirom na promjene statusa žena u društvu. I zaista – žene u slikovnicama u tom periodu postale su „vidljivije“: puno češće bile su glavni lik i imale veći raspon aktivnosti dok su muški likovi i dalje bili prikazivani u stereotipnim muškim ulogama. No zanimljivo je da su se žene u nestereotipnoj ulozi češće nalazile ako su bile glavni lik; sporedni ženski likovi i dalje su bili prikazivani stereotipno. Protivno očekivanjima, istraživanja u razdoblju od 1987. do 2002. g. pokazala su da nema daljnjeg porasta pojavljivanja ženskih likova unatoč sve prisutnijoj zastupljenosti žena u društvenoj podjeli moći. Djevojčice su prikazane kao pasivne i objekti radnje, slatke, naivne, ovisne i prilagodljive tuđim očekivanjima dok su dječaci bili snažni, pustolovni, nezavisni i sposobni (Fox 1993, Ernst 1995, Jett-Simpson i Masland 1993). Dječaci su borci, avanturisti i spasitelji dok su djevojčice njegovateljice, pomoćnice, princeze koje je potrebno spasiti ili sporedni likovi koji pomažu muškim likovima (Temple 1993). Djevojčice često postižu svoje ciljeve uz tuđu pomoć dok dječaci uspijevaju zbog svoje sposobnosti ili upornosti. Prikazuje li se ženski lik na početku kao aktivan i asertivan, prema kraju priče postat će pasivan – dosljedno aktivni ženski likovi su izuzetak (Rudman 1995). Majke najčešće kuhaju ručak, serviraju jelo, peru posuđe, šivaju, čiste kuću i sl. Očevi najčešće uređuju vrt ili nešto popravljaju izvan kuće, a nalaze li se u kući, čitaju novine, odmaraju i gledaju TV. Također, očevi puno češće nose naočale nego majke. Zašto je to zapravo važno? Istraživanje iz 2007. g. utvrdilo je da u novom mileniju, nažalost, nema pomaka. Dječje knjige i slikovnice početkom 21. st. sadrže dvostruko više muških likova – i glavnih i sporednih. Na naslovnicama su pretežno muški likovi, kao i na ilustracijama (75 %). Više je žena koje brinu o djeci i, za razliku od muškaraca, više borave u kući. Žene su često prikazane kao domaćice, a profesije i dalje slijede rodne stereotipe. Današnje dječje slikovnice nastavljaju potkrepljivati uvjerenje da su dječaci i muškarci zanimljiviji i važniji od djevojčica i žena, kao i ono što čine (Anderson i Hamilton). U brojnim istraživanjima dječje psihologije ustanovljeno je da izloženost djece stereotipnoj priči ili igrački povećava njihovu sklonost kasnijim stereotipnim ponašanjima i

I što sad da radimo?! Danas ste možda otac ili majka koji žele svom djetetu prenijeti ljubav prema čitanju, a dodatno ste motivirani željom da ga držite što dalje od raznih ekrana. Nostalgično prebirete po polici u roditeljskoj kući i raznježeno sjedate s djetetom kako biste mu čitali nešto što je vama toliko značilo dok ste bili dijete. I onda odjednom – evo ga! – usred mirisne cvjetne livade nagazili ste na nešto što biste radije preskočili. Riječ vam zastaje u grlu jer ne možete to prevaliti preko usana, a cenzurirati klasike također vam se ne čini pristojno. Što učiniti?

30


TEMATSKI OSVRTI

Kao roditelj i sama sam bila suočena sa sličnim dilemama. Želim li dodatno pripomoći u prenošenju stereotipa svom djetetu (kao da ih neće dovoljno upiti sa svih strana!) ili želim imati aktivnu ulogu u oblikovanju njegova svjetonazora? Prekrajati bajke da zvuče ljepše ili ih protjerati s polica? Djecu podučavamo o svijetu oko nas te im objašnjavamo zašto peremo ruke, plaćamo porez ili dolijevamo ulje u auto. Na isti način možemo im objasniti i stereotipe i predrasude: Ljudi su nekad smatrali da… što je zastarjela i smiješna ideja. Nije li ti malo čudno da uvijek princ mora spasiti princezu? Misliš li da je Mala sirena mogla nešto pametnije odlučiti? Pogledaj kako ovaj dečko misli da je glavni… Vrlo brzo dijete će vam sâmo ukazivati na stereotipe. Kad krene u školu, pokazivat će vam primjere iz školskih udžbenika i time otvoriti cijeli novi svijet stereotipa, ali to je već neka druga tema.

mnogo uzornih hrabrih i poduzetnih ženskih likova koji nisu pomoćnice nekom pametnom dječaku. Danas više nije riječ o nemoćnim princezama, nego se u suvremenoj dječjoj literaturi nudi novi model djevojčice – odlučne, ali površne, usmjerene na privlačnost, modu i kupovinu. Želite li izbjeći izlaganje djece (i djevojčica i dječaka!) ovim stereotipnim modelima, potražite knjige koje djevojčice i žene prikazuju u pozitivnom svjetlu i u aktivnim ulogama. U rodno neutralnim djelima (ona koja ne oslikavaju niti jedan spol u stereotipnom svjetlu): • likovi su prikazani kao osobe sa svojim osobitim karakteristikama, bez obzira na njihov spol • njihova postignuća ne vrednuju se temeljem spola • zanimanja nisu prikazana stereotipno • odjeća je funkcionalna, a ne rodno specifična (npr. slonica ne nosi cipele s visokim potpeticama i torbicu kad ide u pustolovinu) • ženski likovi nisu uvijek slabiji i krhkiji od muških • osobe su racionalne ili emocionalne ovisno o situaciji, a ne o spolu • koristi se rodno osjetljiv jezik (npr. učenici i učenice 6. b, Lana je slavljenica). Dobar izvor preporuka je mrežna stranica A Mighty Girl: https://www.amightygirl.com/books.

Kako odabrati nestereotipne dječje knjige O djevojčicama se više piše i češće se čuje ženski glas kako dolaze novije autorice, ali djevojčice i dalje nemaju

Pokretne knjižnične usluge u Koprivničko-križevačkoj županiji dr. sc. Dijana Sabolović Krajina dskrajina@gmail.com Uvod Pokretne knjižnične usluge vezuju se uz prijevozna sredstva ili vozila (u Hrvatskoj su to bibliobusi i biliokombiji kao oblici „putujućih knjižnica“), ali i prijenosna sredstva – vrećice, torbice, cekere, kofere, ruksake, kutije i sl. To su tzv. „male pokretne knjižnice“ čija je prvenstvena svrha dinamizirati knjižničnu posudbu, poticati čitanje dostavom knjižnične građe što bliže krajnjem korisniku, promovirati knjižnične fondove izborom zanimljive građe za čitanje te širiti partnerske odnose na način drugačiji od uobičajenog. Krajnji im je cilj učiniti knjižničnu građu što pokretljivijom i dostupnijom korisnicima, naročito u manjim naseljima koja nemaju stacioniranu knjižnicu. Radi se o dislokaciji manjih zbirki knjižnične građe i njihovoj organiziranoj dopremi u dječje vrtiće, male područne škole bez vlastite knjižnice, centre za pružanje usluga u zajednici (nekadašnji domovi za nezbrinutu djecu), bolnice, čekaonice zdravstvenih ambulanti i sl. Iako za sada predstavljaju rubno područje interesa hrvatskog knjižničarstva, važne su zbog svojeg kulturnog, kulturološkog, obrazovnog i socijalnog značaja.

Povijesni početci organiziranog čitanja i pokretnih usluga u Koprivničko-križevačkoj županiji Povijesni početci organiziranog čitanja na području Koprivničko-križevačke županije sežu u 1838. g. kada je Ilirska čitaonica osnovana u Križevcima, a u Koprivnici 1846. g. Prve rasprave o potrebi uvođenja „pokretnih knjižnica“ pojavile su se u Podravini početkom 60-ih g. 20 st. U okviru tih nastojanja 1963. g. u Đurđevcu je ustanovljena prva pokretna knjižnična usluga u koprivničkom kraju – dostava knjiga iz gradske knjižnice u okolna sela. Knjige su prevozili na konjskoj zaprezi tzv. foringaši i ostavljali ih na dogovorenim punktovima. Rasprava o potrebi nabave pokretne knjižnice nastavlja se u koprivničkim kulturnim krugovima i na političkim forumima 70-ih g. 20 st. jer su seoske knjižnice sve više stagnirale ili zamirale. Bibliobusne službe u Koprivničko-križevačkoj županiji Prvi bibliobus u koprivničkom kraju počeo je s radom 1979. g., nakon što su se stvorili financijski, politički i

31


TEMATSKI OSVRTI

stručni uvjeti za njegovu nabavu na lokalnoj i republičkoj razini. U koprivničkoj Gradskoj knjižnici i čitaonici osnovana je bibliobusna služba s dva zaposlenika, vozačem i informatorom. Drugo, za sada još uvijek aktualno, bibliobusno vozilo nabavljeno je 2004. g. Mreža stajališta u 2017. g. sastojala se od 50 stajališta u svih 17 općina (na koprivničkom i đurđevačkom području) te na širem području grada Koprivnice, a bibliobus je obilazio 39 školskih ustanova i 16 vrtića. Druga bibliobusna služba u Koprivničko-križevačkoj županiji pokrenuta je 2009. godine u Križevcima, drugom po veličini županijskom gradskom središtu. Vozilo je bibliokombi s jednim zaposlenikom, knjižničarem/ vozačem. Mreža stajališta u 2017. g. sastojala se od 34 stajališta u 3 općine u brdsko-planinskom području Kalničkog prigorja i na širem području grada Križevaca. Bibliokombi je obilazio 23 školske ustanove. Ni jedna druga županija u Hrvatskoj nema dvije bibliobusne službe. Na području Koprivničko-križevačke županije neki oblik knjižnične usluge, pokretne ili stacionirane, koristi čak 15 281 članova ili 13,2 % od ukupnog broja stanovnika ili svaki sedmi stanovnik županije. Po broju učlanjenih ova županija pri vrhu je u Republici Hrvatskoj.

Innovation Award – International Network of Emerging Library Innovators/Balkan region) u iznosu od 4000 eura za implementaciju inovativne usluge poticanja rane pismenosti u ruralnim područjima Koprivničko-križevačke županije koju je osmislila diplomirana knjižničarke Ana Škvarić, voditeljica koprivničke Bibliobusne službe. Projekt je uspješno implementiran tijekom 2017. g., a njegova se provedba nastavlja i u 2018. godini. Za dječje vrtiće nabavljeno je pet kutija za smještaj građe za poticanje čitanja: slikovnice, audiovizualna građa, radni materijali za pripremu za polazak u osnovnu školu, materijali na romskom bajaškom i hrvatskom jeziku, radni materijali za učenje hrvatskog jezika, stručna literatura za odgajateljice te po jedan tablet opremljen edukativnim sadržajima i aplikacijama koje potiču učenje čitanja, razvoj logičkog zaključivanja i drugih vještina. Cilj projekta je poticati ranu pismenost i čitateljsku kulturu djece predškolske dobi koja žive u malim, udaljenim i često prometno izoliranim ruralnim područjima Koprivničko-križevačke županije koja koprivnički bibliobus obilazi dva puta mjesečno. Jedan od njegovih ciljeva je i socijalna inkluzija romske djece u dječje vrtiće i program predškole. Svrha je omogućiti djeci pristup kvalitetnim slikovnicama kao osnovi za poticanje rane pismenosti i čitateljske kulture od najranije dobi te pristup tabletima s korisnim aplikacijama za poticanje interesa za čitanje i usvajanje rane informatičke i informacijske pismenosti, a odgajateljicama pružiti adekvatnu stručnu literaturu i stručnu edukaciju o ovoj problematici. Nakon edukacije namijenjene odgajateljicama u pojedinim dječjim vrtićima održana su predavanja roditeljima o važnosti čitanja i kvalitetnog korištenja informacijsko-komunikacijske tehnologije. Edukaciju za stotinjak roditelja održale su dječje knjižničarke koprivničke knjižnice koje su govorile o važnosti čitanja od najranije dobi i dale preporuke za čitanje, a pedagog – volonter u projektu Goran Živković govorio je o važnosti kvalitetnog korištenja informacijskokomunikacijske tehnologije. Male mobilne kutije s građom za poticanje čitanja dostavljaju se za sada dječjim vrtićima u Drnju, Peterancu, Sigecu, Đelekovcu i Legradu, a u planu je proširenje usluge na druge seoske dječje vrtiće u županiji.

Pokretne usluge, programi i projekti koprivničkog bibliobusa Koprivnički bibliobus ima fond od 23 800 jedinica građe, a od toga je 3000 jedinica u vozilu. Od usluga nudi posudbu, čitaonicu s dva naslova lokalnoga tiska, radionice bibliopedagogije Tužna slikovnica i književne susrete u seoskim školama. O popularnosti bibliobusa govori broj članova: u 2017. g. 2767 upisanih ili 31 % od ukupnog članstva koprivničke knjižnice. Od pokretnih usluga bibliobus nudi i dislokaciju svojeg fonda kroz nekoliko programa. Jedan je posudba vrećica znanja i zabave za dječje vrtiće. Cilj je poticanje čitanja i stvaranja čitalačkih navika kod djece od najranije dobi: u što većoj mjeri biti podrška odgojnim i obrazovnim ustanovama na području Koprivničko-križevačke županije u poticanju učenja, razvoja kritičkog mišljenja i kreativnosti. To su tematske vrećice koje sadrže nekoliko slikovnica, igračke, prijedlog zajedničke aktivnosti za djecu i odgajateljicu/odgajatelja i popis adresa korisnih internetskih stranica s idejama za kreativan rad. Zastupljene su sljedeće teme: životinje, zanimanja, godišnja doba, vatrogasci, obitelj, ekologija, planet Zemlja, emocije i samopouzdanje, dramska umjetnost, glazba, predškola, promet i vozila, uvažavanje različitosti. U 2017. g. dječji vrtići su 80 puta posudili te vrećice. Drugi oblik pokretne usluge vezuje se uz projekt bibliobusa Rastemo čitajući: program poticanja rane pismenosti u ruralnim područjima Koprivničko-križevačke županije koji je 2016. g. dobio Nagradu INELI-ja (Balkans

Pokretne knjižnične usluge dječjeg vrtića, škole i narodne knjižnice Pokretna knjižnične usluga koju posreduje koprivnički bibliobus ostvaruje se u suradnji i na inicijativu Dječjeg vrtića Bregunica iz Novog Virja od 2014. g. pod nazivom Mala lektira. Odgajateljica priprema posuđenu građu iz biblibousa u ruksake te ih daje na korištenje u domove djece. Cilj je potaknuti obiteljsko čitanje, tj. potaknuti roditelje da čitaju djeci i „obrađuju lektiru“ – posuđenu građu uz komentare i izradu ilustracija. Koprivnički bibliobus posreduje i u projektu Bibliocekeri OŠ Sokolovac. Školska knjižničarka samoinicijativno

32


TEMATSKI OSVRTI

je odlučila riješiti problem nedostatka knjiga u malim područnim školama, udaljenima i izoliranima od većih naselja i knjižničnih usluga. Bibliobus ima stajalište samo uz jednu od četiri područne škole pa je knjižničarka ustanovila međuknjižničnu posudbu – sama posuđuje i dostavlja građu tim malim školama jednom mjesečno u doniranim cekerima, tipičnim predmetima ovog kraja. Rezultati su vidljivi – potaknuta je potreba za čitanjem, a čitalačke navike i vještine učenika su bolje. Napravljen je i daljnji korak – zajedno s lokalnom udrugom žena škola u Sokolovcu javila se na natječaj za inovativne inicijative u zajednicama. Dobivenim sredstvima opremljeni su mali kutovi za čitanje u područnim školama, tj. stvoreno je poticajno okruženje za čitanje. Zanimljiva je i inicijativa Narodne knjižnice Virje i Dječjeg vrtića Zrno u pokretanju usluge Bibliokofer. Radi se o maloj pokretnoj knjižnici u kovčegu za grupnu posudbu slikovnica u prostoru dječjeg vrtića. Jednom na mjesec knjižničarka iz narodne knjižnice s kovčegom punim knjiga posjećuje dječji vrtić. U dogovorenom prostoru odvija se susret s djecom koja zajedno sa svojim odgajateljicama posuđuju knjige iz kovčega i vraćaju knjige posuđene prethodnog mjeseca. Prilikom svakog posjeta provodi se i niz aktivnosti za djecu, odgajatelje i roditelje s ciljem razvijanja svijesti o knjižnici i knjižničnim sadržajima. Cilj programa je sustavno upoznati djecu predškolske dobi s knjižničnim sadržajima i uslugama osmišljenim za njihovu dob te tako odgajati novu generaciju ljubitelja knjige i književnosti, knjižničnih korisnika u digitalnoj eri. Dodatno se podržava rad odgojitelja, povećava se ponuda sadržaja za predškolsku djecu u njihovoj zajednici te se realizira poslanje knjižnice kao ustanove po mjeri korisnika i promiče čitanje kao aktivnost korisna za dijete i obitelj.

usluga u zajednici (nekadašnji Dom za nezbrinutu djecu). Sastoje se od malih zbirki slikovnica kojima koprivnička knjižnica opskrbljuje spomenute ustanove. Cilj programa je senzibilizacija roditelja o važnosti čitanja djeci od najranije dobi, razvijanje čitateljskih interesa predškolske i rane školske dobi. Pokrenut je kao pionirski model u Hrvatskoj koji uspostavlja suradnju knjižnice i pedijatrijskih ordinacija u zajedničkim naporima poticanja čitanja od najranije dobi. U vrijeme kada pedijatri primjećuju sve veći porast poremećaja u govoru djece, ovaj oblik suradnje predstavlja podršku roditeljima. Ujedno ih potiče da čitaju djeci te vrijeme čekanja na pregled liječniku provedu na kvalitetan način. Osim toga, osigurava širu dostupnost slikovnica roditeljima na koprivničkom području. I u ovom slučaju ističe se važnost stvaranja pozitivnog okruženja za poticanje čitanja i pismenosti od najranije dobi u obitelji i društvu općenito. Od 2013. do 2017. g. „otvoreno“ je šest malih knjižnica u Koprivnici i općini Legrad (u stomatološkoj ordinaciji). Projekt Male knjižnice u pedijatrijskim ordinacijama nagrađen je Poveljom Društva Naša djeca za uzorno provedenu najakciju u gradu Koprivnici 2013. g. Knjižnica skrbi da se fondovi malih knjižnica nadopunjavaju slikovnicama,a pedijatri i stomatolozi gostuju u pričaonicama za bebe i malu djecu u koprivničkoj knjižnici. Osmišljen je i letak za male knjižnice s preporukama problemskih slikovnica, terapeutskih priča i priručnika o bolestima djeteta, a dječje knjižničarke povremeno odlaze pričati priče u male knjižnice. Koprivnička knjižnica nudi na posudbu još dvije vrste tematskih vrećica. Tematske torbice Igraj se i uči strani jezik! imaju za cilj poticanje interesa za učenje stranih jezika od predškolske i rane školske dobi na zabavan i djeci primjeren način, lakše učenje materinskog jezika, razvijanje samopouzdanja, kreativnih i drugih sposobnosti. Tematske Vrećice iznenađenja imaju za cilj poticanje čitanja u obitelji, poticanje djece na istraživanja te širenje dječjih spoznaja. Sadrže nekoliko dječjih knjiga ili slikovnica, priručnika, društvenih igara, CD-a i aktivnosti o određenoj temi: zdrava prehrana, bonton, svemir, rođendanske zabave i sl.

Male mobilne knjižnične zbirke i usluge Knjižnice i čitaonice Fran Galović Koprivnica Na kraju spomenimo i male pokretne usluge Knjižnice i čitaonice Fran Galović Koprivnica koje su konceptualni temelj svih do sada spomenutih inicijativa za poticanje čitanja od najranije dobi. Program Knjige za bebe lokalnog je karaktera, osmišljen u koprivničkoj knjižnici po uzoru na britanski program Bookstart – „startni“ paket s informacijama o poticanju rane pismenosti. U Koprivnici je program pokrenut 1999. g. kada su u njega bila uključena djeca rođena u tjednu obilježavanja Međunarodnog dana pismenosti, a od 2003. g. provodi se za područje cijele Koprivničko-križevačke županije i obuhvaća svu djecu rođenu u koprivničkom rodilištu. Svakom djetetu poklanja se mala platnena vrećica koja sadrži slikovnicu, brošuru za roditelje o važnosti poticanja predčitateljskih navika i vještina djece te pristupnice za članstvo u knjižnicu. Male knjižnice su program koji se provodi u suradnji s pedijatrijskim ordinacijama, odjelom pedijatrije u Općoj bolnici, jednim dječjim vrtićem i Centrom za pružanje

Zaključak Pokretnim knjižničnim uslugama ili dostavom knjižnične građe što bliže krajnjem korisniku postižu se: fleksibilnija i dinamičnija posudba knjižnične građe, okruženje poticajno za čitanje i stvaranje čitateljske kulture; podrška ranoj i obiteljskoj pismenosti, podrška radu odgojnih i obrazovnih ustanova, širenje novih oblika suradnje (s dječjim vrtićima, školama, centrom u zajednici, zdravstvenim ustanovama i dr.). Iznad svega doprinosi se ravnomjernijoj dostupnosti knjižničnih usluga za djecu na području Koprivničkokriževačke županije, posebice u ruralnim područjima i područjima bez stacioniranih knjižnica.

33


PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE... Socijalna senzibilizacija učenika u knjižnici OŠ Ivana Mažuranića u Zagrebu Marija Gajski marija.gajski@mail.com Knjižnica osnovne škole po svojoj prirodi potiče pismenost. Prema Manifestu za školske knjižnice iz 1999. g. knjižnica je sastavni dio obrazovnog procesa, a pristup knjižničnim uslugama ne smije biti izložen bilo kakvom obliku ideološke, političke ili vjerske cenzure. Vode je ciljevi bitni za razvijanje pismenosti, poučavanja, učenja i kulture što su ujedno i temeljne službe školske knjižnice (UNESCOov Manifest za školske knjižnice 2018). Školska knjižnica OŠ Ivana Mažuranića provodi programe i projekte u cilju razvijanja pismenosti i poticanja čitanja vodeći računa o pravu na informaciju kao temeljnom ljudskom pravu zagarantiranom Općom deklaracijom o pravima čovjeka iz 1948. g., Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom o pravima djeteta iz 1989. g. U OŠ Ivana Mažuranića u Zagrebu posebna pozornost posvećuje se učenicima s posebnim potrebama. Individualna iskustva s učenicima čiji roditelji nisu željeli isticati posebnost svojeg djeteta zbog, kako su smatrali, lakše integracije u kolektiv potaknuli su potrebu za osmišljavanjem posebnih programa. Učenicima smo neposredno, a roditeljima posredno, nastojali kroz niz edukacijsko-zabavnih radionica približiti život osoba s posebnim potrebama. Osnovna premisa ovih programa je da će se upoznavanjem učenika s nekim karakterističnim slučajevima i osobama koje su dio naše svakodnevice potaknuti empatija i prihvaćanje naizgled drugačijih osoba bez predrasuda i drugih socijalnih barijera.

teškoćama susreću osobe s tom vrstom invaliditeta i na koje ih načine rješavaju. U praktičnom dijelu radionice učenici su naučili kako se ophoditi prema gluhoj ili slijepoj osobi, kako ponuditi pomoć te kako jedno dijete može pomoći. Program se nastavio organiziranom posjetom Tiflološkom muzeju. Učenici su uz stručno vodstvo obišli stalni postav i osjetili iskustvo „tamne sobe“. Poslije toga posjetili su Hrvatsku knjižnicu za slijepe u kojoj su saznali kako se literatura prilagođava slijepim i slabovidnim osobama te kako se čita brajica. U razgovoru sa slijepom osobom saznali su na koje sve poteškoće nailazi u svakodnevnom životu i kako ih rješava. Praktični dio programa nastavljen je u školi. Održane su brojne radionice u kojima su učenici učili osnove brajice te vježbajući, naučili dvoručnu abecedu. Učenici koji su u obitelji imali gluhe i nagluhe osobe mogli su odmah primijeniti novo znanje i postaviti međusobnu komunikaciju na višu razinu. Primijećeno je da učenici na hodnicima škole međusobno komuniciraju dvoručnom abecedom. Knjižnica je tom prilikom svoj fond popunila s nekoliko zvučnih knjiga i udžbenika.

Projekt Osobe koje ne vide i ne čuju su među nama Prvo što je školska knjižnica u tom kontekstu pokrenula bio je projekt Osobe koje ne vide i ne čuju su među nama, usmjeren na razvijanje tolerancije prema različitosti i razumijevanju ljudskih prava. U središtu pozornosti bile su osobe s invaliditetom i to s naglaskom na gluhe, slijepe i gluhoslijepe osobe. Središnji dio projekta proveden je u Mjesecu knjige 2013. g. od 15. listopada, Dana bijelog štapa, do 16. studenog, Međunarodnog dan tolerancije. Drugi dio projekta realiziran je kao dio školskih aktivnosti do kraja školske godine. Uključivanje čujućih učenika kao aktivnih sudionika programa održavalo se angažiranjem educirane prevoditeljice za gluhoslijepe osobe iz udruge Dodir. U teorijskom dijelu radionice učenici su saznali što je to gluhoća, sljepoća i gluhosljepoća, s kojim se sve

Slika 12: Učenici uče primjerom o gluhoći i nagluhosti. Projekt je proveden s učenicima četvrtih razreda jer je preduvjet za sudjelovanju u projektu bio da su učenici čitanje savladali u potpunosti kako bi mogli shvatiti apstrakciju brajice i dvoručne abecede te bili spremni prihvatiti različitosti bez predrasuda. Budući da je u programu knjižnično informacijske pismenosti u četvrtom razredu osnovne škole upoznavanje referentne zbirke, kao završni,

34


PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

evaluacijski dio opisanog projekta učenici su pripremili tematsku razrednu enciklopediju. Zaključno, učenici su pokazali socijalnu osjetljivost, empatiju i spremnost na prihvaćanje prosocijalnog ponašanja kao osnovnog obrasca svojeg ponašanja uz dodatne smjernice stručnih djelatnika. Dvije godine kasnije, 2015. g., organizirane su nove radionice te je ustanovljeno da se u šestom razredu učenici vrlo dobro sjećaju znanja i vještina koje su usvojili u četvrtom razredu.

djecom prihvaćena knjiga Mateje Gomboc Marko i Lucija posvuda (2013) s poticajnim pričama o djevojčici i dječaku koji se nalaze u raznim situacijama za koje postoje propisane društvene norme. Potom slijedi razgovor s učenicima u kojemu, kroz komentare pročitanog teksta, trebaju prepoznati situacije koje (ni)su u skladu s pravilima lijepog ponašanja. Nakon kratke rasprave o svakom prepoznatom pravilu učenici ispisuju i ilustriraju pravila na način kako bi ih primijenili u školskoj okolini. Djeca čitanjem naglas zamjećuju važnost jasnog i glasnog čitanja te slušanja s razumijevanjem. U sklopu projekta učenici su pisali i razglednice i pisma te učili bonton u mrežnoj i komunikaciji SMS-om. Pišući istu poruku o obliku pisma i SMS-a koji ograničuje tekst na 160 znakova, učenici su učili kako razumjeti i sažimati pročitane informacije. Za provedbu ovog projekta od izuzetne važnosti bila je donacija Hrvatske pošte koja je učenicima omogućila besplatno slanje čestitki za Božić ili Novu godinu. Svjetski dan čitanja naglas obilježen je ponovo i 2018. g. provedbom aktivnosti Starija djeca čitaju mlađoj. Ovoga puta povezali smo prve s trećim razredima i druge s četvrtima. Pri tom povezivanju primijetili smo da su učenici vrlo zainteresirani za ovakav oblik međusobne suradnje. Od školske godine 2016./2017. školska knjižnica raznim programima sudjeluje u nacionalnoj kampanji za osobe s teškoćama čitanja i disleksijom I ja želim čitati!. Na susret s terapeutskim psom Zitom pozvani su učenici s teškoćama u čitanju. Učenici su kod kuće pripremili tekst koji će čitati, a u knjižnici su pripremili i tekstove različitih težina za čitanje. Nakon što je pročitao odabrani tekst, svaki je učenik dobio savjet kako poboljšati svoje čitanje.

Projekti i programi za poticanje čitanja Kao i u drugim školama, u razredna odjeljenja OŠ Ivana Mažuranića integrirani su i učenici s raznim poteškoćama. Oni pohađaju nastavu po prilagođenom i individualiziranom programu. Sva djeca imaju jednaka prava na obrazovanje, a time i na razvijanje vještine čitanja, stoga se posebna pažnja poklanja ovim učenicima. Osim učenika integriranih u redovnu nastavu, u školi postoji poseban razredni odjel (PRO) za učenike sa poremećajima u ponašanju koji je organiziran u skladu sa Pravilnikom o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (čl. 5, st. 5 i čl. 6, st. 6). Učenici koji pohađaju poseban razredni odjel aktivno sudjeluju u svim aktivnostima za poticanje čitanja koje organizira školska knjižnica. Tako je u studenom 2016. školu posjetila Natalija Dragoja, profesorica i knjižničarka s Dječjeg odjela Gradske knjižnice Knjižnica grada Zagreba. Kolegica Dragoja održala je učenicima zanimljivo predavanje o važnosti čitanja. Svjetski dan čitanja naglas u školi je obilježen 16. veljače 2017. U javnom prostoru škole učenici sedmog razreda čitali su odabrane tekstove naglas uz sveprisutnu pomoć profesorice Hrvatskog jezika. Posebno smo ponosni na niz aktivnosti zajedničkog naziva Starija djeca čitaju mlađoj u kojima su sudjelovali učenici nižih razreda. Aktivnosti su organizirane tijekom 2017. g. povodom Noći knjige. Uz čitanje organizirane su kreativne radionice i igranje društvenih igara za koje su učenici sami izradili potreban pribor i materijal. Radionice su održane i u nekoliko viših razreda s predmetnim nastavnicima i razrednicima. Učenici nižih razreda pripremili su veseli doček književnici Miri Šincek čije se priče može često čuti na prvom programu Hrvatskoga radija u emisiji Priča za laku noć. Književnica je učenicima pročitala svoje tri još neobjavljene priče. Od početka školske godine 2017./2018. u školskoj knjižnici provodi se projekt Lako bontoniziranje. Projekt je osmislila knjižničarka Lada Bobinac iz OŠ Granešina u Zagrebu. Riječ je o upoznavanju učenika s pravilima lijepog ponašanja na drugačiji, ležeran način. Učenike se uvodi u temu čitanjem motivacijskog teksta s problematikom lijepog ponašanja u određenoj situaciji. Najbolje je među

Slika 13: Učenik Ziti objašnjava ilustraciju. Čini se da je potpuno zaboravio da je Zita psić.

35


PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

Potvrdu da smo ovim programom uspjeli u svojem naumu dobili smo kad je jedan od učenika odlučio potražiti dodatnu pomoć logopeda. Učenicima se svidjelo čitanje psiću te su zaželjeli ponovo se družiti sa Zitom i čitati joj. Poslije susreta sa Zitom za školsku knjižnicu nabavili smo nekoliko primjeraka građe lagane za čitanje.

ne biraju jednostavne riječi, nego ih zanimaju riječi poput „koegzistencija“, „svrsishodnost“, „parlamentarizam“ i sl. Na satu Informatike učenici rade malo izmijenjenu verziju istog projekta tražeći pojmove u informatičkom školskom rječniku i na internetu. U svrhu poticanja čitanja osnovan je i čitateljski klub Čarobne knjige za dječje brige. Članovi kluba su učenici koji, suprotno od očekivanja, ne vole čitati, ali žele zavoljeti knjigu i čitanje. Razgovorom, vježbom, radionicama i proučavanjem literature u tome će i uspjeti.

Promišljanja o budućnosti Neki od ciljeva budućih projekata trebali bi biti usmjereni na obogaćivanja jezičnog fonda odnosno rječnika kojim se služe učenici. Neposredan povod su komentari učenika da ne razumiju pročitanu knjigu koja je namijenjena njihovoj dobi. Razlog nerazumijevanja knjige krije se u nepoznavanju mnogih riječi odnosno u njihovom ograničenom vokabularu kojim se koriste u svakodnevnom govoru. Kao prvi u nizu planiranih pokrenut je projekt Te čarobne riječi. Osnovna svrha projekta je zainteresirati i motivirati učenike za obogaćivanje rječnika. Istražujući rječnike, leksikone i enciklopedije, učenici nastoje upoznati nepoznate pojmove i opisati ih svojim riječima. Rezultati istraživanja veseli su i šareni uradci izloženi ispred knjižnice, dostupni su svima koji žele pogledati, pročitati i naučiti novu riječ. Učenici, u pravilu,

Izvori: 1. Konvencija o pravima djeteta. 1989. http://dzs.ffzg. unizg.hr/text/unesco.pdf (pristupljeno 30. ožujka 2018.). 2. LaKo. 2018. http://lako.com.hr/ (pristupljeno 30. ožujka 2018.). 3. 3. UNESCO-ov manifest za školske knjižnice. 2018. http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/unesco.pdf (pristupljeno 30.ožujka 2018.). 4. Opća deklaracija o pravima čovjeka. 2009. https:// narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni (pristupljeno 30. ožujka 2018.). 5. Ustav Republike Hrvatske. 2014. https://zakon.hr/z/94/ Ustav-Republike-Hrvatske (pristupljeno 30. ožujka 2018.).

Projekt Rana pismenost – u čemu je kvaka? Maja Krušić logoped.vrtic.krizevci@gmail.com Što je rana pismenost i zašto je važna?

Pavliša (Lenček i Ivšac Pavliša 2011) ističe da više od 50 % djece s dijagnozom posebnih jezičnih teškoća ima teškoće čitanja i pisanja u školi. Pokazuju teškoće poput ispuštanja, dodavanja i zamjene grafema, slogova i riječi i potrebno im je više vremena za čitanje što rezultira lošim razumijevanjem pročitanog (Lenček, Blaži i Ivšac 2007). Djeca koja nisu uspjela automatizirati tehniku čitanja do trećeg ili četvrtog razreda najčešće imaju cjeloživotni problem u čitanju i pisanju, a samim time i u stjecanju novih znanja i postizanju akademskog uspjeha (Peretić i dr. 2015). Jedan od načina pristupa ovom problemu je stvaranje programa za poticanje vještina rane pismenosti unutar predškolskih ustanova kako bi se spriječili dugoročni problemi u savladavanju akademskih izazova (Stipić 2016), a za to je potrebno educirati odgojitelje koji će na strukturiran i sistematičan način poticati vještine rane pismenosti. Odgojitelji kao poznavatelji urednog razvoja trebaju poznavati faktore rizika koji dovode do poteškoća u čitanju i pisanju te samim time postaju partneri stručnim suradnicima u radu s djecom koja imaju teškoće s predvještinama čitanja i pisanja. Literatura naglašava važnost

Predčitalačko razdoblje najvećim dijelom određuje rana pismenost koja obuhvaća sposobnosti i vještine koje su pretkazatelji vještine čitanja u kasnijem školskom razdoblju (Peretić i dr. 2015). Upravo je početak čitanja i pisanja i sustavne poduke u sklopu procesa obrazovanja izuzetno važan period u životu svakog djeteta (Lenček i Gligora 2010). Ispodprosječni rezultati o čitalačkoj pismenosti s PISA-inih projekata ukazuju na potrebu promjene u obrazovanju, a dobar početak krije se u pravilnom poticanju rane pismenosti (Šimek 2016). Mnoge su države prepoznale važnost rane intervencije ili prevencije teškoća u opismenjavanju te su stvorile zakonsku obavezu pohađanja predškolskog programa. Od 2014. g. u Hrvatskoj se provodi program predškole koji je obavezan za svu djecu prije polaska u osnovnu školu prema Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 94/13). Međutim, propisano trajanje programa od 250 sati i sadržaj programa koji još nije jasno definiran (Peretić i dr. 2015) dovodi do nejednake usvojenosti vještina rane pismenosti i neujednačene spremnosti za školu (Stipić 2016). Ivšac

36


PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

odgojitelja (Cabell i dr. 2009, Štivić 2012) u promicanju rane pismenosti i stručnih suradnika u kreiranju preventivnih programa rane pismenosti (Peretić i dr. 2015). McCutchen i suradnici (2002) pronalaze da odgojitelji koji posjeduju znanja o razvoju fonološke svjesnosti koriste više različitih strategija podučavanja te vještine od odgojitelja koji tijekom svog profesionalnog razvoja nisu stjecali takva znanja.

Cilj radionica je podučiti odgojitelje kako prepoznati pojavnost određenih aspekata rane pismenosti u određenoj dobi i načinima poticanja unutar skupine, kroz vođene aktivnosti, u oblikovanju materijala u centrima početnog čitanja i pisanja i savjetovanju roditelja. Pretpostavka je da će bolje poznavanje urednog razvoja predvještina čitanja i pisanja odgojiteljima pomoći u uočavanju odstupanja i rizika za specifične teškoće učenja: disleksiju, disgrafiju i diskalkuliju. Proveden je upitnik kojim su ispitani stavovi i razmišljanja odgojitelja o ranoj pismenosti i provedenim radionicama prema kojemu njih 92 % radionice ocjenjuju kao odlične, a čak 100 % odgojiteljica smatra da ih treba nastaviti provoditi. Također, isti postotak smatra da na području predškolskog odgoja i obrazovanja nedostaje edukacija i stručnih aktiva koji bi se bavili ranom pismenosti. U opisnim komentarima pohvaljuju omjer teorije i praktičnog rada te pozitivnim ističu i razmjenu iskustava s kolegicama iz drugih vrtića. Zabrinjavajuće je što 96 % odgojitelja smatra da tijekom obrazovanja nisu stekli dovoljno znanja o ranoj pismenosti, a samo se 8 % odgojitelja smatra kompetentnim za prepoznavanje djece koja su potencijalno rizična za pojavu specifičnih teškoća učenja u koje ugrubo ubrajamo disleksiju, disgrafiju i diskalkuliju (Lenček i dr. 2007). Nepostojanje programa predškole te dodatne i sustavne edukacije odgojitelja predstavljaju velik nedostatak u poticanju predčitalačakih vještina. Podučavanje rane pismenosti treba biti vođeno empirijskim istraživanjima i treba uključivati osobe iz djetetove neposredne okoline: odgojitelje, stručne suradnike i roditelje. Podizanje svjesnosti o određenim karakteristikama rane pismenosti poput radionica Rana pismenost – u čemu je kvaka? može dovesti do promjene razmišljanja odgojitelja o ranoj pismenosti. Rad odgojitelja postaje promišljeniji, a odabir materijala prikladniji. Osvještavanjem važnosti rane pismenosti djelujemo dugoročno, upravo onako kako uredan razvoj rane pismenosti djeluje na kasnije čitanje i pisanje.

Radionice za odgojitelje Rana pismenost – u čemu je kvaka? Tijekom radionica za odgojitelje pod nazivom Rana pismenost – u čemu je kvaka željela su se naglasiti područja koja su važna za početno čitanje i pisanje te na koje ih je načine najbolje predstaviti djeci. U provedene tri radionice Fonološka svjesnost, Imenovanje grafema i Pripovijedanje uključena su znanja i nove spoznaje o šest vještina koje čine ranu pismenost. Slika 14 prikazuje primjer aktivnosti za poticanje pripovijedanja pomoću pregača izrađenih od filca tijekom radionice Pripovijedanje. Radionice su bazirane na iskustvenom učenju uz kratki teorijski osvrt na ranu pismenost i na znanja i vještine koje čine ranu pismenost. Održavale su se jednom mjesečno u razdoblju od tri mjeseca u trajanju od 90 minuta. Namijenjene su odgojiteljima Dječjeg vrtića Križevci, ali zbog velikog interesa uključeni su odgojitelji iz još tri dječja vrtića s područja grada, odgojiteljice koje provode kraći program predškole u Križevcima i okolici te odgojiteljice iz Dječje igraonice pod okriljem Gradske knjižnice. Upravo velik interes odgojiteljica govori o nedostatku znanja i edukacija o temi rane pismenosti. Također, radionice su odgojiteljicama pružile mogućnost razmjene iskustava zbog rada u predškolskim ustanovama u kojima se njeguju različiti programi, kao i mogućnost posjete drugim vrtićima i prostorijama Gradske knjižnice Franjo Marković u Križevcima.

Izvori: 1. Cabell, S. Q i dr. 2009. Validity of Teacher Report for Assessing the Emergent Literacy Skills of At-Risk Preschoolers. Language, Speech & Hearing Services in Schools 40 (2). 161. 2. Ivšac Pavliša, J. 2009. Predvještine čitanja u djece s rizikom za teškoće učenja. Doktorski rad. Edukacijskorehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. 3. Ivšac Pavliša, J.; Lenček, M. 2011. Fonološke vještine i fonološko pamćenje: neke razlike između djece uredoga jezičnoga razvoja, djece s perinatalnim oštećenjem mozga i djece s posebnim jezičnim teškoćama

Slika 14: Pripovijedanje pomoću pregače za pripovijedanje

37


PRAKSA, IDEJE, INICIJATIVE...

4.

5. 6.

7.

8.

9.

kao temeljni prediktor čitanja. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 47 (1). 1-16. Kuvač Kraljević, J.; Lenček, M. 2012. Test za procjenjivanje predvještina čitanja i pisanja (PredČip test). Naklada Slap. Jastrebarsko. Lenček, M.; Gligora, J. 2010. U početku bijaše riječ: o početnicama i čitanju. Logopedija 2 (1). 36-44. Lenček, M.; Blaži, D. Ivšac J. 2007. Specifične teškoće učenja: osvrt na probleme u jeziku, čitanju i pisanju. Magistra Iadertina 2 (2). 107-119. Lenček, M.; Ivšac Pavliša, J. 2011. Važnost semantičkoga znanja prije početka školovanja. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 47 (2). 26-41. Lenček, M.; Užarević M. 2016. Rana pismenost – vrijednost procjene. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 52 (2). 42-59. McCutchen, D. i dr. 2002. Beginning literacy: links among teacher knowledge, teacher practice, and student

learning. Journal of learning disabilities 35 (1). 69-86. 10. Peretić, M.; Padovan, N.; Kologranić Belić, L. 2015. Rana pismenost. Priručnik za prepoznavanje i obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Ur. Kuvač Kraljević, Jelena. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. 52-56. 11. Ščapec, K.; Kuvač Kraljević, J. 2013. Rana pismenost kod djece s posebnim jezičnim teškoćama. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 49 (1). 120-134. 12. Štivić, V. 2012. Poticanje rane pismenosti u obitelji, odgojno-obrazovnim ustanovama i narodnim knjižnicama. Diplomski rad. Izvanredni diplomski sveučilišni studij Informacijske znanosti – knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru. Zadar. 13. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju. http:// www.zakon.hr/z/492/ (pristupljeno 31. svibnja 2018.).

Projekti na temu razvoja informacijske pismenosti kroz edukaciju odgojno-obrazovnih djelatnika Nevenka Kalebić nkalebic@unizd.hr Odjel za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru od 2017. do 2019. g. sudjeluje u realizaciji i izvedbi dvaju projekata, INova@skola i Kako smo ispravljali Pisin toranj, oba vezana za unaprjeđenje i stjecanje znanja u području medijske, digitalne i informacijske pismenosti te osuvremenjivanju i osmišljavanju izvannastavnih aktivnosti kako bi doprinijeli unapređenju pismenosti kod učenika. Oba projekta imaju za cilj ojačati kompetencije odgojno-obrazovnog osoblja i materijalne kapacitete škole za njihovu provedbu. Projekt INova@skola u tom cilju orijentiran je isključivo za unaprjeđenje pismenosti učenika osnovnih škola dok je projekt Kako smo ispravljali Pisin toranj namijenjen unaprjeđenju pismenosti učenika srednje škole. Uloga Odjela za informacijske znanosti u projektima je od velike važnosti, a posebno u provedbi edukacije ciljanih skupina, praćenju kvalitete kreiranja programa i evaluaciji kreiranih digitalnih sadržaja. Projekt Kako smo ispravljali Pisin toranj realizira se u partnerstvu Srednje škole kneza Branimira u Benkovcu i Odjela za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru. Ciljana skupina su 40 učenika, 20 nastavnika, pedagog, knjižničar i ravnatelj Srednje škole kneza Branimira. Cilj projekta je jačati kompetencije nastavničkog osoblja i ostalih stručnih suradnika u području medijske i digitalne pismenosti, potaknuti ih na češću upotrebu informacijsko-

komunikacijske tehnologije u nastavnim aktivnostima te ojačati materijalne kapacitete škole za njihovu provedbu. Očekivani rezultati projekta su educirano odgojnoobrazovno osoblje i razvoj njihovih kompetencija u području različitih vrsta pismenosti kao i osposobljavanje za rad s informacijsko-komunikacijskom tehnologijom i njezina veća upotreba u nastavnim aktivnostima. Projekt se provodi održavanjem radionica s učenicima, izradom e-časopisa i filma, izradom repozitorija digitalnog sadržaja te obnovom knjižnice i realizacijom dvaju studijskih putovanja. Nositelj drugog projekta INova@skola je OŠ Bartol Kašić u suradnji s partnerima: Odjel za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, Grad Zadar, OŠ Šime Budinića, OŠ Zadarski otoci Zadar i OŠ Petra Preradovića. Projekt je nastao u okviru poziva Unaprjeđenje pismenosti – temelj cjeloživotnog učenja Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ciljane skupine koje su uključene u projekt: 165 učenika uključenih u provedbu izvannastavnih aktivnosti (75 iz škole prijavitelja i 90 iz partnerskih škola), odgojno-obrazovni djelatnici, 160 djelatnika iz četiri partnerske osnovne škole i stručnjaci u javnim institucijama odgovornima za razvoj i provedbu obrazovnih politika. Cjelokupni očekivani rezultati projekta su educirani nastavnici i stručni suradnici za korištenje inovativnih metoda i kreativnih

38


AKTUALNO

tehnika poučavanja u implementiranju izvannastavnih aktivnosti, informacijsko-komunikacijske tehnologije u nastavi, projektno-istraživačke nastave te metoda rada s disleksičnim učenicima. Kreirani su strateški dokumenti, priručnici, planovi i programi te multimedijski sadržaji za razvoj više vrsta pismenosti. Nabavljena je oprema za potrebe škola u provedbi izvannastavnih aktivnosti i ojačani su kapaciteti škola u radu s disleksičnim učenicima. Zajedničkom suradnjom na projektima usvajaju se iskustva te razvijaju stavovi i vještine u području različitih vrsta pismenosti. Odjel za informacijske znanosti svojim

uključivanjem dodatno doprinosi širenju edukacije u području informacijske pismenosti na osnovne i srednje škole. Također, suradnjom ima mogućnost uvida u stvarnu sliku razine obrazovanja i korištenja novih tehnologija među učenicima i nastavnicima. Nadalje, ono što je najbitnije, ovakvom suradnjom učenicima će se omogućiti stjecanje ključnih kompetencija u području različitih vrsta pismenosti koje će ih osposobiti za uspješniji nastavak školovanja i cjeloživotno učenje što će pridonijeti stvaranju društva znanja u kojem je cjeloživotno učenje temeljna odrednica i preduvjet gospodarskog i socijalnog napretka.

AKTUALNO Radost čitanja u Sisku Iva Pavušek Rakarić iva.pavusek@gmail.com

na nacionalnom Natjecanju, natjecatelji moraju proći nekoliko razina Natjecanja: školsko, gradsko i županijsko. Najteža zadaća pri odabiru pobjednika zasigurno pripada prosudbenoj komisiji koju čine istaknute osobe iz javnog i kulturnog života koje prate i podržavaju Natjecanje od samih početaka, poput hrvatskih književnika, knjižničara, radijskih i televizijskih voditelja.

Silvija Kušanić silvija.kusanic@yahoo.com Kako je sve počelo? Godine 2008. nizozemski je nacionalni projekt poticanja čitanja poslužio kao inspiracija knjižničarkama Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak za pokretanje gradskog Natjecanja u čitanju naglas s jedinstvenim ciljem: poticanje čitanja u slobodno vrijeme, razvoj čitateljskih navika i popularizacija knjige te osnaživanje natjecateljskoga duha među djecom osnovnoškolske dobi. Na inicijativu i podršku Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskoga knjižničarskog društva 2013. g., povodom Europske godine čitanja naglas, gradsko je Natjecanje preraslo lokalne okvire i prihvaćeno kao jedan od nacionalnih projekata za poticanje čitanja među djecom i mladima. Utvrđena su pravila i kriteriji nacionalnog Natjecanja prema kojima se učenici natječu u dvije kategorije: mlađa (3. – 5. razr.) i starija (6. – 8. razr.). Učenici samostalno biraju knjigu koju će predstaviti dok im mentori (knjižničari/nastavnici) pružaju podršku u pripremama za Natjecanje. Pojedinačni nastup traje pet minuta: dvije minute natjecatelji predstavljaju djelo publici na vlastiti, osebujan način, a preostale tri minute izražajno čitaju njima dojmljiv ulomak. Kako bi sudjelovali

Nacionalno Natjecanje u čitanju naglas Prvo je nacionalno Natjecanje u čitanju naglas održano 13. studenoga 2013. na 36. sajmu knjiga i učila Interliber u Zagrebu kada je Programski odbor Mjeseca hrvatske knjige državnu razinu Natjecanja uvrstio kao središnji događaj te manifestacije. Od 2014. g. grad Sisak, u kojemu je ideja i nastala, postaje domaćin nacionalnog Natjecanja u čitanju naglas. Iz godine u godinu cilj je isti: širenje svijesti o ljepoti čitanja naglas i čitanja uopće među djecom i mladima. Uvođenjem novina na svakome sljedećemu Natjecanju širi se dobar glas o Natjecanju: dolaze natjecatelji iz svih dijelova Hrvatske, od Dubrovačko-neretvanske pa sve do Vukovarsko-srijemske županije, što potvrđuje brojka od 140 natjecatelja. Raznolikost naslova, što domaćih što stranih autora, svjedoči da djeca ne čitaju isključivo i jedino lektirna djela propisana školskim programom, nego i žanrovski šarolik izbor knjiga prema vlastitim interesima i željama, a to je i bio osnovni cilj ovoga Natjecanja: poticati djecu na samoinicijativno čitanje, odlazak u knjižnicu i odabir knjiga jer – Čitanje je zakon!

39


AKTUALNO

koje su tematski slijedile cjelokupni program. Tako je 2015. g. povodom obilježavanja 150. obljetnice izdavanja knjige Alisa u Zemlji čudesa scena pretvorena u Zemlju čudesa Lewisa Carrolla dok se u pauzi razgledavala izložba ilustracija Andree Petrlik Huseinović na istu temu. Sljedeća je, 2016. g., bila posvećena obilježavanju 100. obljetnice izdavanja Priča iz davnina Ivane Brlić-Mažuranić te su natjecatelje u ulogama voditeljica pratile, predstavljale i ohrabrivale Kosjenka i Ivana Brlić-Mažuranić. Prostor Doma kulture Kristalna kocka vedrine krasila je izložba dječjih likovnih radova sisačkih vrtića i osnovnih škola na istu temu te najstarija izdanja Priča iz davnina. Povodom 20. obljetnice objavljivanja prve knjige britanske književnice J. K. Rowling programom je 2017. g. vladao čarobni ugođaj Harryja Pottera, a vodili su ga Harry Potter, Ron Weasley i Hermiona Granger. Izložba 20 godina magije, koju je činila zbirka od gotovo 200 knjiga o Harryju Potteru iz svih dijelova svijeta, oduševila je mnogobrojne posjetitelje u Galeriji Sv. Kvirin kojom su letjele metle, zlatne zvrčke i čarobni štapići, a cjelokupni je program zaokružen urbanom komedijom za mlade Tko nema u vugla, googla.

Kreativnost i mašta nemaju kraja Iz godine u godinu organizacijski tim Natjecanja uvodi inovativne ideje kako bi obogatili program i iznenadili sudionike, mentore, goste i publiku. Tako se od 2014. g. redovito priprema snimka cjelokupnoga programa, od 2017. g. omogućen je prijenos Natjecanja uživo na Facebook-stranici sisačke knjižnice, a od 2018. g. omogućit će se i elektroničko glasovanje za pobjednika prema odabiru publike. Književni susret na kotačima izazvao je oduševljenje natjecatelja 2015. g. kada su se putujući autobusom na relaciji Zagreb – Sisak, mogli nesmetano družiti s hrvatskim književnicama Silvijom Šesto i Melitom Rundek u ugodnom i zanimljivom razgovoru. Glas se o Natjecanju pročuo među mnogim poznatim ljubiteljima kulture i umjetnosti pa se izazova osmišljavanja vizualnog identiteta prihvatili mnogostruko nagrađivani umjetnici: 2106. g. multimedijalni umjetnik Zdenko Bašić, 2017. g. ilustratorica dječjih knjiga i slikovnica Andrea Petrlik Huseinović, a ove godine crtač, dizajner i pjesnik Davor Schunk.

Priča se nastavlja... Zahvaljujući dobroj marketinškoj promidžbi i izrazitom angažmanu sisačke knjižnice, važnost je i vrijednost Natjecanja, uz Grad Sisak i Sisačko-moslavačku županiju, od 2014. g. prepoznalo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, a mnogobrojni književni nakladnici, sisački obrtnici i udruge pomažu donacijama vrijednih nagrada za najbolje sudionike te se nadamo da će ih još veći broj biti u narednim godinama. Pozivamo sve školske i narodne knjižničare, učitelje i profesore da se uključe u 6. državno Natjecanje u čitanju naglas 2018. g. i postanu sudionici velike svečanosti knjige i čitanja!

Slika 15: Peto nacionalno Natjecanje u čitanju naglas Posljednje tri godine Natjecanje je obogaćeno novom dimenzijom – obilježavanjem važnih književnih obljetnica

ELINET – European Literacy Policy Network: prikaz mrežnog mjesta/portala http://www.eli-net.eu/ Drahomira Cupar dcupar@unizd.hr

odnosno portal. Mrežni portal pokrenut je s ciljem usustavljivanja i objedinjavanja rezultata samoga projekta – i objavljivanjem informacija iz svih sfera pismenosti. Mrežno mjesto ili portal prikazuje spomenuti projekt i njegove rezultate, ali je postalo aktivno mjesto za sve aktualnosti vezane uz pismenost u Europi. Primarno je (bilo) podijeljeno na sedam rubrika koje tematski predstavljaju radne grupe odnosno timove koji su sačinjavali projekt

O europskom projektu ELINET govorili smo u više navrata u Hrčku, na mrežnim stranicama Hrvatskoga čitateljskog društva te na stručnim skupovima, ali nikada nismo sustavno predstavili glavni rezultat toga projekta (danas europske udruge ELINET), a to je mrežno mjesto

40


AKTUALNO

kvalitetnim izvorima za dodatno čitanje i istraživanje. Prikupljanje sredstava ili financiranje treći je važan dio portala i isto tako sadrži top tips koji pomažu u odgovorima na ključna pitanja kako uopće krenuti u potragu za financijama, zatim slijede detaljne upute i paketi alata koji se mogu besplatno koristiti u potrazi za financiranjem projekata. U ovome dijelu ELINET nudi rezultate istraživanja vlastitog projekta. Svi partneri su u okviru projekta ispunili upitnik o načinima financiranja te tako ponudili informacije iz vlastitog iskustva. Prikupljene su i mnoge kvalitetne studije slučaja (koje se i dalje prikupljaju) među kojima je i hrvatska nacionalna kampanja za poticanje čitanja Čitaj mi!. Među izvorima je dostupno puno kvalitetnih primjera prikupljanja sredstava u različitim europskim zemljama koji mogu poslužiti kao izvor dobrih ideja. Istraživanje čini posljednji veliki dio ovoga portala. Na ovome mjestu okupljeni su provjereni i kvalitetni izvori (bilo da su nastali iz istraživanja u okviru ELINET-a bilo da su prikupljeni od partnera ili nekom drugom metodom). Opsežni dokument o terminologiji sustavno prikazuje problematiku nazivlja unutar područja pismenosti (u najširem smislu riječi) i čvrsto je polazište svakome tko se želi na neki način baviti istraživanjem pismenosti. Zatim slijede izvješća o stanju pismenosti u 30 europskih zemalja, partnera u projektu. Izvješća (Country report) besplatno su dostupna u skraćenom i punom obliku na engleskom jeziku i prikazuju stanje pismenosti u svim segmentima i u svim dobnim skupinama. U rubrici Istraživanjem do uspjeha donose se rezultati proizašli iz analize svih primjera iz projekta ELINET. Također su na jednome mjestu okupljeni kvalitetni i pouzdani izvori o pismenosti. Velika korist svega navedenog je i isticanje faktora uspjeha u pojedinom segmentu pri čemu ELINET djeluje kao podrška i nudi rješenja u gotovo svim situacijama i koracima koji su poduzeti tijekom promišljanja o pismenosti – bilo da je riječ o uspješnom ili neuspješnom pokušaju.

ELINET: Team Childhood, Team Adolescents, Team Adults, Team Fundraising, Team Communication Platform, Team Awareness Raising i Team Indicators for Success. Rezultati projekta odražavaju se na cijelom portalu čineći ga tako jedinstvenim mjestom koje okuplja: primjere dobre prakse (Good practice) iz cijele Europe (bez obzira na to je li riječ o primjeru iz zemlje partnera u projektu ili nekoga tko se samostalno prijavio); savjete i primjere kako podizati svijest o važnosti pismenosti (Awareness Raising); savjete o prikupljanju sredstava za projekte vezane uz pismenost (Fundraising) te istraživanja na temu pismenosti (Research). Pod primjerima dobre prakse na jednome mjestu moguće je pregledati i ukratko pročitati o 110 provjerenih projekata koji su provedeni i potvrđeni u različitim europskim zemljama, a provedeni su za različitu publiku: od djece najranije dobi do osoba treće životne dobi Provodili su ih odgojitelji, učitelji, profesori na fakultetima, nevladine udruge, knjižnice, zdravstvene ustanove itd. Prednost ovakvog prikaza primjera dobre prakse je ujednačeni način opisa iz kojeg je moguće saznati kojoj dobnoj skupini je projekt/program namijenjen, koji su mu ciljevi te, ukratko, o čemu se radi. Svaki primjer prati cjeloviti izvještaj (na engleskom jeziku) koji se može preuzeti s ciljem informiranja onoga tko bi isti projekt želio provesti u svojoj sredini, a možda ne zna jezik zemlje otkud primarno projekt dolazi. Od hrvatskih primjera dobre prakse uključeni su: Mjesec hrvatske knjige, Knjige za bebe, Čitajmo mi, u obitelji svi, Tulum s(l)ova i Zadar čita. Primjere je moguće odabrati prema zemlji, dobnoj skupini kojoj je projekt namijenjen te cilju s kojim je pokrenut. Također je moguće prijaviti vlastiti primjer dobre prakse pa je ovo izvrsna mogućnost da dobri primjeri iz Hrvatske budu vidljiviji na međunarodnoj razini. Podizanje svijesti o važnosti čitanja pokriveno je mnogim dobrim i praktičnim savjetima na što se treba paziti pri osvješćivanju važnosti čitanja. Na vrhu stranice može se naći zanimljiva ponuda (top tips) gdje možete odabrati dobnu skupinu među kojom se želi osvješćivati važnost čitanja i pismenosti te igrače (players) uz pomoć kojih se to želi postići. Tako je moguće odabrati kombinaciju odrasli i poznate ličnosti (celebrities). Zatim slijedi check lista sa svim ključnim elementima na koje se ne smije zaboraviti prilikom pokretanja projekata za podizanje svijesti o pismenosti te paket alata (toolkit) koji je moguće preuzeti i koristiti u vlastite svrhe. Unutar ovog dijela portala moguće je pronaći i kvalitetne studije slučaja koji detaljno opisuju svaku fazu u projektima podizanja svijesti o važnosti čitanja i pismenosti. Ponovno je moguće odabrati iz puno provjerenih i kvalitetnih primjera. I na ovome mjestu moguće je prijaviti vlastiti primjer za uvrštavanje na listu kvalitetnih. Jedini hrvatski primjer u ovoj rubrici je Rođeni za čitanje koji je provodila Opća bolnica Dubrovnik s dr. Marijom Radonić na čelu. Sve na portalu popraćeno je

Slika 16: Logo ELINET-a Bila bi izuzetna šteta ne koristiti sve što ELINET nudi na svom portalu koji je postao središnje mjesto i početna točka za istraživanje pismenosti na europskoj razini. Svi zainteresirani mogu odabrati sudjelovanje u radu tzv. tematskih radnih grupa (Thematic Working Groups – TWGs) koje se nastavljaju baviti temama koje je otvorio projekt ELINET: rana pismenost (Early Literacy), osnovna pismenost (Primary Literacy), disciplinarna i pismenost adolescenata (Disciplinary & Adolescent Literacy), pismenost i migracije (Literacy and Migration) digitalna pismenost (Digital Literacy), istraživanja pismenosti (Literacy Research).

41


AKTUALNO

Savjetovanje o Ugovoru iz Marakeša Jelena Lešaja jelena.lesaja@hkzasl.hr Ugovor iz Marakeša, usvojen na Diplomatskoj konferenciji u Marakešu 2013. g pod okriljem Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, stupio je na snagu 2016. g. Europski parlament i Vijeće Europske unije s ciljem njegove provedbe donijeli su prošle godine Direktivu i Uredbu, dokumente vezane uz usklađivanje autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu te uz prekograničnu razmjenu primjeraka u dostupnom formatu u korist osoba kojima standardni tisak nije čitljiv. Ugovor iz Marakeša od ugovornih stranaka zahtijeva da propišu iznimke ili ograničenja od autorskog prava u korist slijepih osoba i osoba s oštećenjem vida ili drugim poteškoćama zbog kojih se one ne mogu služiti standardnim tiskom, a državama koje su stranke Ugovora omogućava se međusobna prekogranična razmjena primjeraka u prilagođenom formatu za potrebe korisnika. Ugovor iz Marakeša važan je za knjižnice kao moguće subjekte ovlaštene za proizvodnju i posudbu pristupačnih formata. Kao takve one mogu sudjelovati u domaćoj i međunarodnoj razmjeni kako bi željeni naslovi stigli do krajnjeg korisnika odnosno osobe kojoj standardni tisak nije čitljiv. U svijetu već postoji nekoliko platformi za evidenciju i razmjenu naslova u pristupačnim formatima, a ona konzorcija ABC pri WIPO-u je najveća, te se nadamo da će Hrvatska knjižnica za slijepe krajem ove godine biti u mogućnosti uključiti se u njezin rad. Hrvatska knjižnica za slijepe, Hrvatski savez slijepih i Hrvatsko knjižničarsko društvo procijenili su kako je ovo pravi trenutak da se struka i svi, koji na bilo koji način zagovaraju prava osoba kojima standardni tisak nije čitljiv ili prava autora i nakladnika, upoznaju s teorijom i praksom Ugovora iz Marakeša, stoga je 10. svibnja 2018. održano Međunarodno stručno savjetovanje o Ugovoru iz Marakeša. Organizaciju skupa financijski su podržali Ministarstvo kulture i Grad Zagreb. Problematiku Ugovora iz Marakeša i njegovu primjenu izlagači su nastojali obuhvatiti iz više kutova te su ponudili različite perspektive: od one političke i pravne, preko aktivističke i osobne, do knjižničarske i praktične. Neka od pitanja na koja se tijekom skupa pokušalo odgovoriti bila su:

• •

Što donosi Ugovor iz Marakeša? Zašto je važan osobama kojima standardni tisak nije čitljiv? • Zašto je važan knjižnicama? • Koje su mogućnosti međunarodne suradnje? • Koje su mogućnosti proizvodnje, posudbe i distribucije dostupnih formata? Zbog međunarodnog djelovanja jednodnevni simpozij bio je zamišljen na regionalnoj razini. Vojin Perić, predsjednik Hrvatskog saveza slijepih, na intiman i ekspresivan način govorio je o tome što za slijepu osobu znači knjiga i čitanje. Marija Šiša Hrlić iz Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo upoznala je prisutne s usklađivanjem hrvatskog zakonodavstva u području autorskog prava i srodnih prava sa spomenutom Direktivom EU-a. Dunja Marija Gabriel, Amelia Kovačević i Jelena Lešaja predstavile su praksu hrvatskih knjižnica u području pružanja usluga korisnicima kojima standardni tisak nije čitljiv. Na skupu su uz domaće izlagače bili i inozemni stručnjaci: Karen Keninger, ravnateljica Nacionalne knjižnične službe za slijepe i osobe s invaliditetom u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, David Hammerstein, bivši član Europskog parlamenta, koji je radio na uspješnom pregovaranju za sporazum i ratifikaciju Ugovora iz Marakeša, te Luc Maumet, informacijski stručnjak koji radi u konzorciju ABC pri WIPO-u. Skupu su, osim knjižničara iz Hrvatske, prisustvovali kolege iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Slovenije. U sklopu rasprave koja je održana nakon izlaganja, dani su odgovori na neka pitanja, no također su otvorena i brojna nova. Izvori: 1. WIPO – World Intellectual Property Organization 2. ABC – Accessible Book Consortium 3. Program Međunarodnog savjetovanja. https://www. hkdrustvo.hr/hr/skupovi/skup/360/

42


AKTUALNO

Pet najpopularnijih društvenih mreža za ljubitelje knjiga i čitanja Antonija Grgeč grgec.antonija@gmail.com Od pojave tehnologije weba 2.0 počele su se razvijati prve interaktivne virtualne zajednice internetskih korisnika. S vremenom i daljnjim razvojem tehnologije te su se virtualne zajednice razvile i popularizirale do te mjere da možemo reći kako danas gotovo i ne postoji pojedinac ili tvrtka koji se ne koriste nekom od društvenih mreža, bilo za društveni kontakt i razmjenu informacija bilo za marketing, promociju ili oglašavanje. Društvene mreže postale su sastavni dio naše svakodnevice, a sve su popularnije i društvene mreže koje okupljaju čitatelje i autore te im omogućuju međusobnu interakciju, razmjenu informacija i iskustava. Facebook, Twitter, Instagram, Pinterest, Tumblr i ostale popularne društvene mreže pružaju brojne mogućnosti ljubiteljima knjiga, međutim, postoje posebne mrežne stranice i aplikacije koje su prvenstveno namijenjene upravo čitateljima. Sudeći prema broju korisnika, pet trenutno najpopularnijih društvenih mreža za čitatelje su: Goodreads, BookLikes, LibraryThing, Riffle i Litsy. Uz ostale usluge koje nude svojim korisnicima, sve navedene mrežne stranice odnosno društvene mreže, imaju razvijenu socijalnu komponentu, za razliku od nekih drugih mrežnih stranica također namijenjenih čitateljima kao što su npr. Bookstr Book Riot i BookBub ili hrvatske mrežne stranice i portali Najbolje knjige, Booksa i Moderna vremena te ostale domaće i strane stranice sličnih sadržaja koje pružaju korisnicima brojne zanimljive informacije i sadržaje vezane uz čitanje, knjige i autore, no ne i mogućnost neke veće socijalne interakcije među korisnicima. Goodreads je jedna od najrazvijenijih i najpopularnijih društvenih mreža za čitatelje koju su osnovali Otis Chandler i Elizabeth Khuri 2006. g. s ciljem unaprjeđenja čitateljskoga iskustva i međusobne komunikacije čitatelja i ljubitelja knjiga. Korisnici Goodreadsa mogu se spajati i komunicirati s drugim korisnicima, pretraživati bogat katalog knjiga, stvarati svoje vlastite virtualne police s knjigama, sudjelovati u kvizovima, učlaniti se u mrežne čitateljske klubove koji postoje unutar Goodreadsa, recenzirati i ocjenjivati pročitane knjige, komentirati i raspravljati s drugim korisnicima itd. Prema ocjenama i rasporedu knjiga na policama Goodreads automatski nudi preporuke za čitanje što omogućava korisnicima lakše pronalaženje knjiga za daljnje čitanje, generiranih prema njihovim vlastitim interesima i ukusima. Platforma Goodreads vrlo je korisna i autorima jer im omogućuje samopromociju i direktan kontakt s čitateljima. Međutim, otkad je Amazon otkupio Goodreads 2013. g., neovisnost stranice i sloboda izražavanja korisnika uvelike su

poljuljani. Takozvani indie-autori odnosno mali i nezavisni autori koji su koristili Goodreads za promociju svojih knjiga, sada su u znatno nepovoljnijem položaju. Također, korisnici sve više negoduju zbog cenzure i nedovoljne slobode pri recenziranju i komentiranju knjiga te se dosta popularnih recenzenata i ostalih korisnika okreće drugim još uvijek nezavisnim platformama za potrebe recenziranja, kao što je primjerice BookLikes. BookLikes je mrežna stranica koju su razvili Dawid Piaskowski i Joanna Grzelak-Piaskowska 2011. g. Uređena je djelomično kao blog, a dijelom kao virtualna polica. Korisnici mogu pretraživati katalog, slagati svoju virtualnu policu i pratiti pročitane knjige, pisati recenzije i komentirati knjige, baš kao i na Goodreadsu. Sudjelovanjem u raznim aktivnostima, recenziranjem i komentiranjem korisnici povećavaju svoju popularnost na mreži odnosno influence. Na taj način potiče se interakcija i komunikacija među korisnicima, čime se želi pospješiti razvoj virtualne zajednice i društvenog aspekta stranice jer su korisnici ti koji stvaraju i generiraju sadržaj. Iz tog razloga većina novih društvenih mreža usvaja ovu praksu. LibraryThing je prvenstveno mrežna aplikacija za katalogizaciju knjiga i ostalih medija koja uvozi podatke iz više od 2000 knjižnica pomoću protokola Z39.50 te iz Amazona. Razvio ju je Tim Spalding 2005. g. Socijalne i komunikacijske komponente postoje na LibraryThingu, no nisu toliko razvijene kao što je to slučaj sa stranicama Goodreads i BookLikes. Za razliku od njihovoga, sučelje LibraryThinga relativno je jednostavno i ne toliko atraktivno, a sama stranica nije toliko intuitivna i jednostavna za korištenje. Korisnici nemaju mogućnost pretraživanja svih izvora odjednom, već moraju označiti iz kojeg izvora odnosno kataloga žele uvoziti podatke. Također, veliki problem je i što je besplatno članstvo limitirano na samo 200 knjiga. Za veći broj knjiga potrebno je platiti registraciju 10 dolara godišnje odnosno 25 dolara za doživotno članstvo. S obzirom na veliki izbor besplatnih društvenih mreža s istim ili sličnim sadržajima i mogućnostima korisnici se često ne odlučuju na plaćanje registracije, već koriste samo besplatni dio. Riffle je društvena mreža koju je osnovao Neil Baptista 2008. g. Nudi slične mogućnosti i sadržaje kao i Goodreads: korisnici mogu pretraživati knjige, stvarati vlastite virtualne police, pisati recenzije i preporuke, komentirati i sl. Riffle također nagrađuje aktivnost bodovima za popularnost (influence) u svrhu poticanja komunikacije među korisnicima i što brže izgradnje virtualne zajednice.

43


AKTUALNO

Korisnici se mogu pretplatiti na teme koje ih zanimaju. Riffle ima newsfeed sličan Facebooku, na kojem korisnici mogu pronaći sve sadržaje s pretplatničkih kanala, kao i one sadržaje koje objavljuju njihovi prijatelji. Riffle je svakako dobra alternativa Goodreadsu, no potrebno je još više korisnika da bi virtualna zajednica zaživjela. Kako popularnost stranice iz dana u dan sve više raste, posebice od pripajanja Goodredsa Amazonu, nema sumnje kako će i broj korisnika vrlo brzo porasti. Litsy je mobilna aplikacija koju su razvili Todd Lawton i Jeff LeBlanc 2015. g. Formatom i značajkama slična aplikaciji Instagram, Litsy je intuitivna i jednostavna za korištenje. Korisnici imaju mogućnost komunikacije s ostalim korisnicima, praćenja i ocjenjivanja pročitanih knjiga i kreiranja virtualnih polica, mogu sudjelovati u raspravama, pisati kratke recenzije ili citate (do 300 znakova) i objavljivati fotografije. Knjige imaju vlastite profile na kojima se mogu pronaći sve informacije i zanimljivosti o njima. Baš kao i na stranici Riffle, korisnici sudjelovanjem skupljaju bodove s kojima im raste popularnost (influence). U svakom slučaju, svaka od ovih platformi / društvenih mreža ima nešto pozitivno ponuditi korisnicima koji

su zainteresirani za takvu vrstu socijalne interakcije s drugim korisnicima. Svakako je korisno imati mogućnost otkrivanja novih autora i pretraživanja novih naslova za čitanje na jednom mjestu. Društvene mreže poput Goodreadsa, Booklikesa i Rifflea idealna su platforma za autore jer na taj način mogu direktno komunicirati s čitateljima i dobiti povratne informacije o svojim knjigama. Posebice su korisne za indie-autore koji imaju mogućnost besplatne promocije svojih knjiga. Većina autora šalje besplatne primjerke svojih knjiga najpopularnijim recenzentima čije recenzije čita velik broj korisnika i koji imaju velik utjecaj na stvaranje novih trendova. Knjižničari su, također, skupina koja je zastupljena na društvenim mrežama ove vrste. Njima one omogućuju praćenje trendova u čitateljskim krugovima, otkrivanje novih naslova i autora, interakciju s korisnicima, integraciju u zajednicu, prepoznavanje potreba i interesa korisnika, a sve je to osnova knjižničarske prakse. Također pišu i recenzije i preporuke koje su vrlo popularne jer knjižničari uživaju poseban status među knjigoljupcima. Čitatelji im vjeruju pa su i njihove preporuke izuzetno cijenjene.

Čitajte naglas svojim korisnicima: Intervju sa Željkom Horvat-Vukelja Razgovarala Ana Sudarević ana.sudarevic@yahoo.ca 1. Koliko je duga Vaša tradicija gostovanja u školama u RH? Književne susrete po školama počela sam održavati 1989. g., kada sam u izdavačkoj kući Mladost objavila tri prve slikovnice: Hrabricu, Balončicu i Panjoglava. Dakle, dogodine će biti 30 godina od mojega prvog književnog susreta. Održala sam više od 1500 susreta. Brojka je fascinantna, no moram naglasiti da je posljednjih godina mojeg službovanja u Školskoj knjizi jedna od mojih dužnosti bila i održavanje književnih susreta po školama i gradskim knjižnicama.

prvu i drugu lekciju francuskoga kako bi mogli otpjevati određenu pjesmicu iz priče. Prednosti pričokaza su brojne: junaci priča (najčešće uporabni predmeti poput vezica, rukavica i metra) stanu u jednu torbu srednje veličine, a nađe se mjesta i za mala glazbala poput usne harmonike i blok-flaute. Torba „radi“ na principu iznenađenja – publika nikad ne zna što će iz torbe izići pa je uvijek zanimljivo. Zapravo, to je prijenosno kazalište, portable-teatar.

2. Na susretima koristite tzv. pričokaze? O čemu se radi i koje su najveće prednosti ove forme? Pričokaz je hibridni književni podžanr – kombinacija priče i male scenske igre. Izmislila sam ga spontano, tijekom rada s djecom, a domišljavam ga stalno, iz susreta u susret. U pričokazu je glavni pripovjedač, ali on treba pomoćnike, a to su njegovi slušatelji/gledatelji, koji će mu pridržati rekvizite, izvoditi zvučne efekte, sudjelovati u malim dijalozima, udarati ritam, izvoditi pantomimu, pjevati u kanonu, pa čak biti spremni na licu mjesta naučiti

Slika 17: Susret s književnicom Željkom Horvat-Vukelja u knjižnici OŠ Dubovac

44


AKTUALNO

3. Postoje li neke stvari (situacije, reakcije) koje su ostale iste bez obzira na vrijeme i generacije? Mala djeca su jednako iskrena kao što su nekad bila, jednako zaigrana i željna malih šašavosti i neobičnosti, otvorena prema humoru i sretna kad se u priči sve dobro završi.

8. Planirate li uključivati novu tehnologiju u svoj rad? Spominjali ste uređivanje bloga. Novoj tehnologiji pribjegavam iz nužde. Naime, teško je naći izdavača, a imam još mnogo tekstova za slikovnice i neke dječje publikacije, pa ću dio toga u skoroj budućnosti objavljivati na svom blogu koji će se zvati Minimo – svijet za male i velike.

4. Osim u školama i knjižnicama, gostujete i u dječjim vrtićima. Imate li saznanja, imaju li dječji vrtići u svom fondu dovoljno slikovnica prilagođenih uzrastu djece (slikovno i tekstovno kvalitetnih)? Nisam upućena u stanje slikovničkog fonda u vrtićima. Kad bi vrtići imali knjižničare, onda bi to bila posve druga stvar. Od knjižničara se može doznati mnogo korisnih i zanimljivih stvari.

9. Što biste savjetovali učiteljima, knjižničarima i svima koji se bave poticanjem i promicanjem važnosti čitanja? Predlažem im da, kad god mogu, čitaju naglas svojim učenicima odnosno svojim malim korisnicima. Predlažem to i nama odraslima. Evo primjera: kad ljeti odem svojoj sestrični na more, svakog dana poslije podne, u hladu i s pogledom na more, jedna drugoj čitamo naglas ulomke iz neke unaprijed dogovorene knjige. Još jedan primjer: prijateljica je imala jako staru baku koja već dugo nije izlazila iz kuće i ta moja prijateljica ju je redovito posjećivala, ali više nije znala o čemu bi sa svojom bakom pričala; tada se dosjetila da joj počne čitati ulomke iz knjige Srce koju je baka rado čitala kad je bila dijete, i to je bila prava renesansa u njihovu odnosu – posjeti baki postali su za moju prijateljicu pravo osvježenje, a o baki da i ne govorimo.

5. U svojim nastupima ne koristite se suvremenom tehnikom, no učenici Vas svejedno pozorno slušaju, uključuju se u aktivnosti, surađuju... Što mislite o upotrebi suvremene tehnike (prezentacija, mrežnih igara i sličnih aplikacija) za poticanje čitanja? Iako se u nastupu ne koristim suvremenom tehnologijom, o njoj mislim sve najbolje. Konkretno, presretna sam kada u svom povremenom radu u Glazbaonici Ljubav, gdje predškolcima pričam glazbene priče, mogu uporabiti neki DVD ili kada uz pomoć LCD-projektora na velikom ekranu gledamo izvatke iz nekih koncerata ili glazbenih filmova.

10. Školski knjižničari pokrenuli su brojne projekte kojima je cilj razvijanje ljubavi prema knjizi i čitanju. Također, uključuju se u slične europske, čak i svjetske, projekte. Na razini gradova, županija pa i cijele države, danas postoje brojni festivali čitanja, sajmovi knjiga i slične aktivnosti kojima je cilj poticanje čitanja. Međutim, često se čuje kritika da djeca i mladi sve manje čitaju. Što mislite, je li danas teže ili lakše poticati čitanje? Što su glavne prepreke tome? Kad se govori o čitanju među djecom, onda se najčešće automatski misli na lijepu književnost. Nažalost, mnogo malih ljudi nije zainteresirano za pjesme, priče, romane. No to ne znači da ih knjige i čitanje ne zanimaju. Vrlo često nailazim na školske knjižnice koje su za vrijeme odmora ili za vrijeme „praznog“ sata pune djece koja listaju knjige, čitaju ih, znaju gdje stoji koja knjiga i, općenito, osjećaju se u knjižnici kao riba u vodi. Razgovaram s njima i vidim da se oni itekako zanimaju za knjige, ali za one koje su njima po ukusu, a to je najčešće popularna znanost – knjige o faraonima, automobilima, svemiru, dalekim putovanjima, otkrićima, izmišljenim bićima. Treba ih poticati na listanje i čitanje takvih knjiga. To su budući korisnici gradskih knjižnica koji će u knjižnicu doći posuditi neku novu knjigu iz primijenjene psihologije ili memoare osobe koja ih intrigira. Najvažnije je da djeca osjete dobro ozračje knjižnice i da uzvjeruju da je knjiga čovjeku pouzdan prijatelj. Mislim da se danas u Hrvatskoj čini mnogo na promicanju čitanja i vjerujem da situacija uopće nije tako loša kakvom je se prikazuje.

6. Kakva su Vaša iskustva s e-građom (e-knjige, e-časopisi...)? Je li nužna u poticanju čitanja kod djece danas ili se to može i pomoću tradicionalnih (tiskanih) materijala? Što je, zapravo, po Vašem mišljenju, najvažnije pomagalo/sredstvo za poticanje čitanje? Najljepše je u rukama imati klasičnu knjigu ili slikovnicu. To je osobito važno kod posve male djece: uzeti dijete u krilo i zajedno s njim razgledavati i čitati slikovnicu. Tada ste vi trio iz snova – srca vam kucaju u istom ritmu, stranice tajanstveno šuškaju, a ručica šeta od slike do slike. Tu se gradi cijeli jedan veliki svijet koji će dijete ponijeti u život kao dio svoje popudbine. No nemam ništa protiv e-knjiga, pogotovo kad je riječ o većoj djeci i odraslima – to je vrlo praktično, jeftino, čisto, nekomplicirano. Međutim, klasična knjiga će uvijek imati svoju vrijednost i uvijek će imati svoje poklonike. 7. Po Vašem mišljenju, mogu li e-lektire, i e-knjige općenito, pomoći ili odmoći poticanju čitanja? Iako iz svega što sam dosad rekla zaključujete da nisam veliki pobornik e-knjiga, uvjerena sam da e-knjige mogu poticati čitanje. Digitalni mediji otvaraju cijelu lepezu mogućnosti stvaranja didaktičkih igara, enigmatike i kvizova koji jačaju interes za knjigom.

45


PROČITALI SMO ZA VAS

11. Sudjelujete u brojnim događanjima vezanim uz knjige i čitanje. Što Vas motivira? Željela bih pripomoći da mala djeca u život ponesu uvjerenje da je knjiga dio njihova intimnog svijeta, da su s knjigom jači i da uz pomoć knjige mogu sebi prokrčiti bolji put kroz život. Djecu već od najmanjih nogu moramo opremati za putovanje kroz život. Ja to činim svojim pričama u kojima se netko stalno suočava s ovakvim ili onakvim problemima i uvijek ih nekako uspijeva riješiti.

13. Smatrate li da bi uz Ministarstvo kulture RH kampanju Čitaj mi! trebalo financirati i Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH? Da, s uskličnikom. Da! 14. Trebaju li nakladnici podržavati kampanju za poticanje čitanja naglas djeci od rođenja kao što je Čitaj mi! i na koji način? Da, ponovno s uskličnikom. Da! A kako? Evo mog prijedloga: izdavači bi u većim knjižarama mogli redovito, npr. jedanput na mjesec, sponzorirati pripovjedačka ili čitalačka sijela (ili radionice, kako hoćete) na kojima bi autori slikovnica i knjiga djeci u pratnji njihovih roditelja pričali odnosno čitali priče. Nešto je takvo priredila nekoliko puta Školska knjiga u svojoj knjižari Arkadija na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Sudjelovala sam u tim pripovjedaonicama i bilo je vrlo ugodno i vrlo uspješno – svi su bili zadovoljni: djeca, roditelji, a i trgovci.

12. Uključili ste se u nacionalnu kampanju Čitaj mi! Što je bio glavni motiv? Na ovo sam pitanje djelomično odgovorila u prethodnom odgovoru, a sad bih još rekla da je poželjno da u kampanji sudjeluju umjetnici i stručnjaci raznih profila. Mislim da se ja kao jedna specifična pripovjedačica specijalizirana za djecu mlađe dobi idealno uklapam u takav postav.

PROČITALI SMO ZA VAS Knjižara Morpurgo u Splitu (1860.-1947.) i razvoj kulture čitanja / Nada Topić. 2017. Prikaz knjige Vesna Mihanović vesna.mihanovic@st.t-com.hr Ova knjiga priređena za tisak, doktorska je disertacija Nade Topić koju je ona obranila 2015. g. na Sveučilištu u Zadru. Njezin znanstveni rad je iz područja knjižarstva i povijesti knjige i čitanja. U fokusu autoričinih istraživanja je djelatnost jedne splitske knjižare i njezinog osnivača Vida Morpurga. S obzirom na to da u Hrvatskoj do sada djelatnost knjižarstva i nakladništva nije sustavno obrađivana, ova knjiga nije samo veliki doprinos tomu nego i trasira put novim istraživanjima. U uvodu knjige autorica navodi razloge zbog kojih se odlučila istražiti povijest, rad i ulogu ove knjižare u širenju i razvoju kulture čitanja u Splitu i Dalmaciji: Tijekom više od osamdeset godina djelovanja u vlasništvu obitelji Morpurgo (1860. – 1947.), ostvarila je razvijenu mrežu dobavljača, bogatu knjižarsku ponudu, razvijen marketing, uspješnu komunikaciju s kupcima te je zasigurno bila važna spona europskog i domaćeg tržišta knjigama. Njezin osnivač i vlasnik istaknuta je ličnost kulturnog, društvenog

i političkog života u Splitu u drugoj polovici 19. st. Ulažući sav svoj intelektualni i materijalni potencijal, borio se za napredne ideje, a njegova knjižara bila je središte okupljanja narodnjačkih snaga u Splitu i mjesto gdje su se mogle naći knjige, novine i brošure iz svih područja znanosti, književnosti i poučne literature, kako na hrvatskom, tako i na stranim jezicima. Istražujući djelatnost ove knjižare, autorica polazi od teze da knjižarskoj djelatnosti pripada važno mjesto u području povijesti knjige i čitanja: Knjižari su bili posrednici između dobavljača i kupaca, a da bi opstali na tržištu, morali su osluškivati potrebe čitatelja, pa je njihova ponuda odražavala, ali i oblikovala čitateljski ukus. Koristeći se suvremenim znanstvenim metodologijama, pristupima i terminologijom (posebno Roberta Darntona, Rogera Chartiera, Michelae de Certeau i Roberat Escarpita) iz područja povijesti knjige i čitanja, autorica u prvom dijelu knjige (1. poglavlje: Knjižarska mreža i epoha razvoja kulture čitanja) definira pojam „kultura čitanja“ te

46


PROČITALI SMO ZA VAS

ističe ulogu knjižarske mreže u njenom širenju. U nastavku (2. poglavlje: Infrastruktura kulture čitanja u Splitu i Dalmaciji) autorica prikazuje stanje u Splitu i Dalmaciji, kao i ulogu cenzure nad tiskom i tržištem knjiga. U 3. poglavlju čiji je naslov Knjižara Morpurgo u Splitu (1860. – 1947.) autorica prikazuje život i rad vlasnika i osnivača knjižare Vida Morpurga, a potom i nasljednika. Njegovo obrazovanje, svestranost, poduzetnost, domoljublje i humanizam odražavali su se u svemu što je radio te je izrastao u središnju figuru preporodnog razdoblja u Splitu i sve do svoje smrti 1911. g. uživao ogroman ugled. Nama je zanimljiv njegov knjižarski rad u koji je uvodio mnoge novine i pronalazio praktična rješenja da knjiga lakše nađe put do kupaca. Povezivao se s drugim domaćim i stranim knjižarima i nakladnicima pa je Knjižara Morpurgo do danas ostala jedna od najznačajniji knjižara u Hrvatskoj. Opseg autoričinog istraživanja može se iščitati već u naslovima potpoglavlja: Tiskarska i izdavačka djelatnost, Knjižarska ponuda, Cijene knjiga, novina i časopisa, Sustav pretplate i naručivanja, Potražnja, Dobavljačka mreža, Knjižarska promidžba, Knjižara Morpurgo i knjižarska udruženja, U obruču cenzure, Poslovanje knjižare za vrijeme fašističke okupacije, Konfisciranje imovine i privremena uprava knjižare u DFJ-u FNRJ-u (1944. – 1947.). Obrada opsežne arhivske, muzejske i knjižnične građe zahtijevala je uporabu različitih metoda i pristupa. U uvodu autorica navodi sljedeće: Istraživanje poslovanja

Knjižare Morpurgo temeljilo se na metodologiji povijesnog istraživanja koja su uključivala sadržajnu analizu arhivske građe, metodu deskripcije, kontekstualizacije, komparacije, sinteze i kritičke analize sekundarnih izvora. Rezultati ovih istraživanja daju čitatelju odgovore na mnoga pitanja i otkrivaju nove spoznaje o utjecaju koji je Knjižara Morpurgo imala na formiranje čitateljskog ukusa i širenje kulture čitanja u Splitu i Dalmaciji. U posljednjem poglavlju Knjižara Morpurgo – prodavaonica knjiga ili mjesto kulturne proizvodnje? na postavljeno pitanje autorica daje i odgovor: Knjižara Morpurgo zasigurno je bila mjestom kulturne proizvodnje u Splitu i Dalmaciji te mnogo više od obične prodavaonice knjiga. Vizija i vjera u poslanje, entuzijazam i upornost njenog osnivača i vlasnika, rezultirali su iznimnim postignućem – neprekidnim radom knjižare dugim 87 godina. Koliko je Knjižara bila važna Splićanima, potvrđuje činjenica da je nakon nacionalizacije nastavila raditi u istom prostoru na Narodnom trgu (Pjaci) pod imenom Luke Botića, da je upisana u Registar kulturnih dobara RH, a nakon završetka Domovinskog rata vratila je svoj stari naziv Knjižara Morpurgo. Njezin posljednji vlasnik Algoritam morao je zbog financijskih poteškoća zatvoriti knjižaru 2017. g. (nakon 150 godina postojanja) što je izazvalo veliko negodovanje Splićana pa se uključio i gradonačelnik koji je obećao brzi povratak knjižare. Još uvijek čekamo!

Konteksti čitanja : razumijevanje i sociokulturno znanje / Ana Ćavar. 2017. Prikaz knjige Lorena Čačković lcackovic@nsk.hr Čitanje je jedna od prvih vještina koje usvajamo na početku obrazovnog procesa što upućuje na fundamentalnost navedene vještine za proces učenja. Jednom kad osoba može čitati, sposobna je samostalno, na temelju pisane riječi, usvajati znanja iz svih područja života. Autorica Ana Ćavar na početku svoga djela Konteksti čitanja : razumijevanje i sociokulturno znanje ističe upravo korelaciju čitanja i učenja odnosno povezanost čitateljskih vještina i učenja. Autorica u uvodnim poglavljima nastoji definirati pismenost i što sve ona obuhvaća te kako se s vremenom mijenjala i počela uključivati mnogo više od samog prepoznavanja pisane riječi na papiru. Različiti čitatelji na različite načine pristupaju određenom tekstu, ne interpretiraju njegove poruke na istoj razini, a te razlike ovise o vještinama čitatelja, ali i o

karakteristikama samih tekstova. Zbog toga su važne razne čitateljske strategije kojima se čitatelj motivira i stremi prema razumijevanju teksta što je krajnji cilj samog procesa čitanja. Čitanje se ne smatra samo procesom prepoznavanja znakova i formiranja pojedinih riječi i rečenica, nego je cilj čitanja prodrijeti od same razine rečenice do cjelovitog teksta te povezivanje tih informacija s vlastitim znanjem o svijetu. Učenje s razumijevanjem, tj. čitanje s razumijevanjem je fraza koju su svi učenici čuli nebrojeno mnogo puta tijekom svog obrazovanja i autorica ističe upravo ulogu obrazovnog sustava u stvaranju vještih čitača koji će biti sposobni razumjeti, kritički razmišljati i samostalno usvojiti znanje koje je skriveno u određenom tekstu. Ovaj je zadatak

47


PROČITALI SMO ZA VAS

osobito izražen u nastavi Hrvatskog odnosno materinskog jezika gdje su učenici izloženi raznim vrstama tekstova. Kako bismo uopće mogli razviti čitateljske vještine prvo je potrebno razumjeti koje sve faze prolazimo tijekom čitanja, tj. kako se sami proces čitanja odvija, i što sve utječe na proces čitanja. Autorica je ovim pitanjima posvetila poglavlje u kojem opisuje faze kroz koje prolazi čitatelj, od predčitateljskog razdoblja do početka čitanja koje se s vremenom razvija u fluentno čitanje i čitanje s razumijevanjem. Iako čitanje i vještina čitanja ovise o samoj osobi koja čita i o njenom vladanju navedenom vještinom, veliki utjecaj na proces čitanja ima i sami tekst. U tom smislu autorica govori o temi, vrsti, žanru, ustrojstvu, čitljivosti i sličnim obilježjima teksta. Nije jednako lako čitati roman za razonodu i znanstveni članak za potrebe ispita. Razlika je u količini informacija koje čitatelj mora upamtiti, postotku terminologije i nepoznatih riječi, poznavanju teme i slično. Samim time tekstovima niti ne pristupamo na iste načine. Roman ćemo mnogo ležernije čitati i manje brinuti oko svake pojedinosti ili ponovno čitati pojedine dijelove teksta. S druge strane ispitnoj literaturi najčešće pristupamo oboružani markerima, bilješkama i raznoraznim pomagalima kojima nastojimo istaknuti ključne dijelove teksta, a ono što je potrebno zapamtiti prolazimo više puta ili nešto što nam je nepoznato pokušamo razjasniti. Identificiranje i razumijevanje raznih aspekata čitanja važno je kako bi se moglo pristupiti podučavanju čitanja kao vještine. Autorica navodi kako možemo razlikovati dva pristupa podučavanju čitanja. Prvi se svodi na raspoznavanje pisma i riječi koje vodi prema sve složenijim strukturama kao što su fraze, rečenice i sami tekst. Ovaj se pristup temelji na automatizaciji pretvaranja pisanog u govoreno. Drugi se pristup temelji na čitateljevim prethodnim znanjima i pretpostavkama koje se potvrđuju ili opovrgavaju tijekom čitanja, a za razumijevanje je potrebno aktivno sudjelovanje u formiranju značenja. Tečno i fluentno čitanje naglas ne znači nužno i dobro razumijevanje teksta te se zbog toga s vremenom u teoriji sve više pozornosti stavlja na razumijevanje i primjenu čitateljskih strategija te primjenu znanja u izvannastavnom kontekstu. Književni tekstovi imaju poseban značaj u nastavi jezika, a samim time i čitanja, što zbog utjecaja na vokabular i obogaćivanje istog pa do činjenice da se kroz književnost otvara prostor upoznavanju novog sociokulturnog znanja. Autorica ističe značaj međukulturnog čitanja, odnosno čitanja kroz koje se nastoji razumjeti pripadnike drugih jezika i kultura, gdje je izražena važnost prethodnog znanja čitatelja. To može biti posebno izraženo u nastavi stranog jezika gdje učenici, osim vokabulara i gramatike, moraju posjedovati i određena izvanjezična znanja kako bi razumjeli značenje teksta.

Važnost izvanjezičnog znanja javlja se i kod vremenski odmaknutih tekstova. Iako oni mogu biti dijelom iste književne tradicije odnosno jezika, zbog razvoja jezika suvremenom je čitatelju jezični izražaj nastao u prošlosti teško savladati. Osim samog jezika, i društveno-povijesni kontekst se također promijenio te je važno baratati i sociokulturnim znanjem kako bi se tekst stavio u kontekst vremena u kojem je nastao. Zbog svega navedenog autorica ističe važnost modela kontekstualnog pristupa u čitanju. Kako bi potkrijepila povezanost kontekstualnog znanja za opće razumijevanje književnog teksta, autorica je u drugom dijelu svoje knjige opisala istraživanje u kojem je nastojala primijeniti kontekstualni pristup u nastavi. Točnije, propituje ulogu sociokulturnog znanja kod čitanja vremenski odmaknutih tekstova, u ovom slučaju dubrovačkih drama nastalih u šesnaestom i sedamnaestom stoljeću. Pretpostavka je kontekstualnog pristupa da će sociokulturno znanje vezano za čitani tekst poboljšati razumijevanje književnog teksta. Autorica je drugu polovicu knjige posvetila upravo prezentiranju istraživanja o utjecaju sociokulturnog znanja na razumijevanje pročitanog teksta. Na samom početku autorica čitatelja upoznaje sa sociokulturnim znanjem vezanim uz Dubrovnik u to vrijeme, od položaja žena i muškaraca u društvu do međuljudskih odnosa općenito. Slijedi opis provođenja istraživanja: od formiranja materijala i provođenja samog istraživanja pa do detaljnih prezentacija anketnih pitanja i interpretiranja dobivenih rezultata. Istraživanje je pokazalo da učenici imaju vrlo velikih problema s razumijevanjem dijelova tekstova kod kojih se pojavljuju jezične promjene zbog vremenske odmaknutosti tekstova, ali i zbog nepoznavanja društvenopovijesnih okolnosti u kojima su tekstovi nastali. Polovina ispitanih učenika prije čitanja tekstova bila je upoznata sa sociokulturnim značajkama toga vremena što je rezultiralo značajno boljim rezultatima u usporedbi s učenicima druge grupe kojima nikakve dodatne informacije o tekstu nisu bile prezentirane. Može se zaključiti kako je ovo djelo namijenjeno nastavnicima materinskog jezika kao i nastavnicima stranog jezika, ali i prevoditeljima, knjižničarima, studentima jezika i književnosti, kao i svima onima koji se čitanjem bave profesionalno ili iz ljubavi prema pisanoj riječi. U ovom se djelu može pronaći mnogo toga: od teorijskih pristupa i interpretacija čitanja i čitateljskih kompetencija, preko zanimljivih sociokulturnih informacija o Dubrovniku u srednjem vijeku, do primjera empirijskog istraživanja. Važno je samo uzeti knjigu i nastaviti njegovati kulturu čitanja.

48


PROČITALI SMO ZA VAS

Kratka povijest knjižnica i nakladnika s kodovima i aplikacijama. / Ivana Hebrang Grgić. 2018. Prikaz knjige dr. sc. Drahomira Cupar dcupar@unizd.hr Naslov posljednje knjige sveučilišne profesorice Ivane Hebrang Grgić Kratka povijest knjižnica i nakladnika s kodovima i aplikacijama ukazuje na nekoliko neobičnosti i intrigira čitatelja već svojim naslovom koji spaja nekoliko, naoko nespojivih pojmova. Za početak, pri prvom spomenu područja povijesti knjižnica svakome tko imalo poznaje knjižničarstvo na pamet će pasti opsežne knjige prof. Aleksandra Stipčevića te bi ova knjiga mogla izazvati čuđenje svojim obimom. Sama autorica u uvodu uz prof. Stipčevića ističe i druge značajne autore u ovome području: Josipa Stipanova, Zvonimira Kujundžića, Damira Diringera, Vjekoslava Klaića i drugih, bez čijih objavljenih tekstova (koji se prostiru na više od 6000 stranica) hrvatska literatura ne bi bila ista pa time i sama skreće pažnju na glavno pitanje koje se nameće čitatelju ove knjige. Nadalje, poznavatelj područja povijesti (knjige) i knjižnica (koji se uvijek navode zajedno) zapitat će se i kako se pridjev kratka uklapa u taj kontekst. Također je poznato da ne postoji sveobuhvatna povijest nakladnika – pogotovo u hrvatskoj literaturi – pa je ova knjiga već svojim naslovom učinila nekoliko velikih pomaka u literaturi iz spomenutih područja. Sama autorica u obrazloženju odmah odgovara na sva ova pitanja koja su se mogla stvoriti u glavama skeptika. Cilj knjige nije bio otkriti nešto novo iz područja knjige, knjižnica i nakladnika, nego sažeti, sistematizirati i pregledno prikazati te osigurati studentima priručnik za kolegije koji obuhvaćaju navedene teme. Autorica u uvodu ukazuje na brojne aspekte iz kojih su se teme promatrale i istraživale. Nakon analize tematskog dijela naslova moramo se pozabaviti i onim dijelom koji je na naslovnici otisnut manjim slovima: s kodovima i aplikacijama, a katalogizatori bi se mogli zapitati je li riječ o dijelu naslova ili pak o podnaslovu. Riječ je o dijelu teksta koji bi po značaju u ovoj knjizi svakako trebao biti pisan jednakom veličinom slova kao i ostatak naslova. U Uputama za korištenje priručnika doznajemo da nam za potpuni doživljaj čitanja i učenja iz ove knjige nisu dovoljne samo oči (i svjetlo) jer je ipak riječ o tiskanoj knjizi nego i mobilni uređaj / pametni telefon i aplikacija za očitavanje kodova za brzi pristup (QR). Starijoj publici ovo možda neće biti privlačno, ali interaktivnost, na koju ova knjiga potiče mlađe čitatelje, svakako je nešto što osvježava i osuvremenjuje pristup povijesnim temama. Činjenica je da danas studenti ne spremaju ispite bez uključenog mobitela – jer je to danas

postalo uobičajeno i neophodno pa je ideja o proširivanju sadržaja u digitalnu sferu, na uređaj koji se ionako koristi tijekom učenja i uglavnom služi skretanju pažnje s teksta koji se čita – postaje alat bez kojeg se ne može učiti iz ove knjige. Čini se kako je autorica našla idealno rješenje za sve one koji zbog promjena koje nam je donijela tehnologija, neminovno mijenjaju i svoje (čitateljske) navike i načine na koje uče. Preskakanje iz tiskanog u digitalni tekst/okruženje aplikacije i pametnog telefona čitateljima naviknutima na linearni tekst može djelovati kao nepotrebno rasipanje pažnje, no autoričina ideja je da se od aplikacije ne može „profitirati“ ako se propisno ne savlada otisnuti tekst. Korist kodova je dvojaka: kodovi dostupni u priručniku vode na mrežna mjesta pojedinih knjižnica, sveučilišta i nakladnika, a kodovi na kraju knjige donose dodatna mrežna mjesta s korisnim izvorima te je za korisnike priručnika posebno razvijena i aplikacija za učenje i ponavljanje gradiva iz knjige. Uz svako poglavlje moguće je provjeriti svoje znanje u obliku kviza te na taj način čitatelj/student zna što je od pročitanog važno i na što je potrebno dodatno obratiti pažnju. Često je upravo ovaj segment učenja onome koji uči (za ispit) bitan. To nikako ne znači da se čitateljima serviraju samo bitni dijelovi, nego se ukazuje na različita pitanja o kojima se mogu povesti dodatne rasprave. Knjiga donosi izbor najvažnijih, a možemo reći, i prijelomnih trenutaka u bogatoj povijesti knjige, knjižnica, nakladnika i osoba povezanih s time, a pri tom ne umanjuje važnost i vrijednost onih, zbog već spomenutih razloga, nespomenutih događaja i osoba. Povijest koju je autorica obuhvatila u svome priručniku započinje pojavom pisma i završava u našoj neposrednoj blizini – u 21. stoljeću. Pregledom sadržaja dobivamo nekoliko ključnih informacija. Najprije doznajemo da je riječ o priručniku, a ne o enciklopedijskom djelu, čija bi nas kratkoća mogla pogrešno navesti na misao da je autorica napravila veliku omašku pa čitavu povijest knjižnica svela na tek nekoliko stranica. Ovaj, dakle, priručnik slijedi već ustaljenu povijesnu razdiobu koja povijest knjižnica prati kroz povijesna razdoblja: Stare civilizacije istoka, Grčka i Rim, Srednji vijek, Na prijelazu vjekova – izum tiska, 16. stoljeće, 17. i 18. stoljeće (do Francuske revolucije), Od Francuske revolucije do Prvog svjetskog rata, Od Prvog svjetskog rata do početka 21. stoljeća. Zatim slijede poglavlja koja se ne mogu naći ni u jednoj novijoj knjizi

49


PROČITALI SMO ZA VAS

iz područja knjižničarstva ili bilo kojeg drugog područja – Dodatni kodovi. Nakon popisa literature koju autorica dijeli na osnovnu i dodatnu literaturu slijedi iznimno koristan dio – izvori za odgovore na pitanja za daljnja istraživanja – u kojem autorica prema poglavljima otvora niz pitanja i nudi polaznu literaturu za sve zainteresirane koji imaju želju dublje istražiti i zaroniti u neistražena područja povijesti knjižnica. Autorica je posebno otvorila 129 novih pitanja što znači 129 potencijalnih članaka, istraživačkih, seminarskih i diplomskih radova ili jednostavno mogu poslužiti kao inspiracija i poticaj za čitanje i produbljivanje znanja. Znatiželjnim čitateljima, istraživačima u području povijesti knjige, knjižnica i nakladnika izuzetno zanimljiva polazna točka (pogotovo ako se zateknu u trenutku kreativne blokade ili budu u potrazi za inspiracijom za daljnja istraživanja). Osim standardnih popisa priloga upotrijebljenih u knjizi, tu se još nalazi i kazalo imena te kratka bilješka o autorici. Sa sigurnošću možemo reći da je autorica uspjela u svojoj namjeri sustavnoga skraćenog prikaza prebogate povijesti knjige, knjižnica i nakladnika, referirajući se pri tome na sve dosadašnje spoznaje i uključujući i obogaćujući svoj tekst izvorima koji žive u digitalnom okruženju, a doprinose suvremenoj povijesti knjige, knjižnica i nakladnika. Na kraj ovoga prikaza slobodno možemo ukazati i na

dodatna, nova korištenja tzv. obvezne literature za studente knjižničarstva odnosno bibliotekarstva i informacijskih znanosti, a to je da ne smijemo zaobići činjenicu da je u posljednjih nekoliko godina iznimno poraslo zanimanje za pub-kvizove i općenito kvizove znanja pa je baza pitanja koja su dostupna u ovoj knjizi (i aplikaciji) svakako nešto što bi i kvizašima moglo dobro doći za potrebe priprema za kvizove iz opće kulture koji nerijetko zalaze upravo u područje povijesti knjige i knjižnica. Autorica se također pobrinula i za digitalni život svoje knjige pa se tako sve vezano uz knjigu (još i prije njezinog objavljivanja) može pratiti na Facebook-stranici i Twitterprofilu knjige. Možemo reći da knjiga sa sobom nosi sve sadržajne i tehničke/tehnološke kvalitete koje zanimaju mladog čitatelja, ali pri tome nikako ne gubi na kvaliteti područja i tema koje obrađuje i zastupa. Ostaje nam vidjeti na koja i kakva će sve nova čitanja i nove izazove naići ova zanimljiva knjiga u svom tiskanom, ali i digitalnom životu. Knjigu možete pratiti na Facebook-profilu Kratka povijest knjižnica i nakladnika i na istoimenom Twitter-profilu. A želite li razvijati svoje vještine digitalne pismenosti i prisjetiti se povijesti knjižnica i nakladnika ili pak naučiti nešto novo, uzmite pametni telefon u ruke, instalirajte aplikaciju za QR-kodove i hrabro krenite u avanturu!

50


ČLANSKA PRISTUPNICA (samo za nove članove) HRVATSKO ČITATELJSKO DRUŠTVO, Narodna knjižnica Petar Preradović, Trg Eugena Kvaternika 11, 43000 Bjelovar; tel. / faks: 043 243 624; 043 243 065; e-pošta: hcd@hcd.hr; http://www.hcd.hr Ime i prezime / naziv ustanove: _______________________________________________________________ Adresa: _________________________________________________________________________________ OIB: _______________________________________

Elektronička pošta (e-mail): ___________________

Mjesto i poštanski broj: _____________________________________________________________________ Zvanje i zanimanje: ________________________________________________________________________ Članarina: pojedinac 30,00 kuna / ustanova 150,00 kuna Članarina vrijedi za tekuću godinu u kojoj je uplaćena! Želim primati obavijesti HČD-a putem elektroničke pošte (zaokružite) DA NE Potpis: _____________________________ Datum: _____________________________________________

NAPOMENA UREDNIŠTVA: Sljedeći broj Hrčka izlazi u rujnu 2019. g. Molimo suradnike da priloge za Hrčak šalju e-poštom na adresu hcd@hcd.hr do svibnja 2019.

51


Tiskanje omogućilo Ministarstvo kulture RH Bjelovar >> Hrvatsko čitateljsko društvo Karlovac >> Hrvatsko čitateljsko društvo Tiskanje omogućili Ministarstvo kulture RH i Školska knjiga Tisak: Tisak: Tiskara Pečarić&Radočaj, Karlovac Tiskara Mali Ivica, Zagreb Naklada: primjeraka Naklada:350 350 primjeraka 52

Profile for Hrcak_HCD

Hrcak_55_56_2018  

Hrcak_55_56_2018  

Profile for hrcak_hcd
Advertisement