ALEKSANDAR CVETKOVIĆ



GALERIJA ŠTAB
BUL.
VUDROA VILSONA 14
GALERIJA
IZLOŽBA SLIKA
NOVI ZAPISI ARMIŽADURA
ALEKSANDRA CVETKOVIĆA

ALEKSANDAR CVETKOVIĆ

BIOGRAFIJA
Aleksandar Cvetković (1947) diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu 1973, na kojoj je završio i postdiplomske studije 1975. godine.
Tokom pet decenija umetničkog delovanja pozicionirao se kao jedan od ključnih aktera jugoslovenske i srpske likovne scene. Priredio je preko sedamdeset samostalnih izložbi u zemlji i svetu, i učestvovao u selekcijama nekoliko stotina likovnih manifestacija na gotovo svim kontinentima.
Dobitnik je većeg broja domaćih i internacionalnih nagrada i priznanja, među kojima se ističu: Prve nagrade za slikarstvo na Oktobarskom salonu u Beogradu 1977. i 1988; Nagrada na Međunarodnoj izložbi crteža u Nirnbergu 1979; Prva nagrada na Bijenalu YAVA u Njujorku 1980; Nagrada na Bijenalu umetnosti u Aleksandriji 1980; Zlatna paleta ULUS-a u Beogradu 1985; Politikina nagrada u Beogradu 1990; Nagrade na Memorijalu Nadežde Petrović u Čačku 1978. i 1990; Prva nagrada za slikarstvo na Memorijalu Milene Pavlović Barili u Požarevcu 1985. i 1995; Nagrada Grada Beograda Despot Stefan Lazarević za 2021. godinu.
Dela mu se nalaze u brojnim javnim i privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu: Narodni muzej u Beogradu, Muzej savremene umetnosti u Beogradu, Muzej grada Beograda, Muzej Zepter u Beogradu, Wiener Städtische u Beču, Muzej savremene umetnosti Skoplje, Moderna galerija u Zagrebu, Moderna galerija u Ljubljani, Narodni muzej Zadar, Grafički kabinet HAZU u Zagrebu, Narodni muzej Kruševac, Narodni muzej Kraljevo, Galerija savremene likovne umetnosti Niš, Narodni muzej Požarevac, Umetnička galerija Nadežda Petrović u Čačku i dr.
Član je ULUS-a u statusu istaknutog umetnika. Živi i radi u Beogradu.
NOVI ZAPISI ARMIŽADURA
SITUACIJA JEDNOG POGLEDA
Predstaviti Aleksandra Cvetkovića kroz izložbu jedne homogene i estetski uobličene celine nije moguće bez poznavanja njegovog kompletnog i veoma bogatog opusa, te stoga podsećam na neke važne prethodne cikluse i umetnikove eksperimente koji, svi zajedno, čine konstrukciju njegovog umetničkog identiteta.
Tokom vremena, menjao je načine stilskog izražavanja kroz različite, ali koncepcijski jasno formulisane cikluse, počevši od onog na temu Oblaka iz ranih sedamdesetih godina - koji još uvek pleni pažnju kritike i publike - i završivši deceniju cikluslma Sazvežđa i Gnezda koja su redak primer novorealističkog slikarstva kod nas.
Njujorške impresije razmatraju ekspresiju bojenog polja i snagu gesta, a ciklusi
St. Sebastijan i Zastave nastaju tokom teških ratnih godina. Zatim tu je i Paganska litija, ciklus Još jedno leto, te čitav spektar mini ciklusa čija su podloga aktuelna životna situacija ili fascinacije grčkom mitologijom – od Minojskog vrta do Hefestove kovačnice. Sa strane, dok se odmara i razmišlja, on radi na aranžiranju pronađenih predmeta i njihovom uvođenju u svet umetnosti - ciklus Mezzo staf. Začetnik je važnog slikarskog postupka koji je definisan kao liberalni modernizam, čija je odlika slobodno putovanje kroz sve aspekte istorije umetnosti što se, takođe, može tumačiti i kao stilski nomadizam.
Iako ova izložba ukazuje na mnoga otvorena pitanja savremene umetnosti na koja bi trebalo odgovoriti (autocitat, semplovanje, aproprijacija, umnožavanje, apstrakcija) i sl, ja ću se zadržati samo na onima koja se najdirektnije upliću u priču o jednom zarobljenom i mnogostruko umnoženom pogledu.
To je pogled starog armidžadura pred kojim se svakodnevno, godinama i decenijama, u laganom uvećanju pri dolasku, te laganom smanjenju pri odlasku, zaustavlja sasvim osobena scena zaklanjajući ceo svet, pa i sam plavi horizont.
Armižadur je, kao što je poznato, čovek - zapravo, po definiciji i stvarnoj praksi umorni starac - koji svakodnevno prihvata brodsko uže i vezuje ga za metalni privez u luci. Njegov umorni i nesvesni pogled upravo je tema ove izložbe koju autor razvija stavljajući se u njegov položaj, da bi kroz svoj iskusni i veoma izoštreni pogled umetnika preneo dramatičnu ekspresiju susreta. Naime, Cvetković bira trenutak kada je ogromni tanker baš prispeo u luku, a armidžadur prihvata brodsko uže, dok se nad njim nadvija, i tek iz te blizine je jasno, zaista ogromno čelično plovilo koje pleni u svim aspektima svoje pojavnosti. To je trenutak kada ogromni objekat postaje struktura poput one strukture iz doživljaja Dejvida Boumena u filmu Odiseja 2001, kada se on spušta na usamljeni obelisk u svemiru, i u trenutku spuštanja na njegovu površinu otkriva da je površina nestabilna i otvorena struktura ispunjena zvezdama.
Taj trenutak vizuelnog kontakta sa gromadom koja je i definisan objekat, ali i dinamična struktura, opsesivno motiviše autora da uvek i iznova konstruiše scenu po svojim autorskim senzibilitetima. Jer, jasno je da su gigantski objekat i njegove strukture scena na kojoj autor gradi svoj poetski iskaz, a to je upravo onaj iskaz koji se provlači kroz čitav njegov opus kao lajt motiv i prepoznatljivi označitelj njegove umetnosti. Hibridnost scene autorovog slikarstva u kojoj se prožimaju forme predmetnosti i apstraktne strukture, odnosno znaci i označitelji, jedinstven je primer liberalnog modernizma koji na paradoksalan način miri i harmonizuje dve udaljene opcije umetnosti - apstrakciju i figuraciju.
Super tankeri su zato i univerzalna i sasvim posebna umetnikova priča koju, u raznim oblicima i varijacijama, razvija tokom svih ovih godina. Fascinacija - kako samom formom tih plovećih gromada i razigranim strukturama raznih materijala od kojih je sagrađena, tako i koloritom proisteklim iz ozbiljnog rada zuba vremena te prolaznošću života koje se upisuje u svaki detalj objekta - prelazi na publiku kao autentični otisak vremena koje protiče i zaustavlja se u strukturi same slike.
Jer, zar ne, a to je poruka umetnika – sve je prolazno - umetnost je večna.
Slavko Timotijević, kustos izložbe




South












BEOGRAD, avgust / septembar 2024.
