N A U T I K A
83
Prvobitno sidreno vitlo joπ je u funkciji
Spremna za goste
ispalio crvenu raketu. “Marina” se zatekla na pet-πest milja od mjesta havarije. Nevera se pretvorila u jaku buru, more je kuhalo na sedam bofora. Oluja je “Pogled” nosila prema otvorenom moru, uz moguÊnost da ga razbije o Susak. Zapovjednik Morin primio je “mayday” i odmah odluËio spasiti brod i ljude. Poznavao je dobro Marinu. Njezinih 220 putnika i tovar od 35 automobila ni trenutka neÊe biti ugroæeni. Uz pomoÊ prvog Ëasnika palube Æeljka KapoviÊa, voe palube Anelka KrπloviÊa, komesara broda Nine Palmana, upravitelja stroja Marija ZoroviÊa i ostalih R U J A N
2 0 0 9
Ëlanova posade vjeπtim manevrima kapetan Morin je s Marinom uzeo “Pogled” u tegalj i uskoro su uplovili u sigurnost luke Mali Loπinj. S jednim satom zakaπnjenja “Marina” je zaplovila prema Silbi. Te je godine njezina posada zasluæeno dobila najviπe hrvatsko priznanje za spaπavanje na moru “Plavu vrpcu Vjesnika”. Uvukla se u domove i srca mnogih ljudi, krojila im sudbine - postala je legenda. Bez nje nije mogao proÊi ni loπinjski karneval, postala je loπinjski zaπtitni znak i maskota. Neumorni kroniËar Loπinja (i Marine) Julijano
SokoliÊ zapisao je: “Na prvo putovanje trajekt ‘Marina’ krenuo je iz Malog Loπinja prema Puli odnosno Zadru 15. svibnja 1971. i nakon dvije decenije, toËnije 31. svibnja 1991., zakljuËio svoje posljednje putovanje povratkom iz Zadra preko Silbe u Mali Loπinj. Na poËetku preuzimanja ove pruge Mali Loπinj je brojio 4200, a nakon dvadeset godina tu je æivjelo i radilo 6500 æitelja... Godine 1971. prevezeno je 13.548 putnika i 2675 vozila, a 1989. pak 63.306 putnika i 8558 vozila.” Ljeto je 1991. viπe nitko ne misli na sunce, more i odmor. Marinu je unajmila Jadrolinija za prugu Split-Hvar-KorËula-Dubrovnik. Dubrovnik je pod granatama, posada ne spava na brodu, veÊ u skloniπtu. “Marina” 8. listopada preuzima humanitarnu ulogu, poput one na kraju Drugog svjetskog rata u ©vedskoj, kada su πvedska ratna mornarica i Crveni kriæ Marini povjerile prijevoz πest i pol tisuÊa ljudi koji su preæivjeli strahote logora. Pod okom europskih promatraËa ukrcava izbjeglice iz razorenih dubrovaËkih naselja i prevozi ih u slobodni Split. U Splitu brod mijenja zastavu. Na jarbol se diæe barjak Saint Vincenta i Granadina, otoËne dræavice u Malim Antilima, a na trup ispisuje nova luka pripadnosti - Kingstown. UËinjeno je to da se “Marina” kao dio hrvatske flote spasi. Napokon veæe cimu u Malom Loπinju. Na rivi slavlje vjernih Loπinjana. “Marina” svojim πarmom i salonima postaje mjesto promo-