82
N A U T I K A
stazama svoga djetinjstva. Ovdje, na obalama Mure, sluπao je pjev ptica, i upravo ta rijeka, nesputana priroda, ptice i ribe oduvijek su u njemu budili zov slobode. I kada Êe mu poslije postavljati pitanje svih pitanja: otkuda æabar, Meimurac, pod jedrima na morskim prostranstvima, on Êe ponuditi i ovaj odgovor: Roen sam u Kotoribi, u znaku Ribe… A prije 2000 godina rimski je pisac Manilius zabiljeæio da Êe oni koji ugledaju svjetlo dana u sazvijeæu Ribe voljeti opasnosti mora, povjeriti æivot valovima i graditi brodove... Ali odmah Êe reÊi i to da ne robuje tumaËenjima zvjezdoznanaca te da je joπ na prvoj svojoj obiteljskoj jedrilici Skitnici osjetio kako mu more postaje sudbina, kako ga je prigrlilo i zarobilo te da je otad vjeran i posluπan podanik Njegovoga Plavetnog VeliËanstva! No, æivotna je istina, kao i uvijek i svuda, u svojim korijenima mnogo stvarnija i dublja. Joæa je iz Kotoribe otiπao kada mu je bilo deset godina. Cijela se obitelj preselila u Zagreb. U srednjoj πkoli napisao je svoj prvi roman Sedmi B, autobiografsku i kritiËku priËu o stanju u svom razredu, i podastro ga Krleæi, koji je tada postao njegov prvi mentor. Potaknuo ga je da piπe dalje, kazao mu je: „Sluπajte, mladiÊu... ako nekog boga nosite u sebi, ako nekog boga imate u crijevima, vi Êete pisati neovisno o tome hoÊe li to biti dobro ili ne, i ta gorka Ëaπa pisca neÊe vas mimoiÊi!“ Tako je roen Joæa Horvat - knjiæevnik. Joπ je jedan sudbinski dogaaj te kljuËne 1936. godine, uoËi njegova odlaska u vojsku i u predveËerje Drugog svjetskog rata, odredio njegov daljnji æivot. Upoznao je Renatu Jesensky, svoju ljubav za cijeli æivot, svoju suprugu. Zbilo se to u Poljani Gornjoj kraj Varaædinskih Toplica, gdje su njegov brat Valent i Renatina sestriËna Egica bili seoski uËitelji. Njoj je bilo 18, njemu 21. Evo, proπle su od tada pune 73 godine. Sjedimo s Joæom u njegovoj radnoj sobi na MedveπËaku, pijemo gemiπt od bijelog pinota. Svako malo ulazi Renata, pita treba li
‘Besa’ na putu oko svijeta
Joæa Horvat za kormilom ‘Bese’
Joæin Waitapu Joæa Horvat svojim je naËinom æivljenja i svojim djelima, svojim odnosom prema stvarnosti, preπao granicu naravnog i nadnaravnog, πto je za cilj imao i njegov junak Iteo iz Joæine najpopularnije, najtiraænije i najnagraivanije knjige Waitapu. Protiv Iteove teænje za slobodom su seoski vraË, njegov pomoÊnik, pa i poglavica sela. Ali na njegovoj je strani moÊni bog oceana i njegova prelijepa kÊi Hina, plave kose poput njegove Renate, nastala „iz biserne πkoljke“, vesela i razigrana poput Markove Solange.... Waitapu je jedina Joæina knjiga u kojoj se ne bavi stvarnim doæivljajima, veÊ fikcijama, prelijepim legendama koje je sam izatkao u dugim jedrenjima preko oceanskih prostranstava. Njegov je Iteo unatoË svim preprekama i zabranama ostvario svoju æelju, a Joæa je takoer veÊ sada preπao Waitapu - tu bezvremensku granicu stvarnog i nestvarnog.
nam πto. Nosi nam domaÊi kolaË od viπanja, razmjeπta tanjure, vilice. Uæivamo u kolaËu i Joæinim sjeÊanjima... PriËe, priËe, prelijepe priËe, bogate dogaajima, poimanjima, promiπljanjima, osjeÊajima. PriËe koje su uzajamno izatkale æivotne prilike i osebujna liËnost ovog Ëovjeka. Renata i Joæa vjenËat Êe se 1944. na Kalniku, u πumi, u partizanima. Rodit Êe se prvi sin MiÊo. Faπisti su protjerani, stvorena je Jugoslavija. Obitelj Horvat dobiva joπ jednog Ëlana, 1947. raa se Marko. Joæa zduπno sudjeluje u S T R A S T