Stjepan Najman Valpovčani u ratnoj bolnici Crvenoga križa

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 355-362 Stjepan Najman: Valpovčani u ratnoj bolnici Crvenoga križa

Matica hrvatska Valpovo UDK: 94(497.5-37 Valpovo)(091)

Autor se u radu bavi temom valpovačke ratne bolnice Crvenoga križa koja je djelovala od 1914. godine. Vrlo uspješnu bolnicu vodili su, među ostalima, i liječnici njemačke nacionalnosti. I valpovački Crveni križ vodili su od osnivanja brojni pripadnici njemačke manjine.

Ključne riječi: Valpovo, ratna bolnica Crvenoga križa, Crveni križ u Valpovu,

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 355-362 Stjepan Najman: Valpovčani u ratnoj bolnici Crvenoga križa

Iz malobrojnih sačuvanih povijesnih dokumenata saznajemo da je 1880. godine osnovana Podružnica društva Crvenog križa u Valpovu. Prije 1880. godine na području Valpovštine djelovalo je ˝Hrvatsko patriotsko pripomoćno društvo za potporu ranjenicima, vojnih udova i siročadi˝.

Imena osnivača i prvih dužnosnika Crvenog križa u Valpovu, nažalost, nije sačuvan. Prvi pronađeni popis dužnosnika je iz svibnja 1917. godine. Tadašnji Odbor brojio je 25 članova u kojem su bili odreda svi viđeni Valpovčani među kojima su bili i brojni pripadnici njemačke narodnosti. Predsjednica je bila grofica Julijana Normann Ehrenfelška, potpredsjednik Viktor Antolković, a Franjo Kos blagajnik. Članovi su bili: Irena Antolković, Ema Beer, Betty Brand, Karolina Deszathy, Katinka Deszathy, Otilija Gvozdanović, Hermina Hankonyi, Ljuba Mesić, kontesa Marijana Normann, Celestina Piai, Pavica Pinterić, Johanna Spitzer, Janka Tolnauer, Marija Varga, Kata Zimmer, dr. Aurel Deszathy, Ante Evetović (župnik i pjesnik), Dragan Filaković, Stjepan Ižaković, Pavao Kathreiner, Adam Koch i grof Rudolf Norman Ehrenfelški ml. Začasni je član bio grof Rudolf Normann Ehrenfelški st. Pored navedenih utemeljiteljnih i začasnih, društvo je imalo 154 člana. Članova je bilo i iz drugih gradova kao npr.: Osijeka, Travnika, Sarajeva, Sente i drugih.

U razdoblju od osnutka pa sve do Prvog svjetskog rata rad podružnice ograničavao se na prikupljanje članarine, priređivanje raznih zabava u društvene svrhe, podupiranje siromašnih i unesrećenih mještana. Po izbijanju Balkanskih ratova društveni je odbor odlučio za eventualni slučaj proširenja rata opskrbiti se sanitarnim materijalom te ga je nabavljeno za iznos od K 1191,19. Tada nije upotrijebljen, ali je dobro došao kod osnivanja ratne bolnice u Valpovu nakon izbijanja Prvog svjetskog rata.

Valpovačka podružnica radila je dobro što se može zaključiti i iz priznanja koje joj je ukazano u više navrata. Na skupštini u Zagrebu i podnesenog izvješća Predsjedništvu potvrđuje primitak te je ˝...zahvalilo nam za požrtvovani rad.˝, zatim je predsjednica društva grofica Julija primila papinsko odlikovanje ˝Pro Ecclesia et Pontifice˝. Prigodom dolaska nadvojvode Franje Salvatora, zamjenika pokrovitelja društva, u Zagreb 25. lipnja 1914. godine u posjet Crvenom križu, bila je pozvana i valpovačka podružnica koju je predstavljao njen potpredsjednik Viktor Antolković i tom prigodom osobno upoznao nadvojvodu s radom podružnice za što je dobio usmeno priznanje.

Nedugo iza toga buknuo je rat te je valpovačka podružnica počela s pripremama. Sastanak odbora i članova održan je 4. kolovoza 1914. godine na kojemu je odlučeno da se u Valpovu osnuje ratna bolnica. Za potrebe pomoći ranjenima, oboljelima u ratu i njihovim obiteljima prikupljan je novac. Izabrane su ˝gospodje i gospodjice koje su obilazile Valpovu razdjeljeno u 11 okružja.˝ U akciju se uključio i župnik Evetović kao i kapelani Marović i Martinković.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 355-362 Stjepan Najman: Valpovčani u ratnoj bolnici Crvenoga križa

Pripreme za osnivanje bolnice Crvenog križa u Valpovu nisu dugo trajale. Bolnica je otvorena već 24. rujna 1914. godine kada je stiglo prvih 27 ranjenih i oboljelih vojnika. Prema zapisima iz tog vremena bolnica je radila na dvije lokacije. Bolnica 1 bila je smještena u pučkoj školi u Pejačevićevoj ulici (danas Gajeva), a bolnica 2 u kući ljekarnika dr. Aurela Deszathyja u Crkvenoj ulici.

Po nalogu vojnog zapovjedništva prvobitne zgrade bolnica su napuštene jer je rekvirirana velika zgrada pučke škole iza župne crkve. Grof Rudolf Normann ustupio je svoju kuću s vrtom u kojoj je prije stanovao gospodarski nadzornik. Tako je bolnica ponovo smještena u dvije zgrade u kojima je ukupno bilo 90 kreveta.

Kako bi bolnica uspješno djelovala, organizirane su bolničke službe u koje su se uključili brojni Valpovčani i Valpovčanke. Valpovačke gospodje preuzeše naizmjence nadzor u kuhinjama, gospodjice preuzeše službu bolničarki. Službu kućanica u bolnicama preuzeše gdjica Ljuba Mesić i gdjica Celestina Piai, te gdja Marija Pomm koju je naslijedila gospodjica Ana Stiegler, a ovu početkom 1915. gdja. Pavica Pinterić.

U kuhinji su radile: Marija Varga, Hermina pl. Hankony, Lota Kos, Alojzija Varga, Olga Deml, Johanna Spitzer, Fanny Müller, Marija Čačinović, Adela Biebert, Marija Čordaš, Lora Rosinger, Janka Tolnauer, Katinka Deszathy, Alojsija Tivanovac, Ružica Koch, Ružica Galinović i Malvina Schwarz.

Ratna bolnica u Valpovu

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 355-362 Stjepan Najman: Valpovčani u ratnoj bolnici Crvenoga križa

Bolnice su imale dobrovoljne bolničarke, članice Crvenog križa, među kojima su kontese Marijana i Terezija Normann zatim Josipa i Terezija Urajković, Saša Deszathy, Josipa i Ivka Mesić, Marija i Dragica Fink, Elsa Lichtenberg, Jelica Welle, Ana Stiegler, Gustika Pfeifer, Gustika Truckenbrot, Ana i Helena Sigrist, Marija Hatz, Ana Resser, Marija Moslavac, Marija Narančić, Katica Šimić, Štefanija i Marija Kopf, Ana Krachenfels i Terezija Sauer te u početku i Henrieta Lazarus. Pored njih službu bolničarki vršile su, počevši od 5. veljače 1915. godine i Terezija Proschka i Matilda Grasl časne sestre iz reda sv. Vinka Paulskoga.

U početku je organiziran i noćni nadzor koji su vršili mladi Valpovčani, a koji je ukinut nakon što je bolnici dodijeljen nadzorni potčasnik. Na toj je dužnosti upamćen Viktor Heinrich po svojim strogim ali taktičkim ponašanjem kojim je znao uvesti potreban zapt.

Od otvorenja bolnica bolnički liječnik bio je valpovački općinski liječnik dr. Filip Lazarus. Zamijenio ga je 15. srpnja 1915. godine županijski fizik iz Osijeka dr. Franjo pl. Labaš, a za vrijeme spriječenosti zamjenjivao ga je kotarski liječnik dr. August Gruenwald.

Tijekom 1914., 1915. i 1916. godine, za koje postoje vjerodostojni podaci, u valpovačkim bolnicama liječeno je 692 vojnika od kojih je umrlo samo tri. Ovako zanemarivo niskom postotku umrlih svakako su zaslužni spomenuti liječnici kao i bolničarke.

Novac za rad podružnice i bolnice Crvenog križa sakupljen je od članarine, doprinosa utemeljiteljnih članova, dobrovoljnih priloga i dobrotvornih priredbi u vidu zabava i koncerata. U organizaciji zabava i koncerata osobito se zauzeo Osječanin prof. Dragan Melkus uz pomoć prof. Josipa Canića koji je dovodio osječke umjetnike što je rezultiralo dobrim financijskom rezultatom.

Prema vrlo slikovitim opisima, priredbe Crvenog križa bile su iznimno maštovite. Evo nekih primjera.

Inicijativom predsjednice, po nacrtima prof. Dragana Melkusa, izrađena je Spomen lipa, koja je bila smještena u ukusno uređenom paviljonu Valpovačkih toplica, a ukrašena grbom Kraljevina Hrvatske i Slavonije te Dalmacije, povrh kojega je Crveni križ. Ispod grba je natpis: Crveni križ u Valpovu hrvatskim junacima. Spomen lipu je izradio akademski kipar gospodin Turkalj. Svečano otkrivanje i posveta, koju je obavio župnik Ante Evetović Miroljub, bila je 20. kolovoza 1915. godine u prisustvu mnogih tadašnjih odličnika. Tom prigodom su se okupili, uz domaćina grofa i grofice Normann, banov zamjenik podžupan Stjepan pl. Peičić, izaslanstvo osječkog Crvenog križa pod vodstvom O. Friml Antunovića, predstavnika ˝Hrvatskih književnika˝ Ljuboja Dlustuša i mnogih privrednika iz Valpovštine i okolice. Svi odličnici, a i mnogi drugi, ukucali su zlatne čavle u Spomen lipu koja je donijela čistu dobit od K 7.956, što je s naturalijama iznosilo preko 30.000 kruna.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 355-362 Stjepan Najman: Valpovčani u ratnoj bolnici Crvenoga križa

Dr. Franjo pl. Labaš Julija grofica Normann

Angažiranjem vlastitih dužnosnika valpovački Crveni križ priređuje 25. lipnja 1916. godine u Valpovačkim toplicama pučku svečanost na koju su posebnim vlakom došli brojni učesnici iz Osijeka. Okolišno plemstvo posjetilo je svečanost i obilno darivalo. Osim društvene predsjednice presvjetle gospodje Julije grofice Normann-Ehrenfelške sa obitelju, vidjesmo tu presvjetlog gospodina velikog župana baruna Ivana Adamovicha Čepinskog sa obitelju, preuzvišenu gospodju groficu Herminu Normann iz Jelengrada, gdju barunicu Lüttgendorf iz Osijeka i mnoge druge.

Sve ovo dovoljno govori o ugledu valpovačke podružnice Crvenog križa, ali i o važnosti bolnica. Tomu u prilog idu i posjete bolnici koje su se zbile kao npr. bana dr. Ivana baruna Skerlecza, baruna Ivana Adamovicha, vladinog povjerenika dr. Milana Brezinščaka, Antuna pl. Mihalovicha i drugih. U svojstvu inspektora bolnice su obišli grof Aladar Jankovich, predsjednik zemaljskog društva Crvenog križa iz Zagreba, tajnik Viktor Badalić te natpovjerenik društva grof Marko Pejačević Virovitički. Od vojne oblasti bolnice su obišli general-major Josip Marijanović, dr. Isidor Szuchiewicz, general-major Seipka i dr. Tritsch. Svi su izrazili potpuno zadovoljstvo opskrbom i liječenjem.

Za ostvarene rezultate valpovački Crveni križ i njegovi članovi, u više su navrata primili zaslužena priznanja. Društveno predsjedništvo u Zagrebu izrazilo nam je opetovano svoju zahvalnost, a s najvišeg mjesta odlikovani su sljedeći funkcionari: Julija grofica Normann-Ehrenfelška počasnim znakom crvenog križa II. razreda sa ratnom dekoracijom, Karolina Deszathy, Emilija Beer, Hermina Hankony, Otilija

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 355-362 Stjepan Najman: Valpovčani u ratnoj bolnici Crvenoga križa

Grozdanović, Ljuba Mesić, Celestina Piai i Viktor Antolković srebrnom počasnom kolajnom crvenog križa s ratnom dekoracijom, a Pavica Pinterić brončanom počasnom kolajnom crvenog križa s ratnom dekoracijom. IZKAZ u bolnicama ‘’Crvenoga križa’’ u Valpovu liječenih vojnika.

Tekući broj Godina

ranjenih bolesnih zdravih otpuštenih Broj vojnika Broj po narodnosti

oporavljenih neizlječenih umrlih Hrvati Madjari Nijemci Rusini Rumunji ini Ukupno

1 1914. 75 35 59 33 18 1 61 21 17 1 2 8 110

2 1915. 89 204 152 96 44 - 219 22 35 3 3 11 293

3 1916. 50 239 146 103 38 2 216 29 25 6 5 8 289

Ukupno 214 478 357 232 100 3 496 72 77 10 10 27 692

VALPOVO, 31. prosinca 1916. Dr. Franjo pl. Labaš, Kr. Županijski fizik Julija grofica Normann

Sažetak

Valpovačka ratna bolnica Crvenog križa djelovala je od rujna 1914. godine. Radila je u dvije zgrade u kojima je bilo ukupno 90 kreveta. Kako bi bolnica uspješno djelovala, organizirane su bolničke službe u koje su se uključili brojni Valpovčani i Valpovčanke.

Od otvorenja bolnica bolnički liječnik bio je valpovački općinski liječnik dr. Filip Lazarus. Zamijenio ga je 15. srpnja 1915. godine županijski fizik iz Osijeka dr. Franjo pl. Labaš, a za vrijeme spriječenosti zamjenjivao ga je kotarski liječnik dr. August Gruenwald.

Tijekom 1914., 1915. i 1916. godine, za koje postoje vjerodostojni podaci, u valpovačkim bolnicama liječeno je 692 vojnika od kojih je umrlo samo tri.

Novac za rad podružnice i bolnice sakupljen je od članarine, doprinosa utemeljiteljnih članova, dobrovoljnih priloga i dobrotvornih priredbi u vidu zabava i koncerata.

Za ostvarene rezultate valpovački Crveni križ i njegovi članovi, u više su navrata primili zaslužena priznanja.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 355-362 Stjepan Najman: Valpovčani u ratnoj bolnici Crvenoga križa

Zusammenfassung

Das valpovoer Feldlazarett des Roten Kreuzes wirkte ab September 1914. Es arbeitete in zwei Gebäuden, in welchen insgesamt 90 Betten standen. Damit das Lazarett erfolgreich sein konnte, wurden Lazarettdienste organisiert, an welche sich zahlreiche Bürger und Bürgerinnen von Valpovo anschlossen.

Seit Eröffnung des Lazarettes war der Lazarettarzt der valpovoer Gemeindearzt Dr. Filip Lazarus. Am 15. Juli 1915 löste ihn der Gespanschaftsphysikus aus Osijek, der adlige Dr. Franjo Labaš ab, und zur Zeit seiner Abwesenheit vertrat ihn der Bezirksarzt Dr. August Gruenwald.

Im Laufe der Jahre 1914, 1915 und 1916, für welche glaubwürdige Angaben vorhanden sind, wurden in den valpovoer Lazaretten 692 Soldaten versorgt, von denen nur drei starben.

Das Geld für die Arbeit der Zweigstelle und des Lazarettes wurde aus dem Mitgliedschaftsbeitrag, den Beiträgen der Gründungsmitglieder, der freiwilligen Gaben und Wohltätigkeitsbeiträgen und Wohltätigkeitsveranstaltungen in Form von Festen und Konzerten gesammelt.

Für die erzielte Ergebnisse erhielten das valpovoer Rote Kreuz und seine Mitglieder mehrmals wohlverdiente Anerkennungen.

Schlüsselwörter: Valpovo, Kriegskrankenhaus des Roten Kreuzes,

Rotes Kreuz in Valpovo

362