Stanko Piplović C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

Split UDK: 796(497.5 Pula)(091)

U članku se prikazuje djelovanje jedne visoko organizirane rekreativne i sportske pomorske nautičke organizacije koja je postojala u Puli na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Njeni članovi - vlasnici luksuznih jahta su bili iz najviših političkih, javnih i gospodarskih krugova Austro-ugarske monarhije, ali i mnogih drugih zemalja. Imala je poluvojni ustroj pa joj je država pridavala posebnu važnost. Djelovanje joj je bitno utjecalo na promicanje prirodnih i kulturnih vrjednota hrvatskog Jadrana i na stvaranje veza naših ljudi s Europom. O klubu postoji starija strana literatura, međutim kod nas je danas njegovo djelovanje gotovo nepoznato. Za naše prilike najzanimljivija je sudbina jahte Ossero kasnijeg Dalmata, a među članovima nadvojvoda Karl Stephan.

Ključne riječi: 19. stoljeće, pomorski sportovi, jahte, ratna mornarica, Pula, nadvojvoda Karl Stephan

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

1. kolovoza 1891. godine osnovan je u Puli glavnoj ratnoj luci i arsenalu, austro-ugarske ratne mornarice, jaht klub pod nazivom K. u. k. Yacht Geschwader tj. Carski i kraljevski jaht odred. Pokrovitelj mu je bio osobno car Franz Josef I. Dozvolio je da brodovi viju vojnu zastavu, ali pod uvjetom da se u vrijeme rata stave pod zapovjedništvo ratne mornarice. Bio je to elitni klub na čijem je čelu bio nadvojvoda Franz Ferdinand kao komodor. U zapovjedništvu su zastupljeni predstavnici obje sastavnice Monarhije. Sačinjavali su ga još dva vice-komodora, princ Heinrich von Bourbon i Philipp

Komodor Jaht odreda nadvojvoda Franz Ferdinand s djecom u uniformi velikog admirala. princ von Sachsen-Coburg-Gotha te dva contra-komodora za Austriju grof Alfred Harrach, a za Ugarsku grof Géza Andrássy. Poslovima je upravljao Komitet koji se sastojao od 4 časnika, 7 zastavnika, kapetana, generalnog tajnika i pravnika. Godišnji prihodi su se čuvali u Anglo-Österreichische Bank u Beču i Londonu.1 Članovi su se dijelili počasne, utemeljitelje te članove prve i druge klase. Većina pripadnika su bili iz Austro-ugarske monarhije, ali i mnogi iz drugih država.

Počasni članovi su bili njemački car i kralj Prusije Wilhelm II, ministar rata, zapovjednik mornarice, ministri trgovine Austrije i Ugarske, guverner Rijeke, namjesnik Dalmacije, predsjednik Pomorskog odreda u Trstu, zapovjednik Pomorskog arsenala i admiral Hermann von Spaun. Podupiratelj je i engleski kralj Eduard VII.

Među članovima su se nalazili pojedinci iz kraljevskih i čuvenih plemićkih obitelji nadvojvode, prinčevi, grofovi pa admirali ratne mornarice, visoki državni službenici, gospodarstvenici i posjednici. Utemeljitelji su bili osmorica nadvojvoda iz Austrougarske i 10 iz kraljevskih i carskih kuća europskih zemalja. Neki od njih su zabilježeni kao vlasnici, dok su se ostali vjerojatno služili državnim plovilima. Tako je nadvojvoda Ludwig Salvator imao parnu jahtu Nixe deplasmana od 181 tone kojoj je matična luka bila u Trstu. Princ Heinrich von Bourbon grof od Bardi je posjedovao loger mali jedrenjak May od 4 tone i parnu jahtu Sweetheart od 16 tona oba matične luke u Trstu. Robert, vojvoda od Parme loger Buccari od 2 bruto tone nosivosti registriran u Trstu, a princ Philipp von Sachsen-Coburg Gotha također loger od 3 tone s matičnom lukom u Puli. Među industrijalcima je bio Karl Kupelwiesser mlađi sin Paula, stručnjaka za čelik koji je 1893. godine kupio Brijunske otoke, meliorirao ih i priveo turističkoj

1Liste der Ehrenmitglieder, Stifter und Mitglieder des k. u. K Yacht- Geschwaders. 1899.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

Statut Jaht odreda iz 1896. godine.

Stjegovi Jaht odreda. Lijevo je opća zastava i zastava komodora. Desno su rangovni korneti i trokutaste zastavice vice i kontra komodora, počasnih i redovnih članova i to posebne za Austrijance i Mađare. namjeni visokog ranga za stjecište svjetske elite. Paul je naslijedio oca. Bio član Jaht kluba druge klase i imao parnu jahtu Brioni sadržine 39 tona sa sjedištem u Puli.

Kao sastavni dio carske i kraljevske ratne mornarice, koja je i formalno bila kolektivni član, klub je imao polu-vojni ustroj. To dodatno potvrđuje činjenica da su i neki pomoćni brodovi ratne mornarice šalupe Ajax i Erika, kuteri Blackock i Marcella

Oznake činova na uniformama članova Jaht odreda.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

te skoneri Sophie, Freda, Lily i Sen sa sjedištem u Puli bile u sklopu istog kluba. I sam klub imao je društvene kutere Liebling od 10 tona i Eros istisnine 14 tona te šalupe Adriu i Austriju.

Pripadnici su nosili posebne uniforme za časnike, počasne članove, podupiratelje, kapetane, strojare, podčasnike i mornare s oznakom činova na rukavima. Bili su detaljno propisani krojevi, boje, amblemi na odijelima pa čak i dugmad. Naručivali su se kod posebnih tvrtki u Beču kod Franza Thill´s Neife i u Londonu kod Johna Morgan e Sohns. Pravilnik o odjeći je odobrilo Ministarstvo Unutrašnjih poslova 1891. godine.2 Na brodovima su isticane zastave kluba i znakove raspoznavanja s oznakom ranga ili statusa vlasnika plovila. Osim crveno-bijele- crvene zastave kluba i grbom te komodora, sve ostale su bile u dvije inačice i to za Austrijance i Mađare koje su imale grbove sastavnica monarhije. Na bijelom polju je crveni križ s dodatnim oznakama grbova ili sidra u gornjem uglu ovisno o položaju člana.

Brodovi su bili na vezu u uvali Vergarola na južnoj strani luke Pule gdje su bile i društvene prostorije. Uprava je smještena u vili Monai koja je namjenski podignuta u tu svrhu 1877. godine u blizini Mornaričkog kluba.

Klub je imao statut sačinjen u Puli 1896. godine, a potvrđen od državne uprave u Trstu. Njime su regulirani ciljevi, organizacija, primanje, obveze prava članova i druga pitanja. Osnovni mu je cilj razvijanje sportskih aktivnosti jedrilicama i jahtama na parni pogon te izobrazba pomoraca, oživljavanje ljubavi za morem, unapređenje brodogradnje te podupiranje znanosti. Odobrio ga je namjesnik Rinaldini 1896. godine.3 Postojale su i agenture u Puli, Londonu, Opatiji, Rijeci, Malom Lošinju, Zadru, Meljinama, Gružu, Splitu, Šibeniku, Nici, Kielu i Tangeru.

Klub je organizirao brojne regate u kojima su sudjelovale i jahte drugih klubova kao Adria- Cluba iz Opatije, Stephanie Yacht Cluba s Balatona, Yacht cluba iz Malog Lošinja i Union Yacht Cluba iz Portschacha. Najpoznatija je bila brijunska Velika regata, Gross Regatten. Jahte su kretale iz lučice pred hotelom Neptun na otoku Veli Brijun, gdje se okupljao društveni vrh cijele carevine. Po burinu ili maestralu jedrilo se do svjetionika Porer i natrag. Godine 1913. u jaht klubu u Puli bilo je ukupno 73 plovila raznih veličina, tipova i pogona. Najveći njihov broj imao je matičnu luku u tom gradu, zatim u Trstu.

Članovi su mu bili uglavnom časnici raznih narodnosti iz Monarhije, ali i državljani Amerike, Velike Britanije, Njemačke i Italije. Bilo je nešto i Hrvata. Među njima su poručnik linijskog broda V. Klobučar vlasnik broda Active s matičnom lukom Pulom, dr. Frane Brelić, vlasnik kutera Uskok s matičnom lukom u Crikvenici i grof Juraj Oršić čija je motorna jahta Karin bila u Novom Vinodolu. Tome treba

2 Uniformirung für Flaggenofficiere, Erenmitglieder, Stifter, Mitglieder, sowie für Capitäne, Maschinisten,

Unterofficiere und Mannschaft des k. u. k. Yacht-Geschwarers. 3 Statuten des unter dem Allerhöchsten Protectorate Sr. kais. Und kön. Apostolischen Majestät des Kaisers und

Könings Franz Joseph I. stehenden kaiserlichen und königlichen Yacht-Geschwaders. Pula 1896.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

dodati brodove iz mnogih drugih krajeva tako iz Balatona u Mađarskoj, New Yorka, Portsmoutha u Americi, Winkla, Glasgowa u Škotskoj, Nizze, Kiela u Njemačkoj, Liverpoola , Marseja, Beča pa čak i Australije.

Među članovima kluba prve klase tj. onima najuglednijima, posebnu pozornost zaslužuje grof Alfred Karl Harrach (1831.-1914.). Pripadao je vrlo staroj i uglednoj obitelji porijeklom iz Češke. Njeni se korijeni spominju još u 12. stoljeću. Koncem 19. stoljeća to je bila vrlo bogata obitelj, vlasnici više dvoraca, vila, šumskih kompleksa, poljoprivrednih dobara i industrijskih pogona. Posjedovali su i veliku kolekciju slika najuglednijih majstora. Alfred je obnašao dužnost državnog komornika. Nastanjen je u Beču, ali je u Opatiji imao luksuznu vilu na predjelu Dražica u kojoj je dugo boravio. Njegova supruga je bila princeza Anna rođena Lobkowitz. Stariji brat Jan Harrach bio je čuven političar i uživao povjerenje najuglednijih ličnosti u Austrijskoj monarhiji. Osobno se zauzimao za gospodarski napredak Dalmacije.

Na prijelazu 19. u 20. stoljeće, Alfred je upisan i kao vlasnik više plovila učlanjenih u jaht klub. To su bile parna jahta Alfred-Anna deplasmana 9 tona i matične luke Winkl, motorna jahta Anna deplasmana 4,4 tone s matičnom lukom Volosko, škuna Baucis deplasmana 1 tone stacionirana u Winklu, parna jahta Dražica 115 tona matične luke Volosko, luger Mariane od 9 tona u Winkelu i kuter Triphon od 12 bruto tona u luci Volosko. Neki od ovih brodova bili su također uneseni i u Lloydovom registru.

U to vrijeme bilo je i sportskih brodova na Jadranu koji nisu pripadali Carskom i kraljevskom klubu u Puli. Tako je kod Pomorske oblasti u Trstu bilo registrirano 51 jahta na jedra, 8 parnih i 16 motornih jahti. Također, u kraljevskoj Ugarskoj pomorskoj oblasti registrirano 11 plovila sa sjedištem u Rijeci.4 Pred Prvi svjetski rat na mnogim jahtama su se obučavali mornarički kadeti.

Jedna od najvažnijih osoba u jaht odredu bio je Karl Stephan, princ i nadvojvoda od Austrije, potomak austrijskog cara Leopolda II. i bratić cara Franje Josipa. Rodio se 1860. godine u Židlochovicama blizu Brna u Moravskoj. Sin je Karla Ferdinanda, nadvojvode od Austrije i vojvode od Teschena. Bio je kandidat za poljsku krunu. Oženio je 1886. godine u Beču nadvojvotkinju Mariu Theresiu, princezu Toskane i kćerku nadvojvode Karla Salvatora i imao šestero djece.

Nadvojvoda je bio vrlo obrazovan, pokazivao izuzetno znanje iz pomorstva i ljubav za more. Godine 1875. upisan je u Pomorsku akademiju u Rijeci, a 1879. stupio je u ratnu mornaricu. Kao vrstan časnik obnašao je mnoge visoke dužnosti. Plovio je na ratnim brodovima kao korveti Saidi, oklopnom brodu Custozza, topovnjači Novara, krstarici Kaiser Franz Joseph I. i oklopnjači Don Juan d´Austria. Služio je u ratnoj luci Pula kao lučki admiral, u Strojarskom tehničkom komitetu, Pomorskom arsenalu i bio na mnogim drugim visokim dužnostima. Postigao je 1911. godine čin velikog

4 Almanach für die K. und K. Krigsmarine, Pula, 1913. 88-96.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

admirala, najviši u ratnoj mornarici. Poslije Prvog svjetskog rata od 1918. živio je u Zywiecu u Galiciji, preminuo je 1933. godine.

Kao pomorski časnik, Karlo je često ratnom flotom krstario Jadranskim morem. Posebno je 1894. sudjelovao u njenim pokretima i manevrima. Tada je bio u činu kontraadmirala i zapovijedao pomorskim odjelom zimske flote. Početkom veljače isplovio je iz Pule i posjetio Trst. Tu je ratno brodovlje dočekano s velikim slavljem. Grad je navečer bio bogato osvijetljen. Nadvojvoda je s članovima svog stožera bio na velikom plesu kod namjesnika Rinaldinija. Već 10. ožujka flota se usidrila u Gružu. Tu je 15. ožujka na brodu Radetzky nadvojvoda je priredio prijem na kojem su sudjelovali kotarski poglavar, zapovjednik vojnog garnizona, načelnik, kapitularni vikar s jednim kanonikom, turski generalni konzul, belgijski konzul, talijanski vice konzul i brojni viši časnici mornarice. 16. ožujka ujutro brodovlje je isplovilo iz Gruža. 21.ožujka vratio se opet u gruško pristanište proslaviti uskršnje praznike. Već 31. ožujka flota je bacila sidra ispred obale Franje Josipa u Zadru.5

U svibnju 1894 bio je veliki pokret ratnog brodovlja pod zapovjedništvom vice admirala Jochanna Hinkea. 4. svibnja flota je doplovila u Tivat. U njenom sastavu su bili admiralski brod Kronprinz Rudolf, zatim oklopnjača Kaiser Franz Jozeph na kojemu je bio viceadmiral nadvojvoda Karl Stephan, Kronprinzessin Stephanie, Tegetthoff, Tiger, Pelikan, Sebenico, Meteor, Trabant, Planet i 12 torpiljarka. Nedugo zatim nadvojvoda je otplovio za Gruž torpiljarkom Meteor. Odatle je na čelu sastava od sedam ratnih brodova otplovio na otok Vis i usidrio se u zaljevu Komiže.6

Ljetna flota bacila je 2. srpnja 1894. sidra ispred Obale Franje Josipa u Zadru. Prvi dio su sačinjavale oklopnjače Kronprinz Rudolf, Kronprinzessin Stephanie i Tegetthoff pod zapovjedništvom kontraadmirala Hinkea. U drugom divizionu su bili Prinz Eugen, Don Juan, Kaiser Max, krstarica Tiger te fregate Lussin i Sebenico pod zapovjedništvom Karla Stephana. Sa flotom je bila i njegova jahta Christa. Na večer su dvorski savjetnik Truxa, kao izaslanik namjesnika i general Riegg kao zamjenik vojnog zapovjednika posjetili admirale. Sutradan je Hinke priredio prijem za uglednike kojem su prisustvovali nadbiskup, biskup, načelnik te predstavnici vojnih i civilnih vlasti. Uvečer je Općina rasvijetlila obalu i priredila koncert gradske glazbe. Nakon toga brodovlje je otplovilo na jug.7 7. srpnja flota je iz Zadra stigla u Korčulu. Kotarski poglavar Mate Groscetta i općinski prisjednik Roko Arneri posjetili su admirala Karla Stephana. Sutradan mu je došao u posjet mitronosni opat Božo Trojanis. Navečer je svirala općinska glazba, a sutradan glazba ratne mornarice. Odatle su brodovi otplovili dalje na jug i 20.

5 Nadvojvoda Karlo Stjepan u Trstu. Smotra dalmatinska (dalje: SD), Zadar 10. II 1894. 2. – I. e r. marina di guerra. SD, 14. i 17. III. 1894. 4 i 3. – C. i K. Mornarica. SD, 24. III 1894. 2. - L´ i. e r. Squadra a Zara.

SD, 31. III. 1894. 3. 6 C. i k. bojno brodovlje. SD, 5. V. 1894. 2. - L´ i. e r. squadra a Lissa. SD, 26. V. 1894. 3. 7 La i.e r. Squadra. SD, 4. VII. 1894. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

srpnja iz pravca Neretve stigli do Gruža. Usidrili su se u kanalu otočića Dakse pred Dubrovnikom. Stigao je i zapovjednik ratne mornarice barun Maxmilian Sterneck jahtom Greif. 8 U to vrijeme slavila se godišnjica pomorske bitke pod Visom u kojoj je admiral Wilhelm Tegetthoff 1866. godine pobijedio talijansku flotu. Upriličena je na floti svečanost. Na admiralskom brodu Kronprinz Rudolf je služena misa, a poslije podne je na brodu Kaiser Max priređena zabava za mornare i uzvanike uz prisustvo kontraadmirala Hinkea, nadvojvode Karla i časnika. Na večer je održana velika regata.9

Karl je 1895. imenovan zapovjednikom austro ugarskog ratnog brodovlja koje će zastupati Monarhiju kod otvaranja sjeveroistočnog pomorskog kanala u Kielu. U sastav eskadre su određeni brodovi Maria Theresia, Elisabeth i Franz Joseph. Car Wilhelm II. se posebno zauzeo oko priprema za tu svečanost. Pretpostavljalo se da će biti 4000 sudionika i 100 ratnih brodova sa blizu 50.000 mornara.10

Jedna od najzanimljivijih jahti u klubu, po događajima u kojima je sudjelovala, je Ossero vlasništvo Karla Stephana. Dobila je ime po Osoru mjestu na otoku Cresu. Matična luka joj je bila Veli Lošinj. Zanimljiva je i kao tehnički objekt, nastao kao odraz industrijske revolucije kada su se drveni jedrenjaci zamjenjivali željeznim brodovima i uvodio parni pogon. To je bilo veliko plovilo u svojoj kategoriji. Dužina mu je bila 44 metara, a istisnina 260 tona. Osim stroja, jahta je u početku imala i dva jarbola s jedrima kao pomoćni pogon. Imala je posadu od 12 ljudi. Oblicima i vitkoćom u to vrijeme smatrala se jednom od najljepših.11 Karl Stephan je često s obitelji jahtom Ossero krstario Jadranom uživao u valovima uzburkanog mora i tišinama bonaca, divio se rumenilu neba na zalascima sunca. Posjećivao je stare primorske gradove i slikovita ribarska mjesta na otocima.

Tako se početkom ožujka 1897. godine nadvojvoda uputio iz Pule u Zadar i osobno zapovijedao brodom. Proslijedili su do Šibenika. Posjetili su fregatu Schwarzenberg i susreli se s predstavnikom vlasti. Napravili su izlet do slapova Krke. Visoki putnici su otplovili dalje do Trogira i Splita. Nadvojvotkinja Maria Theresia i dva mala sina posjetili su Solin i razgledali ostatke antičke Salone. Vodio ih je konzervator Frane Bulić. Na jahti je priređen ručak za Bulića, upravitelja kotara savjetnika baruna Marojčića i lučkog kapetana Pavičića. Nakon toga su produžili u Metković i dalje u Kotor gdje su stigli 10. ožujka. Na povratku su bili u Visu. Na izlasku iz luke nadvojvoda je opazio da je brik škuner ratne mornarice Perserveranza uslijed vjetra imao poteškoća pri isplovljavanju pa ga je uzeo u tegalj. Otišli su do Hvara pa 17.

8 L´ i. e r. squadra. SD, 11. i 25. VII. 1894.2. 9 Proslava viške bitke. SD, 21. VII. 1894. 2. 10 Nad-vojvoda Karlo Stjepan. SD, 13. IV. 1895. 3. 11 Annuario marittimo. Trst 1897. LX.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

Brod Ossero u Puli koncem XIX. stoljeća. ožujka opet u Split. Na jesen su bili ponovno u Splitu gdje su stigli 27. rujna. Idućeg dana krenuli su prema Zadru.12 18. siječnja 1899. iz Velog Lošinja otputovale su u Zadar dvije jahte Ossero i Litva. S nadvojvodom Karlom Stephanom putovao je i grof Cassini, kontraadmiral u miru i počasni kanonik don Antun Petrina. Na Litvi je bio vlasnik grof J. Milewsky Korwin, koji je također bio član kluba, a zapovijedao poručnik bojnog broda Nikolić. Jahte su produžile plovidbu i usidrile se u zaljevu Bošana kod Biograda. Na obali mjesta dočekao ih je knez Borelli. Raspravljalo se o novoj obali koju je Pomorska vlada trebala početi graditi. Gosti s pratnjama su posjetili Vranu gdje su obišli Han kneza Borellija, srednjovjekovne ruševine na nekadašnjem templarskom imanju i pećinu. Zatim su otišli do Bućinskih bara i uživali u njihovim prostranstvima koje su se upravo meliorirale za obradiva polja. Odatle su se vratili u Biograd. Načelnik je zamolio Karla Stephana da bi se nova obala nazvala njegovim imenom na što je on pristao. Istog dana su proslijedili za Šibenik. Produžili su preko Trogira za Split. Koncem kolovoza su opet plovili i to u Trogir i Split. Nadvojvoda je došao sa sestrom Ljudevitom, belgijskom princezom i troje djece. U Splitu su u pratnji Frane Bulića pregledali Arheološki muzej i rimske starine u Solinu. Na groblju Sustjepan položili su vijenac dvojici časnika koji su u srpnju 1899. nastradali na ratnom brodu Adler od eksplozije blizu otoka Šćedra. Proslijedili su u Kotor, a odatle nastavili za Dubrovnik i Hvar.13

Nakon što je prodao jahtu Ossero nadvojvoda Karl je nastavio krstariti Jadranom svojim drugim brodovima.

12 S. A. Arciduca a Zara. SD, 6. III. 1897. 2. – NN. VV. Nadvojvoda Karlo Stjepan i Nad-vojvotkinja Marija

Tereza u Dalmaciji. SD, 10. III. 1897. 2. – Cortesia principesca. SD, 17. III. 1897. 2. – Putovanje Nj. Vis.

Nad-vojvode Karla Stjepana. SD, 20. III. 1897. 2. - N. V. Nad-vojvoda Karlo Stjepan. SD, 20. IX. 1897. 2. 13 Svijetli putnici. SD, 18. i 21. I. 1899. 2. – Ospiti eccelsi a Spalato. SD, 25. I. 1899. 3.- Naši dopisi. SD, 25.

I. 1899. 2. – Putovanje Nj. Vis. Nad-Vojvode Karla Stjepana. SD, 2. IX. 1899. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

Zanimanje i sportski i natjecateljski duh odveli su Karla Stephana nekoliko puta u Englesku kao 1879. na regatu kraljevskog jaht odreda te još 1900. i 1911. godine. Tijekom 1892. godine postao je članom britanskog jaht udruženja.

Nadvojvoda Karlo bio je vlasnik više jahta. U samih petnaestak godina promijenio ih je šest Prva za koju se zna je bila je Christa, bivša engleska jahta Carmen izgrađena u Gasgowu 1884.14 Zatim je bila Ossero, izgrađena u Trstu 1896. godine. Slijedeća je Waturus sagrađena u Leithu 1900. godine. Dužina mu je bila preko 53 metra, a posada brojila čak 25 ljudi. Matična mu je luka bila u Malom Lošinju. Nakon toga nabavio je novi manji škuner Sen dužine 28 metara koji je sagrađen u Cowesu 1884. Godine 1904. sagradio je u Leithu u Škotskoj brod Rovenska, dug preko 60 metara s 22 člana posade. Njime je plovio do 1910. kada ga prodao Englezu sir Maxu Waechteru. Imao je i parni brod na vijak Ul, izgrađen u Leithu 1911. Dužina mu je bila 60 metara, posada je brojila 14 članova.15 Matične luke tih Karlovih plovila su bile uglavnom Veli i Mali Lošinj.

Nadvojvoda je govorio i hrvatskim jezikom, volio je Dalmaciju i njene ljude, družio se s istaknutim pojedincima. Već kao mlad plovio je često Jadranom i uživao u njegovim prirodnim ljepotama i kulturnim spomenicima. Tako je 27. ožujka 1886. stigao u Zadar na državnoj jahti Fantasia i sutradan produžio putovanje po Dalmaciji.16 Spominje se da je Karl Christom u listopadu 1888. godine iz Šibenika doplovio u Split. Ponovno je došao tom jahtom u Split 21. ožujka 1908. godine.17

Karlova supruga, nadvojvotkinja Maria Theresia uputila se u proljeće 1894. godine obiteljskom jahtom Christom privatno na plovidbu duž jadranske obale. Putovanje je trajalo preko 20 dana. S njom je bilo i troje starije djece: Karl Albrecht, Eleonora Maria i Renata Maria te dvorska dama grofica Huyn. 3. svibnja bili su u Zadru odakle su sutradan rano krenuli put južne Dalmacije. Namjeravali su upoznati sva zanimljiva mjesta na obali. Stigli su u Split gdje su uz ostalo, obišli stolnu crkvu i kočijom se odvezli do Trogira. Proslijedili su do Korčule i tamo se kratko zadržali 7. svibnja. Pregledali su samostansku crkvu na Otoku i stolnu crkvu u Korčuli i prošetali se gradom. Ujutro idućeg dana jahta je zaplovila put Gruža. 9. svibnja obitelj je bila u Dubrovniku. Prošetala se dolinom do izvora Rijeke. Otišli su i do obližnjeg Trstena pogledati velika stara stabla platana. Tu ih je primio grof Vito de Bassegli-Gozze pa su obišli njegov čuveni park i vilu. Uživali su u sjeni lovora i divili se cvjetnim nasadima. Slijedećeg dana razgledali su znamenitosti Dubrovnika i otišli na otočić

14 Annuario marittimo. Trst 1894. LI, 1897. LX, 1901. LVI, 1905. LXVII i 1912 LXXVI. 15 Annuario marittimo. Trst 1913. LXXVIII. 16 Domaće viesti. Narodni list, Zadar 27. III. 1886. 3. 17 Visoki gosti. Narod, Split 2. X. 1888. 3. – Nj. V. nadvojvoda Karlo Stjepan. Naše jedinstvo, Split 21. III. 1908. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

Lokrum. U Kotor su stigli 11. svibnja. Visoki gosti su završili putovanje Dalmacijom u luci Lošinja Velikog.18

U jesen 1894. nadvojvoda je s obitelji opet krstario Jadranom na jahti Christi. Brodom je zapovijedao poručnik bojnog broda Anton Willenich. Pristali su 3. listopada dolazeći iz Lošinja u Zadar i potom nastavili plovidbu. Idućeg dana putnici su pristali u Šibeniku i napravili izlet na rijeku Krku.19 Ujutro 7. listopada stigli su u Šibenik. Obišli su zanimljivosti u gradu i produžili dalje. 8. listopada ujutro nakratko su se zadržali u splitskoj luci i proslijedili za Omiš. Odatle su se odvezli kočijom novom državnom cestom do mlinica u Visuću na rijeci Cetini. Već idućeg dana poslijepodne uplovili su u luku Makarske. Tu ih je pozdravio kotarski poglavar, a općinska glazba svirala u čast gostima. Dana 10. listopada jahta je zaplovila put Metkovića. Zatim su putnici posjetili Vrbosku i Jelsu na otoku Hvaru. Bili su u Bolu na Braču. U Milni su se prošetali lukom i posjetili crkvu u pratnji agenta lučkog i pomorskog zdravlja i otputovali u Sutivan. 11. listopada vratili su se u Split.20

Nadvojvoda Karl sa suprugom zajedno s nadvojvodom Franzom Salvatorom i njegovom suprugom Mariom Valeriom stigli su navečer 26. travnja 1895. godine jahtom Christom u Split. Sutradan je prispjela brodom Miramar i carica Elizabeta te s pratnjom obišla znamenitosti grada.21

I 1902. nadvojvoda je krstario Jadranom. 28. veljače svojom jahtom Waterus uplovio je u luku Rogoznice. Tu je boravio sve do 14. ožujka. Vrijeme je provodio slikajući razne motive tog mjesta, njegovu luku i jezero. Sjetio se i siromaha prema kojima je bio vrlo darežljiv, pobrinuo se za liječenje nekih bolesnika. Mještani su se odnosili prema njemu s izuzetnim poštovanjem. Na odlasku u njegovu čast osvijetljena je varoš, pucali su mužari i zvonila zvona. 12. ožujka stigao je posebnim Lloydovim brodom u Rogoznicu grof J. Korwin-Milewski, i sam član kluba koji je imao parnu jahtu Litwu od 207 tona čija je matična luka bila Pula. Pridružio se Karlu pa su zajedno otplovili u Gruž. Tu su stigli 15. ožujka poslije podne i ostali nekoliko dana.22

Dana 13 ožujka 1903. nadvojvoda Karl je bio u Zadru svojom jahtom na jedra Sen, a idućeg dana je krenuo na jug. Zatim je ponovno uplovio u zadarsku luku. Odatle se zaputio do franjevačkog samostana na otočiću Visovcu na rijeci Krki i produžio do njenih slapova. I tamo je svečano dočekan. Na povratku je počašćen u

18 N V. nad-vojvotkinja na prolasku. SD, 5. V. 1894. 2. – Svijetli gosti. SD,, 5. V. 1894. 2. – Putovanje Njih.

Visosti nad vojvotkinja. SD, 9. V. 1994. 2. – Ospiti eccelsi. SD, 12. V. 1894. 2. – Sua Altezza la serenissima

Arciduchessa Maria Teresa. SD, 23. V. 1894. 2. 19 S. A. Arciduca Carlo Stefano. SD, 6. X. 1894. 2. 20 S. A. Arciduca carlo Stefano. SD, 10. i 13. X. 1894. 2 i 3. – Svijetli putnici. SD, 17. X. 1894. 2. 21 Nj. Veličanstvo Carica, Nad-vojvode i Nad-vojvotkinje u Dalmaciji. SD, 27. IV. 1895. 2. 22 N. V. Nad- vojvoda Karlo Stjepan. SD, Zadar, 5. i 15. III. 1902. 2 i 3. – N. V. Nad-vojvoda Karlo Stjepan na putu. SD, 22. III. 1902. 3.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

samostanu skromnim objedom. Starješina samostana, otac Runjić nazdravio je Karlu u ime redovničke obitelji. Poslije podne povratio se u Šibenik.23

I iduće, 1904. godine u proljeće nadvojvoda se uputio na krstarenje Jadranom. Na večer 21. ožujka stigao je u Zadar jahtom Sen. Slijedećeg dana posjetio ga je na brodu dalmatinski namjesnik barun Handel. 11. travnja doplovio je s obitelji na otok Rab. Uz pratnju općinskog upravitelja prošetao se do sv. Fumije i prenoćio u mjestu.24 Već 24. travnja stigao je u Trogir i u tom drevnom gradu ostao nekoliko dana. Istog ljeta ponovno je plovio s obitelji na jahti Rovenska. Dana 6. srpnja poslije podne stigao je iz Brindisija u luku Visa. Poslije podne su razgledali groblje gdje ga je dočekao načelnik Topić, prošetali mjestom, pogledali novu cestu u izgradnji i druge zanimljivosti, posjetili su zavod Javne dobrotornoti. Iste noći krenuli su put Lošinja. U jesen je istom jahtom nadvojvoda iz Šibenika otplovio do Hvara gdje je stigao 19. rujna.25 U ljeto 1904. Karlo i obitelj su bili na izletu jahtom Rovenska u Brindisiju. Odatle su se 6. srpnja vratili u Vis i 9. srpnja krenuli put Lošinja.26

Godine 1905. nadvojvoda je plovio privatno s obitelji duž obala Dalmacije jahtom Rovenska. Dana 3. lipnja 1905. stigli su iz Korčule u grušku luku. Odatle su željeznicom krenuli put Bosne. Nakon povratka otputovali su na Pelješac gdje su prispjeli 10. lipnja ujutro i pristali na Broce. Odatle su čamcem došli u Veliki Ston na poluotoku Pelješcu i dalje produžili kolima do Malog Stona. Tu su razgledali stare utvrde koje je podigla Dubrovačka republika. Istog dana stigli su u Vis. Zabavljali su se slikanjem i šetnjama po okolici. Nadvojvoda je primio na jahti načelnika Topića. Uvečer 13. lipnja produžili su put Senjske Rijeke.27

Član Jaht odreda u Puli kao časnik II. klase bio je i kapetan Niko Duboković gradonačelnik Jelse na otoku Hvaru.28 Naime, dolazeći u to mjesto, nadvojvoda Stephan je upoznao Dubokovića. Vjerojatno se to zbilo početkom listopada 1894. nakon što se nadvojvoda usidrio jahtom Crista u luci ispred kuće Dubokovića. Na brodu su osim vlasnika bili njegova supruga Maria Theresia te kćeri Eleonora i Renata. Doček je bio vrlo svečan. Goste je u ime mjesta pozdravio načelnik uz prisustvo cijelog upraviteljstva i ostalih mjesnih dužnosnika. Na uredima su vijale zastave, a uvečer

23 Visoki putnik. SD, 14. III. 1903. 2. – Nj. ć. i k. Visost Nad-vojvoda Stjepan. SD, 2. V. 1903. 2. 24 Njeg. Vis. Nad-vojvoda Karlo Stjepan. SD, 23. III. 1904. 2. – Njegova Visost Nad-vojvoda Karlo Stepan u Rabu. SD, 13. IV. 1904. 3. 25 N. V. Nad-vojvoda Karlo Stjepan. SD, 9. VII. 1904. – N. V. Karlo Stjepan u Visu. SD, 13. VII. 1904. 2. – Njegova Visost Nad-vojvoda Karlo Stjepan. SD, 21. IX. 1904. 2. – Nad-vojvoda Karlo Stjepan. SD, 1. X. 1904.3. 26 N. V. Nad-vojvoda Karlo Stjepan. SD, 9. VII. 1904. 2. 27 Njegova Visost Nadvojvoda Karlo Stjepan na putu. SD, 3. VI. 1905. 2. – Nj. V. Nadvojvoda Stjepan. SD, 10. VI. 1905. 2. – Svijetli gosti. Smotra dalmatinska 17. VI. 1905. 2. 28 Duboković Nadalini Niko (Pitve, Hvar 1834.- Jelsa 1912.) član je istaknute pomorske obitelji u Jelsi.

Završio je nautičku školu u Trstu gdje je pri Središnjoj pomorskoj vladi položio ispit za kapetana duge plovidbe. Zapovijedao je obiteljskim brikom Genitor Nicolò. Oplovio je sve veće evropske luke. 1872. preuzeo je upravu obiteljskog brodskog poduzeća i flote koja je bila među najvećim u srednjoj Dalmaciji.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

je bio koncert. Tu su ostali usidreni do jutra 11. listopada. Tako su se njih dvojica zbližili, pa je Karl preporučio njegov upis. Duboković je bio vlasnik kutera Mica. Taj brod dužine oko 9 metara sagrađen je 1878. godine u Starom Gradu na Hvaru. Imao je posadu od tri člana. Dobio je ime po njegovoj kćeri udanoj Machiedo. Suvlasnik je bio i Nikin brat Ante.29

Time je malo mjesto Jelsa postalo poznato u krugovima pomoraca. Nadvojvoda Karl bio je i koncem rujna 1907. godine tamo. Doplovio je vlastitim parnim brodom Rovenska. Na brodu je bio vlasnik s kćerkom Renatom i sestrom Mariom Theresiom, budućom bavarskom kraljicom i njenim kćerima Hildegardom, Wiltrudom i Gundelinom. Jahta je ostala u Jelsi do 25. rujna poslije podne. Na večeri kod nadvojvode bili su župnik i načelnik Duboković

Svi događaji ukazuju da je nadvojvoda Karl Stephan bio zaljubljenik u more, vrlo sposoban mornarički časnik i svugdje uživao veliki ugled. Pomagao je ljude koji bi se našli u nevolji. Tako je u rujnu 1904. spasio utopljenike kada se uslijed velike bure prevrnuo u šibenskoj luci brod.30 Bio je sposoban mornarički časnik blistave karijere. Njegova osoba obilježila je pomorsku tradiciju na Jadranu na turbulentnom prijelazu stoljeća.

Karl Stephan je kratko posjedovao jahtu Ossero. Godine 1899. otkupila ju je ratna mornarica i stavila na raspolaganje dalmatinskom namjesniku u Zadru pod novim imenom Dalmat. Koristila se za službene radi obilaska pojedinih dijelova pokrajine pa i za privatne potrebe visokih civilnih i vojnih dužnosnika. U tom smislu često je plovio Jadranom. Početkom rujna 1900. namjesnik feldmaršal Emil David pl. Rhonfeld boravio je u Boki Kotorskoj na vojnim vježbama. Pratio ga je upravitelj presidijalne kancelarije Ivan Tichy. Pristao je u Meljinama. 2. rujna stigao je u Hercegnovi. Tu su ga dočekali kotarski upravitelj Blessich i načelnik Gjuranović. 10. rujna poslije podne vratio se natrag jahtom u Zadar.31

Namjesnik, podmaršal Emil pl. David je dosta koristio jahtu za službena putovanja. Tako je 22. ožujka 1901. godine je otplovio put Rijeke, pa dalje u Beč. Srpnja mjeseca se uputio put Dubrovnika s namjesničkim potpredsjednikom pl. Alfonsom Pavićem i dvorskim savjetnikom Nikom Nardellijem, kako bi bio nazočan svečanom otvorenju nove željezničke pruge Gabela-Uskoplje-Zelenika s ograncima Hum-Trebinje i Usoplje-Gruž. Vratio se 18. srpnja preko Dubrovnika u Zadar. Već 31. srpnja namjesnik je otputovao u Rijeku na putu za Beč.32

29 Annuario marittimo. Trst 1890. CVIII. – Naši dopisi. SD, 20. X. 1894. 2. 30 N. V. Nadvojvoda Stjepan spasio tri topca. SD, 24. IX. 1904. 2. 31 N. P. gosp . Namjesnik. SD, 1. IX. 1900. 2. – Put N. P. Namjesnika. SD, 5. IX. 1900. 2. – Povratak N. P. gosp. Namjesnika. SD, 12. IX. 1900. 3. 32 N. P. gosp. Namjesnik. SD, 23. III. 1901. 2. – Za otvaranje nove željeznice u Južnoj Dalmaciji. SD, 13. VII. 1901. 2. – Na povratku. SD, 20. VII. 1901. 2. – N. P. Namjesnik pl. David. SD, 31. VII. 1901. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

Jahta Dalmat bivši Ossero 1914. godine prigodom prihvata posmrtnih ostataka nadvojvode Ferdinanda i njegove supruge Sophie u luci Metkovića.

Vojni zapovjednik feldmaršal Horsetzky u društvu pukovnika Ubaldinija i još dva časnika putovao je jahtom Dalmat u ožujku 1903. u Kotor pregledati vojnu posadu. Stigao je 23. ožujka. Tom prilikom posjetio je i Korčulu gdje je razgledao crkvu i samostan.

Novi namjesnik, Erasmo Handel imenovan je 1902. godine. U svibnju iduće godine obilazio je jahtom pokrajinu radi njenog upoznavanja. Posjetio je Dubrovnik Cavtat, Opuzen i Trogir, a odatle kočijom proslijedio u Kaštela. Dalmatom je nešto kasnije otplovio put Splita pa odatle u Sumartin i Milnu na otoku Braču i Stari Grad na otoku Hvaru. Malo zatim, 13. lipnja namjesnik je otputovao u Rijeku, pa odatle u Beč. U rujnu je jahtom bio u Visu, Hvaru, Vrboskoj i Rogoznici. 27. kolovoza doplovio je u službeni pohod Makarskoj. Primio je biskupa, državne činovnike i članove Općinskog upraviteljstva. Bio je i u Hvaru gdje ga je dočekao načelnik Machiedo. U pratnji biskupa Zaninovića je razgledao crkvu i posjetio stari teatar koji se upravo popravljao. Obišao je veliku zgradu Higijeničkog društva i radove na loži. Navratio je do Vrboske. Idućeg dana proslijedio je u Rogoznicu gdje je svečano dočekan. Poslije podne otplovio je dalje. 33 Jahtom Dalmat su se služili i drugi najviši dostojanstvenici. Među njima i nadvojvoda Otto koji je u veljači 1904. bio u Dubrovniku odakle se vratio natrag u

33 U službene pohode. SD, 21. III. 1903.- Častan posjet. SD, 8. IV. 1903. 2. – N. P.gos. Namjesnik barun

Handel SD, 6. V. 1903. 2. – naši dopisi. SD, 2. IX. 1903. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

Opatiju. Te godine na njoj su plovili Horsetzky u ožujku i prosincu, Handel u svibnju te Maria Josefa koja je 8. travnja stigla u Vis.34

Jahta je stalno plovila. Tijekom 1905. njom je u veljači putovao novi dalmatinski namjesnik Niko Nardelli kada je preko Rijeke putovao u Beč. Zatim je koriste za prijevoz nadvojvoda Friedriech koji je putovao u Kotor i general topništva Marian Varešanin, vojni zapovjednik Dalmacije na putu za Gruž. On ju je u dosta prilika koristio. 8. svibnja ujutro otputovao je Dalmatom iz Zadra preko Rijeke na svoju novu službu vojnički zapovjednik Dalmacije, a od tada zapovjednik X. korpusa u Prezemyslu, Horsetzky. Tom je prilikom organizirana svečanost i od njega su se oprostili predstavnici Namjesništva i Općinske uprave.35

Navečer 22. kolovoza došao je Dalmatom u Hercegnovi vojni zapovjednik, podmaršal pl. Varešanin dočekati nadvojvodu Friedricha. Idućeg su dana otišli automobilom u Zeleniku. Dočekali su ih vojnički zapovjednik i časnici, upravitelj Kotarskog poglavarstva i načelnik. 24. kolovoza stigli su jahtom u Kotor gdje su ih opet dočekali predstavnici vlasti. Istog dana nadvojvoda je otplovio za Trst. Svratio je u Vis obići spomenik palim pomorcima u bitci 1866. godine i razgledao Modru špilju na Biševu.36

Nadvojvotkinja Maria Josefa često je bila gost na brodu. Mnogo se zanimala za Dalmaciju i zalagala se za njen napredak, naročito za organizaciju i promidžbu domaće radinosti. U proljeće 1905. privatno je putovala po Dalmaciji. 7. svibnja navečer stigla je u Zadar. Dočekali su je upravitelj Dalmatinskog namjesništva Nardelli i general major Schleiss. Odatle je krenula na jug, u posjetu raznim mjestima. Bila je idućeg dana u Splitu posjetiti novo osnovani tečaj čipkarstva. Pozdravio ju je upravitelj Kotarskog poglavarstva i vojni zapovjednik mjesta. Poslije podne odvezla se posebnim vlakom na Klis i obišla tvrđavu. 9. svibnja krenula je put Omiša i dalje prema Neretvi.37

U listopadu je Maria Josefa ponovo stigla u Split sa sinom, nadvojvodom Karlom. Tom prilikom posjetili su stolnu crkvu i tečaj čipkarstva. U pratnji Frane Bulića i savjetnika dr. Frane Madirazze obišli su Arheološki muzej. Na Dalmatu je za mjesne uglednike priređen ručak. Nakon toga gosti su nastavili putovanje za Šibenik. Posjetili su Dubrovnik i Korčulu. Na poluotoku Pelješcu bili su u lovu na čaglje. Navečer 8. prosinca uplovila je jahta u Gruž. Na njoj je bio general topništva Varešanin.38

Narednih godina jahta je intenzivno korištena u službene i privatne svrhe uglednika. Na njoj su plovili nadvojvoda Friedrich, nadvojvoda Leopald Salvator, vojni

34 NJ. Visost Nad-vojvoda Otto. SD, 10. II. 1904. 2. – Njezina Visost Nad-vojvotkinja Marija Josefa. SD, 13.

IV. 1904. 2. – N. P. gosp. Namjesnik bar. Handel. SD, 18. V. 1904. 2. – Putovanje Njeg. Preuzv. Vojničkog zapovjednika Horsetzkoga. SD, 3. XII. 1904. 2. 35 Partenza di S. E. generale d´ artigleria de Horsetsky. SD. 29. IV. 1905. 2. 36 Nj. ć. i k. Visost Nadvojvoda Fridrik u Boci. SD, 26. VIII. 1905. 2. 37 N. V. Nadvojvotkinja Marija Josefa u Dalmaciji. SD, 10. V. 1905. 2. 38 Putovanje Nj. P. vojničkog zapovjednika pl. Varešanina. SD, 13. XII. 1905. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

zapovjednik u Zadru Fanta.39 Majka budućeg austrijskog cara Karla, nadvojvotkinja Maria Josefa. Namjesnik Nardelli je tim brodom 1906. često službeno na putovanju Dalmacijom. U ljeto je posjetio Metković, Opuzen, Luku Šipansku, Slano, i Dubrovnik. Dana 4. lipnja bio je u Gružu i Trstenom. U Korčulu je stigao 10. lipnja. Proslijedio je u Makarsku i Hvar. Odatle je 12. lipnja otplovio put Supetra. U svim mjestima priređivao je na jahti prijmove za mjesne dužnosnike.40 U rujnu je bio na Visu, a idućeg mjeseca na Braču. Koncem godine Varešanin je opet bio tim brodom na Visu.41

I tijekom 1907. godine jahtu je koristio namjesnik više navrata na putu za Beč. Njom je u svibnju iz Zadra otplovili u inspekciji po Dalmaciji nadvojvoda Leopald Salvator, generalni inspektor topništva. 9. svibnja svi su bili na misi. Iz Zadra su gosti poslije podne produžili put Šibenika. Inspektora su pratili nadvojvoda Franz Salvator, namjesnik Niko Nardelli, vojni zapovjednik general topništva Varešanin, predsjednik Dalmatinskog sabora Ivčević i načelnik Zadra Ziliotto. U Kotor su prispjeli 11. svibnja.42 Iste godine, dana 10. listopada Maria Josefa i njen sin nadvojvoda Karl Franz Josef stigli su u Split. Obišli su stolnu crkvu, tečaj čipkarstva i obrtnu školu. U pratnji arheologa Frane Bulića i savjetnika Madirazze posjetili su Arheološki muzej. Na Dalmatu je priređen ručak. Zatim su uglednici proslijedili za Šibenik.43

Jahta Dalmat često je 1909. godine bila na putu. Nardelli je 16. veljače otputovao u službenu posjetu južnoj Dalmaciji. Poslije podne stigao je u Korčulu. Pozdravio ga je kotarski poglavar, načelnik i nadpop Trojanis. Idućeg dana krenuo je dalje i 18. veljače bio u Hercegnovome i razgledao grad. Svratio je u Risan. Kod Kumbora mu je ratna eskadra pucnjavom iz topova odala počast. Proslijedio je u Kotor pa u Sutomore i dalje u Budvu. Na povratku je bio u Metkoviću, Opuzenu, Kominu i nastavio u Mali Ston pa u Vrbosku na otoku Hvaru i 24. veljače uvečer se vratio u Zadar.44

U ožujku je Nardelli otišao do Rijeke na putu za Beč, general Marijan Varešanin zapovjednik 15. zbora i poglavar Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu došao je malo kasnije iz Zadra u Metković i odatle produžio za Sarajevo. Istog mjeseca stigao je u Zadar novi vojnički zapovjednik, feldmaršal Julius Fanta. U travnju je namjesnik službeno putovao za Split, a 3. svibnja je bio u Trogiru. Tu su ga dočekali upravitelj Kotarskog poglavarstva, načelnik Madirazza, državni činovnici, školska djeca i mnoštvo naroda. Sudjelovao je u svečanosti postavljanja temeljnog kamena nove školske zgrade

39 Brojne podatke o kretanju jahte Ossero prikupila je iz zadarske novine Smotra dalmatinska mr. sc.

Gordana Tudor kustosica Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu kojima sam se ovdje koristio. 40 Putovanje presvijet. gosp. Namjesnika. SD, 13. VI. 1906. 2. 41 Putovanje gosp. Namjesnika. SD, 6. Vi 1906. 3 42 N. P. gos. Namjesnik Nardelli. SD. 19. I. i 17. IV. 1907. 2. – Dalmatinske vijesti. SD, 8. V. 1907. 2. – Gli archiduchi leopoldo e Francesco Salvatore a Zara. SD, 11. V. 1907. 3. - Lična vijest. SD, 5. VI. 1907. 3. 43 Visoki gosti. SD, 12. X. 1907. 2. 44 N. P. Namjesnik Nardelli. SD, 17. II 1909. 2. – Putovanje N. P. gosp. Namjesnika. SD, 20. i 24. II. 1909. 2. – Njegova Preuzvišenost gosp. Namjesnik. SD, 24. II. 1909. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

što je obavio biskup Nakić. Popodne je bio u Kaštelima i vratio se u Trogir. Priredio je na Dalmatu večeru za uglednike i 4. travnja vratio se u Zadar.45 6. srpnja 1909. stigao je prvi put kao namjesnik u Jelsu na otoku Hvaru Niko Nardelli s parobrodom ratne mornarice Dalmat kojim je zapovjedao kapetan Josef Kubelka, a pomoćnik mu je bio Alfred Liebler von Asselt. Namjesnika je pozdravio na obali načelnik Duboković. Gosti su otputovali ujutro idućeg dana. Početkom listopada 1909. Maria Josefa ponovno je došla Dalmaciju. Stigla je u Zadar Lloydovim parobrodom Gautsch, ukrcala se na Dalmat i otputovala u Pag radi pomaganja tečaja čipkarstva. Odatle je krenula u Split pa u Korčulu i Dubrovnik. Malo zatim otplovio je namjesnik Nardelli put Dubrovnika.46 21. ožujka 1910. stigla je jahta Dalmat iz Cavtata u Dubrovnik. Na brodu je bio zapovjednik 16. vojnog zbora podmaršal Fanta i šef generalnog stožera pukovnik Grubić. Na povratku u Zadar su zbog bure svratili u Hvar.47

Namjesnik Nardelli često je i 1910. koristio jahtu. U proljeće je opet krenuo na službeni put u Južnu Dalmaciju. 6. svibnja doplovio je u pratnji poglavara V. pl. Berse na otok Korčulu i posjetio u Lumbardi mjesto gdje se planiralo urediti moderno kupalište. Zajedno s kotarskim poglavarom otišao je do Orebića na Pelješcu. Zatim je otputovao u Milnu. Bio je 7. svibnja u Trogiru. Pregledao je radove na novoj sudskoj palači, novu školsku zgradu, park i nasade gdje će se podignuti spomenik caru na uspomenu predlanjske jubilarne godine. 9. svibnja vratio se u Zadar.48 U lipnju je putovao iz Rijeke u Zadar. U srpnju je posjetio Pag, Silbu, Rogoznicu, Supetar i Sutivan na otoku Braču te Starigrad. Proslijedio je u Gruž, Dubrovnik i Cavtat. 6. kolovoza otplovio je put Trsta na odmor.49 U kolovozu su bile vojne vježbe u južnoj Dalmaciji. Nakon završetka, zapovjednik Fanta vratio se jahtom u Zadar.50

Nardelli je 1911. bio u Beču. Vratio se jahtom u Zadar 13. ožujka. Krenuo je 18. travnja Dalmatom u Karin. Tu je, uz ostalo, posjetio samostan franjevaca. Odatle je proslijedio automobilom do Obrovca i vratio se u Zadar. Već 25. travnja te godine namjesnik je krenuo na novo putovanje. Otišao je u Biograd. Na obali ga je dočekao načelnik grof Umberto Borelli. Domaćini su gosta upoznali s mjesnim prilikama. Nakon toga namjesnik je posjetio susjedne Pakoštane i otočić Vrgadu. U jesen je ponovno

45 N. P. gosp. Namjesnik Nardelli. SD, 3. III. 1909. 2. – N. P. gosp. General pješadije Marijan Varešanin pl.

Vareški. SD, 20 III. 1909. 3. – Dolazak novog vojničkog zapovjednika. SD, 24. III. 1909. 2. – Lična vijest.

SD, 14. Iv. 1909. 2. – N. P. Namjesnik u Trogiru. SD, 5. V. 1909. 3. 46 N. V. Nadvojvotkinja Marija Josefa u Dalmaciji. SD, 6. X. 1909. 2. – N. P. Namjesnik Nardelli. SD, 27.

X. 1909. 2. 47 N. P. generalni nadzornik četa i general pješadije pl. Varešanin i vojni zapovjednik Fanta u Dubrovniku.

SD, 26. III. 1910. 3. 48 Lična vijest. SD, 4. V. 1910. 2. – Putovanje N. P. gosp. Namjesnika. SD, 11. V. 1910. 3. 49 Njegova Preuzvišenost gosp. Namjesnik Nardelli. SD, 22. VI. i 6. VIII. 1910. 2. – Put N. P. gospodina

Namjesnika. SD, 23. i 27. VII. 1910. 3. 50 Lična vijest. SD, 17. VIII. 1910. 3.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

na putu. 10. rujna vratio se preko Rijeke u Zadar.51 Novi upravitelj Dalmatinskog namjesništva grof Marius Attems otplovio je 5. prosinca u službeni posjet južnoj Dalmaciji. Bio je u Gružu i posjetio ratni brod Erzherzog Franz Ferdinand.52

Putovanja Dalmatom su se učestalo nastavila. Tim brodom stigao je 8. travnja 1912. u Dubrovnik poglavar vlade Bosne i Hercegovine Oskar Potiorek. Sutradan je namjesništveni savjetnik Mate Skarić s delegacijom činovnika Kotarskog poglavarstva otišao na brod pozdraviti gosta. Mjesni zborni zapovjednik pješački general pl. Horstein priredio večeru u njegovu čast.53

Godine 1913. imenovan je novim vojnim zapovjednikom 16. zbora podmaršal Blaž Schemua. Uputio se u Zadar jahtom Dalmat. 16. veljače pristao je u Makarskoj i prošao kroz Split. Proslijedio je put automobilom. Bio je u Sinju. U Trogiru ga je dočekao načelnik Madirazza. Gost je obišao grad i park gdje je bilo carevo poprsje. Iz Šibenika se odvezao do Skradina pregledati domobransku posadu. Otišao je do Drniša pa se vratio u Šibenik. 21. veljače je prispio jahtom u Zadar. Na staroj obali dočekali su ga vojni časnici i mnoštvo svijeta. Pozdravio ga je namjesnik grof Attems, načelnik Ziloitto i državni dužnosnici. Prigodom obilježavanja godišnjice Viškog boja, u kojem je 1866. godine austrijska flota pod zapovjedništvom admirala Tegetthoffa pobijedila talijansku, Schemua je otplovio jahtom na otok. Položio vijenac na grob palim mornarima. Odatle je proslijedio za Hvar i Metković.54 19. siječnja 1914. godine stigao je jahtom u Zadar general pješaštva Schemua. Pregledao je vojarne, vojnu školu i posjetio dužnosnike. Idućeg dana, namjesnik Attems priredio je u njegovu čast primanje. Nazočni su bili predsjednik Prizivnog suda Vjekoslav Benedetti, nadbiskup dr. Pulišić, vladika Branković, potpredsjednik Namjesništva grof Franz Thun, zapovjednici regimente, oružništva i domobranstva i drugi. Zatim je 11. travnja Dalmatom doplovio privatno u luku Visa, nadzornik vojske i Zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine general Oskar Potiorek provesti uskršnje praznike. Obišao je spomenik palim mornarima u bitci 1866. i razgledao mjesto. Otplovio je 12. travnja ujutro. I nadvojvoda Friedrich putovao je u to vrijeme Dalmacijom. Koncem svibnja posjetio je brojna mjesta u unutrašnjosti. Pregledao je dalmatinske domobranske postrojbe. Zatim je jahtom otplovio u Split.55

51 N. P. gosp. Namjesnik Nardelli. SD, 26. IV. 1911. 2. – Povratak N. P. gospodina Namjesnika. SD, 13. IX. 1911. 2. 52 Povratak N. P. gospodina Namjesnika. SD, 15. III. 1911. 2. – Putovanje N. P. gospodina Namjesnika. SD, 19.

IV. 1911. 2. – N. P. gosp. Namjesnik Nardelli. SD, 26. IV. 1911. 2. – Povratak N. P. gospodina Namjesnika.

SD, 13. IX. 1911. 2. - U službene pohode. SD, 6. XII. 1911. 2. - Povratak upravitelja dalmatinskog

Namjesništva. SD, 23. XII. 1911. 2. 53 Dolazak poglavice Bosne i Hercegovine u Dubrovnik. SD, 13. IV. 1912. 2. 54 Dolazak. N. P. vojnog zapovjednika podmaršala Vlaha Schemua. SD, 22. II. 1913. 2. – Putovanje zbornog zapovjednika N. P. FML. Blaža Schemue. SD, 26. II. 1913. 3. – N. P. vojni zapovjednik Schemua. SD, 26.

VII. 1913. 2. 55 Dolazak N. P. vojnog zapovjednika generala pješadije Vlaha Schenua. SD, 21. I. 1914. 2. – N. P. Oskar Potiorek na Visu. SD, 15. IV. 1914. 2. – Putovanje Nj. c. i k. Vis. Nadvojvode Fridriha. SD, 27. V. 1914. 2-3.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

Namjesnik Attems u pratnji namjesničkog tajnika i voditelja predsjedništvenog ureda dr. Bandla stigao je 8. svibnja jahtom u Šibenik. Bio je to uzvratni posjet zapovjedniku pomorskog kotara kontraadmiralu Zaccariji. Pri ulasku u luku namjesnika je pozdravio ratni brod Arpad pucanjem topova. Poslije podne vratio se namjesnik u Zadar. 56

Dalmat je poznat naročito po tome što su njime prevezena mrtva tijela prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegove supruge Sophie poslije atentata u Sarajevu 1914. godine. Njihova tijela prevezena su vlakom do luke Metkovića ukrcana su u na brod i Neretvom dopremljena do mora. Tu su prenesena na bojni brod Viribus Unitis koji je otplovio do Trsta, a odatle za Beč.

Nakon što je izbio rat, brod je upućen u Boku Kotorsku i baziran u Zeleniki gdje je služio za pomoćne potrebe. Od 1916. stožerni je brod zapovjedništva flotile podmornica u Đenovićima.57 Poslije Prvog svjetskog rata, sukladno mirovnom ugovoru, Dalmat je dodijeljen Jugoslaviji i prekvalificiran kao trgovački brod, a potom postao jahta admiraliteta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Dobio je novo ime Vila. U vrijeme Drugog svjetskog rata 1941. godine zaplijenili su ga Talijani te je pod imenom Fata služio kao topovnjača naoružana s dvije strojnice.

Poslije kapitulacije Italije jahta je sklonjena na Maltu i ponovno preimenovana u Vila. Zatim je vraćena socijalističkoj Jugoslaviji i od 1945. godine brod je bio u sastavu Jugoslavenske ratne mornarice pod nazivom Orjen, a poslije Istranka kao admiralski brod. Jahta je isključena iz vojne službe, prodana je 1971. godine na dražbi privatniku koji ju je temeljito preuredio i sanirao s namjerom da postane atraktivan ugostiteljski objekt. Radovi su vlasnike doveli u velike teškoće. Napokon su ga prodali trgovačkougostiteljskom poduzeću Aspalatos, kasnije Union-Dalmacija. Služila je 18 godina, sve do 1989. kao ploveća kavana i restoran u gradskoj luci Splita. Tada je vlasnik iz poslovnih razloga odlučio prodati brod. Uviđajući njegovu povijesnu vrijednost, neki privatnici su očekivali mogućnost znatne zarade pa ga je kupio jedan privatnik iz Splita, dao napraviti nacrte za preuređenju Istranke. Brod je otegljen u Kaštelanski zaljev kod Splita gdje su u mjestu Sveti Kajo počeli radovi na njemu. Međutim 1991. došla su teška vremena Domovinskog rata. Brod je zapušten, bio je u lošem stanju te je potonuo. Zatim je prodan jednom Talijanu koji ga je namjeravao izvesti iz Hrvatske. To je spriječio Konzervatorski odjel Ministartva kulture u Splitu stavivši ga 2002. godine pod preventivnu zaštitu kao kulturno dobro.58

Od 2003. nalazi se na vezu u remontnom brodogradilištu u Vranjicu. Zbog nemara koncem 2007. potopio se posljednji plovni brod Austro-ugarske ratne mornarice. Uslijed dotrajalog i zahrđalog lima kroz oplatu trupa je prodiralo more pa je sjeo na kameno dno. Tako propada značajna povijesna pomorska baština, a da se ništa ne

56 N. P. gosp. Namjesnik u Šibeniku. SD,9. V. 1914. 3. 57 Dario Petković: Ratna mornarica Austro-ugarske monarhije. Pula 2004. 94 i 218. 58 Stjepan Lozo: Povijesni brod Istranka. Split 2003. 36–49

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

poduzima za njegovo spašavanje.59 Brod je služio u mornaricama pet država, preživio dva svjetska rata i za to vrijeme promijenio šest imena. Danas je tom raritetnom kulturnom dobru sudbina na neprimjeran način zapečaćena. * * *

Jaht klub u Puli bio je značajno okupljalište zaljubljenika u more iz europskih i daljih zemalja. Ali nije služio samo za zadovoljavanje osobne rekreacije njegovih uglednih i bogatih članova. Svakako je imao značajnu ulogu u upoznavanju Evrope s nedirnutim prirodnim ljepotama obala istočnog Jadrana i njegovim kulturnim nasljeđem. Time je bitno pridonio promidžbi u Europi i razvitku turizma kao nove gospodarske grane. S druge je strane potaknuo i unapređenje sportskih nautičkih aktivnosti na moru. Imao je i svoju praktičnu namjenu, jer su se na njegovim brodovima obučavali pomorski stručnjaci sposobni preuzeti dužnosti u ratnoj mornarici u slučaju potrebe. Monarhija je u tome imala veliki interes koji je došao do izražaja u Prvom svjetskom ratu.

Sažetak

Godine 1891. osnovan je u Puli glavnoj ratnoj luci i arsenalu, austro-ugarske ratne mornarice, jaht klub pod nazivom K. u. k. Yacht Geschwader tj. Carski i kraljevski Yaht odred. Pokrovitelj mu je bio osobno car Franjo Josip I. Dozvolio je da brodovi viju vojnu zastavu, ali pod uvjetom da se u vrijeme rata stave pod zapovjedništvo ratne mornarice. Bio je to elitni klub na čijem je čelu bio nadvojvoda Franz Ferdinand kao komodor. Članovi su se dijelili počasne, utemeljitelje te članove prve i druge klase. Većinom su to bili časnici raznih narodnosti iz Monarhije pa i Hrvati, ali i pripadnici drugih država. Među njima su se nalazili pripadnici poznatih plemićkih obitelji. Počasni član je bio njemački car i kralj Prusije Wilhelm II, a podupiratelj je engleski kralj Eduard VII. Kao sastavni dio ratne mornarice klub je imao polu vojno ustrojstvo.

Važna osoba u odredu bio je nadvojvoda Karl Stephan, potomak austrijskog cara Leopolda II. i bratić cara Franje Josipa I. Kao vrstan časnik ratne mornarice dostigao je najviši čin velikog admirala. Bio je, tijekom petnaestak godina vlasnik šest jahti. Sudjelovao je na nekoliko regata u Engleskoj.

Jedna od najzanimljivijih, po događajima u kojima je sudjelovala, je njegova jahta Ossero, sagrađena u Trstu 1896. godine. Nadvojvoda je koristio brod samo kraće vrijeme, kasnije ga korist ratna mornarica kao dio flotu za službene potrebe i plovi pod novim imenom “Dalmat”. Tijela u Sarajevu ubijenog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegove supruge prevezena su tom jahtom 1914. Nakon burne povijesti kroz Prvi i Drugi svjetski rat, karijere u JRM sve do plutajućeg restorana u Splitu, taj je posljednji brod austro-ugarske ratne mornarice potopljen zbog njegova lošeg stanja (i zbog nemara odgovornih) 2007. godine čekajući na popravak na vezu remontnog brodogradilišta u Vranjicu. Brod je služio u mornaricama pet država, preživio dva svjetska rata i za to vrijeme promijenio šest imena.

59 «Istranka» tone u modrome moru. Slobodna Dalmacija, Split, 15. I. 2008. 16. – «Istranku» ostavili da trune na dnu. Slobodna Dalmacija, 3. VIII. 1908. 13.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 257-276 Stanko Piplović: C. i k. jaht klub u Puli u vrijeme austrijske uprave

K.u. k. Yachtclub in Pula zur Zeit der österreichischen Verwaltung

Zusammenfassung

Im Jahr 1891 wurde im Hauptkriegshafen und Arsenal der österreichisch-ungarischen Marineflotte in Pula ein Yachtclub unter dem Namen K. u. k. Yacht Geschwader gegründet. Der Schirmherr war der Kaiser Franz Joseph I. persönlich. Er erlaubte, dass die Schiffe die Militärflagge hissen unter der Bedingung, sich zur Kriegszeit dem Kommando der Kriegsmarine zu unterordnen. Das war ein Eliteclub, an dessen Spitze Erzherzog Franz Ferdinand als Kommodor stand. Die Mitgliedschaft wurde auf Ehren- und Gründermitglieder sowie Mitglieder erster und zweiter Klasse geteilt. Meistens waren das Offiziere verschiedener Nationen aus der Monarchie, so auch Kroaten, aber auch Angehörige anderer Staaten. Unter ihnen befanden sich auch Angehörige bekannter Adelsfamilien. Ehrenmitglied war auch der deutsche Kaiser und König von Preußen Wilhelm II, unterstützt wurde er auch von dem englischen König Edward VII. Als Teil der Kriegsmarine hatte der Club eine Halbkriegsordnung.

Wichtige Person in der Einheit war Erzherzog Karl Stephan, Nachfahre des österreichischen Kaisers Leopold II. und Cousin des Kaisers Franz Joseph I. Als vorzüglicher Offizier der Kriegsmarine erreichte er den höchsten Rang des großen Admirals. Er war im Laufe von fünfzehn Jahren Besitzer von sechs Yachten. Er nahm an einigen Regatten in England teil.

Eine der interessantesten, nach den Ereignissen an welchen sie teilnahm, war seine Yacht Ossero, 1896 in Triest erbaut. Der Erzherzog benutzte das Schiff nur eine kürzere Zeit, später benutzt es die Kriegsmarine als einen Teil der Flotte für offiziellen Bedarf unter dem Namen “Dalmat”. Die Leichen des in Sarajevo ermordeten Thronfolgers Franz Ferdinand und seiner Frau wurde 1914 mit dieser Yacht überführt. Nach einer turbulenten Geschichte durch den Ersten und Zweiten Weltkrieg, einer Karriere in der Jugoslawischen Kriegsmarine bis zu einem schwimmenden Restaurant in Split versank dieses letzte Schiff der österreichischungarischen Kriegsmarine wegen seinem schlechten Zustand (und der Nachlässigkeit der Verantwortlichen) 2007, während er in der Remontschiffswerft in Vranjic vertäut auf eine Reparatur wartete. Das Schiff diente den Marinen von fünf Staaten, überlebte zwei Weltkriege und wechselte unterdessen sechs Namen.

Schlüsselwörter: 19. Jahrhundert, Seesport, Jachten, Kriegsmarine, Pula, Erzherzog Karl

Stephan