Nešto o Švabama u Cvelferiji iz godine 1938

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 375-380 Ivan Ćosić-Bukvin: Nešto o Švabama u Cvelferiji iz godine 1938.

gospodarskim Nijemcima, isti veseli osmijeh gomile djece koja na svu sreću ovdje puno češće trče ispred uključene kamere, nego u Bačkoj - - - također ovdje se sve čini potpuno drugačije. Toni Vetter, izvanredni švapski tip koji se kao mali dječak doselio iz Karavukova, dao mi je rješenje zagonetke.

Strano okruženje u koje je postavljen njemački život na granici Bosne kako je postavljeno, zaslužan je za to. Ono starim švapskim pokretima ovdje daje skoro grotesknu, naizgled orijentalnu kulisu. Prsten hrvatskih i šokačkih sela, ali ne i na zadnjem mjestu

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 375-380 Ivan Ćosić-Bukvin: Nešto o Švabama u Cvelferiji iz godine 1938.

muslimanskih, dok Srbi u Brčkom grade najoštriji kontrast koji se može zamisliti prema njemačkom stanovništvu u Račinovcima. Nijemci nose svoje plodove zemlje u Brčko, dolaze također s tamošnjim muslimanima koji su njihovi kupci, u konstantan dodir. Veće suprotnosti u životu dvaju naroda su jedva zamislive. Tamo je orijentalac koji ne cijeni mnogo posao niti postavlja visoke zahtjeve u životu, kada si dozvoljavaju previše vremena za beskrajne razgovore uz crnu kavu - - - ovdje njemačka volja za izgradnjom je neumorna iako ide malo naprijed i malo nazad.

Sa radošću i zadovoljstvom je zagarantirano za onoga tko mjerka i promatra Nijemce u toj okolici i tko pokuša dobiti svoju radnu dozvolu za dio te sredine. Ne samo u obradi zemlje već i u stočarstvu koje stoji na prvom mjestu s Nijemcima se ne može nitko mjeriti. Njima je zahvaliti za uvođenje pašnjaka u toj okolici i tako vidi čovjek cjelo noćne u „Kuhhald“ za gospodarstvo važnu vuču, kao u selima Bačke i Banata.

Također vinogradi, ima skoro svaki njemački seljak koji obrađuje zemlju. Posebno su ponosni na dobru kapljicu vina gostoljubivi slavonski Nijemci. Podrazumijeva se da se jako veselo slave kirbaji i ti krasni običaji koje su ponijeli sa sobom iz domovine koji se ne provjetravaju nego se i u stranom okruženju cijene. A tko se brine za atmosferu na kirbaju osim domaćeg vina? Glazba naravno! Puhačka glazba je i ovdje također kod kuće kao i u bilo kojem drugom njemačkom selu. Ali pravi narodni ugođaj stvara harmonika koja je ovdje kod kuće i omiljena. Toni Vatter zapravo se zove Anton Baumann i svira majstorski na vjenčanjima i drugim događanjima i tamo je rado viđen gost, on nije samo glazbenik nego i (Plauderer). Otišao sam iz tog njemačkog sela na vratima orijenta sa sigurnim osjećajem da njemački životi ovdje govore i da se njihova posebna mješavina kultura u ovom šarmantnom kutu zemlje dio svoje posebne časti, ali također i pobožnost ispuniti u ovome stranome okruženju.»

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 375-380 Ivan Ćosić-Bukvin: Nešto o Švabama u Cvelferiji iz godine 1938.

Sažetak

«Čovjek bi mogao nazvati Slavoniju, zemljom neograničenih mogućnosti otkrića, kada ide u potragu za Nijemcima. Uvijek ponovo može se u različitim smjerovima nabasati na njemačka sela, iako bi to čovjek jedva pretpostavio po nazivu sela koja zvuče strano. Često je to odvojeno naselje u stranoj okolici, ali se ona tamo zadržavaju i dobivaju na važnosti, ona su bogata djecom i povećavaju se kroz težak rad posjedovlasnika.)…” Ovako o Cvelferiji, krajem 30-ih godina prošloga stoljeća izvješćuje novosadski časopis “Bilder-Woche”, na njemačkom jeziku i iz pera novinara potpisanoga inicijalima S.R. Vjeran, precizan i istinit povijesni prikaz naseljavanja Nijemaca iz Banata i Bačke u Slavoniju upotpunjen je reportažom prepunom literarnih sličica o tadašnjem izgledu sela Račinovci i Drenovci, njegovim stanovnicima, običajima, multikulturalizmu posavskoga kraja koji kroz kontakte stanovništva seže i preko granice Save – u muslimansko, bosansko područje.

“Otišao sam iz tog njemačkog sela na vratima orijenta sa sigurnim osjećajem da njemački životi ovdje govore i da se njihova posebna mješavina kultura u ovom šarmantnom kutu zemlje dio svoje posebne časti, ali također i pobožnost ispuniti u ovome stranome okruženju.», riječi su kojima autor članka u “Bilder-Woche” završava ovaj živopisni prikaz.

Etwas über die Schwaben in der „Cvelferija“

Zusammenfassung

«Man könnte Slawonien ein Land der grenzenlosen Entdeckungsmöglichkeiten nennen, wenn man nach Deutschen sucht. Immer wieder kann man in verschiedenen Richtungen auf deutsche Dörfer stoßen, obwohl man das, nach dem fremd klingenden Namen des Dorfes urteilend, kaum annehmen kann. Oft ist das eine abgesonderte Siedlung in fremder Umgebung, aber sie bestehen dort und gewinnen an Wichtigkeit, sie sind Kinderreich und vergrößern sich durch die schwere Arbeit des Ortbesitzers.)…” So berichtet über die „Cvelferija“ Ende der 30-ger Jahren des vergangenen Jahrhunderts das neusatzer Blatt “Bilder-Woche” in deutscher Sprache und aus der Feder des Journalisten unterschrieben mit den Initialen S.R. Die getreue, genaue und wahrhaftige geschichtliche Darstellung der Ansiedlung der Deutschen aus dem Banat und der Batschka nach Slawonien wurde durch eine Reportage dargestellt, voller literarischer Bildnissen über das damalige Aussehen der Dörfer Račinovci und Drenovci, ihre Bewohner, Bräuchen, den Multikulturalismus des Save-Gebietes, der durch die Kontakte der Bewohner über die Grenze der Save –sogar in das moslemische, bosniakisches Gebiet übergreift.

“Ich verließ dieses deutsche Dorf vor den Türen des Orient mit einem sicheren Gefühl, dass die deutsche Leben hier sprechen und ihre besondere Mischung der Kulturen in dieser charmanten Erdenecke den Teil ihrer besonderen Ehre, aber auch Gläubigkeit in dieser fremden Umgebung erfüllen wird.», sind die Worte, mit denen der Autor des Artikels im “Bilder-Woche” diese anschauliche Darstellung beendet.

Schlüsselwörter: Cvelferie, Schwaben, Račinovci, Drenovci, „Bilder-Woche“.

380

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 381-388 Tomislav Wittenberg: Dr. Anton Schwarz (25. 12. 1832.- 26. 02. 1880. Zagreb)

Požega UDK: 61-05 Schwarz, A.

Autor u članku donosi biografiju dr. Antona Schwarza, još jednog u nizu Nijemaca i Austrijanaca zaslužnih ne samo za razvoj Požeštine, već i ostatka Hrvatske. Dr. Anton Schwarz (1832.-1880.) bio je županijski fizik u Križevcima i Varaždinu te Vladin tajnik i zdravstveni savjetnik u Zagrebu. Osoba koja poživi svega četrdeset i osam godina, a toliko dobrih i značajnih djela ostavi iza sebe svakako da zaslužuje, da se i nakon sto i trideset godina od smrti o njoj piše, ne samo iz puke zahvalnosti.

Ključne riječi: dr. Anton Schwarz, Požega, županijski fizik, vladin tajnik, zdravstveni savjetnik.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 381-388 Tomislav Wittenberg: Dr. Anton Schwarz (25. 12. 1832.- 26. 02. 1880. Zagreb)

Rođen je u Požegi 25. prosinca 1832. godine. Znamo na koji to praznik pa je župnik u žurbi već upisao drugog krštenika pa je morao između redova upisati i njegovo ime. Neću nagađati, ali gledajući to, kao da mu je bio određen životni vijek. Anton je osnovnu školu završio u Požegi, a gimnaziju u Požegi i Zagrebu. U Požegi je Ante bio najbolji učenik Gimnazije, ali tada je u Požegi bilo je svega četiri razreda i morao je nastaviti školovanje u Zagrebu. Po završetku gimnazije kao odličan učenik dobiva stipendiju u Zagrebu i upisuje C.K. Jozefinsku akademiju - medicinu u Beču, gdje je i diplomirao. Kao izvrsnog studenta nakon polaganja rigoroza izabrao ga je profesor Sehnek za ‘operacionszolinga’ na svojoj kirurškoj klinici, gdje je radio dvije godine. Nakon toga stupio je u državnu službu i bio željeznički liječnik u Požunu, zatim rudarski liječnik u Banatu i županijski liječnik u Križevcima (1864.- 1869.) i Varaždinu (1869.- 1875.).

Kada je 1875. godine preuređena zemaljska uprava, Schwarz je pozvan u Zagreb za tajnika vlade u Odsjeku za zdravstvo i vladinog izvjestitelja u Zdravstvenom vijeću, dobivši tako položaj šefa zdravstva u Hrvatskoj. S odličnim predznanjem i prokušanom praksom neumorno je radio na unapređivanju javne zdravstvene službe i redigirao niz vladinih zdravstvenih uredaba. Njegovom zaslugom osnovano je 1877. godine Zemaljsko primaljsko učilište s rodilištem u Zagrebu, a 1879. godine Zavod za umobolne u Stenjevcu kraj Zagreba. Bio je jedan od osnivača Zbora liječnika Hrvatske (1874.), a neko vrijeme bio je predsjednik odnosno tajnik tog udruženja. U osobite Schwarzove zasluge ide i njegov rad na medicinskoj publicistici. Osnovao je medicinski stručni časopis ‘Liječnički vjesnik’, kojemu je bio prvi urednik (1877.- 1880.). Zajedno s Ivanom Dežmanom radio je na skupljanju i stvaranju hrvatske medicinske terminologije. Veliki dio skupljene građe objavio je u svojoj knjizi “Opisna anatomija ili razudbarstvo čovječeg tijela” (1873.- 1874.). To je prvo veće znanstveno medicinsko djelo napisano izvorno na hrvatskom jeziku; ono je zamišljeno kao udžbenik za predviđeni medicinski fakultet u Zagrebu. U različitim časopisima i novinama Schwarz je objavio niz članaka o problemima našeg javnog zdravstva i svojim liječničkim iskustvima. Zaslužan je za izdavanje Učevne knjige za učenice primaljstva u Zagrebu 1877. godine.