14 minute read

Dubravko Habek Nijemci i Austrijanci - ravnatelji prve bjelovarske vojne i građanske bolnice u razdoblju od 1760. do 1846

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 99-108 Dubravko Habek: Nijemci i Austrijanci - ravnatelji prve bjelovarske vojne...

doc. dr. sc. Dubravko Habek, dr. med. UDK: 614(497.5 Bjelovar)(091) Klinika za ginekologiju i porodništvo Izvorni znanstveni rad Medicinskog fakulteta Primljeno: 15.08.2010. i Kliničke bolnice „Sveti Duh“ Prihvaćeno: 20.08.2010. Zagreb

Advertisement

Nijemci i Austrijanci - ravnatelji prve bjelovarske vojne i građanske bolnice u razdoblju od 1760. do 1846.

U radu autor donosi podatke o prvim zapovjednicima – ravnateljima (Spitalscommandant) njemačkog porijekla u prvoj bjelovarskoj vojnoj i gradskoj bolnici, i to od njenog otvaranja 1760. do 1846. godine. Opisano je školovanje prvih deset zapovjednika-ravnatelja bolnice te njihov život i djelovanje u kontekstu sanitetskih propisa na prostorima Habsburške Monarhije, tj. Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Ključne riječi: Bjelovar, prva vojna i civilna bolnica, zapovjednici-ravnatelji, Nijemci i Austrijanci

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 99-108 Dubravko Habek: Nijemci i Austrijanci - ravnatelji prve bjelovarske vojne...

Nakon dvije godine, pošto je 1756. po zapovjedi austrijske carice i hrvatske kraljice Marije Terezije, general barun Phillip Lewin Beck počeo s gradnjom novoutvrđenog grada Bjelovara, u „unutrašnjemu“ gradu bilo je izgrađeno prvih 40 zgrada, najviše vojnih. Te je, 1758., godine započela izgradnja prve bjelovarske vojne bolnice. Istodobno Bjelovar postaje i snažno vojno središte Varaždinskoga generalata, i to posebice nakon preseljenja u Bjelovar stožera Đurđevačke i Križevačke pukovnije (1758./1759.) i zapovjedništva čitavog generalata od 1765. – 1785. godine. Bjelovar je od 1771. Militär-communität sve do razvojačenja Vojne krajine. Ukazom austrijskog cara i hrvatskoga kralja Franje Josipa I. Bjelovar 5. kolovoza 1874. postaje Slobodni i kraljevski grad, koji je u proteklih 100 i više godina sa svojim stanovnicima živio vojni i građanski suživot.1

Brojni vojnici, dočasnici i časnici, obrtnici i trgovci sa svojim obiteljima stvarali su jezgru novoga grada, koji se progresivno širi i postaje središtem ovoga dijela sjeverozapadne Hrvatske. Podaci iz matičnih knjiga rođenih/krštenih, vjenčanih i umrlih bjelovarske župe sv. Terezije Avilske pokazuju jasna perinatalna i socijalna zbivanja u gradu i užoj okolici koja reflektiraju nacionalne vitalnostatističke parametre. Grad naseljavaju uz okolne starosjedioce i došljake (posebice Čehe), Nijemci i Austrijanci, koji su po zanimanju vojnici i časnici, te obrtnici i trgovci.

Tako je u gradu 1766. godine 70 Nijemaca (40 na križevačkoj, a 30 na đurđevačkoj strani) i 79 Hrvata (34 na križevačkoj i 45 na đurđevačkoj strani). Od njih 149, katolika je 96, a broj žitelja je u potonjim godinama progresivno raste.2

Tablica 1. Godina Ukupno Nijemci Hrvati 1766. 149 70 79 1768. 209 124 85 1770. 257 140 117

Grad je bio podijeljen na dva dijela pod upravama dvaju pukovnija, Đurđevačke i Križevačke. S naseljenicima u grad dolaze i brojni sanitetski (vojnozdravstveni) djelatnici, liječnici, kirurzi, bolničari, ljekarnici i primalje. Oni su obavljali svoju dužnost u nadležnim postrojbama i prvoj bolnici prema sanitetskom ustrojstvu proklamiranom zdravstvenim zakonima Habsburške Monarhije. Uz izgradnju i djelovanje prve bjelovarske bolnice njihov je rad temelj i početak razvoja kontinuirane organizirane zdravstvene službe u Bjelovaru. Budući da je bolnica bila vojna, ali i građanska, zdravstvenu skrb pružala je vojnom i civilnom pučanstvu.

1 Mirela SLUKAN ALTIĆ, Povijesni altas gradova, Bjelovar, 2003., 21-61. 2 Župni ured Bjelovar (dalje ŽUB), Historia Parochiae Domus Bellovarinensis ab Anno MDCCLXI.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 99-108 Dubravko Habek: Nijemci i Austrijanci - ravnatelji prve bjelovarske vojne...

Pojedini autori spominju prvu bolnicu u Bjelovaru 1760.3 i 1782.4 godine. Po dosadašnjim istraživanjima/saznanjima bolnica je postojala u unutrašnjemu gradu do početaka 90-tih godina 18. stoljeća (1792., 1795., ?), kada je smještena izvan gradskih bedema, na strani grada pod upravom Đurđevačke pukovnije. Ta je bolnica upisana kao „Militär und Bürger Spital“5 i djeluje sve do preseljenja u novu podignutu zgradu nedaleko spomenute, 1845. godine, gdje je i danas. Ta se bolnica do razvojačenja Vojne krajine nazivala „Landes Spital der K. K. Warasdiner Militaer Grenze“. 6

Bolnica je bila pod pukovnijskom, odnosno brigadnom upravom, a pukovnijski kirurg ili liječnik (Regimenstchyrurgus, Regimentsarzt) bio je zapovjednikom, ravnateljem bolnice (Spitalscommandant). Bolnički liječnici bili su kirurzi uz pomoć bolničara (Krankenwärter). Upravitelj bolnice (Spittalsführer) bio je dočasnik, koji se bavio organizacijskim i ekonomskim poslovima (opskrbnik, njem. Fourier). Zapovjednik bolnice, pukovnijski kirurg ili liječnik, bio je odgovorna osoba za zdravstvenu skrb pukovnije, uključujući epidemiološke izvide, davanje izvješća o zdravstvenom stanju pojedinaca koji dolaze na prekomande, sveukupni rad bolnice i kontrolu nižeg zdravstvenog kadra na području pod upravom pukovnije. O „zdravstvenom stanju pukovnije“ redovito izvještavaju stožerne liječnike i Generalkomandu. Nekada su obnašali funkciju i stožernoga liječnika (Stabalis Arzt), pa je njihova zadaća, ali i odgovornost, stoga bila golema. Stoga ne čudi oslovljavanje pukovnijskih liječnika s Clarissimus Dominus (znameniti, glasoviti gospodin). Grad Bjelovar 90-tih godina 18. stoljeća s jasnim prikazom unutrašnjega grada i vojnim zgradama izvan niskih gradskih bedema.

3 Petar, CVEKAN, Bjelovar i franjevci, Slavonski Brod, 1986., 3-17. 4 Gradski muzej Bjelovar, Josip ŠUŠNJAK, Povijest grada Bjelovara, Rukopis, 1912. 5 M. SLUKAN ALTIĆ, Povijesni altas…, n. dj., 43. 6 Rudolf MICULINIĆ, „Iz starije prošlosti bjelovarske bolnice“, Bjelovarski zbornik, 2003., 32.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 99-108 Dubravko Habek: Nijemci i Austrijanci - ravnatelji prve bjelovarske vojne...

Liječnici i kirurzi školovali su se na tadašnjim akademijama u većim središtima Austrijskog carstva: Beču, Pešti, Budimu, Bratislavi... Na znamenitoj bečkoj akademiji

Natpis na zgradi izgrađenoj 1845. godine Theresianum od 1749. otvoren je studij za vojne liječnike (Doctor medicinae) i višemjesečni tečaj za kirurge, tada nazivani ranarnicima (Wundärzte) ili vojnim ranarnicima (Feldscheren). Car Josip II. je 7. studenoga 1785. u Beču otvorio medicinsko-kiruršku akademiju (Acadaemia Caesareo-Regia Iosephina) koja je po njemu nazvana Josephinum u kojoj se od tada po novom ustroju školuju doktori medicine (Medicinae doctor) i kirurzi (Chyrurgus). Doktori medicine studiraju pet godina, a kirurzi tri godine, što potonjima daje naziv nižih liječnika (Unterarzt, Chyrurgus inferior).7

Ta je reorganizacija bila nužna zbog školovanja i unaprjeđenja medicinske misli i zdravstvene skrbi, jer temeljni i najbrojniji nositelji zdravstvene skrbi, kirurzi, do novoga ustroja imali su samo tečajeve koji su ih stavljali u isti položaj s brijačima od kojih se valjalo odcijepiti iz brojnih razloga. U vojnom ustroju, niži liječnici (podliječnici) napredovali su od dočasničkih činova, do časničkih i naziva nadliječnika (Oberarzt, Chyrurgus supremus) sukladno službi (satnijski kirurg, bataljunski kirurg, pukovnijski kirurg), godinama kirurškoga staža i stečenih uspjeha u radu.8

Zapovjednici/ ravnatelji bjelovarske bolnice od 1760. do 1845.

Česte prekomande iz postrojbi, bojišta i drugih vojnih bolnica uvidom u Musterliste, Revisions liste, Transferierungsliste und Standes-tabellen von Truppenkörpern der Militärgrenze (Grenz Infanterie St. Georgen Regiment No 6., Grenz Infanterie Kreutzer Regiment No 5.), dale su podatke, između ostalih, o zapovjednicima (ravnateljima) prve bjelovarske bolnice i organizaciji vojne i civilne zdravstvene skrbi.9

Zapovjednici bolnice, pukovnijski kirurzi, kasnije nazivani pukovnijski liječnici, imali su stanove u staroj bjelovarskoj jezgri, unutrašnjemu gradu (Innenstadt), svaki na svojoj strani grada, a bolnički kirurzi živjeli su u bolnicama u kojima su i radili. Kako je bolnica bila pod zapovjednim ustrojem stožera Đurđevačke pukovnije, tako su i zapovjednici bolnice bili pukovnijski kirurzi (liječnici) dotične pukovnije. Svi su bili njemačkoga podrijetla, došavši iz Austrije, Njemačke i Švicarske i školovani na

7 Österreichisches Kriegsarchiv Wien, /74. MS/, Standes liste K. und k. Medizinisch Chirurgische Josefs

Akademie Wien 1859.-1873. 8 Vladimir BAZALA, „Početci i razvoj vojnog i ratnog zdravstva“, Liječnički Vjesnik, br. 9., Zagreb, 1943., 65-71. 9 Hrvatski državni arhiv u Zagrebu (dalje HDA), D 1430-1503., Muster-liste, Revisions liste,

Transferierungsliste und Standes-tabellen von Truppenkörpern der Militärgrenze (Grenz Infanterie

St. Georgen Regiment No 6., Grenz Infanterie Kreutzer Regiment No 5.)

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 99-108 Dubravko Habek: Nijemci i Austrijanci - ravnatelji prve bjelovarske vojne...

tadašnjim bečkim akademijama Theresianum i Josephinum. O njima i njihovu radu do sada nije bilo sustavnog istraživanja niti podataka, osim rada Brlića koji spominje njih nekoliko u razdoblju od 1773.-1798. godine.10

Zapovjednici/ravnatelji bjelovarske bolnice: • 1760.-1765. Anton Schrodth, Regimentschyrurgus • 1766.-1778. Michael Szeck, Regimentschyrurgus • 1779.-1785. Phillip Hoberl, Regimentschyrurgus • 1786.-1787. Antonius Ultsch, Regimentschyrurgus • 1787.-1788. Franciscus de Felder, Regimentschyrurgus • 1788.-1803. Franciscus Xaverii Kuhn, Regimentschyrurgus • 1803.-1811. Jochann Horak, Regimentschyrurgus • 1811.-1828. Dr. Josephus Ringelharm, Regimentschyrurgus, Regimentsarzt • 1829.-1842. Josephus Aman, Superior Chyrurgo Regiminis Szentvary • 1842.-1849. Dr. Lang, Rgmnt. Arzt, Chyrurgus et Medicinae Doctor

Stožer 5. i 6. pukovnije nalazio se u Bjelovaru (Staab zu Bellovar) 1759. i 1760. godine. Stožerni kirurg 6. Đurđevačke pukovnije je Anton Schrott (upisivano i kao Schrodth), Regimentschyrurgus, koji je stoga prvi komandant-zapovjednik prve bjelovarske bolnice, koja je 1760. godine i počela s radom. Kao bataljunski kirurzi (Battalionschyrurg) za njegova mandata spominju se Hoffmann i Oberlindner

Od 1766. do 1778. zapovjednik bolnice je stožerni kirurg (Regimentschyrurgus) Đurđevačke pukovnije Michael Szeck. Po porijeklu Austrijanac, rođen je 1728. godine, oženjen. Za kirurga je izučio 1743. godine na bečkom Terezijanumu.11 Prva žena nadkirurga Szecka, Elizabeta Szeck, umrla je i sahranjena u Bjelovaru, 13. veljače 1771.12 Nakon ponovnoga braka, kirurgu Szecku 1777. u Bjelovaru rođen je sin, također Michael. No, nakon godinu dana od rođenja sina i 35 godina kirurškoga staža dugogodišnji kirurg Szeck umire 7. studenoga 1778. u 50. godini u Bjelovaru gdje je i sahranjen.

Nakon smrti kirurga Szecka, mjesto bijaše nepopunjeno dva mjeseca (upisano kao lat. vacant), do siječnja 1779., kada je zapovjednik bolnice pukovnijski kirurg, Nijemac Philip Hoberl13, koji je obnašao dužnost pukovnijskog kirurga 6 godina, tj. do 1785.

10 Antun, BRLIĆ, „Kirurzi, liječnici i ljekarnici u bjelovarskim maticama XVIII. Stoljeća“, Liječnički

Vjesnik, br. 72, Zagreb, 1950., 41. 11 HDA, D 1430-1503, Muster-liste, Revisions liste, Transferierungsliste…, n. dj. 12 Isto, M 19-20, Matricula baptisatorum, copulatorum et mortuorum Parochiae Belovarinensis 1767.-1849. 13 HDA, D 1430-1503, Muster-liste, Revisions liste, Transferierungsliste…, n. dj.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 99-108 Dubravko Habek: Nijemci i Austrijanci - ravnatelji prve bjelovarske vojne...

Od 1785. do 1786. zapovjednik bolnice je pukovnijski kirurg Anton (Antonius) Ultsch, koji prelazi na službu u 5. Križevačku pukovniju. (Preminuo je i sahranjen u Bjelovaru 1792. kao pukovnijski kirurg spomenute pukovnije.)14 Od ožujka 1787. do 1788. godine zapovjednik bolnice je dotadašnji višegodišnji husarski pukovnijski kirurg 54.-godišnji Franciscus de Felder, rođen 1733. u Assent liste za Michaela Szecka, sina istoimenog pokojnog bjelovarskog pukovnijskog kirurga i podatak o sposobnosti za Grazu.15 On se za kirurga usavršio do 26. veljače 1757. kadeta potpisana od kirurga sa 24 godine i prakticira kirurgiju, te unterchyrurgus postaje 1. svibnja 1759., a Battal. Chyrurgus 1. svibnja 1770. godine. U Bjelovar dolazi 1771. gdje ostaje na službi do 1789., tj. punih 18 godina. Godine 1773. umire mu žena Marianna coniux Francisci de Felder, Chirurg. Regim., a 25. lipnja 1789. godine i kći Kristina u 24. godini (obyt domicella Christina de Felder, Stabalis chyrurgi Filia, anno 24.).16

Navedenih prvih pet pukovnijskih kirurga (Schrodth, Szeck, Hoberl, Ultsch, de Felder) bili su zapovjednici prve bolnice koja je bila u unutrašnjemu gradu do izmještanja i preseljenja izvan gradskih bedema. *

Tijekom 1788. na funkciju zapovjednika bolnice dolazi pukovnijski kirurg 6. pukovnije Franciscus Xaverii Kuhn, koji obnaša tu dužnost od 1788. do 1803.17 U njegovu mandatu bolnica je preseljena u novoizgrađenu zgradu na mjestu sadašnjega jurističkoga kompleksa, koja je i ucrtana na planu grada Bjelovara iz 1792. (1795. ) godine. 18 Godine 1793. umire mu istoimeni sin, Franciscus Kuhn, a 1798. i drugo dijete, upisano u Matice umrlih kao Innocens Kuhn-nevinče bez preciziranog spola

14 Isto, M 19-20, Matricula baptisatorum, copulatorum…, n. dj. 15 Isto, D 1430-1503, Muster-liste, Revisions liste, Transferierungsliste…, n. dj. 16 Isto, M 19-20, Matricula baptisatorum, copulatorum…, n. dj. 17 Isto, D 1430-1503, Muster-liste, Revisions liste, Transferierungsliste…, n. dj. 18 Isto

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 99-108 Dubravko Habek: Nijemci i Austrijanci - ravnatelji prve bjelovarske vojne...

djeteta.19 Dugogodišnji pukovnijski kirurg Franciscus Kuhn umro je i sahranjen u Bjelovaru 30. lipnja 1803. U Maticama umrlih zapisano je Ober-oficier, Regiments Arzt, Francisus Kuhn gestorben.20

Szeckov sin Michael dolazi za pukovnijskoga kadeta u 6. Đurđevačku pukovniju 1. svibnja 1795. kao osamnaestogodišnjak, jer je odlukama bečke kancelarije proklamirana briga o potomstvu umrlih ili poginulih pripadnika austrijske vojske, posebice visokih časnika poput spomenutoga pukovnijskoga kirurga Szeck-a. Tako je i uprava Đurđevačke pukovnije primila sina pokojnog pukovnijskoga kirurga u vojnu službu.21

Odlukom Generalkomande, u kolovozu 1803. postavljen je za pukovnijskoga kirurga 50.-godišnji Johann Horak. On je već dugogodišnji kirurg 6. pukovnije u Bjelovaru na službi od 1787. godine koji je prošao sve stupnjeve vojnog i stručnog napredovanja od nižega do pukovnijskoga kirurga. Kraće vrijeme bio je na službi u Dalmaciji. Uz redovite poslove, primjerice, vizitirao je i 10. svibnja 1810. poslao izvješće zapovjedniku pukovnije o zdravstvenom stanju žitelja pukovnije i stanja u bolnici.22 Preminuo je 12. travnja 1811. u Bjelovaru, gdje je i sahranjen.23

Tijekom travnja i svibnja 1811. nije bilo postavljenoga pukovnijskoga kirurga (vacant). Od lipnja te godine na službu zapovjednika bolnice i pukovnijskoga kirurga u Bjelovar postavljen je dr. Josephus Ringelharm, Regimentschyrurgus-oberoficier. 24 Za njega je u dokumentima razvidno da je bio doktor medicine. Tijekom 1814. i 1815. službeno obilazi i druge armijske bolnice u Generalatu, tijekom čega povremeno izbiva iz Bjelovara, o čemu izvještava zapovjedništvo pukovnije. Izdao je zapovjedništvu Đurđevačke pukovnije Parre Medicium u vezi izjave izvjesnog Caspara Ivorcka.25

Značajnog ugleda i statusa, zapovjednici bolnice bili su poželjni kumovi novorođenčadi. Tako je npr. 7. veljače 1827. krštena Josepha Elisabetha, kćer upravitelja brigadne bolnice Slavne Đurđevačke pukovnije (Josepha Elisabetha, Filia Incluti Reg. Szentvarynensis Hospitali Brigade Fourierii Floriani Erkulenecz), a krsni kumovi bili su liječnik Đurđevačke pukovnije, Clar. Dom. Josephus Ringelharm, Incluti Reg. Szentvarynensis Medicinae Doctoris i Clarissima Domina Elisabetha Richter, žena nadkirurga. U Bjelovaru ostaje 17 godina, do 1828. godine.26

19 Isto, M 19-20, Matricula baptisatorum, copulatorum…, n. dj. 20 Isto, D 1430-1503, Muster-liste, Revisions liste, Transferierungsliste…, n. dj. 21 Isto. 22 Isto 23 Isto 24 Isto 25 Državni arhv u Bjelovaru (dalje DAB), 99 A.3.1.1.1, Index librorum K. und K. Warasdiner St. Georgen

Grenz Regiment No. 6. 1812. 26 HAD, D 1430-1503, Muster-liste, Revisions liste, Transferierungsliste…, n. dj.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 99-108 Dubravko Habek: Nijemci i Austrijanci - ravnatelji prve bjelovarske vojne...

Podatak o izvješću pukovnijskog liječnika dr. Ringelharma zapovjedništvu Đurđevačke pukovnije.27

Potonjih 13 godina (1829.–1842.) zapovjednik bolnice je pukovnijski (nadkirurg) kirurg Josephus Aman, Nijemac švicarskoga porijekla. U Maticama rođenih i krštenih upisivan je titulom nadkirurga Đurđevačke pukovnije, Superior Chyrurgo Reg. Szentvary.

Od 1842. do 1849. zapovjednik bolnice je dr. Lang, za kojega je upisano da je pukovnijski liječnik, kirurg i doktor medicine: Rgmnt. Arzt, Chyrurgus et Medicinae Doctor. 28 Evidentno je bio liječnik koji je završio i kirurgiju, s položajem pukovnijskoga

liječnika. Tijekom njegova mandata ostvaruje se višegodišnja zamisao i podiže nova zgrada bjelovarske bolnice u koju se preseljava stara bolnica zbog trošnosti i prenapučenosti. U staroj bolnici još nekoliko godina djeluje bolnička služba paralelno s novom bolnicom, a kasnije je u njoj zatvor (Neue Stockhaus).

Umjesto zaključka

Zapovjednici (ravnatelji) prve bjelovarske bolnice bili su izučeni i školovani kirurzi i liječnici njemačkoga porijekla, na carskim akademijama s titulom pukovnijskoga kirurga ili liječnika. Uz ostale funkcije pukovnijskoga liječnika, započeli su i rukovodili bolničkom skrbi prve bolnice sukladno pozitivnim zdravstvenim propisima austrijskoga carstva, koji se reflektirao na vojni i civilni suživot grada Bjelovara i okolice.

27 Isto. 28 DAB, 99 A 3.1.1.7.Index librorum K. und K. Warasdiner St. Georgen Grenz Regiment No. 6. 1844.

Državni arhiv Bjelovar

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 99-108 Dubravko Habek: Nijemci i Austrijanci - ravnatelji prve bjelovarske vojne...

Sažetak

U Bjelovaru, snažnom vojnom središte Varaždinskoga generalata 1758. započela je izgradnja prve vojne bolnice. S naseljenicima u grad dolaze i brojni sanitetski (vojnozdravstveni) djelatnici, liječnici, kirurzi, bolničari, ljekarnici i primalje. Oni su obavljali svoju dužnost u nadležnim postrojbama i prvoj bolnici prema sanitetskom ustrojstvu proklamiranom zdravstvenim zakonima Habsburške Monarhije. Njihov je rad temelj i početak razvoja kontinuirane organizirane zdravstvene službe u Bjelovaru. Bolnica je bila pod pukovnijskom, odnosno brigadnom upravom, a pukovnijski kirurg ili liječnik (Regimenstchyrurgus, Regimentsarzt) bio je zapovjednikom, ravnateljem bolnice (Spitalscommandant). U razdoblju od 1760. do 1849. zapovjednici/ravnatelji bili su: Anton Schrodth (1760.-1765.), Michael Szeck (1766.-1778.), Phillip Hoberl (1779.-1785.), Antonius Ultsch (1786.-1787.), Franciscus de Felder (1787.-1788.), Franciscus Xaverii Kuhn (1788.-1803.), Jochann Horak (1803.-1811.), dr. Josephus Ringelharm (1811.-1828.), Josephus Aman (1829.1842.) i dr. Lang (1842.-1849.). Oni su bili izučeni i školovani kirurzi i liječnici njemačkoga porijekla. Uz ostale funkcije pukovnijskoga liječnika, započeli su i rukovodili bolničkom skrbi prve bolnice sukladno pozitivnim zdravstvenim propisima austrijskoga carstva, koji se reflektirao na vojni i civilni suživot grada Bjelovara i okolice.

Die Deutschen und Österreicher die Leiter des ersten Zivil-und -Militärkrankenhauses in Bjelovar in der Zeit von 1760 bis 1846

Zusammenfassung

Im Jahre 1758 begann in Bjelovar, einem starken Militärpunkt des Varaždin – Generalats, der Bau des ersten Militärkrankenhauses. Zusammen mit den Ansiedlern kamen in die Stadt auch zahlreiche Sanitätsarbeiter, Ärzte, Apotheker und Hebammen. Sie waren in den zuständigen Formationen und in dem ersten Krankenhaus tätig, und zwar, nach der Sanitätsordnung, die man nach den Gesundheitsregeln der Habsburgmonarchie proklamierte. Ihre Arbeit ist die Basis und der Anfang der Entwicklung eines organisierten Gesundheitsdienstes in Bjelovar. Das Krankenhaus war unter der Regimenten- oder Brigadeverwaltung, und der Regimentschyrurg oder der Regimentsarzt war der Spitalskommandeur. In der Zeit von 1760 bis 1849 waren die Spitalkommandeure: Anton Schrodth (1760-1765), Michael Szeck (1766-1778), Franciscus Xaverii Kuhn (1788-1803), Jochann Horak (1803-1811), Dr. Josephus Ringelharm (18111828), Josephus Aman (1829-1842) und Dr. Lang (1842-1849). Sie waren ausgebildete Chirurgen und Ärzte deutscher Herkunft. Neben der Funktion des Regimentarztes begannen sie auch mit der Krankenpflege im ersten Krankenhaus in Zusammenklang mit den positiven Gesundheitsregeln des österreichischen Reichtums, die sich auf das Militär- und Zivil-Mit Leben der Stadt Bjelovar und ihre Umgebung reflektierte

Schlüsselwörter: Bjelovar, das erste Zivil-und –Militärkrankenhaus, Spitalkommandeure,

Deutsche und Österreicher

108

This article is from: