Bruno Škreblin Nijemci na Gradecu sredinom i u drugoj polovini 15. stoljeća

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 33-54 Bruno Škreblin: Nijemci na Gradecu sredinom i u drugoj polovini 15. stoljeća

Bruno Škreblin UDK: 323.15(497.5=112.2)”14” Hrvatski institut za povijest Izvorni znanstveni rad Zagreb Primljeno: 30.09.2010. Prihvaćeno: 02.10.2010.

U radu se govori o pripadnicima njemačke etničke skupine koji su živjeli i djelovali na Gradecu sredinom 15. st. Prvi dio rada posvećen je vojnicima u službi grofova Celjskih, a drugi dio rada prosopografski obrađuje njemačke građane koji su sredinom 15. st. obnašali sudačke funkcije i spadali među elitniji dio gradečkog društva.

Gradec, njemački doseljenici, grofovi Celjski

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 33-54 Bruno Škreblin: Nijemci na Gradecu sredinom i u drugoj polovini 15. stoljeća

Prisutnost njemačke etničke skupine na Gradecu u izvorima se može jasno utvrditi od sredine 14. st. kada se spominje njemačka bratovština na Gradecu.1 No, s obzirom da je već od kraja 12. st. njemačko stanovništvo činilo većinu u najznačajnijim ugarskim gradovima, može se pretpostaviti da Nijemci dolaze na Gradec prije sredine 14. st. odnosno da prvi njemački doseljenici stižu na Gradec nedugo nakon njegova utemeljenja.2 Rani utjecaj njemačkih doseljenika može se vidjeti i po pravnom uređenju Gradeca čije se upravne i sudske institucije razvijaju pod utjecajem njemačkog prava.3

S obzirom da je u prethodnim radovima posvećenim Nijemcima na tlu srednjovjekovne Hrvatske analizirana njemačka kolonija na Gradecu krajem 14. i početkom 15. st., a zasebno su obrađene još dvije njemačke obitelji na kraju 14. i u prvoj polovini 15. st., ovaj rad govori o više osoba njemačkog porijekla koje se pojavljuju na Gradecu sredinom 15. st.4

Ovo razdoblje zaslužuje posebnu pozornost jer, s jedne strane, u to vrijeme pristiže nova skupina njemačkih doseljenika, dok se s druge strane smanjuje broj doseljenika iz sjeverne Italije koji su sredinom 14. st. dominirali u gospodarskom i društvenom životu gradečke općine. Ipak, niti tada pripadnici njemačke skupine nisu bili potisnuti u političkom smislu zahvaljujući podjeli magistrata na jezike, iako je vidljivo da samo nekoliko njemačkih građana (ili obitelji) obnaša sudačke funkcije krajem 14. i početkom 15. st.5

1 Ivan Krstitelj Tkalčić, Povjestni spomenici slob. kralj. grad. Zagreba. Monumenta historica liberae regiae civitatis Zagrabiae, sv. 1-11, Zagreb 1889.-1905., (dalje: MHZ). Njemačka bratovština spominje se 1357. (vidi MHZ 4, str. 76.). 2 Nijemci se ne spominju u privilegiju Andrije iz 1198. za razliku od Latina, Slavena i Mađara, što znači da Nijemci krajem 12. st. još nisu došli na zagrebačko područje (MHZ 1, str. 2.). S druge strane spominju se 1231. u privilegiju hercega Kolomana Vukovaru, što znači da dolazak Nijemca na hrvatsko područje možemo datirati od prve polovine 13 st. (Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et

Slavoniae, ur. Tadija Smičiklas, vol. 3, 1905., str. 346.). 3 O tome vidi u : Pal Engel, The Realm of St. Stephen: a history of medieval Hungary, 895-1526, London –

New York, 2001., str. 61.,113., 114.; vidi i: László Kontler, Povijest Mađarske: Tisuću godina u srednjoj

Europi, Zagreb, 2007., str. 76. - 77. 4 O Nijemcima na Gradecu vidi: Karolina Kanižaj, Njemačka kolonija na Gradecu u drugoj polovici 14. i prvoj polovici 15. stoljeća, u: Goran Beus Richembergh (ur.), Nijemci u Hrvatskoj jučer i danas, Zagreb, 1994., str. 53. - 62.; Marija Karbić, Obitelj Bole: istaknuti predstavnici de lingua Theutonicorum na zagrebačkom Gradecu u 14. i 15. stoljeću, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice - VDG Jahrbuch,

Osijek, 2007., str. 11. - 19.; Bruno Škreblin, Obitelj Šafar – iz života jedne njemačke obitelji, Godišnjak

Njemačke zajednice – DG Jahrbuch, Vol. 16., Osijek, 2009., str. 83. – 100. Vidi i: Vladimir Bedenko,

Društvo i prostor srednjovjekovnog Gradeca, u: Kampuš - Margetić – Šanjek (ur.), Zagrebački Gradec 1242-1850, Zagreb, 1994. str. 37. – 49. 5 Tako je 1379. sudac je Jakov Bole, zatim dva puta Miklin, sin Ivana, potom Ivan, sin Jakova Bola, te ponovno dva puta za redom Miklin, sin Ivana. Početkom 15 st. uzdiže se obitelj Petra Šafara: Petar je sudac 1405. i 1413., njegov sin Andrija 1425. Godine 1437. sudačku dužnost obnaša Jakov Bole, unuk spomenutog Jakova Bola. o tome vidi više: Marija Karbić, Obitelj Bole; Bruno Škreblin, Obitelj

Šafar.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 33-54 Bruno Škreblin: Nijemci na Gradecu sredinom i u drugoj polovini 15. stoljeća

Nakon smrti kralja Žigmunda dolazi do slabljenja kraljevske vlasti i uspona velikih plemićkih obitelji. Tome je pridonio i sam Žigmund prodavanjem i davanjem u zalog posjeda i časti raznim plemićima čime je smanjivao ekonomsku, vojnu i društvenu podlogu kraljevske vlasti.6 Osim toga, u kratkom su se vremenu na prijestolju izmijenile tri dinastije što je imalo za posljedicu pojavu dinastičkih borbi i građanskih ratova. Međusobno suparništvo velikaša dodatno je potakla i borba za skrbništvo nad kraljem Ladislavom V. Postumom, rođenim nakon pogibije njegovog oca Vladislava u bitki kod Varne 1444. U tom vremenu, sve do vladavine Matijaša Korvina, nije postojala jaka centralna vlast što su iskoristili velikaške obitelji poput Celjskih, Iločkih, Hunjadija, Frankopana i drugih.

Grofovi Celjski bili su sredinom 15. st. najmoćniji velikaši na tlu Hrvatske, rodbinski povezani s kraljem Žigmundom, kao i s drugim plemićkim ili vladarskim rodovima poput Frankopana, Kotromanića te srpskom despotskom obitelji Brankovića.7 Njihovi posjedi prostirali su se od Štajerske, Koruške, Kranjske, Međimurja, Hrvatskog Zagorja te Hrvatskog Primorja, a pod njihovom vlašću u Hrvatskoj bili su gradovi Varaždin, Krapina, Lepoglava, Lobor, Trsat, Bakar, Samobor, Ribnik, Koprivnica i Virovitica. Budući da su osim gradova kontrolirali i obližnje prometnice, Celjskima je bio potreban Gradec i kako bi u potpunosti zaokružili nadzor nad prometom i trgovinom na svojim posjedima.8 Rodbinskom vezom s krunom i drugim plemićima, kontrolom nad brojnim gradovima i drugim posjedima te dobivanjem banske časti, grofovi Celjski upravo u prvoj polovici 15. st. postižu vrhunac svoje moći dok je kraljevska vlast nakon smrti Žigmunda Luksemburškog bila vrlo slaba.

Problemi gradečke općine s Celjskima započinju vrlo brzo nakon što su Celjski 1436. kupnjom stekli Medvedgrad i Rakovec u Turopolju. Krajem 1437. medvedgradski kaštelan Wilhelm von Stamm, koji na Medvedgrad dolazi iz Krapine, u dva navrata otima stoku seljacima iz gradečkog posjeda Gračana, a neke seljake zarobljava u Medvedgradu tražeći za njih otkupninu. Osim toga, Stamm napada i pljačka seljake u Pobrežju uz rijeku Savu, koje je isto tako spadalo pod gradečku jurisdikciju, a također zarobljava i pljačka i neke građane koji su se vraćali s okolnih sajmova u Ptuju i

6 Tomislav Raukar, Grofovi Celjski i hrvatsko kasno srednjovjekovlje, Historijsku zbornik, 36, 1983.,

Zagreb, str. 120. Gradec je također od početka 15. st. dan u zalog zagrebačkom biskupu Eberhardu

Albenu (O tome vidi: Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, str. 132.). 7 Još 1361. Herman Celjski ženi se Katarinom, kćerkom bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića, a

Barbara, kćerka njegovog nećaka Hermana udaje se za kralja Žigmunda Luksemburškog. Hermanov sin Fridrik II. ženi se kćerkom Stjepana I. Frankopana, a unuk Ulrik II. Katarinom, kćerkom Đorđa

Brankovića. O tome vidi: Nada Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982., str. 137. – 156. O povijesti grofova Celjskih vidi: Nada Klaić, Zadnji knezi Celjski v deželah sv. Krone, Celje, 1991.; Janez

Mlinar, Podoba Celjskih grofov v narativnih virih, Ljubljana, 2005.; Robert Kurelić, Pregled povijesti grofova Celjskih, Historijsku zbornik, 59, 2006., str. 201. - 216. 8 Ratko VUČETIĆ, Prostorni razvoj privilegiranih srednjovjekovnih gradova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj do kraja 18. stoljeća : doktorska disertacija, Zagreb, 2005., str. 174. - 178.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 33-54 Bruno Škreblin: Nijemci na Gradecu sredinom i u drugoj polovini 15. stoljeća

Rovišću.9 Nešto prije Božića 1437. vojnici Celjskih predvođeni Stammom napadaju gradsko podgrađe pokušavajući provaliti i u sam grad, pri čemu je nekoliko građana poginulo.10 Zbog toga intervenira i kralj Albert, pa zapovijeda banu Matku Talovcu da provede istragu te je nakon nekoliko saslušanja pred plemićkim sudom zagrebačke županije presuđeno da Celjski moraju isplatiti štetu građanima i seljacima koji su stradali od njihovih vojnika.11 Wilhelm Stamm je zanijekao većinu optužbi tvrdeći da se radi o klevetama. Priznao je jedino pljačku u Pobrežju, ali je tvrdio da tamo nije počinjena znatna šteta. Međutim i Stamm je optuživao gradečku općinu zbog toga što su mu zarobili jednog slugu u gradu pod optužbom da je uhoda.12 Nije poznato jesu li Celjski isplatili ikakvu odštetu, ali je nakon presude zavladao mir, odnosno u izvorima nema podataka o novim sukobima između građana i Celjskih.13

Celjski ponovno napadaju grad 1441. ne obazirući se na zahtjeve novog kralja Vladislava koji traži od njih da ne ometaju i ne uznemiravaju građane.14 Ovaj put Celjski su uspjeli zavladati gradom budući da ih te godine u jednom dokumentu notar oslovljava: domini nostri. 15 Nakon osvajanja grada, Celjski će svoju vlast osigurati naseljavanjem svojih vojnika, a u gradu će izgraditi i utvrdu (castellum) kako bi lakše kontrolirali grad. Sudeći po karakterističnim njemačkim prezimenima,

9 MHZ 2, str. 136., 137. 10 Više podataka o sukobima građana s Wilhelmom Stammom saznajemo iz istrage koju je vodio plemićki sud zagrebačke županije. Sačuvani sudski dokumenti objavljeni su u drugom svesku Povijesnih spomenika (MHZ, str. 134. – 156. ). Te su dokumente, osim Ivana Tkalčića, dosad podrobnije analizirali i komentirali Ivan Kampuš (Odnos grofova Celjskih i zagrebačkog Gradeca, Historijski zbornik, god. 29-30, 1976/77., str. 161. – 180.), i Nada Klaić (Zagreb u srednjem vijeku, str. 142. – 146.). 11 MHZ 2, str. 144. Kralj Albert početkom 1438. oduzima Talovcima funkciju upravitelja Gradeca, koju su držali još od kralja Žigmunda, te zahtijeva od Matka Talovca da se ne miješa u „gradske slobode“. To bi moglo ukazivati na to da su i Talovci u sukobu s Celjskim imali određenu ulogu. Talovci su tada bili suparnici Celjskima, a budući da su gradovi imali vrlo ograničenu vojnu snagu, Gradec je vjerojatno imao određenu njihovu potporu u suprostavljanju Celjskima. 12 MHZ 2, CCIII. 13 Ovdje treba spomenuti kako su već zbog Stammovih nedjela Celjski u starijoj historiografiji ocijenjeni kao nasilnici i tirani. Taj izraz upotrijebio je Ivan Krstitelj Tkalčić (MHZ 2, II – III.) nazivajući vladavinu Celjskih strahovladom, a slične izraze za Celjske upotrijebio je i Vjekoslav Klaić koji negativno ocjenjuje Žigmundovo oslanjanje na njemačke došljake (Povjest Hrvata, II/2, str. 142. - 143.). Takvom gledištu suprotstavila se Nada Klaić dovodeći u pitanje vjerodostojnost optužbi protiv medvedgradskog kaštelana, te smatrajući da su Celjski s pravom smatrali Gradec svojim gradom (Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, str. 137. – 156.). Kritiku njezinih stajališta izložio je Tomislav Raukar (Grofovi Celjski i hrvatsko kasno srednjovjekovlje, Historijsku zbornik, 36, 1983., str. 121.) ističući kako su Celjski nasilno zavladali Gradecom što je karakteristično za postupke feudalaca prema gradskim zajednicama, osobito u vrijeme slabe kraljevske vlasti. 14 Pismo kralja Vladislava Celjskima vidi: MHZ 2, str. 183. Nešto više o tom napadu saznajemo tek 1465. iz tužbe građana protiv Kaptola u kojoj su građani naveli kako je nekoliko kanonika dalo smještaj vojnicima Celjskih te da su im prepustili Popov toranj, što su vojnici Celjskih iskoristili u napadu na grad. Građani su naveli kako im je u toj opsadi počinjena šteta od 20 000 forinti (Vidi: MHZ 2, str. 295., 296.). 15 MHZ 6, str. 364.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 33-54 Bruno Škreblin: Nijemci na Gradecu sredinom i u drugoj polovini 15. stoljeća

većina ljudi grofova Celjskih u Gradecu, kao i na posjedima Celjskih u Medvedgradu i Rakovcu, bila je njemačke narodnosti.16 To su bili Sebold Mayer, zemaljski knez u Turopolju, a kasnije i gradečki kapetan, zatim medvedgradski kaštelan Erhard (Ernest) Hohenbartter, Bernhard Gribinger, maršal dvora grofa Celjskog, te Martin Katzendorfer, prvotno vikar zagrebačkog biskupa u vremenitim dobrima, a kasnije također gradečki kapetan.17 Oni, kako će se kasnije pokazati, postaju vrlo moćni bez obzira što gradska uprava ostaje nepromijenjena i nominalno i dalje glavni autoritet gradske samouprave. Da grofovi Celjski ne misle trpjeti nepoštivanje svoje vlasti, najbolje se pokazuje kada vojnici Hermana Celjskog 1448. predvođeni Bernardom Gribingerom i Martinom Katzendorferom smjenjuju i zarobljavaju gradskog suca Martina Tomića, dva mjeseca nakon što je izabran na tu funkciju, zbog njegovih „grijeha“ prema grofovima Celjskim.18 To je bilo najgrublje kršenje gradskih sloboda u gradečkom srednjovjekovlju. Martin Tomić neko je vrijeme bio i zatvoren u Krškom, a Celjski mu oduzimaju mnoge kuće i posjede. Celjski su iz nekog razloga oduzeli kuće i posjede i plemiću Marku od Čave koji se nastanio na Gradecu. Martinove posjede Celjski daju maršalu svog dvora Gribingeru, te Martinu Cisperu, kaštelanu Đurđevca.19 Celjski će 1447. u grad dovesti i svog familijara, zlatara i novčara, Lovru Sybenburgara iz Sedmogradske, te će mu za nagradu dati kuće gradečkih zlatara Pavla i Dionizija, koji su napustili grad. 20

Ipak, u službi grofova Celjskih na Gradecu se najčešće spominje plemić Sebold Mayer (Mayerwiesher). Kako je već spomenuto, Mayer je na širem zagrebačkom području prisutan još od 1439. kao zemaljski knez (comes terestris) u Turopolju, a 1441. Mayer ima funkciju magister conquine illustris principisse domine conthoralis što znači

16 Zanimljivo je da se na Gradecu spominje i Johannes Werunberger, capitaneus Krapine, također njemačke narodnosti. On je posjedovao i kuću na Gradecu sredinom tridesetih godina 15. st. koju prodaje 1434. (MHZ 9, str. 273.). Došao je na Gradec po nalogu Hermana II. Celjskog, tada i slavonskog bana, da ispita i sudjeluje u rješavanju spora između kanonika i građana oko granica nekih posjeda u Rudešu,

Vrapču i Grmoščici (MHZ 2, str. 76.). 17 Emilij Laszowski, Povjesni spomenici plem. općine Turopolja nekoć “Zagrebačko polje” zvane. Monumenta historica nob. commnitas Turopolje olim „campus Zagrabiensis dictae., sv. 1-4, Zagreb 1904.-1908. (dalje:

MHT), sv. 1., str. 252. – 254., 287. – 288. Da je Martin Katzendorffer bio vikar zagrebačke biskupije vidi: Andrija Lukinović, Povijesni spomenici zagrebačke biskupije. Monumenta historica episcopatus

Zagrabiensis, sv. 5. – 7., 1992. – 2004. (dalje MHEZ), sv. 7., str. 75. 18 ...quod in anno Domini millesimo CCCC quadragesimo octavo feria sexta proxima post festum Apparicionis beati Michaelis archangeli, quando illsutris princeps et dominus Wlricus dei gratia Cilie, Ortenburge,

Zagorieque comes etc. ac regni Sclavonie banus, dominus noster graciosus, Martinum filium Thome, judicem per communitatem in anno domini supradicto electum, pro suis ut dicitur excessibus detinere et captivare fecit, eadem communitas tota cum capitaneis certis, videlicet cum domino Bernhardo milite et cum domino

Martino Katzendorffer et ceteris consociis eorum, virum providum et honestum Conradum Rawsar filium

Wlrici, civem civitatis predicte, hodie unanimiter fecit et constituit ac elegit judicem communitatis eiusdem loco prefati Martini judicis....(MHZ 6, str. 461.). 19 MHZ 10, str. 104. O tome vidi i u : Vladimir Bedenko, Zagrebački Gradec: Kuća i grad u srednjem vijeku,

Zagreb, 1989., str. 41.,42.,43. 58. 20 MHZ 10, str. 79.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 33-54 Bruno Škreblin: Nijemci na Gradecu sredinom i u drugoj polovini 15. stoljeća

da je tada bio dvorjanin i osoba od povjerenja Katarine Celjske.21 Te godine kupuje kuću na Opatovini od Konrada Rawsara u blizini cistercitske kapele sv. Leonarda, odnosno zamjenjuje je za jedan drugi posjed uz nadoplatu od 40 florena i uz uvjet da svake godine daje samostanu 200 denara i darove na Uskrs, na sv. Stjepana i na Božić.22 Negdje oko 1443. Mayer se nastanio u gradu i bavio se različitim službama za gradsku općinu, jer mu gradska općina prodaje neku kuću zbog njegovih brojnih zasluga.23 Oko 1450. postaje i gradski kapetan.24 Premda je gradski kapetan u načelu bio izvršitelj odluka gradskog magistrata, Mayer je uživao posve neovisnu vlast.25 On postaje glavni oslonac grofova Celjskih na Gradecu, što vidimo kada gradski sudac 1450. dolazi kod Celjskog kako bi se riješilo nasljedstvo jedne građanke. Tada Celjski rješenje spora šalje po Seboldu Mayeru, presuđujući da nekretnine dotične građanke predaju njezinom nećaku, ali da se novac pohrani kod Mayera.26 Osim toga, nakon imenovanja Mayera za gradskog kapetana, često vidimo da se prilikom donošenja nekih odredbi gradskog magistrata, koje se donose pred cijelim vijećem magistrata, sada spominje i prisustvo kapetana gradske komune, što do tada nije bila praksa. Također, Mayer se spominje u nekoliko sporova kao viša sudska instanca, zajedno sa starijim sucima (seniores judices).27 S druge strane jedan građanin koji je počinio neka „zla i zlodjela“ pomilovan je zahvaljujući intervenciji Sebolda i drugih časnih ljudi.28 Naravno, Mayer te funkcije vjerojatno ne čini u svoje ime već su ga ovlastili Celjski koji su kao vrhovni gospodari Gradeca sada najviša sudska instanca. Celjski svoje prerogative vlasti očito prepuštaju Mayeru i svojim vitezovima na Gradecu, jer ionako, zbog velikih ambicija i kontrole većeg broja vlastelinstava, nemaju vremena za rješavanje gradskih sporova. Iste godine Mayera vidimo kako zajedno sa sucem Valentinom Šaronićem utjeruje dugove građana prema Iliji Židovu koji se bavio posuđivanjem novca, premda je ovaj već napustio grad ili je bio protjeran.29 Godine 1455. na Gradecu dolazi i Seboldov brat Ivan zvani Hans. On je kupio neki posjed u

21 MHZ 2., str. 186. – 187. 22 Isto. 23 MHZ 10, str. 24. 24 MHZ 10, str. 32. – 33., MHZ 7, str. 15. 25 Gradski kapetan je nadzirao noćnu službu, zatvaranje i otvaranje gradskih vrata te je bio zadužen za obranu grada u slučaju vanjskog napada (MHZ 7, str. XLVIII.). 26 MHZ 2, str. 207. – 208. 27 MHZ 7, str. 61., 109. Gradski kapetan inače nije imao nikakve ovlasti u sudskim postupcima (MHZ 7, str. XLVIII.). 28 MHZ 7, str. 30. 29 MHZ 10, str. 167. - 168. Upravo je za vrijeme Celjskih došlo do protjerivanja Židova iz grada. Ilija je bio jedan od najbogatijih Židova koji je mnogim građanima posuđivao novac. Naravno, mnogi mu nisu mogli vratiti posuđeni novac, pa je Ilija ostao vlasnik njihovih nekretnina. O tome vidi: Ivo Goldstein,

Židovi na Gradecu od 14. stoljeća do 1848., u: Kampuš - Margetić – Šanjek (ur.), Zagrebački Gradec 1242-1850, Zagreb, 1994., str. 293. – 303.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 33-54 Bruno Škreblin: Nijemci na Gradecu sredinom i u drugoj polovini 15. stoljeća

gradu i vjerojatno je želio postati punopravni građanin (cives), zbog čega bi se morao zakleti na vjernost općini, što je bio uobičajen čin prilikom stjecanja civiteta. Međutim Ivan je izjavio, kako je notar zapisao, da se neće zakleti i da nikad neće biti vjeran općini. 30

Iako plemić i ratnik, Sebold Mayer se nastanjuje u gradu i sudjeluje u raznim kupoprodajnim transakcijama te je zabilježen kao vlasnik mnogih posjeda u gradu i zemlje na prostoru gradske općine. Osim spomenutog posjeda na Opatovini, Mayer 1443. u ime duga od 87 florena stječe zidanu kuću s dva dućana u prvoj insuli, koja je bila smještena na mjestu današnjeg Hrvatskog sabora, od Leonarda Teutonika iz Bavarske, bivšeg gradečkog prisežnika.31 Međutim, dvije godine kasnije Mayer tu istu kuću prodaje za čak 200 florena prisežniku Sebastijanu Soldinaru.32 Mayer je još 1444. stekao neku kuću u gradu za 30 florena, no kako je već spomenuto, gradska komuna prodaje mu navedenu kuću zbog njegovih noćnih službi i brojnih drugih zasluga za gradsku zajednicu, pa se može pretpostaviti da je tu kuću Mayer kupio po nižoj cijeni. Godine 1447. tu istu kuću prodaje plemiću Benediktu, sinu Martina iz Kraljevca, no niti ovaj put ne saznajemo cijenu kuće.33 Mayer zatim prodaje još jednu manju kuću Nikoli literatu za pet florena.34 Godinu dana poslije Mayer zamjenjuje kuću na Opatovini, koju je kupio od Konrada Rawsara 1441., za neku kuću na Gradecu s Petrom literatom, sinom Stjepanovim, pri čemu je Petar još doplatio 31 floren.35

Potom Mayer počinje kupovati kuće i posjede u gradskom podgrađu koje se često nazivalo Vicus Teutonicorum ili Vicus sutorum.Od mlinara Jurja, sina Blaževa, 1452. kupuje zemlju i kuće s mlinom za 34 florena, a od obitelji Dragos kupuje još jednu kuću za pet florena; sve te posjede gradečka općina izuzima od obveznog poreza.36 Sljedeće godine gradski magistrat Mayeru izdaje i posebnu potvrdu o oslobođenju od plaćanja poreza za sva njegova zemljišta i kuće u gradskom podgrađu, zbog njegovih brojnih zasluga za grad.37 Odmah potom Mayer stječe i sjenik negdje na gradskom teritoriju za koji također biva oslobođen od plaćanja poreza.38 Zatim u podgrađu kupuje još jedan vrt i manji vinograd od Andrije Repeše za 60 denara, a i od Andrijina susjeda Blaža Ugrinovića Sebold kupuje vrt.39

30 MHZ 7, str. 86. 31 MHZ 10, str. 32. – 33. O rasporedu gradečkih insula vidi u: Bedenko, Zagrebački Gradec, str. 31. 32 MHZ 10, str. 60. Bedenko tu kuću smješta na sredini južne strane Hrvatskog sabora (vidi: Bedenko,

Zagrebački Gradec, str. 50.). 33 MHZ 10, str. 44., str. 88. 34 MHZ 10, str. 88. 35 MHZ 10, str. 104. 36 MHZ 10, str. 135. 37 MHZ 10, str. 143. - 144. 38 MHZ 10, str. 144. 39 MHZ 10, str. 147., 161.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 33-54 Bruno Škreblin: Nijemci na Gradecu sredinom i u drugoj polovini 15. stoljeća

Međutim, iznenadna smrt Ulrika II., posljednjeg Celjskog, u Beogradu 1456. posve prekida moć ove plemićke obitelji, a odražava se i na sudbinu njihovih službenika i podložnika, kao i na sudbinu i status njihovih posjeda. U borbu za baštinu Celjskih uključili su se i kralj Ladislav V., car Fridrik III. te drugi plemići poput Jana Vitovca. Već nepunih godinu dana nakon smrti posljednjeg Celjskog kralj Ladislav traži od slavonskog bana Jana Vitovca da se sruši kula koju su Celjski dali podići u gradu te zabranjuje Katarini Celjskoj miješanje u rad gradske uprave, što je još jedan dokaz da se to događalo za vrijeme Celjskih.40 U drugom dokumentu Sebolda Mayera proglašava nevjernikom jer se stavio u službu cara Fridrika i nanio mnoge štete u kraljevstvu te zbog toga njegov dvor kod mesničkih vrata daje svom notaru Ivanu.41 Od tada se u Gradecu počinje javljati sve više optužbi protiv Sebolda Mayera i drugih službenika Celjskih da su uzurpirali i oteli gradske posjede. Nedugo nakon što je Mayer proglašen nevjernikom, ujesen 1457., više građana iz podgrađa, upravo gdje je Mayer kupovao različite vrste posjeda, dolazi na gradski sud i tuži Mayera tvrdeći da ih je prisilio da mu prodaju svoje kuće i druge posjede. Prvi se na to odvažio Barnaba Grabarić koji je Mayera tužio da ga je prisilio da svoju kuću zamijeni njegovom manje vrijednom kućom, te da mu je još oteo i dvije staje.42 Potom kovač Klemens tuži Mayera da mu je oteo kuću zajedno s gruntovnim papirima te mu za naknadu dao samo sto denara, iako je njegova kuća mnogo više vrijedila, a slično je Mayera optuživao i neki Toma koji je tvrdio da je Mayer oteo kuću njegovom ocu Benediktu i za to isplatio samo 50 denara.43 Kovač Blaž, susjed spomenutog Klemensa, također se žalio da je Seboldu, jer mu je ovaj prijetio tamnicom, dao svoju kuću bez ikakve naknade, te da mu je i njegov susjed Valentin također dao svoje posjede s posjedovnim papirima, jer mu se Mayer prijetio da će ga zajedno s djecom zatvoriti u kulu.44 Kovač Emerik, podložnik Heninga Susedgradskog, također iz istog susjedstva, tvrdio je da ga je Sebold zatvorio sve dok mu nije predao kuću i posjedovne isprave, a sa sličnim optužbama javilo se još troje građana: Urban Moslavčič, Agneza, udovica Martina kovača, i Uršula, udovica Antuna kovača, koji su svi iz istog susjedstva.45 Kralj Ladislav V. odlučio je da se svi posjedi, koje je Mayer zaposjeo u podgrađu, vrate njihovim prijašnjim vlasnicima.46 Mayer na ove tužbe nije odgovarao, a nije se odazvao niti notarima kraljevske kancelarije Ivanu i Andriji, koji su ga također pozivali na saslušanje, kao i medvedgradskog kaštelana Erharda Hohenbarttera.47 Budući da je Mayer u podgrađu

40 MHZ 2, str. 252.- 253. 41 MHZ 2, str. 252. – 255. 42 MHZ 7, str. 131. 43 MHZ 7, str. 133. – 134. 44 MHZ 7, str. 135., 136. 45 MHZ 7, str. 136.- 138. 46 MHZ 2, str. 255. 47 MHZ 7, str. 132.