Plućna rehabilitacija i dijabetes Višnja Smolčić, dipl. fizioterapeut Poliklinika za bolesti dišnog sustava, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 11 Američko torakalno društvo (ATS) i Europsko respiratorno društvo (ERS) definiraju plućnu rehabilitaciju kao multidisciplinarnu i sveobuhvatnu intervenciju utemeljenu na dokazima za bolesnike s kroničnim bolestima dišnog sustava koji unatoč standardnom liječenju i dalje imaju izražene simptome zaduhe, zamora i kroničnog kašlja i često ograničene aktivnosti svakodnevnog života. Plućna rehabilitacija najčešće se provodi kod oboljelih od opstruktivnih plućnih bolesti (kronična opstruktivna plućna bolest – KOPB, astma, bronhiektazije, cistična fibroza), restriktivnih plućnih bolesti kao što su bolesti plućnog intersticija – plućne fibroze, neuromišićnih bolesti koje dovode do slabosti mišića i smanjene pokretljivosti prsnog koša, operativnih zahvata na prsnom košu, transplantacije pluća. Pogoršanja i komorbiditeti pridonose ukupnoj težini bolesti u pojedinog bolesnika. Gubitak težine, prekomjerna težina, disfunkcija tjelesnih mišića najčešće su „izvanplućne“ manifestacije. Oboljeli imaju povećan rizik i za kardiovaskularne bolesti, osteoporozu, dijabetes, poremećaj spavanja. S progresijom bolesti javljaju se emocionalni problemi, depresija, anksioznost i poteškoće pri izvođenju aktivnosti svakodnevnog života. Tjelesne aktivnosti često su ograničene u odnosu na zdrave vršnjake. Svi navedeni čimbenici narušavaju kvalitetu života oboljelih. Glavne komponente plućne rehabilitacije su edukacija, psihosocijalna i prehrambena potpora, promjena ponašanja s osobitim naglaskom na prestanak pušenja, specifične terapijske vježbe i različite vrste tjelesnog treninga koji su osnova rehabilitacijskog programa.
12
Modernu i učinkovitu plućnu rehabilitaciju nemoguće je zamisliti bez timskog rada. Pri tome je potreban interdisciplinarni pristup i korištenje znanja i kompetencija brojnih stručnjaka da bi se povećala učinkovitost i tako postigla optimalna zdravstvena skrb. Takav tim uključuje liječnike, respiratorne terapeute, radne terapeute, medicinske sestre, farmaceute, nutricioniste, psihologe, socijalne radnike i druge. U plan i postupke rehabilitacije često je potrebno uključiti i obitelj bolesnika. Program plućne rehabilitacije individualno se prilagođava svakom bolesniku, čime se postiže značajno kliničko poboljšanje, smanjuju respiratorni i psihički simptomi, poboljšava tjelesna izdržljivost te održava neovisnost u aktivnostima svakodnevnog života. Time se poboljšava kvaliteta života i smanjuje potreba za bolničkim liječenjem. Procjena oboljelih uključuje klinički pregled, testove plućne funkcije, mjerenje snage i izdržljivosti dišnih i perifernih mišića, procjenu tolerancije napora te utvrđivanje potrebe za dodatnim kisikom, nutricionističkog statusa, kognitivnih funkcija i mogućnosti provođenja aktivnosti svakodnevnog života, a provodi se na početku, tijekom i na kraju rehabilitacije. Kod bolesnika koji imaju problema s prekomjernim stvaranjem sluzi i otežanim iskašljavanjem provode se postupci čišćenja dišnih putova s ciljem potpomaganja eliminacije sekreta. Najčešće se provodi položajna drenaža uz perkusije i vibracije, tehnika forsiranog ekspirija uz učenje pravilnog iskašljavanja, korištenje uređaja s pozitivnim tlakom pri izdisaju – PEP (Flutter, Acapella i dr.), čime se sprječava zatvaranje malih dišnih putova te visokofrekventne oscilacije prsnog koša uz pomoć prsluka.
