Albansko plemensko društvo

9

Uvod

Plemensko društvo u Europi? Da, postoji jedno, ili bar još uvijek postoje zamjetni tragovi jednog, u planinama sjeverne Albanije. Ovo jedinstveno društvo i kultura cvjetali su sve do ranih godina dvadesetog stoljeća i još uvijek su pretežno bili netaknuti kada je komunistički režim u Albaniji preuzeo vlast 1944. godine. Smatra se jedinim pravim primjerom plemenskog društva koje je preživjelo u Europi do sredine 20. stoljeća1. Mnoge strukture ovog tradicionalnog društva bile su oslabljene ili čak iskorijenjene tijekompola stoljeća staljinističke vladavine u Albaniji (1944. -1990.), ali sjever zemlje i dalje ostaje vrlo različito mjesto od naprednijeg juga Albanije, a i od ostatka svijeta. Zašto je ovo relikt, i što mi znamo o tome? Do danas je postojao očigledan nedostatak znanja i znanstvenih informacija o plemenima sjeverne Albanije. Ovaj svezak nastoji popuniti prazninu i pružiti osnovne informacije o svim glavnim albanskim plemenima, barem onoliko informacija koje se mogu naći u izvornom materijalu i što se još može prikupiti od kolektivnog pamćenja ljudi u regiji. Opsežna povijest plemena je nemoguća jer su raniji pisani izvještaji iznimno sporadični.

Tko su Albanci?

Za Albance se kaže da su među najstarijim narodima jugoistočne Europe. Čini se da se njihovi korijeni sežu do drevnih Ilira koji su nastali na zapadnom i jugozapadnom Balkanu u rimsko doba. Kao narod, Albance možemo pratiti oko 1000te godine kada ih spominju prvi pisani dokumenti (bizantski grčki i latinski zapisi). Albanski jezik (shqip) trenutačno govori oko šest milijuna ljudi na jugozapadnom Balkanu, prvenstveno u Republici Albaniji i susjednim zemljama koje su nekoć bile dio jugoslavenske federacije (Kosovo, Makedonija i Crna Gora). U Albaniji jezik govori cijela populacija od oko tri milijuna ljudi, uključujući i dvojezične etničke manjine. U Republici Kosovo albanski jezik govori gotovo cijela populacija od oko dva milijuna ljudi, uključujući neke dvojezične nacionalne manjine. Procjenjuje se da Makedonija ima barem pola milijuna albanskih govornika, što je oko dvadeset pet posto ukupnog stanovništva te zemlje. Manjina od oko 50.000 albanskih govornika se također nalazi u Republici Crnoj Gori, pretežno uz albansku granicu (područja oko Ulqina / Ulcinja, Tuz / Tuzi i Gucia / Gusinje). Značajna staroalbanska naselja postoje i u Grčkoj i Srbiji, te u južnoj Italiji.

Gege i Toske

Albansko stanovništvo tradicionalno se dijeli u dvije skupine: sjeverne Albance zvane Gege2, i južne Albance zvane Toske. Zemljopisna podjela između regija naselja dviju skupina proteže se duž rijeke Shkumbin u središnjoj Albaniji, koja prolazi pokraj Elbasana, južno od Tirane. Razlika između Gega i Toska prvenstveno je jezična jer

1 I. Whitaker 1968., str. 254. 2 Geg, riječ se izgovara s teškim „G“ zvukom.

10