Reporter 393 - 21.05.2020.

Valdasova priča: Šahist, psiholog, filozof, radoholičar Trener HNK Gorice Valdas Dambrauskas otvoreno o svome putu od litavske provincije do Velike Gorice

Broj

393 Godina XIX

Str. 26

VELIKA GORICA 21. 5. 2020.

'OVO NE STIŽE IZ LABOSA, STALNO SU VIRUSI S NAMA...'

Iz Grada...

Željko Cvetnić Čak i naši psi i mačke nose koronaviruse, kaže akademik iz Mraclina

Str. 6

KAKO U ŠKOLE, KAKO U VRTIĆE GRAD PREDSTAVIO SVE OPCIJE I ROKOVE ZA UPISE DJECE NAKON EPIDEMIJE...

Doba virusa

Str. 10

MANJE UKOPA, TRI POSEBNA...

U PRVA ČETIRI MJESECA "KORONA GODINE" MANJE UKOPA NEGO 2018. I 2019.

Str. 16

Žena koja je uzgojila koronu!

Str. 14

Željka Mačak Šafranko molekularna biologinja iz Lazine Čičke laboratorijski je uzgojila virus Covid-19, zahvaljujući tome uspjehu cijeli svijet ga može uspješnije istraživati

Crtice iz Gorice...

RIJEČ UREDNIKA

I kad je sve prošlo, treba slušati pamet Vjerojatno nisam jedini koji je osjetio neku vrste jeze u trenutku kad shvatiš da po svome gradu, po ulicama na kojima si odrastao, hodaš s onom glupom maskom na licu, s rukavicama na rukama. Prilično sigurno nisam jedini koji se grozio one svjesno-podsvjesne radnje kad prijeđeš na drugu stranu ulice jer ti čovjek ide ususret.

I definitivno nisam jedini koji je presretan time što ovo šugavo vrijeme naših života polako odlazi u prošlost...

Korona je gotovo cijelo čovječanstvo preko noći bacila na koljena, zaključala naše stanova i živote, navela nas da shvatimo koliko smo zapravo krhki i slabašni. Mnogi će reći i koliko smo lakovjerni, jer sve je više onih koji se bave teorijama urota, spominju namjerno puštanje virusa iz laboratorija, ne vjerujući da je stvar uopće bila toliko ozbiljna koliko se prikazivalo... Naravno, puno je pametnije čuti što o tome kažu pametni i stručni ljudi, kao što su, primjerice, akademik Željko Cvetnić, dečko iz Mraclina, ili molekularna biologinja Željka Mačak Šafranko, Velikogoričanka skućena u Lazini Čičkoj. Bolje je slušati takve nego one koji bulazne o bjelosvjetskom prevari, Billu Gatesu i mobilnim mrežama. I čitati, kao što se ovdje nudi prilika.

Vratio se društveni život, kafići, frizeri i kozmetičari, a vratio se i sport. Vraća se i HNL, kroz njega i Gorica, na čelu s čovjekom koji je u ovaj grad donio malo drukčiju filozofiju o životu i nogometu, trenerom Valdasom Dambrauskasom. Koju, kakvu?

Ostaje za vidjeti, ostaje za pročitati...

Posljedice će ostati nakon svega, u životu i u nogometu, ali barem je gotovo. Konačno, dosta je već bilo ovog ludila.

Sretan vam život bez korone.

Besplatne informativne novine građana Velike Gorice, Turopolja, Posavine i Pokuplja Datum izlaska ovog broja: 21. svibnja 2020.

Izdavač: e-Radio d.o.o., Velika Gorica, Gajeva 25 Glavni urednik: Marko Vidalina Tehnički urednik: Zvonko Šimunić Grafičko oblikovanje oglasa: Željka Makek i Mile Šola Novinari: David Jolić, Mirjana Marković, Petra Škrinjarić, Marija Vrbanus, Matea Brenčić, Vanja Stanojević, Mato Paviša, Suzana Majstorović, Anes Šuvalić, Vitomir Štuban Fotografije: David Jolić, Sanjin Vrbanus, Mario Žilec, Dora Črnko, Nikica Topić, Vitomir Štuban, Mato Paviša Uređuje redakcijski kolegij (sjedište): Velika Gorica, Gajeva 25 Telefon: 01/6222 777, Fax:01/ 6221 160, e-mail:reporter@city-radio.hr Tisak: Vjesnik d.d.

Slavonska avenija 4, Zagreb „Reporter“ je upisan u evidenciju javnih glasila pri Uredu za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske Reporter je dobitnik nagrade „Zlatno ogledalo“ kao najuređenije lokalne novine u Hrvatskoj

U rad Stožera civilne zaštite bio je uključen cijeli niz gradskih službi

Stožer ide dalje BEZ OBZIRA NA FAZE POPUŠTANJA, GRADSKI STOŽER CIVILNE ZAŠTITE I DALJE IMA SVOJU ULOGU. SREĆOM, NAJGORE JE IPAK IZA NAS, KAŽE ERVIN KOLAREC, NAČELNIK GRADSKOG STOŽERA

P

una dva mjeseca Stožer civilne zaštite Velike Gorice prati i izvršava odluke nacionalnog Stožera, a o uspješnosti najbolje govore epidemiloški podaci za Veliku Goricu, koja je već više od tri tjedna bez novih zaraženih.

- Stožer smo aktivirali još 10. ožujka te smo bili aktivni punih 60 dana. U prvim danima sve što je bilo pod ingerencijom Grada i smatram da smo reagirali na vrijeme.

Paralelno s time, svakodnevno smo dobivali upute s nacionalne i županijske razine, koje smo provodili u praksi i na terenu. Već 13. ožujka krenuli smo s našim pozivnim centrom, koji je bio na usluzi građanima.

Do ove nedjelje imali smo više od 17.500 poziva na dežurne telefone, a od 23. ožujka do 10. svibnja izdali smo 14.319 propusnica! - kaže Ervin Kolarec, načelnik gradskog Stožera i zamjenik gradonačelnika.

OPHODNJE, NUŽNA POMOĆ...

U sustavu civilne zaštite Velike Gorice bilo je angažirano stotinjak ljudi dnevno, čime se olakšao život najugroženijim građanima.

Grad je, naime, samostalno organizirao dostavu hrane i lijekova.

- Nužnu pomoć smo organizirali u našem ruralnom dijelu, u 42 mjesna odbora, tako što smo aktivirali brojne snage civilne zaštite, 29 DVD-ova, koji su pomagali s kupnjom lijekova i drugih neophodnih potrepština, a ujedno su i naši vatrogasci vršili ophodnje po svim mjestima, dok smo na gradskom području organizirali ophodnju snaga civilne zaštite, koju su obavljali djelatnici naših trgovačkih društava, gradske uprave, ali i gradskih ustanova.

Tu je i Crveni križ Velike Gorice, koji radi zaista vrlo dobar posao! U vremenu otkada su krenuli virus i posebne mjere, pučka kuhinja je normalno funkcionirala. Brojni djelatnici i volonteri bili su na usluzi našim

PO PITANJU JAVNOG PRIJEVOZA KAO GRAD SMO UČINILI APSOLUTNO SVE ŠTO SE MOGLO

POKAZALO SE KOLIKO SE ISPLATI ULAGATI U DVD-OVE, A TO ĆEMO I NASTAVITI ČINITI

sugrađanima i brinuli za njih.

Poseban izazov za Stožer bio je organizirati javni prijevoz do Zagreba.

- Gorica je bila jedan od rijetkih gradova koji je od 6. travnja uveo nužni prijevoz za skupine kojima je bilo neophodno doći na svoje radno mjesto, a to su prije svega policijski službenici, zdravstveni djelatnici, trgovci u dućanima mješovite/prehrambene robe. To je jedino što smo mogli u datim okolnostima, jer taj prijevoz za nužne službe i radnike omogućio je Grad Velika Gorica. Tu nije bilo većih problema, uz suradnju građana i kontrolu te poštivanje mjera u javnom prijevozu - ističe Kolarec.

Faze popuštanja dolaze, ali Stožer i dalje ne može potpuno mirovati.

- Civilna zaštita i dalje ima svoju ulogu, i dalje moramo izvršavati određene obaveze prema županijskom i nacionalnom Stožeru, u vidu određenih zapisa o radu, koji uključuju dnevne izvještaje drže li se poslovni subjekti i građani donesenih mjera.

Pomoglo je u svemu ovome i iskustvo koje je nagomilano iz nekih prijašnih kriza.

- U proteklih deset godina smo se, nažalost, suočavali s nepredviđenim situacijama. U Gorici smo i 2010. i 2017. imali poplave koje smo uspješno riješili, bez ljudskih žrtava. To nam se pokazalo kao izuzetno dobrodošlo iskustvo. Od prvog dana smo se dobro postavili i aktivirali sve resurse. U tom dijelu smatram da smo dobro reagirali, nismo slijedili događaje, već smo nastojali diktirati događanja i u nekim stvarima preventivno djelovati, kako ne bi došlo do neželjenih posljedica. Pratili smo i sve preporuke te u ovim posljednjim danima izvršili i dezinficiranje svih dječjih i kombiniranih igrališta, autobusnih stajališta, kao i frekventnih mjesta poput Doma zdravlja, ljekarni pa i nogostupa. U suradnji s nacionalnim stožerom raspodijelili smo i velike količine zaštitne opreme koja je

donijela dodatnu dozu sigurnosti u našem gradu - najbraja načelnik Stožera.

Pokazalo se još jednom da su dobrovoljni vatrogasci velika snaga našega grada.

- Kao zamjeniku gradonačelnika povjereno mi je vođenje društvenih djelatnosti, za koja svake godine nastojimo izdvojiti velika sredstva. S ponosom mogu reći da je Velika Gorica i grad kulture, i grad mladih, grad prijatelj djece, grad sporta i grad vatrogasaca! U 29 vatrogasnih društava ima 2560 aktivnih vatrogasaca, koji su uvijek na pomoći sugrađanima u nevolji. Izuzetno su kvalitetni i u natjecateljskom dijelu, jer na državnoj razini osvajamo brojne medalje i tu smo među vodećim zajednicama na nivou Hrvatske - kazao je Kolarec i dodao:

HVALA VELIKOGORIČANIMA!

- Grad i ove godine gradi nekoliko vatrogasnih domova, radimo na infrastrukturi u Kučama, Buševcu, Gradićima, Markuševcu, Novom Čiču, kao i u godinama prije. Za funkcioniranje vatrogasne zajednice svake godine izdvajamo sve veća sredstva, posebice u vidu opreme. Kupili smo nekoliko pick-up vozila, ove godine idemo u kupnju dodatnih deset, te dva mala navalna vozila.

Iz ovog je razvidno da rad, trud, humanost i angažman vatrogasaca izuzetno cijenimo.

Veliku podršku tu imamo i od strane gradonačelnika Barišića. U godinama koje su pred nama povećavat ćemo sredstva koja izdvajamo za društvenu zajednicu, a tu prije svega mislim na vatrogastvo.

Velika pomoć službama bili su i volonteri.

- Treba odati priznanje svima koji su stavili svoje zdravlje i slobodno vrijeme na raspolaganje te još jednom pokazali zašto smo veliki grad. Zahvalio bih i svim snagama civilne zaštite koji su kroz ovih 60-ak dana bili aktivni u sustavu civilne zaštite. Kažem, tu prije svega mislim na DVD-ove, gradski Crveni Križ, Dom zdravlja i sve zdravstvene djelatnike, koji su odradili velik posao, ali najviše moram zahvaliti našim sugrađankama i sugrađanima, koji su se držali donesenih mjera, a sve u cilju kako bi spriječili širenje virusa u Velikoj Gorici.

Grad Velika Gorica Ukratko

ASFALTIRANJE OD MRACLINSKE DUBRAVE PREMA BUŠEVCU Uređuje se pristupna prometnica koja vodi od državne ceste D30 na ulazu u Buševec prema Mraclinskoj Dubravi. Prvi dio u duljini 250 od ukupno 510 metara državne ceste je već asfaltiran, a ovih dana očekuje se asfaltiranje i preostalog dijela te još 50 metara od strane Mraclina. Izgradnjom ove prometnice rasteretit će se teretni promet iz samog centra naselja, što će mještanima značiti manje buke i manje prašine, a ujedno veću sigurnost svih sudionika prometa. Osim što će ubuduće zaposlenici tvrtki koje posluju ovdje imati nesmetan prilaz pogonima, koristit će se i kao alternativna prometnica kad započnu radovi na projektu Aglomeracije. Asfaltiranjem ovog dijela završava prva faza radova, a u drugoj se očekuje asfaltiranje preostale dionice od 1160 metara. Radove izvode VG Komunalac i tvrtka Lapor, a njihova vrijednost je 9,2 mil. kuna.

LINIJA 305 VOZI PONOVNO PREKO KUČKOG MOSTA

SPONZORIRANO

Kučki most preko oteretnog kanala Sava – Odra koji povezuje Kuče prema Rakitovcu i Turopolju dovršen je i otvoren za promet. –Opet smo prometno povezali ovaj dio Turopolja.

Bez obzira na posebne uvjete u kojima živimo ovih tjedana, nastavit ćemo s realizacijom svih ključnih gradskih projekata. – poručio je gradonačelnik Barišić.

Kučki most je sagrađen davne 1978. godine, a uslijed poplava ugrožena mu je statika te je posljednjih godina bio neupotrebljiv. Novi betonski most dug je 62 metra, a širok 7 i pol, nosivosti 20 tona (četiri puta više od starog), a uz koridor za vozila napravljene su i pješačke staze.

Od 11. svibnja, autobusna linija 305 koja povezuje Veliku Goricu i Turopolje promijenila je trasu i vozni red. Autobusi su tako vraćeni na trasu prometovanja prije radova na Kučkom mostu pa se do i od Turopolja prometuje preko novoizgrađenog mosta.

2/3

AGLOMERACIJA: POSTAVLJENE PRVE CIJEVI

P

rojekt Aglomeracija Velika Gorica - sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, nastavlja se planiranom dinamikom, bez obzira na izvanredne uvjete. Nakon pripremnih radova, izmjera i trasiranja, u travnju su započela iskapanja i postavljanje cijevi. Startalo se u Kobiliću, u cjelini koja pokriva 13 naselja (Kobilić, Bapče, Drenje Šćitarjevsko, Šćitarjevo, Črnkovec, Lekneno, Trnje, Obrezina, Novaki, Sasi, Selnica, Mala i Velika Kosnica i Petina), koja će u naredne tri godine dobiti 40-ak kilometara kanalizacije te gotovo 2000 besplatnih priključaka. Sa svibnjem su krenuli radovi i u Lukavcu, na cjelini A1, koja obuhvaća Lukavec, Veliku Mlaku i Veliku Goricu. Uz rekonstrukciju 14 km postojećeg te izgradnju 11 km novog kanalizacijskog cjevovoda, planirano je i više od 760 besplatnih

priključaka na kanalizacijsku mrežu. Radovi su krenuli i u naselju Mraclin, koji je dio cjeline A3 (Buševec, Mraclin, Ogulinec, Okuje, Gornje Podotočje, Kuče, Turopolje, Rakitovec, Vukovinu te Staro Čiče), a u kojoj će građani dobiti 3000 besplatnih priključaka.

Kako ističe Tomislav Jelisavec, direktor VG Vodoopskrbe, trenutno rade dvije ekipe u Kobiliću te po jedna u Lukavcu i u Mraclinu.

Iskolčenja trasa kojima će ići cjevovodi su gotovo dovršena te djelatnike Vodoopskrbe očekuje radno ljeto, a broj ekipa bit će pojačan u svim cjelinama.

Najveći komunalni projekt u povijesti grada vrijedan je ukupno oko 700 milijuna kuna, a uz postavljanje 145 km kanalizacijskih cijevi obuhvaća i izgradnju pročistača otpadnih voda čija je vrijednost 97 milijuna kuna. Proces javne nabave je u tijeku.

Otvaranje ponuda za pročistač bit će krajem svibnja

Grade nasip koji će spriječiti poplave HRVATSKE VODE IZGRADIT ĆE UKUPNO 6825 METARA NASIPA NA KANALU ODRA DO SAVSKOG NASIPA, A RADOVI SU VRIJEDNI VIŠE OD 50 MILIJUNA KN

U

Veleševcu su započeli radovi na izgradnji transverzalnog nasipa odteretnog kanala Odra do savskog nasipa kod Sela Suša. Povijesni je to trenutak za naš grad i susjednu općinu Orle te jedan u nizu projekata zaštite od poplava na području Zagrebačke, Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije.

– Ovom fazom zapravo završavamo akciju spašavanja ovog kraja od prirodne nepogode jer se poplave pojavljuju periodično i predstavljaju stalan rizik za stanovnike koji ovdje žive. Šansa je to za budućnost u kojoj neće biti ugroze od zaobalnih voda, zato se zahvaljujem premijeru Plenkoviću, ministru Čoriću kao i izvođaču radova Hrvatskim vodama koje će privesti ovaj važan projekt zaštite od poplava kraju. – rekao je velikogorički gradonačelnik Dražen Barišić.

– Bojao sam se da će ovaj projekt biti zaustavljen zbog epidemije, zato sam izuzetno zadovoljan i sretan zbog početka radova na nasipu. Osim sigurnosti koju će nam pružiti, daje nam i mogućnost planiranja daljnjih projekata. – istaknuo je

Ervin Vujica, načelnik općine Orle.

Projekt je ubrzalo donošenje posebnog zakona Vlade Republike Hrvatske čije je Ministarstvo zaštite okoliša tada moglo djelovati na nizu projekata zaštite od poplava na području triju županija kroz koje teče rijeka Kupa.

Radove vrijedne više od 50 milijuna kuna otvorio je ministar Tomislav Ćorić. – Hrvatske vode će po završetku projekta omogućiti da stanovnici ovog područja kao i njihova imovina budu sigurni od poplava i da zaista one postanu prošlost. Ukupna vrijednost radova je 50,8 milijuna kuna i vjerujem da je to dobro uložen novac. – naglasio je ministar Ćorić. U ime Zagrebačke županije otvorenju radova nazočio je i predsjednik Županijske skupštine Mato Čičak. – Svi znamo koliko je u prošlosti uz rijeku Savu bilo problema s poplavama, stoga pozdravljam ovaj projekt i zahvaljujem hrvatskoj Vladi što omogućuje da ovo područje bude sigurnije i ljepše mjesto za život. – poručio je Čičak.

Nasip će onemogućiti ulazak vode iz rijeke Kupe i time osigurati stopostotnu sigurnost, a sastavni je dio strateškog projekta hrvatske Vlade te je u fazi pripreme za aplikaciju prema Europskoj Uniji. Očekuje se da će se

ROK ZA IZGRADNJU NASIPA JE DVIJE GODINE, A IZ EU-A ĆE DOĆI 85 POSTO SREDSTAVA

za pokrivanje troškova moći dobiti 85 posto vrijednosti projekta. No, kako bi se održala dinamika radova i što prije završio projekt predfinanciranje su, uz potporu Vlade, osigurale Hrvatske vode.

Kroz dvije naredne godine Hrvatske vode će izgraditi ukupno 6825 metara nasipa koji će u svojoj najvećoj visini biti 5 metara, a uz njega će biti i servisna cesta kako bi u kriznim situacijama djelatnici mogli brže i lakše pristupiti nasipu i otkloniti problem. Ovim transverzalnim nasipom spriječit će se poplave kakve su zadesile ovaj kraj 2010. godine. – Nasip je tada pukao na dva mjesta. Upravo tu dionicu vrijednu 45 milijuna kuna sada saniramo te ćemo po završetku cijelog projekta imati siguran nasip koji će odolijevati visokim vodostajima i u potpunosti spriječiti poplave na području Općine Orle, velikogoričkog područja te posebice Čičke Poljane koja je trpjela posljedice poplava. – rekao je direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković. Naime, radi se o vodama koje naviru iz rijeke Kupe u Odru, a izgradnjom ovog nasipa radi se spoj na desni Savski nasip te isto tako na nasip oteretnog kanala Odre. Isti projekti se provode i na području Siska, odnosno Odranskog polja.

Grad Velika Gorica SPONZORIRANO

Ukratko

PRIJAVITE SE ZA TUROPOLJSKU TRKU!

Grad nastavlja s planiranom izgradnjom vatrogasnih domova, a među njima je i onaj u Kučama

Ni kriza ne može zaustaviti grad u pripremi svojih novih projekata

Nekadašnja zgrada u kojoj su bili učiteljski stanovi u Novom Čiču postat će edukativno-kulturni centar. Dugo najavljivani projekt KUD-a Novo Čiče uskoro bi mogao krenuti i u završnu fazu - fazu realizacije. Nedavno je potpisan ugovor o njegovoj gradnji, a trebao bi sadržavati edukativni centar za preradu lana, etno restoran i konferencijsku dvoranu te smještajne kapacitete za 15 osoba.

- Zahvaljujemo Gradu i gradonačelniku Barišiću koji je usprkos ovim teškim i kriznim vremenima odlučio ispuniti svoja obećanja i pokrenuti gradnju centra - rekao je predsjednik KUD-a Čiče Stipo Duvnjak.

Još jedan projekt je ovih dana krenuo u Novom Čiču.

Naime, osim potvrđene gradnje edukativno-kulturnog centra, potpisan je ugovor i o gradnji novog vatrogasnog doma DVD-a Novo Čiče.

POSLJEDICE SE OSJETITI NEĆE OSJETITI NA VITALNIM FUNKCIJAMA NAŠEG GRADA, NI PRORAČUNSKIH KORISNIKA

N

akon dvomjesečne pauze i drugačijeg dnevnog tempa (za većinu ljudi) polako se vraćamo u normalu. Iako stručnjaci tvrde da se moramo privikavati na novu definiciju 'normalnog'. Kroz nekoliko faza, sukladno odlukama nacionalnog Stožera, pokrenut je ponovno društveni, kulturni i gospodarski život u cijeloj zemlji pa tako i u Velikoj Gorici. Posljedice krize zbog pandemije koronavirusa ćemo, u većoj ili manjoj mjeri, osjetiti gotovo svi, a za očekivati je bilo da će utjecat će i na gradski proračun, odnosno na sve projekte i programe koji o njemu ovise.

Gradonačelnik Dražen Barišić istaknuo je više puta da plaće, kao niti obveze prema dobavljačima nisu upitne, a ono što Goricu zasigurno očekuje, baš i kao i sve druge jedinice lokalne samouprave, je rebalans ovogodišnjeg proračuna.

- Naravno da su neke aktivnosti koje su bile planirane proračunom postale nebitne jer zbog mjera nema ni javnih okupljanja, manifestacija, a neće biti ni planiranih nabavki neke opreme. Iskoristit ćemo i beskamatni zajam Ministarstva financija za jedinice lokalne samouprave. Posljedice će se osjetiti, ali ja mislim da se neće osjetiti na vitalnim funkcijama našeg grada, ni proračunskih korisnika - rekao je Barišić.

BOLJE NEGO KOD SUSJEDA

Što se tiče velikih gradskih projekata, ističe gradonačelnik, ova kriza nije zaustavila njihovu pripremu. Natječaji, građevinske dozvole, suglasnosti i planirani kredit su spremni.

- Prije početka izgradnje procijenit ćemo da li ćemo i kojom dinamikom započeti projekte. Ja mislim da smo mi stabilan

POSLJEDICE KORONE NE BI SE TREBALE OSJEĆATI NA VITALNIM FUNKCIJAMA GRADA

UČENICI SREDNJIH ŠKOLA ĆE DOBITI 1000 KUNA ZA KUPNJU UDŽBENIKA

grad, solidnog i kvalitetnog proračuna i u boljoj smo poziciji od susjednih gradova, pa mislim da će se ovi naši projekti koji nam služe za poboljšanje kvalitete života u budućnosti i realizirati - objasnio je gradonačelnik Barišić.

Budući da su aktivnosti udruga tjednima mirovale zbog mjera nacionalnog Stožera civilne zaštite, nije bilo potrebe ni za izdvajanjima iz gradskog proračuna za neke od njihovih aktivnosti. Ipak, gradonačelnik je rekao kako su im podmireni troškovi režija i hladnog pogona kao što je, primjerice, održavanje sportskih terena.

STIŽU I BESPLATNI UDŽBENICI

- Mjere štednje će biti na snazi, a to se odnosi na sportske, kulturno-umjetničke, tehničke i druge udruge u našem gradu. S obzirom na to da je smanjen rad, manje su i potrebe - pojasnio je Barišić i dodao: - Jedina zajednica o kojoj ćemo sada i više voditi računa i financirati ju i više nego do sada je Vatrogasna zajednica, kao i ostale bitne dionike u sustavu civilne zaštite kako bi nam mogli i dalje pružati pomoć koja nam je itekako potrebna - rekao je gradonačelnik.

Unatoč krizi, iz Grada stižu i dobre vijesti za velikogoričke učenike i njihove roditelje.

Naime, i ove su godine osigurane stipendije za učenike, kao i besplatni udžbenici.

- Grad će i ove godine svim našim osnovnoškolcima osigurati besplatne udžbenike, a srednjoškolci će dobiti iznos od tisuću kuna za kupnju srednjoškolskih udžbenika. Uz to, nastavit ćemo i davati stipendije za učenike koji se školuju za deficitarna zanimanja i jednokratne stipendije - najavio je zamjenik gradonačelnika Krešimir Ačkar.

TUROPOLJSKI CHILL & GRILL U RUJNU ILI KOLOVOZU Pandemija koronavirusa odgodila je i četvrto izdanje manifestacije pod nazivomTuropoljski Chill & Grill u Etno naselju Novo Čiče, koji se trebao održati 23. svibnja. No predsjednik KUD-a Čiče Stipo Duvnjak, koji uz potporu Grada i Turističke zajednice Grada Velike Gorice organizira ovo događanje, kazao je kako događaj ipak planiraju održati, a novi termin planiran je za kolovoz ili rujan. Do tada, prošlogodišnji pobjednici, Klub mladih općine Orle, zadržat će titulu najboljih grill majstora u Turopolju i Posavini.

- Cijela ova situacija s virusom COVID -19, nažalost, poremetila je predviđena događanja u Etno naselju Novo Čiče. Svi vjerujemo i nadamo se brzom okupljanju i druženju, a do tad poradite na kulinarskom umijeću kako bi vaš pripremljeni roštilj pridobio najbolje ocjene stručnog žirija preporučio je Duvnjak.

Vijeće mjera VIJEĆE JE PODRŽALO I MJERU OSLOBAĐANJA KOMUNALNE NAKNADE ZA POSLOVNE PROSTORE I GRAĐEVINSKA ZEMLJIŠTA KOJA SLUŽE OBAVLJANJU POSLOVNE DJELATNOSTI

N

a 21. sjednici Gradskog vijeća Grada Velike Gorice, koja je i ovoga puta održana elektronskim putem, vijećnici su usvojili drugi paket mjera pomoći građanima i poduzetnicima uslijed epidemije izazvane koronavirusom.

Jedna od mjera Grada za pomoć gospodarstvu koju su vijećnici potvrdili je dodjela bespovratnih financijskih sredstava za financiranje tekućeg poslovanja subjekata malog gospodarstva u djelatnostima pogođenim pandemijom COVID-19. U proračunu su osigurana sredstva u iznosu od dva milijuna kuna. Grad je objavio Javni poziv, poduzetnici su svoje zahtjeve počeli predavati od ponedjeljka, 11. svibnja, a zaprimaju se do 22. svibnja. Zahtjev obrtnici i poduzetnici podnose Gradu Velikoj Gorici, Upravnom odjelu za poduzetništvo, investicije i fondove EU, elektronskim putem, na e-mail adresu: poduzetnistvo@gorica.hr.

Prijaviti se mogu mikro i mali poduzetnici te obrtnici kojima je odlukom o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnim djelatnostima i održavanja sportskih i kulturnih događanja Stožera civilne zaštite RH bila potpuno ili djelomično obustavljena gospodarska aktivnost.

Potporu mogu koristiti subjekti koji imaju najmanje jednu zaposlenu osobu u punom radnom vremenu, oni koji nisu u blokadi te subjekti koji do dana donošenja odluke nacionalnog Stožera nemaju dugovanja prema Gradu Velikoj Gorici te trgovačkim društvima i ustanovama u vlasništvu Grada.

Visina potpore ovisi o broju ostvarenih bodova i broju zaposlenih. Maksimalni iznos potpore po zaposlenom je 3000 kuna, a maksimalni broj zaposlenih za obračun potpore, po obrtu ili trgovačkom društvu, je pet. Svi detalji javnog poziva dostupni su na mrežnim stranicama Grada.

BEZ NAKNADA ZA JAVNE POVRŠINE

U cilju ublažavanja negativnih učinaka epidemije na goričke poduzetnike, vijećnici su podržali i mjeru potpunog oslobađanja plaćanja komunalne naknade za poslovne prostore i građevinska zemljišta koja služe obavljanju poslovne djelatnosti, a kojima je privremeno bio obustavljen rad. Svoje pravo na oslobađanje poduzetnici će ostvariti podnošenjem pisanog zahtjeva Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i promet.

Potpuno se oslobađaju od plaćanja naknade za korištenje javnih površina korisnici javnih površina koji istu nisu u mogućnosti koristiti zbog nastalih okolnosti, a i oni pisane zahtjeve podnose UO za komunalne djelatnosti i promet.

Vijećnici su izglasali i oslobađanje od plaćanja zakupnine za poslovne prostore u vlasništvu Grada Velike Gorice za subjekte koji zbog nastalih okolnosti ne obavljaju djelatnost. Svoje pravo na oslobađanje ostvarit će podnošenjem pisanog zahtjeva Upravnom odjelu za lokalnu samoupravu.

Zahtjevi se predaje osobno, elektronskim

4/5

e usvojilo i drugi paket a, pomoć i roditeljima

UZ DVA MILIJUNA KUNA ZA POMOĆ NAŠIM PODUZETNICIMA, OSIGURANE SU I POTPORE RODITELJIMA KOJI SU OSTALI BEZ POSLA a jednokratno ako je jedan roditelj/skrbnik dobio otkaz i još je nezaposlen, a drugi ima neto primanja manja od 5000 kuna. Novčane naknade ne mogu se dobiti za učenike ili studente koji su u trenutku predaje zahtjeva primatelji stipendije ili ostalih naknada koje se financiraju iz javnih izvora.

POTREBNA PAPIROLOGIJA

putem na: pisarnica@gorica.hr ili preporučeno poštom.

PO DJETETU TISUĆU KUNA NETO

Usvojena je i odluka za pomoć velikogoričkim roditeljima predškolske djece, učenika i studenata koji su dobili otkaz nakon 19. ožujka 2020. godine, odnosno za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uzrokovanih epidemijom bolesti COVID-19 i još uvijek su nezaposleni.

Pravo na potporu u iznosu od tisuću kuna netto po djetetu roditelji ostvaruju pod uvjetima: ako su oba roditelja/skrbnika dobila otkaz; ako je roditelj/skrbnik u jednoroditeljskoj obitelji dobio otkaz; ako je samohran roditelj/skrbnik dobio otkaz; ako je jedan roditelj/skrbnik dobio otkaz, a drugi ima neto primanja manja od 5000 kuna, jednokratno.

Pravo na novčanu naknadu u prva tri slučaja roditelji mogu ostvariti za travanj i svibanj,

Zahtjev za ostvarivanje prava na isplatu novčane naknade roditelji predškolske djece, učenika i studenata trebaju podnijeti Upravnom odjelu za predškolski odgoj, školstvo. Uz zahtjev se obvezno prilažu potvrda od HZZ ili HZMO-a o nezaposlenosti roditelja/skrbnika za prethodni mjesec za koji se podnosi zahtjev, dokaz o prebivalištu roditelja/skrbnika i djece na području Grada Velike Gorice (preslika osobnih iskaznica, uvjerenje o prebivalištu ili drugi dokaz o prebivalištu), presliku kartice žiro/tekućeg računa roditelja/skrbnika, rodni list ili izvadak iz matice rođenih za svako dijete, dokaz/potvrdu o redovnom pohađanju škole/studija za učenike i studente. Također, za jednoroditeljsku obitelj potrebno je donijeti dokaz o skrbništvu, odnosno potvrdu Centra za socijalnu skrb o skrbništvu ili rješenje suda. Kao dokaz

NAKNADE SE NE MOGU DOBITI ZA DJECU KOJA PRIMAJU STIPENDIJU ILI NEKU DRUGU POMOĆ

o samohranosti roditelja, građani trebaju priložiti rodni list djeteta, smrtni list roditelja ili potvrdu Centra za socijalnu skrb. U slučaju da je roditelj/skrbnik dobio otkaz i još je nezaposlen, a drugi ima neto primanja manja od 5000 kuna, potrebno je donijeti i potvrdu od poslodavca o iznosu plaće za prethodni mjesec za koji se podnosi zahtjev za roditelja u radnom odnosu, odnosno preslika odreska mirovine.

I AKO NE PROĐE, STIŽE OBAVIJEST

Zahtjevi se podnose isključivo elektroničkom poštom na adresu: stipendije@gorica.hr. Upravni odjel za predškolski odgoj, školstvo i šport, prema priloženim dokazima, utvrđuje da li su ispunjeni uvjeti za isplatu novčane naknade te predlaže gradonačelniku Zaključak o novčanoj naknadi roditeljima predškolske djece, učenika i studenata. Sredstva iz prethodnog stavka isplatit će se na žiro ili tekući račun roditelja/ skrbnika, u roku od 30 dana od dana donošenja Zaključka.

Podnositelji zahtjeva za mjesečnu novčanu naknadu za koje se utvrđenom procedurom utvrdi da ne ostvaruju pravo na naknadu, dobit će o tome pisani odgovor na adresu svoje elektroničke pošte.

Grad Velika Gorica

UPISI U VRTIĆE, PRE SPONZORIRANO

U

natoč izvanrednim okolnostima, 11. svibnja započeli su upisi djece u četiri gradska i dva privatna vrtića na području Ve-

like Gorice.

- U okolnostima u kojima se trenutno nalazimo, izuzetno je važno prilagoditi brigu o djeci novoj situaciji i pripremiti sustav predškolskog odgoja za povratak u redovno stanje. Značajno nam je olakšan cijeli proces jer je ovo četvrta godina u kojoj provodimo upise u dječje vrtiće putem posebne aplikacije koja omogućava roditeljima da podnesu prijave iz svoga doma. Proteklih godina smo, temeljem stečenih iskustava, poboljšavali i unaprjeđivali sustav, što nam je omogućilo kvalitetnu pripremu i provedbu upisa u trenutnoj situaciji u kojoj je provedba e-Upisa jedina moguća opcija i optimalno rješenje - ističe zamjenik gradonačelnika Krešimir Ačkar.

Upisi traju do 22. svibnja, a vrtići raspolažu s 464 nova mjesta. Na mrežnim stranicama dječjih vrtića roditelji mogu pronaći informacije o programima i aktivnostima, kao i savjete prilagođene trenutnoj situaciji. Sve ostale informacije, kao što su način prijave, rokovi i programi, kao i plan upisa u dječje vrtiće koji definira broj slobodnih mjesta u pojedinom programu prema lokaciji i dobi djeteta, dostupni su na mrežnim stranicama Grada www.gorica.hr.

UPISI PO MJESTU PREBIVALIŠTA

Od 18. svibnja zaprimaju se i prijave za liječnički pregled djece prije upisa u prvi razred osnovne škole u goričkoj Ispostavi Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije. S obzirom na epidemiološku situaciju, pregled djeteta prethodno se prijavljuje telefonski ili elektroničkom poštom u vremenu od 13 do 14 sati, odnosno

6/7

EGLEDI PRVAŠIĆA U četiri gradska i dva privatna vrtića na području Velike Gorice 464 novih mjesta od 18:30 do 20:00 sati, ovisno radi li nadležni tim školske medicine u jutarnjoj ili popodnevnoj smjeni. Nakon što se prijave, roditelji će dobiti konkretan termin kada trebaju dovesti dijete na pregled.

Roditelji su dužni barem tri dana prije dogovorenog pregleda dostaviti nadležnom školskom liječniku dokumentaciju elektroničkom poštom ili je iznimno, ako nisu u mogućnosti poslati mail, donijeti na upis. Uz presliku cjepne iskaznice ili ispis cijepljenja iz pedijatrijskog kartona te dodatnu liječničku dokumentaciju u slučaju drugih oboljenja djeteta, potrebno je dostaviti ispunjen upitnik s anamnestičkim podacima. Prilikom ulaska o ordinaciju preporuča se nošenje zaštitnih maski.

Utvrđivanje psihofizičkog stanja učenika radi upisa u 1. razred kojeg provode Stručna povjerenstva škola i ureda nadležnih za obrazovanje provodit će se nakon što resorno ministarstvo izmjeni Pravilnik, o čemu će roditelji biti pravovremeno obaviješteni. Inače, djeca se upisuju u onu školu kojoj pripadaju prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta.

Dio đaka ponovno je u školskim klupama.

Naime, 11. svibnja započela je nastava u osnovnim školama za učenike od 1. do 4. razreda, a uslijed popuštanja strogih epidemioloških mjera otvoreni su i dječji vrtići.

Roditelji vrtićke i školske djece dobili su prethodno ankete u kojima su se trebali izjasniti žele li da njihova djeca u krenu

Gdje se prijaviti za pregled prvašića...

Dr. Dunja Delfin, spec. šk. med. i Zdenka Uzbašić, med sestra (za škole J. Habdelića, E. Kvaternika, E. Kumičića, S. Kolara Kravarsko i Pokupsko); parne dane 14 – 18 h, neparne 8 – 12 h; tel. 6227 555; mail: skolska. medicina.vgorica1@zzjz-zz.hr Dr. Mateja Kopsa Sobota, spec. šk. med. i Romana Knežević, bacc. Med. techn (za škole N. Hribara, Vukovina, V. Mlaka, Šćitarjevo i N. Čiče); parne 8 – 12 h, neparne 14 – 18; te. 6227 555; mail: skolska.medicina. vgorica2@zzjz-zz.hr

u vrtić ili školu. Sudeći prema podacima koje je Stožer prezentirao 8. svibnja, interes goričkih roditelja nije bio pretjerano velik. Za povratak u školske klupe prijavljen je 61učenik i to u školama Eugena Kumičića, Eugena Kvaternika, u Vukovini, Velikoj Mlaki, Šćitarjevu te u Jurja Habdelića. Ulazak u prostor škole dozvoljen je samo učenicima i djelatnicima škole, djecu u školu mora dopratiti i doći po njih po mogućnosti uvijek ista osoba, a u jednom razredu može biti do devet učenika.

Za učenike putnike osiguran je i školski prijevoz.

ZA SVIBANJ 50 POSTO CIJENE

U vrtić je krenulo 334 djece, također u skupinama od najviše devet mališana.

- Obišli smo prije toga sve vrtiće i škole, svi su prethodno obavili pripreme kako bi radili prema svim higijenskim standardima, prema uputama Zavoda za javno zdravstvo. Roditelji čija su djeca krenula u vrtić, za svibanj će platiti 50 posto cijene, dok su oni čija djeca ostaju kod kuće i dalje oslobođeni plaćanja u potpunosti - rekao je gradonačelnik Barišić.

Podsjetimo, odlukom velikogoričkoga Gradskog vijeća iznos sudjelovanja roditelja u cijeni programa predškolskog odgoja za ožujak 2020. umanjen je za 50 posto za svu upisanu djecu, bez obzira na broj dana provedenih u dječjem vrtiću, a u travnju su roditelji u potpunosti bili oslobođeni plaćanja vrtića.

DJEČJE GRADSKO VIJEĆE NA VIRTUALNOJ SJEDNICI O ŽIVOTU S PANDEMIJOM

Gradski bazen nastavlja s plivačkim programima G radski bazen Velika Gorica je od 18. svibnja ponovno otvoren za korisnike. Radno vrijeme je od 6 do 22 sata te vikendom od 9 do 19, s tim da se zatvara od 14 do 15 sati radi čišćenja i dezinfekcije. HZJZ donio je preporuke o propisanom fizičkom razmaku, evidenciji korisnika, maksimalnom broju plivača i slično, Gradski bazen donio je i vlastite upute za. Svim se korisnicima mjeri temperatura, uz propisane kupaće kostime sad obavezno moraju imati i plivačku kapu, a osim dezinfekcije kod ulaska moraju proći i kroz tuševe te dezinficijense za noge.

- Vodi se evidencija svih koji ulaze i izlaze tako da, ako zatreba, možemo kontaktirati sve koji su u određenom terminu bili na

bazenu - pojašnjava voditelj Darko Ćopić.

Od 25. svibnja ponovno kreće pet plivačkih programa za djecu i umirovljenike.

Bebe ribe (djeca 1 – 5 godina); utorak i četvrtak, 17 - 17:45, mali bazen uz jednog roditelja; mjesečno 250 kuna.

Bebe vidre (3 - 5 godina); ponedjeljak – srijeda – petak, 17 - 17:45-; mali bazen uz asistenciju roditelja; 300 kn.

Tečaj učenja plivanja (djeca 5 - 12 godina); svaki dan od 15:30 do 16:15 te od 18:30 do 19:15 h; mali bazen; 300 kn.

Usavršavanje plivanja (za plivače do 15 godina); ponedjeljak i srijeda, 20 - 20:45 ,utorak i četvrtak, 9:30 - 10:15; duboki bazen; 200 kn.

Korektivno vježbanje za umirovljenike

(grupe 10 – 15 korisnika); 2 puta tjedno, utorkom i četvrtkom 11 - 11:45 te 12:30 13:15 sati; 80 kn.

- Školske i vrtićke skupine neće plivati do jeseni - istaknuo je Ćopić.

Vrata je opet otvorila i Gradska dvorana, opet trenira više od 20 klubova, a korisnici se također moraju pridržavati mjera.

- Prije dolaska se obavezno mjeri temperatura. Svi korisnici dolaze i odlaze u sportskoj opremi, nema korištenja svlačionica i prostora za tuširanje. Zatvoreni prostori također će se dezinficirati tijekom jednosatne pauze - kaže Ćopić.

Kako bi se povećala sigurnost, između grupa je pauza od 15 do 30 minuta, a roditeljima je onemogućen ulazak u dvoranu.

Po uzoru na starije vijećnike, dječji gradski vijećnici sastali su se virtualno i prokomentirali aktualne teme. S njima su razgovarale Arijana Mataga Tintor, savjetnica za predškolski odgoj, djecu i mlade te Jelena Kos, psihologinja iz Centra za djecu, mlade i obitelj. Mladi vijećnici iz svih goričkih osnovnih škola razgovarali su o prednostima i nedostacima online nastave, o načinu života u situaciji pandemije, o tome što im najviše nedostaje i treba.

Sviđa im se što si sami organiziraju vrijeme, što mogu jesti za vrijeme nastave, što ne moraju nositi svaki dan 15 kg knjiga na leđima, što koriste moderne tehnologije...

Upozorili su i na negativne strane online nastave. Neki profesori, kažu, pretjeruju sa zadacima, a previše zadaće ih demotivira.

Previše vremena provode pred računalom, nastava putem TV-a prekratko traje, a ponekad se javljaju i problemi s tehnologijom povezivanjem, internetom. Nedostaju im likovni i tjelesni, a smeta kad profesori ne poštuju satnicu i cijeli dan šalju zadatke pa su djeca tako stalno pod pritiskom. Najviše im nedostaju prijatelji i igra.

- Nedostaje nam razred, prijatelji i sve ono što se čini 'pravu' školu u kojoj jedni drugima možemo pomagati, školski odmori, izvannastavne aktivnosti, treninzi, učitelji koji nam mogu pomoći, brže reagirati - zaključili su članovi Dječjeg vijeća.

Ljudi i događaji

Pokopano manje Gor troje s koronom pod

U VREMENU KORONE, DO KRAJA TRAVNJA, MANJI BROJ

Foto: David Jolić

233 219 215

UKOPA BILA SU U PRVA ČETIRI MJESECA 2018., OD TOGA 20 U NAŠIM OPĆINAMA

UKOPA ZABILJEŽENO JE U PRVA ČETIRI MJESECA 2019., 204 U GRADU I 15 U OPĆINAMA UKOPA IMALI SMO DO KRAJA TRAVNJA OVE GODINE, 199 U GRADU I 16 U OPĆINAMA

Foto: David Jolić

Pišem ti pismo... Tebi, gospodine Covidu-19!

Z

Među nagrađenima u tri kategorije je i pet velikogoričkih autora

avršio je natječaj Gradske knjižnice Velika Gorica "Pišem ti pismo…", poznati su pobjednici po kategorijama. Pristiglo je 70 pisama, i do odasvud - iz Velike Gorice, Zagreba, Umaga, Pule, Rovinja, Medulina, Šibenika, Splita, Dubrovnika, s Mljeta i Murtera, iz Županje, Osijeka, Sl. Broda, Lukača kod Virovitice, Rasinje, Virja, Koprivnice, Čakovca, Varaždina, Novakovaca, Donje Stubice, Igrišća, Vrbovca, Dugog Sela, Ivanića, Karlovca, Siska, Donjeg Vukojevca i Buševca.

Javili su se i autori iz Čapljine i Živinica u BiH, dva pisma stigla su iz Domžala i Kopera u Sloveniji, dva iz Italije, točnije Trsta.

- Ove godine pristigla su nam tematski raznorodna pisma, no ipak su prevladav-

KATEGORIJE SU BILE DJEČJA, ZA SREDNJE ŠKOLE I ZA ODRASLE

ala ona s trenutno najaktualnijom, temom korone. Pisma su bila upućena gospođi Koroni ili gospodinu Covidu, samoizolaciji, neodgovornima, Hrvatskoj, ali i dragom čitatelju, prijatelju, mami, unuci, noni, dragoj ja, najdražem ja, malom čovjeku…

U njima su autori izrazili strahove, nesigurnosti, osamljenosti, ali i duhovnu snagu, nadu u promjenu na bolje i sposobnost da se krene dalje. Pisalo se na standardu i na dijalektu. Jednostavno, iz srca, ali i pomno promišljeno, pa su neka od pisama prava mala književna djela. Moramo priznati da posao žirija zaista nije bio lak, s obzirom na posebnost svakog pisma, na osobno iskustvo uloženo u sva pisma pristigla na naš natječaj - poručili su iz Gradske knjižnice.

10/11

ričana nego lani, posebnim uvjetima

J UKOPA NA GORIČKIM GROBLJIMA NEGO 2018. I 2019.

U

Piše: Marko Vidalina trenucima kad je, srećom, već pomalo iza nas vrijeme u kojem je vladala bolest sa smrtonosnim predznakom, nakon razdoblja života u kojem su se iz dana u dan brojali oboljeli i umrli kod nas i u svijetu, na prvu će možda čudno zazvučati podatak da se na području cijele Hrvatske, pa tako i na velikogoričkom području, broj pogreba - smanjio. Za državnu razinu malo je teže točno do točnih podataka, ali zato znamo kako stvari tu stoje. Smrtonosnom virusu unatoč, pogreba je bilo manje nego prošle godine, manje prije nego dvije godine...

Sasvim konkretno, brojke kažu da je u prva četiri mjeseca 2018. godine na osam velikogoričkih groblja (Velika Gorica, Kušanec, Vukovina, Novo Čiče, Velika Buna, Šiljakovina, Dubranec i Ščitarjevo) pokopano 213 ljudi. Tome treba dodati i 20 ukopanih na općinskim grobljima, u Kravarskom i Pokupskom. Godinu poslije, dakle u prva četiri mjeseca 2019., brojke su neznatno pale. Na osam goričkih groblja bila su 204 pogreba, dok ih je u općinama bilo još 15.

A ove godine, unatoč atmosferi koja je zavladala našim životima, brojke su još manje.

Na gradskim grobljima palo je to ispod dvije stotine, jer održano je točno 199 pogreba, dok su općine ostale na istoj razini, sa 16 ukopa, jednim više nego godinu ranije.

- Pazite samo, ovdje ne govorimo o umrlima nego o ukopanima - upozorio je voditelj gradskih groblja Ivica Kolarec.

MJERE BILE, MJERE OSTALE...

U prijevodu, na ove brojke iz svake od godina treba dodati još ponekog umrlog, a pokopanog negdje drugdje... Neslužbeno, na državnoj razini pad broja pogreba još je i puno značajniji, a to zapravo ne treba posebno ni čuditi, i to iz nekoliko razloga.

U prvom redu zato što se Hrvatska prilično uspješno othrvala koronavirusu, a onda i

može biti maksimalno 40 ljudi, ponovno je dozvoljeno cvijeće i glazba, no što se tiče zaposlenika, sve je ostalo otprilike jednako kao i dosad.

- Od kad je počela ova kriza, svakog smo jutra temeljito dezinficirali mrtvačnicu, a isto smo ponavljali i nakon svakog ukopa.

Tako radimo i dalje, pod istim režimom, ostala je obavezna dezinfekcija i na početku radnog dana i nakon svakog okupljanja u mrtvačnici - ističe Kolarec.

VOZILO S PREMINULIM OD KORONE DOLAZILO JE IZRAVNO DO GROBNOG MJESTA

U LEKENIKU NA OTVORENOM

LJUDIMA JE BILO TEŠKO PRIHVATITI MJERE ZA ISPRAĆAJE, ALI TAKO TO MORA BITI...

RAČUNAJU LI SE TU I KRAVARSKO I POKUPSKO, GORICA IMA DESET GROBLJA

NA PRVU ĆE MOŽDA ZVUČATI ČUDNO DA JE U VRIJEME SMRTONOSNOG VIRUSA MORTALITET U PADU, ALI U VRIJEME IZOLACIJE SMANJIO SE BROJ PROMETNIH NESREĆA, PAO JE I KRIMINALITET... zato što su ljudi u velikoj mjeri bili u izolaciji. A u takvoj situaciji je i nešto manje prometnih nesreća, jer manje je prometa, kao što je manje i kriminala ili nekih drugih opasnosti koje već po navici vladaju i postoje u "normalnom" životu.

Malo je toga normalnog u posljednja dva mjeseca bilo i u radu velikogoričkih groblja. Radni ritam je, dakle, prema brojčanim podacima ostao na sličnoj razini, čak i uz blagi pad, ali zato je način rada bio potpuno nov i drukčiji.

- Cijelo ovo vrijeme borbe s epidemijom pridržavali smo se svih mjera, a tako radimo i dalje. Dugo je vladala odredba o maksimalno pet ljudi na ispraćajima, odnosno uz prisutnost samo najuže obitelji. I svi oni

DEZINFEKCIJE VIŠE PUTA NA DAN

A drže ih se, kaže Ivica Kolarec, i dalje. Popuštanje mjera donijelo je i nova ograničenja, po novome na sprovodima

Foto: Anes Šuvalić

OKUPILI SE NAJBOLJI VINARI NAŠEGA KRAJA

P

Vinari se svake godine okupljaju kako bi utvrtili kvalitetu zadnje berbe

su, naravno, morali držati distancu u cijelom procesu. Drukčije su bile i osmrtnice, na njima nije bilo ni mjesta ni termina posljednjeg ispraćaja... - nabraja razlike u odnosu na dosad poznata iskustva voditelj groblja Kolarec, pa dodaje: - Naravno da ljudima nije bilo lako sve to prihvatiti, pomiriti se s činjenicom da ne možeš doći na sprovod nekoga od svojih bližnjih zbog ograničenja, ali svi su to prihvatili. Uostalom, druge nije ni bilo, morali smo se držati svih uputa.

Doživjeli su na goričkom groblju i jedno sasvim novo iskustvo, jedno od onih kakvo nitko više nikad ne bi želio ponoviti.

Naime, u Velikoj Gorici je troje ljudi preminulo i od posljedica koronavirusa, svo troje u osamdesetim godinama, svo troje pokopani su na našim grobljima.

- Ta tri ukopa radili smo u doista posebnim uvjetima. Pogrebnici su bili od glave do pete odjeveni u zaštitno odijelo, a pogrebno vozilo je lijes dovelo izravno do grobnog mjesta. Nije bilo okupljanja u mrtvačnici, tijelo je po brzom postupku išlo na ukop objašnjava voditelj velikogoričkih groblja.

Snalazili su se nekako i na rubu Turopolja, u Lekeniku. Grobljem u Pešćenici, među stanovništvom poznatom po nazivu Belčevka, ali i s ostalih osam obližnjih groblja, uprava Komunalno poduzeće Lekenik.

Tamošnje brojke nešto su drukčije nego u Velikoj Gorici, jer od siječnja do travnja u 2018. godini bila su 43 pogreba, u istom razdoblju lani bilo 33, a ove godine 39.

- Tijekom borbe s epidemijom podijelili smo naše zaposlenike u dva tima, da međusobno ne budu u doticaju, kako bismo izbjegli moguću zarazu koronovirusom, da nam se ne dogodi da ne možemo obavljati pogrebe, a svaki tim je radio po tjedan dana. Također, s obzirom da naše mrtvačnice nisu velike, lijes s pokojnikom je stajao ispred mrtvačnice jer u zatvorenom prostoru nismo mogli osigurati distancu od dva metra - istaknuo je direktor Komunalnog poduzeća Vedran Havidić.

opuštanje mjera za sprječavanja širenja koronavirusa omogućilo je članovima Udruge vinogradara i vinara 'Grozd' da se okupe u pitoresknom Kostanjevcu, na obroncima Vukomeričkih gorica. Povod druženja bio je prikupljanje uzoraka za ovogodišnje ocjenjivanje vina. Iako je riječ o vinarima amaterima, imati kvalitetno vino stvar je prestiža.

- Kvaliteta se dobiva samo kroz nadmetanje među proizvođačima. Svi smo mi amateri i to je naglašenije nego kod profesionalaca. Količine vina koje proizvedemo nisu velike, ali svakom od nas važno je imati dobro vino - kaže predsjednik Udruge Vlado Mikulčić.

Prisilno pomicanje datuma ocjenjivanja na drugu polovicu svibnja imat će pozitivan utjecaj na rezultate.

Naime, vina su dobila priliku da duže odstoje i sazriju.

- Zaprimili smo 50 uzoraka manje nego lan. Pretpostavljam da je razlog to što smo ocjenjivanje morali

pomaknuli za 40 dana, a naši članovi ne proizvode velike količine i zalihe su im pri kraju - dodao je.

No, uskočili su kolege vinari iz Gline i Slovenije pa je izložba vina dobila i međunarodni karakter. Svoja vina predstavio je Bernard Balon iz Brežica, vlasnik OPG-a s višegodišnjom tradicijom proizvodnje vina.

Vukomeričke gorice obiluju makadamskim putevima i puteljcima, kao stvorenim za bicikliste željne prirode i prekrasnih krajolika. Grupu biciklista privuklo je veselo društvo breških vinara pa su im se pridružili.

- Mi smo iz Zagreba. Krenuli smo iz Lukavca i slučajno smo naletjeli. Žicali smo ih bocu vina, a oni su nas pozvali da im se pridružimo. Evo, popili smo dva, tri gemišta i idemo dalje. Odlični su domaćini, nisu nam dali da ništa platimo. Puno biciklista ovdje prolazi i bilo bi dobro da se ovdje i inače može stati odmoriti i nekaj dobroga popiti - rekao nam je Dugi. (A. Šuvalić)

Ljudi i događaji Foto: Fuji/Facebook

Na ovogodišnjoj utrci na daljinu 51 član Fujijeva tima skupio je 1252 eura

NA KRILIMA ŽIVOTA IAKO JE KORONA OTKAZALA I HUMANITARNU UTRKU "WINGS FOR LIFE", ČLANOVI FUJIJEVA TIMA SVOJE SU ODRADILI NA DALJINU, NA PISTI ZTC-A...

D

a su stvari išle svojim uobičajenim tijekom, i ove godine bismo trčali u Zadru. Ali nisu. Korona je prekinula sve što je mogla, pa tako i sportske manifestacije. No, "Wings for life" je više od sporta. Humanitarna je to manifestacija koja okuplja velik broj onih koji trče za one koji ne mogu. Kako bi jednog dana možda dobili priliku prohodati. I ove godine, mnogi su uplatili startnine koje u stopostotnom iznosu idu za istraživanja koja će pomoći u pronalasku lijeka za ozljede leđne moždine.

I većina je, unatoč ponudi organizatora za povratom, odlučila donirati taj iznos. A organizatori nisu bili nezahvalni, nego su svakom donatoru poklonili dva vaučera, kako bi se ipak trčalo. Putem aplikacije. I sve je bilo isto. Ali ništa isto nije.

Ovu utrku trči svatko za sebe, i ono što je najuzbudljivije, ne znaš gdje ti je cilj. Dobro, ne samo za sebe, možeš trčati i za jedan

od timova. Velika Gorica od 2018. godine ima tim koji nije jedan od onih koji će vam nuditi hrpe sponzorskih mamaca da bi im se pridružili, nego je to tim za koji se trči!

Riječ je o Judo temu Fuji, na čelu s kapetanicom Marinom Drašković. Da, s divnom ženom koja je s Judo klubom Fuji već postigla sjajne stvari! I prije tri godine pokrenula je priču vezanu uz Wingse, tim koji smo već spomenuli, okupila se grupa entuzijasta, i krenuli smo tog 8. svibnja 2018. od zadarskih zidina, pa do kud nas noge i kotači na kolicima nose.

Tako je bilo i prošle godine, kad je tim već opasno narastao po broju članova, i među oko tri tisuće timova naš Fuji bio je 90.! Veselili smo se druženju u Zadru i ove godine, no sad nastupa priča s početka. Korona.

Nema ničega, nema ni Wingsa.

I to što nema! Organizatori su podijelili vaučere, upute, i krenule su pripreme. A tim nam je opet okupio impresivnu brojku.

ČUDESNO JE KOLIKO JE DUHA BILI U OVOJ UTRCI. BILO NAM JE VAŽNO SAMO ZA KOGA MI TO TRČIMO...

Trčalo se diljem Hrvatske, ali i izvan nje za Fuji, za one koji ne mogu u cijelom svijetu. Dio Judo teama Fuji odabrao je lokaciju na pisti ZTC-a u Velikoj Gorici.

Mobiteli spremni, aplikacije spremne, Fuji spreman! Odbrojavanje je počelo, nema Krila Oluje, nema mora, nema himne, nema tisuća ljudi oko nas, ali ima volje, želje, ljubavi i humanosti! Došlo 13 je sati, krećemo! I svatko tko je jednom trčao Wingse zna kako to izgleda. Kad krenete, imate pola sata fore pred presretačkim vozilom, a onda ono kreće, prvo 14 km/h, a onda sve brže. I to je ta čarolija. Nikad ne znaš do kuda ćeš stići. Tog dana nas je lovilo virtualno presretačko vozilo, aplikacija je malo zafrkavala, ali svejedno smo učinili još jedno humano djelo. Trčali smo za one koji ne mogu!

A što kaže pokretačica ove predivne goričke priče Marina Drašković?

- Mene je oduševilo koliko duha je u ovoj utrci, unatoč tome što je nismo trčali među hrpetinom ljudi. Valjda nam je bilo dovoljno to što znamo za koga trčimo. Opet su pali rekordi, ali o brojkama ćemo kad sve bude službeno, svatko je svakako opet

išao debelo iznad svojih mogućnosti. Ostaje malo gorak okus zbog aplikacije koja je mnogima zabilježila manje kilometara nego što su prošli, ali opet, najvažnije je da smo, nas 51 član tima, skupili 1252 eura za istraživanja ozljeda leđne moždine - kazala je Marina i odmah nastavila: - Meni je ovo prva utrka da sam gurala nekoga u kolicima. Lana je bila odličan suvozač pa mi je bilo lakše... Iduće godine guram njenu sestru, tako da mislim da se moram naviknuti da ću u budućnosti na Wingsima gurati kolica. Taj element je dodao dodatnu zabavu u trenucima kad ti je već baš teško.

Iako je meni jako rano postalo teško, stalno sam si mislila, pa kak da stanem? Pa tu sam više radi Lane, ne toliko radi sebe. Ipak, osjećaj nakon trke je na kraju full sličan kao nakon one u Zadru.

A kako i ne bi bio sličan osjećaj kad učiniš jedno tako veliko i humano djelo. Naravno, Judo team Fuji će i sljedeće godine na utrci Wings for life, i vjerujemo da ćete nam se pridružiti. Možete i hodati ako ne volite trčati, a s treninzima krenite još danas! Bez izgovora, jer sve ovo je za one koji ne mogu, ni hodati, ni trčati... (S. Majstorović)

12/13 Foto: David Jolić

Uhićen...

FOTO VIJEST

Običan dan u gradu: Zeca na uzicu i u šetnju

Svega se i svačega moglo vidjeti na gradskim ulicama nakon što su mjere konačno popustile - čudne frizure, trbuhe u nešto opširnijem izdanju, sretne ljude u kafićima... Međutim, teško je bilo očekivati da ćemo vidjeti i zeca u "psećem obliku".

Jedan zeko, imenom Flekica, u Tuđmancu je izvrsno odglumio psića na lajni! Na pitanje otkud zečić na povodcu u parku, mlada mama je odgovorila: - Morali smo ga malo izvesti u prirodu, jer skoro je ‘poludio’ u kućnoj karanteni! Ime? E, to su odabrala djeca...

DOMA UZGOJIO 113 STABLJIKA MARIHUANE Policija je završila kriminalističko istraživanje nad 42-godišnjakom zbog sumnje da je uzgajao i preprodavao drogu. Pretragom kuće na goričkom području pronađen je improvizirani laboratorij sa 113 stabljika i 1,5 grama marihuane, 20 grama hašiša, 3,2 grama heroina, 100,9 grama amfetamina, digitalna vaga za precizno mjerenje s tragovima droge i novac.

- U cilju proizvodnje i preprodaje marihuane, uporabom uređaja za emitiranje svjetlosti i za ventilaciju, stvorio je uvjete za umjetni uzgoj - kažu iz PUZ-a.

Nakon dovršenog kriminalističkog istraživanja osumnjičeni 42-godišnjak predan je pritvorskom nadzorniku, a kaznena prijava je podnijeta nadležnom državnom odvjetništvu.

BARBARICE PLESALE I NATJECALE SE NA DALJINU U VRIJEME KORONE Stroge epidemiološke mjere prekinule su sve aktivnosti, pa su otkazana i mažoret natjecanja na samom početku nove sezone. Međutim, djevojke iz Plesnog kluba Barbara reagirale na izvanrednu situaciju.

- Kad nas je korona zarobila, sve je naprasno stalo. Mislili smo samo privremeno, jer već nakon dva propuštena treninga krenuli pozivi od djece, da kad ćemo opet trenirati... Da priskočimo u pomoć prisilno zatvorenoj djeci, napravili smo nagradnu igru i proveli je u natjecateljskim formacijama. Trebalo je u deset dana riješiti tri zadatka. Kako nas je uz koronu pogodio i potres, ova

akcija bila je spas za zatočenu i prestrašenu djecu - kaže predsjednik kluba Vlado Palac.

Cure su doma vježbale, snimali su roditelji i slali trenericama. Bilo je puno uloženog truda, ali i puno popratnog smijeha i anegdota. Videi su obilovali vježbama sa kućnom ljubimcima, braćom i sestrama, roditeljima...

- Nakon tjedan dana cure su krenule u dvotjedne izazove, tako da smo pomogli mažoretkinjama da uspješno prebrode karantenu. Od 20. travnja krenuli su treninzi na daljinu, putem aplikacije, a odaziv je bio skoro sto posto - dodao je Vlado Palac. (D. Jolić)

Moja županija Donacija

HITNOJ STIGLI RESPIRATORI, UREĐAJI OD 220.000 KUNA U jeku pandemije koronavirusa potreba za respiratorima u medicinskim ustanovama preko noći se povećala radi mnogobrojnih pacijenata koji zbog zaraze imaju otežano disanje.

Upravo o ovim uređajima ovisi hoće li neko u naletu ovog virusa preživjeti ili ne, a potrebu za nabavkom prepoznale su i Županijske ceste, koje su dva transportna respiratora donirale sjedištu Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije u Velikoj Gorici. Nabavkom nova dva mobilna respiratora vrijednih 220 tisuća kuna, djelatnici Hitne medicine spremno će pristupiti pacijentima kojima je zbog nemogućnosti samostalnog disanja ugrožen život.

- Ova županijska tvrtka odlučila je prema svojim mogućnostima pomoći zdravstvenom sustavu.

Odrekli smo se uskrsnica i tim novcem nabavili ovu opremu.

No, najviše zahvaljujem županu Stjepanu Kožiću koji je sve ove godine kroz županijsku Skupštinu omogućio da se sva dobit investira u dugotrajnu imovinu čime je naša tvrtka stabilna, a donacija je doprinos našim stanovnicima koji će imati bolju medicinsku skrb - poručio je prilikom primopredaje respiratora Jurica Krleža, direktor Županijskih cesta Zagrebačke županije.

- Ovi uređaji nam mnogo znače jer su ključni da pacijentu omogućimo disanje do trenutka kada ga u bolnici preuzima bolničko osoblje - kazao je Davorin Gajnik, ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije, napominjući kako je unazad nekoliko tjedana Hitna medicina Zagrebačke županije primila je oko 250 prijava za testiranja ili poziva pozitivnih pacijenata na koronavirus, koji su trebali prijevoz na pretrage u bolnicu.

Tu je još i broj ostalih hitnih intervencija, otprilike od 40 do 60 dnevno. Djelatnici Hitne medicine, prvi su koji vam dolaze u pomoć a njihova pravovremena intervencija, primjena kvalitetne opreme te stručnost i iskustvo, ključni su u spašavanju života.

- Zahvaljujem svom osoblju Hitne medicine Zagrebačke županije na njihovom radu i trudu i velikom zalaganju u zbrinjavanju svih pacijenata za vrijeme epidemije - poručila je Ksenija Čuljak, županijska pročelnica za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje.

'Trčanje i vatrogastvo odmore me od borbe s virusima...' ŽELJKA MAČAK ŠAFRANKO MOLEKULARNA JE BIOLOGIJA IZ LAZINE ČIČKE, KOJA JE USPJELA U LABORATORIJU UZGOJITI VIRUS SARS-COV-2, ŠTO JE OTVORILO BROJNE MOGUĆNOSTI U SVIJETU ZNANOSTI. U VRIJEME KORONE RADILA JE OD JUTRA DO MRAKA...

J

Piše: Suzana Majstorović edan za nju običan radni dan, jedan uobičajeni radni zadatak, lansirao je molekularnu biologinju Željku Mačak Šafranko iz Lazine Čičke na male ekrane i na stranice svih važnijih portala i novina. A Željki ni danas nije jasno zašto.

Za nju je to, jasno, posao kao svaki drugi...

Pitamo, zašto je došla u medije?

- Javnosti je bila zanimljiva informacija da smo na Klinici uspjeli uzgojiti virus. Kako se to radi? Iz uzorka brisa grla i nosa uzela sam malu količinu tekućine i u laboratoriju (koji inače nije onaj u kojem se radi dijagnostika, nego specijalan laboratorij višeg stupnja biosigurnosne zaštite) uzgojila virus. Znači, uzela sam stanice koje inače koristim za uzgoj drugih virusa i stavila na njih bris pacijenta pozitivnog na virus SARS-Cov-2 te nakon nekoliko dana došla pogledati što se događa sa stanicama. Uočila sam promjene koje ukazuju da se u njima virus razmnožio, što smo kasnije dokazali PCR testom - kaže Željka i nastavlja: NI PRVI, VJEROJATNO NI ZADNJI...

- To znači da se sad možemo raditi istraživanja na samom virusu, proučavati njegove karakteristike, možemo inficirati stanice imunološkog sustava i gledati kako

se ponašaju, može se testirati antiviralne spojeve... Sad su mogućnosti neograničene.

Za sad uzgojeni virus koristimo za poboljšanje dijagnostičkih postupaka i trenutno smo fokusirani samo na dijagnostiku, jer ne možemo biti raspršeni na sto strana. Inače, jedan od zadataka našeg laboratorija je dijagnostika i proučavanje virusa koji prelaze sa životinja na čovjeka. Stoga, kad god imamo priliku, iz kliničkih uzoraka izoliramo viruse kako bismo ih mogli istraživati, tako da SARS-CoV-2 nije bio prvi, a vjerojatno ni posljednji virus koji smo izolirali u laboratoriju - kaže Željka.

NISAM SE VIĐALA S MAJKOM, ONA JE U RIZIČNOJ SKUPINI, ALI DJECU SAM MORALA ZAGRLITI

KAKO JE DOŠAO PRVI POZITIVNI

Virus SARS-Cov-2 poslan je u Njemačku, prof. dr. sc. Luka Čičin-Šain s Helmholtz centra za infektivna istraživanja u Braunschweigu zamolio je izolat, poslali su ga drugi dan nakon potresa, nazvali su ga Zagreb (službeno ime je SARS-CoV-2/Zagreb). U Njemačkoj razvijaju lijek na bazi antitijela koja imaju sposobnost neutralizirati virus, odnosno spriječiti virus da uđe u stanicu. To je dosta obećavajući pristup i nadamo se da će se pokazati uspješnim.

A njezin život s koronom...

- Moram reći, prekinula sam kontakt sa svojom majkom, koja je u rizičnoj kategoriji, ali nisam izdržala da ne zagrlim djecu. Nisam se bojala da ću se zaraziti u laboratoriju, iako smo računali s tim da

bi nam se to moglo dogoditi, jer bili smo u doticaju s medicinskim osobljem koje je u kontaktu s oboljelima. Sjećam se kad je kolega Ivan-Christian Kurolt jedno jutro došao na posao sav blijed, svima u labosu je odmah bilo jasno da je detektirao prvog pozitivanog pacijenta na novi korona virus.

Do tad se testiralo dosta pacijenata, svi su bili negativni, a sljedeće dane uslijedili su novi uzorci i shvatili smo da više nećemo ići kući tako skoro. Nekoliko dana smo radili od jutra do mraka, sve dok nam nisu u pomoć došli kolege iz drugih laboratorija, kako bismo ipak posložili neke smjene, da budemo slobodni barem osam sati - prisjeća se najtežih dana Mačak Šafranko.

Okolina je često pitala koliko ima pacijenata, što se to događa, je li to jako opasno, je li slično gripi. Kako kaže, nema tu još uvijek nekog pametnog odgovora. Kod gripe postoji cjepivo, ovdje ga nema, ali osobe starije životne dobi je nužno izolirati iz ostale populacije jer su najrizičnija skupina.

ZNANSTVENICA OD DJETINJSTVA

Kako ljudi mogu ozdraviti ako nema lijeka, pitanje je koje se danima provlači, a naša sugovornica pojašnjava da imamo imunološki sustav koji je najčešće dovoljan da bi čovjek ozdravio, iako ponekad, nažalost, kad je organizam oslabljen, virusna infekcija može rezultirati smrtnim ishodom.

Kako kaže Mačak Šafranko, stvari se po-

"Besplatnom subotom" vratila se i Andautonija Arheološki park Andautonija otvorio je svoja vrata posjetiteljima. Dobra je to prilika da se malo prošetate i zavirite u antičku povijest ovog kraja.

- Za ovaj vikend nema organiziranih događanja, no pozivamo Vas da svoje slobodno vrijeme tijekom vikenda provedete u razgledu i šetnji parkom. U subotu, prvoga dana rada, ulaz u Arheološki park

Andautonija je besplatan – poručili su iz Arheološkog muzeja u Zagrebu.

Ovo lijepo i atraktivno arheološko nalazište možete posjetiti vikendom od 12 do 18 sati, a radnim danom mogu doći samo najavljene grupe. Park je zatvoren u dane blagdana, a više o svim događanjima u njemu možete doznati na službenoj web stranici Arheološkog muzeja u Zagrebu.

14/15

Od 2016. Željka je zaposlena u Klinici Fran Mihaljević, gdje joj je nadređena Alemka Markotić. Opušta se trčanjem...

lako vraćaju u normalu, iako i dalje imaju velik broj uzoraka za testiranje. Na sreću, uglavnom su negativni.

Uskoro će se, prema svemu sudeći, moći odmaknuti isključivo od ovog virusa i vratiti se uobičajnim poslovima znanstvenice.

- Oduvijek sam znala da ću biti znanstvenica, samo nisam znala koje vrste. Zanimao me rad sa životinjama, fizika, astronomija, astrofizika...Krenulo je to već u četvrtom ili petom razredu osnovne škole, a kao srednjoškolka doznala sam za studij molekularne biologije. To mi je zazvučalo odlično, kao nešto što bih mogla studirati. Puno sam čitala, knjigu Carla Sagana "Cosmos" pročitala sam nebrojeno puta, fascinirali su me astronomija, zvijezde... Tata je puno sa mnom razgovarao o prirodi i životinjama, puno smo gledali dokumentarce, i mogu reći da sam uz njega zavoljela znanost otkriva Mačak Šafranko kako je krenula ljubav prema njezinu pozivu.

Išla je u Kemijsku školu u Zagrebu, za kemijskog tehničara. Kako kaže, svi njeni išli su u tu školu, kemija joj je bila super, voljela ju je, voli je još uvijek, te joj znanje koje je stekla tamo uvelike koristi što se tiče samog laboratorijskog posla.

- Ono što sam učila na fakultetu mi je malo manje korisno - kaže kroz smijeh.

Završila je molekularnu biologiju na PMF-u i zaposlila se na Institutu "Ruđer Bošković". U početku se bavila proučavan-

NEMAM STRAHA OD ZARAZE, LAKŠE SE ZARAZITI BILO GDJE DRUGDJE NEGO U LABOSU

jem virusa koji uzrokuje genitalni herpes, a kasnije je proučavala spolne razlike osjetljivosti na oksidacijski stres i starenje.

Na Institutu je provela nešto više od deset godina, a nakon toga se zaposlila u Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević i tamo je od 2016. godine. Kako kaže, ovo je nešto potpuno drugačije od Ruđera. Ujedno i najbliže oneme o čemu je maštala kao dijete, a da se može raditi u Hrvatskoj.

KAKO JE VIRUS PROMIJENIO ŽIVOT

I sve je to neki prirodan slijed događaja, za Željku poziv, a ne posao koji je ovih dana više nego ikada došao do izražaja, što nam je i sama potvrdila kroz razgovor.

- U ovim uvjetima bilo je užasno stresno i naporno raditi, totalno nam se preokrenuo svakodnevni život. Prije smo radili normalno radno vrijeme, od 8 do 16 sati, sa slobodnim vikendima, a sad radimo u smjenama, vikendima i praznicima. Radimo isključivo dijagnostiku, usput pokušavamo usavršiti testove, dobivamo testove različitih proizvođača, pa ih uspoređujemo, a pokušavamo pomoći i drugim kolegama u drugim institucijama da uspostave dijagnostiku, da se i nama malo olakša. Mi radimo tzv. PCR test, koji detektira komadić virusnog genoma u uzorku brisa pacijenta.

To je za sad službeni način dijagnosticiranja, no postoje još serološki testovi, koji detektiraju prisutnost antitijela na sam virus

u krvi, ali oni još nisu do kraja pouzdani za samu dijagnostiku - pojašnjava nam.

Također, ističe kako nikakvog straha od posla s virusima nema. Postoje određena pravila, dobro su zaštićeni, i lakše se zaraziti bilo gdje drugdje nego u laboratoriju.

- Moj život prije korone bio je ugodan, radila sam svoja znanstvena istraživanja, zaposlena sam na EU projektu Znanstvenog centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva, i moj posao je da proučavam rani imunološki odgovor na hantaviruse, koji se na čovjeka prenose s malih glodavca i uzrokuju takozvanu 'mišju groznicu'.

Za vrijeme epidemije te groznice skupljala sam uzorke krvi pacijenata i njihove kliničke podatke, a u laboratoriju sam radila istraživanja sa samim virusom. To je sve bilo vrlo ležerno, no otkad se pojavila korona, sve je to stalo i promijenilo se.

U slobodno vrijeme Željka se, zabavlja sa svoje dvoje djece, igra se sa svoja tri psa, a ispušni ventil joj je trčanje.

- Prije korone sam u slobodno vrijeme trčala, to je moja velika strast, jako sam voljela ići na utrke, između ostalog i zbog druženja i sjajne atmosfere na startu, ali i cilju svake utrke - kaže Mačak Šafranko. Članica je i DVD-a Lazina Čička. Prvo se učlanio suprug, a zatim i ona. Položila je za vatrogasnog časnika i, iako je obuka bila vrlo zahtjevna, kaže da joj se to jako svidjelo, jer to je jedan potpuno novi svijet.

Za sad je iza nje jedna intervencija gašenja požara na otvorenom, no kako kaže DVD se tek razvija i tek nabavljaju opremu, pa do sad nije bilo ni mogućnosti sudjelovati na većim intervencijama.

PRETRČALA ČAK 600 STEPENICA

A prošla je s vatrogascima i razne trkačke izazove, od Turopoljske trke, međunarodne vatrogasne utrke na Malom Lošinju, do Zagreb Firefighter Stair Challengea prošle godine, koji je bio pravi izazov. Tamo je istrčala 600 stepenica u zgradi u Strojarskoj ulici, u vatrogasnom odijelu, ali bez vatrogasnog aparata, jer njezin DVD to još nema. Iako, kako kaže, i oprema koja je bila propisana bila je posuđena, i u tome je bilo jako zahtjevno trčati. Međutim, odradila je pripreme u stambenoj zgradi u kojoj joj živi majka, a i kod je trčala kuće po stepenicama. Ponosna je jer je to bio još jedan način promicanja DVD-a Lazina Čička.

Dodaje kako bez podrške obitelji ne bi mogla ovako raditi svoj posao.

- Bez njih sigurno ne bih dogurala do kuda jesam, a u ovoj novonastaloj situaciji i djeca su mi preko noći morala odrasti i snalaziti se - priznala je Željka.

Na Klinici ima ugovor do 2022., no ne razmišlja što će biti kad on istekne. Nema ambicija otići raditi u inozemstvo i vjeruje da će dobar posao pronaći ovdje, u Hrvatskoj.

Uostalom, rezultati joj imaju vrijednost...

"Dani jagoda" na Tomislavcu: Trećina jagoda iz naše županije Jagodari iz Zagrebačke županije na godinu uberu između 300 i 500 tona jagoda

Članovi Udruga uzgajatelja jagoda Grada Zagreba i proizvođača jagoda Zagrebačke županije "Jagodni prsten" čekaju vas na zagrebačkom Tomislavcu, gdje su u tijeku "Dani jagoda". Gotovo trećina hrvatskih jagoda proizvede se upravo na području Zagreba i Zagrebačke županije, a u sezoni naši jagodari uberu od 300 do 500 tona ovog slatkog voća. Proljetni mraz oštetio je dio nasada, no vođeni dugogodišnjom tradicijom, vjeruju kako će i ova sezona biti uspješna. Kako bi jagodari

mogli prodavati svoje proizvode sukladno mjerama Stožera civilne zaštite morali su se prilagoditi i investirati u zaštitnu opremu, no cijena mjerica od pola kilograma ista je kao i lani - 15 kuna.

Jagode se prodaju na 25 štandova u Zagrebu te širom županije na 35 lokacija. Potražite označene štandove naših proizvođača i uživajte u svježem voću, ispecite domaći pekmez ili se okušajte u izradi kolača od jagoda, jer njihova sezona traje još svega mjesec dana.

Razgovor s povodom

'U zadnjih 70 godi novih bolesti, jedn AKADEMIK ŽELJKO CVETNIĆ: 'COVID-19 NIJE NAJOPASNIJI VIRUS, ALI NE ZNAMO MU ĆUD'

K

Razgovarao: Marko Vidalina

ad se nađeš u situaciji u kojoj je teško biti pametan, a takva je definitivno bila ovo korona kriza, u potrazi za idealnim sugovornikom logično je okrenuti broj - najpametnijih. Tko je taj, naravno, nemoguće je odrediti, a kad je tako, preostaju ti jedino titule...

Velika Gorica, ako niste znali, ima dvojicu akademika. Akademik Dario Vretenar je fizičar, tajnik HAZU-a, a u stručnom smislu bliži aktualnim temama je akademik Željko Cvetnić, 56-godišnjak iz Mraclina, redoviti je član Razreda za medicinske znanosti HAZU-a, voditelj akademijina Zavoda u Velikoj Gorici, koji za sebe kaže da je "veterinar koji se bavi mikrobiologijom, uglavnom klasičnim bakterijama koje su zoonoze, ali ne i virusima".

Kako ste vi proživjeli sve ovo, karantenu u životima i borbu s koronavirusom?

Ha, kao i svi drugi ljudi. Budući da imam biomedicinsku naobrazbu, možda malo bolje razumijem što to ustvari znači, ali činjenica je da smo se našli u potpuno novoj i nepredvidivoj situaciji. U samo mjesec dana praktički se promijenio cijeli svijet. Gospodarstvo je posustalo, ljudi su se počeli bojati. Postali smo svjesni koliko smo u stvari krhki, bespomoćni i kako svijet u trenu više nije bio isti. Jesam li se ja bojao? Jesam naravno, normalna je stvar bojati se u ovakvim situacijama, no možda sam u svemu tome bio nešto racionalniji nego ostali. Brzo je postalo jasno da umiru starci i bolesni, da su najugroženiji domovi za stare i bolesne, bolnice... Gledajući sada iz ove perspektive, reći ću da poznajem širok krug ljudi, ali na sreću ne poznajem nikoga tko je bio zaražen Covidom 19 u Hrvatskoj, niti ikoga tko je bio u samoizolaciji.

Točnije, nikoga osim jedne liječnice drage prijateljice iz KBC Niš u Srbiji. Upoznat sam bio i sa smrću majke mojeg kolege i prijatelja dr. Jose Maria Blascoa iz Zaragoze u Španjolskoj koja je umrla od posljedica infekcije Covidom 19. Po svemu sudeći, virus se nije jako raširio bar u Turopolju, a s popuštanjem mjera ne dolazi do povećanja broja zaraženih. Međutim, treba biti oprezan, jer to se može vrlo brzo promijeniti na lošije te se i dalje treba pridržavati svih propisanih epidemioloških mjera.

godinu, dvije ili tri biti uobičajeno inficirati se Covid 19, ili virusa neće biti jer ćemo se cijepiti, ali već na jesen trebali bismo znati je li sezonski. Vjerujem da će se uskoro pojaviti i cjepivo i/ili lijek koji može pomoći. Jedna od značajki virusa, a osobito koronavirusa je česta rekombinacija njihovog genoma, molekule i visoka stopa mutagenosti, to može rezultirati promijenom patogenosti, promjenom domaćina. Zabilježeni su prelasci vrsti i sojeva koronavirusa sa životinje na drugu vrstu životinja, pa tako i na čovjeka. Što svakako ne pogoduje za stvaranje cjepiva i brzo rješavanje ovog problema.

Koliko može biti istine u tvrdnjama koje se često pojavljuju, kako je ovaj virus nastao u laboratoriju?

Ne, kolike su današnje spoznaje virus je ipak došao iz prirode! Virus SARS Cov2 je definitivno životinjskog porijekla. Pretpostavlja se da je glavni rezervoar virusa šišmiš, nije dokazana vrsta životinja koja je eventualno sudjelovala kao međuprijenosnik virusa sa šišmiša na čovjeka. Spominjale su se zmije i ljuskavci, no to nije dokazano. Sigurna je činjenica da se Covid-19 vrlo lako prenosi sa čovjeka na čovjeka. Uvijek se u ovakvim slučajevima javljaju te neke teorije urote, ali na to se ne treba osvrtati.

Ovdje se u neku ruku ni ne radi o nepoznatom virusu?

Ovaj virus, SARS Cov2 je novi, ali koronavirusi poznati su u ljudi i u životinja već desetljećima. U ljudi su dokazani prije više od 60

OVA SITUACIJA POKAZALA JE DA SU ZDRAVSTVENI SUSTAVI U 'ISTOČNOM BLOKU' DOBRI, UKLJUČUJUĆI I NAŠ

Iz današnje perspektive, gledajući sve pokazatelje, čini li vam se da je ipak bilo malo previše panike oko svega?

Činjenica je da je Covid 19 napravio dar-mar. Opravdan? Gledajte, ako se govori o ovim brojkama koje su trenutačno važeće u Hrvatskoj, jasno je da bi od jedne jača gripe oboljelo puno više ljudi, bilo bi dosta umrlih, ali to je nekako normalno. Međutim, ovo je novi virus, još ga ne poznajemo dovoljno, a uzrokuje više postotnu smrtnost. I pobudio je veliku medijsku pozornost. Možda će za

godina, uzrokovali su blaže dišne simptome. Točnije, većina bolesti ima rezervoare u prirodi u životinjama. tako i ova, tada je dokazan šišmiš kao rezervoar. Veći problemi pojavili su se 2002. oboljenjem ljudi virusom SARS-a, a nastao je tako da se uzročnik sa šišmiša preko azijske cibetke palmašice prenio na čovjeka. Od SARS- a je oboljelo oko 8500 ljudi, a umrlo ih je oko 11% (više od 900) i već 2003. proglašen je završetak epidemije. Bolest se više nikada nije ponovo javila, virus je jednostavno nestao. Deset godina kasnije pojavio se virus MERS, također primarno izdvojen iz šišmiša. Ukupno je oboljelo oko 2500 ljudi a umrlo ih je oko 850. Virus je nađen u deva, koje se smatraju glavnim rezervoarom virusa za čovjeka. Virus COVID 19 i SARS-a su genetski vrlo srodni. Uostalom, u svih životinja postoji neka vrsta koronavirusa, koji u svakoj vrsti uzrokuje različitu koronavirusnu infekciju, od goveda, svinja, pasa, mačaka, kunića, miša ili konja.

Napisali ste i knjigu "Bolesti koje su mijenjale svijet", u kojoj se bavite s jedanaest bolesti koje su najsnažnije pogađale kroz povijest. Kako u tim odnosima stoji koronavirus?

Ovaj koronavirus sigurno ne spada među najopasnije, ali s njim je

16/17

ina pojavilo se 350 na od njih je i ova' ali prva javnozdravstvena asanacija bila je baš u Mraclinu. Problem se dogodi kad virus "pobjegne", kao što se dogodilo u mediteranskim zemljama, jer vrlo brzo širi, ali naše službe (epidemiološke) generalno su bile stvarno dobre, sve službe poput civilne zaštite, crvenog križa, jako dobro su odradile svoj posao. Svaka zemlja donosila je svoje odluke, bolje ili lošije, a naše su se pokazale izvrsnim.

Neki drugi nisu bili toliko uspješni ni u prognoziranju koliko nas ozbiljna kriza čeka, pa se pokazalo da nisu bili u pravu na teži način... Kako gledate na to?

Da, oboljeli su i oni koji su se tome u početku smijali. Britanski premijer Boris Johnson svašta je pričao u početku, a onda se razbolio i jedva izvukao. Neugodna je spoznaja da oboli lider jedne takve velike sile. Međutim, Ivo Andrić je lijepo zapisao: "Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna". Svidjelo mi se i ono što je rekao naš glumac Goran Bogdan u Večernjem listu: "Virus je dosta komunistički. Svima isto, bez obzira na rasu, spol, religiju i status". Dakle, virus je zarazio i premijera jedne svjetske sile, suprugu kanadskog premijera, poznate glumce, sportaše... Sve tko mu se našao na putu.

Prema Vašem mišljenju, može li biti slučajnost to što virusi najčešće dolaze iz Azije, posebice iz Kine? Ima li to veze s higijenom, s načinom života, činjenicom da jedu, evo, i šišmiše?

Ima to sigurno veze s higijenom, ali i s brojem ljudi, napučenošću i lošim životnim uvjetima. Evo, Wuhan je grad od 11 milijuna ljudi, a donedavno za njega kod nas nitko nikad nije čuo. Velik broj ljudi je na malom prostoru i to pogoduje širenju virusa. Dat ću vam jedan primjer iz povijesti. Dokazano je da je tuberkuloza kao bolest postojala još prije Krista, ali znate kad se razbuktala? Nakon industrijske revolucije! Odjednom se u gradove, na mali prostor, natrpalo tisuće ljudi, uz minimalne higijenske uvjete i slabu ishranu. Naravno, bolest se počela širiti. Španjolska gripa također, dolazak i odlazak brodova punih vojnika iz Amerika i drugih dijelova svijeta u Europu, miješanje velikog broja ljudi na malom prostoru iz mnogih mjesta proširio je španjolsku gripu 1918. po cijelom svijetu. Dakle, velik broj ljudi na malom prostoru pogoduje širenju svih bolesti, a osobito onih koje su jako kontagiozne.

problem što je nepoznat. Kad ga se usporedi sa španjolskom gripom, od prije stotinjak godina, koja je isto napadala dišne puteve, razlike su velike. Tad je na svijetu živjelo oko 1,5 milijardu ljudi, a oko 500 milijuna ih je bilo s kliničkim simptomima, a smatra se da ih je između 50 i 100 milijuna umrlo! Sad imamo oko pet milijuna oboljelih i 320.000 umrlih. S druge strane, od tuberkuloze i danas oboljeva oko deset milijuna ljudi, a umire ih 1,5 milijun. Uostalom, ni malarije nema u Europi već stotinu godina, a od nje godišnje oboli 224 milijuna ljudi! Da, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, i oko 500.000 ih umre od posljedica malarije. A o tome se malo može čuti. Malo se općenito čuje danas o tim nekim "tihim" bolestima, koje su "uništavale" svjetsku populaciju nekada, a i danas su važne. Međutim pojavljuju se u Africi, Aziji, Južnoj Americi, daleko od nas, pa se nitko time ne opterećuje. Tako je bilo i s koronavirusom, dok je bio u Kini i dok su obolijevali Kinezi, nitko se osim znanstvenika nije previše zamarao s time, no kad se pojavio u Europi, a zatim i u nas, pojavila se panika.

Kako ste zadovoljni reakcijom, ponašanjem i djelovanjem ljudi koji su vodili nacionalni Stožer civilne zaštite?

Bez obzira na politički populizam koji se pojavljuje, moram reći da je zdravstvena struka odradila ne dobar, nego izvrstan posao. Pa to je svima valjda sad jasno! Reagirali su na vrijeme, uveli odgovarajuće mjere na vrijeme a te mjere odrađene su vrhunski. I zato nije primjereno da se, kao ovih dana, stalno traži tko je kriv za nešto. Kao da uvijek mora postojati neki 'pedro'. Zašto bi za to netko morao biti kriv? Ako ćemo po tome, tko je kriv što je virus došao u Europu? Sve je to stvar strategije, a nju je svaka država birala sama za sebe.

Evo, mogli smo uzeti taj famozni švedski model, mnogi su vjerojatno pomislili da iz takve zemlje ne može

doći ništa loše, ali ispada da se tamo praktički žrtvovalo ljude. Smrtnost im je puno veća, riječ je također uglavnom o starcima i bolesnima, ali ja svejedno ne bih volio da, recimo, moja baka umre s 90 godina ako može umrijeti s 92. Sad zamislite da je netko rekao, ajmo mi kao i Švedska, pa visoka smrtnost, stotine i stotine mrtvih, tisuće i tisuće bolesnih... Tko bi bio kriv? Zato treba pohvaliti Stožer za trud i izvrsne odluke prije bitke, a i sad nakon bitke. Možemo biti sretni da su pravi ljudi bili na pravom mjestu u ovom važnom trenutku.

Dobro je, evo, što koronavirus nije u većoj mjeri došao s nama iz sjeverne Italije, gdje je Covid doista snažno buknuo. Može li to imati veze s talijanskim načinom života, običajem da se puno dodiruju, čak i ljube prvi svakom susretu?

Vjerojatno to ima veze s činjenicom da u tom područuju sjeverne Italije živi i radi dosta Kineza, da postoje izravne avionske linije s Kinom. U početku to nije bilo shvaćeno kao opasna prijetnja Kako smo vidjeli, na kraju, virus se proširio i na nogometnoj utakmici Atalanta - Valencia... Da, sigurno je i da su Talijani ili Španjolci jedni s drugima više su u bliskom socijalnom kontaktu, vole se družiti više nego u, recimo, sjevernim zemljama. Doduše, na to su računali

Poznajete li osobno toliko eksponirane kolege, ministra Vilija Beroša, epidemiologe Krunoslava Capaka i Alemku Marković? Imate kakva iskustva?

Alemku Marković poznajem dobro, recenzirala je i dvije moje knjige, a Krunoslava Capaka znam iz viđenja i kao vrhunskog stručnjaka i ravnatelja HZJZ-a. Naime, u počecima svoje karijere bio sam na specijalizaciji u Laboratoriju za tuberkulozu na Zavodu. Ministra Beroša ne znam, ali zato dobro znam njegovu pomoćnicu prim. dr.

Veru Katalinić Janković. Sve su to ljudi iznimnih stručnih i ljudskih vrijednosti, dokazanih u poslu, a svaki se u svome području potvrđuju već desetljećima, bez obzira na politiku. Ipak, uloga politike je nezaobilazna, struka predlaže, ali politika na kraju donosi odluke.

OVAJ VIRUS DEFINITIVNO JE NASTAO U PRIRODI, A NE U LABORATORIJU. KORONAVIRUSE NOSE ŽIVOTINJE...

Kako komentirate činjenicu da su zemlje iz onog "istočnog bloka" u svemu ovome prošle puno bolje nego zapadne?

To je posebno zanimljivo. Nažalost mnoge najbogatije zemlje svijeta doživjele su priličnu katastrofu i stalno se svađaju s nekim i netko im je kriv za to stanje... To je pokazatelj da ovaj naš sustav ima tradiciju izvrsnog javno zdravstva. Nisu imali dr. Andriju Štampara, koji je izmislio socijalnu medicinu i javno zdravstvo među prvima u svijetu, pa je to naša sreća. Uostalom, jedna od prvih aktivnosti bila mu je upravo 1927. godine u Mraclina, u suzbijanju tuberkuloze u mom selu. Istu "šablonu" godinama je kasnije primjenjivao i u Kini,

i Šveđani, koji u normalnim okolnostima imaju drugačije društveno-socijano ponašanje, pa opet imaju puno oboljelih i umrlih.

Kako vidite budućnost u zdravstvenom smislu? Hoće li se ovakve stvari ponavljati, hoće li ih biti još?

Hoće, nažalost. Uostalom, u posljednjih 70-ak godina pojavilo se oko 350 potpuno novih ili su se ponovno pojavile, stare već zaboravljene bolesti, a ključna razlika je u tome što se to nikad nije medijski ovoliko pratilo, a i ove bolesti javljale su se drugdje u svijetu. Nije to ništa novo, s virusima se stalno nešto događa. Oni su uvijek oko nas, mogu se rekombinirati u svakom trenutku, pojaviti u oblicima u kakvima su bili kod ptičje ili svinjske gripe, neke nove španjolske gripe... Moramo biti spremni na sve, ali vjerujem da je zdravstveni sustav spreman, naravno negdje više ili manje. Ako ništa drugo, sve ovo nam je veliko upozorenje.

Ljekarne savjetuju

Ubodi insekata B

oravak u prirodi povezan je s rizikom od uboda insekata. Blažu reakciju uzrokuju mravi i komarci, dok su ubodi osa, pčela, bumbara i stršljena povezani s težom reakcijom. Neki insekti mogu biti prijenosnici specifičnih bolesti, npr. komarci mogu biti prijenosnici malarije, žute groznice, dengue vrućice, virusa zapadnog Nila, bolesti koje nisu karakteristične za naše podneblje, a komarci-nevidi mogu uzrokovati lišmaniozu, karakterističnu za tropska i suptropska područja; kod nas u srednjoj i južnoj Dalmaciji. Bolesti koje mogu prenositi krpelji su Lajmska borelioza, krpeljni meningoencefalitis, rikecioze, erlihioza, babezioza, tularemija, krimsko-kongoanska hemoragijska vrućica.

Kako bismo spriječili ubode insekata, važno je odgovorno se ponašati u prirodi: • Što je moguće više zaštititi se odjećom, izbjegavati intnzivne bolje jer mogu privući insekte zato što ih asociraju na cvijeće • U vrtu i okućnici uništiti gnijezda insekata • Ne hodati bosi po travi • Zrele plodove koji su otpali treba pažljivo ukloniti s trave • Izbjegavati jake parfeme • Tijekom boravka u prirodi hranu treba dobro zatvoriti • Ako su insekti u blizini, treba izbjegavati nagle pokrete i panično mahanje rukama jer ih to potiče na napad.

• Po povratku iz prirode korisno je pregledati tijelo i odjeću (na odjeći svijetlih boja lakše će se uočiti) i pažljivo pincetom ukloniti krpelja s kože • Preporučuje se uporaba zaštitnih mreža na prozorima i vratima, kako bismo spriječili ulazak insekata u dom.

• Prije odlaska u prirodu dobro je zaštititi se repelentom.

Repelenti su sredstva koje odbijaju insekte, a nanose se na kožu ili odjeću. Izbor repelenata je velik, sintetskog (DEED, piperidin) ili prirodnog porijekla (eterično ulje citronele, limunskog eukaliptusa, lavande, geranija); u obliku losiona, spreja, narukvica, … Biopesticidni repelenti (prirodnog porijekla) obično su sigurniji za upotrebu kod osjetljivih skupina (djeca, trudnice), ali ih je potrebno češće nanositi.

Jako je važno oprezno upotrebljavati repelente kod djece jer neadekvatna primjena može biti toksična, pogotovo ako se proguta.

Stoga valja držati repelente izvan djetetova dosega te ne dopustiti da ih dijete samo nanosi. Učestalost primjene valja prilagoditi deklaraciji , a dobro bi bilo oprati ga tekućom vodom i sapunom nakon povratka iz prirode.

Ako do uboda ipak dođe, na mjestu uboda pojavljuju se crvenilo, oteklina, svrbež, a često i bol. Tegobe traju nekoliko sati do nekoliko dana i mogu nestati same od sebe. Ubodi pčele i ose neugodni su zbog izazivanja alergijske reakcije, a ubodi stršljena mogu biti i opasniji jer oslobađaju veće količine otrova.

Kod blažih reakcija, bez obzira o kojem insektu je riječ, preporučuje se staviti hladni oblog te lokalno nanijeti antihistaminsku ili kortikosteroidnu kremu koja će ublažiti bol i crvenilo. Uz to se može uzeti antihistaminik u tableti. Kod uboda pčele potrebno je pincetom ukloniti žalac jer se i nakon uboda otrov još neko vrijeme oslobađa. Češkanje mjesta uboda se ne preporučuje jer potiče lučenje histamina te povećava rizik od infekcije i ožiljaka.

U slučaju općih simptoma kao što su povišena tjelesna temperatura, povraćanje, generalizirana urtikarija, otežano disanje i crvenilo kože, te kod najteže posljedice – anafilaktičkog šoka (oticanje jezika ili mekih tkiva u području dišnih puteva, poteškoće s disanjem, sme-

tenost), potrebno je zatražiti hitnu medicinsku pomoć.

Posebno su opasni ubodi u području lica i vrata ili unutar usne šupljine. To se može dogoditi ako se slučajno popije insekt koji je ušao u čašu soka ili u bobicu nekog voća.

Nakon višestrukih prijašnjih uboda, svaka sljedeća alergijska reakcija je teža. Stoga bi osobe koje su već imale težu alergijsku reakciju (anafilaktički šok) trebale sa sobom nositi injektor koji sadrži adrenalin i namijenjen je brzom davanju prije liječničke pomoći. Takav injektor propisuje liječnik osobama s povećanim rizikom od anafilaktičkog šoka te si ga osoba može sama aplicirati u bedro preko odjeće ili izravno u kožu.

I na kraju, uživajmo u boravku na otvorenom, ali uz potreban oprez.

Gospodarstvo

18/19

SPONZORIRANO

Reciklažna dvorišta opet rade, vratio se i odvoz glomaznog otpada OD LIPNJA ĆE RECIKLAŽNA DVORIŠTA IMATI DUŽE RADNO VRIJEME, ONO U VELIKOJ GORICI RADIT ĆE DO 21 SAT, A ONO U MRACLINSKOJ DUBRAVI VRATA ĆE ZATVARATI U 22 SATA

O

d ponedjeljka 11. svibnja 2020. reciklažna dvorišta Velika Gorica i Mraclin te Odlagalište neopasnog otpada Mraclin otvoreni su u redovnom radnom vremenu, kao i prije pojave pandemije korona virusa.

Reciklažno dvorište Velika Gorica u ulici I. G. Kovačića bb kod sajmišta radi u vremenu od 7 do 20 sati od ponedjeljka do petka te subotom od 8 do 16 sati, dok nedjeljom, blagdanima, spomendanima i neradnim danima reciklažno dvorište ne radi.

Ovakvo radno vrijeme ostaje na snazi do kraja svibnja, kad počinje ljetno radno vrijeme, u kojemu će reciklažno dvorište raditi tijekom tjedna jedan sat duže, do 21 sat.

RAZVRSTAVAJTE KOD KUĆE

Građani mogu koristiti i Reciklažno dvorište Mraclinska Dubrava smješteno pored Odlagališta neopasnog otpada. Ono radi od ponedjeljka do petka od 7 do 19 sati, a subotom od 7 do 15 sati.

Samo Odlagalište neopasnog otpada Mrac-

OD ULASKA U DVORIŠTE NA SNAZI SU PROPISANE MJERE

linska Dubrava također od 1. lipnja prelazi na ljetno radno vrijeme. No, do tada radi od ponedjeljka do subote od 6 do 17 sati dok ne radi tek nedjeljom i blagdanima. U ljetnom radnom vremenu od početka lipnja produžuje se rad sve do 22 sata.

- Korisnici prilikom dolaska ispred reciklažnog dvorišta, propuštaju se od strane zaposlenika VG Čistoće, sami odlažu svoj razvrstani otpad u označene kontejnere.

Kako se ne bi stvarale velike gužve ispred reciklažnog dvorišta, molimo građane da

kod kuće razvrstaju otpad po kategorijama.

Prilikom ulaska u prostor reciklažnog dvorišta molimo korisnike da slijede upute zaposlenika kako bi se izbjegli nepotrebni kontakti te se pridržavaju preporučenih mjera opreza i zaštite zdravlja građana i zaposlenika - poručuju iz VG Čistoće.

RASPORED ODVOZA NA WEBU

Odvoz glomaznog otpada odnosno rad Mobilnog reciklažnog dvorišta iz naselja i gradskih četvrti nastavio se u ponedjeljak 18. svibnja. Novi raspored odvoza glomaznog otpada dostavljen je korisnicima poštom uz račun za travanj te objavljen na web stranicama VG Čistoće d.o.o.

Gospodarstvo SPONZORIRANO

ViĹĄestambena zgrada na adresi kralja Dmitra Zvonimira 21 Ukupna vrijednost investicije: 2.048.292,50 kn Iznos bespovratnih sredstava EU (60%): 1.230.519,50 kn Iznos dodatnih bespovratnih sredstava RH (24%): 479.851,80 kn Iznos bespovratnih ukupno: 1.710.371,30 kn Stari energetski razred stambene zgrade: D Novi energetski razred stambene zgrade: B

20/21

Grad mladih

22/23 Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Ukratko

UČENICIMA IZ VUKOVINE POHVALE OD MINISTARSTVA Učenici 7. d razreda Osnovne škole Vukovina snimili su videonajavu knjige “Duga” Dinka Šimunovića i za svoj uradak dobili pohvalu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Naime, još prošle godine ministarstvo je objavilo natječaj za učeničke videonajave knjiga, a u kategoriji radova od 5. do 7. razreda pristiglo je 111 radova.

Sedmaši iz Vukovine nisu osvojili prvo mjesto, ali je povjerenstvo za odabir odlučilo pohvaliti još tri rada u ovoj kategoriji jer su se istaknuli “formalno zanimljivim pristupom, uspješno izbjegavši zamke konvencionalnosti, (…) radovi koje izdvajamo služe se filmskim izražajnim sredstvima i doimaju se svježim i zaigranim”.

Povjerenstvo Ministarstva kulture je stoga ipak nagradilo učenike. Beata Kološa, Nikola Kološa i Gabriel Ivić za svoju su školsku knjižnicu tako osvojili knjige za slobodno čitanje.

PAKO I OSTALI OPET SU NA SPRAVAMA: 'FALILO JE...'

Nakon što je pandemija zatvorila ljude u njihove domova, neki su nastavili trenirati, baviti se fizičkom aktivnošću u svoja četiri zida kako bi održali dobru formu. Naš sugrađanin Pako pokazao je kako izolacija nije loše utjecala na njegovu formu.

Iskoristio je sunčan i topao dan ta trening u street workout parku. Ostavio nas je bez teksta.

Velika većina nas može samo sanjati da sa svojim tijelom izvede ovako nešto. No, do ovakvih rezultata ne dolazi se preko noći.

Potrebne su godine treninga.

- Ovdje sam često, otprilike četiri do pet puta tjedno. Dugo ovdje treniram i nedostajale su mi ove sprave tijekom karantene, ali napokon stvari se vraćaju na staro i spreman sam za nove pobjede. Sve više ljudi dolazi i vidi se da im je ovo nedostajalo. Lijepo vidjeti kako ljudi opet vježbaju, jer treba se vratiti u formu - rekao nam je Pako.

Ne govorite djeci da je nastava na daljinu preteška, pomozite im RAVNATELJICA VELIKOGORIČKOG CENTRA ZA DJECU, MLADE I OBITELJ O PROBLEMIMA ŠKOLARACA U VREMENU PANDEMIJE, ALI I O NAČINIMA KAKO SE SA SVIM TIM NOSITI...

U

Piše: Sanda Puljiz Vidović, psihologinja

vrijeme pandemije virusa COVID-19 svi smo bili prisiljeni mijenjati svoje životne navike, pa su se tome morala prilagoditi i djeca i mladi. Škole su zatvorene 16. ožujka i svi su počeli učiti "na daljinu", koristeći suvremene tehnologije.

Nastava na daljinu, kao i rad kod kuće, zahtjeva drugačiju, novu organizaciju radnog dana. Da bi se moglo učiti i raditi na taj način, potrebno je svom radnom danu dati strogu i jasnu strukturu, jer se inače vrlo lako pogubiti. Kuća, dom, asocira nas na neke druge stvari, a ne toliko na cjelodnevni rad, pa je više elemenata koji nam odvlače pažnju. Dobro je sve te elemente ukloniti, koliko god je to moguće.

Nisu se svi jednako prilagodili i snašli u ovom obliku nastave, to naravno ovisi o mnogo faktora. Jedan je svakako sposobnost organizacije, ali i uvjeti kod kuće.

Nije isto učiti na laptopu u svojoj sobi ili u dnevnom boravku s još dvoje braće ili sestara. Nemaju jednake prilike djeca koja imaju roditelje koji im znaju pomoći i usmjeriti ih kod učenja, u odnosu na djecu čiji roditelji nisu obrazovani i nemaju potrebna znanja ili svijest.

BEZ DRAMATIZIRANJA, MOLIM!

Građani Velike Gorice postavljanju razna pitanja, a neka su, naravno, vezana i uz nastavu na daljinu. Imamo informacije da su neki učenici pod velikim pritiskom, da se uplaše kako neće sve stići. Neki se možda nisu dobro organizirali na početku pa im se gradivo nakupilo, pa im je to vrlo stresno. Kad govorimo o pojedinačnim predmetima, učenicima su i u ovim uvjetima teži oni predmeti s kojima i inače imaju problema ili gdje je dosta zadataka. S druge strane, učenici trebaju te zadatke riješiti. Dobro je voditi računa o mentalnom zdravlju svog djeteta i brinuti kako je, ali nije dobro inzistirati na tome da je gradivo preteško. Možda i jest, ali im kao roditelji ne pomažemo ako dramatiziramo i ako umjesto njih radimo stvari, tužimo školu, napadamo učitelje... Time im možda (ali samo možda!) trenutačno olakšavamo, ali ih dugoročno učimo da se ne znaju nositi s problemima, da nisu u stanju sami rješa-

DJECI ŠKOLA NEDOSTAJE, JER PUNO JE ONA VIŠE OD UČENJA, I DRUŽENJA, I SIMPATIJE, I ZGODE I NEZGODE...

vati zadatke, da je sve oko njih preteško i slično. Kao što mi odrasli znamo, život nosi razne izazove i na nama je da djecu učimo kako da se od najranije dobi nose s izazovima koji su pred njima, a jedan od njih je svakako i učenje, pa su tu ponekad i teški ili nerješivi zadaci.

Ipak, škola na daljinu je"nužno zlo", većini djece je bolje i lakše kad su u redovnoj nastavi, kad se druže i nose sa svakodnevnim problemima. Laptopi, tableti, nastava preko TV-a je korisna i dobro je došla u vrijeme pandemije, ali ona nikada ne može i ne treba zamijeniti onu pravu, živu komunikaciju, direktan rad učitelja i druženje u razredu. Djeci nedostaje škola, jer škola nije samo učenje i nastava, ona je puno više od toga. To su druženje, simpatije, nova prijateljstva, svakodnevne zgode i nezgode, kojih su sada lišeni. Ta dimenzija života im sigurno fali.

A koje će posljedice biti nakon pandemije, to tek možemo pretpostaviti, no sve će svakako ovisiti o duljini i razmjerima pandemije. Ali zato i sad i ubuduće roditelji (i svi građani Velike Gorice) mogu zvati na broj Centra za djecu, mlade i obitelj 091/6231734 ili na 01/76231734 radnim danom od devet do 14 sati i postaviti pitanja vezana uz sve što ih muči. A to sigurno nije samo nastava na daljinu.

Sport

Sa šest godina sam znao, bit ću trener, a to sam postao i uz pomoć TV kviza!

VALDAS DAMBRAUSKAS ŽIVOTNA PRIČA TRENERA HNK GORICE: 'KAO LITAVAC U HRVATSKOM NOGOMETU MORAM RADITI TRIPUT VIŠE OD DOMAĆIH TRENERA!'

S

Piše: Marko Vidalina

malo šaha, malo filozofije, malo građevine, malo čuvanja djece, jedan televizijski kviz, tisuće pretrčanih kilometara i puno, puno, puno nogometa. Tako bi se, sasvim šturo i sažeto, u jednoj rečenici mogla obujmiti životna priča trenera HNK Gorice, 43-godišnjeg nogometnog filozofa i radoholičara najteže kategorije, Litavca Valdasa Dambrauskasa. Priča je to kojoj cijeli ovaj prostor neće biti dovoljan, ali na kraju ovog zapisa svakako će se moći izgraditi puno točnija slika o čovjeku germanske pojave iz gradića Pakruojisa.

Djeluje možda pomalo "štreberski", onako s naočalama, uvijek uredno podšišan i gotovo prepristojan, ali Valdas je tip s nekoliko slojeva, čovjek s toliko interesa da nogometu može biti čast što je izborio ulogu najvažnije stvari u njegovu životu.

- Slažem se, nije baš uobičajeno da netko iz Litve toliko zavoli nogomet, ali tako je ispalo. Otac je gledao sve sportove, tako i ja uz njega, još od kad sam imao šest godina. U to vrijeme u Litvi smo imali dvije velike sportske momčadi, košarkaše Žalgirisa iz Kaunasa i nogometaše Žalgirisa iz Vilniusa. Oduvijek mi je poseban doživljaj bio gledati košarkaše uživo, tako je i danas, ali nogometaši Žalgirisa nekako su mi se više uvukli pod kožu. I već tad, sa šest ili sedam godina, govorio sam da ću jednog dana postati trener! Dobro, naravno da sam želio biti i nogometaš, igrati za Žalgiris kao moji idoli, ali brzo sam shvatio da to neće ići, jer u svome gradu u tom trenutku nisam imao gdje ni trenirati nogomet... - započinje svoju priču Dambrauskas.

NOGOMETNI TRENER U ŠAHOVSKOM PRVENSTVU

rad s mladima nije ni postojao. Tek nakon što je Litva postala samostalna, konačno je osnovan klub u kojem sam počeo igrati.

Nekih sedam, osam sezona sam igrao, sve dok nisam emigrirao u Engleskoj. Bio sam napadač, ljevak, nazabijao sam se golova, bio sam tehnički bolji od većine, a možda sam i malo drukčije razmišljao o nogometu od ostalih - priča nam Dambrauskas gotovo bez zaustavljanja.

Engleski mu je gotovo perfektan, vokabular bogat i raskošan, riječi i rečenice teku same od sebe... I previše pitanja zapravo tu nije potrebno.

- Bavio sam se i atletikom, trčanjem na duge staze, što mi je i danas velika ljubav, a trenirao sam i košarku te šah.

U šahu sam bio čak i prilično dobar, s malo boljim trenerima na početku karijere možda bih završio i u šahu... Igrao sam i litavsko prvenstvo u brzopoteznom šahu prije nekoliko godina, dok sam bio u Ekranasu, bio sam član tamošnjega kluba.

Međutim, nogomet je oduvijek bio najveća ljubav, želio sam u njemu svakako ostati i nakon što sam završio tu kratku igračku karijeru. Trebalo je samo pronaći način - kaže trener Gorice.

A Valdas je način pronašao preko Engleske.

- Moja Ingrid, tadašnja djevojka, a danas supruga, silno je željela da se preselimo u Englesku. U Litvi gospodarska situacija krajem 90-ih nije bila dobra, nezaposlenost je bila velika, plaće male, zaista nije bilo lako. Međutim, trebao nam je značajan novac za dvije avionske karte, za smještaj, za upisivanje neke škole, preko koje bismo došli do studentske vize, bez koje nismo mogli ni otići tamo... I onda se dogodila jedna prilično luda priča, ne znam zanima li vas to... - zastao je Valdas.

NOGOMET SAM IGRAO OD 17. DO 25. GODINE, PRIJE TOGA NISAM IMAO GDJE...

BIO SAM DOBAR I U ŠAHU

KVIZ KAO SUDBINA

Zanima, itekako zanima...

- Tad je u Litvi postojao jedan neobičan televizijski kviz, nekakav show u kojem su tri natjecatelja odgovarala na svakakva luda pitanja, a najbolji bi došao u priliku osvojiti novac. Ukratko, cijeli koncept bio je takav da je bilo praktički nemoguće osvojiti novac. Međutim, ja sam se prijavio, prošao taj prvi krug i uspio osvojiti iznos za koji smo tad mogli kupiti stan u našem rodnom gradu! Umjesto toga, prodao sam i automobil te smo otišli u Englesku. Bilo je to nakon SP-a 2002. godine - prepričao je Valdas.

A tamo, u emigraciji, bilo je opako teško. Kao, uostalom, i na svakom takvom početku.

Foto: Ime Prezime

Nije ljubitelj kafića, rijetko ga se može sresti u Pevecovu Cafe VAR-u, ali za ovu priliku smjestili smo se upravo tu. I nastavili s prepričavanjem jednog neobičnog nogometnog puta.

- Nogomet sam počeo igrati sa 17 godina, i to u trećoj litavskoj ligi. Naime, u to vrijeme nogometni klubovi nisu bili vezani uz gradove, nego uz velike firme, tvornice. Tako je bilo i s klubom iz mojega grada, za koji su igrali isključivo radnici, a

Dječak Valdas, zaljubljen u nogomet, odrastao je u sjajnog trenera i obiteljskog čovjeka, oca sinova Lukasa i Midasa

26/27

- Radio sam doslovno sve i svašta... U dućanu, kao poštar, kao soboslikar, kao babysitter, čak sam i novine raznosio od kuće do kuće. Nakon godinu dana uspio sam upisati tečaj za nogometnog trenera, a nakon toga sam položio i u Uefinu B licenciju na Sportskom sveučilištu. I počeo raditi kao trener. Prvo s djecom, u najozloglašenijih kvartovima u Londonu, možda i u cijeloj Engleskoj, u kojima su živjeli ljudi sa svih strana svijeta, svih vjeroispovjesti, u kojima su na uglovima stajali dileri, a znala su se događali i ubojstva... No krenuo sam, svakog utorka i četvrtka donio bih lopte i igrao nogomet s klincima. Formirali smo i momčad, krenuli se natjecati u vrlo teškim uvjetima. No sve to mi je pomoglo da se izgradim kao čovjek i trener, da shvatim da nije važno kako je netko odjeven, kako izgleda i koliko tetovaža ima, već kakva je osoba. A to je za trenera najvažnije - vjeruje Dambrauskas.

Pravim početkom svoje trenerske karijere smatra trenutak kad se zaposlio u Fulhamovoj akademiji, istaknut će da je puno toga naučio i u školi Manchester Uniteda, a kao trener se prvi put potvrdio kroz niželigaša London Tigers.

- To je humanitarna i sportska organizacija, u čijem sklopu djeluje nekoliko sportova. Ja sam na kraju bio odgovoran za sve te trenere, u svim sportovima, a usput sam i vodio svih desetak nogometnih momčadi, uključujući i poluprofesionalnu, koja je igrala i u FA Cupu... Morao sam puno toga proći, čak i neke stvari koje nemaju veze s nogometom, da bi jedne godine dobio nagradu za najboljeg trenera okruga u svim sportovima! Kad je

U ENGLESKOJ SAM RADIO U VRTIĆU, KAO POŠTAR, SOBOSLIKAR... I UČIO ZA NOGOMETNOG TRENERA tako, normalno je da te ljudi primjete - logično rezonira litavski trener.

Prošao je i kroz akademiju drugoligaša Brentforda, a 2009. godine stigao je poziv iz domovine. I ponuda da preuzme litavsku U-17 reprezentaciju.

- I dalje sam živio u Engleskoj, ali putovao sam na okupljanja reprezentacije, na turnire i kvalifikacijske utakmice, a kroz posao s tom generacijom došla je ponuda Ekranasa iz Panevezysa, u to vrijeme najboljega kluba u Litvi. Bio sam pomoćnik treneru prve momčad, a vodio sam i rezervnu momčad, s mladim igračima, koja me dočekala u vrlo lošem stanju, a na kraju smo bili među najboljima u državi. Kad je došlo do financijskog kraha kluba trener je otišao, kao i svi igrači, pa smo u prvoj ligi igrali s tim mojim klincima, djecom od 17-18 godina. I imali smo jako dobru sezonu, ali nakon toga se klub i definitivno ugasio. No ponosan sam na to razdoblje, nekoliko igrača iz te momčadi kasnije je otišlo u inozemstvo, a jedan od njih, Vykintas Slivka, otišao je u torinski Juventus bez ijednog treninga s prvom momčadi! - vrti film Valdas.

NIKAD U KARIJERI ISPOD TREĆEGA MJESTA!

Sportski direktor Nikoličius doveo je svog sunarodnjaka u Goricu, jer dobro ga je upoznao kroz suradnju u Žalgirisu

Slijedila je prilika u Žalgirisu, klubu za koji je navijao cijeli život, u kojem je dvaput postao prvak države te osvojio po tri kupa i superkupa.

- Radio sam u to vrijeme i s puno hrvatskih igrača, počevši od Andre Švrljuge i Slavka Blagojevića, pa sve do bivši igrača Gorice Tomislava Peka, Luke Perića, Tomislava Prekratića, Marija Grgurovića... Imao sam u jednoj polusezoni i Komnena Andrića, a kod nas u Litvi općenito vlada stav da je nemoguće nešto osvojiti bez igrača s ovim prostora. Uostalom, teško ćete i u Europi pronaći klub koji nema barem jednoga, jer to su uglavnom pametni igrači, školovani, borbeni, karakterni... - uvjeren je Valdas.

Prije nego je došao u priliku raditi i u klubu s ovih prostora, prošao je i susjednu Latviju.

- Nakon tri sezone u Žalgirisu otišao sam u latvijski RFS, u Rigu. Klub je u prve dvije prvoligaške sezone bio šesti i peti, a u prvoj nakon mog dolaska završili smo na trećemu mjestu. Sljedeće sezone bili smo drugi, borili se za naslov prvaka, ali i osvojili kup, prvi trofej u klupskoj povijesti - spremno nabraja uspjehe šef goričke svlačionice.

A do toga je došlo - u autobusu! Putovao je s momčadi RFS-a iz Poljske prema Bjelorusiji, a po dolasku ga je dočekao propušteni poziv.

Na zaslonu je pisalo "Mindaugas Nikoličius".

- S Nikom sam usko surađivao u Žalgirisu, svakodnevno smo se družili i razgovarali u nogometu, a kontakt je postojao i nakon što su nam se putevi razišli. U posljednje vriNASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI

Sport jeme, otkad je Gorica upala u tu malu krizu, nismo se čuli, nisam ga želio smetati. Pratio sam sve, gledao sve utakmice Gorice, ali nisam imao pojma da će mi ponuditi da budem trener. Predstavio mi je ambicije kluba, objasnio smjer u kojem želi ići i rekao: 'Razmisli do ujutro pa ćeš mi odgovoriti.' Kazao sam mu da nemam o čemu razmišljati, ali trebalo je još pričati sa suprugom i s predsjednikom RFS-a. Kući u Vilnius došao sam u 22.30 sati, a već u šest ujutro bio sam na aerodromu, lovio let za Zagreb - prepričao je početak svoje goričke priče.

Na klupu je zasjeo nakon onih ružnih 0-6 na Poljudu, ali i za mnoge iznenađujuće smjene Sergeja Jakirovića. Debitirao je pobjedom nad Istrom (3-0), zatim remizirao s Varaždinom (2-2) i izgubio od Lokomotive (1-3). A onda je stigla korona...

- Kad je riječ o tome, čovjek može otići u nekoliko smjerova. Možeš psovati, filozofirati ili pokušati na sve gledati realno. Sigurno je da je iza nas teško razdoblje, s odmakom od ova četiri tjedna čak bih rekao da sve izgleda kao nekakva noćna mora. Stvarno nije lako sjediti doma po cijele dane, ne raditi ništa, živjeti daleko od obitelji, od ljudi, bez kontakta s bilo kime, povremeno otići samo do dućana, vidjeti zabirnuta lica s maskama... No to je izazov s kojim se cijeli svijet morao nositi. Osobno, najteže mi je bilo biti odvojen od obitelji. Pravi sam obiteljski čovjek, a sad su prošla već tri mjeseca otkad nisam vidio ni suprugu ni sinove, nikad u našim životima nismo bili toliko dugo razdvojeni. Svaki dan smo bili na telefonu, na društvenim mrežama, razgovarali, ali naravno da to ne može ni izbliza zamijeniti izravni kontakt... - priča Valdas, koji je sa suprugom Ingrid još od srednje škole, a zajedno imaju dva sina.

KNJIŽEVNA DEBATA S DVOJICOM SINOVA

- Lukas ima 15 godina, Midas 13, a nogomet baš i ne vole. Mlađi još i nekako, ali stariji nikako. No razumijem i zašto je tako. Za mene je, naime, nogomet oduvijek bio veselje. Za njih je, s druge strane, gotovo isključivo stres. Znali su i danima prije nekih mojih utakmica biti nervozni, strepiti hoće li tata biti tužan ako izgubi. U njihovim malim glavama nogomet se povezivao jedino sa stresom. Odemo mi ponekad u dvorište, malo igramo nogomet, ali ni na što ih ne prisiljavam. Sretni su sa svojim životima. Jako su dobri u školi, jako vole čitati, što mi je posebno drago, jer sad u velikom dijelu naših razgovora možemo raspravljati o knjigama. Jednom mjesečno imamo i naš mali književni klub. Pročitamo istu knjigu i razgovaramo o njoj, analiziramo... Zanimaju ih i kompjutorske igrici, i igraju, ali i programiraju svoje, i tu tome su dobri - ponosan je tata Valdas.

Upravo se čitanjem, uz trčanje, spašavao u doba izolacije.

- Čitanje čak ne bih nazvao ni hobijem, više mi je to način života.

Obožavam čitati, i ako moram birati između čitanja i gledanja filma ili serije, uvijek ću radije odabrati čitanje. Svaki dan barem malo čitam, čak sam se i jutros probudio malo ranije da mogu čitati prije nego što ustanem. Tijekom karantene, u onih 30 dana, pročitao sam 19 knjiga! Od autobiografija sportaša, klasika, pa sve do nekih novih autora, koje sam tek otkrio - otkrio je Dambrauskas.

Završio je, priča dalje, studij građevine, a studirao je i filozofiju, no prekinuo ga je odlazak u Englesku. Zato valjda i na nogomet gleda pomalo filozofski, zato će valjda na pitanje o njegovoj nogometnoj filozofiji odgovoriti ovako nekako...

- Moja nogometna filozofija počiva na odnosima, na razumijevanju. Za mene je osoba koja stoji ispred mene puno važnija od taktike ili tehnike. Kako se netko osjeća, kako živi, što mu je važno... To je ključno. Mi treneri, kao i navijači, često precjenjujemo rezultat.

Naravno, ako želiš biti uspješan trener, gleda se rezultat, ali ako se sve svodi na to, gubi se pravi smisao. Mnogi nikad ne osvoje trofej,

ČITANJE JE ZA MENE NAČIN ŽIVOTA. EVO, PROČITAO SAM 19 KNJIGA U OVIH 30 DANA KARANTENE u mnogim zemljama nema ni previše navijača na tribinama, a kad je tako, zašto se onda bavimo ovime? Ako se mene pita, zato da utječeš na osobu s kojom radiš. Želim da moji igrači postanu bolji ljudi, bolji roditelji, bolji prijatelji. To je smisao trenera. Naravno, ako radiš u ligi u kojoj svaki vikend imaš 30.000 ljudi na tribinama, rezultat postaje važniji, jer moraš zabaviti publiku. Međutim, ako nema pravih odnosa, komunikacije i povezanosti, nije moguće prenijeti svoje ideje na teren. Zato svugdje gdje radim, pa tako i u Hrvatskoj, želim razumijeti kulturu koja vlada, pronaći način kako učiniti klub boljim. Želim da budemo kao obitelj, da smo povezani, da gradimo zajedničku povijest. Moja filozofija se, dakle, temelji na ljudima, na osobnostima - pojasnio je trener Gorice.

DA SAM KOŠARKAŠ, DRUKČIJE BI ME GLEDALI

Nakon izlaska iz karantene, krenuo je ludi ritam. Vodio je po tri treninga na dan, provodio sate i sate na igralištu, ali nije problem...

- Bilo je intenzivno i naporno, ali u svakom slučaju puno bolje nego sjediti doma. Takav sam tip, za sebe volim reći da sam radoholičar, jedan od onih koji misle da nikad ne rade dovoljno, da su prelijeni.

To je sindrom koji u znanosti ima i naziv, to stanje u kojem uvijek misliš da nisi učinio dovoljno, čak i ako stalno radiš - otvorio je ovu temu 43-godišnjak iz Pakruojisa pa odmah nastavio: - Uostalom, došao sam u nogometnu zemlju iz zemlje koja definitivno nije nogometna. Da sam stigao kao košarkaški trener iz Litve,

NEMAMO MI NOVCA KAO NAJVEĆI KLUBOVI, ALI ZATO ĆEMO VIŠE RADITI! TO TRAŽIM OD IGRAČA

DOŠAO SAM OVDJE OSVAJATI TROFEJE! I DA, TO JE MOGUĆE vjerojatno bi me ljudi drukčije gledali, ali ionako uvijek govorim da kao trener iz inozemstva moraš pokazati poštovanje prema zemlji u koju si došao, prema kulturi naroda, a to je najlakše napornim radom. Moraš raditi tri puta napornije nego neki domaći trener!

Evo, i Niko je upravo takav, naš sportski direktor. Jedan je od najradišnijih ljudi koje sam upoznao u svijetu nogometa. Mi iz Litve u nogometnim krugovima ne značimo previše, zato moramo raditi toliko više nego kolege iz nogometnih nacija. Evo, ja sam toliko toga osvojio u Litvi i Latviji, ali znam da ovdje sve to ovdje malo znači. Nogometna razina je drukčija, zato moraš poštovati okolinu, zato je potrebno raditi još više i napornije.

REKLI SU DA SAM LUD I PRIJE 15-AK GODINA...

Sav taj naporan rad, kakav traži i od svojih igrača, uvjeren je Valdas, donijet će i rezultat. I to, vjeruje on, veliki rezultat...

- Pred sebe uvijek postavljam cilj osvajati trofeje. Kao Litavac u ovom poslu, bez toga ne možeš napredovati. Jedino osvajanjem trofeja možeš doći do prilike raditi u Hrvatskoj ili negdje drugdje. I zato uvijek pokušavam igrače pogurati do maksimuma, što donosi i rezultat, no do njega se može doći na različite načine.

Kao glavni trener nikad u karijeri nisam sezonu završio ispod trećeg mjesta. Nikad! U zadnjih pet godina igrao sam pet finala kupa, a takve stvari želim to ponavljati, želim da Gorice nastavi rasti. I dalje nas, čini mi se, smatraju novim klubom u ligi, pa će i zadovoljiti mjesto u sredini tablice, vjerujući da više od toga i nije realno za očekivati.

Međutim, Gorica uskoro više neće biti nova u ligi, a zadržavati se u sredini bit će sve teže, jer ovi iza vas stalno će vas željeti prestići. I zato zapravo postoje samo dvije opcije - ili ćeš pokušati otići prema gore ili ćeš s vremenom skliznuti prema dolje - uvjeren je Valdas, koji odmah ide dalje u istom tonu: - Imamo jako lijep klub ovdje, jako dobru organizaciju i ambiciozne ljude u klubu. Da, ograničeni smo financijama, nemamo deset milijuna eura, ali zato moramo raditi još više da bismo to nadoknadili. Moramo biti inovativni, propoznati tendencije u modernom nogometu, pronaći način kako napredovati, pronaći igrače koji će drugima promaknuti... Ja sam ambiciozan, znam da je i Niko ambiciozan, kao i svi u klubu, a takve želimo i igrače, one koji imaju ambicije i o njima se ne boje govoriti.

Kad se trenera upita je li svjestan da su tu i Dinamo, Hajduk, Rijeka i Osijek, puno bogatiji klubovi, odgovor je ponovno spreman već u prvoj sekundi.

- Ovo mi je prvi put u karijeri da radim u klubu koji nije među favoritima za osvajanje trofeja, ali zašto Gorica to ne bi postala? Zašto ne bi redovno igrala u Europi? Ja to želim i vjerujem da je moguće. Mnogi će u ovom trenutku reći da nisam normalan, da je to nemoguće, ali i prije 15-ak godina djelovalo je da je nemoguće da neki trener iz

Litve osvojio devet trofeja u pet godina i dođe raditi u najviši rang hrvatskog nogometa... Mnogi bi vjerojatno rekli: 'Ma da, pa ti nikad nisi igrao nogomet, dolaziš iz Litve, šanse da se to dogodi ravne su nuli.' Ali dogodilo se, evo me. Ništa u životu nije nemoguće ako vjeruješ. Želio bih pomoći u razvoju ovoga kluba, u stvaranju kulture uspjeha. Bogatiji klubovi? OK, postavi na teren jedanaest vreća punih novca i one neće zabiti gol. Nisam primjetio da igrači Dinama, Hajduka, Rijeke ili Osijeka imaju po dvije glave, četiri ruke i četiri noge. Ne, vidio sam da imaju jednu glavu, dvije ruke i dvije noge, jednako kao i moji igrači. I oni su prije nekoliko godina bili igrači s ambicijama da budu tu. Jedina razlika je što su u tome uspjeli. Naši u tome također mogu uspjeti budu li dovoljno radili.

Ako razvijemo taj mentalitet, zašto mi ne bismo bili Rijeka, Osijek, Hajduk ili Dinamo? - ambiciozan je Dambrauskas.

Uz taktiku i fizičku pripremu, uz dozu filozofije, protezat će se u svemu ovome i psihologija. Uostalom, to je kombinacija u koju se uzdaju i treneri kojima se divi.

- Najbolji treneri su oni koji prije ostalih shvate koje su moderne tendencije nogometne igre, detalje koje čine razliku i olakšavaju put do uspjeha. Ako shvatiš kako je najlakše zabiti gol, iz kojeg dijela terena, kako je najbolje braniti se i opstruirati protivnika, pa to preneseš na igrače, nogomet prestaj biti nuklearna fizika. Neću biti posebno originalan kad kažem da volim Guardiolu, Kloppa, Bielsu, Nagelsmanna, Tuchela... Neki od njih nikad nisu igrali nogomet, postali su treneri kao vrlo mladi, a uspješni su zbog analitičnosti, zato što uzimaju ideje odasvud i implementiraju ih u nogomet. To je put do uspjeha - vjeruje Valdas.

PSIHOLOGIJA I PIONIR MOURINHO

Ni on nije igrao "pravi" nogomet, ali to i nije ključno.

- Sve se češće pojavljuju dokazi da nije. U Njemačkoj je puno trenera i mlađih od 30 godina koji dobivaju šansu jer imaju široka znanja, govore jezike, pametni su, znaju kako voditi skupinu ljudi, puno proučavaju psihologiju... Jedan od prvih koji je to učinio bio je Jose Mourinho. Nije igrao nogomet na vrhunskom nivou, ali zato je učio. Postao je magistar psihologije, impementirao to u nogomet i zapravo je bio pionir. U mom slučaju, u jednom trenutku bio je i idol. Nekome se može sviđati njegov nogomet, nekome ne, ali nitko ne može poreći da je jedan od najboljih trenera u povijesti nogometa.

A litavska verzija nogometnog psihologa u nastavak borbe za bodove kreće 6. lipnja, protiv Slaven Belupa u gostima.

- Ne odustajemo od lova na Europu. Volim ovu skupinu igrača, imam ideju kako igrati, netko će se u to uklopiti bolje, netko lošije, ali svatko može naporno raditi. Vjerujem da svakoga dana sve bolje upoznajem momčad, ali sad nam trebaju natjecateljske utakmice, jer samo ekstremne situacije pokazuju pravi karakter igrača. Jedva čekam da krenemo! zaključio je svoje opsežno predstavljanje trener HNK Gorice.

28/29

Vraćamo se...

Zar je stvarno sve bilo uzalud?

RUKOMETAŠICE UDARNIKA VODILE SU NA LJESTVICI 3. LIGE U TRENUTKU DOLASKA KORONE, ALI TO SU U HRS-U ODLUČILI ZANEMARITI I PONIŠTILI SEZONU

I KURILOVEC PONOVNO NA TRAVNJAKU Napokon smo se pokrenuli. Nedostajao je u vikendu za nama onaj adrenalin i šlag na tortu nakon napornog rada. S obzirom na mladost koju imamo u momčadi, dečkima je neophodno da treniraju. Odaziv igrača je sjajan, izostali su tek oni koji rade. Sve u svemu, zadovoljstvo je opet biti na terenu, kazao je trener nogometaša Kurilovca Perica Vidak nakon što je konačno ponovno okupio svoje igrače na Udarniku.

Trećeligaši više ove sezone neće igrati službene utakmice, pričekat će čak i na prijateljske, no najvažnije od svega je da se nogomet vraća na terene. Kurilovec nema dvojbi oko statusa, prekid je dočekao na drugome mjestu, no potpuno je jasno da će i sljedeće sezone Kurilovčani biti trećeligaši, jer za drugu ligu nije ni zatražena licencija.

U

Udarnik je do prisilnog kraja igrao zaista odličnu sezonu

nekim drugim sportovima, u svim vjerojatno, traže se neka izvanredna rješenja, kao odgovor na potpuno atipičnu sezonu, ali u rukometu to baš i ne ide tako.

Odluka vrha HRS-a, u trenutku kad je postalo jasno da se ove sezone više neće igrati, bila je da se sezona jednostavno poništi. Kao da se nikad nije dogodila.

I to je, iz njihova rakursa, vjerojatno i najlakša moguća odluka. Sve ostaje isto, idemo dalje... No je li i najpravednija? Ako se pita rukometašice Udarnika, nije. U trenutku kad je korona prekinula sezonu, goričke rukometašice bile su na vrhu svoje trećeligaške skupine, držale prvo mjesto ispred konkurencije, kojoj je s protekom vremena postajalo sve jasnije da im je Udarnik ipak prejak. I da će se ekspresno vratiti tamo gdje takav klub i pripada, u drugu ligu.

Nažalost, ništa od toga. Barem zasad, jer do kraja će u Udarniku vjerovati da će ipak doći do kompromisa. Jedan od njih bio bi proširenje druge lige, otvaranje prilike najboljim trećeligašima da dobiju ono za što su se borili. Uostalom, i zato da bi opravdali novce koje je netko uložio... Zbog svega toga, uprava Udarnika obratila se čelnicima

HRS-a dopisom u kojem je stajalo i ovo: "Duboko smo pogođeni i razočarani ovom odlukom. Smatramo kako su svi klubovi zaslužili određene pozicije u do sada odigranom dijelu prvenstva te kako bi im te pozicije trebale biti i omogućene. Uložena su značajna sredstva u sezonu 2019/20., na priprema, stručni i administrativni rad, na igračice, kotizacije, putovanja, pristojbe...

Većina liga odigrala je više od 60% utakmica i zbog izvanredne situacije najbolji pokazatelj uloženog je trenutno stanje na tablicama. Bilo to prvo, drugo ili sedmo mjesto. Smatramo da su klubovi sredstva koja su uložili ovom odlukom 'bacili u vjetar', a to su sredstva naših sugrađana, sponzora i prijatelja kluba. (...) Odlukom o poništenju prvenstva, i startu ispočetka, dovedena je u pitanje, u ovim izvanrednim okolnostima, i opstojnost našega kluba. (...) Predlažemo da se lige prošile, da prvaci uoči prekida mogu u viši rang ako to žele, te da zbog izvanrednih okolnosti u sezoni 2019/20. nema ispadanja iz liga."

Preokret se još čeka, a zasad se definitivno zna jedino da će Udarnik s klupe sljedeće sezone, bilo u drugoj bilo u trećoj ligi, voditi Tomo Mesarov. (mv)

Sport

Ukratko

BREŠKA LIGA OD 13. LIPNJA, NO HOĆE LI BITI I ŠANKA?

HUMANITARNA AKCIJA ''VRATIMO PALČIĆE U PETROVU'' PRIKUPILA JE VEĆ PET MILIJUNA KUNA, A MEĐU NEKE OD NAJORIGINALNIJIH EKSPONATA SPADAJU DRESOVI VATROGASCA IZ KOBILIĆA...

Dres Vatrogasca skuplji od Tevezovih i Perišićevih P

rvi put za klub sam čuo kroz onaj Knjazov mini dokumentarac i oduševio sam se, rekao je Sven Borčić, dečko iz Trnja koji je za kultni dres Vatrogasca dao 900 kuna!

Humanitarka koja je posljednjih tjedana izvukla ono najbolje iz ljudi pokazala je kako ime igrača na dresu ili glamour kluba nisu uvijek najbitniji. Aukcija na kojoj su ljudi ostavljali, i još uvijek ostavljaju, svoje najdraže dresove, šalove, ulaznice i druge važne artikle za koje su emotivno vezani, zaludila je Hrvatsku. Akciji su se naravno pridružili i mnogi velikogoričani.

Poznati ljepotan našeg nogometnog miljea Kristijan Japec kupio je dresove Xavija, Prosinečkog i Celtica, ali i dres kluba kojeg nosi u srcu, iako nikad za njega nije zaigrao.

- Iako sam se već istrošio na aukciji, odlučio sam donirati novac za dres Vatrogas-

U KOBILIĆU SU DVOJICU DONATORA DOČEKALI SKORO KAO RONALDA CVIJEĆEM, GAJBOM I PAŠTETAMA

ca. Makar godinu dana jeo paštetu. Prilika je to koja se ne propušta - priznaje Japa.

Dakako, domišljata uprava Vatrogasca, na čelu s trojkom Anto Marić, Kristijan Golub i Kristijan Kirinić, organizirala je, poput nogometnih velikana, i predstavljanje novih donatora.

Tako su Sven i Kristijan dočekani poput Kake i Cristiana Ronalda u Real Madridu.

Blicevima fotoaparata, buketima cvijeća, gajbom pive, čipsom i XXL paketom pašteti za gospodina Japeca.

- Sve je nastalo iz zezancije. Drago nam je da su ljudi donirali novac za ovu sjajnu akciju zahvaljujući i našim dresovima. Htjeli smo i počastiti dečke, pa smo ih pozvali u Kobilić - otkrivaju iz uprave.

Naravno, dečki su donirali novac za stare dresove Vatrogasca, koji nisu slim fit modeli, jer su i Kristijan i Sven romantici u duši.

- Kupio sam i dres od Boce Juniors, to je za šminku, a s ovim od Vatrogasca idem u grad na špicu. Kad sam ga odjenuo, osjećao sam se kao Zdravko Čolić - nasmijao se Sven i time zapravo otkrio kako se osjećaju igrači prve momčadi velikana iz Kobilića svakog vikenda u noćnom životu Velike Gorice. Za dresove Vatrogasca donirano je više novaca nego za dresove nekih svjetskih faca, poput Teveza, Perišića ili Kake. Dakako, natjecanje je humanitarki sporedna stvar. Bitno je pokazati veliko srce za najmanje ratnike. Za naše palčiće.

I vi se još možete uključiti u ovu akciju.

Podržite je likeom na Facebooku i licitirajte za neki artikl. Uplate u akciji Vratimo Palčiće u Petrovu vrše se na broj računa HR3324070001500333088, a pod svrha uplate upišete: VRATIMO PALČIĆE U PETROVU - DINAMO. (V. Boban)

U Maloj Buni voditelji momčadi Breške lige održali su radni sastanak za nadolazeću, 17.

Brešku ligu. Povjerenik lige je Zlatko Petrac, jedan od osnivača ovog popularnog nogometnog natjecanja, uz Darka Brajkovića i Franju Kovačića Peveca. Liga će ove godine početi 13. lipnja u Gornjem Hruševcu.

- Imamo velikih problema u organizacije ovogodišnje lige.

Epidemiološka situacija nas koči u nastojanjima da je što bolje organiziramo, a pitanje je i pod kojim uvjetima će se igrati.

Vjerujem da će mjere do tad popustiti, a ako ne, moramo se ponašati u skladu s pravilima. To znači igrati bez gledatelja, nema šanka, točan dolazak momčadi na utakmicu i bez zadržavanja poslije... Tako se trebamo ponašati dok se nešto promijeni.

Ako se otpuste mjere i dozvoli normalno odvijanje svega, naravno da ćemo pozvati gledatelje i otvoriti šankove - kaže Petrac.

ŠESTA LIGA TUROPOLJA I POSAVINE U PRIPREMI Nedoumice oko održavanja ovogodišnje 6. Malonogometne lige Turopolja i Posavine 2020.otklonjene su na sastanku u Kučama. Takvo razmišljanje bazirano je na izvještaju povjerenika Zorana Smrekara. Sadržaj maila objavljujemo u cijelosti: ”Sastankom vodstva krenule su pripreme za održavanje lige, koju ove godine organizira Udruga mladih Veleševec. S obzirom na trenutnu odličnu epidemiološku situaciju i svakodnevnom popuštanju mjera, planiran početak lige je sredinom mjeseca lipnja, a završetak do Velike Gospe ovisno o broju sudionika.

Pozivamo zainteresirane za sudjelovanje u ovogodišnjem izdanju da nam se jave do petka 22. svibnja, na mnltip16@gmail. com ili zsmrekar@gmail.com, s prijavom i podacima voditelja ili da za sva pitanja kontaktiraju povjerenika lige Zorana Smrekara na telefon 0994273560."

30/31 LUKAVEC

Alpas kup na čekanju, nada traje do kolovoza

KOŠARKA

Otvara se šansa za ABA 2 ligu, ali polako...

Uh, jedva sam čekao da krenemo. Evo, dobili smo dozvolu u utorak poslijepodne, a već u srijedu smo organizirali prvi trening, kazao je trener košarkaša Gorice Josip Sesar nakon ponovnog okupljanja u dvorani.

Neobično je i dalje sve skupa, oprez je velik, nitko se ne osjeća previše ugodno okružen svim tim mjerama i pravilima, no puno je važnije ponovno biti na terenu, s loptom u rukama.

- Zasad treniramo u skupinama, ali tako je možda i bolje nakon ovakve pauze. Treba igrače uvesti u rad na pravi način, da opet povežu ruke i noge s gla-

vom, da sve opet sjedne na svoje mjesto. Tri ili četiri tjedna ćemo sigurno ovako raditi, na individualnoj tehnici, a dođe li u međuvremenu dozvola, krenuli bismo i s momčadskim treninzima - kaže Sesar, koji je na treninzima okupio i aktualne, i bivše, možda i neke buduće igrače Gorice, sve kako bi im se pomoglo u povratku.

Neizvjesnost je velika, teško je išta predviđati, ali sportske ambicije kod Sesara su ogromne.

- Otvara se šansa za ABA 2 ligu, to nam je želja, ali to ćemo tek vidjeti, treba prvo posložiti budžet, financiranje...

U ovo vrijeme unatrag deset godina već se znala lista sudionika, znalo se tko igra u pretkvalifikacijama, tko su nositelji i točan raspored. Danas je na SRC-u Udarnik tišina..., konstatirao je direktor Alpas Cupa Vlado Stepanić nakon što je postalo jasno da od ovogodišnjem izdanja hvalevrijednog turnira naće biti ništa.

- U godinama za nama među sudionicima sjajnih turnira za početnike bili su svi hrvatski prvoligaši, regionalni lideri, ali i međunarodne momčadi poput one Juventusove - podsjetio je na poznato Stepanić.

U organizaciji ovog turnira smatraju kako, ako se prekinu domaća prvenstva, izuzev Prve lige, nema smisla niti potrebe raditi turnir. Niti bi on naišao na plodno tlo, jer djeca su već dugo izvan pogona, daleko od treningaa. No bez obzira na to, nadaju se organizirati ovogodišnje izdanje u kolovozu.

- Turnir je uredno prijavljen Hrvatskom nogometnom savezu, pa ukoliko se u međuvremenu ponudi bilo kakva prilika, možda na kraju ipak nećemo morati zbog korone prekinuti uspješni niz ovog turnira - još se nada Vlado Stepanić.

ŠAH

Nikola Kos do finala EP-a u online šahu Zlatko Rožić, predsjednik ŠK Polet iz Buševca, dojavio je o nastupu pet kadeta i uspjehu Nikole Kosa na online Europskom prvenstvu u šahu.

- Šahisti su podijeljeni u skupine po međunarodnoj rejting listi.

U najslabijoj skupini igralo je 1.539 šahista, među njima i pet kadeta Poleta. Igrano je sedamkola i 250 najboljih nastavilo je igrati dan kasnije. Odličan rezultat napravio je Nikola Kos, koji je osvojio pet poena (109. mjesto) i izborio nastup u finalu. U finalnom nastupu s 4.5 poena popravio je svoj plasman i osvojio 91. mjesto - otkriva Rožić.

Ostali Poletovi kadeti, svi mlađi od Nikole, prošli su malo lošije. Vito Jurić i Gabrijel Šoštarić osvojili su po 2.5 boda, a Jakov Hranj i Dominik Đurašin po jedan. Šahovska platforma chess.com na kojoj se igra EP ima program kontrole protiv varanja. Kad završi natjecanje, svi natjecatelji za koje taj program utvrdi da su koristili računalo gube partije, a bodove dobiju protivnici. U finalu se koriste računala s kamerom i zoomom, tako da se protivnici mogu vidjeti, u slučaju da netko odo igrača posumnja da se protivnik služi računalom.