Reporter 401 - 18.02.2021.

Broj

401 Godina XX

VELIKA GORICA 18. 2. 2021.

"Odselio sam prije 17 godina, ali uvijek sam bio i ostao pjevač iz Velike Gorice" Politika

Str. 11

ERVIN KOLAREC IDE U ŽUPANIJU

DOGRADONAČELNIK ĆE SE KANDIDIRATI ZA ZAMJENIKA ZAGREBAČKOG ŽUPANA

VG Legacy

"Prvi put solo sam pjevao u goričkom kinu, u prvom razredu osnovne škole"

Str. 16

HUMANITARCI NA PONOS GRADA KRENULI SU S IDEJOM O JEDNOJ AKCIJI GODIŠNJE, A U AKCIJI SU - NON STOP

Promjene

"Jedno vrijeme, nažalost, u mom su gradu pjevali valjda svi osim mene..."

Str. 26

GORICA I DALJE - EUROPSKA! OTIŠLI LITAVCI, STIGAO NOVI TRENER, A NAVIKE POBJEĐIVANJA OSTALE

MOJA GORIČKA PRIČA...

JACQUES HOUDEK

Str. 20

Crtice iz Gorice...

RIJEČ UREDNIKA

U proljeće uz razabiranje boljih i lošijih Prvih 400 brojeva je, eto, i definitivno iza nas, a gledajući nešto recentnije i životnije, iza nas su i potresna vremena, tko zna koja runda naizgled beskrajne borbe s pandemijom... Ukratko, nije baš nešto. Međutim, život mora ići dalje, svim ožiljcima vremena u kojem živimo unatoč, jer novi izazovi su pred cijelom planetom, cijelom nacijom, pa tako i pred našim malim gradom.

Daleko je još kraj bitke s virusom, krenule su priče i o novom soju, no ipak se nekako čini da se stvari sve više vraćaju u normalu.

Naravno, i dalje mnogi pate i muče se, među njima su i ugostitelji, ali čak i u ovim sivim i hladnim zimskim danima može se pronaći tračak optimizma. I nade da ćemo opet prodisati punim plućima. Da će se društveni život vratiti u grad, da ćemo se nekako s proljeća opet početi viđati i na sportskim borilištima, i na kulturnim manifestacijama. I da ćemo zajedno krenuti dalje.

Trebat će vrlo brzo i izabrati novog gradonačelnika. Odluka će padati od sredine svibnja, a kampanje samo što nisu krenule.

Običnim ljudima, onima koji nisu na listama, neće to biti posebno zabavno, jer nikad nije, ali puno je važnije da nakon izbora ne bude "zabavno", da svi zajedno pronađemo način da razaberemo bolje od lošijih...

U protekloj godini za 56 posto je veći broj prometnih nesreća u kojima je netko od sudionika bio pod utjecajem alkohola

POLICIJSKA 2020.

STATISTIKE VELIKOGORIČKE POLICIJE KAŽU: U GODINI IZA NAS PORASTAO JE BROJ PROMETNIH NESREĆA, A BROJ SMRTNO STRADALIH OSTAO JE ISTI - CESTE SU ODNIJELE TRI ŽIVOTA

Besplatne informativne novine građana Velike Gorice, Turopolja, Posavine i Pokuplja Datum izlaska ovog broja: 18. veljače 2021.

Izdavač: e-Radio d.o.o., Velika Gorica, Gajeva 25 Glavni urednik: Marko Vidalina Grafičko oblikovanje: Zvonko Šimunić Grafičko oblikovanje oglasa: Željka Makek i Mile Šola Novinari: David Jolić, Mirjana Marković, Petra Škrinjarić, Marija Vrbanus, Matea Brenčić, Vanja Stanojević, Mato Paviša, Suzana Majstorović, Vitomir Štuban Fotografije: David Jolić, Sanjin Vrbanus, Mario Žilec, Dora Črnko, Nikica Topić, Vitomir Štuban, Mato Paviša Uređuje redakcijski kolegij (sjedište): Velika Gorica, Gajeva 25 Telefon: 01/6222 777, Fax:01/ 6221 160, e-mail:reporter@city-radio.hr Tisak: Vjesnik d.d.

Slavonska avenija 4, Zagreb „Reporter“ je upisan u evidenciju javnih glasila pri Uredu za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske Reporter je dobitnik nagrade „Zlatno ogledalo“ kao najuređenije lokalne novine u Hrvatskoj

U

protekloj godini gorička policija je 464 puta izlazila na teren zbog prometnih nesreća. Godinu ranije, na našem je području bilo 428 prometnih nesreća što je povećanje od gotovo šest posto u 2020. godini. No, unatoč većem broju nesreća, ono što se nije promijenilo je broj smrtno stradalih. Kao i 2019., u prošloj su godini u prometu poginule tri osobe, pokazuje to prometna statistika Policijske postaje Velika Gorica. U 2020. godini za 19 posto je porastao broj teško ozlijeđenih osoba, a u padu je broj prometnih s lakše ozlijeđenim osobama. Ukupan broj ozlijeđenih osoba je u padu za gotovo 17 posto.

MANJE OZLJEDA NA MOPEDIMA

Najčešći uzrok prometnih nesreća je brzina neprimjerena uvjetima na cesti. Upravo je to bio uzrok 80 prometnih nesreća, odnosno njih 17 posto. Slijedi ga oduzimanje prednosti, koje je uzrok 71 prometne nesreće. Što se pak vrste prometnih nesreća

NESREĆA VOZAČA BICIKALA PORASTAO JE ZA ČAK 122 POSTO U ODNOSU NA 2019.

tiče, najčešće su to bila slijetanja s ceste te bočni sudari.

U prošloj godini pješaci su sudjelovali u ukupno 15, a godinu ranije u 19 prometnih nesreća, kažu iz policije. U 2020. godini nije bilo poginulih pješaka. Manji je i broj ozlijeđenih, za 42 posto, dok je broj teško ozlijeđenih, a bilo ih je troje, isti kao i 2019. Lako ozlijeđenih je 50 posto manje.

U 2020. godini 26-ero djece je sudjelovalo u prometnim nesrećama, što je za 13 posto manje nego 2019. godine.

Tijekom 2020. godine bilo je 16 nesreća u kojima su sudjelovali motociklisti i mopedisti, što je za jedan više nego godinu ranije.

U protekloj godini u nesreći nije poginuo niti jedan mopedist (u 2019. godini statistika je zabilježila jednog smrtno stradalog mopedista) , a broj teško ozlijeđenih je isti kao i lani. Ukupan broj ozlijeđenih mopedista je manji za 20 posto, ali je veći broj ozlijeđenih motorista. Samo je jedan vozač mopeda skrivio prometnu nesreću u protekloj godini.

Broj prometnih nesreća vozača bicikala je

u povećanju za 122 posto. U 2020. godini policija ih je zabilježila 20, dok je 2019. godine taj broj bio devet. U povećanju je i broj ozlijeđenih biciklista. Jedan je biciklist smrtno stradao, pet ih je teško ozlijeđenih, a 14 je završilo s lakšim posljedicama.

SVE VIŠE MOBITELA I ALKOHOLA

U protekloj godini 56 posto veći je i broj prometnih nesreća u kojima je jedan od sudionika pod utjecajem alkohola. U gotovo istom postotku ga prati i broj ozlijeđenih u nesrećama u kojima je netko bio alkoholiziran. U prometnim nesrećama sa smrtnom posljedicom prošle je godine život izgubila jedna osoba, dok je 2019. tako život izgubilo dvoje ljudi. Prošle je godine bilo 26 prometnih nesreća u kojima su brzina i alkohol u korelaciji, dok ih je godinu ranije bilo 27.

Policija je vodila evidenciju i najčešćih prometnih prekršaja. U odnosu na 2019. godinu, u 2020. ih je pet posto manje. Čak 53 posto prekršaja čini prebrza vožnja, a slijedi ga vožnja pod utjecajem alkohola koji čini gotovo 15 posto prekršaja. Dodajmo i kako je policija zabilježila i povećanje broja prekršaja korištenja mobitela u vožnji i vožnje pod utjecajem alkohola.

Vanja Stanojević

VRAĆAJU SE DJEČJE RADIONICE U POU, KRENULA AKCIJA ZA SKUPLJANJE KNJIGA Popuštanjem mjera radionice za djecu se ponovno održavaju u POUVG-u: Nauči učiti, Mozgolomke, Tigionice - ekološke radionice, Lovci na dinosaure geološke i paleontološke radionice, Ludi labos i Škola crtanja. Nastavljaju se i dramska radionica te sati gitare.

- Pripremili smo za svakoga ponešto… Vaše dijete voli crtati, računati, istraživati? Zaljubljenik je u prirodne znanosti ili ga zanima prošlost? Pravi je mali umjetnik ili ekološki osviješten već u ranoj dobi? Dovedite svoje mališane u POUVG, ovdje se družimo, zabavljamo i učimo uz stručne predavače - poručili su iz Učilišta.

Istovremeno, akcijom darivanja slikovnica i knjiga uz slogan "Čitam, dam, sretan sam - svoju knjigu daruj i tuđe srce obraduj!" obilježen je Međunarodni dan darivanja knjiga. Akcija je to u okviru nacionalne kampanje "Čitaj mi", a iz Gradske knjižnice pozivaju građane da se uključe i daruju slikovnice i knjige.

"Knjige i slikovnice prikupljaju se za djecu s potresom pogođenih područja, a bude li ih više, darovat ćemo ih vrtićima i školama. Nadamo se da ćete se odazvati jer knjigu daruj i tuđe srce obraduj!", pozivaju iz Knjižnice.

Akcija traje do 26.veljače.

Grad Velika Gorica

NASTAVA ZA SREDNJE ŠKOLE I DALJE IDE ONLINE Za učenike osnovnih i srednjih škola su prošla, ali i ova školska godina bile podosta stresne.

Malo su nastavu pratili na daljinu, malo se vraćali u školske klupe, pa još i izolacije... Nisu time bili zadovoljniji niti roditelji, niti nastavnici, a ponajmanje djeca. U siječnju ove godine, na početku drugog polugodišta, u školu su se vratili učenici od prvog do četvrtog razreda osnovnih škola te maturanti, a za ostale nastava je organizirana na daljinu. S prvim danom veljače u školske klupe vratili su se i učenici viših razreda osnovne, ali se za goričke srednjoškolce ništa nije promijenilo. Za razliku od svojih vršnjaka u Zagrebu koji su se 8. veljače vratili u škole, učenici goričkih srednjih škola (Ekonomska, Gimnazija i Srednja strukovna škola) nastavu će do kraja veljače i dalje pratiti online, osim učenika završnih razreda.

OTVORENE SU TERETANE, KAVA I DALJE SAMO ZA VAN Situacija s brojem pozitivnih na koronavirus je posljednjih dana sve bolja pa dolazi do laganog popuštanja epidemioloških mjera, ali uz veliku dozu opreza.

Nakon analiza i razgovora sa Stožerom, epidemiolozima i Znanstvenim savjetom, Vlada je donijela odluku o određenim promjenama od 15. veljače.

Uz poštivanje epidemioloških mjera, omogućen je rad kladionica, casina i teretana, otvorene su škole stranih jezika te omogućene dječje radionice. Kafićima je dopuštena prodaja kave i drugih pića za van, no na ovo polu-otvaranje odlučilo se tek nekoliko goričkih kafića. S obzirom na trenutne temperature, ispijanja kave vani nije pretjerano ugodno pa se svi nadaju i porastu temperature i daljnjem popuštanju, što bi, ovisno o epidemiološkoj situaciji, moglo biti 1. ožujka. Potpore za ugostitelje ostaju do kraja veljače.

NOVAC ZA BRANITELJE, OKOLIŠ I ZA KULTURU...

Grad je raspisao javne natječaje za financiranje programa/projekata udruga u 2021. godini, u nekoliko područja. Za udruge koje se bave zaštitom okoliša i prirode planirano je 100.000 kn. Svaki natjecatelj može podnijeti samo jednu prijavu, do 2. ožujka do 15 sati, a prioriteti su razvoj inovativnih modela, tehnologija i rješenja u zaštiti prirode i okoliša, utemeljenih na načelima održivog razvoja; očuvanje i revitalizacija zaštićenih prirodnih područja i drugih prirodnih vrijednosti; detekcija onečišćenih lokacija i onečišćivača te čišćenje divljih odlagališta otpada; edukacija građana, održavanje radionica, tribina, konferencija, sajmova...

SPONZORIRANO

Ukratko

2/3

Što se tiče programa/projekata udruga iz područja razvoja vatrogastva i zaštite od požara, raspoloživ je iznos od 200.000 kn, dok udruge iz područja socijalno-humanitarne i zdravstvene djelatnosti te braniteljske udruge sredstva mogu dobiti u iznosu od 255.000 kn, od čega 80.000 kn za socijalno-humanitarne i zdravstvene aktivnosti te 175.000 kn za aktivnosti udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

Pravni subjekti koji obavljaju djelatnosti iz područja kulture i umjetnosti mogu po pojedinom projektu dobiti od 1000 do 240 000 kn, ukupno milijun i 40 tisuća kn. Rok za dostavu prijedloga programa/projekata je 1. ožujka. Svi detalji su na www.gorica.hr.

Grad pomaže poduzetnicima G

odinu 2020. pamtit ćemo, između ostalog, i po pandemiji COVID-19. Osim po zdravlje, koronavirus pokazao se pogubnim i za mnoge druge aspekte života.

Uvođenje i provedba epidemioloških mjera donijeli su privremeno zatvaranje trgovina, kafića, teretana i salona, ograničenje sudionika na pojedinim događanjima, čak su i obiteljska okupljanja svedena na minimum. Sve se manje družimo, izbjegavamo fizičke kontakte, društveni život lagano je zamro. Praćenje nastave online i rad od kuće postali su mnogima svakodnevica, bavljenje sportskim aktivnostima nakratko je stopirano, kazališne predstave više ne pratimo iz prepunog gledališta nego zavaljeni ispred svojih računala. I koliko god se nametala i koristila fraza „novo normalno“ većini se teško naviknuti na ovo stanje, svi se nadamo što skorijem povratku u onu staru, poznatu normalu.

KRITERIJI ZA DODJELU

Brojni gospodarstvenici posebno su pogođeni pandemijom COVID-19. Mnogi su radili otežano, uz ograničenja ili su bili prisiljeni na određeno vrijeme zatvoriti vrata. Sve je to rezultiralo manjim opsegom rada, padom prihoda i smanjenjem broja radnika, a za mnoge je budućnost i dal-

UKUPNO ĆE SE IZ NAŠEG GRADSKOG PRORAČUNA IZDVOJITI 2,2 MILIJUNA KUNA ZA POMOĆ GOSPODARSTVENICIMA. SVA DOKUMENTACIJA MOŽE SE NAĆI NA GRADSKIM STRANICAMA je krajnje neizvjesna. Grad Velika Gorica objavio je stoga Javni poziv za dodjelu potpora subjektima malog gospodarstva u djelatnostima pogođenim pandemijom COVID-19. Poziv je namijenjen mikro i malim subjektima malog gospodarstva sa sjedištem ( a obrtnici i s prebivalištem) na području Velike Gorice.

Prijaviti se mogu subjekti kojima je 27. studenog 2020. godine Odlukom koju je donio Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske potpuno ili djelomično obustavljeno poslovanje. Potpora se odobrava za financiranje tekućeg poslovanja (obrtna sredstva) koje prijavitelj smatra neophodnim za nastavak poslovanja. Kriterij za dodjelu potpora je postotni udio pada poslovnih prihoda/primitaka u razdoblju od 1. do 31. prosinca 2020. godine u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a koji mora iznositi najmanje 50 %. Prijave se zaprimaju do 28. veljače 2021. godine, elektronskim putem na e-mail adresu: poduzetnistvo@gorica.hr.

- Ovisno o broju zaposlenih, osigurane su potpore od 3000 do 15.000 kuna. Ovo

POZIV SE ODNOSI NA MIKRO I MALE SUBJEKTE, SJEDIŠTE MORA BITI U GORICI

je prva mjera kojom želimo olakšati poslovanje našim poduzetnicima, a uskoro ćemo predstaviti i nove - najavio je v.d. gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Sve informacije i dokumentaciju za Javni poziv možete naći na službenim gradskim stranicama www.gorica.hr POMOĆ JOŠ OD PROLJEĆA

Grad je u proljeće 2020. donio paket mjera pomoći građanima i poduzetnicima uslijed pandemije izazvane koronom. Uz dodjelu bespovratnih financijskih sredstava za tekuće poslovanje subjekata malog gospodarstva, svi kojima je privremeno bio obustavljen rad bili su oslobođeni plaćanja komunalne naknade za poslovne prostore i građevinska zemljišta za obavljanju djelatnosti. Nisu plaćali ni naknadu za korištenje javnih površina ako je nisu bili u mogućnosti koristiti, kao i zakupninu za poslovne prostore u vlasništvu Grada u kojima nisu obavljali djelatnost. Grad je osigurao i potporu roditeljima predškolske djece, učenika i studenata koji su dobili otkaz uslijed pandemije od 1000 kn po djetetu.

Grad Velika Gorica

Ukratko SPONZORIRANO

U DUBRANCU NASTAVA U VATROGASNOM DOMU Ekipe statičara su odmah nakon potresa krenule u procjene škola i vrtića u nadležnosti Grada te ocijenili jesu li objekti sigurni. Osim škole u Dubrancu, radilo se većinom o manjim ili malo većim oštećenjima koja zahtjevaju popravak, a sportska dvorana u OŠ Eugena Kumičića proglašena je privremeno neupotrebljivom.

Istu ocjenu dobila je i škola u Dubrancu, zbog oštećenja zidne konstrukcije zgrade. Kako je prilikom obilaska rekao pročelnik Neven Topolnjak, trebalo je napraviti elaborat procjene kako bi se odlučilo hoće li se škola popravljati ili rušiti. Elaboratom je utvrđeno da je škola trajno neupotrebljiva za daljnji boravak djece. Za 35 učenika nižih razreda PŠ Dubranec uređeni su prostori u Vatrogasnom domu u Bukovčaku, u kojem pohađaju nastavu "uživo".

U potresu je oštećena i zgrada goričkog Centra za odgoj i obrazovanje u Zagrebačkoj.

PO TISUĆU KUNA ZA OŠTEĆENE DIMNJAKE Kako je tijekom nedavnih potresa oštećen veliki broj dimnjaka na obiteljskim kućama i stambenim zgrada, odlukom v.d. gradonačelnika Krešimira Ačkara, Grad Velika Gorica osigurat će po 1000 kuna kao financijsku pomoć za obnovu dimnjaka.

Grad je od Javne vatrogasne postrojbe Velike zaprimio informacije o svim do sada prijavljenim oštećenim dimnjacima i intervencijama na njihovu uklanjanju. Štetu na dimnjacima prijavilo je više od 600 kućanstava, a na njihovom uklanjanju angažirani su vatrogasci, kao i građevinske tvrtke. Među ostalima, skinut je i jedan teško oštećeni dimnjak na zgradi Muzeja Turopolja, za koji su statičari procijenili da predstavlja opasnost te je bilo potrebno njegovo uklanjanje.

Šteta od potres gotovo 100 mil K

NA NAŠEM PODRUČJU JE 68 STAMBENIH OBJEKATA DOBILO ŽUTU, A SEDAM CRVENU OZNAKU ao da koronavirus nije donio dovoljno zla u prošloj godini, Hrvatska se u nekoliko navrata i dobro zatresla. Uz potres koji je u rano nedjeljno jutro 22. ožujka zatresao Zagreb te napravio veliku štetu u starom dijelu grada, ali i naseljima u blizini epicentra, na izmaku godinu Zemlja nas je "počastila" s još nekoliko potresa s epicentrom na Banovini. Razorni potres koji se dogodio 29. prosinca osjetio se u brojnim europskim zemljama, odnio je osam života te prouzročio velike štete na području Gline, Petrinje i Siska. Osim u Sisačko-moslavačkoj, značaje štete zabilježene su u više županija pa tako i u Zagrebačkoj.

Procijenjeno je da je ukupna šteta na području Zagrebačke županije 1,2 milijarde kuna. Potres je izazvao i brojna oštećenja objekata na velikogoričkom području te je šteta gotovo 100 milijuna kuna.

STRADALE KUĆE, SAKRALNI OBJEKTI...

V.d. gradonačelnika Krešimir Ačkar sa stručnim je službama odmah posjetio najteže pogođena velikogorička naselja, a na teren su promptno izašli i statičari kako bi ocijenili stanje objekata i stavili oznake uporabljivosti. Na našem području stradale su kuće, društveni i sakralni objekti, a najveća oštećenja pretrpio je Cerovski vrh gdje neke kuće više nisu bili za stanovanje. Oštećeni su i objekti u Dubrancu, pogotovo područna škola te mjesna crkva, u Velikoj Buni, Turopolju, Mraclinu, Kozjači… – Tih prvih dana prizori su bili strašni. Ljudi su to koji su stvarali nešto 40 ili 50 godina ili tko zna

koliko desetljeća, izašli su bez ičega, a u kuće se više nisu mogli vratiti. Oni su bili doslovno s onim što su nosili na sebi. – prisjeća se Ačkar.

Mještani kojima su domovi stradali te se nisu osjećali sigurni boraviti u njima, noćili su kod rodbine i susjeda, a iako je Grad odmah osigurao smještaj u goričkim hotelima, mnogi su odbijali odlazak s ognjišta zbog životinja koje imaju. Čak je s dobrovoljnim vatrogasnim društvom dogovoreno da će ih svaki dan dvaput voziti kako bi i dalje mogli brinuti o svom blagu. Neki su se ipak odlučili na odlazak te je u hotelima Garden hill, Royal Airport i Bijela ruža privremeni smještaj našlo 65 građana Velike Gorice, općina Pokupsko i Kravarsko, ali i dio ljudi s područja Petrinje i Gline. - Volonteri, Crveni križ i svi mi brinuli smo se kako bi oni imali adekvatne uvjete, higijenske i prehrambene - istaknuo je Ačkar.

SVE OBITELJI ČIJI SU DOMOVI STRADALI U POTRESU DOBIT ĆE JEDNOKRATNU POMOĆ OD 10 000 KN

JEDNOKRATNA POMOĆ

Većina njih je vrlo brzo vraćena na njihove parcele jer su im osigurani montažni kontejneri. – Dogovorili smo se s vlasnicima gdje

će ti objekti biti, pošljunčali smo i postavili kontejnere po kriteriju koliko članova kućanstva imaju. Opremljeni su s toaletom, kuhinjom, sobama, grijanjem i svemu onome što bi trebalo čovjeku za koliko-toliko dostojanstven život - rekao je Ačkar. Grad Velika Gorica planira izgraditi nove kuće svim stanovnicima čiji su stambeni objekti stradali u razornom potresu 29. prosinca te dobili crvenu oznaku, a sve obitelji čiji su domovi stradali u potresu (čiji su objekti dobili žutu i crvenu naljepnicu) dobit će jednokratnu pomoć u iznosu od 10 tisuća kuna. Uz to, svi koji su morali iseliti iz svojih domova oslobođeni su od plaćanja komunalne naknade. – Na našem području ukupno je 68 stambenih objekata dobilo žutu oznaku, dok je crvenu oznaku dobilo sedam objekata. Najbitnije je da ljudskih žrtava nije bilo. Zahvaljujemo Vladi RH na brzoj intervenciji i osiguranoj financijskoj pomoći od 1,6 milijuna kuna, što nam je omogućilo da naše sugrađane brzo smjestimo na sigurno te da počnemo odmah proces vraćanja i normalizacije života na njihovim ognjištima - ističe Ačkar.

ZGRADE SIGURNE I UPORABLJIVE

U Kravarskom šteta 170, u Pokupskom 100 mil. kuna Najveću štetu na području Zagrebačke županije pretrpio je Grad Zaprešić, gdje je šteta 600 milijuna kuna. U Općini Kravarsko je procijenjena šteta od 170 milijuna kuna, a u Pokupskom 100 milijuna kuna.

Četiri grupe statičara obišle su i stambene zgrade na području Velike Gorice na kojima je potres uzrokovao brojna napuknuća i oštećenja koja je potrebno sanirati. Gradsko stambeno gospodarstvo zaprimilo je gotovo 500 prijava vezanih za oštećenja u zgradama te se traži model saniranja šteta uz pomoć Grada. Inače, sve su velikogoričke zgrade po ocjeni statičara uporabljive za život i konstruktivno sigurne, a sigurna su i stubišta.

Morali su skinuti toranj s crkve Navještenja BDM Potres je oštetio nekoliko sakralnih objekata na velikogoričkom području – crkvu Gospe Snježne u Dubrancu koja će morati biti srušena jer je trajno neupotrebljiva, crkvu Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici te četiri kapelice. Na zvoniku ove župne crkve pojavila su se puknuća koja su poremetila statiku i nosivost tornja. Stoga je toranj morao biti skinut kako bi mogla početi sanacija. – Snimili smo stanje nakon potresa. Morali smo skinuti toranj da rasteretimo konstrukciju kako bi mogli pristupiti sanaciji zvonika. Šteta je dosta velika iako se izvana tako ne čini. Skidamo prvo „kapu“, onda sat i na kraju zvona, sve kako bi si oslobodili prostor da možemo zvonik sanirati iznutra. – pojasnio je Juraj Vugrinović iz tvrtke Gradel d.o.o., voditelj radova na sanaciji zvonika. Radovi na sanaciji crkve trajat će tri do četiri mjeseca,

a u obnovi ovog i ostalih oštećenih sakralnih objekata sudjelovat će i restauratori te konzervatori budući da se radi o spomenicima kulture.

Prvu fazu radova koja obuhvaća prvotnu sanaciju, postavljanje skela i osiguravanje stradalih objekata od daljnjih urušavanja, financirat će Ministarstvo kulture. Paralelno se radi na zakonskim elaboratima koji predstavljaju drugu fazu obnove pa će se temeljem njih dogovarati daljnja obnova i njeno financiranje.

Goričani u veljači darovali 269 doza krvi Nakon potresa u Petrinji, iz Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu pozvali su građane da daruju krv jer su zalihe pri kraju, a potrebe su nakon tog događaja bile povećane. Kako su pojasnili, nedostajalo je svih krvnih grupa te je svaki darivatelj bio više nego dobrodošao. Odazvali su se mnogi građani, među njima i puno Velikogoričana koji su unatoč hladnoći satima strpljivo u redu čekali kako bi darovali krv.

Oni koji redovito pristupaju ovom humanom činu moraju poštovati vremenske termine (muškarci mogu dati krv svaka tri, a žene svaka četiri mjeseca) te su mnogi iskoristili akciju Gradskog društva Crvenog križa Velika Gorica koja je organizirana u veljači. Tijekom tri dana, akciji se odazvalo 326 dobrovoljnih darivatelja, a prikupljeno je 269 doza krvi.

- Ovog se mjeseca velikoj obitelji darivatelja krvi pridružilo i pet novih darivatelja - poručili su iz goričkog Crvenog križa.

4/5

sa u Velikoj Gorici lijuna kuna

Sabirni centar za donacije građevinskog materijala Na adresi Ivana Gorana Kovačića 13, kod goričkog sajmišta, otvoren je sabirni centar za donacije građevinskog materijala. Prve donacije stigle su od prijateljskog PGD-a Trebnje iz Slovenije.

- Početkom godine smo u dva navrata pomagali Goričanima s košarama i autoljestvama našeg DVD-a pri uklanjanju dimnjaka. Kad smo vidjeli kolike su posljedice potresa u Petrinji, Glini, Sisku i na goričkom području, osjetili smo po-

trebu pomoći, stoga smo dopremili 26 tona cigle - rekao je Urban Hren iz PGD-a Trebnje.

U skupljanje građevinskog materijala uključili su se i naši sugrađani. Donijeli su građevinski materijal koji im je ostao nakon gradnje, cigle i stiropor. Sve što je nekome višak drugome će sigurno pomoći u obnovi stradalih domova.

Prikupljeni materijal koristit će se za obnovu kuća na prostoru našeg grada, a potom i na ostalim stradalim područjima.

Veliko srce Velike Gorice Velikogoričani su još jednom pokazali da imaju veliko srce i da su spremni pomoći ljudima u nevolji.

Osim Crvenog križa koji je smjesta počeo s prikupljanjem, sortiranjem i podjelom pomoći, u kratkom vremenu organizirali su se brojni velikogorički humanitarci kako bi ljudima na potresom pogođenim područjima dostavili ono što im je u tom trenutku bilo potrebno – hranu, vodu, odjeću, deke i posteljinu, higijenske potrepštine, grijalice…

Volonteri okupljeni kroz VG Legacy organizirali su akcije u dvorani OŠ Eugena Kvaternika, prostorija Turopoljske udruge skauta Tur postala je Happycentar u kojem se prikupljaju igračke za djecu sa

stradalih područja, pomoć su na Banovinu marljivo prevozili naši taksisti, a svoja vozila na raspolaganje stavile brojne tvrtke. Skupljala se pomoć u mnogim velikogoričkim naseljima, gradskim četvrtima, u školama… Mnogi nisu žalili vremena ni truda pa su i sami obilazili porušena mjesta i snabdijevali stanovništvo ili su volontirali pri raščišćavanju ruševina, kuhanju kave i podjeli obroka. Svatko je pomogao koliko je i kako je mogao i znao. Pomoć će mnogim obiteljima koji su ostali bez domova trebati još dugo, ali dok je ljudi velikog srca, a dokazali smo da ga imamo, nema straha da tu pomoć neće dobiti!

Grad Velika Gorica

MINISTRICA VUČKOVIĆ POSJETILA DISTRIBUTIVNI CENTAR Ministrica poljoprivrede Marija Vučković posjetila je potresom pogođene dijelove Zagrebačke županije. Posjet je završila u Distributivnom centru za voće i povrće u Rakitovcu, koji pokazuje odlične rezultate kao spona između poljoprivrednika i regionalnog tržišta. Voditelj Hrvoje Bunjevac istaknuo je da su ovakvi centri nužni za opstanak domaće proizvodnje. Ministrica je zaključila da se radi o modernom, racionalnom centru koji opremu nabavlja i putem apliciranja na fondove EU. - Takve napore mogu samo pohvaliti i najaviti da će se i dalje graditi ovakvi distributivni centri. U planu je izgradnja kroz višegodišnje financijske okvire, a posebno ćemo voditi brigu o učinkovitosti kroz udružene korisnike - naglasila je Vučković.

Na radnom sastanku, v.d. gradonačelnika Krešimir Ačkar dotaknuo se projekta revitalizacije turopoljske svinje i turopoljskog luga koji pružaju dodatno bogatstvo ovom kraju.

POVJERENICI STOŽERA NA DODATNOJ EDUKACIJI Stožer civilne zaštite Grada Velike Gorice, na čelu s v.d. gradonačelnika Ačkarom, održao je radni sastanak i edukaciju za svoje povjerenike, predsjednike vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora. Cilj sastanka bila je edukacija i stjecanje novih znanja koje će prisutni moći iskoristiti u kriznim situacijama.

- U ovim izazovnim vremenima pandemije koronavirusa i razornih potresa, vrlo važnu ulogu na terenu imaju naši predsjednici vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora koji su ujedno i povjerenici Stožera Civilne zaštite Grada Velike Gorice.

Radni sastanak i edukacija, organizirani u tri skupine zbog epidemioloških mjera, bili su prilika da uz stjecanje novih znanja svima zahvalimo na velikom angažmanu - istaknuo je Ačkar.

SPONZORIRANO

Kratke vijesti

Goričkim sportaš 12 milijuna kn u 2

NAJAVLJENA JE IZGRADNJA UMJETNE TRAVE U VUKOVINI, NOVO KOMBINIRANO SPORTSKO IGRALIŠTE U PODBREŽNICI, OBNOVA IGRALIŠTA U BRATSTVU…

G

rad Velika Gorica je, kao i svake godine, namijenio određena proračunska sredstva za velikogoričke četiri sportske organizacije. Krešimir Ačkar potpisao je Ugovore o korištenju sredstava sa Zajednicom športskih udruga Grada Velike Gorice, Športsko rekreativnim savezom Grada Velike Gorice, Sportskim savezom osoba s invaliditetom Velike Gorice i Školskim sportskim savezom Velike Gorice.

Ukupno je sportskim savezima namijenjeno 12,4 milijuna kuna, od toga Zajednici športskih udruga Grada ide 11,9.

- Zadovoljni smo s potporom koju nam Grad pruža iz godine u godinu. Vjerujem da su sve naše članice svojim radom opravdale dobivena sredstva. – istaknuo je dopredsjednik Zajednice Darko Blažinčić.

Velika Gorica jedan je od rijetkih gradova koji ima predstavnike u tri najkvalitetnija momčadska sporta, nogometu, rukometu i košarci. HNK Gorica iz sezone u sezonu bilježi sve bolje rezultate te je jedna od najljepših priča u nogometu proteklih godina, a gorički rukometaši i košarkaši krenuli su europskim stazama. – Planovi svih članica za ovu godinu su dići sport na još jednu višu razinu ili barem zadržati već postojeću, s obzirom na epidemiološku situaciju koja nas je zatekla u prošloj, a prati nas i u ovoj godini - naglasio je Blažinčić.

Sportskom savezu osoba s invaliditetom pripalo je 280 tisuća kuna.

- Zadovoljni smo, ali voljeli bismo da su ta sredstva veća kako bi u svojim klubovima konačno mogli imati stalno zaposlene trenere koji bi vodili brigu o vrhunskim spor-

tašima, kao i svoj djeci s teškoćama koja će možda upravo to postati. Bitno je da se sva ta djeca i osobe s invaliditetom osjećaju jednako u društvu - istaknula je predsjednica Saveza Mirjana Lučić te izrazila želju za osnivanjem plivačkog kluba.

- Ne možemo pokrenuti klub ako nemamo sredstva, tu sve padne u vodu. Mi imamo politiku u Savezu da naši klubovi ne plaćaju članarinu. Stoga, ako nas Grad ne prati, mi ne možemo funkcionirati - dodala je Lučić. Športskom rekreativnom savezu dodijeljeno je 126 tisuća kuna, a Domagoj Sučić zahvalio je Gradu na podršci koja traje već četiri godine.

- Planiramo poraditi na strategiji sporta za buduće razdoblje te u narednih pet godina razviti rekreaciju u našem gradu i podići je na jedan viši nivo - najavio je Sučić.

Gorički Školski sportski savez dobio je iznos od 105 tisuća kuna, a Boris Konjević podsjetio je da je upravo školski sport bio prvi na udaru korone jer su epidemiološke mjere onemogućile treninge u dvoranama.

- Ne treba naglašavati koliko je sport važan za odgoj djece, njima je to prije svega terapija u svim ovim okolnostima. Treba voditi računa da djeca ubuduće ne budu zakinuta i da im se uvjeti i poboljšaju, ako je to moguće - istaknuo je Konjević.

OPRAVDALI STE SVAKO ULAGANJE!

U prošloj godini ukupno je za sport i rekreaciju iz gradskog proračuna izdvojeno 21,5 milijuna kuna.

- Unatoč teškoj godini i vremenima u kojima se sada nalazimo, nije bilo smanjenja sredstava, nego samo povećanja. I dalje ćemo raditi na razvoju sporta u našem gradu. Ponosni smo na naše prvoligaše, a u fokusu su i osobe s invaliditetom, djeca i rekreativci. Politika sporta biti će usmjerena prema izgradnji novih igrališta, fitness parkova i svega onoga što će omogućiti lakšu i bolju rekreaciju i zdravlje našim sugrađanima - rekao je v.d. gradonačelnika Krešimir Ačkar prilikom potpisivanja ugovora.

Pohvalio je rad svih sportskih udruga i saveza te napomenuo da su svako ulaganje

GORIČKI SPORTSKI KLUBOVI ZASLUŽILI SU PODRŠKU

opravdali radom, kvalitetom i rezultatima.

- Imamo jednu dobru piramidu od rekreativnog do vrhunskog sporta, vodit ćemo računa da ništa od plana ne uzmemo i uz ove ugovore dodatno ćemo pomoći kroz stavke proračuna - istaknuo je Ačkar.

Najavio je izgradnju umjetne trave na igralištu u Vukovini, novo kombinirano igralište u Podbrežnici i obnovu igrališta u Bratstvu, kao i realizaciju planiranih dječjih igrališta po mjesnim odborima.

Za vatrogasace i folkloraše gotovo 4 mil. kuna VATROGASNOJ ZAJEDNICI 2,3 MILIJUNA KUNA, ZAJEDNICI KUD-OVA 1,45 MILIJUNA KUNA Grad Velika Gorica i u ovoj će godini podržati rad Zajednice kulturno-umjetničkih udruga te goričke Vatrogasne zajednice s nešto manje od 4 milijuna kuna. V.d. gradonačelnika Krešimir Ačkar potpisao je ugovore o sufinanciranju njihovog rada s predsjednikom Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Vladimirom Štarkeljom te predsjednikom Vatrogasne zajednice Daliborom Mrakovčićem.

-To su zajednice koje predstavljaju Veliku Goricu, obogaćuju društveni život, predstavljaju plemenitost i volonterizam. U ovim teškim vremenima pokazali su svoj entuzijazam prema onome što rade.

Stoga, sredstva za njihov rad nismo smanjivali - istaknuo je Ačkar te je posebno pohvalio i zahvalio vatrogascima što su još jednom pokazali da su uvijek tu kada ih trebamo. Inače, rad vatrogasaca Grad će u ovoj godini podržati s 2,3 milijuna kuna.

- U tijeku je nabava osam vatrogasnih vozila koja će biti podijeljena goričkim dobrovoljnim vatrogasnim društvima. Potreba je i dalje mnogo te nam je svaka kuna dobrodošla - rekao je Dalibor Mrakovčić.

Nešto manji iznos dobit će kulturno-umjetničke

udruge za čiji rad će biti izdvojeno milijun i 450 tisuća kuna. Unazad godinu dana, oni su svoje aktivnosti usmjerili na opremanje za budućnost. Na-

bavljaju tako narodne nošnje i instrumente, uređuju prostorije i čekaju neka povoljnija vremena za ponovno okupljanje.

6/7

šima više od 2021. godini

Velikoj Gorici odobreno više od 5,4 milijuna kuna za biciklističku infrastrukturu Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU Velikoj Gorici je odobrilo nešto više od 5,4 milijuna kuna za projekt "Poboljšanje sustava biciklističke infrastrukture na području Velike Gorice". U okviru projekta predviđena je izgradnja nove biciklističke staze s javnom rasvjetom dužine 3115 metara između Velike Gorice i Starog Čiča, uz stari radar i jezero Vukovina, a kojim se, između ostalog, nastoji riješiti i problem nas-

Vrtić u Selnici bit će gotov sredinom proljeća

Stiglo nam 2800 kanti za biootpad

Radovi na dječjem vrtiću u Selnici idu planiranom dinamikom te bi trebali biti gotovi sredinom proljeća. Radi se o projektu vrijednom 7,8 milijuna kuna, od čega je 4,6 milijuna osigurano iz EU fondova. Vrtić će biti kapaciteta pedesetero djece u tri odgojne skupine – jednu jasličku, jednu mješovitu te jednu stariju

DJELATNICI VG ČISTOĆA POČET ĆE IH DIJELITI OD 1. TRAVNJA VG Čistoća nabavila je novih 2800 kanti za biootpad, a posude su početkom veljače stigle na odlagalište u Mraclinskoj Dubravi. Velika Gorica tako se približila potpunom uvođenju novog sustava gospodarenja otpadom koji će omogućiti svim građanima razvrstavanje otpada na kućnom pragu. To znači da će svi građani uz već postojeći spremnik za miješani komunalni otpad uskoro imati odvojene posude za pet/met ambalažu, papir i biorazgradivi otpad.

– Na području grada nemamo sakupljanje biorazgradivog otpada te će svi naši korisnici u zgradama, koji nemaju mogućnost kompostiranja, ali i oni kućanstva koja lani nisu preuzela kompostere, dobiti te posude da mogu razvrstavati otpad. Tako ćemo smanjiti količinu otpada koja završava u Mraclinskoj Dubravi i produžiti životni vijek odlagališta - rekao je direktor VG Čistoće Ivan Rak i dodao kako se procjenjuje da je biootpada u ukupnoj količini miješanog komunalnog otpada 30 do 40 posto.

Smeđe kante će VG Čistoća početi dijeliti 1. travnja, a nakon što se sve podjele krenut će i novi sustav obraču-

tajanja divljih deponija na tom području.

Osim toga, bit će postavljen i 61 stup javne rasvjete duž 2840 metara duge biciklističke staze između Gorice i Velike Mlake.

– Nastavljamo uspješnu suradnju sa Vladom RH i ministarstvima na projektima za naše građane. Odobreno nam je 85 % vrijednosti projekta, dok će ostatak od 956 tisuća kuna osigurati Grad - rekao je v.d. gradonačelnika Krešimir Ačkar.

na po predanoj količini miješanog komunalnog otpada. Oni korisnici koji preuzmu komposter neće plaćati odvoz biorazgradivog otpada te će imati nešto manje račune od onih koji će koristiti smeđu kantu.

- Projekt je s 85 % sredstava sufinancirala Europska unija, a ostatak, nešto više od milijun kuna, osigurao je Grad. Povećavamo svijest o recikliranju, smanjujemo otpad i nastavit ćemo tako dalje - najavio je v.d. gradonačelnika Ačkar. VG Čistoća će do proljeća dobiti još oko 22 tisuće žutih i plavih kanti, za papir i plastiku, za ruralne dijelove Gorice.

skupinu, a administrativno će pripasti DV Lojtrica. Mališani će u vrtić krenuti u rujnu, s početkom nove pedagoške godine. Osim za smještaj djece i djelatnika, u objektu će biti uređeni prostori za rad Mjesni odbor koji je do sada djelovao u kontejneru te prostorije za organizaciju raznih događanja.

Politika SPONZORIRANO

Trebamo modernu, efikasnu i poštenu županiju!

INTERVJU: MIHAEL ZMAJLOVIĆ, KANDIDAT ZA ŽUPANA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE GOVORI O SVOJOJ KANDIDATURI, O PROTUKANDIDATIMA I SVOME VIĐENJU STANJA U ŽUPANIJI

S

tjepan Kožić je župan Zagrebačke županije već dvadeset godina. Kako ga mislite pobijediti?

Djelomično se odgovor krije i u samom pitanju. Dvadeset godina je i više nego dovoljno vremena da čovjek pokaže što je sposoban napraviti. Ako Kožićev dolazak na vlast stavimo u kontekst s vremenom, to je bilo kada Facebook još nije postojao, kada je najpopularniji mobitel bila Nokia 3310, slušala se Colonia i Britney Spears, filmovi su se posuđivali u videotekama, a Hrvatska vlada na čelu s Ivicom Račanom počela je s gradnjom autoceste Zagreb – Split. Puno se stvari otad promijenilo i teško je povjerovati da jedan te isti čovjek može imati energiju, snagu i viziju prije dvadeset godina i sada.

Na stranu sve dobro što je prije bilo, ali današnja Zagrebačka županija je umorna, troma i bezidejna.

Kožić će ići po još jedan mandat i nedavno je objavljeno da će mu zamjenici biti Damir Tomljenović i Ervin Kolarec.

Kako to komentirate?

To je potpuno očekivano i rezultat dogovora koji je Kožić postigao s Barišićem još dok je ovaj bio gradonačelnik. Javna je tajna da Kožić ide u ove izbore samo kao frontmen. Za Kožića to nije nešto neobično, jer je on u svojoj političkoj karijeri promijenio tri stranke, a prije četiri godine došao na vlast uz podršku koalicije SDP-a i HSS-a. Međutim, on je već u prvoj godini ovog mandata izašao iz HSS-a i osnovao svoju stranku Nezavisna lista Stjepan Kožić i sklopio pakt s HDZ-om. Dakle, mi smo na izbore 2017. godine išli s HSS-om, strankom koja nam je ostala naš partner, ali Kožić je taj koji je prevario i HSS i SDP, kao i uostalom sve birače koji su glasajući za njega mislili da glasaju protiv HDZ-a.

Međutim, ono što je u cijeloj ovoj konstelaciji jako zanimljivo za Velikogoričane je pitanje hoće li se ponovno na njima lomiti interni obračuni unutar HDZ-a. Poznato je kako je Kolarec u sukobu Barišić-Ačkar stao na stranu Barišića, stoga ovo izgleda kao priprema za novi obračun.

Velika Gorica se često pojavljuje kao tema u kontekstu afera i negativnih medijskih natpisa vezanih uz Zagrebačku županiju. Zašto je tome tako?

Za to je kriv nakaradan politički sustav koji stvara afere i dvohljebe. Uzmimo recimo primjer hitne službe. Dok građani sami prikupljaju sredstva za goričku hitnu, Zagrebačka županija za ravnatelja, tajnicu i još par ljudi kupuje privatnu kuću u stambenom naselju. Cijeli proces od raspisivanja natječaja, papirologije, procjene, dizanja kredita od skoro 2 milijuna kuna i isplate novaca odrađen je za mjesec dana. Istovremeno specijalna bolnica za dječje bolesti u Gornjoj Bistri ima žutu naljepnicu, djeca su preseljena u Naftalan, a županu već pet godina stoje papiri na stolu za gradnju nove zgrade i ništa. To nije dobro i na to treba energično reagirati i tražiti političku odgovornost.

Znaju li zapravo građani tko je za što odgovoran? Često miješaju odgovornosti županijske i lokalne razine.

Točno. Građani vrlo malo ili uopće ne znaju da je županija osnivač osnovnih i srednjih škola, domova zdravlja, hitne službe, turističke zajednice i niza drugih institucija od županijskih cesta do razvojne agencije.

Jedan od razloga je i taj što županija već godinama ne živi sa svakodnevnim potrebama svojih stanovnika. Sve ključne odluke važne za županiju donose u hotelu na Miramarskoj cesti u Zagrebu. Županija kakvu trebamo nije u hotelu, već ona mora biti u suživotu sa svojih 9 gradova, 25 općina i više od 300 tisuća stanovnika. Velika Gorica je najveći grad po veličini i broju stanovnika i neupitno je da je to grad u kojem treba biti sjedište županije.

Vi dakle Veliku Goricu vidite kao sjedište županije?

Točno. Velika Gorica treba biti središe Zagrebačke županije. Stanovnici Zagrebačke županije očekuju da im oni koji moraju voditi računa o kvaliteti njihovih života budu blizu, a ne u hotelu ili Ulici grada Vukovara u Zagebu. Vraćanje službi Zagrebačke županije u gradove i općine ima pregršt pozitivnih strana, jer primjerice Tu-

ŽUPANIJA KAKVU SVI TREBAMO STVORIT ĆE NAM BOLJI STANDARD, BRINUTI O OKOLIŠU I RESURSIMA

VELIKA GORICA BI MORALA BITI SJEDIŠTE ŽUPANIJE, KOJEM NIJE MJESTO U HOTELU ILI U ZAGREBU

ristička zajednica bi sigurno više doprinijela razvoju identiteta grada Zaprešića da je više u Zaprešiću, a ne kao što je to sada u Preradovićevoj ulici u Zagrebu. I Samobor i Sveta Nedelja i Jaska i Vrbovec i Ivanić Grad i Dugo Selo i Sveti Ivan Zelina trebaju županiju čije će službe fizički i digitalizacijom biti u bolje raspoređene po tim sredinama. Na taj način Županija može bolje osjetiti i živjeti s njihovim svakodnevnim potrebama.

A zašto bi građani u svibnju Vama dali povjerenje da budete njihov novi župan?

Zagrebačka županija treba moderno, efikasno i pošteno vodstvo. Ljudi u županu trebaju prepoznati odlučnost, moderni pristup, energiju i viziju. Za sebe mogu reći da upravo imam sve te kvalitete, ali i bogato iskustvo koje sam stekao na lokalnoj i nacionalnoj razini. Stanovnik sam Zagrebačke županije uvijek bio i ostao. U Jastrebarskom sam 2009. godine postao gradonačelnikom na prvim direktnim izborima i uz pomoć svog tadašnjeg zamjenika a sada gradonačelnika Zvonimira Novosela izgradili smo uspješan grad poželjan za život i poslovanje. Za mog ministarskog mandata stvoreno je 11.000 zelenih radnih mjesta, provedena je energetska obnova 15.000 kuća, javnih zgrada i višestambenih zgrada, započelo financiranje nabavke energetski učinkovitih vozila, a nacionalni parkovi Hrvatske objedinjeni su u jedan brand kao naše najveće prirodno bogatstvo. Nažalost, zahvaljujući pojedinim medijima umjesto ovih uspjeha, puno više pažnje dobio sam vezano uz Zagrebtower, ali vrijeme je pokazalo da sam bio u pravu.

Danas se sve te iste službe i dalje nalaze u tom istom prostoru. Dapače, ugovor koji je bio na pet godina je davno istekao, ali ga je sadašnje ministarstvo odlučilo ne samo produžiti već je tražilo i povećanje ukupne površine prostora. Slaba mi je to sada zadovoljština zbog reputacijske štete koja mi je napravljena, ali imam potvrdu i slobodno mogu reći kako se radilo o politički montiranom slučaju protiv mene osobno.

I za kraj, kakva je vaša vizija nove, moderne, efikasne i poštene županije?

Županija kakvu trebamo je moderna, puna energije i prepoznatljiva. Županija kakvu trebamo stvara bolji standard, koji je socijalno osjetljiv i ravnopravan, pruža nove mogućnosti za građane i brine o očuvanju okoliša i resursa. Razvija inovacije i potiče zdravo poduzetništvo, pomaže svojim gospodarstvenicima i poljoprivrednicima da izvoze i stvaraju dodanu vrijednost. Osigurava kvalitetno zdravstvo, obrazovanje, brigu o starijima. Moja slika županije jesu ljudi koji će vratiti povjerenje u institucije, koji neće imati senzibilitet prema korupciji, oni koji će raditi u interesu stanovnika, a ne u interesu uskog kruga svojih prijatelja i stranačkih kolega. Županija treba stvarati jednaka pravila za sve, stvarati jednake mogućnosti za sve. To je županija kakvu trebamo.

10/11

ERVIN KOLAREC BIT ĆE KANDIDAT ZA ZAMJENIKA ZAGREBAČKOG ŽUPANA KANDIDAT ZA ŽUPANA BIT ĆE STJEPAN KOŽIĆ, A UZ GORIČANINA KOLARCA, DRUGI KANDIDAT ZA ZAMJENIKA STIŽE IZ VRBOVCA Ervin Kolarec, dugogoišnji zamjenik gradonačelnika Velike Gorice, na svibanjskim lokalnim izborima kandidirat će se za mjesto zamjenika župana Zagrebačke županije. Odluka je to koju je u ponedjeljak jednoglasno donio Županijski odbor HDZ-a Zagrebačke županije.

Za župana će se kandidirati Stjepan Kožić, koji je na toj dužnosti već punih 20 godina, a njegov zamjenik bit će, uz Velikogoričanin Kolarca, i Damir Tomljenović, predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Vrbovec.

Kolarec je na dužnosti zamjenika gradonačelnika Velike Gorice već tri uzasto-

VEĆ GOTOVO 12 GODINA KOLAREC JE ZAMJENIK GRADONAČELNIKA

pna mandata, odnosno gotovo 12 godina, a bio je i tri mjeseca vršitelj dužnosti gradonačelnika. Inače, Kolarec je kroz svoje mandate, kako naglašava, bio u najvećoj mjeri posvećen društvenom životu grada, gdje je napravljen veliki pomak, a razvio je i odličnu suradnju s udrugama civilnog društva - sport, vatrogastvo, kulturno umjetnička društva, braniteljske udruge, udruge koje se bave aktivnostima i potrebama osoba s invaliditetom. Listu HDZ-a za Skupštinu Zagrebačke županije nosit će Željko Turk, dok će Stjepan Kožić izaći na te izbore sa svojom nezavisnom listom.

OTKRIVAJU SE KARTE

Uz Ivana Bekavca iz MOST-a i, gotovo sigurno, Krešimira Ačkara iz HDZ-a, u utrku za gradonačelnika ulazi i SDP-ov Ivo Jelušić

N

i okrenuti se nećemo, a već će doći peti mjesec, izborni svibanj, vrijeme kad ćemo dobiti nove čelne ljudi u Županiji, ali i u našem gradu. Velika Gorica će sasvim sigurno dobiti novo lice na mjestu gradonačelnika, čovjeka koji još nikad nije pobijedio na izborima i došao do ove važne i prestižne funkcije.

Prvi je s potpuno otvorenim kartama izašao velikogorički MOST, koji je predstavio svoga kandidata, dr. Ivana Bekavca, koji je odmah aktivno i krenuo u takozvanu "pretkampanju". Više puta se oglašavao i pokušavao raditi na svojoj prepoznatljivosti kod birača, budući da dosad nije bio pretjerano eksponiran u političkom smislu. U tome vjerojatno i leži objašnjenje odluke da upravo MOST krene prije konkurencije, da što duže gradi svoju izbornu priču.

Ako govorimo o službenim, javno objavljenim odlukama stranaka i političkih organizacija, Bekavac je i dalje prvi i jedini "izazivač" kandidata vladajuće stranke, velikogoričkog HDZ-a, koji će svoju poziciji pokušati sačuvati igrajući na sigurno.

OPORBA ŽELI 'PRITISNUTI'...

Službene objave iz redova HDZ-a zasad još nema, ali potpuno je izvjesno kako će se na glasačkom listiću moći pronaći ime Krešimira Ačkara.

- Odluku o kandidatu donijet ćemo nakon naših unutarstranačkih izbora - ponavljali su iz HDZ-a krajem prošle godine, nakon što se pojavio prvi kandidat za gradonačelnika iz redova oporbe.

Ti izbori su došli i prošli, a na njima je sigurnu i uvjerljivu pobjedu odnio upravo Ačkar, koji je nakon ostavke Dražena Barišića i preuzeo vođenje grad u ulozi "vršitelja

ANKETE KAŽU KAKO JELUŠIĆ IMA ŠANSE ZA ULAZAK U DRUGI KRUG

dužnosti". I zato bi svaki drugi rasplet osim odluke da Ačkar krene po novi mandat, ovaj put bez prefiksa "v.d", bio veliko, ogromno iznenađenje.

Na stranačkim izborima za njegove zamjenike izabrani su Ivan Rak, Jurica Mihalj i Ervin Kolarec, koji odlazi u županijsku politiku, pa je relativno lako i pretpostaviti tko bi u slučaju nove pobjede HDZ-a činio najuži Ačkarov tim...

I koliko god su u trenutačno vladajućoj stranci uvjereni u svoju novu pobjedu, koliko god u neformalnim razgovorima prosipali optimizam, oporba kao da je odlučila da ovoga puta ide na sve ili ništa. Očito je da mnogi vide svoju šansu uoči ovih izbora, a među njima je posebno ozbiljan SDP. Ni gorički ogranak ove stranke zasad još nije službeno objavio ime svoga kandidata, ali iz dobro obavještenih izvora neslužbeno doznajemo kako će to gotovo

sigurno biti Ivo Jelušić, Velikogoričanin kojeg se u političkom smislu dosad nije previše povezivalo s Velikom Goricom.

Ovaj 60-godišnjak je od 2010. do 2016. godine bio saborski zastupnik, a prije toga, od 2005. do 2010., zamjenik zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića. Od 2001. godine, pa sve dok nije postao zamjenik gradonačelnika, bio je zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

PODUZETNIK I POLITIČAR

Ovaj istaknuti SDP-ovac bio je i poduzetnik, budući da je od 1994. do 2005. bio jedan od osnivača i direktora u tvrtki TIM ZIP d.o.o., a na ulasku u sedmo desetljeće života odlučio je pokušati sjesti i u fotelju velikogoričkoga gradonačelnika.

Izbori su 16. svibnja, pravi politički okršaji u sklopu kampanje tek se očekuju, ali već sad je jasno da se polako zahuktava, da su karte podijeljene i da dolazi vrijeme svatko pokaže što druži u ruci.

Ivan Bekavac iz MOST-a, predsjednik gradskog HDZ-a Krešimir Ačkar i bivši zagrebački dogradonačelnik, Ivo Jelušić iz SDP-a, trojac se kojem se zasad daju najveći izgledi na izborima

Ljudi i događaji Ukratko

ZA VRŠNJAKE IZ PETRINJE 400 VREĆICA POMOĆI Volonterski klub Osnovne škole Eugena Kumičića pokrenuo je humanitarnu akciju za pomoć učenicima Osnovne škole Mate Lovraka u Petrinji. U samo tri dana prikupili su veliku količinu školskog pribora, društvenih i didaktičkih igara, slušalica za mobitele, miševa za računala, zvučnika te slatkiša. Sve prikupljene stvari, zajedno s divnim porukama podrške učenika iz Kumičića, volonteri su uz pomoć djelatnika škole spakirali u oko 400 vrećica, koje su nakon toga prevezene i podijeljene učenicima u Petrinji.

– Zahvaljujemo na velikom odazivu za pomoć učenicima u Petrinji, bez Vas ova akcija ne bi bila moguća. Nadamo se da ćemo ovim sitnicama učenicima u Petrinji barem malo uljepšati školske trenutke u ovim danima kad su okruženi oštećenim i uništenim domovima – kaže ravnateljica Snježana Ruklić.

Katica nastavlja na čelu uzornih seoskih žena u novom mandatu UDRUGA UZORNE HRVATSKE SEOSKE ŽENE NASTAVLJAJU S ISTIM VODSTVOM, S PREDSJEDNICOM IZ KRAVARSKOG

N

ova, ujedno i stara predsjednica Udruge "Uzorne hrvatske seoske žene" je Katica Jerleković. Odlučila je to skupština udruge, koja je jedan svoj sastanak po prvi puta održala u nešto drugačijim uvjetima, točnije - online. Nakon odrađenog prvog mandata, kako odlučno kaže nova predsjednica, nastavit će i dalje ostvarivati zadane ciljeve Udruge.

- Unatrag posljednje četiri godine puno se čulo za našu udrugu, napravili smo jako dobar posao na samoj promociji, a cilj nam je u sljedećoj fazi ove naše priče umrežiti sve seoske žene, pokazati ljudima ono što radimo, da uspijemo i prodati ono što radimo, a da ujedno damo Hrvatskoj, ali i mnogima izvan nje, ono što svi želimo, a to je zdrava hrana - istaknula je prva dama udruge uzornih žena.

POČETAK UZ MOLJAKANJE

Prešla je Katica Jerleković veliki broj kilometara tijekom svoga prvog mandatu, a posebno je sretna i zadovoljna što iz godine u godinu ima sve više kandidatkinja za na-

IZVIĐAČI DIO AKCIJE KOJOM SE SKUPLJAJU IGRAČKE Prostorija Turopoljske udruge skauta Tur postaje Happycentar, mjesto gdje svi koji žele mogu ostaviti prilog kako bi djeca na potresom pogođenim područjima dobila "Igračke nove za mirnije snove!". Projektu su pokrenuli Savez izviđača Hrvatske, Zaklada izviđačkog prijateljstva i Hearth. Donacijama građana i tvrtki prikupljat će isključivo nove igračke, slikovnice, dječje knjige, sportsku opremu i rekvizite, crtaći pribor i drugi didaktički materijal.

Uključivanjem Turopoljske udruge skauta Tura, Happycentar se nalazi u Kurilovečkoj ulici 48.

- Bit će vam na usluzi srijedom i petkom od 19 do 21 sati te subotom od 10 do 13 sati, do daljnjega. Budimo i dalje humani.

Pokažimo da nam je zaista stalo do sretnog djetinjstva djece na Banovini/Baniji, u Pokuplju i Vukomeričkim goricama - poručili su iz Turopoljske udruge skauta.

jvažniji projekt udruge, a to je izbor za Najuzorniju seosku ženu Hrvatske.

- Ispočetka sam, moram priznati, često morala dovoljno moljakati da nam se žene prijave, jer vrlo često ih je jednostavno bilo strah odlučiti se za takvo nešto. Međutim, ja sam tu uistinu za svaku ženu, pokušala sam svakoj od njih maksimalno olakšati kazala je predsjednica Udruge.

Važna je i podrška koju imaju u Županiji, priznaju svi uključeni u ovaj projekt.

- Nositelj projekta je Zagrebačka županija, koja nam puno pomaže, kao i Ministarstvo poljoprivrede, kao i Marijana Petir, te Ruža Tomašić. Svi oni ostali su iznenađeni kako smo mi gotov proizvod, jer imamo sve, od žena, prozvodnje, proizvođača, inovacija, i pomogli su mi tražiti kandidatkinje u pojedinim županijama. Malo nam u svemu tome 'štekaju' Sisačko-moslavačka županija i Dalmacija, njih bi još malo voljela podići.kaže Jerleković.

Za sada je u konkurenciji 18 županija, koje će predstavljati ukupno 21 uzorna hrvatska žena, a ove godine izbor će se održati u Pitomači. Plan je da to bude u listopadu, nara-

vno, ako to u tim trenucima epidemiološka situacija bude dopuštala.

-To će biti Hrvatska na dlanu, svakome bih preporučila, sve koji ovo budu čitali bih poručila: dođite vidjeti što imamo od narodnih nošnji, delicija, svega, i to na jednom mjestu - pozvala je Jerleković.

PLAN JE PREKORAČITI GRANICE

A kad baci pogled unatrag na mandat koji je sad već iza nje, prošla je puno toga...

- Drago mi je da sam upoznala različite ljude, da sam vidjela koliko ima humanosti u svim tim ljudima pogotovo u ovim teškim vremenima. Drago mi je da smo nešto pokrenuli, i da ljudi cijene naš rad, te da su željni ovako nečeg normalnog i običnog, tapkamo, mučimo se, krećemo, ali idemo dalje - ističe Jerleković.

Planova za budućnost je puno, između ostalog ići i na manifestacije izvan Hrvatske, predstaviti se, umrežiti se sa što više članica, pomagati si međusobno, ali i svima drugima, a pogotovo mladima, koji pokazuju interes za rad na OPG-ovima, a ono što veseli, uistinu ih je puno.

DANI SVETOG VIDA NA ODGODI, ALI TU JE ZATO - KNJIŽICA KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO DUČEC IZ MRACLINA IZDALO JE SVOJEVRSNI SPOMENAR IZ PRVIH 15 PROSLAVA "PROŠČEJNA"

P

očetkom godine KUD Dučec je objavio knjižicu u spomen na 15 izdanja Dana svetog Vida. Vidovo i Vidovsko proščejne već su naraštajima najveći mraclinski blagdan, pa ne čudi da su Dani svetog Vida, manifestacija koju je KUD Dučec pokrenuo 2006. godine, brzo postali zaštitni znak Mraclina.

- Tjedan uoči samog blagdana već je punih 15 godina prepun kulturnih događanja, koje su mještani s veseljem prihvatili. Iz godine u godinu sadržaji su bili sve bogatiji, a događanja sve posjećenija. I onda se dogodila 2020., u kojoj se zbog pandemi sve promijenilo. Dani svetog Vida prošle su godine skromnije obilježeni, no time se nije smanjio entuzijazam svih onih kojima ta manifestacija nešto znači - kažu iz Dučeca.

"Petnaest izdanja Dana svetog Vida" na 80 stranica i više od 270 fotografija, kronološki prikazuje kako se obilježavaju Vidovi dani.

PROMOCIJE NIJE BILO IZ POZNATIH RAZLOGA, A KNJIŽICU SE MOŽE NAĆI U KUD DUČECU

Da ove godine nije bilo manjka događanja i viška vremena, kažu iz KUD-a Dučec, vjerojatno ne bi bilo ni ovog spomenara.

- Gledajući fotografije osjećaji su podijeljeni; od sjete za prošlim vremenima, za dragim ljudima koji su ostavili neizbrisiv pečat u životu sela, a više nisu s nama, do ponosa da je svatko od nas utkao djelić sebe u te projekte. Svega toga ne bi bilo bez istaknutih pojedinaca, sponzora, suorganizatora, tamburaških sastava, kazališnih družina, kulturno umjetničkih društava, svih članova Dučeca i ostalih mraclinskih društava, ali i samih Mraclinaca i gostiju, koji su nas vjerno podržavali proteklih godina i bez kojih ni ova knjižica ne bi ugledala svjetlo dana - poručili su Mraclinci.

Autora ili vlasnika fotografija je čak osam, izdavač je KUD Dučec, glavni urednik je Matija Kos, lektor Ratko Cvetnić, a grafičku obradu i dizajn odradila je Maja Mravec.

Financijsku potporu dao je i Grad, no ovo je djelo entuzijasta

12/13

Katica Jerleković prije osam godina bila je druga pratilja u izboru za najuzorniju hrvatsku ženu, posljednje četiri godine je i predsjednica udruge

Srednjoškolci pišu o Domovinskom ratu S ciljem očuvanja sjećanja i promicanja vrijednosti Domovinskog rata, Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je poziv učenicima srednjih škola za dodjelu nagrade za kratku priču o Domovinskom ratu.

To treba biti književno ostvarenje koje tematizira posredni, prepričani doživljaj Domovinskog rata ili događaj stvarne/fikcijske naravi. Priča može obrađivati samo jedan segment Domovinskog rata, ali i rat u cijelosti. Nagradni fond iznosi deset tisuća kuna,

a sedam najboljih kratkih priča bit će nagrađene novčanim nagradama. O najboljim radovima, odlučivat će Povjerenstvo na temelju ovih kriterija: jezično-stilske vrijednosti, estetske vrijednosti, uspješnost interpretacije teme te autentičnost prijavljenog rada.

Srednjoškolci radove mogu poslati do 4. ožujka. Najbolje kratke priče o Domovinskom ratu iz prethodne dvije godine bit će objavljene u Zbirci kratkih priča te predstavljene javnosti tijekom ove godine.

Ljudi i događaji

LIJEČENJE DJEČJIH SRCA KAO ŽIVOTNA MISIJA DR. MALČIĆA VELIKOGORIČKI LIJEČNIK IVAN MALČIĆ PRIJE 25 GODINA OSNOVAO JE UDRUGU KOJA DO DANAS POMAŽE DJECI SA SRČANIM MANAMA

U

Hrvatskoj se svake godine rodi oko 400 djece s prirođenim srčanim greškama, a velik dio njih uključen je u Udrugu Veliko srce malom srcu, koju je prije 25 godina osnovao Velikogoričanin, pedijatrijski kardiolog Ivan Malčić. To je neprofitna i humanitarna udruga liječnika, zdravstvenog osoblja i roditelja djece s prirođenim srčanim greškama i drugim srčanim bolestima. Udruga je danas nezamjenjiva potpora roditeljima djece s prirođenim srčanima manama. Osim edukacija i druženja, pomažu im svladati sve poteškoće s kojima se susreću tijekom liječenja svoje djece, a u njoj je aktivno i desetak obitelji s velikogoričkog područja.

U Svjetskom tjednu prirođenih srčani grešaka, koji se obilježava od 7. do 14. veljače, a ove godine moto je "Moje srce ima grešku, ali moj san je savršen", razgovarali smo s osnivačem udruge i doktorom koji je 43 godine proveo u KBC-u Zagreb, a 12 je godina bio predstojnik Klinike za pedijatriju Medicinskog fakulteta u Zagrebu i KBC Zagreb, a potom pročelnik Zavoda za pedijatrijsku kardiologiju KBC-a Medicinskog fakulteta.

- Započeli smo američko-hrvatski projekt razvoja pedijatrijske kardiologije i kardijalne kirurgije, a nismo imali materijalnu osnovu za ugošćavanje inozemnih stručnjaka. Tada je bilo teško naći zakonske smjernice za osnivanje humanitarne udruge.

To smo uspjeli zahvaljujući pravniku iz Osijeka čiji je unuk bio naš pacijent - objasnio je dr. Malčić zašto je uopće osnovao udrugu koja je narednih sedam godina nosila cijeli projekt.

OTVORENO, BEZ UVIJANJA..

Nakon toga, prikupili su sredstva za nabavu suvremene aparature za Zavod za pedijatrijsku kardiologiju.

Pedijatrijska kardiologija, priča doktor Malčić, jedina je struka u medicini u kojoj se sve dijagnoze koje postoje ne mogu šifrirati kroz Međunarodnu klasifikaciju bolest jer je broj dijagnoza, dijagnostičkih i terapijskih postupaka kao i mogućih komplikacija tako velik da se morao stvoriti poseban kodeks šifara.

- S dijagnostičkog stajališta nemamo većih problema, ali s terapijskog aspekta postoje poteškoće koje zahtijevaju upućivanje dijela djece na liječenje u inozemne centre.

UDRUGA JE OSNOVANA UZ POMOĆ ODVJETNIKA ČIJI JE UNUK BIO NAŠ PACIJENT

MEDICINSKE VLASTI SE ODNOSE MAĆEHINSKI PREMA KARDIOLOGIJI DJECE

KAD BIH PONOVNO MOGAO BIRATI SVOJ PUT, OPET BIH BIRAO ISTO OVO...

Problem nije samo u vještinama kardijalnih kirurga već i u brizi medicinskih vlasti za infrastrukturu struke. Iako upravo ispravno liječenje prirođenih srčanih grešaka direktno utječe na krivulju perinatalnog mortaliteta, ponekad se čini da je odnos medicinskih vlasti prema pedijatrijskoj kardiologiji maćehinski u usporedbi s kardiologijom za odrasle. Kao dugogodišnji liječnik u toj struci to mogu bez uvijanja reći - kaže naš istaknuti pedijatrijski kardiolog koji je od 2019. u mirovini, ali se i dalje aktivno bavi znanstvenim radom i pisanjem publikacija.

OSJEĆAJ KOJI NE MOŽEŠ OPISATI

U svojoj karijeri doktor Malčić je susreo sve što se može susresti. Bilo je tu osobitih i izuzetno uzbudljivih trenutaka, ali i onih u kojima je svjedočio velikoj patnji.

- Najveći uspjeh čovjek postiže kada omogući djetetu daljnje liječenje i moguće izlječenje, a u mojoj je karijeri u naš centar uvedeno najmanje 14 novih intervencijskih zahvata. Najvećim uspjehom, pak, smatram činjenicu da se u našem Centru može raditi transplantacija srca. Prva je kod djeteta učinjena 2011. - objasnio je doktor.

- Osobno mislim da liječnici nemaju obvezu ljude izliječiti, već im trebaju pomagati i poremećaj koji predstavlja njihovu bolest dovesti u razinu ravnoteže s kojom se može uredno živjeti. Takav stav dolazi do izražaja upravo u pedijatrijskoj kardiologiji jer se djeca s teškim srčanim bolestima ne mogu potpuno izliječiti. Sva su ta djece kronični bolesnici koji uz kontrole i savjete liječnika mogu biti sretni članovi društva. S napretkom medicine njihov broj je sve veći i većina od njih nema po definiciji invalidnost, premda nisu sasvim zdravi. Mislim da u našoj struci ništa nije nezahvalno, ali zna biti vrlo teško. Najteže je kad roditelje morate izvijestiti da je njihovo dijete umrlo.

Taj se osjećaj ne može opisati. Ipak, lakše je kada znate da ste učinili sve što je moguće u uvjetima u kojima živimo. Inače, nisam birao ovu struku jer je to najčešće nemoguće. Prihvatio sam spontano ono što sam mogao ostvariti. No, kada bi još jednom mogao birati, izabrao bi pedijatrijsku kardiologiju - ispričao nam je doktor Ivan Malčić, osnivač udruge Veliko srce malom srcu koja obilježava ovaj tjedan kako bi proširila svijest o važnosti ove struke kako u našim, tako i u širim okvirima.

14/15

'Nije to za svakoga, mnogi se boje, ali strah od zmija nije uopće realan strah'

O

Piše: Vanja Stanojević

Najskuplja životinja koju sada ima je crveni tegu, gušter koji naraste i do metra, a može imati sedam kilograma. Kupio ga je u Austriji za 1.000 eura.

Inače, cijena guštera i zmija zbog pandemije je narasla, za jednog guštera u prosjeku treba izdvojiti oko 500 kuna

bitelj Šarić iz Čičke Poljane živi s neobičnim životinjama.

Njihovi ljubimci su bradate i vodene agame, leopard i dnevni gekoni, afrički debelorepi gekoni, crveni tegu, kukuruzne zmije, poljarice i par pitona. Tomislav oduvijek voli egzotične životinje, godinama ih je skupljao i uzgajao, a u jednom trenutku imao ih je više od 150. Sada ih je 30-ak, ali za one kojima se kosa diže na glavi i od same pomisli na zmiju ili se naježe na ideju da dotaknu guštera - i to je previše. Egzotične životinje definitivno nisu za svakoga, ali ako, poput Tomislava, uživate u uređenim terarijima u kojima ćete vidjeti zanimljive guštere iz svih dijelova svijeta, sigurno ste već bacili oko na neke od njegovih životinja.

- Nekad je bilo puno više toga, ali se sad malo smanjilo zbog ovog mališana, sina Jakova, jer više nemamo mjesta u njegovoj sobi. Nekad sam u našoj spavaćoj sobi imao regal samo sa zmijama. Tamo je bilo preko 200 zmija - priča nam 33-godišnji Tomislav, koji je svoje prve zmije kupio kada se iz Zagreba s obitelji preselio u Čičku Poljanu, tamo negdje 1997. godine.

- Još kao klinac sam zavolio egzotične životinje. Kad sam kupio prvih par zmija od prijatelja iz Zagreba roditelji su malo 'gunđali' da ne nosim to u kuću, ali malo po malo broj životinja je rastao. Par mjeseci nakon zmija nabavio sam i prve guštere.

Neko vrijeme sam u prostoriji koja je sad garaža imao složene terarije. Nažalost, oni su 2010. otišli u poplavi. Morali smo i sve životinje iseliti. Dio ih je, nažalost, i uginuo u poplavi. Bila je dosta hladna voda jer je to bila kasna jesen. Nakon toga neko vrijeme nisam ništa nabavljao, a onda sam polako počeo tu gore na katu. U podrumu sad više nema životinja - ispričao je Tomislav koji sam radi sve nastambe za svoje životinje terarije i akvarije, a uzgaja i biljke za koje krase životni prostor njegovih gmazova te patuljaste kozice koje su ukras akvarija.

POTRAGA ZA 13 ZMIJA PO KUĆI

- Meni je kod ovih životinja posebno to što nisu pitome kao mačke i psi. Nije to za svakoga. Većina ljudi se ježi od toga, ali mislim da je to onaj biblijski strah od takvih životinja, a ne realan strah. Slikaju se ljudi sa zmijama, pa poslije komentiraju da nije to tako strašno ili 'da sam znala probala bi i prije'. Većina ljudi ni ne zna zašto se boje. I roditelji im govore kada vide zmiju da ne idu blizu, a u principu zmija može nanijeti manje štete nego da dijete vani pas ugrize - priča Tomislav čiji sin zasigurno nikada od svojih roditlja neće čuti upozorenje da ne prilazi zmijama ili gušterima.

Pa tako ni maleni Jakov nema straha od njih. Uživa maziti guštere, a nekoliko njih

TOMISLAV ŠARIĆ VETERINAR JE IZ ČIČKE POLJANE KOJI JE U KUĆNIM TERARIJIMA IMAO I VIŠE OD 200 ZMIJA, OD KOJIH JE JEDNA OD 1,5 METRA PALA NJEGOVOJ MAJCI NA GLAVU (?!), VOLI I GUŠTERE, A ZAPOSLEN JE U ZOO-U...

VELIK BROJ ŽIVOTINJA STRADAO JE U POPLAVI 2010., NO UBRZO SAM SE VRATIO...

KAD RADIŠ S OTROVNIM ŽIVOTINJAMA MORAŠ BITI ČIST U GLAVI. AKO TI JE LOŠ DAN, NE PRILAZI IM!

živi u i njegovoj sobi. Jako se voli za njih brinuti, kažu njegovi roditelji, a svoje 'gugije' hrani cvrčcima i zelenom salatom.

- Događalo se da pobjegnu. Imali smo prošle godine u ljeto jednu zmiju koja se taman bila okotila i imala je 14 mladih.

Bili su u Jakovljevoj sobi, ali on tada još nije išao u nju. No, taj put je ušao za nama.

Ostao je dvije-tri minute duže unutra i odlijepio vrata terarija. Idući dan kad sam ušao u sobu u terariju su bile dvije zmije od njih 14. Trebalo nam je par dana da ih sve nađemo. Morali smo raskopati ormare kako bi ih pronašli - prisjeća se naš ljubitelj egzotičnih životinja i dodaje kako životinje zapravo ne mogu izaći iz svojih nastambi, ukoliko se vrata dobro zatvore.

TIMARIM SVE ŠTO JE OTROVNO

- Jedna zmija je mami pala na glavu. Bila je već veća, sigurno je imala skoro 1,5 metar i nisam dobro zatvorio terarij pa je pobjegla dok sam bio na poslu. Mama je došla nešto raditi i sa zavjese joj je na glavu pala zmija.

Bila je cijeli dan u strahu - priča Tomislav.

Njegovu ljubav prema egzotičnim životinjama prepoznali su i drugi stručnjaci. Kada je prije pet godina dobio posao višeg timaritelja za otrovne zmije u zagrebačkom Zoološkom vrtu, bilo je to ostvarnje njegovih snova. Do tada je ovaj veterinar radio u pet shopu i uzgajao svoje životinje kod kuće.

- Htio sam raditi sa zmijama i gušterima, a od početka radim s otrovnim životinjama. Radim i s otrovnim ribama. Zapravo sam timaritelj za sve otrovno. Tome sam se nadao i čekao sam taj posao. To je upravo ono što sam htio raditi. Osim toga, radim i akvaristiku, s morskim i slatkovodnim ražama

i svim ostalim što ima veze s akvarijima.

Kad radiš s otrovnim životinjama moraš biti čist u glavi. Ako se ne osjećaš dobro, taj dan nemoj ići kod njih. Pusti ih, jedan dan im neće biti ništa - priča Tomislav koji se u ZOO-u brine za hranjenje životinja, uređivanje njihovih nastambi, priprema ih za hibernaciju i parenje, brine za mladunce....

Budući da toliko zna o ovim vrstama životinja, lako će objasniti zašto su dobri kućni ljubimci. Naravno, za one koji ih se ne boje.

- Danas ljudi imaju sve manje vremena i za sebe, a ovi ljubimci ne zahtijevaju puno vremena. Ne morate ih voditi u šetnju i maziti.

Niti jedan od ovih ljubimaca neće pokušati ugristi, može se izvaditi van i eventualno pomaziti s njim, makar su to male životinje, egzotične, nisu naviknute na takav pristup, pa to ne treba prečesto raditi. Pozitivno je i što nema alergija jer nema perja, prašine i dlaka. Zapravo bi jako veliki broj ljudi mogao imati takve životinje, samo da se probije taj strah. Nema toliko brige koliko za psa ili mačku i nećete doći doma popodne i naći razbacane stvari po stanu, izgrižene tenisice, dlake na kauču... Oni su u terariju i to je njihov životni prostor - objašnjava Tomislav i dodaje kako gušteri i zmije nemaju miris.

LJUBIMAC KOJI NIJE ZAHTJEVAN

- Izmet se jedini može osjetiti, ali kod pustinjskih životinja se to jako brzo osuši i uopće se ne osjeti, čak da netko to i ne počisti tjedan ili dva. Zapravo se jednom tjedno treba čistiti, u usporedbi sa psom ili mačkom je to malo. Zmije isto tako, mogu bez problema 10 dana ostati doma dok ste na godišnjem, samo je bitno da imaju dovoljno vode i da im je temperatura ok, hranu ne trebaju - objašnjava.

Također, terarije u kojima stanuju ove životinje može se jako lijepo urediti, u njima može biti i različito živo bilje. Unutra je posebna mikroklima, a za svaku životinju se trebaju napraviti posebni uvjeti.

- Svaki terarij je drugačiji. Na primjer, vodene agame su iz Azije, a leopard gekon iz Saudijske Arabije, tegu je iz Južne Amerike. Dolaze s različitih strana svijeta i sve to zahtijeva i određenu količinu vlage i temperaturu i uvjete - kaže Tomislav koji svo znanje o gmazovima ima u 'malom prstu'.

Tomislav će nastaviti u Čičku Poljanu dovoditi egzotične životinje, a možda će baš zahvaljujući njemu i Turopoljci shvatiti o kakvim se zanimljivim stvorenjima radi te da oni, zapravo, i ne mogu ozlijediti čovjeka. Ono što ipak mogu jest biti zanimljiv i nezahtjevan kućni ljubimac, čija će nastamba u svačijem domu napraviti zanimljiv egzotični kutak.

Priče iz kvarta POKRENULI SU AKCIJU ZA GORIČKU HITNU, NABAVILI OPREMU ZA BOLNICU SREBRNJAK, POMAGALI NAKON POTRESA... U SVEMU TOME JE VG LEGACY Piše: Suzana Majstorović

V

elika Gorica prepuna je divnih, plemenitih, empatičnih ljudi kojima ne treba puno govoriti da bi u sekundi bili tamo gdje treba. Ljudi koji sami primjećuju potrebe svojih sugrađana, životinja, institucija. Jedna takva grupa ljudi okupljena je u Udrugu VG Legacy.

- Priča oko VG Legacya krenula je s bolnicom Srebrnjak, kada smo kupovali monitor životnih funkcija i respirator. S vremenom broj ljudi u ekipi raste, pokrećemo nove akcije i tu smo za sve one koji nas trebaju.

U međuvremenu je bila akcija za goričku hitnu, no potresi prošle godine ono je što ćemo pamtiti zauvijek i što nas je baš zbližilo. Radili smo jedanaest dana u komadu, nismo bili ni s obiteljima, naši poslovi od kojih živimo su stali - prepričava Dalija Zubek.

Početna ideja VG Legacya bila je jedna humanitarna akcija godišnje koja bi bila usmjerena na dječje bolnice, na nabavu medicinske opreme, ali kako je to ekipa superheroja, uvijek su tamo gdje trenutno trebaju biti. Tako je praktički tek započetu akciju za goričku hitnu, kojom su htjeli dodatno modernizirati i opremiti vozila, prekinuo potres, tu su bili potrebniji. Kako akcija uskoro istječe, da bi sve bilo transparentno, prikupljenim sredstvima nabavit će medicinsku opremu u tim financijskim okvirima.

UDRUGA IMA I DJEČJU VERZIJU

A kako djeca rade što djeca vide, te ih samo malo treba potaknuti da i sami u nečemu sudjeluju, nastao je i Mini VG Legacy.

- Prošle godine sam se priključila VG Legacyju i dio svog slobodnog vremena posvetila sam humanitarnom radu. Ta skupina velikogoričkih volontera, mojih prijatelja, dobrom voljom i otvorenog srca pomažu drugima, ali i potiču druge na pomaganje. Kako svoje učenike inače uključujem u svoje aktivnosti, kako bi im pružila što širu lepezu znanja, kako bih im što više omogućila i samim time ih usmjerila u životu, odlučila sam svoj 2. e uključiti u akcije VG Legacya - govori nam učiteljica produženog boravka u OŠ Eugena Kumičića, Davorka Ilečić.

Prva je akcija malenih "legacyjevaca" bila na Gastru Turopolja, kad su prodavali kolače i sarmice, a učenici su za štand izradili ukrase i cijeli dan se družili s odraslima i pomagali u prodaji. Takvo druženje svidjelo se i djeci i roditeljima, postali su jedna velika podrška radu udruge. Limači su nakon toga samo čekali kad će biti nova akcija. Sudjelovali su u prodaji adventskih ukrasa i vijenaca, ali tako da su izradili božićne ukrase, sadili čuvarkuće... Roditelji su javljali kako od uzbuđenja ne mogu spavati, jer nisu mogli dočekati družiti se sa VG Legacyem i sudjelovati u akciji kojom pomažu drugima.

- Uslijedila je velika akcija sakupljanja potrepština za beskućnike na koju su se svi odazvali, i roditelji i limači, a potom su stigli praznici tijekom kojih su se dogodili potresi... Svoje praznike provela sam u dvorani s volonterima, skupljajući i organizirajući sve za potrebite u stradalim područjima. Roditelji su se javljali da bi pomogli, da bi volontirali. Vrativši se u školu djeca su prvo pitala kako mogu pomoći. U akciji gdje je VG Legacy organizirao frizere iz cijele Hrvatske u Glini, limači su bili premali da bi sudjelovali. Tako su nastale poruke podrške, to je ono što oni mogu. Možda su mali, ali su dovoljno veliki da pomognu i

Pomaganje dru Jedan mali kru sudjeluju - zaključuje Ilečić.

Upravo zbog njihove srčanosti i nezimjerne volje za pomaganjem, volonteri udruge su ih odlučili nagraditi i regrutirati ih u volontere i imenovani su u Mini VG Legacy.

Svako dijete je dobilo svog VG Legacy čuvara, koji će ga voditi i pratiti u humanitarnom radu. To je i način da se bolje upoznaju i povežu. Jer cilj VG Legacya je ostaviti taj trag, nasljeđe pomaganja drugima prenijeti na nove generacije. Naučiti ih da se samo srcem dobro vidi.

U MINI VG LEGACYJU SU DJECA KOJA UČE KAKO BITI NA USLUZI DRUGIMA

SMJEŠTAJ ZA UNESREĆENE

A kako velika ekipa funkcionira najbolje će dočarati situacija koja se dogodila netom nakon potresa 29. prosinca 2020. godine.

- Dva sata nakon potresa dio ekipe već je bio u Petrinji. Bili smo na izvlačenju ljudi iz ruševina, a kad smo se vratili, već je bio oformljen Stožer Grada Velike Gorice gdje smo Dalija i ja bili pozvani, te smo dobili konkretne i najzahtjevnije zadatke.

V. d. gradonačelnika Krešimir Ačkar nas je zamolio da preuzmemo koordinaciju prehrane i opskrbljivanja sa garderobom i higijenskim potrepštinama ljudi koji stižu u prihvat. Zahvalni smo mu na povjerenju koje nam je ukazao i na podršci i vjeri u naše organizatorske sposobnosti, što smo u konačnici i dokazali te je sve funkcioniralo besprijekorno. U našim redovima imali smo i medicinsko osoblje, koje je uvijek bilo pri ruci svim ljudima u prihvatu - prisjeća se Nenad Novosel.

Nije bilo jednostavno, ali odmah su javili svima da ih trebaju, i svi su se odmah po-

DRUŠTVO IZ UDRUGE POBRINULO SE DA SE SMJESTE SVI UNESREĆENI U POTRESU

HUMANITARNA UDRUGA VG LEGACY BILA JE ZAMIŠLJENA UZ JEDNU AKCIJU GODIŠNJE, KOJOM BI SE SKUPLJALO ZA DJEČJE BOLNICE, NO ISPALO JE DA SU U AKCIJI - NON STOP... javili, ostavili svoje poslove i stavili se na raspolaganje. Stožer je bio u hotelu Garden Hill, gdje su bili prva tri dana.

- Ljudi su odmah počeli stizati s hranom, jer smještaj je bio osiguran, ali ljudi su morali, kad su izašli iz šoka, i nešto pojesti.

Srećom, otprije nam je ostalo nešto stvari koje smo odmah tu preusmjerili, ali zvali smo prijatelje, mesnice, trgovine koje su za tu potrebu otvarane u ponoć. Ljudi su dolazili s Civilnom zaštitom bez ičega, rastrojeni i uplakani.

Uz hotel, paralelno se za prihvat pripremala i Gradska sportska dvorana jer se uz stradale s goričkog područja, te oklonih općina, očekivalo da će smještaj potražiti i ljudi s Banovine. Srećom, nije trebala, a kako kažu, nakon jedanaest dana svi su shvatili da im je to na neki način bila terapija. Odmora nije bilo i za njega nitko nije pitao, svi su bili pod adrenalinom.

- Tri dana u hotelu smo bili tim ljudima sve, udovoljavali smo svim njihovim željama, samo kako bi zaboravili na loše trenutke. Bili smo i psihološka pomoć, ljudi su s nama razgovarali, to se riječima ne može opisati. Nakon ta tri dana kad se sve ustrojilo, kuhinja je profunkcionirala, mi smo "preselili" u dvoranu Osnovne škole Euge-

na Kvaternika - priča Zubek.

Koliko velika srca imaju, pokazali su i na primjeru toga što su vodili brigu o djeci koja su svoj rođendan, umjesto u svojoj kući, dočekali na prihvatu u hotelu. I ne samo rođendane, nego su i Novu godinu tamo dočekali, uz poklone i šampanjac, kao i maksimalan trud svih da im olakšaju te teške dane.

UZ SVE OSTALO, SPAŠAVALI I PSE

Puno problema imala je ekipa VG Legacya s lažnim dojavama, te je bilo izuzetno bitno da su koordinirani. Bilo je i starih dojava koje nitko nije eliminirao.

- Jedan dan smo napravili 120 kilometara od Velike Gorice do posljednjeg sela u Sisačko-moslavačkoj županiji. Strašno je da smo otkrili sela za koja nismo ni znali da postoje, a kamoli da ljudi žive tamo.

Događalo se da nismo imali kud s robom, bilo je stvarno svega i svačega. Naš program je bio toliko dobro prihvaćen, pa su se ljudi kasnije počeli organizirati kao mi. Čim roba dođe, čim prije je morala ići dalje. Imali smo velik broj auta i kombija, pa se smo se podijelili u timove. Nije bilo zaustavljanja - kaže Novosel.

Osam dana proveli su u Kvaterniku, gdje je

16/17 VG Legacy voloniranjem, dobrom voljom i otvorenim srcem potiče na dobra djela i pomaganje onima kojima je najpotrebnije, opisuju sami sebe u udruzi

Udruga je pokrenula veliku akciju čiji je cilj bio omogućiti velikogoričkoj Hitnoj pomoći da ima još jedan tim na raspolaganju

ugima u naslijeđe: ug velikih ljudi... sve također bilo odlično organizirano. Svi su bili spremni i čekali naredbe kamo trebaju ići. Ispočetka su radili po dojavama, a onda su dobivali informacije s terena gdje treba otići. Usput je bilo i puno napuštenih životinja o kojima su vodili brigu.

- Mi smo uz hranu za ljude imali i vreće hrane za pse, mačke, krmnu smjesu za domaće životinje, sve smo mi to hendlali . Unutar Legacya je Tihana Maretić, koja vodi Udrugu za dobrobit i zašitu životinja LePas, koja je samo skupljala pse putem. Otišla je odnijeti hranu jednoj baki, a vratila se s pesekom u rukama.

ZALIHE SE POMALO VEĆ TOPE...

Puno je situacija koje prepričavaju, slušamo ih s knedlom u grlu i suzama u očima, a zamisliti kako je to izgledalo na terenu nije moguće ni zamisliti.

- Dijete je poželjelo krafnu s čokoladom, i to onu s rupicom po sredini. Sjedaš u auto i po gradu tražiš krafnu. A kad te dijete zagrli jer si mu ispunio želju, svaki dan bi mu donosio krafne. A priče s terena... Uh, puno ih je... Kad sve to gledaš, mjesto i način života, kako mi u Velikoj Gorici živimo, to je nemjerljivo sa Sisačko-moslavačkom županijom. I tek tad shvatiš kako ti treba malo da budeš sretan. Nikad neću zaboraviti, djed i baka, blato do koljena, a oni kažu da im ništa ne treba jer ima potrebitijih, a s druge strane ni njima od kuće ništa nije ostalo. Spavali su sa životinjama, u kokošinjcu - govori Novosel.

Iza ove vrijedne ekipe puno je posla koji su, kako su na početku rekli, odradili u svega

DOVELI SU U GLINU 18 FRIZERA, KOJI SU POTPUNO BESPLATNO ŠIŠALI LJUDE

PROŠLI SMO U SVEMU OVOME I MJESTA ZA KOJA NISMO NI ZNALI DA POSTOJE...

jedanaest dana. Osim hrane i higijenskih potrepština, prikupili su i podijelili velik broj deka, kreveta, grijalica, rešoa, Opću bolnicu dr. Ivo Pedišić u Sisku opskrbili su sa 30 madraca...

U Glini se odvijala još jedna divna priča, kako bi ljudima uljepšali ove tmurne i sumorne dane, jedan dan cijela vojska frizera otišla je šišati potpuno besplatno.

- Ošišano je najmanje 350 ljudi, a sudjelovalo je 18 frizera. Jedva sam ih natjerala da kratko uzmu predah i odu nešto pojesti.

To je takva predanost i ljubav prema poslu, divni ljudi. Prekrasna akcija. Ljudi su bili presretni jer neki od potresa nisu izašli van, frizura im je bila sporedna stvar, bilo je bitno malo izaći malo među ljude, popričati...

- prepričava Zubek.

Posao za VG Legacy tu nije stao, u narednom period imat će i nove, ciljane akcije.

U jednom danu će prikupljati pomoć, u drugom će sve odvesti kamo treba, jer kako kažu, zalihe se iz prvog vala kod ljudi pomalo tope i već je vrijeme da im se opet pomogne. S druge pak strane, ljudima je neugodno dolaziti u sabirne centre gdje pomoći ima i više nego dovoljno, pa im puno znači kad im netko dođe doma i dostavi ono što im je potrebno.

Kao ekipa su svakodnevno međusobno u kontaktu i voze ljudima što im je potrebno, ali kako skromno kažu, to više ni ne računaju. Kao zajednica, da zaključimo, možemo samo biti ponosni i zahvalni što ih imamo, jer oni su pravi mali krug velikih ljudi, baš kao što pjeva Massimo, čiju su pjesmu uzeli za svoju himnu.

City puls

UHIĆEN SERIJSKI RAZBOJNIK

Pljačkama zlatarnica do 1,25 milijuna kuna!

Policija je potvrdila sumnju kako je 37-godišnjak, kojeg su ulovili 3. veljače, 20-ak minuta nakon što je opljačkao zlatarnicu u zagrebačkoj Ilici, počinio još 13 razbojništava.

Unazad tri mjeseca na području Centra, Črnomerca, Medveščaka, Trešnjevke, Trnja i Velike Gorice u pet navrata je počinio razbojništvo u zlatarnicama, u sedam nu ljekarnama te u dva u trgovinama. Maskiran medicinskom maskom ulazio bi u objekte, raspitivao se o proizvodima i predmetima prodaje, a zatim bi, uz verbalnu ili prijetnju pištoljem, od zaposlenika uzimao nakit i novac. Sve što je ukrao vri-

jedno je oko 1.250.000 kuna.

- Malo prije 10 sati u zlatarnici u Ilici, tada nepoznati muškarac je uz prijetnju pištolja počinio razbojništvo nad 44-godišnjom zaposlenicom te pobjegao s otuđenim nakitom. Policijski službenici su, u sklopu intenzivne potrage, na raskrižju Ulice Republike Austrije i Jagićeve ulice spriječili njegov bijeg, uhitili ga i doveli u službene prostorije te proveli kriminalističko istraživanje. Sumnja da je upravo on mogući počinitelj potvrđena je pronalaskom sredstva izvršenja kao i zlatnog nakita koji će se vratiti oštećenim osobama - objasnili su iz policije.

Traži se najbolji poljoprivrednik I MLADI POLJOPRIVREDNICI IZ VELIKOGORIČKOGA KRAJA SVAKE GODINE SU DIO OVOGA IZBORA, U KOJEM SE TRAŽI NAJBOLJE U TRI KATEGORIJE

M

inistarstvo poljoprivrede je sa svojim partnerima šesti put raspisalo natječaj za najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika ili poljoprivrednicu. Prijave kandidata otvorene su do 4. ožujka, a mogu se prijaviti mladi poljoprivrednici koji su nositelji OPG-a i u dobi do 40 godina. Također, moraju biti korisnici mjera Programa ruralnog razvoja, a njihovi projekti biti završeni ili u provedbi.

NOVO, INOVATIVNO, ODRŽIVO

Odabir najboljeg, najinovativnijeg i najodrživijeg projekta provodi stručno povjerenstvo na temelju kriterija upotrebe novog znanja, novih metoda ili novih oblika tehnologije, prijenosa inovacija te njihove održivosti. Pobjednik iz Hrvatske sudjelovat će na Europskom kongresu najboljih mladih poljoprivrednika i ući u utrku za europskog mladog poljoprivrednika.

POLICIJSKA AKCIJA

Puške, pištolji i streljivo u postaju

U proteklom tjednu građani su u goričku policijsku postaju donijeli i dragovoljno predali više komada oružja i streljiva. Četvero građana predalo je jedan pištolj, jednu poluautomatsku pušku, dvije automatske puške, deset spremnika i ukupno 580 komada puščanog i pištoljskog streljiva te jednu improviziranu pištolj-olovku.

- Možemo pohvaliti građane koji su predali oružje jer na ovaj način doista dolazimo do redukcije oružja po kućama. Predaja se vrši bez penalizacije, pa nema potrebe

da se građani boje da će ako predaju oružje da će snositi prekršajnu ili kaznenu odgovornost. Građanima je u ovom slučaju apsolutno zagarantirana anonimnost, odnosno nigdje se ne uvode imena osoba koje su dragovoljno predale oružje - kazao je inspektor u goričkoj policiji Nikica Ljubanović.

Uz to, podsjetio je Ljubanović, građani koji žele predati oružje čak ne moraju niti dolaziti u policijsku postaju.

Dovoljno je nazvati policiju, a službenici će doći na mjesto pronalaska oružja te ga uzeti.

Tri ključne kategorije u kojima se natječu su: digitalni šampion u poljoprivredi (za usvajanje i širenje novih tehnologija ili inovativnih poljoprivrednih praksi), šampion ekološke održivosti u poljoprivredi (za usvajanje i primjenu najboljih praksi za očuvanje okoliša, korisnih za biološku raznolikost i očuvanje ekosustava) te šampion hrane u poljoprivredi (za plasman poljoprivrednih proizvoda na tržište ili primjenu poduzetničkih ideja u prehrambenom lancu).

Na prvom izboru u Hrvatskoj, održanom 2014. godine pobjedu je odnijela Martina Petrović iz Vukojevaca, koja se bavi uzgojem crne svinje. Iduće godine titulom se okrunio Ivan Veselić iz Novog Sela Palanječkog, koji se bavi ekološkom proizvodnjom voća i povrća te turizmom u Lonjskom polju, dok je u 2017. najbolji bio Matija Cetinić-Frankos s ekološkim uzgojem bo-

bičastog voća u poljoprivrednoj zadruzi Berry Organica. Ivan Gašić pobijedio je 2018. On se bavi proizvodnjom i preradom kravljeg mlijeka u Beketincima u Osječko-baranjskoj županiji, dok je 2019. najbolji mladi poljoprivrednik bio Zvonimir Kalić iz Đakova, koji se bavi uzgojem industrijske konoplje u Vrpolju.

POBJEDNIKU 25.000 KUNA

Najbolje sudionike nagradit će se novčanim nagradama. Za pobjednika/cu natječaja osigurano je 25 tisuća kuna, za drugoplasiranog/u 15 tisuća kuna, a trećeplasiranog/u 10 tisuća kuna. Za dvadeset i jednog najboljeg poljoprivrednika, zastupnica u Europskom parlamentu i ambasadorica Europske pučke stranke za izbor najboljeg mladog poljoprivrednika Sunčana Glavak će osigurati put u Bruxelles i posjet Europskom parlamentu.

NEMA POVORKE, ALI FAŠNIKA ĆE I OVE GODINE BITI Unatoč tome što će na ovogodišnjem neobičnom, 112. izdanju Turopoljskog fašnika, izostati ona čuvena fašnička povorka, ipak neće izostati maskiranje i dobra zabava. Turistička zajednica Velike Gorice poziva sve vrtićke skupine i njihove odgajatelje da se uključe u foto-video natječaj te pokažu svoju kreativnost i osvoje vrijedne nagrade.

- Pošaljite nam fotografije ili kratke video uratke (trajanja do dvije minute) i podijelite ih s nama kako biste obilježili fašnik u vašem objektu. Fotografije i video materijale dostavite nam

putem naše Facebook stranice "Turopoljski fašnik", a uz objavljenu fotografiju ili video napišite naziv skupine i vašeg vrtića te adresu. Pet najboljih uradaka s najviše lajkova osvojit će i nagrade. Prijave traju do 20.veljače - poručuju iz Turističke zajednice.

Turopoljski fašnik ove se godine održava pod motom "Otkrij svoje drugo ja", a cilj je pozvati građane da i u ovim izazovnim vremenima u sebi pronađu fašničkog zabavljača, maskeranta, svoju smiješnu i veselu, pomalo luckastu stranu, svoju ludu, svoj alter ego!

18/19

Ulovljen!

FOTO VIJEST

Spomen-obilježje tamo gdje je bila 'stara Kolareva'...

Nije prvi put da se pojavila takva ideja, ali ovoga puta ide joj u prilog činjenica što je fotografiju s jednostavno nacrtanom projekcijom objavio v. d. gradonačelnika Krešimir Ačkar: "Prijatelji NK Radnika pokrenuli su inicijativu za postavljanje spomen-obilježja na prostoru gdje se od 1947. do 1987. nalazio stari Radnikov stadion. Na mjestu gdje su se uz nogomet igrali i košarka, rukomet, odbojka... Autor predloženog rješenja spomen-obilježja je ugledni velikogorički akademski kipar Mladen Mikulin."

U STANU MU U GORICI RASLA MARIHUANA...

Policija je uhitila 46-godišnjaka zbog sumnje da je u stanu na području Velike Gorice uzgajao marihuanu te je preprodavao.

Policija je utvrdila kako je muškarac uporabom uređaja za emitiranje svjetlosti, ventilaciju i filtriranje zraka stvorio uvjete za umjetni uzgoj bilja u kojima je sadio marihuanu.

Pretragom stana na području Velike Gorice policajci su pronašli tri improvizirana laboratorija s umjetno stvorenim uvjetima za uzgoj biljaka, ukupno 48 stabljika marihuane visine od 8 do 170 cm, 1.116,7 grama marihuane pakirane u pet omota, 190,5 grama hašiša pakiranog u pet omota, digitalnu vaga s tragovima droge te novac za koji postoji osnova sumnje da je pribavljen preprodajom droge.

GORIČKI PODUZETNICI U 2019. GODINI ŠESTI U DRŽAVI PO DOBITI I PRIHODIMA Poduzetnici Velike Gorice, njih 1.768, u 2019. godini imali su 12.924 zaposlenih, što je u odnosu na 2018. povećanje za 649 ili 5,3 posto. U razdoblju od 2010. do 2019. ukupne su prihode povećali za 220,1 posto, s ostvarenih 6,3 milijarde kuna u 2010., na gotovo 14 milijardi kuna u 2019. godini. Konsolidirani financijski rezultat u 2019., u iznosu od 558,7 milijuna kuna, 16,3 posto je veći u odnosu na 2018. Prosječna mjesečna neto plaća obračunana zaposlenima kod poduzetnika sa sjedištem u Velikoj Gorici u 2019. iznosila je 7.260 kuna i 22,5 posto je veća u odnosu na prosječnu

mjesečnu neto plaću obračunanu zaposlenima kod poduzetnika sa sjedištem u Zagrebačkoj županii (5.927 kuna) i 24,8 posto veća u odnosu na prosjek na razini zaposlenih kod poduzetnika u RH (5.815 kuna).

U usporedbi s poduzetnicima u drugim gradovima i općinama RH, poduzetnici Velike Gorice su šesti po ukupnim prihodima i neto dobiti, osmi po broju zaposlenih i deveti po broju poduzetnika. Među poduzetnicima sa sjedištem u Gorici prvi je Lidl s 5,9 milijardi kuna, druga po visini prihoda je Zubak grupa, a najveći izvoznik je Hrvatska kontrola zračne plovidbe.

Scena

JACQUES: MOJA G 'Prvi put zapjevao sam tu u kino dvorani pjevali svi osim mene! Srećom, više nije

N

Razgovarao: Marko Vidalina

ekako u isto vrijeme kad su krenule i ove novine, tamo početkom ovog stoljeća, na svoj glazbeni put otisnuo se jedan naš klinac. Ime mu je bilo Željko, prezime Houdek, a njegov talent za pjevanje vrlo je rano bilo nemoguće ne primjetiti.

Usporedno s OŠ Eugena Kumičića, mali Željko pohađao je i glazbenu školu u svome gradu, a prvi nastup na daskama goričke kino dvorane imao je već u prvom razredu osnovne škole. I moglo se već tad nekako pretpostaviti da je riječ o dječaku kojeg čekaju velike stvari u budućnosti.

U međuvremenu je Željko postao Jacques, a njegov glas upoznala je cijela nacija, malo potom i Europa. Iza njega je 15 diskografskih izdanja raznih vrsta, iza njega je ostvaranje dječjeg sna kroz nastup na Eurosongu, a kroz televizijske show programe postao je itekako važan faktor na hrvatskoj glazbenoj sceni.

Drugim riječima, mali Željko je uspio.

I evo, već 20 godina je iza njega, puna dva desetljeća stvaranja, što se učinilo kao sasvim solidan povod za jedan opširniji razgovor...

Nedavno ste objavili pjesmu "Čudo je moguće", jednu vrlo posebnu božićnu pjesmu. Kako je nastala i zašto je drukčija od svih ostalih božićnih pjesama na koje smo navikli?

1

- Pjesma "Čudo je moguće" za mene je doista čudesna, a način na koji je nastala prilično je zanimljiv. Nakon što smo godinu dana pokušavali pronaći neki termin da se nađemo, do mene je došao Marko Vucković, mladi glazbenik iz Samobora, kod kojeg moj David uči svirati gitaru. Još prije godinu dana zamolio me za savjet u vezi jedne pjesme koju piše, nije bio siguran koliko je to dobro... Donio mi je neke svoje skice, a prva pjesma koju mi je predstavio bila je "Čudo je moguće". Doduše, pjesma je još bila u začecima, imao je samo prvu strofu, ali ona me toliko inspirirala da sam odmah dopisao ostatak pjesme. Sve se otvorilo i u dva sata smo dovršili pjesmu. Dan poslije smo je još izbrusili do kraja. I ta pjesma mi je stvorila problem, jer u tom sam trenutku bio u finalizaciji svog pop albuma s 20 pjesama, koji se zove "Glavom i bradom" i izašao je krajem prošle godine. U tom trenutku nije mi se činilo moguće uklopiti pjesmu "Čudo je moguće" u sve to, ali morala je izaći baš sada zato što govori o ovom trenutku, o ovoj specifičnoj godini, o neobičnoj situaciji u kojoj se našao cijeli svijet, pa tako i naša lijepa Hrvatska. Osjetio sam da ljudi to moraju čuti i u roku od nekoliko dana snimili smo pjesmu, a zatim i spot. To je svojevrsna čestitka mene i mog tima svim ljudima dobre volje, jedna vrsta ohrabrenja, jer čudo je doista moguće ako vjeruješ u njega. Da ne vjerujem u to, ne bih o tome ni pjevao. Atipič-

10 PITANJA ZA 20 GODINA JACQUES HOUDEK U RAZGOVORU ZA REPORTER GOVORI O DJETINJSTVU U NAŠEM GRADU, ALI I O NAJDRAŽIM PJESMAMA, NAJLJEPŠIM DUETIMA I NAJVAŽNIJIM TRENUCIMA SVOJE DVA DESETLJEĆA DUGE GLAZBENE KARIJERE na je božićna pjesma, inače pjevamo o zvončićima i pahuljicama, a ove godine to mi se činilo potpuno neprikladnim. Bavim se pop glazbom, zabavom, ali uvijek osjećam veliku društveno-socijalnu odgovornost da budem u duhu vremena.

Kako općenito gledate na ovo teško vrijeme, za sve nas, ali pogotovo za vas glazbenike? Kako koristite ovo vrijeme bez nastupa i koncerata, kako se nosite sa svime što prolazimo?

2

- Prošle godine imao sam jedan koncert i četiri nastupa. A to je, naravno, ništa...

Nastojao sam kreativno nadopuniti to razdoblje radom na albumu, koji sam i bio dužan publici. Album "Glavom i bradom", a 20 pjesama ima pomalo i u inat 2020. godini. Međutim, ovim albumom prije svega simbolično obilježavam 20 godina svoje karijere. Počeo sam 19. prosinca 2000., prvi koncertom u Saxu, zbog čega je i službeni datum izlaska albuma bio 19. prosinca 2020. To je moj odgovor na ovu situaciju. Nisam se žalio što nemam koncerte, iako mi je, naravno, jako teško... Ne samo emotivno, nego i logistički. Nema koncerata, nema života. Ima puno ljudi koji rade za mene, suradnika koji su uz mene već godinama i od toga živimo. Bilo je teško i izazovno, pri čemu ne očekujem da će se vrlo brzo situacija normalizirati. Glazba je zabava, a zabava dolazi zadnja, jer ona je neka vrsta luksuza... I na to ne možemo utjecati. Treba iz ove situacije izvući maksimum, a ja sam to i učinio ovim albumom.

I, naravno, nadoknadio sam neka druženja s obitelji.

je karijera započela prije točno 20 godina, puno je 3 Vaša toga iza vas. Što iz u tog razdoblja smatrate svojim najvećim i najvažnijim postignućem, jeste li ostvarili sve svoje želje i ambicije?

- Proletjelo je ovih 20 godina. Ostvario sam puno više nego što sam inicijalno očekivao, jer u početku očekivanja zaista nisu bila velika. Želio sam se samo baviti glazbom, nisam imao viziju da ću biti nekakva velika zvijezda, bila mi je važna samo glazba. Iz tog

NIJE BILO KONCERATA, PA SAM TO VRIJEME UPOTPUNIO ALBUMOM POVODOM 20 GODINA KARIJERE aspekta sam nadmašio svoja očekivanja. Kad pogledam svoj CV, što sam sve napravio, mogu biti stvarno ponosan. Mogu izdvojiti 15 diskografskih izdanja u 20 godina, pa onda 22 koncerta u punom Lisinskom, pa četiri Porina i više od 20 nominacija, sve moguće nagrade diljem regije... Tu su i dva Eurosonga u ulozi autora, jedan u ulozi izvođača, jako puno talent showova u kojima sam redovito sudjelovao kao mentor i član žirija, pa tri pobjede u showu "Zvjezde pjevaju", dvije pobjede mojih kandidata u "Voiceu".

Ove godine sam otvorio i svoju školu pjevanja, odnosno vokalni studio... Dakle, bio sam vrijedan, puno sam radio, proputovao sam gotovo cijeli svijet i svakako sam nadmašio prvotna očekivanja, koja nisam ni imao.

No to ne znači da više nemam želja, ambicija i snova. Apsolutno imam želje i snove, ipak sam još mlad, tek na ulazu u četrdesete, ha, ha.

li izdvojiti svo4 Možete ju pjesmu koja vam je

najdraža, najvažnija? Ili to spada u onu "pjesme su kao djeca, sve ih jednako volim"?

- Iskreno, to je inače jako teško, ali moram priznati da je pjesma "My friend" najdraža i najvažnija. To je ostvarenje jednog tridesetogodišnjeg sna, jer prvo sjećanje koje imam na Eurosong je iz dana kad sam imao šest godina i gledao Johnnyja Logana u bijelom odijelu. Kad mi se dogodilo da nakon toliko godina i sam odem na Eurosong, točno 30 godina poslije, vidio sam tu puno simbolike. Taj Eurosong smatram svojim velikim uspjehom i jako crticom u karijeri, zbog čega je ta pjesma ima posebno mjesto u mom srcu.

ste i nekoliko vrlo zanimljivih dueta, imate 5 Snimili li još neku želju u tom smislu, nekog izvođača s ko-

20/21

GORIČKA PRIČA

kao prvašić, a kasnije su u mom gradu tako, obožavam nastupati u Gorici...' ŽIVIO SAM U VELIKOJ GORICI SVOJE PRVE 23 GODINE, ZATIM OTIŠAO U ZAGREB, A POSLJEDNJE ČETIRI GODINE ŽIVIM U SELU POKRAJ SAMOBORA. U GORICI SU I RODITELJI I BRAĆA, ČESTO SE VRAĆAM U SVOJ GRAD, ISTAKNUO JE JACQUES HOUDEK jim biste voljeli na taj način surađivati?

- Da, snimio sam jako puno dueta, ali koliko ih tek još želim snimiti, ha, ha... Uglavnom su u pitanju legende, i moram reći da mi je žao što nisam ništa uspio snimiti s Oliverom, ali imao sam priliku s njim zapjevati jednom u životu... Na moj 34. rođendan, bio mi je posebni gost u Lisinskom, to mi je bio najljepši mogući poklon. Izdvojit ću duet s Doris Dragović, koji mi je osobito drag, a nebrojeno puta sam snimao i s Vannom, Ivanom Kindl i Terezom Kesovijom, koja je moja ljubav... Imao sam priliku zapjevati i s Josipom Lisac, s Kićom Slabincem, no ima još puno ljudi s kojima bih volio surađivati. Dueti su jedna posebna disciplina, u kojoj se događaju ti neki izljevi ljubavi. Oni su, na neki način, čak i vođenje ljubavi, ha, ha.

Kad se povežu dvije duše, kroz izraz koji im je najprirodniji, kad se spojimo u pjesmi koja nešto znači i jednom i drugom, onda je to suradnja koja dopire i do najdubljih sfera, do najdubljih emocija.

Uvijek treperim na pozornici kad sam s tim svojim kolegama i kolegicama, gotovo osjećam uzvišenost kad pjevam duete. Volio bih snimiti još puno toga s domaćim, ali i stranim glazbenicima. Dobro, to su snovi koji će vjerojatno i ostati snovi, ali Bože moj, ha, ha.

ste često u ovih 20 godina nastupali u svome gradu, 6 Koliko u Velikoj Gorici? I jeste li u svojim počecima mislili da će toga biti i više, češće?

Jacques Houdek probijao se kroz nastupe u klubu Sax, pa došao do najvećih hrvatskih pozornica, do Eurosonga o kojem je godinama sanjao...

- Dugo godina sam zamjerao vodstvu Velike Gorice što me nisu zvali ni za što osim kad je trebalo pjevati besplatno. To je priča koju mnogi moji kolege pričaju za svoje sredine. Valjda je to neki standard, da nisi nikad dovoljno zanimljiv da bi te tvoj grad ugostio... I kad sam se odselio iz Velike Gorice, sad je prošlo već 17 godina, praktički svaki tjedan dolazio u Goricu i viđao plakate za nastupe mnogih mojih kolega, i to svakakvih, čak i onih koje ne volim nazivati kolegama, svi su se oni tih godina ostvarili u mojoj Velikoj Gorici, u kojoj ja to nisam mogao. Osim, kažem, kad bi bila neka prigoda kao otvaranje nečega, Sveta Lucija, dani ovoga ili onoga...

Međutim, jednu osobu moram izdvojiti kao pozitivnu figuru u cijeloj toj priči, a to je gospođa Snježana Špehar. Ona je svoju karijeru posvetila umjetnosti, programima koje je dovodila u Veliku Goricu, i uspjela je nametnuti kvalitetu. Kroz njezine programe i ja sam se razvijao, osjećam da me cijeni, mene i moj glazbeni put, a uvijek je navijala za Goričane i za sve nas. Da nije bilo nje, ne bi bilo ni mene previše u Velikoj Gorici. Puno joj se zahvaljujem i ovim putem. Ta se situacija ipak malo popravila posljednjih godina, imao sam prilike nastupati i za Grad, pjevao sam na goričkom Adventu... Pamtim svaki taj nastup, sve susrete s publikom iz moje Gorice, bilo to u maloj dvorani u Galženici, u dvorani POU-a ili na otvorenom. Svi ti nastupi jako su mi dragi, baš kao i oni prvi, upravo u našoj kino dvorani. Kao klinac sam baš tu prvi put pjevao solo, u prvom razredu osnovne škole. Velike su to emocije... Čak sam i snimao jedan dokumentarni film, koji je HRT radio o meni uoči odlaska na Eurosong, i velik dio toga snimali smo, naravno, upravo u mojoj Gorici. Tu sam završio i osnovnu glazbenu školu, tu sam odrastao.

jepše uspomene. Ekipa iz kvarta, iz moje ulice, nedavno se nažalost okupila na jednom pogrebu, pričali smo između sebe da se baš i nismo morali naći u takvoj prigodi... Pa smo se dotakli i djetinjstva, koje je zaista bilo predivno, s jako puno najljepših mogućih. Iako sam otišao davno, prvo za Zagreb, a onda prije četiri godine i za Samobor, iz Gorice moje srce nikad nije otišlo. Ne možeš negdje proživjeti 23 godine života, a da to ne ostane zauvijek. Uvijek mi je drago sresti ljude iz Gorice, iako to često bude i smiješno, jer ljudi misle da sam ih iz nekog razloga zaboravio. A jako bi se morali promijeniti da bi zaboravio svoje ljude. Ovim putem sve koji me znaju, iz tih dana mladost, najsrdačnije pozdravljam.

ste danas vezani uz Veliku Goricu, koliko često im8 Koliko ate vremena doći u svoj grad, družiti se sa prijateljima iz djetinjstva?

- Često dođem, prvenstveno kod roditelja, a imam i puno prijatelja.

S nekoliko njih sam i u stalnom kontaktu. Kad se sjetim tog vremena, svi smo mi zapravo gravitirali Zagrebu, pa sam i ja u Zagrebu krenuo u svoju karijeru. Kad pobrojim sve te intervjue u ovih 20 godina, sve detalje iz biografije, najčešće me ipak nazivaju velikogoričkim pjevačem, tako da je ovaj grad ipak prvi za mene.

gledate na Veliku Goricu iz današnje perspektive, što 9 Kako vam se u ovom gradu sviđa, a što baš i ne?

- Ne mislim da sam u poziciji bilo što u gradu kritizirati, budući da već dugo ne živim ovdje. Danas ipak mogu kritizirati i opominjati ljude u Samoboru, jer stvari uvijek mogu biti bolje... Što se Gorice tiče, doista nemam potrebu kritizirati, jer ipak dolazim kao gost.

Kao takav, mogu vidjeti jedan prekrasno uređen grad koji je baš nekako kad sam ja otišao krenuo cvjetati. I procvjetao je. Od onog

BAŠ KAD SAM JA OTIŠAO IZ GORICE, ONA JE POČELA CVJETATI. I DANAS JE JEDAN PRAVI, MODERAN GRAD

vas uspomene vežu za odrastanje u Velikoj Gorici?

7 Kakve Gdje i kako ste provodili vrijeme, gdje ste izlazili u tinejdžerskim godinama, što vam je posebno ostalo u sjećanju?

- Gorica je u to vrijeme bila mali gradić, čak i predgrađe Zagreba, bitno drukčija nego danas. I tad je bila mnogoljudna, ali osjećaj je bio sličan ovome koji imam danas, kad živim u Samoboru. I on je nadomak Zagreba, ali ima tu neku svoju klimu male sredine. Živim u prvom selu do Samobora, život je seoski, a to mi paše, to volim.

U Gorici su još uvijek moja braća, sa svojim obiteljima, tu su mi i roditelji, tako da često dolazim u Goricu. Uz naš grad vežu me najl-

prekrasnog Parka Franje Tuđmana, kod moje bivše škole, pa cijeli centar, koji je doživio potpuni makeover u ovih 15-ak godina. Vidim lijep grad u kojem se lijepo živi, koji se gradi, koji je dostojan modernog čovjeka, idealan za modernu obitelj. Gorica danas ima sve što nekad možda i nije imala, a zadržala je taj svoj neki šarm.

da je Reporter krenuo kad i vaša karijera, 2000.

10 Budući godine, moramo vas pitati koliko ste često dolazili u doti-

caj s našim novinama? Pratite li i danas možda lokalne medije, koliko ste "unutra" po pitanju događanja u našem gradu?

- Pratio sam itekako Reporter, nekad je tu radio i Dalibor Petko, koji me uvijek kontaktirao u mojim prvim koracima, prvim festivalima, prvim Dorama... Mislim da imam i neke naslovnice Reportera koje čuvam, neke intervjue i razgovore. Bilo bi zanimljivo sad ih pročitati, vidjeti kako se čovjek razvija i mijenja kroz takvo razdoblje.

Lokalne medije ne pratim, ali nemojte mi to uzeti za zlo. Često ni o sebi neke stvari ne pročitam, ne zanima me više nakon toliko godina svakakvih iskustava. O sebi pročitaš svašta, i što ima i što nema veze s istinom, pa ti prestane biti važno. Zamolio sam prijatelje da mi sačuvaju ako na nešto nalete, jer lijepo je imati nekakvu arhivu, ali ne pratim... Živimo u vrijeme elektroničkih medija, na telefonu smo stalno i ono što je bitno uhvatim, i u Samoboru, i u Zagrebu, i u Gorici. Ako ništa drugo, izvjeste me mama i tata o svemu.

Kultura

PRIČA O NAŠEM PUČKOM UČILIŠTU PRIČA JE O GRADU I LJUDIMA MONOGRAFIJA PUČKOG OTVORENOG UČILIŠTA OBJEDINILA JE ŠEST DESETLJEĆA DRUŠTVENOG, KULTURNOG I POLITIČKOG ŽIVOTA GRADA

U

izdanju Biblioteke Albatros izašla je knjiga "Pučko otvoreno učilište Velika Gorica – 60 godina kulture i znanja (1960.

- 2020.)". Riječ je o zbiru proteklog vremena ove ustanove, a u prodaji je na blagajni Učilišta po cijeni od 180 kn.

Priču o nastanku, djelovanju i razvoju jedne ustanove, ali ujedno i jednog grada i ljudi u tom gradu u kratkim crtama, donosi monografija Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica 60 godina kulture i znanja.

Trag koji je ta ustanova ostavila kroz svoje djelovanje neizbrisiv je, ne samo u sredini u kojoj djeluje, nego i puno šire. Spektrom svoga djelovanja mnoge je povezala u kulturnim događajima, a i mnogima je omogućila nova znanja i spoznaje.

KAKO JE TO NEKAD BILO...

- Od svog osnutka davne 1960. godine pridonosila je upoznavanju ljudi s mnogim novim načinima života, kako praktičnim tako i kulturnim. Pažnja se posvećivala svim dobnim skupinama, a i onima koji nisu mogli dolaziti na događanja. Ovaj kratki prikaz, jer za sve detalje bi trebalo puno više, mnoge će vratiti u njihovu mladost i podsjetiti kako je nekad bilo, a mlađima bi trebao pokazati kako se i u skromnim uvjetima stvaralo puno - kažu iz Pučkog otvorenog učilišta.

Kulturna djelatnost se odvijala kroz mnoge

KAKO JE OVAJ GRAD NASTAO, DJELOVAO I RASTAO...

SVE JE U OVOJ KNJIZI

RADIO I NOVINE BILI SU SIMBOL USTANOVE KOJA VEĆ 60 GODINA OKUPLJA...

svoje djelatnosti: književnu, glazbenu, likovnu, dramsku i izdavačku. Svaka od njih u ovoj knjizi ima kratku povijest. Mnoge današnje kulturne ustanove niknule su iz gnijezda današnjeg Pučkog otvorenog učilišta koje je kroz svoju povijest mijenjalo ime, ali je uvijek imalo jedan cilj.

SIMBOL JEDNE SREDINE

Obrazovanje je ljudima davalo mogućnost spoznaje novih vještina i ostvarenja boljeg života. Auto škola, škola stranih jezika, obrazovanje odraslih i druge obrazovne djelatnosti bile su, a i danas su, veliki doprinos mnogim sugrađanima i šire okolice.

Osim kulture i znanja vodilo se računa i o društvenom životu, druženju mladih i širenju informacija o događajima koji su se odvijali. Radio i novine su bili najbrži i najdostupniji mediji te su i oni postali, u svoje vrijeme, simbol ustanove, a i sredine iz koje su nastali. Kao i druge djelatnosti, tako su i ti mediji podarili mogućnost ostvarenju mnogih mladenačkih snova danas poznatih i priznatih umjetnika.

- Putovanje u prošlost je uvijek sjetno, ali donosi i spoznaje za budućnost. Neprestano istraživanje pokazuje nam da sve nije još gotovo, nego da ima još mnogo prostora za nove stvari. Slika i riječ, riječ i slika se nadopunjuju i potiču na nove korake u vremenu svakodnevice koja je uvijek izazovna - poručili su iz Pučkog otvorenog učilišta.

Donacijama skupili sredstva za obnovu štete od potresa

Z

MAG-ov edukacijski centar, Reciklirano imanje u Vukomeriću, pretrpjelo je štetu u potresu. Zahvaljujući donacijama, skupili su dovoljno sredstava kako bi krenuli u njegovu obnovu. Donacije su uglavnom stizale iz inozemstva, a ukupno su prikupili nešto više od 24 tisuća kuna koje će potrošiti za nabavu potrebnog materijala.

- Popadali su dimnjaci, popucala je žbuka, ali nije bilo strukturnih problema. Sve kuće su dobile zelenu naljepnicu, ali nabralo se tih troškova i radova. Dosta velika šteta je zbog toga što su nam solarni sustavi pali i tankovi s protočnom vodom što je uzrokovalo poplave i popucale instalacije, a popucala su i neka stakla - kazao je Matko Šišak, voditelj Recikliranog imanja i Akademije prirodnog graditeljstva.

Obnova imanja započela je proteklog tjedna, a paniraju da će radovi biti gotovi najkasnije do 1. svibnja.

MIRNA SAVIĆ SVESTRANA JE UMJETNICA, DOKAZ DA JE MOGUĆE SPOJITI KIPARSTVO, PJEVANJE, SLIKANJE, JUDO, LONČARENJE I SCENOGRAFIJA U SAMO JEDNOJ OSOBI...

I

Piše: Suzana Majstorović

ako rođena u Zagrebu, spletom okolnosti doselila je u Veliku Goricu, koja ju je osvojila na prvu.

Ona je Mirna Savić i magistra je kiparstva. I ne, nije to ona Mirna na koju mnogi pomisle kad se izgovori ovo ime. Mlada je ovo umjetnica koja je već od malih nogu odredila svoj životni poziv.

- Još u vrtiću sam radila s plastelinom, roditelji su prepoznali tu umjetničku crtu, pa su me upisali u likovne radionice gdje sam se zadržala i kroz osnovnu školu - prisjeća se Savić.

Tata joj je, kaže, oduvijek bio velika podrška, kad bi mu rekla da joj treba gline za rad, on bi joj drugi dan dovezao ako treba kamion gline, materijala joj nikad nije nedostajalo. Kutak za kreativni nered bila je njena soba, srećom, smještena u potkrovlju, pa u nju nitko nije išao.

- Mogu reći da mi je umjetnost obiteljska crta. Mama ima odličan osjećaj za estetiku, samo ona svoj talent nikad nije razvijala, dok je tata građevinar koji je napravio vrhunske stvari. Dan danas se sjećam kako je iz ničega izgradio kuću u Istri, a sam je osmislio i napravio kuću u Zagrebu.

Da bi upisala akademiju trebala je proći prijemni koji je trajao četiri dana. Nije bilo jednostavno, bilo je to vrijeme njenog teškog životnog perioda, ali uspjela je.

- Akademija mi je donijela iskustva s novim materijalima, puno prijatelja i kolega s kojima i danas radim, dečka sam tamo upoznala. Otvorila mi je oči kako stvari uistinu funkcioniraju.

Može li se od umjetnosti živjeti?

- Ja dobro živim. Kad sam diplomirala, gledala sam, imam diplomu, a ne znam što bih s njom. Prvo sam konobarila u Dobrom danu, ali to mi se uopće nije svidjelo, nisam ja za to, uvijek su me zezali da se ne znam ni nasmijati, a ja sam potpuno drugačija.

U jednom trenutku rekla sam dosta, idem glavom kroz zid. Malo sam istraživala, svi su mi pričali o obrtu, pa sam odlučila probati. Prijavila sam se na Zavod za zapošljavanje, dobila sam poticaje za samozapošljavanje. U cijeloj priči bila bih sretna da imam nekog tko će mi voditi knjige, baviti se marketingom, jer ipak sam ja tip osobe koja je više za radionu, prašnjava, uprljana i kreativna - kaže Savić.

RECIKLAŽNO DVORIŠTE KAO SPAS

Godinu dana je kako je krenula u avanturu obrtništva, iza nje je već velik broj projekata, a jedan koji su mnogi sigurno primjetili je skulptura Moguta koji se nalazio ispred Doma kulture Galženica. Postavljen je na dan premijere predstave "Uzbuna u plastičnom carstvu" kojoj je Mirna ujedno bila i scenograf. No, to nije jedina predstava za koju je radila scenografiju, jer je i "Sarina nit" predstava Scene Gorica, također što se toga tiče njeno djelo.

- Bilo je fora ući u kazalište, biti dio te ekipe, vidjeti kako to funkcionira. Mi smo na akademiji imali izborni predmet scenografija, ali više mi je pomogao moj kiparski smjer jer mi ne samo da smislimo scenografiju, nacratmo je na papiru, nego mi sve možemo izvesti u kojem god materijalu treba.

Moguta, koji je bio ideja još jedne naše

22/23

'VOLIM BITI PRAŠNJAVA, UPRLJANA I KREATIVNA' umjetnice Ane Katulić, radila je danima do kasno u noć. I postavila na Galženicu.

- S ljudima iz Grada sjeli smo za stol i donijeli odluku kako bi on trebao izgledati. Kako je Mogut bio čuvar šume, bilo je važno da izgleda kao starac, i da ima koš koji se može vaditi, iako to na kraju nitko nije praznio. Kad sam ga počela raditi uopće nisam imala ideju kako će ispasti, znala sam kako će konstrukcija izgledati, ali nije to, 'ajde, samo lijepi smeće na smeće'.

No, tu su tek krenuli problemi, nisam imala materijala za izradu! Nisam mogla nabaviti smeće, koje sam na kraju ipak uspjela dobiti s reciklažnog dvorišta.

Društvene mreže i osobna poznanstva puno su joj pomogla da ima posla preko glave, jako puno radi po preporukama.

Kako kaže, od svakog posla je došao barem još jedan.

UZ SVE, JOŠ I CRTA STRIPOVE...

Ova mlada umjetnica nema što ne radi, tu su slike na platnu, portreti u olovci, bilo kakva tehnika oslikavanja, crtanja, bilo na zidu, platnu, papiru. Radi skulpture u kamenu, glini, što zamisli to napravi. Svoja umjetnička djela uglavnom stvara u jednoj klesarskoj radioni u Dragonošcu. Kupila je lončarsko kolo, i stalno nešto stvara, a uz to je kupila kameru kojom snima proces rada jer ljudi vole vidjeti što se događa od početka do kraja da nastane neka skulptura.

Od materijala najviše voli glinu, kako kaže ima faze sušenja, one su joj zanimljive, uvijek se može reciklirati i ponovno iskoristiti.

U radioni je po cijele dane, u šali kaže "dok ne padne u nesvijest".

- Radim dosta za svoj gušt, lončarsko kolo mi je saveznik, radim tegle, usavršavam se. Uz to radim na stripu, jer volim crtati.

Nekad sam radila i nakit, ukrašavala kutije.

Nikad mi nije dosadno i stvarno ne razumijem ljude koji se žale da im je dosadno, oni sigurno bježe od nekog konkretnog rada.

Ako ste mislili da je Mirninim talentima tu kraj, u teškoj ste zabludi. Voli i pjevati,

BILA SAM PRVAKINJA DRŽAVE U JUDU, ALI KAD SAM MORALA ODABRATI, BIRALA SAM UMJETNOST

BILA SAM I KONOBARICA U DOBROM DANU, ALI SU ME UVIJEK ZEZALI DA SE NE ZNAM NASMIJATI...

te ide na sate pjevanja kod Ane Lovrenčić kojom je oduševljena, i od koje je puno naučila.

- Uvijek sam samu sebe suzbijala, sve je stajalo u grlu. Sad to više nije tako. Pomoglo mi je to i prilikom razgovora, ne samo kod pjevanja. Već sam imala jedan nastup, bila sam Anin počasni gost. Bilo mi je neugodno, prala me trema na najjače.

Iza sebe ima i izložbu koju je imala u POU-u Velika Gorica, surađivala je s našim poznatim trenerom Tomislavom Odžićem za čiju je slikovnicu "Lukasova plesna pustolovina" napravila ilustracije...

Ali nije Mirna samo umjetnička duša, otkrila nam je kako joj je sport bio jako važan, trenirala je judo 19 godina. I nije joj bilo nimalo lako. Škola, trening, radionica, škola, trening, radionica... I tako u krug.

Dok su njeni vršnjaci imali viška slobodnog vremena za druženje i izlaske, kod nje je to bila gotovo nemoguća misija.

- Kad sam krenula na fakultet, morala sam odabrati, umjetnost ili sport. I evo, vidi se što sam odabrala.

Judo je trenirala u Zagrebu, jedno vrijeme i u velikogoričkom klubu Pinky, bila je državna prvakinja i hrvatska reprezentativka, a na jednim pripremama je slomila nogu. I iako je nastavila trenirati, nije to dugo potrajalo. Kako kaže, uvijek su se dečki zafrkavali da se njoj ne smiju zamjeriti jer bi ih mogla istući. Što se sporta tiče, danas ima osjećaj kao da je to bilo u nekom Mogut, čudnovato biće ispred Doma kulture Galženica, djelo je Mirne Savić

prošlom životu, sad ga više ni ne prati. To joj je dalo disiciplinu i borbeni duh, da ne odustaje, kad boli i peče, radi i dalje. Kako ističe, sport joj je puno dao, ali i puno uzeo.

Rado se prisjeća svog srednjoškolskog obrazovanja i kaže da joj je to bolje iskustvo od same akademije bez obzira što se na njoj pronašla, ali količina znanja, atmosfera i profesori u školi Primjenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu su nešto o čemu govori s posebnim sjajem u očima.

- Rado se sjećam svog “ludog” razreda, na kiparstvu nas je bilo deset, bili smo baš super ekipa, odlično poznavali jedni druge, znali kako dišemo... Bilo je baš veselo.

MIRNA I MIRNA NA KAVICI

A kakvi su planovi za budućnost?

- Želim zaraditi dovoljno novaca da si mogu kupiti kuću u Turopolju. Ne želim da su mi kuća i radiona blizu, jer ću onda stalno raditi, ljudi nemaju distance, i onda tu nema odmora. Puno sam produktivnija kad moram otići na posao, a kad sam doma, komotnija sam i uvijek mislim da imam vremena. Želim puno zelenila, da je šuma blizu... Priroda me hrani.

I za kraj, nemoguće je izbjeći pitanje uspoređuju li je s imenjakinjom Mirnom Savić, kćeri pjevača Massima?

- Sjele smo mi na kavu, imamo dosta sličnosti.

Ljudi mi pišu u inbox, pitaju me za Massima, može li on negdje doći, za intervjue... Mirna je ugodno društvo, duhovita je, ali nije lako probijati se kad imaš tako poznatog oca. Baš mi je drago da smo se upoznale, a usporedbe...

Ne znaju ljudi, pa pišu i jednoj i drugoj, pa koja odgovori - zaključuje ovu priču naša Mirna Savić.

SPONZORIRANO

ZAŠTO JE VAŽNO BRINUTI O OTPADU

PAZI! AKO, PRIMJERICE, POMIJEŠAMO PAPIR S MOKRIM OSTACIMA KUHINJSKOG OTPADA, VIŠE GA NAKON TOGA NE MOŽEMO RECIKLIRATI...

G

otovo je zapanjujuća činjenica da svatko od nas proizvede više od 400 kilograma otpada godišnje.

Većina tog otpada završi na odlagalištima kao neupotrebljivo smeće, što je i logično, budući da prosječan čovjek čak 80% stvari upotrijebi samo jednom i zatim baci. Zato je prvi i najpoželjniji način postupanja s otpadom smanjenje količine otpada kojeg svakodnevno proizvodimo jer tako možemo smanjiti i njegov štetan utjecaj na okoliš, ali i uštedjeti.

Nakon što nam stvar više ne treba, prvi korak kojeg svatko od nas može napraviti jest razmisliti kako tu stvar možemo ponovno iskoristiti. Uz pomoć malo stvaralačkog duha, umjesto da ih bacimo, možemo ih obnoviti, popraviti ili im pronaći novu namjenu. Jer, prije nego što bacimo staru majicu, sjetimo se da je za njenu izradu bilo potrebno čak 2.700 litara vode!

I koliko god se trudili smanjiti količinu otpada, nešto uvijek ostane iza nas nakon svakodnevnih aktivnosti. Stvari koje se mogu reciklirati ili na neki drugi način

opet iskoristiti važno je odvojeno prikupiti i odložiti u za to predviđene spremnike.

Odvojeno prikupljanje je ključno, jer miješanjem raznih vrsta otpada nepovratno gubimo njihova korisna svojstva i pretvaramo otpad u smeće. Ako pomiješamo papir s mokrim ostacima kuhinjskog otpada, taj papir više ne možemo reciklirati. Samo jedan krivi sastojak može od vrijednih sirovina napraviti smeće! Stoga moramo odvojeno prikupljati skupine otpadnih materijala: papir, staklo, plastiku, metal, bio-otpad te građevinski, glomazni i EE (električni i elektronički) otpad, jer jedino tako ih se može pripremiti za oporabu.

Oporaba otpada je postupak čiji je glavni rezultat uporaba otpada u korisne svrhe, kad otpad zamjenjuje druge materijale koje bi inače trebalo uporabiti za tu svrhu.

Primjer je recikliranje pojednih materijala, kompostiranje ili korištenje otpada kao goriva za proizvodnju električne ili toplinske energije. Recikliranje nazivamo materijalnom oporabom dok je korištenje otpada za dobivanje energije energetska oporaba.

Ljekarne savjetuju

25

KAKO ZAŠTITITI KOŽU ZIMI

Z

Dr. Stribor SOS krema namijenjena je njezi izrazito suhe kože.

Sadrži visokovrijedne sastojke kao što su ulje noćurka, hidrolat hamamelisa, ekstrakt aloe vere i vitamin B5 (pantenol). Sporije se upija, ali osigurava intenzivnu hidrataciju kože. Krema ne sadrži alergene i eterična ulja, nativnog je mirisa. Može se koristiti više puta dnevno.

ima ima svoje čari ali sa sobom donosi hladnoću, vjetar te suhi zrak zbog čega naša koža postaje suha, ispucana i gubi vlažnost.

Osnovni problem je nedostatak masnoća i vode što kožu čini osjetljivijom zbog čega reagira na vanjske podražaje čini ju ljuskavom, hrapavom i grubom, zategnuta je i javlja se svrbež, a sve to uzrokuje i ubrzano stvaranje bora i starenje kože.

Kožu zimi potrebno je nahraniti i pružiti joj hidrataciju, a posebno se moramo posvetiti licu, rukama i usnama gdje je koža najosjetljivija i najizloženija hladnom zraku.

Osim kozmetičkih proizvoda za suhu kožu važna je hidratizacija iznutra. Idealno bi bilo da tijekom cijelog dana nastojite unositi oko 1,5-2 litre vode (6 do 8 čaša), jesti svježe voće i povrće te namirnice bogate omega-3 masnim kiselinama, kao npr. hladno prešano laneno ulje, riba, orašasti plodovi i avokado.

KOŽA USANA

Koža usana vrlo je nježna i osjetljiva. Suhe, crvene, ispucale usne koje peckaju čest su problem i muškaraca i žena.

Usnice nemaju žlijezde lojnice koje izlučuju sebum koji djeluje kao zaštitna barijera. Koža usnica je tanka, sastoji se samo od tri do pet slojeva u usporedbi s čak 16 slojeva kože lica. Zbog toga su usne sklone dehidraciji, boricama, lako postaju ispucane i hrapave.

Kako bi zaštititi usne zimi najbolje je koristiti balzame. Prilikom odabira balzama bitno je pripaziti na popis sastojaka. Treba izbjegavati balzame koji su obogaćeni sintetičkim mirisima i bojama.

Najbolji odabir su balzami koji sadrže što veći postotak prirodnih sastojaka kao što su: pčelinji vosak, ceramidi i shea maslac.

Dr. Stribor Plantalip prirodni balzam za usne na bazi njegujućih ulja nevena i kokosa, namijenjen je za potpunu njegu i zaštitu usana.

KOŽA LICA

U zimskim danima pravilna njega kože lica izuzetno je važna. Žlijezde lojnice zbog vanjskih utjecaja smanjuju svoju aktivnost, a zbog tog nedostatka masnoće slabiji je zaštitni omotač koji treba štititi kožu od isušivanja. Koža lica postaje suha, steže i počinje svrbjeti.

Kožu lica potrebno je temeljito očistiti blagim sredstvima prije nanošenja sredstva za njegu. Nakon toga dobro isperite kožu mlakom vodom (ne vrućom!). Prevruća voda isušuje kožu i čini je grubom.

Njega lica mora biti prilagođena tipu kože. Suhoj koži pogoduju bogate hidratantne kreme koje sadrže visoku koncentraciju hidratantnih sastojaka kao što su, primjerice lipidi, prirodna ulja i maslaci, hijaluron i ureja. Kako bi omogućiti bolju apsorpciju kreme preporučuje se povremeno napraviti piling kako bi se uklonio odumrli površinski sloj kože.

Za intenzivniju njegu prije kreme može se nanijeti Dr. Stribor serum Ag-Au/CP koji u svom sastavu sadrži kombinaciju tri vrste hijaluronske kiseline vrlo različitih funkcija hidratacije i učvršćivanja kože. Namijenjen je svim tipovima kože.

Za osobe koje vole kombinaciju kreme i ulja može se nanijeti i Dr. Stribor Echium gamma uljni booster. Nutrijenti i vitamini iz skupocjenih ulja intenzivno će nahraniti i potaknuti prirodne procese regeneracije kože.

KOŽA RUKU

Najviše problema većini tijekom zimskih dana predstavljaju suhe, hrapave i ispucale ruke koje su najizloženije hladnoći. Koža na rukama iznimno je tanka i osjetljiva, a budući da ruke imaju vrlo mali broj lojnih žlijezda, imaju manju sposobnost vezanja vlage od drugih dijelova tijela i brže se isušuju.

Učestalo pranje ruku, deterdžent za suđe, hladan vjetar i suh zrak svakodnevno isušuju ruke.

Uz rukavice koje štite naše ruke zimi, važno je redovito nakon pranja ruku koristiti proizvode za hidrataciju. Poželjno je da proizvodi sadrže hladno prešana biljna ulja koja hrane i štite kožu od isušivanja obnavljajući tako prirodnu barijeru.

Dr. Stribor lip sleeping mask intenzivni je noćni tretman za zahtjevne usnice s ekstraktima crvenih bobica, nara i brusnice, vitaminom C te fragmentiranom hijaluronskom kiselinom, koja prodire duboko u pseudomukozu usana, za dubinsku zaštitu, obnovu, hidrataciju i punoću. Bogata i postojana formula dostavlja aktivne tvari tijekom noći, kada je regeneracija kože najbrža. Nanosi se na usne prije spavanja u debljem sloju.

Dr. Stribor Ruža & Argan krema namijenjena je njezi suhe kože lica. Visokovrijedni sastojci kao što su ulje argana, ulje marelice, ulje pulpe pasjeg trna hrane i štite kožu lica u kombinaciji s hijaluronskom kiselinom. Zbog svoje teksture odličan je izbor i za ostale tipove kože ( osim masne ). Krema je lagana, brzo se upija i ne ostavlja masni film.

Sport Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

OD GORICE DO VATRENIH?!

Spektakularnih 14 golova, uz pet asistencija, dovelo je Kristijana Lovrića na vrh ljestvice strijelaca u HNL-u, ali i u ozbiljan fokus izbornika Zlatka Dalića.

Bio je već Lovrić na širem pozivu, dobio je jedan "pretpoziv", a sad se čini da je sazrijelo vrijeme da Gorica dobije svog prvog reprezentativca u povijesti, a Kiki šansu koju zaslužuje...

Veliki odlasci, još veći dolasci, a ciljevi - isti!

Piše: Marko Vidalina

P

otresi su tih dana drmali svom snagom, oproštaj od 2020. godine bio je kakav i priliči godini kao što je ta užasna, grozna dvijetisućeidvadeseta. Nogometni potres tih je dana, s dolaskom 2021., pogodio i HNK Goricu. Snažno je odjeknula vijest da iz kluba nakon dvije i pol godine odlazi sportski direktor Mindaugas Nikoličius, pa odmah zatim i ona kako goričku klupu napušta i njegov prijatelj i sunarodnjak Valdas Dambrauskas, toliko snažno da su krenule i kojekakve priče o "raspadu Gorice bez Litavaca", ali naravno da su sva ta naklapanja bila čisti pucanj u prazno.

- Volim ovakve situacije, one iz mene izvlače ono najbolje. I vjerujte mi, Gorica će biti još bolja, još jača! - već dan poslije izgovorio je predsjednik kluba Nenad Črnko, koji je sam i preuzeo funkciju sportskog direktora upražnjenu odlaskom prvog suradnika u splitski Hajduk.

U suradnji sa suradnicima iz klupskog vrha prvi potez povukao je već sljedećeg dana, kad je na klupu Gorice postavio Sinišu Oreščanina, koji je sa sobom doveo i dugogodišnjeg suradnika Gorana Rosandu. Na kraju je ispalo da je Hajduk "uzeo" Gorici

NAKON ŠTO JE OSTALA BEZ TRENERA I SPORTSKOG DIREKTORA, HNK GORICA DOČEKALA SE NA NOGE I S NOVIM POLETOM, JOŠ JAČA, KRENULA JE DALJE... sportskog direktora, a da je Gorica uzvratila dovođenjem čovjeka koji je rezultatski najuspješniji od svih trenera Hajduka otkad je hrvatska samostalnosti!

- Kaže se u trenerskim krugovima da najbolje o kolegama možeš suditi u situacijama kad nakon njih preuzmeš momčad. U tom smislu, mogu reći da je Valdas radio zaista odličan posao, da nam je ostavio karakternu i kvalitetnu momčad, ali i da postoje neke stvari u kojima mi vidimo prostor za napredak. Na tome ćemo i raditi, vjerujemo u proces i vjerujem da ćemo svakom utakmicom biti sve bolji i bolji - rekao je Oreščanin nakon ustoličenja.

LUDA SEZONA, SJAJNA GORICA

Rečeno, učinjeno. Nakon samo dva tjedna s momčadi već je stigla prva utakmica, gostovanje na pulskoj Aldo Drosini. Završilo je 1-1 u utakmici koja je pokazala da ima još puno prostora za napredak. On se dogodio već u sljedećoj utakmici, u spektaklu protiv Dinama na domaćem terenu koji je na kraju završio tragično po Goričane. Onaj gol

GORICA JE ODMAH UZ DINAMO I OSIJEK, A U KUPU ČEKA PROTIVNIKA U ČETVRTINI FINALA...

Theophile-Catherinea u 96. minuti za 4-3 i danas je teško "probaviti"...

Prva pobjeda pod Sinišom Oreščaninom stigla je na stadionu na kojem Gorica sad već tradicionalno dobro prolazi, na riječkoj Rujevici. Moglo je to, realno, završiti i nešto drukčije, sreća je te večeri bila naklonjena hrabrom goričkom sastavu, koji je slavio 2-0 i kući odnio sva tri boda.

Novi koračić unatrag dogodio se na gostovanju kod Varaždina, koji je slavio 2-1 uz preokret u završnici, no sve je konačno na mjesto sjelo već u sljedećoj utakmici, na gostovanju kod Slaven Belupa.

- Mislim da je ovo naša najkompletnija utakmica ove sezone. Žao mi je što je završilo 'samo' 1-0, jer mogli smo i puno ranije završiti utakmicu, no dečki su pokazali karakter i vratili se na najbolji mogući način nakon Varaždina - zadovoljan je bio trener Oreščanin u Koprivnici.

Da su pravi frajeri, njegovi su igrači pokazali i pobjedom 1-0 protiv Šibenika na zaleđenom terenu, po velikoj hladnoći, što će kompletirati sliku jedne dosad po-

prilično "lude", živopisne sezone.

U kojoj je Gorica, nakon svega toga - treća momčad u državi! Točno na onome mjestu na kojem je i bila u onim potresnim danima, na prijelazu desetljeća. Uz još više samopouzdanja, s još više homogenosti, s pojedincima koji sve više iskaču. ČABI OTIŠAO, TROJICA STIGLA

Otišao je iz Gorice, osim litavskog dvojca, i Marijan Čabraja, jedno od zaštitnih lica prvoligaške Gorice, otišao je Čabi u Dinamo za ozbiljan novac, otići će i Dario Špikić na ljeto, ali Gorica će svejedno ići dalje svojim putem. Eno, na Čabrajinom lijevom boku već dominira Krešo Krizmanić, naš domaći dečko, a svoju priliku Špikićevim odlaskom čekaju igrači s ogromnim potencijalom u nogama, od Josipa Mitrovića, preko Jurice Pršira i Younesa Delfija, pa sve do novog igrača, Liberijca Sylvanusa Nimelyja (22).

Uz njega, stigli su u ovom prijelaznom roku i francuski lijevi bek Cheick Keita (24), kao i reprezentativac Gabona, rođenjem i odrastanjem Šveđanin Junior Martinsson Ngouali (29). Gorica je, da skratimo priču, onakva kakvu je Črnko i najavio. Još bolja, još jača, s istim željama i snovima.

- Ništa se nije promijenilo, želimo u Europu. To je cilj bio ranije, to cilj i ostaje - zaključio je "predsjednik engleskog tipa".

26/27

Samo dan nakon što je službeno objavljeno kako Valdas Dambrauskas više nije trener Gorice, na tu je funkciju stupio Siniša Oreščanin, 48-godišnjak iz Sesvetskog Kraljevca o kojima su slabije upućeni do tog trenutka znali samo da je bio trener Hajduka. Malo upućeniji su možda spomenuli i ono čuveno ispadanje od malteške Gzire, a oni sasvim upućeni složili su se u jednoj ocjeni: - Ovo je odličan izbor!

Tako su, u jednoj rečenici, glasili komentari ljudi iz nogometa, upoznatih s načinom na koji funkcionira Gorica, ali i načinom na koji radi Siniša Oreščanin.

Miran i tih čovjek, jedan od najpristojnijih ljudi koje ćete sresti, a uz to i nogometni fanatik najteže kategorije. Trener posvećen detaljima, spreman na naporan rad, moderni nogometni stručnjak s vizijom...

Opis koji je savršeno pristajao bivšem treneru Dambrauskasu ujedno su i riječi koje će najtočnije opisati njegova nasljednike. Čak im je i nogometna ideja slična, iako ne identična, a zbog svega toga su i komentari o "odličnom izboru za Goricu" bili praktički jednoglasni.

Siniša zvani Six bio je drugoligaški i trećeligaški vezni igrač, a trenersku karijeru počeo je graditi kao 27-godišnjak u svom Sesvetskom Kraljevcu.

Prošao je i Sesvete, pa NK Zagreb, da bi nakon šest godina u Dinamovoj školi nogometa otišao u Hajduk, gdje je vodio juniore i B momčad, a na kraju i prvu momčad. Od tad je bio slobodan, čekao je sljedeći posao, a sad ga je i dočekao. Kažu, idealan za njega... Neka tako i bude.

Foto: David Jolić

TKO JE SIX? NOGOMETNI FANATIK, FIN, TIH I STRUČAN

Tablice 1. HNL 21 15 3

3 48

2. Osijek

21 14 3

4 45

3. GORICA

20 12 3

5 39

4. Rijeka

19 9

4

6 31

20 8

2 10 26

6. Šibenik

21

7

3

11 24

7. Slaven B.

19 5

5

9 20

8. Varaždin

21 5

4 12 19

20 4

6 10 18

20 3

5 12 14

1.

5.

9.

Dinamo

Hajduk

Lokomotiva

10. Istra 1961

3. HNL 15 10 4

1 34

2. KURILOVEC

15 10 3

2 33

1.

Jarun

3. Trnje

16 9

3

4 30

4. Ponikve

16 8

4

4 28

Zagorec

16 8

4

4 28

6. Lučko

16 7

4

5 25

7. Gaj Mače

16 5

8

3 23

8. Dugo Selo

16 7

2

7 23

5.

9.

Bistra

10. Vrapče

16 5

7

4 22

16 6

4

6 22

11. Maksimir

16 6

3

7 21

12. Segesta

16 5

5

6 20

13. Špansko

16 5

2

9 17

14. Trešnjevka

16 4

5

7 16

15. Mladost P.

14 4

2

8 14

16. HAŠK

16 3

5

8 14

Pobijedio tumor, na redu borba za Lukavec u 3. ligi!

UZ VEZNJAKA KONJEVODA IZ KURILOVCA, LUKAVCU ĆE U BORBI S RAVNICAMA POMOĆI I FILIP ŽUPETIĆ, KOJEM JE PRIJE NEKOLIKO MJESECI DIJAGNOSTICIRAN TUMOR. NO FILIP SE VEĆ VRAĆA...

B

aš kad se trebao dogoditi apsolutni vrhunac jedne zanimljive četvrtoligaške jeseni, baš kad je vodeći Lukavec trebao na Ravnice, kod prvog pratitelja, korona je prekinula zabavu. Točnije, odgodila ju je za nekoliko mjeseci. Lukavec i Ravnice tako će, umjesto da zatvore prvenstvenu jesen, otvoriti proljeće! Igrat će se prvog vikenda u proljeću, bit će to jedna od onih utakmica za koje se kaže da "vrijede šest bodova".

Razlika je sad tri boda, Lukavec je izgubio samo prvu utakmicu, Ravnice ni jednu...

U LUKAVCU SILNO ŽELE OTIĆI U VIŠI RANG, DOK U GRADIĆIMA IMAJU SAMO JEDAN CILJ MIRNO DOĆI DO CILJA

OGROMAN MOTIV I OPTIMIZAM

4. HNL 16 13 2

1 41

2. Ravnice

16 11

5

0 38

3. Dinamo OO

16 10 4

2 34

4. Zagreb

14 8

3

3 27

Mladost

16 7

4

5 25

6. GRADIĆI

16 7

3

6 24

16 6

5

5 23

16 6

5

5 23

1.

5.

7.

LUKAVEC

Croatia H.

8. Tondach

16 6

4

6 22

10. Moslavina

16 6

3

7 21

11. Slunj

15 6

3

6 21

9.

Stubica

12. Rugvica

16 5

5

6 20

13. Sutla-Laduč

16 5

2

9 17

14. Sava

16 4

4

8 16

15. Straža

15 2

4

9 10

16. Odra

15 2

4

9 10

Promijenili su prvi pratitelji i trenera, Dražena Bobinca na klupi Ravnica zamijenio Vlado Balagović, koji je pokušati prestići kolegu s lukavečke klupe, već tradicionalno uspješnog Slavena Batovanju.

- Radimo u pomalo specifičnim uvjetima, kao i svi ostali, kasnili smo s pripremama, ali nemam se pravo žaliti. Jedini problem nam je teška ozljeda golmana Stjepana Sučića, a zasad jedino pojačanje je Dino Konjevod (19) iz Kurilovca - kazao je trener Batovanja, uz naglasak kako jedno pojačanje stiže i iz vlastitih redova.

- Očekujemo da nam se kroz 20-ak dana priključi Filip Župetić, 30-godišnji napadač koji se proteklih mjeseci borio s tumorom i pobijedio! Došao nam je iz Gradića sredinom listopada, odradio nekoliko treninga, no tad mu je dijagnosticiran tumor na vratu. Sad je to riješio, liječnici kažu da je sve u redu i veselimo se što će nam se priključiti.

Puno će pomoći momčadi, upravo takav igrač nam je nedostajao - govori trener.

Moguće su do kraja veljače i nove promjene u kadru, nije isključeno da se Lukavčani još malo pojačaju, ali zasad Batovanja u rukama ima praktički istu momčad od jeseni.

Kad je o ciljevima i ambicijama riječ, već odavno u Lukavcu nema nikakvih dvojbi.

- Apsolutno i nedvojbeno želimo biti prvi i izboriti plasman u 3. HNL! Kao klub smo za to spremni, imamo ogroman motiv i nadamo se najboljem na kraju. Momčad je

ODMAH NA STARTU PROLJEĆA IGRAT ĆE SE VELIKI DERBI, NA RAVNICE STIŽE PRVI LUKAVEC...

tu, sa mnom na čelu, da ispunjava klupske ambicije, a ja vjerujem da ćemo to i učitniti - podvukao je trener Batovanja.

Puno se još ima za igrati, čak 18 utakmica u prvenstvu, opuštanje je zabranjeno...

STABILNO, A ONDA ĆEMO VIDJETI...

A malo niže na tablici, u miru i spokoju šestog mjesta, proljeće čekaju Gradići.

- U analizama jesenskog dijela prvenstva došli smo do zaključka da možemo biti zadovoljni učinjenim i zato smo odlučili nastaviti dalje s istim snagama. Napustio nas je jedino Marko Župetić, koji se zbog posla preselio u Sloveniju, a svi ostali su ovdje, na raspolaganju - podnio je uvodni izvještaj trener Gradića Goran Jelavić.

Ne samo zbog čak 17 bodova zaostatka za Lukavcem, nego i iz puno drugih razloga, u Gradićima se ni uoči sezone nije razmišljalo o ozbiljnom napadu na vrh.

- Ne, za to u ovom trenutku nismo spremni, to nije realnost. Važno nam je do kraja ove sezone ostati u gornjem domu, u kojem smo praktički od početka, i zadržati stabilnost kluba na svim razinama. To je plan za ovu sezonu, a za sljedeću ćemo tek vidjeti...

Sprema se i reorganizacija liga, moramo je dočekati spremni - ističe Jelavić.

Sport

'VOLIM KAD JE SVE PO MOM, ALI NISAM TAKO KRUT KAO ŠTO MISLE...'

Piše: Marko Vidalina

S

tanje u klubu je, jednom rječju, zaista ok. Zadovoljan sam onim što sam zatekao dolaskom u NK Kurilovec, na Udarnik...

Tim je riječima novi trener Kurilovca Marko Pancirov sažeo dojam na početku jedne nove avanture u njegovoj trenerskoj karijeri. U njoj je dosad bila gomila rada s mladima, kroz omladinske škole HNK Gorice i Hrvatskog dragovoljca, ali i mraclinska epizoda kao dosad jedino iskustvo u seniorskom nogometu.

I odradio je to toliko dobro da zapravo nikoga nije previše iznenadilo što je baš on odmah izbio u prvi plan nakon što je Perica Vidak odlučio napustiti Kurilovec.

- Sigurno da je Perica Vidak napravio sjajne stvari ovdje, o tome najbolje govore rezultati, ali ne volim baš komentirati kolege. Reći ću samo da je gospodin Vidak momčadi ugradio neke navike koje su bitne za daljnji razvoj i u nekim stvarima mi je zaista olakšao. Međutim, neke stvari ću sigurno i mijenjati - kaže Pancirov i dodaje: - Iskreno, u početku me malo brinulo kako će me igrači prihvatiti, budući da su bili jako povezani s prethodnim trenerom, i baš zato me veseli što su me prihvatili jako dobro. Kratko sam ovdje i teško je odmah preslikati svoje želje na teren, no veseli me gard momčadi, ponašanje i radne navike...

Sve je to na izuzetno visokom nivou i na tome temeljim optimizam.

Preuzeo je Kurilovec na drugome mjestu, no svjestan je i sam će u ovim okolnostima biti jako teško zadržati taj nivo, budući da su iz kluba otišli Čunčić, Matoš, Althaler, Tominac i Pavlak, bez važnih igrača.

- Da, napustila su nas igrači koji su bili nositelji igre Kurilovca, no ja to ne vidim kao problem. Logično je da nakon fantastičnih rezultata na jesen nekima dođu ponude i da promjene sredinu. Uvjeren sam da u Kurilovcu i bez njih ima dovoljno kvalitete da nastavimo u sličnom ritmu. Teško je reći hoćemo li moći baš ponoviti jesenske rezultate, ali svakako ima materijala, u budućnosti bi se mogla iskristalizirati momčad za visoke domete - uvjeren je Pancirov.

VOLIM KAD JE SVE PO MOME

Bit će to, dakle, nešto drukčija momčad Kurilovca, ponešto će drukčija biti nogometna ideja, ali i način rada i komunikacije. Nakon Vidaka, koji je s igračima imao prijateljski odnos, dolazi trener koji je na glasu kao strog, zahtjevan, pomalo krut.

- Svjestan sam ja tog svog garda, jasno mi je da kod mnogih ostavljam takav dojam, ali svi koji me poznaju znaju da sam zapravo potpuno drukčiji. Nisam baš toliko krut...

Iako, činjenica je da volim raditi, volim

MARKO PANCIROV NOVI JE TRENER NK KURILOVCA, ZAMIJENIO JE PERICU VIDAKA I ZA POČETAK OSTAO BEZ PET VAŽNIH IGRAČA. ALI UNATIČ TOME ĆE REĆI:'ZA DRUGO MJESTO SE NE IGRA!' sve isplanirati u detalje, a na neki način sam i egoist, budući da volim kad je sve po mome. Međutim, mislim da to tako i treba biti. I u sportu i u životu stvari najbolje funkcioniraju kad je jasno tko je vođa - uvjeren je novi trener Kurilovca. Čisto nogometno gledano, Marka Pancirova možda najbolje opisuje odgovor na pitanje kojeg trenera posebno cijeni.

- Nenada Bjelicu! Volim da moja momčad igra, da se kroz igru pokušava doći do šanse, ali volim i dinamiku u igri, pritisak, agresiju, brzu tranziciju, okomitost...

Tu vidim dosta sličnost s njegovim stilom.

KOLEGA VIDAK MI JE OSTAVIO DOBRU PODLOGU, ALI NEKE ĆU STVARI IPAK MIJENJATI

TRENER KLOPP KAO IDEAL

A ako odemo za još razinu, dvije ili tri prema gore, najlakše će se pronaći u onome što želi Jürgen Klopp.

- Da, to je nekakav ideal. Uostalom, na prvom sastanku sam rekao igračima: 'Želim da budemo Liverpool iz Kurilovca!' Zasad samo imamo crvene dresove kao oni, a za dalje ćemo vidjeti hoćemo li uspjeti, ha, ha - dobro je raspoložen Pancirov.

Ove godine navršit će se 20 godina otkako se bavi trenerskim. Kao igrač odrastao je doma, u Velikoj Mlaki, u danas ugašenom Napretku prošao je cijelu školu pa zaigrao za prvu momčad u slavnim danima 1. B lige, a poslije je igrao i za Inker Zaprešić, pa Polet iz Buševca, Gradiće, Udarnik i na kraju za Meštricu. Bio je prvo veznjak, pa u najvećem dijelu karijere stoper, no cijelo je to vrijeme znao gdje će završiti.

- Još kao kadet, pa poslije i junior, išao sam s najmlađim kategorijama na njihove utakmice, oduvijek me zanimao taj trenerski dio posla, a prvu licencu završio sam 2001. godine. Kao igrač nisam o tome razmišljao sto posto, uživao sam u samom igranju, ali slušao sam trenere, upijao sve ono što rade, i kroz to skupljao iskustvo, čak i neke ideje koje će mi poslije pomoći... Trenerski sam stasao u omladinskoj školi HNK Gorice, a dodatno se izgradio kao trener i kao čovjek kroz dvije godine u Hrvatskom dragovoljcu, sredini u kojoj je u to vrijeme bilo jako teško raditi. Odlaskom u Mraclin želio sam zakoračiti u seniorski nogomet, a vjerujem

Kao čovjeku koji je odrastao u Velikoj Mlaki, kako životno, tako i nogometno, Marko Pancirov teško podnosi činjenicu da jedno takvo mjesto već godinama nema svoj nogometni klub, još od gašenja čuvenog NK Napretka, koji se kasnije zvao i Velika Mlaka.

- Za mene to nije normalno uvodno će na tu temu kazati aktualni trener Kurilovca.

- To nije normalno u prvom redu zato što je Velika Mlaka jedno zaista veliko mjesto, zato što je spojena je s Velikim Poljem, koje ubrzano raste i tu je jako velika baza djece - nastavio je Pancirov.

Nogomet se u Mlaki igra, ali...

- Tereni u Velikoj Mlaki pod ingerencijom su HNK Gorice i ta djeca igraju i treniraju kao članovi Gorice, no ipak mislim

da bi se u budućnosti trebalo razmisliti o tome da Velika Mlaka opet dobije klub. To je moja životna želja, nadam se da ću to doživjeti i ako se dogodi, nadam se da ću biti uključen u tu priču. Ipak sam najljepše trenutke u životu doživio na tom igralištu, fenomenalne uspomene, i volio bih da se to vrati.

da sam upravo zbog toga dobio i ovu priliku u Kurilovcu - vrti film svoje nogometne priče Pancirov, koji je Mraclin preuzeo na 12. mjesto u šestom rangu natjecanja.

- U sljedeće dvije godine izborili smo promociju u viši rang, a momčad sam ostavio na poziciji koja vodi prema još jednom skoku u ligu više. Uživao sam raditi s tim ljudima, Mraclin će za mene zauvijek ostati jedna jako lijepa priča - ističe Pancirov.

JŽNL 16 12 4

0 40

17 12 3

2 39

3. MRACLIN

17 12

1

4 37

4. Strmec

16 9

3

4 30

1.

Sad je Mraclin prošlost, a Kurilovec sadašnjost i budućnost. Trener Pancirov skočio je za dva ranga, suočit će se s novim izazovima, ali dovoljno je optimističan i samouvjeren da se odmah složi s planom koji kaže: njegov Mraclin ide u četvrtu ligu, Lukavec skače u treću, a njegov Kurilovec u drugu! I Gorica u Europu...

- E, to je fantastičan Želim Mraclinu da uspije, da ode tamo gdje sam ga i ja želio vidjeti, svim ostalim našim klubovima također, a Kurilovec...

Ha, ne igra se za drugo mjesto! završio je Pancirov.

Samobor

2. Top

5.

Stupnik

6. Dinamo J.

2

5 29

17 8

3

6 27

17 8

3

6 27

3

6 27

16 8

2

6 26

17 8

2

7 26

11. TUROPOLJAC 17 7

3

7 24

12. LOMNICA

17 7

3

7 24

13. Vatrogasac

17 6

2

9 20

9.

JELAČIĆ

16 9

8. Naftaš Ivanić 17 8

7.

OPTIMIZAM NA NAJJAČE

Sv. Nedjelja

10. POLET

14. Rakov Potok 17 5

2 10 17

15. Vinogradar

17 4

1

16. KLAS

17 2

3 12 9

11 13

1. ŽNL 14 9

2

3 29

13 8

2

3 26

3. Lonja

13 8

2

3 26

4. Ban Jelačić

12 8

1

3 25

1.

Kloštar

2. KUPA

1

4 25

6. MEŠTRICA

14 7

3

4 24

7. MLADOST O.

13 7

2

4 23

5.

VATROGASAC 13 8

8. Milka Trnina 9.

Foto: David Jolić

'Nije normalno da Velika Mlaka nema klub'

Tablice

DINAMO H.

13 7

2

4 23

13 5

4

4 19

10. BUNA

13 6

1

6 19

11. Ostrna

14 4

2

8 14

12. Gaj

14 4

1

9 13

13. POSAVEC

14 3

2

9 11

14. Dubrava

13

3

9

15. Zvekovec

14 0

1

6

2 12 2

2. ŽNL 12 9

0

3 27

2. TUROPOLJE

11

7

1

3 22

3. Croatia NK

11

6

3

2 21

4. Graničar T.

12 6

3

3 21

11

5

1

5 16

12 4

4

4 16

Mladost O.

12 3

3

6 12

8. Sloboda G.

12 3

1

8 10

9. Mladost B.

11

0 10 3

1.

5.

Brcko

Donja Zelina

6. Žabnica 7.

1

28/29 Foto: David Jolić

U planu je da se 21. veljače igra Kup NSVG-a, ali o tome će odlučiti Stožer

Vraća se 'selski' nogomet, nema lige bez naših u borbi za titulu!

I

ščekivanje je trajalo dugo i predugo, osluškivala se cijele zime odluka Stožera, koji je i obustavio niželigaški nogomet u završnici jesenske polusezone. Zajedničko treniranje niželigaškim klubova odobreno je s početkom veljače, ali to ne znači da je iščekivanje prestalo. Zasad su uz treninge dopuštene i trening-utakmice, pa se puno toga već i odigralo širom Turopolja, no datum početka natjecanja nije poznat.

Iz dobro obaviještenih krugova stižu informacije kako bi već u idućoj rundi popuštanja mjera i to trebalo doći na red, pa je plan

BUDE LI SVE PO PLANU, UTAKMICE ŽUPANIJSKOG KUPA IGRAT ĆE SE POSLJEDNJEG VIKENDA U VELJAČI, DOK SVA PRVENSTVA KREĆU PRVOG VIKENDA U OŽUJKU da se posljednjeg vikenda u veljači odigraju utakmice lokalnih kupova, a prvenstva bi u županijskim ligama počela prvog vikenda u ožujku, i to redovnim kolom. Sve zaostale utakmice igrat će se tijekom proljeća, u terminima koje klubovi uspiju dogovoriti.

A kad se nogomet konačno vrati, očekuje nas puno uzbuđenja, u svakoj od ovih liga

turopoljski klubovi će loviti velike stvari. U petom rangu, JŽNL-u, u borbi za vrh je Mraclin, koji je tijekom zime promijenio trenera i s Damirom Milanovićem će krenuti u lov na TOP iz Kerestinca i vodeći Samobor.

Potpuno ludilo vlada u šestom rangu, 1. ŽNL, gdje je trenutačno najbolji naš predstavnik Kupa, ali ovo je liga u kojoj više od

JŽNL

2. ŽNL

Turopolje za zadnju ligu bez Turopoljaca

Trener Milka u lov na još jednu promociju Nakon što je s Mraclinom ušao iz šestog u peti rang, pa nakon lošijeg ulaska u sezonu skupio dovoljno bodova da uđe u ozbiljnu priču o novoj promociji u ligu više, Marka Pancirov napustio je Mraclin. Novi trener postao je Damir Milanović, dosadašnji pomoćnik Deana Klafurića koji je krenuo u prvu samostalnu trenersku misiju u karijeri.

- Meni kao odgovornoj osobi za igru seniorske momčadi i igračima predsjednik Vukašinec i sportski direktor Cvetnić jasno su iznijeli ciljeve ovog proljeća.

Biti što više prema vrhu i uhvatiti priliku ako se ukaže za ligu više.

Na jesen zbog reorganizacije natjecanja postoji realna mogućnost

za koju moji igrači i ja vjerujemo da je ostvariva - rekao je Milka, koji je na jesen odigrao nekoliko utakmica u istom ovom rangu, u dresu Poleta, a sad traži klub iz šestog ranga za koji bi igrao...

Velika ambicije imaju i u Jelačiću iz Vukovine, iako za Mraclinom "kasne" čak deset bodova.

- Rezultatski cilj je pokušati uloviti jednu od pozicija koja vodi u četvrti rang hrvatskog nogometa - otvoreno kaže trener Stefan Rajić, koji će u proljeće s praktički istim sastavom kao na jesen.

Trojac Polet, Lomnica i Turopoljac su unutar tri boda od Jelačića, a najniže je Klas, koji će se boriti s Rakovcem u želji da izbjegne pretposljednje mjesto na tablici.

pola klubova i dalje može postati prvak! U tu skupinu spadaju i Vatrogasac, i Meštrica, i Mladost iz Obrezine, pa čak i Dinamo Hidrel i Buna... U najtežoj situaciji u ovom su trenutku petoligaš Klas i šestoligaš Posavec, no ni u njihovim slučajevima razloga za paniku nema. Pogotovo zato što su se svi, pa tako i oni, malo pregrupirali tijekom zimske stanke, napravili neke planove i liste želja, u većini slučajeva i dovodili neka pojačanja...

U sedmom, najnižem rangu, svoju priliku za promociju u ligu više tražit će Turopolje, koje će morati uloviti vodećeg Brcka.

1. ŽNL

Gužva na tablici takva da i sedmi sanja titulu Obično nije najtočnije suditi po prijateljskim utakmicama, ali bilo je zanimljivo vidjeti pripremni ogled dva naša najbolje plasirana kluba u 1. ŽNL. I već je tu bilo jasno da nas čeka izuzetno uzbudljiva sezona u ovom rangu, jer nije česta pojava da prijateljske utakmice završe 0-0! Baš je tako bilo ovoga puta, iako su treneri Nino Matković i Miroslav Lukinić puno rotirali, više je ovo sličilo na prvenstvenu nego na prijateljsku utakmicu...

Kupa je nakon vrlo uspješne jeseni na 26 bodova, Vatrogasac ima 25, a na 24 je Meštric, a na 23 Mladost Obrezina, koja je na tablici sedma, ali unatoč tome...

- Želimo osvojiti prvo mjesto!

S tom idejom smo se i pojačali,

doveli četiri igrača i vjerujemo da ćemo se nakon odigravanja zaostale utakmice približiti vodećem Kloštru na samo tri boda - kaže trener Mladosti Josip Tadić, što potvrđuje priče o "ludoj" sezoni u ovom rangu natjecanja.

Da to nisu prazne priče potvrdilo se super uvjerljivom pobjedom 7-1 u gostima kod Meštrice, one momčadi koja ima bod više...

O višem rangu, uz Posavec, posebno ozbiljno ne razmišljaju ni u Novom Čiču, ali ni u Buni.

- Mi nogomet igramo iz zadovoljstva, kod nas nema plaćenih igrača. Nismo ugroženi ispadanjem, ali realno nismo spremni za sam vrh. Cilj nam je sezonu završiti iznad sredine tablice - kaže trener Bune Boris Konjević.

Šest je turopoljskih klubova u petom rangu, sedam u šestom, a u sedmom, u svom svijetu, žive samo nogometaši Turopolja. S novim vodstvom od prošle godine, s puno ambicioznijom upravom, ali i s drugim mjestom na prvenstvenoj ljestvici kao posljedicom svega što se događalo jesenas.

Brcko iz Božjakovine trenutačno je vodeći, ima pet bodova i jednu odigranu utakmicu više od Turopolja, koje će u proljeće krenuti s istim snagama. Jedino pojačanje je 31-godišnji Nikola Kovačić, koji je stigao iz rang više, iz Milke Trnine, a s treninzima je jedini naš sedmoligaš počeo sredinom veljače.

Na prvom treningu pojavio se 21 igrač, trenira se prilično ozbiljno za ovu razinu, triput tjedno, uz trening utakmice vikendima, a cilj ostaje isti kao i jesenas: - Viši rang! I vjerujemo da ćemo uspjeti!

Sport Foto: David Jolić

ATLETIKA

Bošnjak u Istanbul ide po normu za EP

U atletskoj dvorani na Velesajmu održano je drugo kolo Ekipnog dvoranskog prvenstva Hrvatske, a ponovno je sjajan bio član AK Velika Gorica Dino Bošnjak, koji je još jedanput pobijedio u utrci na 1500 metara, ali s vremenom 3:49,53. U prvom kolu trčao je značajno boljih 3:47.92, dok će normu za Europsko prvenstvo (3:45.00) pokušati istrčati 20. veljače u Istanbulu, na dvoranskom Prvenstvu Balkana.

Uz Bošnjaka, boje hrvatske atletike branit će još Ivan Horvat (skok s motkom), Ivana Lončarek (60m prepone), Marko Čeko (skok u dalj), Klara Koščak ( 60m

prepone i skok u dalj), Mateo Ružić (400m), Tihana jeletić (skok u vis), Maja Pačarić (800m, 1500m), Paola Borović (troskok), Filip Mrčić (skok u vis), Margareta Risek (60m), Marija Ivanković (troskok), Veronika Drljačić (400m), Alen Kolar (60m), Rahela Leščak (400m), Zvonimi Ivašković (60m) i Nicole Milić (4x400m).

Borna Čeran je na Velesajmu na 800m bio sedmi, a nastupile su i članice Maraton kluba Velika Gorica Nina Vuković i Tena Petračić, obje na 800 metara. Nina je osvojila izvrsno treće mjesto, a Tena je zauzela desetu poziciju, ali i popravila osobni rekord.

ŽENSKI RUKOMET

Osam poraza u nizu, ali panike ipak nema

Sasvim sigurno su kudikamo drukčije u taboru ŽRK Udarnika zamišljali svoju povratničku drugoligašku sezonu, izborenu odlukom HRS-a da se nagradi sve dobro učinjeno lani. Nakon 13 odigranih utakmica Udarnik je u ovom trenutku na dvije pobjede i čak 11 poraza, među kojima je bilo i nekoliko vrlo uvjerljivih, ali to je očito, kako stvari stoje, realnost. I iz ove kože se ne može, najpametnijim se čini skupljati iskustvo za budućnost i pokušati "preživjeti"...

Već osam poraza zaredom su

nanizale naše rukometašice, uključujući i dva koja su stigla na početku drugog dijela sezone. Davno je već bilo peto kolo, kad je u Velikoj Gorici gostovala Senia, a Udarnik je slavio 29-27, sve nakon toga bili su sami porazi.

Srećom po Udarnik, razloga za paniku i dalje nema, jer u ovoj se drugoligaškoj skupini dogodilo da je osam ekipa u svom svijetu, a posljednje četiri u nekom svom. Među te posljednje četiri, sa po četiri boda, su Udarnik i Senia, a sreća je da po dva imaju i Arena i Zaprešić.

A ČINILO SE DA JE SVE VEĆ RIJEŠENO...

RUKOMETAŠI GORICE UPALI SU U LOŠU SERIJU I DOVELI U PITANJE PLASMAN U LIGU ZA PRVAKA, ŠTO SE SVE DONEDAVNO ČINILO KAO SIGURNA OKLADA

U

posljednje dvije sezone vidjeli smo puno benefita koje je goričkom rukometnom klubu donijela suradnja s PPD Zagrebom, i dalje jedinim prvakom Hrvatske ikad. Vidjeli smo mlade talentirane igrače koji su donosili rezultat, vidjeli smo i da je u liku i djelu trenera Andrije Nikolića stigla ogromna količina stručnog rada i profesionalnosti, ali sad smo vidjeli i drugu stranu medalje.

Ovog proljeća, ispalo je, vidjeli smo i što se može dogoditi kad PPD Zagreb u kratkom periodu povuče nekoliko igrača u svoje redove i tako ostavi Goricu u problemima. U

sastavu koji je igrao europske utakmice na otvaranju sezone bili su Ćavar, Laljek, Srna, Klarica i Kraljević, a nikog od njih danas više nema. Svi su u Zagrebu, na najvećoj sceni, kao dio momčadi koja je u velikim problemima cijele ove sezone...

Gorica u problemima dugo ipak nije bila, držala se u vrhu unatoč neospornoj i logičnoj činjenici da nije igrala na lanjskoj razini, ali zato su problemi došli s nastavkom sezone. U trenucima dok njihov dojučerašnji suigrač Paolo Kraljević baca "suhe listove" golmanima Barcelone, gorički rukometaši zapali su u prvo razdo-

blje nakon dugo vremena koje se može nazvati krizom. U posljednjih pet utakmica, između kojih se smjestila i zimska stanka, Goričani su osvojili samo tri boda i ozbiljno si zakomplicirali situaciju u borbi za ulazak u Ligu za prvaka. Činilo se na trenutke da je to potpuno izvjesna stvar, no domaći porazi od Zameta i Dubrave, kao i onaj gostujući kod Spačve, doveli su do trenutka u kojem je svaka sljedeća - ključna.

Svaka sljedeća bit će i jako teška, pomlađena Gorica bit će na velikim iskušenjima, ali treba i dalje vjerovati u proces. U trenera Nikolića i igrače, u Ligu za prvaka..

30/31 Foto: Nenad Mudrinić/KK Gorica

Već su ispisali povijest, a tek su na početku

KOŠARKAŠI GORICE ISKORAČILI NA MEĐUNARODNU SCENU, NO NAJVEĆI I NAJTEŽI OVOSEZONSKI IZAZOVI TEK SU PRED NJIMA

U

z to što su nas već gotovo naučili da je normalno da sruše protivnika poput Cibone, Zadra i Splita, košarkaši Gorice konačno su dočekali i veliki iskorak na međunarodnu scenu. Dobro, točnije bi bilo reći da je riječ o regionalnoj sceni, jer riječ je o ABA ligi 2, ali prelazak hrvatskih granica za velikogoričku je košarku bio povijesni trenutak.

Dogodio se s odgodom, budući da na prvi "balon" Gorica nije ni otputovala zbog problema s koronom, pa je debitirala na drugom, banjalučkom "balonu". Prvi mačići u vodu su bačeni u dramatičnom raspletu i minimalnom porazu od crnogorskog Studentskog grada, trenutačno vodeće momčadi u ovoj ligi. Debi je, dakle, odrađen, ali čekanje na prvu pobjede opet je moralo na odgodu. U drugoj utakmici Goričani su trebali ići na Rabotnički, no sve je propalo jer ovaj put zbog korone nisu doputovali Makedonci.

GORICA U DOMAĆOJ LIGI GURA ODLIČNO, A U ABA LIGI 2 OSTAJE ŽAL ZA ČETIRI 'KORONA PORAZA'...

I sve je moralo stati u tu posljednju utakmicu turnira, protiv crnogorskog Lovćena.

U povijesnim knjigama ostat će zapisano da je prvu međunarodnu pobjedu Gorica izborila rezultatom 80-75.

- Završnicu smo odigrali odlično, čestitao bih igračima na prvoj međunarodnoj pobjedi i poželio im još ovakvih nastupa - kazao je nakon utakmice Josip Sesar, koji je nakon viđenog na ovom "balonu" još više žalio za ona četiri poraza upisana zbog nedoslaka na prvi turnir, budući da je vidio da Gorica u ovoj konkurenciji itekako ima što za reći, da svima može parirati.

Imao je i Sesar muka s koronom, morao je u nekoliko utakmica momčad voditi njegov pomoćnik Bože Radoš, a nije pomogao ni cijeli taj kaos u rasporedu koji podsjeća na ritam kojim se živi i funkcionira u NBA ligi. Uz sve te odgode, uz sve te (ne)odrađene obaveze u regionalnoj ligi, Goričani su i u prvenstvu odigrali 20 utakmica, upisali 16 pobjeda i četiri poraza.

A sezona je još mlada, još je toliko izazova ispred Sesara i njegovih igrača...