Reporter 400-17.12.2020. by cityportal.hr

Sad svi prate ženski rukomet, sad svi znaju za Doru Dora Krsnik ostvarila je povijesni uspjeh s reprezentacijom Hrvatske, a krenula je ovdje, u svom gradu

Broj

400 Godina XXI

Str. tr. 41

VELIKA GORICA 17. 12. 2020.

SPECIJAL Reporter u Vašim rukama već 400 puta: Kako je nastao, tko ga je sve stvarao... Str. 21-28

ć i ž o B n a t e r S ! a n i d o g a v o n i Povelja Grada

Str. 14

Dan grada

Str. 6

PILIĆI, FILEKI I JOŠ TOLIKO TOGA

ROĐENDAN POD MASKAMA

MILJENKO ROJC BRACO DOBIO NAGRADU SVOGA GRADA ZA ŽIVOTNO DJELO

VELIKA GORICA PROSLAVILA 25. ROĐENDAN U SKLADU S PROPISANIM MJERAMA

Crtice iz Gorice SKUPLJALI PAPIR, SPAŠAVALI STABLA

RIJEČ UREDNIKA

Sretnija vam nova godina. Mora biti...

Usprkos izazovnoj školskoj godini i činjenici da su dobar dio nastave pratili online, školarci su dokazali kako se dobrih navika i dalje drže. Tako su u 61 matičnoj i područnoj osnovnoj školi na području Zagrebačke županije prikupili 162.860 kilograma starog papira i od sječe sačuvali 3.257 stabala! Akcija sakupljanja papira trajala je od 9. rujna 2019. godine do 26. lipnja 2020. godine, a u njoj je sudjelovalo 20.403 učenika. Tradicionalno, Zagrebačka županija je za najuspješnije škole osigurala informatičku opremu, a ove godine za sedam najuspješnijih škola stižu novčane nagrade - po 15 tisuća kuna za nabavu opreme po izboru. I ove godine najviše staroga papira po učeniku, 425,58 kilograma, prikupila je Područna škola Rakitovec, iza koje su ostali Dubranec, Buševec, Donja Kupčina, Pojatno, Donja Lomnica, Mraclin... Papir je sirovina koja se izvrsno reciklira, čime se štedi energija, čuvaju šume i značajno smanjuje onečišćenje vode i zraka. Jednom tonom starog papira od sječe se spasi 20 stabala.

Možda nikad nismo s tolikim veseljem čekali da jedna godina završi kao što je to slučaj s ovom zloglasnom 2020. Godinom u kojoj je prokletio virus ukrao show, godinom u kojoj su udarali potresi i poplave, godinom koja završava prevelikom količinom smrti i nesreće svuda oko nas. Bilo je tu vjerojanto i razloga za sreće u ponekom mikrosvemiru, bilo je trenutaka koji su mamili osmijeh na lice, ali generalno je sve ovo iza nas - užas. Ne ponovilo se... E sad, kad bismo znali da će s ovom godinom otići i ove nevolje koje su nas snašle, bila bi to fešta svih fešti u noći sa Silvestrova na Novu godinu. Dosad smo uvijek čekali novu godinu, s novim željama, ambicijama i nadama, s vrlo rijetko provedenim novogodišnjim odlukama, a ove godine to se promijenilo. Ne čekamo više novu, nego kvragu šaljemo staru godinu. Bez druženja na koja smo naviknuti, sa sablasno praznim adventom, s po potencijalno po život opasnim blagdanskim šopingom... Sve je gluplje i drukčije. Pa neka i blagdanska čestitka bude drukčija: Miran Vam Božić i sretnija Nova godina. I, da, sretan 400. broj Reportera.

Ne palite prskalice na boru! Javna vatrogasna postrojba Velika Gorica podsjeća građane kako se dolaskom razdoblja adventa povećava opasnost od izbijanja požara. Upravo kako bi se izbjegle tragedije, vatrogasci upozoravaju sve da upaljene svijeće ne ostavljaju bez nadzora, da ne koriste

Besplatne informativne novine građana Velike Gorice, Turopolja, Posavine i Pokuplja Datum izlaska ovog broja: 18. travnja 2019. Izdavač: e-Radio d.o.o., Velika Gorica, Gajeva 25 Tehnički urednik: Zvonko Šimunić Graﬁčko oblikovanje oglasa: Željka Makek i Mile Šola Novinari: David Jolić, Mirjana Marković, Petra Škrinjarić, Marija Vrbanus, Matea Brenčić, Vanja Stanojević, Mato Paviša, Suzana Majstorović, Vitomir Štuban Fotograﬁje: David Jolić, Sanjin Vrbanus, Mario Žilec, Dora Črnko, Nikica Topić, Vitomir Štuban, Mato Paviša Uređuje redakcijski kolegij (sjedište): Velika Gorica, Gajeva 25 Telefon: 01/6222 777, Fax:01/ 6221 160, e-mail:reporter@city-radio.hr Tisak: Vjesnik d.d. Slavonska avenija 4, Zagreb „Reporter“ je upisan u evidenciju javnih glasila pri Uredu za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske Reporter je dobitnik nagrade „Zlatno ogledalo“ kao najuređenije lokalne novine u Hrvatskoj

neispravnu božićnu rasvjetu, ne pale prskalice na božićnom drvcu i budu oprezni s korištenjem pirotehničkih sredstava. - U slučaju požara, zovite nas na 193. Želimo Vam sretan i siguran advent - poručili su vatrogasci.

3025 DOZA KRVI SKUPILI SU OVE GODINE NAŠI SUGRAĐANI KROZ 39 AKCIJA, ČIME SU SRUŠILI PROŠLOGODIŠNJI REKORD

Seoske žene za djecu oboljelu od malignih bolesti

DJELATNICI HITNE SKUPILI DONACIJU ZA BESKUĆNIKE Kad nas nešto naglo zaboli zovemo hitnu. Nama se dogodila obrnuta situacija. Hitna je nazvala nas! Dva člana Legacya sa upitnikom iznad glave otišla su do hitne. Kad tamo - iznenađenje. Vođeni pričom pomaganja drugima, brigom za one kojima je pomoć potrebna, vidjeli su našu akciju za beskućnike..., započeli su jednu lijepu priču članovi VG Legacy tima, koji su od djelatnika goričke Hitne pomoći preuzeli donaciju, hranu i vreće za spavanje. Bez obzira na to što je i dalje u tijeku akcija za opremanje vozila goričke hitne pomoći, kojima je potreban modularni defibrilator i prijenosni EKG uređaj, i sami djelatnici hitne odlučili su biti humanitarci. "Priča je to koja daje nadu u bolje sutra. Priča koja nam zbilja govori da ljude samo malo treba potaknuti da čine dobro. Hva-

la svim djelatnicima VG hitne pomoći na donacijama!", naglasili su presretni članovi udruge, koji su iz prve ruke imali priliku vidjeti kako izgleda raditi ovaj posao. "Dok smo ozarenih lica i srca sretno i zahvalno promatrali prve pahulje snijega, stigao im je poziv. Onaj crveni… Znali smo što znači crveni poziv. Netko je životno ugrožen… U samo nekoliko sekundi bili su spremni, upalili su sirene i odjurili nekome spasiti život. Da bi osoba kojoj su odjurili dočekala Božić sa svojom obitelji", prepričali su iz Legacyja i podsjetili građane kako i dalje mogu pomoći goričkoj hitnoj pomoći, da spase još više života. Svoje donacije oni koji žele pomoći mogu uplatiti i na broj računa HR7724840081502022138 s opisom plaćanja VG Legacy za VG hitnu.

Ovom blagdanskom dobu godine posebno se raduju djeca, a na odraslima je da im sačuvaju čaroliju Božića i učine to vrijeme posebnim. Upravo takvo lijepo djelo napravile su članice Udruge Uzornih hrvatskih seoskih žena. One su prikupile svoje domaće proizvode, ali i slatkiše, odjeću i obuću za 110 članova splitskog Kluba roditelja djece oboljele i liječene od malignih bolesti "Sanus". - Mi smo sve vrijedne, radimo sa svojih deset prstiju, imamo OPG-ove i svoje proizvode koje

smo, naravno, dale kako bismo olakšali tim roditeljima i obogatile njima i djeci božićne blagdane. Naše članice su se pozivu u pomoć rado odazvale, a kako nas ima u svakoj županiji, ono što je prikupljeno u humanitarnoj akciji već putuje za Split iz svih dijelova Hrvatske - kaže Katica Jerleković, predsjednica Udruge Uzornih hrvatskih seoskih žena. Dio stvari koje su prikupile na području Zagreba i Zagrebačke županije, žene s našeg područja također su poslale u Split.

Grad Velika Gorica

NA AKTUALCU O CESTAMA, PRIJEVOZU, AGLOMERACIJI…

SPONZORIRANO

Na Aktualnom satu Gradskom vijeću Katarinu Šeravić Lovrak zanimalo je kako će Grad pomoći roditeljima koji imaju djecu u vrtićima, a moraju biti u samoizolaciji, hoće li se nastaviti s mjerama koje su bile na proljeće? Krešimir Ačkar odgovorio je da su i u 2021. planirane mjere za roditelje u samoizolaciji kako bi im se olakšalo i pomoglo da to prebrode. U kojoj fazi je dječji vrtić u Maloj Buni, pitao je Josip Jerleković. - Ugovor je potpisan, investicija je vrijedna 3,4 milijuna kuna, radovi trebaju početi za koji dan, a planirani dovršetak je do početka sljedeće upisne godine. Vrtić će imati 110 kvadrata - pojasnio je Ačkar. Mario Zdelar pitao je u kojoj je fazi studija javnog prijevoza, je li naručena, po kojoj cijeni, koji su rezultati... - Studija će biti napravljena, do kraja godine će se raspisati javni poziv, pa ćemo razmišljati o drugoj varijanti

GRADONAČELNIK BARIŠIĆ PODNIO OSTAVKU Dražen Barišić podnio je 15. prosinca ostavku na mjesto gradonačelnika Grada Velike Gorice. Prema odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, dužnost gradonačelnika do kraja mandata obnašat će zamjenik gradonačelnika koji je na kandidaturi za izbor gradonačelnika bio naveden kao prvi. U slučaju Velike Gorice to je Krešimir Ačkar.

REBALANSOM SMANJEN PRORAČUN ZA 73 MIL. KUNA Prvim rebalansom proračuna prihodi su umanjeni za 44,8 milijuna kuna te sad iznose 489 milijuna, a rashodi za 73 milijuna te iznose 461 milijun kuna. - Novim planom je prvotni proračun umanjen za 8,4 posto prihoda te 13,66 posto rashoda. Uz to, pokriven je manjak iz protekle godine od 29 milijuna i 759 tisuća kuna, a 2 milijuna 204 tisuće kuna prenesenog je proračunskog viška - pojasnila je pročelnica Upravnog odjela za financije Žaneta Štefančić. Zbog pandemije se od mnogih projekata moralo odustati te je njihova realizacija prebačena na iduću godinu. Najveće je smanjenje Odjelu za komunalne djelatnosti, 45 milijuna kuna, za 19 milijuna kuna umanjena je stavka za ceste, a za 4,3 milijuna projekt Groblja Kušanec. Odustalo se i od gradnje vanjskog bazena, za što je bilo predviđeno šest milijuna kuna.

prijevoza, ali za 2021. želimo postići dogovor sa Zagrebom i ZET-om, da prijevoz bude na visokoj razni, a da cijena karte bude ista. Pregovori su u tijeku, vjerujem u kvalitetno rješenje - odgovorio je Ervin Kolarec. Damira Šimunića zanimala je obnovu mosta u Čičkoj Poljani, a rečeno je kako je idejni projekt gotov. - Konstrukcija će biti od betonskih, a ograda od drvnih elemenat. Naručen je i glavni projekt, radovi bi mogli krenuti 2022. - kaže pročelnik Dubravko Katulić. Kako je istaknuo, kroz pregovore sa ZET-om inzistira se i na izmještanju garaže iz centra grada. - Izmještanje garaže vjerojatno će se uskladiti s uvođenjem novog koncesionara - rekao je Katulić. Odgovarajući na pitanje Zlatka Turkovića o dinamici radova na Aglomeraciji, direktor VG Vodoopskrbe Krunoslav Višić rekao je da je na nekim dijelovima povećan postotak izvedenosti prema dinamičkom planu.

SPONZORIRANO

Ukratko

2/3

Raspravljalo se i o javnoj rasvjeti, biciklističkim stazama, uspornicima...

Proračun od pola milijarde kuna! FOKUS KOMUNALNIH AKTIVNOSTI U IDUĆOJ ĆE GODINI BITI NA ODRŽAVANJU I UREĐENJU PROMETNICA, A ČAK 42 % PRORAČUNA PLANIRANO JE UTROŠITI NA ŠKOLSTVO I PREDŠKOLSKI ODGOJ

a 17 glasova za i osam protiv, na posljednjoj ovogodišnjoj sjednici Gradskog vijeća usvojen je Proračun za 2021. godinu s projekcijom za 2022. i 2023. "težak" 551,5 milijuna kuna. Proračunske stavke pojasnio je Ervin Kolarec, zamjenik gradonačelnika koji je obnašao dužnost gradonačelnika - Od nekih projekata se uslijed pandemije odustalo, ali su određeni prioriteti. Ovim proračunom cilj je očuvati financijsku stabilnost grada, stvoriti preduvjete za rast zaposlenosti, voditi brigu o socijalno ugroženim skupinama društva, poboljšati kvalitetu života stanovnika, brinuti za okoliš te podići razinu kvalitete javnih usluga - istaknuo je Kolarec. Fokus komunalnih aktivnosti u idućoj će godini biti na održavanju i uređenju prometnica. Za održavanje nerazvrstanih cesta je, unatoč krizi, predviđen najveći iznos do sad, 41,6 milijuna kuna, a za gradnju cesta 11 milijuna kuna. Za dovršetak groblja u Kušancu osigurano je gotovo devet milijuna kuna, za održavanje javnih zelenih površina 16, gradnju objekata vodoopskrbe i odvodnje 8,2, za javnu rasvjetu 7 milijuna, a s iznosom od 30,3 milijuna kuna Grad će subvencionirati javni prijevoz. MILIJUNI I ZA COVID

Za izgradnju Reciklažnog dvorišta planirano je 2,7 milijuna, za odlagalište Mraclinska Dubrava 1,5 milijuna, a Reciklažni centar Mraclinska Dubrava dva milijuna kuna. Oko 2,8 milijuna namijenjeno je za nabavu opreme, strojeva i vozila za gospodarenje otpadom, 450 tisuća za izgradnju postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije, a 550.000 za zaštitu i poboljšanje kvalitete zraka. Jedinice mjesne samouprave za programske aktivnosti dobit će 2,5 milijuna, s kojima će samostalno raspolagati, dok je za male komunalne akcije predviđeno gotovo

CILJ NAM JE OČUVATI FINANCIJSKU STABILNOST GRADA, ALI BRINUTI O UGROŽENIM SKUPINAMA

osam milijuna kuna. - Zadržali smo ili povećavali razinu socijalnih izdvajanja; povećali smo pomoći za novorođene i umirovljenike, a nismo smanjivali sredstva za financiranje Zajednice sportskih udruga, Vatrogasne zajednice te Zajednice kulturno-umjetničkih udruga. rekao je Kolarec i dodao kako su povećana i izdvajanja za poticanje poduzetništva. Stavka izravnih sredstava pomoći uslijed Covid-19 krize planirana je u iznosu od 2,3 mil. kn, što je povećanje u odnosu na prošlu godinu, a ovisno o situaciji u planu je da se ta sredstva dodatno povećaju. Planiran je i početak gradnje Poduzetničkog inkubatora, za što je predviđeno 4,4 mil. kn. NAJVIŠE ZA ŠKOLE I VRTIĆE

Gotovo 42 % ukupnog gradskog proračuna namijenjeno je za školstvo (133,7 mil. kn), predškolski odgoj (70,7 mil. kn) i sport (21,5 mil. kn). Za stipendiranje učenika i studenata osigurano je 3,3 mil. kuna, a za nabavu školskih udžbenika 2,2 milijuna. Gotovo pet milijuna vrijedna je izgradnja Dječjeg vrtića u Selnici, a 3,4 milijuna kuna uređenje vrtića u Maloj Buni. Planirane su i subvencije poljoprivrednicima, uređenje poljoprivrednog zemljišta i poljskih puteva te sredstva za zdravstvene i veterinarske usluge. Nisu zaboravljene niti osobe s invaliditetom, vijeća nacionalnih manjina te Savjet mladih. Tijekom duge rasprave o Proračunu oporbeni vijećnici nisu podržali ovakav prijedlog. Mario Zdelar iz SDP-a zapitao je na čemu se temelje ambicije u vidu 180 milijuna većih prihoda u 2021. godini. - Dogodila se korona, veći broj ljudi će biti na minimalcu od 4000

kuna, smanjuju se prihodi jer su nam ugostitelji zatvoreni, a sve to vuče jedno drugo - rekao je Zdelar, dodavši da su socijalna davanja nedovoljna. Vijećnik Alanmilan Šembera ocijenio je da se proračun temelji na ‘fejkanim’ podacima iz rebalansa. - Ako je službena procjena Vlade i ministra financija da će BDP rasti 3,5 posto sljedeće godine, tko može reći da će prihodi u Velikoj Gorici rasti za 12 %, a prihodi od poreza za 15 %? - pitao je Šembera te rekao da je Ministarstvu financija poslao zahtjev za proračunski nadzor "zbog osnovane sumnje u povredu proračunskih načela točnosti i transparentnosti". HDZ-ov vijećnik Darko Bekić naglasio je da ovaj proračun možemo gledati s malo više optimizma jer svi globalni pokazatelji govore o oporavku u 2021. godini. - Bitno je da proračun bude uravnotežen, znači uprihodit će se 550, a rashodi će biti 551 milijun kuna. Bitno je i to da svi segmenti našeg grada i sve skupine našeg društva budu jednako zastupljeni u proračunu i da se nitko ne osjeti izostavljenim, a to se po mome mišljenju i dogodilo. Jer, iako je poseban naglasak u ovom proračunu na našim cestama, druga velika stavka je i socijalna komponenta. Samo za subvencije i naknade građanima i kućanstvima predviđeno je skoro 50 milijuna kuna - istaknuo je Bekić. SVI AMANDMANI ODBIJENI

Oporba je na proračun za 2021. godinu podnijela 15 amandmana, no svi su odbijeni jer, kako je objasnila pročelnica Žaneta Štefančić, nisu u skladu s odredbama Zakona o proračunu. - Nažalost, ovi amandmani ne mogu se prihvatiti i ne mogu postati sastavni dio proračuna. Što se tiče suštine i prijedloga tih amandmana, oni se po meni svakako mogu uvrstiti u plan, ali tehnički ne mogu - rekla je pročelnica Štefančić. Vijećniku Šemberi je zahvalila što je pozvao proračunski nadzor te rekla da će se radovati kad dođe ekipa iz Ministarstva financija. Podsjetila je i da je već prije predlagala da se održi edukacija kako bi vijećnici mogli kvalitetno raspravljati o proračunu, ali nitko od vijećnika nije bio zainteresiran. Na sjednici se raspravljalo i o aktualnoj političkoj i gospodarskoj situaciji u Velikoj Gorici te je posljednja ovogodišnja sjednica obilježena inicijativom ujedinjene oporbe, kojom je tražila ostavke vladajućih.

Grad Velika Gorica

VIJENCI I SVIJEĆE ZA POGINULE BRANITELJE Već tradicionalno, obilježavanje Dana grada Velike Gorice započelo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika Golubica na velikogoričkom gradskom groblju. Zbog epidemioloških mjera za sprečavanje širenja koronavirusa polaganje vijenaca bilo je skromnije nego ranijih godina. Vijence su položili te svijeće zapalili zamjenik gradonačelnika koji obnaša dužnost gradonačelnika Ervin Kolarec, zamjenik gradonačelnika Krešimir Ačkar, predsjednik Gradskog vijeća Grada Velike Gorice Neven Karas te njegov potpredsjednik Zdenko Ilečić. Time su odali počast svim velikogoričkim braniteljima koji su u Domovinskom ratu dali život za domovinu.

SV. LUCIJA DONIJELA SVJETLO Onsed ut molor magnia vendiIako je Velika Gorica, nekadašnja zagrebačka općina, status grada dobila 1995. godine, prvi put se spominje kao sjedište župe od 1228. godine. Grad Velika Gorica svoj dan obilježava 13. prosinca, na blagdan Svete Lucije – mučenice, zaštitnice slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Sveta Lucija ujedno je i nebeska zaštitnica Turopolja. Mnogobrojni Velikogoričani okupili su se tog dana uvečer u Parku Franje Lučića i na prostoru kod Muzeja Turopolja te tako obilježili blagdan Svete Lucije i Dan našeg Grada. Kako ovog prosinca nema tradicionalnih adventskih okupljanja i događanja, djeci je posebno zanimljivo bilo uprizorenje svete Lucije, koja je sa svoja dva mala pomoćnika nosila svjetlo od Muzeja do crkve Navještenja Blažene Djevice Marije. Vatrometom u 18 sati obilježen je 25. rođendan našeg grada, a kod Muzeja je zasvijetlila i treća adventska svijeća.

SPONZORIRANO

Ukratko

Velika Gorica proslavila 25. rođendan LJUDI, ODGOVORNI, POŠTENI I RADIŠNI, ODUVIJEK SU BILI NAŠA NAJVEĆA SNAGA, ISTAKNUO JE PREDSJEDNIK GRADSKOG VIJEĆA NA SVEČANOJ SJEDNICI POVODOM DANA NAŠEGA GRADA

kromno, puno skromnije nego prethodnih godina, ali svečano i dostojanstveno, proslavljen je Dan grada Velike Gorice. Svečana sjednica Gradskog vijeća prilika je da se istaknu rezultati i projekti koje su gradski vijećnici i izvršna vlast uspjeli realizirati ili ih pokrenuti. No, kako je istaknuo Predsjednik Gradskog vijeća, Neven Karas, godina koja se primiče kraju ostat će zabilježena kao jedna od najtežih, ne samo u našoj novijoj povijesti nego općenito. - Svjetska zdravstvena kriza uzrokovana pandemijom corona virusa nije zaobišla ni nas. Na samom početku godine svi smo se zajedno morali priviknuti na novi ritam i režim života. I mi smo kao Grad poduzimali mnoge mjere ne bi li uspjeli sačuvati, prije svega naš komunalni sustav koji je kralježnica funkcioniranja svake jedinice lokalne samouprave. Mnogi planirani projekti morali su biti stavljeni na listu čekanja, a prorijeđena proračunska sredstva usmjerena u ono što nismo planirali, u očuvanje zdravlja i života naših sugrađana - rekao je Karas. Dodao je da je ovo vrijeme odgovornosti, osobne i društvene, a odgovornost onih koji su na demokratskim izborima dobili povjerenje građana sudjelovati u kreiranju i provođenju svih zajedničkih gradskih politika, još je i veća. - Naša briga za ono što je zajedničko, za ono za što su nam naši građani dali povjerenje, mora u ovo vrijeme biti još značajnija, bez obzira na eventualne zamke i iskušenja u kojima se možemo naći. Naša je zadaća, usprkos svim teškoćama i neprilikama, naš grad, našu Veliku Goricu, sačuvati zdravom, sačuvati perspektivnom kako bi već sutra nastavali tamo gdje smo pojavom pandemije na trenutak zastali - istaknuo je predsjednik Gradskog vijeća. Karas je podsjetio da su naši preci kroz stoljeća zazivali blagoslov naše nebeske zaštitnice sv. Lucije i tražili njenu zaštitu od svih nedaća, a današnje teškoće s kojima smo mi suočeni nisu nimalo bezazlene. - Vjerujući prije svega u ljude, u našu zrelost i odgovornost, vjerujući u naše sposobnosti siguran sam kako ćemo s uspjehom prevladati i ovu tešku zdravstvenu, a samim tim i gospodarsku krizu. Ljudi, odgovorni, pošteni i radišni, oduvijek su bili naša najveća snaga - rekao je Karas te čestitao svima koji su i u ovoj teškoj godini pokazali da znaju, žele i mogu.

koji je izglasalo Gradsko vijeće. Glavne značajke Proračuna, pojasnio je, odnose se na osiguranje funkcioniranja Grada i svih aspekata života u složenim uvjetima pandemije COVID-19, a fokus komunalnih aktivnosti je na održavanju i uređenju prometnica te je u 2021. godini predviđen najveći iznos za održavanje cesta u povijesti Velike Gorice. - Zadržavamo ili povećavamo razinu socijalnih izdvajanja, povećali smo pomoć za umirovljenike te ćemo im prvi put isplatiti uskrsnicu i božićnicu, a oko 40 % je usmjereno na školstvo i predškolstvo, u mlade i njihovo obrazovanje, što je temelj našeg društva. U tom je segmentu ove godine puno napravljeno; energetski su obnovljene škole Vukovina i Nikole Hribara, osigurani su besplatni udžbenici i radne bilježnice, srednjoškolcima se pomoglo s 1000 kuna naknade, a za stipendije je izdvojeno 3,3 milijuna kuna. Predškolski odgoj nam je izuzetno važna stavka. Ponosni smo da smo izgradili vrtić u Velikoj Mlaki i Cvjetnom naselju, da smo u proračunu osigurali novce te ćemo u sljedećoj godini izgraditi i završiti vrtić u Selnici koji je financiran iz fondova EU, a osigurali smo sredstva i da se na našim bregima započne gradnja vrtića u Velikoj Buni. U perspektivi također razmišljamo izgraditi vrtić u Lukavcu oko kojega gravitira dosta mjesta - istaknuo je Kolarec.

NAŠA JE ZADAĆA OVAJ GRAD SAČUVATI ZDRAVIM, I VEĆ SUTRA NASTAVITI GDJE SMO STALI...

VIŠE NEGO VIDLJIVO JE DA VELIKA GORICA IDE U PRAVOM SMJERU, DA RASTE IZ DANA U DAN

VATROGASCI SU POSEBNA PRIČA

Osvrnuo se i na brojne sportske, kulturne i društvene udruge s kojima Grad surađuje. Stvoreni su kvalitetni infrastrukturni uvjeti za sportaše, svake godine izdvajaju

MLADI SU TEMELJ NAŠEG DRUŠTVA

Na proteklu godinu osvrnuo se i zamjenik gradonačelnika koji obnaša dužnost gradonačelnika, Ervin Kolarec. Zaključio je da je godina bila teška, ali neki od planiranih projekata ipak su ostvareni, a brojni su u planu za iduću godinu. Također, nastavljaju se brojni programi koje je Grad provodio prijašnjih godina, zahvaljujući Proračunu

Prigodni glazbeni program izvela je Klapa Leggero

se sve veća sredstva, a rezultat su sjajni rezultati. Kolarec je pohvalio rad 20-ak kulturno-umjetničkih društava koji njeguju turopoljsku i velikogoričku baštinu, kao i aktivnosti pripadnika Civilne zaštite te vatrogasaca. - Vatrogasci su posebna priča. Ponosan sam na našu Javnu vatrogasnu postrojbu, ali sam još više ponosan na 29 dobrovoljnih vatrogasnih društava i 2500 tisuća aktivnih vatrogasaca koji su uvijek tu i uskaču u pomoć našim sugrađanima kad su u nevolji - rekao je Kolarec. Istaknuo je dobru suradnju s Crvenim križem te udrugama koje se bave problematikom osoba s invaliditetom. - Želimo da osobe s invaliditetom budu integrirane i da budu važan čimbenik društvene zajednice. S njihovim udrugama svake godine rušimo barijere i radimo na poboljšanju uvjeta i kvalitete života za naše sugrađane - rekao je te se osvrnuo i na deset braniteljskih udruga s goričkog područja koje promiču istinu o Domovinskom ratu. - Zajedničkim snagama otvorili smo uz vojarnu u Velikoj Buni Spomen-park s eksponatima iz Domovinskog rata, a ove godine otvorili smo i Spomen-dom u čast naših branitelja. Želimo mladim generacijama pokazati koji obol je dala Velika Gorica u Domovinskom ratu. Kroz 153. velikogoričku brigadu prošlo je 5800 branitelja, a 127 Velikogoričana dalo je život za Hrvatsku - podsjetio je obnašatelj dužnosti gradonačelnika. Spomenuo je i gospodarstvenike, velike tvrtke i investitore koji pune proračun i

4/5 SPONZORIRANO

Čelnici Grada Ervin Kolarec i Krešimir Ačkar s gostima, predsjednikom županijske Skupštine Matom Čičkom i Vladinim izaslanikom Krunoslavom Katičićem

zapošljavaju ljude te najavio da će se i dalje značajno ulagati u poduzetništvo. - Povećali smo stavku za poticanje poduzetništva, a govorim o izravnim sredstvima pomoći uslijed COVID-19 gdje smo osigurali dva milijuna i 250 tisuća kuna. Ovisno o situaciji koja će se razvijati do kraja ove i početkom sljedeće godine, spremni smo naći mjesta za uštede u drugim područjima kako bi se ova sredstva po potrebi mogla i povećati - zaključio je Ervin Kolarec. ŽUPANIJA ĆE I DALJE POMAGATI

Svečanoj sjednici prisustvovali su izaslanik predsjednika Hrvatske vlade i predsjednika Hrvatskog Sabora Krunoslav Katičić te saborski zastupnik i predsjednik Skupštine zagrebačke županije Mato Čičak, ujedno izaslanik župana Stjepana Kožića. Čičak je čestitao čelnicima i vijećnicima na svemu što rade za dobrobit svih stanovnika Velike Gorice, a ujedno i Zagrebačke županije. - Sve što ste radili u proteklom razdoblju je dobar put razvoja, a Proračun koji ste donijeli razmišlja o svim segmentima društva. Zagrebačka županija će nastaviti pomagati i dalje, puno toga smo i radili zajedno. Izdvojiti ću samo ulaganja u školstvo po pitanju energetske obnove Srednje škole vrijedne 30-ak milijuna kuna od čega pola financira Županija, a pola EU fondovi. Projekt koji nas čeka je Centar kompetencije koji će biti u Velikoj Gorici, vi ćete biti nositelji tog velikog projekta - najavio je Čičak. Izrazio je zadovoljstvo što se i u Gorici rade dječji vrtići jer je to pravi put razvoja, a pods-

jetio je da je u županijskom Proračunu za narednu godinu 27 milijuna kuna rezervirano direktno za projekte gradova i općina s njena područja. GRAD NAPREDUJE IZ DANA U DAN

Izaslanik predsjednika Hrvatskog Sabora i Vlade, Krunoslav Katičić, istaknuo je da ova drugačija, čudna i nepredvidljiva vremena zahtijevaju držati glave na okupu i sinergiju na svim razinama. - Svi se moramo prilagoditi na novonastalo stanje i ponašati se odgovorno. Upravo se ta riječ može primijeniti na slučaju vašeg Grada. Zadatak je svih državnih tijela i institucija, kako onih nacionalnih tako i lokalnih, održati stabilnost političkog, gospodarskog i financijskog sustava. To znači odgovorno voditi brigu o svojim građanima u zdravstvenom, socijalnom, financijskom i svakom drugom smislu. To je zadaća svih nas i zahtjeva sinergiju na svim razinama. Da ta sinergija postoji i da vaš grad ide u pravom smjeru, više je nego vidljivo. Velika Gorica kao šesti grad po veličini u Hrvatskoj, u proteklim je godinama jako napredovala i napreduje iz dana u dan. Ovakvo postupanje svi razumni građani vide, podržavaju, ocjenjuju i nagrađuju - zaključio je Katičić. Podsjetio je na Vladine mjere za očuvanje gospodarstva koje su poduzete u pravo vrijeme, na odgovarajući način i na dobrobit svih građana te na 24,2 milijarde eura koje će Hrvatske kroz narednih 10 godina dobiti od Europske unije za razvoj gospodarstva.

Ervin Kolarec

Krunoslav Katičić

Mato Čičak

Neven Karas

Grad Velika Gorica

Dodijeljene nagr POVELJU GRADA ZA ŽIVOTNO DJELO DOBIO JE MILJENKO ROJC ZBOG DOPRINOSA LOKALNOJ ZAJEDNICI U OSNIVANJU I NAPREDOVANJU OBRTNIŠTVA I TURIZMA

rad Velika Gorica i ove je godine dodijelio javna priznanja zaslužnim pojedincima i kolektivima koji su ostavili neizbrisiv trag u određenoj djelatnosti. Povelju Grada za životno djelo dobio je Miljenko Rojc u znak zahvalnosti zbog svekolikog doprinosa lokalnoj zajednici u osnivanju i napredovanju obrtništva i turizma u Velikoj Gorici. Naime, Rojc je već 50-ak godina aktivan u gospodarskom, političkom, društvenom, kulturnom i svim drugim segmentima života Velike Gorice. Osnivač je Obrtničke zadruge VE-GO i OPZ Velika Gorica te je zaslužan i za organiziranje obrtničkog sajma u Velikoj Gorici. Punih 27 godina bio je čelnik Kinološkog društva Velike Gorice, bio je član gradskog Poglavarstva i pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo Grada. Velik je i njegov doprinos sportu, bio je član Izvršnog odbora NK Radnik te Upravnog odbora RK Gorica. Jedan je jedan od osnivača velikogoričke Turističke zajednice čiji je bio i prvo predsjednik.

svim segmentima društvenog i političkog života Velike Gorice, ali i šire društvene zajednice, posebice na poljima srednjoškolskog obrazovanja, političkog djelovanja i djelovanja u području zaštite i spašavanja ljudi i imovine. Bio je dugogodišnji ravnatelj Srednje strukovne škole Velika Gorica, zamjenik gradonačelnika, predsjednik Gradskog vijeća te načelnik Stožera za zaštitu i spašavanje. Nagradu Grada Velike Gorice Krčka vrata dobili su dr.sc. Željka NAGRADA S KRČKA VRATA

Mačak Šafranko, Mladen Čunčić i Ivan Palčić. Željka Mačak jedna je od najuspješnijih molekularnih biologinja u Hrvatskoj, a prva u Hrvatskoj je uspjela uzgojiti virus Sars-Cov-2 i tako dala važan doprinos u istraživanju tog opasnog neprijatelja za zdravlje čovjeka. Ova mlada znanstvenica trenutno radi u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. Mladen Čunčić, dipl. ing. građevinarstva, kroz svoj rad kao pročelnik gradskog Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet, izgradnju i geodetske poslove dao je važan doprinos izgradnji mnogobrojne komunalne infrastrukture. Istaknuo se i u društvenom životu, posebice mjesta Kuče. Ivanu Palčiću nagrada je dodijeljena zbog truda i angažmana kojim bilježi brojne uspjehe u poljoprivredi i sportu. Iako je doživio tešku prometnu nesreću u kojoj mu je trajno ozlijeđena leđna moždina, on i dalje aktivno živi, bavi se poljoprivredom i sudjeluje na različitim natjecanjima.

NAGRADA S LIKOM FRANJE LUČIĆA

Nagradu Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića dobili su: Tomislav Mirko Špoljar (zbog predanog rada i doprinosa u razvoju kulturnog stvaralaštva na području Velike Gorice), Verica Krajinović (zbog svesrdnog angažmana na unapređenju odgoja i obrazovanja djece s teškoćama i osoba s invaliditetom), Udruzi pripadnika 153. brigade HV-a Velike Gorice (zbog angažiranosti i truda na očuvanju od zaborava i širenju istine o ratnom putu 153 brigade te zbog sudjelovanja u brojnim edukativnim programima djece) te Anka Šafran – postuhmno (zbog nesebičnog zalaganja i unapređenja kulturne baštine cijelog Turopolja). Tomislav Mirko Špoljar je jedan od idejnih začetnika te umjetnički ravnatelj Velikogoričkog Brass festivala, jednog od vodeći svjetskih festivala limenih puhača koji se održava već 13 godina. Špoljar je glazbenik i profesor u Umjetničkoj školi Franje Lučića, a sa svojim učenicima do danas je osvojio 135 domaćih i međunarodnih nagrada. Član je ocjenjivačkog suda na mnogobrojnim domaćim i inozemnim glazbenim natjecanjima. Mag. logopedije Verica Krajnović je sveprisutna u lokalnoj zajednici kad se radi o projektima za unapređenje odgoja i obrazovanja djece s teškoćama te osoba s invaliditetom. Krajnović je, između ostalog, osnivačica te predsjednica Udruge za unapređenje odgoja i obrazovanja, a vodila je i Program prevencije školskog neuspjeha. Stvorila je temelje za uvođenje novih pristupa na području alternativne i augmentativne komunikacije. Udruga pripadnika 153. brigade HV-a Velika Gorica osnovana je s ciljem očuvanja i širenja istine o ratnom putu pripadnika velikogoričke brigade. Udruga organizira brojne aktivnosti i čuva uspomene na sve poginule pripadnike. Zahvaljujući inicijativi Udruge, kraj vojarne u Velikoj Buni napravljen je Spomen-park 153. brigade HV-a, tiskana je prigodna monografija te katalog Spomen-parka te napravljen dokumentarni film o djelovanju legendarne goričke postrojbe.

Željka Mačak Šafranko

Sin Stjepana Kosa

ZLATNA TUROPOLJSKA PODGUTNICA Povelju za životno djelo dobio je Miljenko Rojc

Anki Šafran koja je cijeli svoj radni vijek provela u goričkom Pučkom otvorenom učilištu, istaknula se svojim društvenim i humanitarnim radom tijekom Domovinskog rata, svojim aktivnostima u KUD-u Nova zora zalagala se za očuvanje kulturne baštine, a dugo godina bila je i članica DVD-a Donja Lomnica. Osnovala je Društvo žena čija je bila predsjednica, a sudjelovala je i u radu brojnih mjesnih udruga. NAGRADA S LIKOM NIKOLE ŠKRLCA

Nagrada Grada Velike Gorice s likom Nikole Škrlca Lomničkoga posthumno su dodijeljene Krešimiru Hubaku i Stjepanu Kosu. Krešimir Hubak ostavio je neizbrisiv trag kako u političkom tako i u vatrogasnom djelovanju. Obnašao je dužnost pomoćnik ravnateljice HZZO-a, u dva navrata bio je zamjenik gradonačelnika. Osim što je dugo godina bio na čelu DVD-a Mraclin, bio je predsjednik, a potom i zapovjednik goričke Vatrogasne zajednice te dopredsjednik županijske Vatrogasne zajednice. Pod njegovim zapovjedništvom početkom Domovinskog rata okupila se Narodna zaštita. Stjepan Kos nagradu je zaslužio zbog iznimnog angažmana u

Josip Škof

Članovi Civilne zaštite

Nagrada Grada Velike Gorice Zlatna turopoljska podgutnica došla je ove godine u ruke Josipa Škofa, dugogodišnjeg kroničara našeg grada. Njegove fotografije objavljene su u brojnim medijima i publikacijama te Škof tako promovira Goricu na društvenoj, turističkoj i gospodarskoj karti Hrvatske.

TUROPOLJSKO SRCE

Nagrada Turopoljsko srce uručeno je Mariji Šapini i Civilnoj zaštiti Grada Velike Gorice. Marija Šapina, glazbenica i humanitarka, organizirala je mnoge akcije pomoći za liječenje djece s teškim malignim oboljenjima, kao i akcije za pomoć obiteljima slabijeg imovinskog stanja te osobama starije životne dob. Civilna zaštita nagradu je dobila zbog velikog angažmana i rada na pomoći ljudima tijekom pandemije Covid-19. Posebno se to odnosi na članove Stožera, pripadnike DVD-ova, djelatnike velikogoričkog Crvenog križa i njihove volontere, koji su posebice u prvom valu pandemije riskirali zdravlje kako bi pružili pomoć potrebitima. PRIZNANJE, ALI I OBVEZA

U ime svih nagrađenih zahvalio se Miljenko Rojc. - Svi koji su nagrađeni za svoja djela, svoj i rad nastojanja, potrošili su na to dobar dio svog života, svojih ideja i zadovoljstva. Oni koji su dobili ova priznanja nastojat će ih i dokazati, nadam se da će ovo svima biti podstrek za ubuduće jer mnogi su dovoljno mladi da učine još mnoga dobra djela za naš grad i našu zajednicu - istaknuo je Rojc. Ovogodišnji dobitnik Povelje Grada za životno djelo ističe da je to za njega osobno jako veliko priznanje. - Toliko godina sam nastojao da budem što bolji i da radim što bolje, da se vidi što sam učinio i očito je to bilo presudno da mi se dodijeli ova nagrada. To mi je jedno veliko priznanje, ali ujedno i obveza, iako već imam puno godina, da napravim nešto veliko. Bavio sam se svim i svačim, sudjelovao u svemu što je u VG trebao i to je zbog lokal patriotizma bila moja zapovijed, a glavni poticaj bila je ljubav prema Velikoj Gorici i ljudima za koje živim. Uvijek sam davao sebe do kraja rekao je Rojc.

Kći i sin Anke Šafran

6/7 SPONZORIRANO

rade Grada Marija Šapina

Tomislav Mirko Špoljar

Ivan Palčić Mladen Čunčić

Verica Krajnović

Ivan Zagorac, predsjednik Udruge 153. brigade

Snaha Krešimira Hubaka

Politika Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Osnovat ćemo ogranke u svim županijama i Zagrebu

VELIKOGORIČANIN NA ČELU

Domovinski pokret osnova ogranak Zagrebačka županija

omovinski pokret osnovao je u Velikoj Gorici podružnicu Zagrebačke županije. Za predsjednika je izabran diplomirani pravnik Domagoj Lovrić, dopredsjednici su Barbara Knežević, Ljiljana Mavračić Tišma, Zvonimir Lovrić, Damir Mesić, Branko Cikojević i Luka Tkalčević, a rizničar je Miljenko Šimunović. Osnivanju su nazočili i potpredsjednik Sabora te predsjednik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro, saborski zastupnik Stjepo Bartulica i drugi ljudi iz stranke. Domovinski pokret će, ako dopuste epidemiološke mjere, do kraja pros-

inca osnovati podružnice u svim županijama i u Gradu Zagrebu. - Zahvaljujem svima koji su nas podržali na parlamentarnim izborima, a sad želimo ojačati stranku na terenu i što bolje se pripremiti za lokalne izbore u svibnju. Domovinski pokret će predstavljati definitivno jednu jaku političku opciju, koja će pružiti građanima Hrvatske mogućnost da se u tome nekakvom pokušaju bijega od duopola HDZ-a i SDP-a odredi i trasira prema boljoj budućnosti Hrvatske. Čestitam na kandidaturi mladome gospodinu Lovriću - kazao je Škoro. Lovrić je, kako se predstavio, Ve-

likogoričanin, diplomirani pravnik i otac dvoje djece, koji se silom prilika uključio u politiku. - Ovo mi je prvi politički angažman. Uključio sam se u politiku iz toga jednog revolta, iz osjećaja da kao pošten i čestit građanin više ne mogu gledati što se događa u mojoj domovini, a da ne činim ništa. Razlog za moj angažman su promjene za koje se nadam da će ih Domovinski pokret napraviti. Zahvaljujem gospodinu Škoru i predsjedništvu Domovinskog pokreta na ukazanom povjerenju i nadam se da ću svoje povjerenje opravdati - zaključio je Lovrić.

Na čelu velikogoričkog HDZ-a Krešimir Ačkar je od siječnja 2017.

Foto: SDP Velika Gorica

10/11

Veliku Goricu budućnosti vidim kao obiteljski grad s medicinskim centrom! INTERVJU KREŠIMIR AČKAR, PREDSJEDNIKOM VELIKOGORIČKOG HDZ-A, BIT ĆE NA ČELU GRADA DO SVIBNJA I LOKALNIH IZBORA. HOĆE LI NA NJIMA BITI KANDIDAT ZA GRADONAČELNIKA, GRADSKI ODBOR TEK ĆE ODUČITI...

ospodine Ačkar, koliko Vam znači pobjeda na stranačkim izborima i je li Vam žao što niste imali protukandidata?

Potpora koju sam dobio od članstva stranke na unutarstranačkim izborima ocjena je mog vođenja HDZ-a Velike Gorice u protekle četiri godine. Osnažili smo stranku, pomladili je, osnovali nove temeljne ogranke. Nikad nismo imali jaču i organiziraniju stranačku infrastrukturu nego što je to danas. Stoga je potpora koja mi je iskazana na izborima za predsjednika GO, sasvim otvoreno rečeno, bila i očekivana. U tom kontekstu treba gledati i činjenicu da sam bio jedini kandidat za predsjednika.

Dobili ste i tri zamjenika, kakvu suradnju očekujete s njima?

Imali smo osam kvalitetnih kandidata za tri mjesta potpredsjednika stranke. Članovi velikogoričkog HDZ-a su odlučili da će dužnost potpredsjednika do sljedećih unutarstranačkih izbora obnašati Jurica Mihalj, Ervin Kolarec i Ivan Rak. Što se tiče suradnje sa izabranim potpredsjednicima, to su ljudi s kojima već godinama uspješno surađujem i u stranci i na gradskim projektima, tako da očekujem da se takva uspješna nastavi i dalje. Osim predsjednika i potpredsjednika stranke, izabran je i novi Gradski odbor u koji su izabrani većinom mladi ljudi, mnoga nova lica, može se reći nova generacija velikogoričkog HDZ-a.

Kako generalno ocjenjujete stanje u gradskom ogranku HDZ-a šest mjeseci uoči lokalnih izbora?

Uvjerljiva pobjeda na parlamentarnim izborima, kako na razini države, tako i u samoj Velikoj Gorici, dala nam je novi zamah u djelovanju. HDZ u Velikoj Gorici nikad nije imao više članova, nego danas. Približili smo se brojci od gotovo 3000 članova što nas čini jedinom relevantnom i organiziranom političkom snagom u gradu. No, nije stvar samo u brojnosti. Bit-

na je i kvaliteta članstva. Veliki broj novih članova su mlade, školovane osobe, već sada priznati stručnjaci u svojim područjima rada. Vidjet će se to i u sastavljanju liste za Gradsko vijeće. Sa takvim kvalitetnim ljudima imamo puno pravo očekivati uspjeh na lokalnim izborima u svibnju iduće godine.

Znači li Vaš reizbor za predsjednika stranke da ćete Vi biti i kandidat za gradonačelnika ili ćete o tome još razgovarati unutar stranke?

Odluku o HDZ-ovom kandidatu za gradonačelnika donijet će Gradski odbor HDZ-a, kao što će izglasati i listu za Gradsko vijeće. Stoga pričekajmo odluku stranačkih tijela.

Kakva je Vaša vizija Velike Gorice budućnosti? Koliko još prostora za napredak ima naš grad u godinama pred nama?

Prostora za napredak ima i uvijek će ga biti. Veliku Goricu u bliskoj budućnosti vidim kao obiteljski grad. Grad koji će obiteljima pružiti sve ono što im je potrebno za kvalitetan život. Od poticaja za stambeno zbrinjavanje, pomoći za novorođenčad i djecu, osiguranje mjesta u vrtiću za svako dijete, dobro opremljenih škola, brojnih izvanškolskih aktivnosti… Važnu ulogu u razvoju grada očekujem od našeg velikogoričkog veleučilišta, koje bi sa svojim širenjem i otvaranjem novih studija jednog dana trebalo prerasti u sveučilište i kao takvo u Veliku Goricu privući studente iz cijele Hrvatske. Kad je riječ o gospodarstvu, očekujem nastavak brojnih investicija na području grada čime će se otvoriti mogućnosti da što veći broj Velikogoričana radi u svom gradu, da ne moraju putovati u Zagreb. U razdoblju koje je pred nama za realizaciju ključnih projekata na području Velike Gorice bit će nužna kvalitetna suradnja i koordinacija sa državom i županijom. Velika Gorica mora dobiti suvremeni medicinski centar, a za to nam je nužna suradnja sa Ministarstvom zdravst-

BIO SAM PROČELNIK I ZAMJENIK GRADONAČELNIKA, TO MI JE VELIKO ISKUSTVO

SLOBODNO VRIJEME NAJRADIJE PROVODIM S OBITELJI, SUPRUGOM I DJECOM

va i Zagrebačkom županijom. Cijeli je niz takvih projekata od vitalne važnosti za Veliku Goricu i za pomoć u njihovoj realizaciji iskoristit ću mjesto saborskog zastupnika.

Dio ste vladajuće garniture i ove posljednje četiri godine, koliko Vam je to iskustvo značilo? I što biste danas možda promijenili da možete?

Iskustvo koje sam stekao, najprije kao pročelnik za predškolski odgoj, školstvo i šport, a zatim i zamjenik gradonačelnika, neprocjenjivo je i neophodno za razumijevanje funkcioniranja jednog grada kakav je Velika Gorica. Od rješavanja problema koji se pojavljuju na svakodnevnoj razini, do realizacije projekata na kojima radite duže razdoblje. Posebno sam ponosan sve što je posljednjih godina učinjeno na području predškolskog odgoja i školstva. Otvaranja novih vrtićkih kapaciteta, prvi u Hrvatskoj uspostavili smo e-upise u vrtiće, omogućili smo besplatne udžbenike prije nego što je to država preuzela na sebe, jedini u Hrvatskoj smo uveli pomoć od 1000 kuna za svakog srednjoškolca u gradu, stipendiramo učenike i studente, osigurali smo asistente u nastavi… Gotovo polovina gradskog proračuna odlazi upravo za predškolski odgoj, školstvo i sport.

Tko su Vaši politički uzori, bilo u Hrvatskoj ili inozemstvu? Od koga ste najviše naučili, tko je na Vas najviše utjecao u dosadašnjoj političkoj karijeri, odnosno kome se posebno divite?

Mnogo je političkih uzora, kako u hrvatskoj, tako i svjetskoj povijesti. Sve one osobe koje su ideale pretvarale u stvarnost i koje su zaslužne što je čovječanstvo išlo naprijed. Svakako moram ovdje spomenuti dr. Franju Tuđmana, utemeljitelja suvremene hrvatske države. Kako vrijeme prolazi sve više cijenimo njegovo političko postignuće, sve što je ostvario u teškim okolnostima kakve su bile.

Kako je izgledao Vaš dosadašnji put u politici? Otkad ste aktivni, zbog čega ste

SDP: PONUDIT ĆEMO PLAN ZA BOLJU VELIKU GORICU SA SVOJIM KANDIDATOM ZA GRADONAČELNIKA VELIKOGORIČKI SDP IZAĆI ĆE U PRVOJ POLOVICI SIJEČNJA 2021., U OVOM TRENUTKU ANALIZIRAJU ANKETE I PRIPREMAJU SE...

ilj nam je ponuditi jednu ozbiljnu političku platformu i program za potpuno drugačiju Veliku Goricu od ove, kazao je predsjednik goričkog SDP-a Ozren Robić o pripremama za predstojeće lokalne izbore koji će se održati u proljeće iduće godine. Iz najjače oporbene stranke u gradu potvrdili su kako će sigurno imati svog kandidata za gradonačelnika Velike Gorice, ali njegovo ime otkrit će tek u prvoj polovici siječnja 2021. Trenutno su u fazi priprema

za izbore. Analiziraju podatke koje su dobili anketiranjem građana i, kažu, podaci za njih uopće nisu loši. Osim toga, rade i na programu s kojim će, nadaju se, nakon 12 godina osvojiti vlast u Velikoj Gorici i prekinuti dugi niz HDZ-ova vođenja grada. ŽELE POVRATAK NAKON 12 GODINA

Osim što se pripremaju za izbore, nešto sporijim tempom zbog cijele korona situacije, aktivno kritiziraju i trenutnu goričku vlast. Na posljednjoj sjednici Gradskog

vijeća tražili su ostavke gradonačelnika Dražena Barišića, njegovih zamjenika Ervina Kolarca i Krešimira Ačkara te predsjednika Gradskog vijeća Nevena Karasa kao znak moralnog čina odgovornosti zbog štete koju su nanijeli građanima Velike Gorice. Barišić je, u međuvremenu, ostavku dao kako bi ranije izašao iz istražnog pritvora, a vlast je preuzeo njegov prvi zamjenik Krešimir Ačkar, na kojega se SDP također obrušio u posljednjem obraćanju javnosti o aktualnoj političkoj situaciji.

se odlučili baviti politikom i što biste istaknuli kao svoje najveće uspjehe?

Mogu reći da sam prošao doista sve razine političkog, odnosno stranačkog djelovanja. Od aktivnosti u mladeži stranke, terenskog rada, lijepljenja plakata i sakupljanja potpisa. Potom aktivnosti na razini temeljnog ogranka, te gradskog odbora. Veliko iskustvo predstavljao je rad u izbornim stožerima na lokalnim i parlamentarnim izborima. Prošao sam i izborne procese. 2013. izabran sam u Gradsko vijeće Grada Velike Gorice, a 2017. na prvim neposrednim unutarstranačkim izborima izabran sam za predsjednika stranke, a potom na lokalnim izborima i za zamjenika gradonačelnika. Nakon ovogodišnjih parlamentarnim izborima postao sam saborski zastupnik. Dakle, doista sve instance: od lijepljenja plakata do saborskog zastupnika.

Kakav je Krešimir Ačkar privatno? Što volite, čime se bavite u slobodno vrijeme, što su Vam prioriteti u životu? Vrijeme najradije provodim s obitelji, suprugom Marinelom, kćeri Martom i sinom Bornom. Obitelj mi daje snagu i inspiraciju za sve što radim.

Igrali ste i nogomet u mladosti, kako biste opisali taj dio svoje životne priče, koliko Vam je sport pomogao? Igrao sam nogomet aktivno, a i sada zaigram kada uspijem uloviti vremena. Sport ima izuzetno važnu ulogu u formativnim godinama, stječete radne navike, disciplinu, uči vas suradnji i toleranciji.

Kakvu biste poruku poslali sugrađanima na kraju jedne ovako teške i neobične godine za sve nas? Godina je doista bila teška, a borba sa pandemijom izvjesno je nastavit će se i na početku iduće godine. No, vjerujem da sa dolaskom proljeća dolazi i definitivan povratak normalnom životu. Opet ćemo se družiti kao nekada, opet će Velika Gorica prodisati punim plućima. Izdržimo još malo, budimo hrabri i odgovorni.

- HDZ-a koji se hvali projektima u kojima je utvrđena ozbiljna sumnja na korupciju i u tome ne vide ništa sporno. Koliko je ovdje novaca zamračeno i koliko toga se još moglo napraviti više i bolje, izgleda da nećemo nikada saznati. Sredstva gradskog proračuna su sredstva koja pripadaju građanima ovoga Grada, a ne Barišiću i Ačkaru – poručili su početkom prosinca gorički SDP-ovci i naveli projekte gradnje bazena, pristupnih cesta, postavljanja javne rasvjete kod Srednjoškolskog centra, gradnje Centra za posjetitelje… KRITIKE I TRAŽENJE OSTAVKI

- Projekti kojima se Ačkar ponosi, u gradu je izvodila jedna jedina tvrtka Elektrocentar Petek. Izgleda da projekti Barišića i Peteka funkcioniraju po principu da ako Petek nije najpovoljniji, natječaj se poništi ili mu se dodijeli najviše bodova na natječaju. Što država misli o tome govori činjenica da se akteri trenutačno nalaze u istražnom zatvoru - kazali su tada SDP-ovci.

Politika

Ukratko

ŽUPANIJSKI SDP PROTIV KREDITA ZA KUPNJU KUĆE SDP Zagrebačke županije ne slaže se s odlukom županijske Skupštine kojom je županijski Zavod za Hitnu medicinu, sa sjedištem u Velikoj Gorici, dobio "zeleno svjetlo" za kreditno zaduženje za 1,7 milijuna kuna. Namjena je kupnja novog prostora u Velikoj Gorici, u koji bi se preselio ured ravnateljstva. Vijećnici SDP-a Mihael Zmajlović, Ozren Robić i zamjenica župana Nadica Žužak na konferenciji za medije ustvrdili su kako je dizanje kredita u vrijeme pandemije neprimjereno. - SDP nije protiv ničega što doprinosi poboljšanju hitne medicinske skrbi i uvjetima rada zaposlenika, no hoće li se ulaganjem u ovako skupu zgradu ostvariti poboljšanje? - pitala je zamjenica župana Žužak. Mihael Zmajlović je nadodao kako će osim kredita za kupnju same kuće, trebati platiti i opremanje i uređenje unutrašnjih prostorija. - Tražili smo na zadnjoj sjednici Skupštine skidanje te točke s dnevnog reda, jer nije vrijeme za nova ulaganja putem zaduživanja, dok se istovremeno organiziraju humanitarne akcije za potrebe velikogoričke hitne zaključio je Zmajlović. Konferenciju za medije održao je i sam ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu, kako bi odgovorio. - Upravo je poboljšanje uvjeta rada djelatnika i uvjeta u kojem borave pacijenti, jedini razlog iseljenja ureda ravnateljstva. To nam je jedina opcija, budući da zgrada nema kapacitet za proširenje. Objavili smo javni natječaj na koji se javio jedan ponuditelj koji je ispunio uvjete natječaja, a nalaz vještaka prihvatilo je i povjerenstvo Grada Velike Gorice. Tražili smo prostor površine 170 do 200 metara kvadratnih metara, a prihvaćena ponuda u kući u Radićevom odvojku na kućnom broju 58 ima unutrašnjost u dobrom stanju i prostorije su u skladu s namjenom i potrebama Zavoda - istaknuo je ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Davorin Gajnik.

Ivan Bekavac je koordinator Mosta za Zagrebačku županiju i voditelj Savjeta Mosta za zdravstvo

'Nisam više želio biti pasivan promatrač' G

ospodine Bekavac, što Vas je motiviralo na kandidaturu za gradonačelnika?

Građani, svatko na svoj način, osjeća teret nefunkcionalne i neučinkovite gradske uprave, a sugrađani koji barem malo prate političke aktualnosti prepoznaju i brojne druge formalno pravne te financijske dubioze koje obilježavaju rad gradske uprave zadnjih godina. Navedeno trenutno stanje je samo kap koja je prelila čašu i čvrsto me utvrdila u namjeri da prihvatim predloženu kandidaturu za gradonačelnika. Veseli me velika potpora sugrađana koju već sad imamo, to je motiv više i dokaz da idemo u dobrom smjeru.

Kakva je Vaša vizija Velike Gorice budućnosti, koje su osnovne ideje i zamisli?

Za mene Velika Gorica može i mora biti Grad koji će biti prepoznatljiv po poduzetništvu, kulturi, sportu, privlačan turistima, ali najbitnije, grad koji će rastom broja stanovnika svjedočiti i dokazivati svoju otvorenost i privlačnost. Velika Gorica će postati prepoznatljiva kao grad koji više neće puniti medije aferama, nego stati uz bok gradovima prepoznatim po uspješnosti i zadovoljstvu građana. Fokus će nam biti na mladima, a veseli me stalni porast broja građanskih udruga koje pokreću akcije za pomoć potrebitima. Znak je to kako naši sugrađani, unatoč atmosferi gubitka povjerenja u gradske službe, nalaze snage i motivacije činiti dobro. Želim stvoriti gradsku upravu koja će udrugama biti na raspolaganju u izgradnji solidarnijeg i sretnijeg društva. Uz to, želim provesti praksu transparentnog zapošljavanja u gradskim tvrtkama te mjesta popunjavati najkvalitetnijim kandidatima, a ne najpodobnijima.Velika Gorica će postati transparentan grad. Sigurno se više neće ponoviti da je na svakoj tabli uz gradilište koje financira grad ime iste tvrtke, kojoj je gotovo jedini smisao postojanja i jedina djelatnost ta da svoj račun puni novcima građana Velike Gorice kroz preplaćene projekte.

INTERVJU IVAN BEKAVAC, LIJEČNIK IZ KLAIĆEVE, KANDIDAT JE VELIKOGORIČKOG MOSTA ZA GRADONAČELNIKA. IZBORI ĆE BITI U SVIBNJU SLJEDEĆE GODINE, ČEKAMO PROTUKANDIDATE... Koji su prvi konkretni potezi koje biste povukli u slučaju da dođete na funkciju gradonačelnika? Potrebno je izraditi detaljnu analizu kapaciteta gradskih službi i gradskih tvrtki, kao i financijsku reviziju stanja u kojem se grad nalazi. Planove i projekte imamo. Naravno, plan je da to ne budu kozmetički, već prije svega funkcionalni projekti koji će donijeti dodanu vrijednost u svakom pogledu - suvremena gradska tržnica, autobusni kolodvor, dom za starije i nemoćne osobe, potpore djeci i ranjivim skupinama....

Kojeg gradonačelnika u prethodnih 25 godina posebno cijenite, za koga smatrate da je napravio najviše za naš grad? Zoran Pišl imao je vrijednih ideja i zamisli, no premalo vremena. Drugi gradonačelnici, nažalost, nisu učinili dovoljno. Građani danas baštine plodove njihova rada. S obzirom na to da se sustav izbora gradonačelnika mijenjao te se od 2009. gradonačelnik bira izravnim putem, jasno je tko je imao priliku napraviti najviše za naš grad.

Kako je došlo do ulaska u MOST i zašto ste odabrali baš tu političku opciju? MOST je bio moj odabir jer sam se 2015. prepoznao u geslu Obliti privatorum, publica curate (Zaboravi osobni, brini se za javni interes).Nisam imao plan baviti se politikom, ali kao što svaki pojedinac u društvu nosi dio političke odgovornosti, tako sam odlučio prestati biti pasivan promatrač stvari koje se događaju oko mene.

Još ste jedan u nizu liječnika koji su se uključili u politiku, kako objašnjavate tu čestu vezu medicine i politike? Biste li se potpuno odmaknuli od svoje struke u slučaju da postanete gradonačelnik? Stječe se dojam da puno liječnika završava u politici, vjerojatno i zbog eksponiranosti ministara zdravstva, ali činjenica je

VESELI ME VELIKA POTPORA GRAĐANA, KOJU VEĆ IMAMO, TO JE MOTIV

NEĆU MOĆI RADITI KAO LIJEČNIK AKO DOĐEM NA ČELO GRADA, ALI TO OSTAJE...

da mnogo liječnika shvati kako je jedan od kanala kojima se nešto može pokušati popraviti upravo uključivanje u politiku. Možda je pak tajna u tome što bi prema idealističkom pogledu obje struke trebale biti vezane za dobrobit čovjeka, pa se možda onda i liječnici pronađu u politici kao poslu srodnome svom primarnom pozivu. Biti liječnik nije samo zvanje, zanimanje ili pak samo posao koji se odrađuje za radnog vremena, to je poziv. S obzirom na broj obveza koje ću imati kao gradonačelnik, jasno da bi nemoguće bilo pomiriti oboje na kvalitetan način, ali liječnički poziv je nešto što je u vama i uvijek ću biti na raspolaganju kolegama ukoliko me hitno zatrebaju.

Kako proživljavate ova teška vremena za sve nas, a posebno za Vas iz medicinske branše? I kako gledate na budućnost borbe protiv korona virusa?

Prije svega, iznimno sam ponosan na posao koji kolege zdravstveni djelatnici obavljaju. Nitko nije mogao niti sanjati, a kamo li se pripremiti za ovakvu pandemiju, no žalosti me što oni koji politički upravljaju borbom protiv Covida-19 nisu dorasli zadatku. Dapače, lutaju, igraju se ljudskim životima, prestalo ih se doživljavati ozbiljno, a to jako utječe i na naš posao u bolnicama. Trenutačne statistike o broju zaraženih i umrlih na dnevnoj bazi u usporedbi s drugim zemljama sve govore o njihovom radu. A najžalosnije je što za svaku dobru brojku preuzimaju zasluge, uoči parlamentarnih izbora su slavodobitno poručivali kako su oni pobijedili koronu, a sad su za sve negativno počeli prstom upirati u građane. Iste one koji su im dali povjerenje da odlučuju i u ovakvim, kriznim situacijama. I ovim putem apeliram na odgovorno ponašanje odgovornije od vlastodržaca - na taj način ćete pomoći i zdravstvenim djelatnicima.

Scena

OBOGATIO SE NA PILIĆIMA, A PROSLAVIO ZBOG FILEKA MILJENKO ROJC DOBITNIK JE POVELJE GRADA ZA ŽIVOTNO DJELO. PRISJETIO SE SVEGA ONOGA ŠTO JE RADIO U GOSPODARSKOM I DRUŠTVENOM ŽIVOTU GRADA, ZBOG ČEGA JE I ZASLUŽIO NAGRADU Piše: Petra Škrinjarić

eško je vjerovati da netko u ovome gradu, netko tko je originalno odavde, nije barem negdje usput čuo za Miljenka Rojca, popularnog Bracu. Za u gradu omiljenog gazdu kafića, omiljenog kuhara i ugostitelja, uspješnog gospodarstvenika, turističkog djelatnika, obrtnika... Za sve to i zbog svega toga Miljenko Rojc je primio najvažniju gradsku nagradu, Povelju Grada za životno djelo. - Ogromna čast i ogromna obaveza. Prvo mi je ovo bilo veliko iznenađenje, ali ponosan sam što je moj grad nagradio moj trud i rad, a ja ću u ovo malo godina što mi je prostalo pokušati uzvratiti za ukazano povjerenje - sa smiješkom kaže 73-godišnji laureat, dobitnik nagrade s najvećom težinom. BRACO JE POSTAO ZBOG SEKE

Velik dio Velikogoričana ga poznaje, zna njegovu priču, ali okorjeli Goričani će možda primjetiti i da nosi prezime koje baš i nije često u ovome kraju. - Prezime Rojc u Velikoj Gorici je jedino moje. I nikad nije bilo nekog drugog Rojca u Velikoj Gorici osim mene, mog oca, djeda i pradjeda. Moj otac došao je u Goricu 1908. godine, kao dijete od četiri godine, i to iz Chicaga. Njegovi roditelji bili su tamo na 'privremenom radu', slično kao što to ide i danas. U međuvremenu smo čuvali lozu, no sad moje prezime nosi jedino moja kćer Lada Rojc. Druga kćer je udana, ona više nije Rojc... - počinje svoju priču Rojc zvani Braco, koji je spremno objasnio odakle mu nadimak po kojem je prepoznatljiv. - Od svoje sestre mlađi sam čak 15 godina. Ona je bila jedino dijete mojih roditelja, sve dok s 13 godina nije oboljela od TBC-a. Znajući kolika je to bila opasnost u to vrijeme, kao i kakve posljedice mogu ostati, moji roditelji odlučili su imati još jedno dijete. I tako sam nastao ja, 15 godina mlađi, kojeg su svi zvali Braco zbog stare sestre! Ali nisam jedini Braco u familiji, mamin bratić, pokojni veterinar Braco Brigljević, nosio je isti nadimak... Mene tako zovu svi, na Miljenko se često puta ni ne okrenem, nisam navikao na to. Velike su zasluge Miljenka Rojca za društveni i gospodarski razvoj grada, jer tijekom godina je bio direktor velikogoričke obrtničke zadruge, i to sa samo 31 godinom, a nakon toga i prvi direktor velikogoričke Turističke zajednice, prvi čovjek raznih udruga... A po struci je agronom!

- U čežnji da se vratim u struku, otišao sam u Poljoprivrednu zadrugu, no to se nije pokazalo najpametnijim odabirom. Tad je počeo moj put posvuda... Radio sam kao predstavnik jedne slovenske firme, bio direktor jedne zagrebačke zadruge, a agronomije se nisam nikako uspio dohvatiti. Najbliži moj dodir s agronomijom bila je proizvodnja pilića. Imao sam inkubatore, kompletnu opremu... I mogu vam reći da nikad nisam imao toliko novca kao u to vrijeme! Vrlo unosan posao. Bavio se Rojc s "milijun" stvari, pa nije bilo čudno ni kad je ušao u politiku. - E, u tome sam bio neuspješan! Bio sam prvo u HDZ-u, no došlo je do razmimoilaženja u stranci i izašao sam. Tad su me Mato Granić i Vesna Škare Ožbolt zamolili da osnujem stranku u Velikoj Gorici i s gospodinom Matkovićem osnovao sam DC. Išlo je to solidno, a onda je opet došlo do razilaženja unutar DC-a. Morao sam pristati na neke stvari na koje nisam mogao pristati i izašao sam iz politike zauvijek. To ne znam raditi i gotovo. POLA ZAGREBA NA FILEKIMA

Unatoč svoj toj raznolikosti aktivnosti i zanimanja koji su iza njega, Velikogoričani ga najviše prepoznaju kao ugostitelja. Fileki kod Rojca imaju kultni status. - U jednom trenutku svoga života, kad sam već debelo bio u politici, otvorio sam ugostiteljski objekt, u kojem je trebalo kuhati. Oduvijek sam volio kuhati, a potreba da se moj lokal dovede na željenu razinu natjerala me da kuham sve bolje i bolje. I da, najbolje su prolazili fileki. Pola Zagreba

DA MOGU VRATITI VRIJEME, NE BIH NIŠTA PROMIJENIO, ČAK NI DIO S POLITIKOM

KINOLOŠKO DRUŠTVO PREUZEO SAM NA ŠEST MJESECI, A OSTAO SAM 27 GODINA

je dolazilo na fileke u Veliku Goricu - ponosan je i danas Braco, koji dodaje: - I danas vrlo često kuham fileke za svoje prijatelje i znance. Nažalost, više baš nisam tako brz kao prije, pogotovo sad kad smo ispali iz forme. Korona nas je baš pomela, nismo se vidjeli već mjesecima... Da bismo nastavili s nabrajanjem nepregledne liste uloga u kojima se Rojc našao u svoje 73 godine, treba spomenuti i da je bio predsjednik Radnika, a trag je ostavio, između ostaloga, i kao pročelnik gradskog upravnog odjela za gospodarstvo. - Puno je to funkcija, puno posla, ali sve se može. Iako, danas mi kćeri, kad im prigovorim da previše rade, samo kažu: 'Tata, ti šuti, tebe smo viđali samo subotom!' I to je, nažalost, istina, to je cijena toliko aktivnog društvenog života. Trošio sam vrijeme i nepotrebno, ali uvijek sam bio s ljudima, to mi je uvijek pružalo zadovoljstvo. Najljepše je činiti dobro, to je moj životni moto... govori dobitnik gradske Povelje. Trenuci u kojima stignu ovakve nagrade često budu i povod da se prevrti film nekih prošlih vremena, možda i prisjeti najljepših trenutaka, ali i onoga što bi promijenio... - Ne, ne bih ništa mijenjao. Čak i tu priču s politikom, u kojoj sam doživio neuspjeh. No barem sam ga doživio svojom voljom, to je bio moj izbor - govori Rojc. U DRUŠTVU S MLAĐIMA

Nije ta politička epizoda previše zasmetala karizmi koju Braco nosi u svome gradu, jer to je čovjek kojeg smatraju nekom vrstom hodajuće enciklopedije. - Dobro, to je malo pretjerano, ali dugo pamtim, imam već 73 godine, a uvijek sam bio u korak sa zbivanjima, među ljudima. I tu je negdje i nastala ona poštapalica koju mnogi koriste, 'pitaj stričeka Rojca, on sve zna' - kroz smijeh priča Miljenko. Danas dane, kaže, provodi penzionerski. Najviše uživa uz jutarnju kavicu u svome kafiću. U sedam uzme novine i do pola devet ih ne pušta iz ruku. Druži se s mlađima od sebe, žali se da su njegovi vršnjaci posustali, pa je prvi sljedeći najstariji u njegovom društvu osam godina mlađi. - Cijeli život sam nastojao biti prihvatljiv čovjek za okolinu. Vodio sam normalan život, oženio sam se, stvorio obitelj, a ona danas egzistira u tom smislu. Nastojimo biti takvi ljudi, prihvatljivi za druge i oni koji prihvaćaju druge. Jedna kćer je sad već čuvenija od mene, moja Lada. Ona je nogometna sutkinja, instruktorica Uefe, a imam i dvoje unuka, Luka ima 13 godina, Jurica deset - zaključuje priču Rojc.

14/15

Foto: David JoliÄ&#x2021;

Ljudi i događaji

Šećer, riža, puding, sapun i sol... Sve je u kalenDaru! U ŽUPI BLAŽENOG ALOJZIJA STEPINCA OVE SU SE GODINE ODLUČILI NA MALO DRUKČIJI PRISTUP BLAGDANSKOJ DOBROTI, KOJA JE SAD I - ZABAVNA

rijeme je ovo darivanja, dobrih dijela i pomaganja onima kojima je najpotrebnije, jer uvijek je tako u božićno vrijeme, u doba adventa... A s prvim danima adventa Župa blaženog Alojzija Stepinca pokrenula je humanitarnu akciju pod nazivom "Obitelj za obitelj", s ciljem da se pomogne onim našim sugrađanima koji su u potrebi, a poziv da se uključe dobili su - svi. Ideja je prilično originalna, simpatična i drukčija od ostalih, a može biti i prilično zabavna. U Župi su, naime, kreirali adventski kalendar s popisom osnovnih potrepština koje skupljamo u svojim domovima, a cilj je na kraju mjeseca imati poklon paket za obitelj u potrebi. A takvih, nažalost, uvijek ima.

JAVI SE AKO NE ZNAŠ...

"Svakog dana dodaj jedan artikl u kutiju, a paket dostavi potrebitoj obitelji koju želiš razveseliti. Zamisli samo koliko obitelji možemo razveseliti ovog Božića!", objašnjeno je uz ovu kreativnu objavu. Slijedio je i dodatak...

"Vjerojatno znaš neku obitelj koja je u potrebi i ovaj adventski kalenDAR možeš namijeniti baš toj obitelji, a ukoliko ne znaš niti jednu potrebitu obitelj, a želiš biti dio ovog darivanja, možeš se javiti župniku Luki, kako bismo te mogli povezati s obitelji u potrebi." POLA ZAGREBA NA FILEKIMA

Upravo sa župnikom Lukom Brešićem sve ovo bi i moglo imati dosta veze, bez obzira na to što iz Župe nisu objavili čija je ovo ideja, tko je bio toliko kreativan. Mladi svećenik Luka preuzeo je ulogu župnika od legendarnog Josipa Ružmana, koji je punih 25 godina ovu Župu gradio i izgradio, ali i vodio svojim osebujnim stilom. I, prije svega, uspješno. Njegov nasljednik nastavio je u istom ritmu, ali očito je da je donio i nekog drugog duha, modernijeg pristupa, koji se vjernicima, sudeći prema prvim reakcijama, u velikoj mjeri svidio. Na Božić ćemo saznati i koliko je paketa skupljeno, odnosno koliko je ova akcija ispala uspješna.

16/17

Naj, naj, naj...

FOTO VIJEST

Klinci iz Hribara kao pomoćnici Svetog Nikole Učenici OŠ Nikole Hribara ponovo su skrenuli pozornost na sebe sudjelujući u akciji s humanom dimenzijom u vrijeme Adventa. "Ovo je vrijeme darivanja, dobrih djela, iščekivanja. Ove godine malo je drukčiji nego inače, ali to nije spriječilo 1.c i 7.a razred da sa svojim učiteljicama Ksenijom Petrlin Jurić i Marijom Patrlj razvesele djecu u Centru za odgoj i obrazovanje u Velikoj Gorici. Oni su odlučili pomoći svetom Nikoli i tako ispuniti želje Luciji, Josipu, Antoniju, Aleksandru i Antoniju", izvjestili su iz ove velikogoričke osnovne škole.

GORICA IMA TRI NAJ DOKTORA U 2020. GODINI

Foto: David Jolić

Po izboru korisnika portala najdoktor.com, odabrani su najbolji liječnici u 2020. godini, a na popisu se našlo i troje velikogoričkih – radiolog Nikola Ivan Leder, ginekologica Marija Đuričić-Dokmanović i pedijatrica Ružica Vasari-Talanga. Ukupan broj komentara, odnos broja pozitivnih i negativnih komentara, kao i sama kvaliteta komentara, bili su kriteriji po kojima su birali najbolje doktorice i doktore. "Također, kao i proteklih godina, komentari koji su se odnosili na vrijeme čekanja i osoblje nisu se uzimali u obzir iz razloga što u mnogim slučajevima doktorice i doktori ne mogu birati osoblje niti utjecati na broj pacijentica i pacijenata", poručili su s portala najdoktor.com.

AKCIJA GORIČKOGA KLUBA MLADIH ZA POMOĆ 'NEVIDLJIVIM LJUDIMA'... Humanitarne aktivnosti Goričkog kluba mladih nastavljaju se i dalje. Nova akcija na koju pozivaju usmjerena je na jednu od najugroženijih skupina u našem društvu, a to su beskućnici. - Ulaskom u zimsko doba također smo ušli u razdoblje koje je posebno teško za beskućnike te smo stoga dogovorili ponovnu suradnju s humanitarnom udrugom Fajter. Pokrećemo akciju koja će trajati od 9. prosinca pa sve do kraja siječnja. Prikupljat će se higijenske potrepštine (dezodoransi, šamponi, vlažne maramice, britvice, kreme za ruke) te nove čarape i

donje rublje za žene i muškarce. Prikupljene potrepštine možete ostaviti kod nas u Goričkom klubu mladih, na drugom katu Galženice, radnim danom od 17 do 21 sat - kažu iz Kluba. Udruga FAJTER za pomoć beskućnicima pod vodstvom je Mile Mrvalja, koji je jedno razdoblje života i sam živio kao beskućnik, i Antonelle Šantek, te je ogromna podrška svim beskućnicima koji nemaju nikoga svog. I zato, pokažimo solidarnost i zajedništvo tijekom ovih ozbiljnih i tužnih vremena, pokušajmo učiniti barem malo ljepšima za naše "nevidljive ljude"...

Ljudi i događaji

18/19

Nakit radim s čelikom i poludragim kamenjem, otkrila je Kornelija

Ne razmijem ljude koji kažu da im je dosadno... KORNELIJA BOGOVIĆ UŠLA JE VEĆ U PETO DESETLJEĆE ŽIVOTA KAD JE ODLUČILA DATI OTKAZ I POKRENUTI SVOJ POSAO - GIFT SHOP S PERSONALIZIRANIM ARTIKLIMA Piše: Suzana Majstorović

vijek sam pokazivala tu svoju kreativnu stranu, stalno sam nešto morala stvarati, imati nešto u rukama... I mogu vam reći da meni nikad nije bilo dosadno. Zapravo, ni dan danas ne razumijem ljude koji kažu da im je dosadno... Tako svoju priču započinje Kornelija Bogovorić, Velikogoričanka koja je sve svoje ljubavi pretvorila u posao. I u brend. Nazvala ga je "Cornelia design", prošlo je već više od godinu dana otkako je krenula u biznis koji je najlakše opisati kao gift shop s personaliziranim artiklima. - Oduvijek sam zamišljala tako nešto, gift shop u koji uđete i kupite nešto što nigdje drugdje ne možete, ali mi je uvijek nešto falilo. Tu stvarno mogu zahvaliti svome suprugu, i stvarno mogu reći da je najbolji na svijetu. Vjerovao je u mene, u startu me financijski podržao, i da nije bilo njega, možda se nikad ne bih odlučila na ovaj potez. Imala sam super ideju, točno sam znala što želim, samo mi je trebao dodatni poticaj, a suprug mi je bio upravo to. Oduvijek je govorio da moram probati, jer ako ne probam neću ni znati mogu li ja to. I evo, uz njegovu podršku, 11.studenog navršilo se točno godinu dana otkad sam sve ovo pokrenula - govori zadvoljna Kornelija. SVIMA ODMOGLO, NJOJ POMOGLO

Velik je rizik preuzela, dala otkaz na poslu i zatražila poticaj za samozapošljavanje. Šest mjeseci trebalo joj je da se probije, a danas ima ured kod kuće, internet trgovinu... Složila si je i okruženje koje joj odgovara. - Zadovoljna sam i napokon mogu reći da sam sretna. Nemam osjećaj da idem raditi.

VRIJEME KORONE MENI JE ČAK I POMOGLO, JER LJUDI NISU IŠLI NIKUDA...

IMALA SAM IDEJU, ALI TREBAO MI JE POTICAJ. KLJUČAN FAKTOR BIO JE SUPRUG

Ujutro skuham kavu, pa se lagano primim posla. Uvijek stvaram nešto novo, i veseli me što će to biti posebno, drugačije i kako će i nekoga drugog to razveseliti. Društvene mreže, kaže, puno su joj pomogle u poslovanju, i dok je korona mnoge unazadila, njoj je i pomogla. Ljudi nisu mogli nikuda, a htjeli su poslati poklone svojim najmilijima. I tu su otkrili nju. I pomogli joj da se posao razvije u pravom smjeru. - Radim s čelikom i poludragim kamenjem što se nakita tiče, jer želim da to traje i da mi se ljudi vraćaju. A i stalno uvodim neke inovacije u izradi majica, šalica... Sad je tu i božićni asortiman, gotovo svakodnevno imam neku novu ideju. UZ NAKIT DO DUGO U NOĆ

Dokaz je sve ovo da je dovoljno vjerovati u sebe i imati vjetar u leđa. I svakome tko razmišlja krenuti u poduzetničke vode Kornelija može biti inspiracija. - Naravno, važno je imati neku sigurnost. Kao što rekoh, ja sam imala financijsku sigurnost i mogla sam se u ovo upustiti. Svjesna sam da ima teških životnih situacija, da se mnogi teško mogu maknuti s mrtve točke, ali ako imate neku normalnu životnu situaciju... U današnje vrijeme te potpore države su prilično dobre, dobar su vjetar u leđa na početku, a novčani poticaj svake godine je sve veći. Ako netko ima stvarno dobru ideju, neka pokuša! Ako sam ja s 43 godine mogla uz stalni posao krenuti ispočetka u nesigurne poduzetničke vode, onda može svatko - govori Kornelija, koja je po struci fotografkinja. - Kao dijete uvijek crtala, radila nakit, pisala pjesme, učila jezike. Kako je mama radila u firmi s foto opremom, a i kod kuće smo uvijek imali profesionalne fotoaparate, rado sam i fotografirala, pogotovo mlađeg brata. I već u osnovnoj školi sam rekla da

ću se za fotografa i školovati. Roditelji su imali druge ideje, nagovarali je na neki drugi put, no bila je uporna u namjeri da u životu bude baš fotograf. Iako, već tad je počela izrađivati i nakit. Ispočetka ga je, u srednjoškolskim danima, radila za sebe, a onda i za prijateljice. Radila je s fimo masom za modeliranje, toliko strastveno da je znalo potrajati i do dugo u noć. - Išla sam i u školu i na praksu, jednostavno se nisam imala kad baviti se nakitom osim do kasno u noć, ali baš sam uživala u tome, jer rukama sam stvarala nešto što će razveseliti mene ili moje prijateljice. Provela je pune 23 godine u istom foto studiju, u gotovo obiteljskoj atmosferi. Sa šefom je imala odličan odnos i uvijek je saslušao i prihvaćao njene prijedloge. - Imala sam otvorene ruke, mogla sam raditi što mi se sviđa - prisjeća se Kornelija, koja je paralelno s poslom izrađivala nakit, a fimo masu zamijenila je bižuterijom. Međutim, nakon 23 godine poželjela je promjenu, odlučila je napraviti zaokret. - Radila sam kao referent, posao koji nikad u životu nisam radila i super sam ga savladala. Međutim, ni tamo nisam bila sretna, jer ništa kreativno nisam radila. Bio je to period kad sam ujutro ustajala s mišlju kad ću doći doma, u ponedjeljak razmišljala kad će petak, a nedjelja je zvučala kao 'o, ne sutra moram ići na posao'. OD FOTO STUDIJA DO BIZNISA

I onda je četrdeseta pokucala na vrata. Još jedna prekretnica i nova promjena posla. - Nakon godinu dana mi je došao poziv jednog foto studija da dođem raditi kod njih, što je meni bilo super. Rekla sam da idem jer to je ono što ja volim raditi, ja sam ipak fotograf. I tamo sam sa šeficom mogla sve dogovoriti, pa smo u poslovanje uvele tisak na majice i šalice. To me ispunjavalo jer oduvijek volim raditi personalizirane stvari. Izgledao je taj period kao da se igram, a ne da radim, baš sam uživala - kaže. I shvatila da će još više uživati jedino ako, naravno, pokrene vlastiti posao. Da radi samo ono što voli i da od toga živi. Idealno.

400

20/21

Reporter već400 puta

SPECIJAL KAKO SU NASTALE I RASLE VAŠE OMILJENE LOKALNE NOVINE

Piše: Marko Vidalina, glavni urednik

ilo je to negdje u rano proljeće 2002., sjećam se kao danas, kad je brat došao doma s novinama u rukama. Novinama s velikim natpisom "RVG Reporter". - Evo ti oglas na drugoj stranici. Traže novinare, pa ako hoćeš... - glasilo je objašnjenje već koju sekundu potom. Još sam bio srednjoškolac, neizvjesna završnica četvrtog razreda sve se više bližila, čekala me i matura, ali sve je to otišlo u

VRLO BRZO NAKON ŠTO JE POČEO IZLAZITI, SVI SU ZNALI ZA REPORTER...

drugi ili treći plan. Ej, ovi traže novinare... U tom se trenutku, dvije i nešto godine nakon što se pojavio, Reporter u značajnoj mjeri etablirao na lokalnom medijskom tržištu, brzo čak i preuzeo primat od GT-a, dotad jedinim gradskim novinama, pa sam otprilike znao o čemu je riječ. I koliko je ovo dobra šansa za klinca koji se još u osnovnoj školi ozbiljno navukao na pisanje, koji je sportske novinare doživljavao kao svojevrsne junake. Jer, Neven Bertičević, Anton Samovojska i ostali velikani profesije u očima ovog 18-godišnjaka bili su jednako veliki kao Dražen, Goran i ostali koji su bili idoli normalnoj djeci... NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI

400

NITKO NIKAD NIJE TOLIKO OZBILJNO PRISTUPIO UTAKMICI LOMNICA - GRADIĆI KAO OVAJ ŠKOLARAC...

LOKALNE NOVINE SU U GODINAMA IZA NAS DOBILE DRUKČIJU ULOGU, ALI MI IDEMO PO IDUĆIH 400!

mena teško se može uspoređivati s Velikom Goricom danas, pri čemu su promjene isključivo pozitivne. A pogotovo kad se priča vrati na sami početak, nepunu 21 godinu unatrag, na početak 2000. godine, kad je Reporter krenuo svoju avanturu. Unatoč svim nedostacima, naravno, svim detaljima koji u ovom gradu mogu biti i bolji... I bila je to često prilično uzbudljiva avantura, s puno poteškoća na putu, ali tako to ide u specifičnom svijetu lokalnih medija. Sve do 2015. živio je u naručju RVG-a, nakon čega je Reporter preuzela i na životu ostavila tvrtka e-Radio, koja ga izdaje i danas, svakog mjeseca, već 400 puta. U siječnju će se navršiti točno 21 godina od izlaska prvoga broja, u to vrijeme s egidom "Prvi tjednik u Turopolju", a to je definitivno razlog za ponos svakome tko je na bilo koji način sudjelovao u ovom procesu. Od vremena kad su teme bile opstanak i propast Goričanke i Velkoma, preko brojih afera i ekskluzivnih priča, pa sve do vremena u kojem su mediji dobili potpuno nove obrise. A tiskani mediji novu ulogu. Romantično je u ovim trenucima sjetiti se vremena kad su se fotografije išle razvijati kod Ljubeka pa skenirati za ubacivanje u novine, kad internetskih portala nije bilo, najčešće ni mobitela, kad se do informacija dolazilo ili uživo, u četiri oka, ili uz pomoć dobrog starog fiksnog telefona, ali današnje vrijeme s tim nema veze. Portali i društvene mreže donose vijesti, a mi smo nekako zamislili da u svemu tome jedan lokalni mjesečnik može donositi priče. I pokušavat će to čini i dalje, u sljedećih 400 brojeva. Do čega ćemo ovim ritmom, računali smo, doći tamo negdje u proljeće 2057. godine. Do tad, čitajte i dalje Reporter...

Nekoliko gradskih afera "puknulo" je upravo na stranicama Reportera

U prvim godinama Reporter je izlazio u crno-bijeloj varijanti, sa samo ponekom stranicom u boji, što je tad bilo vrlo skupo

Aktivna je bila i rubrika RVG Paparazzo Arhiva: Muzej Turopolja

Razgovor za posao nije bio posebno zahtjevan - puno manje dramatičan nego što to očekuje netko tko ide na prvi razgovor za posao u životu - a onda je krenulo... Ogroman je bio ponos što je prvi moj, baš moj tekst, s mojim imenom na dnu, izašao u tom broju Reportera, jer valjda nitko nikad nije s tolikom ozbiljnošću pristupio izvještaju s utakmice NK Lomnica - NK Gradići. Ogromno je bilo i zadovoljstvo što u tim godinama imaš priliku biti dio jedne prave novinske redakcije, upoznavati ovaj svijet s ljudima kao što su glavna urednica Ana Vuković, pa grafički urednik Goran Obadić Crni, novinari Elizabeta Hercigonja, Alen Konjević, Darko Ćopić, Dalibor Petko, Tomislav Lukšić... Mijenjala se redakcijska postava u tih naših prvih šest zajedničkih godina, kao pojačanja su stizale Ana Mirenić, Ana Katulić, Mirjana Marković, Igor Đuran, Ana Hodak, David Jolić i brojna druga imena, promijenio se u međuvremenu i ritam iz tjednog u mjesečni, ali Reporter je ostajao. I trajao. Nastavio je, naravno, trajati i nakon što je onaj klinac s početka priče otišao svojim putem, u ludi ritam nacionalnih medija, na više od jednog desetljeća. A onda smo se, evo, ponovno spojili u punom smislu. I dočekali ovaj, 400. broj zajedno. Uz jedan zgodan detalj; prvi glavni urednik Reportera bio je legendarni Marijan Draganić, nakon njega slijedilo je čak sedam žena (Elizabeta Hercigonja, Ana Vuković, Željana Ivanuš, Ana Mirenić, Ana Katulić, Mirjana Marković, Ana Hodak), a krug je kod ovog jubileja zatvoren tek drugim muškarcem. Ženska posla, što reći... Život u gradu, gledajući s ove distance, u velikoj se mjeri promjenio u tom desetljeću i nešto naše razdvojenosti, Velika Gorica koja se pojavljuje u sjećanjima iz tog vre-

22/23 U prvoj godini Reportera čak su tri gradonačelnika vodila grad - nakon Josip Stepanića došli su Zvonimir Šimičić i Ivan Šuker

Reporter je u svojim formativnim godinama vješto balansirao između ozbiljnih socijalnih priča i akcija poput "najkonobarica", pa onda i "najpar"...

Prvom broju veselili smo se kao mala djeca M

jesec dana ranije nacija je oplakala smrt prvog predsjednika Franje Tuđmana, nekoliko dana ranije na parlamentarnim izborima pobijedila je dotad oporbena "šestorka", a na čelo Vlade došao je Ivica Račan. A na kioske je, negdje u sklopu svega toga, došao RVG Reporter. Bio je to siječanj 2000., sami početak godine u kojoj je George Bush zamijenio Billa Clintona na mjestu američkog predsjednika, u kojoj je Sony svijetu predstavio PlayStation 2, koju ćemo pamtiti po tragediji s podmornicom Kursk i po Europskom prvenstvu u nogometu bez Hrvatske. Bio je to početak jedne priče koja traje. Prvi broj novih novina... - Bili smo sretni kao mala djeca što ćemo u ruke primiti svoje novine - gotovo uglas danas govore akteri svi akteri tog vremena s kojima smo razgovarali, prisjećali se... Reporter je nastao kao plod želje tad novog direktora RVG-a Dražena Barišića, zaljubljenika u tiskane medije, da stvori gradske novine koje će nastaviti tradiciju Velikogoričkog lista. I sve je, po toj ideji, moralo imati domaći, lokalni potpis. Pa je tako domaći čovjek bio prvi glavni urednik, Goričani su bili su i svi novinari, i grafički urednik, ali i svi ostali sudionici ove nove medijske priče, uključujući i tiskaru Tipomat iz Starog Čiča.

NASLOVNICA S TROJICOM

Impressum iz prvoga broja kaže da je prvi glavni urednik bio Marijan Draganić, koji je sve to i posložio do 12. broja, kad ga je zamijenila Elizabeta Hercigonja, danas Stipetić, koja je u tom prvom broju bila dio malobrojne ekipe. Uz nju, kaže, impressum, od novinara tu bili još samo Željka Grozdanić, Danijela Marković, Goga Pejak i Darko Ćopić, za fotografije su bili zaduženi Kristijan Kiš, Drago Kolarec i Željko Ljubek, dok je kreator vizualnog identiteta novina bio grafički urednik Domagoj Herceg.

REPORTER BROJ 1 IZAŠAO JE NAKON IZBORA ZA SABOR U SIJEČNJU 2000. GODINE I VRLO BRZO PRIVUKAO JE PAŽNJU ČITATELJA. IDEJA JE BILA DA TO BUDE 100 POSTO LOKALNA, GORIČKA PRIČA... Povijesni prvi broj na naslovnici je donio tri lica, trojicu velikogoričkih političara sa "svježim ulogama". Gradonačelnik je u tim trenucima bio HDZ-ov Josip Stepanić, a na naslovnici su završila tri gorička saborska zastupnika, što se dogodilo prvi put - Tonino Picula, Ivan Šuker i Zdenko Haramija. A unutra, par stranica kasnije, prvi je predstavljen tekstom s naslovom "Prvo pred oltar, onda u Europu", drugi je opisan kao "Hercegovac s Goricom u srcu", a treći kao "HSS-ovac s rokerskim pedigreom". I sve to svojom je rukom iscrtao, na papiru A3 formata, glavni urednik Draganić, dugogodišnji novinar s iskustvom iz redakcija Vjesnika, Studija, Arene, Tene... Na papiru je stajalo, između ostaloga, i sljedeće: * Što Velikogoričani poručuju našim saborskim zastupnicima * Narodni vez opet uživo * Gradsko vijeće: Farsa s velikogoričkim proračunom se nastavlja * Komunalci: Bit će gusto u Velkomu! * Sport: Kome će svanuti, kome omrknuti * Željko Krznarić - i kuhar i pjesnik ...i tako dalje, i tako dalje. Prvi broj je bio spreman na vrijeme, kašnjenje nije dolazilo u obzir, otišao je Reporter broj 1 u tisakaru čak i nešto ranije nešto što je bilo potrebno. Akteri priče kažu da su u sljedećim brojevima, pa i često poslije, rokovi često opasno stiskali, znalo se novine dovršavati po cijelu noć, sve do jutarnjih sati, no prvi broj čekao se s prevelikim uzbuđenjem. Nezaboravni Joško Maršanić, dobri duh redakcije, svojoj je starom škodom odjurio po prve primjerke, a cijela redakcija s nestrpljenjem je čekala da u ruke prime povijesni prvi broj. I da njihovih ruku djelo

ŽELJA JE BILA IMATI NOVINE KOJE ĆE NASTAVITI TRADICIJU VG LISTA

izađe na kioske, među ljude, koji su zadovoljstvo čitanja prvog Reportera plaćali šest kuna. Reakcije koje su stizale bile su isključivo pozitivne, barem kad je riječ o čitateljima. Nešto drukčija priča bila je s političarima, koje se na stranicama prvih brojeva Reportera nije štedjelo. Znale su tu isplivati i razne afere... REPORTER KAO USPOMENA

DOBRI STARI JOŠKO JE SA SVOJOM ŠKODOM OTIŠAO PO PREMIJERNE PRIMJERKE...

No priča se zakotrljala, puno lakše odmah je bilo i dvojcu iz marketinga, Gogi Kovačić i Romanu Kruniću, jer vrlo brzo je Reporter postao prepoznatljiv, s vrlo pristojnom nakladom. Nekih aktera ove priče više nema među nama, no Reporter živi i dalje. S njihovim potpisom, s njihovim pečatom.

Marijan Draganić bio je prvi urednik Reportera

400

I MI SMO STVARA

MNOGA POZNATA I ETABLIRANA IMENA S M UPRAVO KROZ REPORTER, U KOJEM JE NEK ANA KATULIĆ, GLUMICA I PERFORMERICA

Čekanje reda za stari kompjutor, žuti autić i duge kave na balkonu

eć 19 godina! Toliko je prošlo otkako sam prvi put kročila u uredništvo Reportera, tada RVG-a. Ovako kad to napišem i izgovorim na glas čini se kao cijela jedna era, jedno cijelo djetinjstvo i pubertet. Redakcija je bila gore iznad vatrogasaca, još se sjećam centralne prostorije na ulazu desno i žute kutne garniture, staklenog stolića u sredini oko kojeg bi se svi okupljali kao u kakvom dnevnom boravku, napravili pauzu za kavu i cigaretu, pretresali dnevne aktualnosti, listali novine, dogovarali teme i terene. Bilo mi je tada posebno uzbudljivo, kao budućoj novinarki, još srednjoškolski, gledati kako se ozbiljni i veliki novinari, kolege i kolegice pripremaju i komuniciraju. Sjećam se da sam i ja u tom trenutku poželjela biti jako ozbiljna i profesionalna, velika novinarka. Bili su to moji prvi uzori. Sjećam se britkosti i oštrine Željke Gulan, načina na koji je zabacila kovrčavu kosu i palila cigaretu dok je kao u nekom filmu otkrivala detalje teme na kojoj radi, zatim ozbiljnosti i provokativnosti Elizabete Hercigonja za koju nekad nisam bila sigurna šali li se ili misli ozbiljno, bila je genijalni poker face, nikad nisi znao kakve ima karte. Pa onda smirenosti i mudrosti Ane Mirenić, kolegice koja je bila moja najveća kritičarka i od mene uvijek očekivala više, uvijek me ispravljala, dodatno ispitivala, tražila od mene da stremim više, da budem još bolja. Sve sam ih promatrala s divljenjem i strahopoštovanjem. Iza tog dnevnog boravka, iza stakla prekrivenog tankim roletama, bila je redakcija. Tu su nastajale vijesti, reportaže, tu su se pripremale i uređivale novine. Uvijek je bila gužva, a kad si "nov" onda još nemaš ni svoj kompjuter nego čekaš priliku da netko dovrši tekst, da se makne, pa da ti sjedneš

BILA JE TU I NEKA VRSTA DNEVNOG BORAVKA, A ODMAH IZA STAKLA REDAKCIJA...

OD PLACA, MARTINJA I SKUPŠTINA DOŠLA SAM I DO MJESTA UREDNICE REPORTERA

na njegovo ili njeno mjesto. To bi obavezno bio neki najstariji i najsporiji kompjuter, jer brze su imali samo Ana i Crni, oni su bili grafičari i radili prijelom novina. To su bili počeci, prvi koraci, još u srednjoj školi... Nekad nas je na teren išlo troje. Sjećam se prvog terena, Martinje po Turopolju kad smo u jednoj večeri obišli nekoliko proslava- Sabina, fotografkinja, Jura, snimatelj i ja, novinarka. Vani zima, snijeg, a mi sretni sjeli u našeg „žuću“ (službeni automobil op.a) i veselo pohodimo proslave. Ti prvi tereni su uvijek su najljepši, najviše ih pamtim, puni smo elana, entuzijazma, žedni znanja, poznanstava, iskustva... Onda su se kroz godine izmijenili ljudi, urednici, novinari, kolege i prijatelji, mijenjale su se novine, mijenjao se i program, mijenjala sam se paralelno i ja i moja pozicija. Od novinarke s terena, od prvih anketa, Martinja, placa i vatrogasnih skupština u jednom sam trenu postala urednica Reportera. Ta je funkcija došla u poprilično izazovno vrijeme ekonomske krize, ali i u vrijeme nekih političkih previranja i promjena, kad su prema redakciji pljuštale i optužbe i kritike, trebalo je dobro promišljati, pametno uređivati, s mjerom, bez cenzure, balansirati...nije bilo jednostavno, ali bili smo složni. Svi smo radili kao jedan, pomagali, preuzimali tekstove, zajednički slagali novine, poslove, uskakali u terene... Još uvijek se sjećam pokojnog gospodina Draganića koji bi me od milja i dragosti zvao „gospođo urednice“. On bi svaki tekst pomno lektorirao i nerijetko zajedno sa mnom i Jolićem, te grafičarima Šimom i MIletom ostajao u redakciji do sitnih jutarnjih sati dok nismo poslali novine u tisak, a on bi onda čak i osobno otišao po njih u Vjesnik. Ajme koliko je tu bilo smijeha i vica, dobrih fora, prisjećanja, cigareta i kava na malom balkonu dok nismo od umora iscrpili sve teme i probleme koje smo imali. I zahvalna sam na prilici da se prisjetim svih tih lijepih trenutaka i predivnih ljudi koji su me izgradili i dali mi djeliće sebe. Nadam se i ja svima njima, svima vama!

ijeli niz ljudi, u ovim ili onim ulogama, prošao je kroz redakciju Reportera u protekla dva i nešto desetljeća, toliko da ih je praktički nemoguće sve nabrojati, a da nekoga ne zaboraviš, da netko ne promakne. A najlakše se, iz razumljivih razloga, sjetiti kako su dio ove redakcije bili i ljudi koji su i danas "tu negdje", aktivni u medijima ili društvenom životu grada. Mnogi od njih daleko su od novinarstva, u nekim drugim ulogama, s nekim potpuno drukčijim odgovornostima, kako u gradskoj upravi, tako i u gradskim tvrtkama, ali dobar dio ih je ostao tu, u branši, u velikom broju slučajeva u nacionalnim medijima bilo koje vrsta ili oblika. Tako već godinama možemo slušati i gleda-

ti Dalibora Petka, radijskog i televizijskog voditelja koji je svoje početke vezao uz lokalnu sredinu, uz lokalne medije, pa tako i Reporter. Željka Gulan u godinama iza nas je bila urednica na najvećim domaćim radijskim i televizijskim postajama, a bivši novinari i urednici Reportera kasnije su karijeru gradili i kroz 24sata, Večernji list, Jutarnji list, HTV, RTL, Novu TV... I upravo tako je sve ovo skupa i zamišljeno. Osim one primarne namjene, da sugrađane informira o svemu što se događa u ovoj našoj sredini, lokalno novinarstvo odličan je početak za mlade novinare, kakvi se najčešće i pojavljuju u ovoj priči. Idealna je to pozicija za skupljanje iskustva, za upoznavanje sa svim onim što ova profesija nosi, s njenim prednostima i manama, a vrlo često takav početak posluži kao idealna odskoč-

DAVID JOLIĆ, NAJDUGOVJEČNIJI NOVINAR

Reporter i ja zajedno smo već 15 godina

očetkom mjeseca listopada 2005. pozvan sam da surađujem u goričkom tjedniku Reporter, koji je kasnije izlazio kao dvotjednik, a posljednjih godina izlazi jedanput mjesečno. Dogovor je lagano postignut, moj zadatak je bio praćenje sportskih zbivanja riječju i fotografijama. Međutim, već u startu je došlo do ''proširenja'' mojih obveza, tako da sam pratio gotovo sve što se dešavalo u gradu. Zapravo, bio sam najviše fotograf, pa tek onda fotoreporter, odnosno sportski novinar. Primjerice, dogodilo se da je u jednom broju Reportera bilo 106 mojih fotografija od ukupno 111 objavljenih! Veliki broj objavljenih fotografija i uvijek iznova novih doveo je do mog nominiranja u kategoriji za najuspješnijeg fotografa lokalnih medija u Hrvatskoj. Nagrada mi je dodijeljena na manifestaciji 'Prvi dani elektroničkih medija' u organizaciji HURIN-a (Hrvatska udruga radija i novina) u Trogiru (23. do 26. listopada 2008. godine). Polovicom 2007. Reporter mijenja format, od ilustriranog časopisa prelazi na format klasičnih novina i postaje besplatan. Pokazalo se to tijekom vremena kao vrlo dobar potez, jer je došlo do još nekoliko vidljivih učinaka. Povećana je naklada i slijedila je pojačana distribucija, ne samo u gradu i okolici, nego i u susjednim općinama (Kravarsko, Pokupsko, Orle). Reporter je svoje čitatelje nalazio i nalazi na mnogim adresama, o tome mogu osobno posvjedočiti, jer kompletnu nakladu od 10.000 primjeraka podijelim u četiri-pet dana. Tijekom proteklih petnaest godina pisao sam o sportskim udrugama i sportskim natjecanjima u svim postojećim rango-

vima, kulturno umjetničkim društvima i njihovim manifestacijama, dobrovoljnim vatrogasnim društvima i natjecanjima, godišnjim skupštinama, školama i školskim natjecanjima, nekoliko godina pokrivao sam i županijske terene, pratio sam koncerte na gradskom stadionu i u dvoranama, lokalne i parlamentarne izbore, županijska i državna natjecanja. Vrijeme od Božića 2009. do Uskrsa 2013. godine bilo je posebno, obilježile su ga humanitarne akcije RVG-a i Reportera (ukupno devet velikih i nekoliko manjih) vezane za najveće katoličke blagdane. Donijeli smo mnogo radosti u preko dvadeset domova potrebitih s velikim brojem djece. Kao izvjestitelj Reportera i gost sportskih klubova i kulturnih udruga obišao sam više europskih zemalja, odnosno gradova: Poljska (Opole), Mađarska (Budimpešta, Tatabanya, Siofok), Češka (Prag, Vyškov), Slovačka (Bratislava), Austrija (Beč, Graz, Linz), Italija (Magione, Perugia, Bologna), Srbija (Beograd), BiH (Sarajevo, Banja Luka), Crna Gora (Ulcinj, Tivat, Budva), Sj. Makedonija (Skopje, Tetovo), Albanija (Tirana, Durres, Berat), Ukrajina (Hmelnitsky, Ternopil). Sportska natjecanja vodila su me u Opatiju, Poreč, Rijeku, Rovinj, Crikvenicu, Vodice, Split, Dubrovnik. Prelazak na digitalno fotografiranje mnogo je olakšao snimanje sve kvalitetnijih fotografija, koje su perfektni dokumenti prošlih vremena. Snimajući za Reporter redakcijskim odnosno vlastitim fotoaparatima osobna arhiva je u petnaest godina narasla na nekoliko stotina tisuća snimaka. Arhivirani materijal će vjerojatno rezultirati tiskanjem poneke monografije.

24/25

ALI OVE NOVINE

MEDIJSKE SCENE KARIJERE SU ZAPOČELA KIMA I TOLIKO LIJEPO DA NI NE ODLAZE... na daska za odlazak u nacionalne medije, na razinu koju mnogi smatraju višom. Iako, nije ni to pravilo, što potvrđuju slučajevi ljudi koji su se nakon godina izbivanja iz gradskog đira vraćali u lokalne medije, u svoju sredinu, iskusniji i pametniji, što je u konačnici donosilo dobrobit i samim gradskim medijima. Postoje, s druge strane, i oni koji su nekad uzimali izjave, a danas ih daju. Oni koji su od novinara postali ljudi koji su zanimljivi i važni nekim novim generacijama novinara, bilo zbog funkcije na koju su se zatekli, bilo zbog važnih i vrijednih postignuća. Postoje, na koncu, i oni koji se ne daju. I koji uživaju u svemu ovome toliko da se nigdje ne miču. Imamo, evo, primjer čovjeka koji je u lokalnim medijima već desetljećima, u Reporteru već 15 godina...

DALIBOR PETKO, TELEVIZIJSKI VODITELJ

Tad sam poznavao cijeli grad N

ije me šokiralo toliko da je Reporter došao do 400. broja, koliko činjenica da je prošlo već dvadeset godina od mog pisanja za Reporter. Ajme, pa nismo više mladi... Generalno se sjećam dobre atmosfere u redakciji, iako je dosta sjećanja već izblijedilo. I danas kad sretnem kolege iz tog perioda, a ima ih na svim stranama, shvatim koliko nam je Reporter bio odskočna daska. Moj novinarski put počeo je 1996. godine, kod Saše Božića u Glasniku Turopolja. Sjećam se i danas prilično živo svog prvog novinarskog zadatka, izvještavao sam sa sjednice umirovljenika u Bukevju. Kad je taj maleni tekst izašao sjećam se da sam svima čitao na glas što sam napisao. Radio sam svašta u tim prvim danima, proučavao cijene ogrijeva, pratio lokalnu politiku, a povremeno čak i sport. Međutim, brzo sam se fokusirao na lokalnu glazbenu scenu, tzv goričku "estradu". U to vrijeme u gradu i oko njega bilo je valjda 40-ak bendova, svaki drugi kafić ili restoran imao je neke svirke, a ja sam s tim bandovima radio kao da su svjetske zvijezde. Pratio sam promjene frizura, zamjene članova banda, snimanja u studiju, sjećam se da su me Turbo X vodili čak i na Doru. Vodio sam izbor za Miss Turopolja i to se svidjelo ljudima s RVG-a.

VODIO SAM IZBOR MISS TUROPOLJA I TU SU ME PRIMIJETILI S RVG-A...

Tamo negdje u jesen 2000. ponudili su mi posao na radiju, ali i u Reporteru. I u Reporteru sam od prvog dana obrađivao praktički sve teme, pamtim da su mi urednice Ana Vuković i Željana Ivanuš uredno davala ozbiljne zadatke, ali da me danas pitate koji bih tekst ili temu izdvojio, nemam neke favorite. Radio je usmjerio moj put u drugom smjeru. U Reporteru sam zapravo nastavio raditi ono što sam radio u GT-u, pratiti lokalnu glazbenu scenu. S vremenom je lokalnu scenu zamijenila nacionalna, pa su u Reporteru izlazili i moji prvi intervjui sa Colonijom, Grašom, Pipsima, Majom Šuput.... Svi su nam dolazili u redakciju, u kojoj smo znali i do kasnih noćnih sati završavati broj od toga tjedna, jer u to je vrijeme Reporter izlazio kao tjednik. I onda, kad bismo završili, pravac na bus. Tada sam još živio u Sopi Bukevskoj i nisam imao auto. Ali sam zato imao piercing na obrvi, ha, ha, ha. Od Reportera i RVG-a život me odveo na Obiteljski i Narodni radio, kasnije na Novu TV i danas sam na CMC-u. U tim vremenima, kad sam hodao po Gorici s fotoaparatom, poznavao sam valjda cijeli grad... Bila su to neka drukčija vremena i ne bih ništa promijenio. I mene je oblikovao Reporter, stoga mu od srca čestitam 400. broj. I veselim se nekoj feštici čim za to budu uvjeti, u našoj dragoj Velikoj Gorici.

ELIZABETA STIPETIĆ, PROČELNICA ZA LOKALNU SAMOUPRAVU

I nakon 20 godina ostali su ljudi, ostala su prijateljstva

lizabeta, napravite prijedlog sadržaja i izgleda sljedećeg broja Reportera. Bila je to rečenica koju je tadašnji direktor RVG-a Dražen Barišić rekao kao ponudu da postanem urednica Reportera. Na razgovor sam došla sređena, puna samopouzdanja... Kao da je cijeli svijet moj. Kako to obično bude, tako i tog trenutka moje samopouzdanje nestaje u trenutku kad mi je iz oka ispala leća. Ništa nisam vidjela. Uznemirena sam izgubila nit razgovora, koncentracija je nestala i već pomalo pomirena kako sam prokockala svoju šansu, doživim šok i nevjericu kad taj isti direktor shvaća što se

dogodilo i bez ikakvih problema počne na podu tražiti moju leću. Bila sam uvjerena da je razgovor završen. Moja prilika za uredničku karijeru odlazi u nepovrat. No, umjesto toga, pružajući mi leću kaže: - Čestitam, postali ste urednica Reportera! To ću pamtiti cijeli život. Kad ti netko pruži šansu u trenutku kad misliš da si sve uspio "uprskati", to obilježi i tvoj budući rad. Takvi postupci definiraju čovjeka i ako želiš učiti, naučiš koje su to vrijednosti koje ne smiješ zaboraviti i zanemariti. Zato, zahvalna na svojoj šansi, na isti sam način kao urednica Reportera godinama funkcionira-

JEDNI SMO DRUGIMA PRUŽALI ŠANSE I STVARALI ZAJEDNO

la s novinarima i suradnicima. Jedni smo drugima pružali šanse u svim prilikama i stvarali smo zajedno. Reporter je rastao iz broja u broj, a mi smo kao ekipa rasli s njim. Bilo je uspona i padova, ali ono najvažnije i najvrjednije je ostalo - ostala su prijateljstva koja, nakon 20 godina, traju i dan danas. Teško je nabrojiti sve drage ljude koji su prošli kroz Reporter i ostavili svoj trag u pisanom novinarstvu Velike Gorice. Ali nije teško istaknuti ljude koji su ostali dio mog života - Dražene, Darko, Ana, Mirjana, Goga - hvala vam što ste i dalje tu. Reporter je ostao u mom životu kao nešto što jednostavno mora biti tu. Sretna sam što izlazi i danas. Ekipi koja ga stvara želim puno uspona, malo padova (jer i njih mora biti) i, što je najvažnije, puno međusobnih uvažavanja, ali i poštivanja osnovnih ljudskih vrijednosti, koje su temelj svakog uspješnog projekta.

400

Vršnjaci Reportera: bismo mijenjali ni za U

Piše: Vanja Stanojević Velikoj Gorici je 2000. godine izašao prvi Reporter. Iste su godine rođeni i akteri ove naše priče. Danas 20-godišnjaci, baš kao i ove novine, rasli su u Velikoj Gorici i razvijali se s njom. Danas su to uspješni mladi ljudi koje, uvjereni smo, čeka svijetla budućnost. Tko su vršnjaci Reportera i kako je njima bilo odrastati u Gorici ispričali su za jubilarni broj svog novinskog vršnjaka. Elena Beganović je nagrađivana plesačica i studentica, Krešo Krizmanić nogometaš prvoligaša Gorice i član hrvatske reprezentacije, Bruno Težak je student PMF-a, Ana Matić igračica najboljeg hrvatskog odbojkaškog kluba HAOK Mladost, a Gabriela Eva Barišić potpredsjednica Savjeta mladih Velike Gorice. Odrastali su u istom gradu, a za svakoga od njih to razdoblje je ostalo u posebnom sjećanju. Ispričali su nam kako su provodili dane i zašto vole živjeti u Gorici. - Moje slobodno vrijeme od malih nogu uvijek je bilo posvećeno sportu. Za OŠ Velika Mlaka nastupala sam na raznim sportskim natjecanjima, s Velikogoričkim mažoretkinjama bila na europskim i nacionalnim prvenstvima, a od 12. godine počela sam aktivno igrati u ŽOK Azeni. U međuvremenu sam trenirala i hokej na ledu, gdje sam bila jedna od rijetkih hokejašica u konkurenciji s dečkima. Sveukupno, to je jedan veoma sretan period u mojem životu, ispunjen užitkom i srećom u bavljenju sportom u mom gradu - ispričala je Ana te dodala kako joj u Gorici zapravo nikada ništa nije nedostajalo. Iako Bruno planira studirati i usavršavati se u inozemstvu, svoju Goricu sigurno neće zaboraviti. - Velika Gorica zaista je predivan grad za odrastanje. Sigurna je i mirna, a dobro prometno povezana. Sve je relativno blizu, od parka, vrtića, škole, prijatelja pa nadalje. Grad je dovoljno velik da svatko pronađe ponešto za sebe, a opet dovoljno malen da se izbjegnu gužve u prometu - priča Bruno, koji je u djetinjstvu već imao gomilu hobija, od plesa do učenja stranih jezika. KAO I CIRKUS KOD TOPLANE

U odrastanju u Gorici uživala je i Elena, a osim što je vrijeme provodila igrajući se i družeći s prijateljima i obitelji, mnogo vremena provodila je i na treninzima i u školi. - Upravo odrastanje u Velikoj Gorici zaslužno je za moje predivno djetinjstvo i, najiskrenije, nikada to ne bih mijenjala. Blizina glavnog grada Hrvatske nam, naravno, ide u korist, ali upravo taj odmak od velikih prometnica, gužvi, tramvaja i užurbanosti je ono što Veliku Goricu, po meni, čini toliko predivnim mjestom za odrastanje - istaknula je. Svog odrastanja na Galženici prisjetio se i Krešo. Puno vremena provodio je na biciklu, istražujući grad i okolicu, ljeta je provodio na igralištu u Cvjetnom. Dani su prolazili u igranju nogometa i košarke… - Najveći utjecaj na moje odrastanje svakako je imao sport. Stalno smo bili aktivni i nešto smišljali. Pamtim kako smo se kao klinci igrali u parkiću na Galženici, preko puta toplane i čuvenog boćališta, na kojem je često izgledalo kao

da je u tijeku nekakvo svjetsko prvenstvo. Mi klinci u iz parkića gledamo kako 'penzići' galame, svađaju se, strastveno bacaju te boće... To je baš znao biti spektakl, koji se često pretvarao i u cirkus - kroz smijeh se prisjetio Krešimir, dok je Gabriela Eva uživala u odrastanju uz rub grada. - Pola djetinjstva provela sam na biciklu na relaciji Gradići - Gorica. Imala sam prilike baviti se plesom, ići u glazbenu i plesnu školu, učiti jezike, isprobati razne sportove, a sve je bilo blizu i pristupačno pješice ili biciklom - kaže Gabriela Eva. Nego, kakva je Gorica danas ovoj ekipi? - Mislim da neću biti previše subjektivan ako kažem da je ovo možda i najbolje mjesto za život u cijeloj Hrvatskoj. Imam snažan dojam da je zadnjih godina grad napredovao u doslovno svakom segmentu, baš mi se čini da je nekako narastao, razvio se u pravi, ozbiljan grad – kazao je Krešimir kojeg je nekada smetalo što ljudi ne znaju gdje je Velika Gorica.

PRONAŠLI SMO PETERO USPJEŠNIH MLADIH LJUDI IZ NAŠEGA GRADA KOJI SU ROĐENI ISTE GODINE KAO I REPORTER. I SVI SE SLAŽU KAKO JE OVO GRAD KOJI RASTE, U KOJEM JE LIJEPO ŽIVJETI

KREŠIMIR KRIZMANIĆ Nogometaš Gorice koji je počeo u Udarniku, a danas je i član hrvatske U-21 reprezentacije, s kojom je izborio nastup na EP-u sljedeće godine.

RAZVOJ U PRAVOM SMJERU

Promjenu na svom gradu vide i Bruno i Ana. Danas je to, kažu, izgrađen i obnovljen grad s novim parkovima, trgovinama te gradskom dvoranom i bazenom. Fali tek još pokoji sportski teren, smatraju naši vršnjaci. - Na Veliku Goricu danas gledam kao grad s velikom željom za napretkom. S druge strane, meni je upravo ovakva posebna. Napredak bih voljela vidjeti u umjetnosti, sportu, obrazovanju i zdravstvu. Grad je pun mladih talentiranih i uspješnih ljudi koji mu svakodnevno donose mnogobrojne uspjehe, a sportskih dvorana i prostora za naš napredak je premalo. Upravo ti mladi ljudi, umjetnici, sportaši i moji prijatelji su ono čime se najviše hvalim i ponosim, a s većom mogućnosti njihovog napretka nadam se da bi se još više nego ja hvalio i grad - kazala je Elena. - Velika mi je želja i nada da ćemo konačno opet imati vrhunski ženski odbojkaški klub, koji će igrati u u prvoj ligi, za kojeg ću ja sa zadovoljstvom igrati u mojim zrelim igračkim godinama. Veseli me da je Gorica danas uspješna u muškim sportovima (nogometu, košarci, rukometu), pa očekujem da i Velikogoričanke u svim velikim sportovima postanu značajniji faktor u hrvatskom sportu -

ELENA BEGANOVIĆ Završila usporedbno goričku Gimnaziju i Umjetničku školu Franjo Lučić ta scenskog plesača, studentica fizioterapije. Višestruka državna prvakinja u plesu, druga na Svjetskom kupu.

'Svoju Goricu ne a koji drugi grad!' "VESELI NAS ŠTO U NAŠEM GRADU POSTOJE NOVINE KOJE I NA TAJ NAČIN DONOSE PRIČE I INFORMACIJE IZ GRADA, ALI MI VAM, ISKRENO, BAŠ I NE ČITAMO NOVINE... SVE JE SAD ONLINE"

BRUNO TEŽAK Student PMF-a, na državnoj maturi test iz ﬁzike riješio 98 posto. Kao srednjoškolac odlazio je na natjecanja iz gotovo svih predmeta i uglavnom završavao među prva tri.

kaže Ana, a Gabriela Eva dodaje: - Veliku Goricu kao grad koji je izuzetno napredovao od mog ranog djetinjstva I drago mi je što se razvija u pozitivnom smjeru. Vjerujem da ima puno potencijala doći na visoku razinu i bilo bi mi jako drago dalje gledati ga kako raste. Ono što bih nadodala je više sadržaja za mlade, učionice za studente i slično. Trudim se sve to razvijati s ekipom iz Savjeta mladih, imamo još puno ideja koje se nadamo ostvariti u budućnosti. A na pitanje čitaju li vršnjaci Reportera Reporter odgovori su bili takvi da ih najradije možda ne bismo ni čuli. Današnji 20-godišnjaci žive užurbano, slijede svoje snove i ustrajni su u namjeri da ih ostvare. Novine u tiskanom obliu su, smatraju, stvar prošlosti. Informacije koje ih zanimaju pronalaze u online medijima. - Moramo priznati da, bez obzira na godine, tiskane medije danas čita rijetko tko. Ljudi žive život u kojemu im je jednostavnije medije popratiti u digitalnom obliku i bilo to tužno ili ne, jedino prihvaćanjem ljudskih potreba i prilagođavanjem današnjim vremenima stvari opstaju. Najveći doticaj s lokalnim medijima imala sam upravo kroz svoje nagrade i uspjehe, kada bi netko to zamijetio i odlučio podijeliti s gradom. Većim naglaskom na te dobre od loših vijesti činimo ovaj grad i njegove ljude sretnijima smatra Elena. I Krešimir medije prati putem mobitela, ali Reporter će mu ostati u posebnom sjećanju. - Osim ponekog broja Sportskih,

26/27

nisam se baš nakupovao novina u životu, ali Reporter prelistam uvijek kad mi dođe pod ruku. Pamtim i svoju prvu fotografiju u Reporteru, koliko sam bio ponosan kao klinac, ali danas je stvarno neko drugo vrijeme. Cijela moja generacija jako malo ima doticaja s tiskanim medijima, pa danas se čak i knjige čitaju na mobitelu, a kamoli medije - kaže Krešimir. - S Reporterom se srećem najviše preko mojih roditelja koji ga redovno čitaju pa mi pričaju što je novoga u našem gradu. Ja ga nakon toga redovno prolistam, ali moram priznati da nisam redovni čitatelj. ( Moram poraditi na tome!) Moja generacija 20-godišnjaka ne čita baš puno tiskane medije, ali veseli me da u mom gradu postoje novine koje nas informiraju o zbivanjima u našoj najužoj okolini - smatra Ana. NOVE GENERACIJE, NOVE NAVIKE

Međutim, ima i 20-godišnjaka koji čitaju Reporter cijeli život. - Mama i tata su me znali zezati da sam ja "dijete Reportera" jer je moj tata uz svoje kolge osnivao Reporter onda dok je moja mama bila trudna sa mnom. Cijelo djetinjstvo je bilo obilježeno Reporterom i medijima generalno tako da mislim kako je tako spontano u meni razvijen osjećaj važnosti medija i prepoznavanja validnih informacija, što mislim da je danas izuzetno korisno za znati - kaže Gabriela Eva. U svakom slučaju, Reporter će i dalje pratiti mlade i uspješne Goričane i njihove priče. Ako ništa drugo, ostat će u arhivama, i kad prođe još puno godina možda će ih upravo ovi klinci poželjeti prelistati i prisjetiti se nekih davnih vremena.

GABRIELA EVA BARIŠIĆ Sa samo 18 godina bila organizatorica zasjedanja Europskog parlamenta mladih u Velikoj Gorici, potpredsjednica Savjeta mladih, dugogodišnja članica Rotaract kluba i Debatnog kluba.

ANA MATIĆ Odbojkašica zagrebačke Mladosti, višestruka prvakinja Hrvatske i osvajačica Kupa Snježane Ušić. Igrala je za kadetsku i juniorsku reprezentaciju, na rubu je i seniorske.

400

...A NA POČETKU PRIČE - VELIKOGORIČKI LIST!

Arhiva: Muzej Turopolja

PRVE GRADSKE NOVINE POČELE SU IZLAZITI U SIJEČNJU 1963., A SVOJ VELIKI PAD SU DOŽIVJELE DEVEDESETIH GODINA... Piše: Marko Vidalina ama srž ideje kod nastanka Reportera bila je - vratili se temeljima. Konkretnije, stvoriti lokalne novine koje će imati važnost barem približnu onoj koju je svojevremeno imao Velikogorički list, danas relikt prošlosti. Narodno sveučilište općine Velika Gorica osnovano je 1960. godine, a tri godine poslije u okviru te institucije počeo je izlaziti i Velikogorički list, prve novine u povijesti našega grada. Ljubaznošću djelatnica Muzeja Turopolja, u kojem se čuvaju gotovo svi primjerci svih goričkih novina, lako smo došli i do prvoga broja Velikogoričkoj lista, čiju naslovnu stranicu možete vidjeti ovdje, malo desno... Pa tako možemo vidjeti i koje su to teme bile u fokusu tog sad već davnog 1. siječnja 1963. godine, kad je izašao prvi broj. Glavni i odgovorni urednik bio je Ivan Matanović, a novine su tiskane u Tiskari i knjigovežnici Joža Rožanković u Sisku. Možemo, dakle, doznati da je ono što se danas zove "gradonačelnik" nekad zvalo "predsjednik Narodnog odbora općine", da je na toj funkciji bio stanoviti Blaž Horvačić, uredno počešljani gospodin kojem se novinar u pitanjima obrača s "druže predsjedniče", baš kako su nalagala pravila vremena u kojem se tad živjelo. U uvodnoj riječ naglašeno je kako je "Općinski odbor Socijalističkog saveza, sagledavajući potrebu što šireg i bolje obavještavanja građana, pokrenuo pitanje lokalne štampe", te da su "svi društveni faktori prihvatili ovu inicijativu..." I tako je rođen Velikogorički list, prvi u gradu.

BILO JE TO VRIJEME KAD NIJE BAŠ SVATKO IMAO TV, U NOVINAMA SU SE LJUDI INFORMIRALI

SLOBODA JE PUTEM LISTA LJUDIMA SLALA OBAVIJESTI KAD KOJA TRGOVINA RADI ILI NE

TIJEKOM 80-IH POČEO JE RASTI GRAD, PA JE I NAKLADA NAGLO BUKNULA

IZREZIVALI SE SAVJETI LIJEČNIKA

O da, bilo su to u svakom smislu druga i drukčija vremena, neusporediva s onim što vrijedi danas. Vremena u kojima je rijetko koje kućanstvo imalo televizor, novosti iz zemlje i svijeta čitale su se isključivo u dnevnim novinama ili slušale u radijskim programima. U svemu tome, o događanjima lokalnog karaktera malo se moglo doznati. Upravo zato su Velikogoričani dobro prihvatili Velikogorički list. Kad se pregladava dokumentacija vezana za prve gradske novine, odmah se primjeti da pod stavkom "izlaženje" piše - neredovito! Od 1963. do 1969. izlazio je kao dvotjednik, sljedeće četiri godine pretvorio se u mjesečnik, pa se još dvaput vraćao s jednog na drugo, mijenjao oblike... Prva pauza od izlaženja, prva ozbiljna naznaka da se ta priča bliži kraju, pojavila se 1991. i potrajala kroz sljedeće tri, ratne godine. Bilo je to zapravo i sve od Velikogoričkog lista, budući da su se svi kasniji pokušaji njegova oživljavanja pokazali neuspješnima. Velikogorički list sadržajno je bio sličan današnjim tiskovinama lokalnog karaktera. Pratio se redovito rad tadašnjih struktura vlasti, a aktualni političari punili su novinske stupce te često bili sugovornici u intervjuima. Izvještavao je Velikogorički list i o gospodarskom životu grada, zastupljeni

su bili svi važniji gradski poslovni subjekti, poput Trgovačke organizacije Sloboda ili Modne konfekcije Goričanka. Sloboda je, između ostalog, putem lista obavještavala o radnom vremenu pojedinih trgovina. Pratila su se kulturna i društvena događanja, akcije izviđača, rad Crvenog križa i vatrogasnih društva... Posebna se pažnja pridavala povijesti Turopolja, a sport je uvijek Goričanima bio omiljena rubrika. Redovna rubrika bila je posvećena zdravlju, liječnici su savjetovali čitatelje o prevenciji i liječenju bolesti te raznih zdravstvenih tegoba. Objavljivan je raspored kino-projekcija, kupovalo se i prodavalo

preko Malih oglasa, mogle su se pročitati vijesti iz velikogoričke sudnice, obavijesti o rođenima, umrlima i vjenčanima... EKIPA ZA NOVINE I ZA - RADIO

Zastupljena je bila i poezije, anegdote i mozgalice, a vijesti vezane uz lov i ribolov bile su ponekad sasvim konkretne te se uz fotografiju lovca s njegovim ulovom moglo pročitati kada je i gdje odstrijelio divljač te koliko je bila teška. Postojala je već tad i godišnja pretplata, i to ne samo u Jugoslaviji, već i u inozemstvu, a svi koji su željeli dobivati novine van granica tadašnje SFRJ plaćali su dvostruko.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća Velika Gorica je značajno rasla, gradila su se nova naselja s višestambenim zgradama te je u naš grad doselio veliki broj novih obitelji. Rastao je time i broj čitatelja pa je list bilježio stalni rast naklade. Iako su oko sebe okupili lijep broj suradnika koji su stalno bili prisutni na terenu, među njima i Božidar Prosenjak, Ivan Žigić, Borivoje Zimonja, Gojko Galijaš, Josip Grgas… Ista ta ekipa napravila je veliki iskorak na području informiranja 1970., kad je krenuo Radio Velika Gorica. Dva medija uspješno su se nadopunjavala, bile su to zlatne godine lokalnih medija...

Ljudi i događaji

ZANIMAN Piše: Vanja Stanojević

edna je bivša vojnikinja, druga kemijska tehničarka, treća prvostupnica teologije, četvrta vizažistica, peta je radila kao pomoćno osoblje u vrtiću, a šesta kao animatorica. I sve one imaju nešto zajedničko - ljubav prema djeci pretvorile su u posao. Točnije, otvorile su obrte za dnevno čuvanje djece. Ne, nisu to igraonice ili "čuvaonice", tu djeca dolaze svaki dan, a princip je sličan kao u dječjim vrtićima. A osnovna razlika jeu broju djece. Najviše ih mogu primiti 12, i to ovisno o dobi i veličini prostora u kojem rade, a na šestero djece zaposlena mora biti jedna dadilja. Mnogi ni ne znaju je da Grad sufinancira i one roditelje koji svoju djecu upišu u ovakav oblik skrbi za djecu. Prva je, 206. godine, u Velikoj Gorici svoj obrt "Sunac" otvorila Tajana Miščević (47), aktivna i u nedavno osnovanoj Hrvatskoj udruzi dadilja. Sličnih obrta u Zagrebu je već bilo dosta, a Velika Gorica svoj prvi tek je čekala. Tajana se u to vrijeme borila s papirologijom i neizvjesnošću. - Na kraju sam otvorila u lipnju, kad su sva djeca već upisana u vrtiće. Nije se znalo za obrt pa sam napravila ljetne kampove i dane otvorenih vrata. I dalje je tu bila jedna razina nepovjerenja od strane roditelja, što je razumljivo i normalno. Prekretnica se dogodila kad je Grad potpisao sporazum o sufinanciranju roditelja koji žele ovakav vid

Tajana Miščević vodi "Sunac"

skrbi za djecu - kaže Tajana i dodaje kako je tu bilo potrebno i hrabrosti i kreativnosti. Ljubav prema radu s djecom javila se još dok je kao izviđačica vodila skupine djece. - Govorili su mi da odem na pedagoški, a ja sam otišla na kemijski fakultet. Radila sam u firmi za industrijske otpadne vode, pa u firmi za igre na sreću... Ali evo, moja priča samo potvrđuje da nikada nije kasno i da nekad velika plaća nije garancija da ćete biti zadovoljni - priča Tajana i priznaje kako joj je dosta vremena trebalo da vrati uloženo, a i danas, kao i njene kolegice, puno ulaže u edukacije, didaktičke i druge materijale… DJECA I STAKLENIK ZAJEDNO

Nakon nje, na otvaranje svog malog kutka za sretno djetinjstvo odlučile su se i Ornela Eldić Andrevski te Ana Radoš Bogati. - Moj stariji sin Rafael išao je u Sunac kod tete Tajane. Kao mama sam bila prezadovoljna njezinim individualnim pristupom i ljubavlju koju mu je pružala. Kako mi je kćerkica rasla, vidjela sam da ne mogu jednostavno naći posao. Problem je uvijek bio tko će ih čuvati - objasnila je Ana, koja je odlučila spojiti privatno i poslovno te pokrenuti svoj obrt "Bebi". Do tad je radila kao čistačica i, povremeno, kao vizažistica, a onda je krenula na školovanje za dadilju. Bebi je otvorila u rujnu 2018. i ovo je najmanji takav obrt u Gorici. U njemu je osmero djece starosti od godinu dana do četiri godine. - Paralelno sam išla na predavanja, brinula

Ornela Eldić otvorila je "Jednorog"

30/31 "Coflek". Nakon 25 godina u vojsci dosadilo joj je sjediti za stolom i pokrenula je obrt. Ona i suprug počeli su rušiti staru ogradu da bi napravili novu, sigurniju za djecu. Susjedi su se raspitivali o radovima, priča se proširila i prije nego je Coflek službeno krenuo, šest mjesta već je popunjeno. - Trebala sam otvoriti 1. svibnja. Ostala sam i bez poticaja za samozapošljavanje zbog koronavirusa, a otvorila sam 1. srpnja. Danas mi je jedino žao što to nisam napravila prije deset godina – priča simpatična Josipa i nastavlja: - Kad sam rekla da dajem otkaz, svi su pitali gdje idem iz državne firme, a ja sam rekla da idem na nešto bolje. I, zaista, ovo je najljepši posao koji se može raditi. Ništa vas ne boli i uvijek ste nasmijani. Trenutačno imam samo jasličare, tako sam htjela, i sve su to djeca iz okolice. Vikendom jedva čekam da dođe ponedjeljak.

Mnogi ne znaju da i za ovakvu vrstu čuvanja djece sufinancira Grad, jednako kao i sve vrtiće

PRIJATELJI S RODITELJIMA

Na predavanja za dadilje išla je sa svojom tada sedmomjesečnom kreći, a krenula je i prikupljati sve dokumente za državni poticaj te otvaranje obrta. No, onda se dogodila korona i onaj lockdown zbog kojeg su obustavljeni i poticaji. - Muž i ja smo se našli pred zidom. Već smo uložili u prostor i sve dogovorili s ljudima. Razmišljali smo i odustati, ali roditelji su nas potaknuli i krenuli smo. U srpnju sam otvorila, imam 12 djece i super zaposlenicu. Bilo je psihički teško jer si stalno u strahu hoćeš li pokriti sve troškove. Sad već dva mjeseca lakše spavam, sve je sjelo na mjesto. Ovaj posao je apsolutno sve što sam očekivala i puno više od toga - kaže Martina. - Moj obrt je jedini predškolski program s katoličkim predznakom jer sam u međuvremenu i diplomirala. Sad ću poraditi na tome da i službeno u naziv mogu staviti katolički obrt za dnevnu skrb o djeci. To još nema nitko u Hrvatskoj i meni je cilj utrti put u tom smjeru - priča vlasnica Lojzeka. Da nikada nije kasno, a posao može dobro ići i na selu dokazala je Josipa Španićek, koja je u obiteljskoj kući u Novom Čiču otvorila

Iako rade isti posao, prolaze slične edukacije i imaju iste interese, Tajana Miščević naglašava da dadilje nisu odgajatelji. Unatoč tome, kad otvaraju obrte moraju imati plan rada i završen tečaj za dadilje te odrađenu praksu. No prednost ovih malih obrta pred gradskim vrtićima je manji broj djece. - Imamo jako dobre vrtiće, nove i dobro opremljene, odgajatelji su izuzetni, ali puno je djece u jednoj skupini. Previše za taj broj odgajatelja. Jedna teta na šestero djece, kako mi radimo, znači da im se zbilja imate vremena posvetiti. One nikako ne mogu napraviti ono što mogu ja, koja radim individualno s djetetom - smatra Tajana i kaže da za to ne treba kriviti državu, ali treba pokušati popraviti taj pedagoški standard. - Još je jedna razlika ta što se kod nas imitira jedna vrsta obitelji, u kojoj su djeca različitih dobnih skupina. Budući da je djece manje, rjeđe su i bolesni, a razlika je i u komunikaciji s roditeljima - objasnila je Tajana, a isto kažu i ostale goričke dadilje. - Sva djeca su različita, imaju različite navike, ali mi do najsitnijeg detalja uspijemo popratiti svako dijete. Znamo koliko je puta kakalo, koliko žlica ručka ili doručka pojelo, koliko je spavalo… A to su informacije koje su roditeljima male djece važne. Ja te informacije u vrtiću ne mogu očekivati da ću dobiti. Znam da te žene daju najbolje od sebe, ali nemoguće je da one za 20-ero djece mogu znati sve to. Ja lako primimijetim neke neželjene situacije ili velike napretke kod djeteta. Također, imam prijateljski odnos s roditeljima i mislim da je to jako vrijedno i za djecu i za roditelje - ispričala je Martina Kučić i dodala kako svi njezini Lojzeki poznaju i njezinu obitelj, a upravo je takav blizak odnos i željela ostvariti. Da interes za ovim oblikom brige za djecu u Velikoj Gorici zaista postoji govori i lista čekanja. Najveći interes je za upis djece jasličke dobi kojima. Uostalom, ovakav oblik skrbi najbolje i odgovara jer dadilja ima više vremena za brigu oko njih. - Interes je jako velik, pogotovo u zadnje vrijeme.U rujnu mi šestero djece odlazi u školu i sva mjesta su već rezervirana. Postoji lista čekanja i kod drugih kolegica. Velika Gorica je grad mladih obitelji s malom djecom, nije spavaonica, mi demografski jako dobro stojimo. Bilo bi dobro da se otvara jedan obrt godišnje, pa dok bude potrebno, odnosno dok ne postignemo adekvatan pedagoški standard za svu djecu. Neka bude vrtića, obrta i upisnih mjesta, samo da se roditelji ne moraju bojati kuda s djecom - zaključuje Tajana.

Zorica Šalić uživa i radi u "Petru Panu"

Ana Radoš Bogati pokrenula je "Bebi"

ANJE - DADILJA ŠEST VELIKOGORIČANKI PROMIJENILE SU SVOJE KARIJERE, OTVORILE SU OBRTE ZA ČUVANJE DJECE, KRENULE I... UPALILO JE!

o dvoje male djece i radila. Na kraju se sve isplatilo. Papirologija mi je stvarala najviše problema i puno puta mi je došlo da odustanem, no kad imate jasan cilj i viziju idete dalje - priča Ana. "Jednorog" postoji od rujna 2017. i ostvarenje je poslovnih snova Ornele Eldić Andrevski. Oduvijek je znala da želi raditi s djecom, a jedno od privih sjećanja joj je kako, dok je i sama pohađala vrtić, tetama pomaže u brizi oko ostale djece. Radila je kao animatorica, privatna dadilja i konobarica, vodila škole u prirodi i ljetovanja... Pa odlučila pokrenuti svoj posao. - Rad s djecom nešto je posebno, ispunjavajuće, veselo, puno ljubavi i sreće. Te malene ručice koje vas grle svako jutro i njihova sreća čine moj život puno ljepšim i sretnijim. Gledati ih kako rastu i napreduju, biti dio njihovog života, učiti ih novim stvarima, gledati kako se razvijaju u prave male ljude... Zbog toga se ovime bavim - kaže Ornela, još jedan dio naše šestorke. A njezin dio je i Zorica Šalić. Radila je kao pomoćno osoblje u privatnom vrtiću, tamo upoznala tetu Tajanu, i rodila se ideja da

bude dadilja te je krenula na tečaj. Prije godinu dana otvorila je obrt "Petar Pan". - Najviše me veseli djecu naučiti nešto novo. Budući da osim s djecom, volim raditi i s biljkama, voljela bih jednog dana izgraditi negdje kuću koja bi imala i staklenik, pa bih djeci pokazivala kako se brinuti za biljke priča Zorica koja, kaže, zbog papirologije i priprema za rad s djecom nerijetko radi od četiri ujutro do 22 sata. - Jako je zahtjevno, ali sam prezadovoljna. Imam super ekipu roditelja i odlično surađujemo. Zadovoljna sam i odnosnom s Gradom, grupu sam jako brzo popunila i odmah krenula s 12 djece - kaže Zorica.

Josipa Španićek vlasnica je "Cofleka"

Martina Kučiš čuva djecu u "Lojzeku"

MI ZNAMO KOLIKO JE PUTA DIJETE KAKALO, KOLIKO JE POJELO, KOLIKO SPAVALO... U VRTIĆIMA TO NIJE MOGUĆE

KATOLIČKI OBRT ZA ČUVANJE

Nadimak blaženog Alojzija Stepinca u djetinjstvu je bio "Lojzek", a upravo je tako svoj obrt za dnevno čuvanje djece odlučila nazvati i Martina Kučiš (31), koja je prije nekoliko mjeseci i diplomirala teologiju. - Dugo sam bila student, u međuvremenu rodila dvoje djece, radila po dućanima… Razmišljala sam što bih htjela raditi i shvatila da želim čuvati djecu - priča Martina.

OVAJ POSAO JE NEŠTO POSEBNO. TE MALE RUČICE KOJE VAS GRLE SVAKO JUTRO ČINE ŽIVOT LJEPŠIM

Kultura Foto: David Jolić

BEETHOVENU U ČAST

Fantastičan koncert perfektnih glazbenika Pučko otvoreno učilište organizira koncertni ciklus povodom 250. obljetnice rođenja Ludwiga van Beethovena. Drugi od tri predviđena koncerta (prvi je krajem rujna bio koncert "Klavir & gudači") pod nazivom"Klavir i puhači" održan je 4. prosinca u Dvorani Galženica. Beethovenova majstorska ostvarenja iz ranog skladateljskog perioda predstavili su Antonija Jurin Starčević (flauta), Dario Golčić (oboa), Bruno Philipp (klarinet), Žarko Perišić (fagot), Boštjan Lipovšek (rog) i Krešimir Starčević (klavir), odreda glazbenici s izuzetno re-

spektabilnim biografijama. Na programu su bila četiri djela: Sonata za rog i klavir u F-duru, Trio za flautu, fagot i klavir u G-duru, Sonata za flautu i klavir u B-duru i Kvintet za obou, klarinet, fagot, rog i klavir u Es-duru. Sve u svemu, bila je to večer za istinsko uživanje svakog zaljubljenika u klasičnu glazbu. I prava je šteta što je u dvoranu bio dozvoljen ulazak samo 38 ljudi, jer u normalnim uvjetima gledalište bi sasvim sigurno bilo odlično popunjeno. Ovako, neki su pratili koncert izvan dvorane, a neki od "prekobrojnih" morali su kući...

Cvijeće i povelju pobjednici uručio je Stipo Bilić, urednik Biblioteke Albatros

32/33

Najbolja, a zamalo se nije ni prijavila D

odjela književne nagrade "Albatros", u organizaciji Odjela za kulturu Pučkog otvorenog učilišta održana je 9. prosinca u VIP dvorani POU-a. Na natječaj je ove godine stiglo 28 prijava, a ovogodišnja pobjednica u borbi za "Albatros 2020." je Ana Narandžić. Njezinu zbirku kratkih priča "Što je život bez stereotipa" prosudbeno povjerenstvo u sastavu Božidar Prosenjak, Maja Kušenić Gjerek i Darija Žilić proglasilo je najboljom od svih pristiglih na natječaj. Autorica se u pričama iz zbirke bavi mnogim temama koje nas okružuju, ali piše i, kako kaže, o svijetu, o virtualnosti i realnosti koju smo poznavali i koja polako nestaje... "...Pripovjedačica je blaga prema svojim likovima, njihovim nesavršenostima, krivim odlukama, nemuštim životnim potezima ne sudi, već im prilazi s empatijom i ponekad blagom ironijom. Očito je i životno iskustvo autorice, jer ona uspijeva proniknuti u dušu različitih lica, prati njihove živote i psihološka stanja. I pritom upravo stereotipi u svakodnevnom životu postaju način kojim se odnosi među ljudima mogu objasniti, i koji se potom mogu iznevjeriti", zapisano je u recenziji. Nagradu, odnosno povelju, dobitnici je uručio vršitelj dužnosti gradonačelnika Ervin Kolarec, a komplet knjiga autorici je predala Anita Pišković, ravnateljica POU-a.

ANA NARANDŽIĆ JE SVOJOM ZBIRKOM PRIČA "ŠTO JE ŽIVOT BEZ STEREOTIPA" DOŠLA DO POBJEDE U NATJEČAJU ZA KNJIŽEVNU NAGRADU ALBATROS PISANJE JE DIO MOG ŽIVOTA, I DALJE ĆU PISATI, PA ĆEMO VIDJETI ŠTO ĆE BITI OD TOGA...

- Zahvaljujem povjerenstvu što je upravo moju zbirku priča odabrala za najbolju, a sve pohvale i za Pučko otvoreno učilište te Biblioteku Albatros, koji i dalje održavaju ovakve svečanosti i nagrađuju autore - kazala je Narandžić pa ispričala angedotu: - Malo je nedostajalo da se ni ne prijavim na ovaj natječaj. Puno sam razmišljala i promišljala, a konačno sam se odlučila prijaviti doslovno posljednji dan. I sad mi je, naravno, drago što jesam - ispričala je nagrađena Narandžić, umirovljena učiteljica rođena u Tuzli 1949. godine. PISANJA SE ULOVILA U MIROVINI

U Zagreb se doselila 1972., diplomirala je na Pedagoškoj akademiji, zaposlila se i osnovala obitelj. Pisanjem se bavi već duži period, a nakon umirovljenja intenzivnije se bavi i pisanjem i slikarstvom. - Pisati sam počela godinu prije nego sam otišla u mirovinu, a tada sam izdala zbirku pjesama. Prije toga sam 47 godina provela u učionici kao učiteljica. Tada sam pisala dječje igrokaze, vodila sam dramsku grupu i išli smo po raznim natjecanjima - istaknu-

la je pobjednica natječaja. Književna nagrada "Albatros" dodjeljuje se od 1995. godine za autore iz Hrvatske i dijaspore koji pišu na hrvatskom jeziku, uključujući i dijalekte, a u obzir za nagradu dolaze sve književne vrste. Kontinuitet i velik broj nagrađenih djela svjedoči da se radi o nagradi koja je zaživjela, a dosad objavljene knjige pravo su književno bogatstvo. Uključujući i ovogodišnju pobjednicu. - Nadam se da će se mnogima svidjeti zbirka kratkih priča i da će obogatiti ne samo naš kraj, nego širu društvenu zajednicu te da će ljudima donijeti ugodan trenutak posvećenosti čitanju i putovanju kroz razne događaje koji su opisani u knjizi - kazao je Stipo Bilić, urednik Biblioteke Albatros, a nadovezala se ravnateljica Anita Pišković: - U ovoj zbirki autorica je iznijela 16 priča iz života, od kojih svaka potiče na razmišljanje. Ovo izdanje je sasvim sigurno obogatilo fundus naše biblioteke u ovoj jubilarnoj godini. Slavimo 60. godišnjicu POU-a i 25. obljetnicu književne nagrade Albatros. Uh, koliko se skupilo okruglih jubileja u ovoj zanimljivoj godini... Godina je ovo korone, ali i Ane Narandžić. - Pisanje je dio mog života i slobodno vrijeme uglavnom posvećujem upravo pisanju. Pisat ću i dalje, a što će biti od toga, vidjet ćemo - zaključila je Narandžić. David Jolić

Scena Gorica

BOŽIĆNA PRIČA UŽIVO, ALI I NA FACEBOOKU Predstava za djecu od tri godine "Božićna priča" Scene Gorica igra 20. prosinca u 17 sati u dvorani POU-a. Osim uživo, djeca će predstavu moći pratiti i putem live stream-a na Facebook stranici Učilišta. U ovoj toploj priči djeca će upoznati božićnu jelku koja se zatekla u jednom gradskom parku jer je narasla prevelika za stan. Usamljena, mašta o danu kad će ponovno sresti ljupku djevojčicu Aniku i njezinog psića Bubija, s kojima je provela prošlogodišnji Božić. Jedino društvo joj pravi nestašni vrtni patuljak koji sanja da postane omiljen i slavan... - Prekrasne blagdanske slike i poznate melodije, nježne i simpatične lutke te vesela glumačka igra vodit će vas kroz ovu predstavu – kažu iz POU-a. Ulaznice su u prodaji od 14. prosinca.

Ljekarne savjetuju

Što je to CINK

i zašto nam je potreban? ULOGA CINKA

Cink je esencijalni mineral, što znači da ga naš organizam ne može sam proizvesti već ga moramo unijeti putem hrane ili dodataka prehrani. U organizmu se nalazi u malim količinama, oko 2 -3 grama, baš zbog toga i mali deficit organizam može osjetiti. Najveću količinu cinka u tijelu nalazimo u retini i muškim reproduktivnim organima, a u znatnoj mjeri ga nalazimo i u kostima te mišićima. Cink je odgovoran za brojne funkcije u ljudskom tijelu te pomaže stimulirati aktivnost više od 300 različitih enzima. Cink sudjeluje u sintezi kolagena stoga je izuzetno važan čimbenik u liječenju različitih oštećenja kože jer pridonosi bržem cijeljenju rana. Isto tako, doprinosi smanjenju upalnih procesa kože, pa se može koristiti i u liječenju akni, opekotina, herplex simplexa, ekcema, psorijaze. Cink je i esencijalan mikroelement za mušku plodnost i reprodukciju. Izuzetno je važna uloga cinka u pravilnom sazrijevanju muških spolnih stanica, a sudjeluje i u sintezi testosterona što blagotvorno djeluje na plodnost muškarca. U SAD-u je jedna od istaknutijih indikacija za primjenu cinka akutna dijarea kod djece. Naime, primjenom cinka ublažavaju se simptomi i trajanje bolesti. Također, u sinergiji s ostalim antioksidansima, može usporiti razvoj makularne degeneracije, jer je u oku prisutan u visokoj koncentraciji. CINK I VIRUSNE INFEKCIJE

U današnje vrijeme pandemije nerijetko se spominje upravo uloga cinka u reguliranju imunološkog sustava, kao i podrška u liječenju obične prehlade. Cink utječe na stvaranje i aktivaciju T-limfocita, CD4 stanica, NK stanica i interleukina-2, koji su važne u borbi protiv infekcija. Uz suplementaciju cinkom, broj T-limfocita u krvi poraste, kao i sposobnost za svladavanje infekcija, drugim riječima, uslijedi kontrolirani imunološki odgovor. Istraživanja govore u prilog primjeni cinka koji je smanjio trajanje simptoma prehlade kod zdravih pojedinaca, ukoliko je uzet u roku

od 24 sata od pojave prvih simptoma. Kod osoba koje su već imale simptome prehlade, a uzimale su cink, trajanje prehlade ograničilo se uglavnom na tjedan dana. Stoga se pitamo,može li cink pomoći u liječenju COVID-a? Teoretski, uzimanje cinka tijekom ranog stadija bolesti COVID-19 moglo bi smanjiti simptome i skratiti trajanje bolesti, no to još uvijek nije znanstveno dokazano. IZVORI CINKA

Namirnice koje sadrže najviše cinka su: kamenice, orašasti plodovi (indijski oraščići, kikiriki, bademi, lješnjaci), plodovi mora (rakovi, jastog, školjke), jaje, govedina, crni grah, leća, soja, slanutak. Bogat izvor cinka je hrana visoko bogata proteinima kao što su svinjetina i janjetina, zatim crveno meso peradi, te manje riba. Uravnoteženom prehranom dnevno se unese uglavnom 8,6-14 mg cinka. Hrana biljnog podrijetla nije dobar izvor cinka jer je cink iz biljnih proteina slabije dostupan organizmu od onog iz proteina životinjskog podrijetla. OBLICI CINKA

Većina multivitaminskih preparata na tržištu sadrži cink, a ima ga i u monopreparatima. Kemijske formulacije u kojima ga nalazimo su glukonat, sulfat, pikolinat, citrat i oksid. Od farmaceutskih oblika cink se na tržištu najčešće nalazi u obliku tableta, kapsula, direktnih oblika u vrećicama ili pastila. Relevatna istraživanja su pokazala prednost cinka u obliku pikolinata u odnosu na ostale oblike cinka ( apsorpcija i bioraspoloživost ). Na drugom mjestu je cink glukonat, a na trećem cink citrat. Cink oksid se pokazao kao najmanje efikasan u aspektu apsorpcije i bioraspoloživosti, čak ima dokaza neki ljudi zbog jedinstvenosti svog probavnog trakta su u nemogućnosti apsorbirati cink-oksid. Zanimljivo, zbog simptoma COVID-a, je napomenuti kako je cink važan i za osjete okusa i mirisa,budući da je cink sastavni dio proteina koji sudjeluje u njihovom raspoznavanju.

PREPORUČENE DOZE CINKA STAROST MUŠKARCI ŽENE 0-6 mjeseci 4 mg 4 mg 7-12 mjeseci 5 mg 5 mg 1-3 godine 7 mg 7 mg 4-8 godine 12 mg 12 mg 9-13 godine 23 mg 23 mg 14-18 godine 34 mg 34 mg 19+ godine 40 mg 40 mg

DOJENJE

34 mg 40 mg

Vrijednosti cinka su snižene kod pušača, vegetarijanaca, alkoholičara, dijabetičara i trudnica, a veće potrebe za njim imaju sportaši i aktivni rekreativci. Konzumacija tvrde vode za piće može također sniziti razine cinka u organizmu, a kava, cigarete i alkohol kao i terapija hipertenzije su također poznati "iscrpljivači" cinka. Simptomi deficita cinka mogu uključivati gubitak apetita, anemiju, sporo zarastanje rana, kožne bolesti poput akni i ekcema, promijenjen okus i miris, proljev, gubitak kose i promjene svijesti. Manjak cinka tijekom trudnoće može povećati rizik teškog ili dugog poroda. Svakako treba naglasiti da se s uzimanjem cinka ne smije niti pretjerati. Nuspojave uzimanja visokih doza cinka mogu uključivati mučninu, povraćanje, gubitak apetita, bolove u trbuhu, glavobolje i proljev. Postoje i istraživanja koja daju naslutiti da povišene razine cinka u organizmu igraju ulogu u razvoju bubrežnih kamenaca. Važno je napomenuti da je apsorpcija cinka znatno viša ukoliko se uzima 1h prije ili 2h nakon obroka, te odvojeno od namirnica bogatih vlaknima, kofeina, željeza, magnezija i kalcija. Istodobna primjena cinka i penicilamina dovodi do smanjene apsorpcije lijeka. Cink utječe i na apsorpciju kinolonskih i tetraciklinskih antibiotika i potrebno je odvojiti iste od cinka barem 4h. Posebno treba naglasiti interakciju s bakrom, jer se cink i bakar vežu za iste receptore, pa dugotrajno uzimanje većih doza cinka može izazvati manjak bakra u organizmu.

Sport

Od Gorice d sam doček

Udarnik je na tablici na devetome mjestu, iza njega su tri ekipe

ENERGETSKA OBNOVA NAŠ JE NAJVEĆI PROTIVNIK... RUKOMETAŠICE UDARNIKA NA KRAJU TEŠKE JESENI S ČETIRI BODA I S NADOM DA ĆE ŠTO PRIJE KONAČNO IMATI NORMALNE UVJETE

evet utakmica, dvije pobjede i sedam poraza, među kojima je bilo i nekoliko prilično uvjerljivih, učinak je rukometašica Udarnika u prvoj polovici svoje povratničke drugoligaške sezone. Nakon prekinute prošle sezone, u kojoj je Udarnik bio prvi u trećoj ligi, prva je verzija govorila da neće biti ni ispadanja ni ulazaka u više lige, no zbog odustajanja dva kluba naše su se rukometašice ipak ugurale u drugoligaško društvo. A u njemu... - Ha, plivamo kako znamo i umijemo govori Martina Vugrinović, trenerica u omladinskoj školi, ali i tajnica kluba. U posljednji trenutak ukazala se prilika, pravda je zadovoljena, no naravno da se tu nije ulazilo u bilo kakve priče o velikim pojačanjima. Krenuo je Udarnik u sezonu s vlastitim snagama, sa svojom mladom ekipom, krenuo je s Tomislavom Mesarovim u ulozi trenera, početnikom kad je riječ o ženskom rukometu, što će reći da bi teško bilo i da su uvjeti bili idealni. A bilo je upravo suprotno! - Ta promocija u drugu ligu došla nam je baš kad je dvorana srednjih škola otišla u energetsku obnovu, koja i dalje nije gotovo. I sad smo u situaciji da igramo drugu ligi, a uvjeti za rad nisu nam ni trećeligaški. Ma, zapravo, mi ni nemamo uvjete za rad. Kako to drukčije nazvati kad prva ekipa trenira tri puta na tjedan, i to na pola dvorane?! - kaže Martina.

SAMO DA RADOVI ZAVRŠE...

Nikad nije lako živjeti u amaterskom sportu, ni kad je sve naizgled idealno, a ovakve situacije doista su veliki peh. - Nama je ta dvorana izuzetno bitna, jer o njoj nam ovise i mlađe kategorije. Imamo jako dobru generaciju 2004. godišta, došlo nam je i nekoliko curica iz drugih

klubova, a trener Josip Mesnik s njima sjajno radi. Nastavi li se sezona, sigurna sam da će otići na državno prvenstvo i biti možda čak i bolje nego što je generacija 2002. bila prethodne tri godine. Međutim, i s njima imamo problem uvjeta. Trenira se dvaput dnevno na pola dvorane, a zbog toga nisu sretne ni djevojke, ni roditelji... Stvarno se nadamo da će energetska obnova što prije završiti - kazala je Vugrinović pa se vratila na ono što su iz jeseni izvukle seniorke. TOMO MEĐU ŽENAMA

- Uspjeli smo osvojiti ta četiri boda, nismo na dnu, ali bilo bi dobro u nastavku sezone pokušati napraviti nešto više. Tad će, nadam se, i uvjeti biti puno bolji, dvorana završena... Nije nama iznenađenje uvjerljivo izgubiti od Rudara, Zameta ili Trešnjevke, jer to su ekipe posložene za prvu ligu, a neočekivan je jedino poraz od Arene u Puli, to je kiks na koji nismo računali. Pojačanja se traže na dvije pozicije. - Pokušati ćemo se pojačati se na poziciji pivota, a želimo i jednog ljevaka. S tim bi trener Mesarov bio sretan... Snašao se on jako dobro u ženskom rukometu, tri mjeseca je radio s djevojčicama, pa prešao na seniorke i zaista dobro radi, lijepo funkcionira s curama - završila je Martina Vugrinović. Tomo Mesarov od ove sezone vodi 'udarnice'

DORA KRSNIK SVOJU RUKOMETNU PRIČU ZAPOČELA JE U ŽRK GORICI, PRVI TRENING ODRADILA JE U OŠ NIKOLE HRIBARA, A DANAS JE DIO REPREZENTACIJE KOJA IZAZIVA DIVLJENJE CIJELE HRVATSKE...

Piše: Marko Vidalina ao što to već ide kod Hrvata, samo nekoliko dana, nekoliko sjajnih utakmica i pobjeda hrvatske reprezentacije bilo je dovoljno da nacija odjedanput poludi za ženskim rukometom. Djevojke koje su godinama bile u pozadini, daleko od naslovnih stranica, doslovno preko noći prometnule su se u nacionalne sportske heroine, u sportašice kojima se svi dive... A među njima, na ponos svih nas iz ovoga grada, našla se i Dora Krsnik. Velikogoričanka koja je ove godine navršila 28 godina, rukometašica iza koje je vrhunska karijera. Međutim, takva smo mi sportska publika, moralo se dogoditi ovako nešto veliko, plasman u polufinale Europskog prvenstva, da bi Goričani uopće postali svjesni da je Dora naša, domaća cura. - Je, činjenica je da se naglo povećao interes za sve nas, ali u neku ruku mi je to i logično, budući da u prošlosti rezultatima baš i nismo zaslužile veliku pozornost - javila se Dora za Reporter jutro nakon pobjede protiv Njemačke i plasmana u polufinale, nakon što je s curama iz reprezentacije iz Koldinga preselila u Herning. Svijet rukometa šokirale su sjajne Hrvatice, reprezentacija koja u godinama iza nas nikako nije mogla do nekog važnog rezultata, a sad je odjedanput eksplodirala. - Dugo sam već u reprezentaciji, bila sam tu i za Europsko prvenstvo prije četiri godine, ali nekako mi se čini da atmosfera među nama nikad nije bila ovakva. I u tome je vjerojatno tajna uspjeha. Jako smo bliske međusobno, razmijemo se na terenu i izvan njega, jako smo bliske... Uostalom, većinu ovih cura poznajem već godinama, s nekima od njih igrala sam i dok sam imala 16 godina, a sad se sve nekako posložilo. Rekla bih da su se okupili pravi ljudi na pravome mjestu u pravo vrijeme - govori Dora.

KOJA POZICIJA? POJMA NEMAM...

Već godinama igra na najvišoj razini rukometa, a danas je igračica francuskoga kluba Plan de Cuques, u koji je stigla nakon što je igrala Ligu prvakinja u dresu Podravke, a zatim i slovenskoga Krima. A sve je počelo doma, u njezinoj Velikoj Gorici, s jednim vrlo konkretnim povodom. - Bilo je to nakon Svjetskog prvenstva 2003. godine, kad su dečki osvojili zlato u Portugalu. Ne bih baš rekla da sam se zaljubila u rukomet gledajući Balića, Metličića, Džombu i ekipu, tad 11-godišnju djevojčicu zapravo je oduševio doček koji su dečki imali kad su se vratili kući. Gledajući te scene, poželjela sam i sama jednog dana doživjeti tako nešto, pa sam odmah rekla mami: 'Ja bi da me upišete na rukomet!' Mama je odmah uzela telefon, krenula zvati i raspitivati

NA SP-U 2003. NISAM GLEDALA UTAKMICE, ALI JESAM DOČEK. TO MI JE BILA MOTIVACIJA

ZA GORICU SAM ZNALA IGRATI I PO ČETIRI, PET UTAKMICA U VIKENDU, RODITELJI SU LUDJELI

RAZREDNICE IZ OSNOVNE I SREDNJE ŠKOLE ME PRATE, ČESTITAJU NAKON POBJEDA...

se, a na kraju sam završila na treningu u dvorani OŠ Nikole Hribara. Prvi trener bio mi je Ivan Jusup, a sjećam se i da me mama nakon prvog treninga pitala koju sam poziciju igrala, a ja nisam imala pojma što joj odgovoriti, ha, ha - kroz smijeh priča Dora. BITKA ZA RUKOMET PO DOMA

Vrlo brzo je polovila sve što je potrebno da se počne razvijati i napredovati kao rukometašica, da bi se na kraju razvila u jednu od najraznovrsnijih igračica u svijetu ženskog rukometa općenito. Ne sjeća se prve pozicije, ali puno je bitnije da danas može odigrati praktički na svim pozicijama, da je treneri obožavaju. - U ŽRK Gorici ostala sam, ako se ne varam, sve do drugog srednje. Prošla sam sve mlađe kategorije, a već početkom srednje škole, sa samo 15 godina, debitirala sam za seniorke, za koje su tad igrale i starije cure poput Višnje Perković, Zlate Pokupec, Andreje Ćosović... Često se događalo da u jednom vikendu odigram i četiri, pet utakmica, na što su roditelji ludovali. Mama mi je znala čak i zabranjivati da igram baš sve, ali tu bi dolazilo i do svađa, jer nisam željela propustiti niti jednu priliku da igram rukomet. Sjećam se da jedanput zbog loših ocjena nisam smjela na treninge, na utakmice... E, to je bio pravi rat u kući - prisjeća se hrvatska reprezentativka, cura koja je ponos grada. Nakon osnovne škole upisala je velikogoričku Gimnaziju, a tu se nastavilo ono što je vrijedilo i u osnovnoj. - Imala sam sreću što sam i u osnovnoj i u srednjoj školi imala razrednice koje su me maksimalno podržavale, puštale na treninge, davale vjetar u leđa. Evo, i danas mi obje razrednice pošalju poruku i čestitaju nakon svake dobre

do vrha: 'Željela kao Balić i ekipa'

40/41

Mama Mara snimala je sve Dorine utakmice, doma je cijela kolekcija, na tisuće snimljenih utamica

Dora je jedna od ključnih igračica reprezentacije koja je izborila polufinale ovog EP-a

utakmice, što me svaki put iskreno razveseli - govori Dora. Sa 16 godina otišla je na kamp HRS-a u Crikvenicu, jedva je roditelje nagovorila da joj to omoguće, a upravo na tom kampu dogodila se i velika prekretnica. - U to vrijeme igrala sam drugu ligu za Goricu, bila je to prilično dobra ekipa, ali na tom sam kampu upoznala trenericu iz Trešnjevka, koja me pozvala u svoj klub. Zvala me i Lokomotiva, i oni su me primjetili, ali zbog te trenerice sam otišla u Trešnjevku. Doduše, nisam se previše tamo zadržala, vrlo brzo sam ipak završila u Lokomotivi, zajedno s tom trenericom. Borila se za svoje mjesto pod suncem u jednom od dva najveća ženska rukometna kluba u državi, no do zastoja je došlo kad je klupu Lokomotive preuzeo Irfan Smajlagić, koji u Dori Krsnik nije vidio kvalitetu za svoju ekipu. - Doveli su dosta igračica sa strane, a nas mlađe su odlučili poslati na posudbu. Isprva na to nisam pristala, vjerovala sam da sam dovoljno dobra da igram za Lokomotivu, no na kraju sam ipak završila u Zelini. I ispalo je sjajno. Odigrale smo izvrsnu sezonu, uspjele pobijediti i Lokomotivu i Podravku, a nakon te sezone pozvali su me upravo iz Podravke. I tu je započela nova era, tri godine sam provela u Koprivnici, zaigrala po prvi put u Ligi prvakinja... - kaže Dora.

OBOŽAVAM BARCELONU I MESSIJA, ALI PRATIM I KAKO IGRA HNK GORICA, DEČKI SU BAŠ SJAJNI...

OD SRPNJA SAM SE NA KORONU TESTIRALA VALJDA 60 PUTA. SVAKI PUT BILO JE NEGATIVNO

Sljedeći korak bio je odlazak u ljubljanski Krim, na još višu razinu. - Uživala sam u Sloveniji, imale smo jako dobru ekipu, s kojom sam izborila i drugu fazu Lige prvakinja, a dobro je i to što Ljubljana nije predaleko, pa sam svaki vikend mogla malo doći kući, u Goricu, što mi je uvijek bilo jako važno - govori Dora. NA KAVICI U LEGGIERU...

Sljedeća prilika otvorila se kad je došla ponuda iz Francuske. Plan de Cuques je klub iz Marseillea, u kojem Dora živi već drugu sezonu. I uživa. - Marseille je poseban grad, život tamo je zaista ugodan. Klimom, ali i izgledom, podsjeća me na našu Dalmaciju, pogotovo na Split. Uostalom, i tamo se sve vrti oko nogometa, svi su ludi za Olimpique Marseilleom jednako kao u Splitu za Hajdukom - kaže Dora, koja stigne uživati i u suncu, moru, lijepim plažama, uvalama... - Uspjela sam u međuvremenu naučiti i francuski, iako zasad i dalje bolje stojim s razumijevanjem nego s pričanjem, ali i to će se uskoro promijeniti. U cijelom gradu, otkad sam tamo, nisam srela niti jednog čovjeka koji priča našim jezikom, tako da ni nisam imala drugu opciju nego što prije savladati jezik. Najveća muka u ovoj godini, kao i svima nama, definitivno je ta grozna korona, koja je u njezinu slučaju donijela i neke impozantne brojke. - Otkad je sve ovo krenulo, mislim da sam se testirala otprilike 60 puta! Kad smo u srpnju krenuli s pripremama, testirali smo se po dvaput tjedno, a sad na Europskom prvenstvu testiraju nas svaka dva dana, tako da sam možda i prešla brojku od 60... Ali dobro, tako to ide, nadam se samo da cijela ova situacija neće utjecati na moj klub, da će se sve nastaviti po planu. Ako se nešto i dogodi, za Doru Krsnik se ne treba brinuti. Ponuda drugih klubova već ima, a bit će ih još i više nakon svega što je prikazala na europskoj smotri u Danskoj. Međutim, gdje god otišla, gdje god završila,

uvijek će se najradije vraćati kući. - Da, to mi je jako važno, svaki taj trenutak proveden s obitelji i prijateljima iz djetinjstva. Život nas je razdvojio u velikoj mjeri, svatko je otišao na svoju stranu, no baš zato mi je posebno zadovoljstvo sjesti u Leggiero na kavu, otići u Dobar dan na večernju cugu, družiti se s dragim ljudima... Jako volim svoj grad, svoje Bratstvo, u kojem sam odrasla - emotivna je Dora. S prijateljicama iz djetinjstva, među kojima su Sandra Dandić i Lukrecija Čurek, poznata imena iz goričkog ženskog rukometa, bila je i prvakinja Hrvatske u rukometu na pijesku, no voli se Dora i odmaknuti od rukometa, opustiti se pred ekranom ili u četveronožnom društvu. - Jako volim filmove i serije, puno toga pogledam u slobodno vrijeme, a jako volim i životinje. U Marseilleu imamo jednu mačku koja je zapravo zajednička, od svih susjeda, ali nekako je najviše kod mene. Kao da je osjetila da mi treba društvo u trenucima kad sam tek došla, kad nisam nikoga poznavala... Iako, nije ona jedina, još četiri, pet mačaka dođe kod mene na hranjenje i druženje, povremeno navrati. Općenito jako volim životinje - predstavlja se Dora. NOGOMET KAO VELIKA STRAST

Osim životinja, jako voli i nogomet. - Da, luda sam za nogometom! Velika sam navijačica Barcelone i Lea Messija, iako volim reći da sam velika navijačica Barcelone koja nikad nije bila u Barceloni. Evo, sljedeće godine je Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj, nadam se da će se i to promijeniti, da ću konačno posjetiti i taj grad. Osim Messija i društva, prati Dora Krsnik i Dvornekovića i društvo... - Naravno, gledam nogometaše Gorice kad god mogu, kad god uspijem pronaći nekakav 'stream'. Ako i ne uspijem, uvijek sam u toku s rezultatima, oduševljavaju me dečki iz HNK Gorice - zaključuje Dora. Doći će nakon EP-a malo i kući, u svoj grad, a prije toga bi bilo lijepo da dobije doček nalik onome zbog kojeg je i počela.

Sport Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Tablice 1. HNL 13 9

1 30

2. Osijek

15 9

3 30

3. GORICA

13 8

3 26

4. Rijeka

3 20

13 5

6 17

6. Slaven B.

6 17

7. Šibenik

13 4

8 13

8. Lokomotiva

14 2

6 12

Varaždin

15 3

9 12

12 2

Dinamo

Hajduk

10. Istra 1961

3. HNL 15 10 4

1 34

2. KURILOVEC

15 10 3

2 33

Jarun

3. Trnje

16 9

4 30

4. Ponikve

16 8

4 28

Zagorec

16 8

4 28

16 7

5 25

16 5

3 23

8. Dugo Selo

16 7

7 23

Bistra

16 5

4 22

10. Vrapče

16 6

6 22

11. Maksimir

16 6

7 21

12. Segesta

16 5

6 20

13. Špansko

16 5

9 17

6. Lučko 7. 9.

Bajka traje... I ne nazire joj se kraj D a nazovemo ovu godinu u svijetu HNK Gorice ludom i turbulentnom, bili bismo miljama daleko od dovoljno dobrog opisa. U godini u kojoj je svijet na trenutak stao, u kojoj smo morali naučiti živjeti po nekim novim pravilima, u dosad neviđenim uvjetima, gorički prvoligaš prošao je brojne "bure i oluje", a na kraju opet nekako uspio isplivati jači nego ikad, bolji i uspješnij i od najoptimističnijih prognoza. Godina je ovo koja je započela s dva puna mjeseca bez postignutoga gola, nizom koji je doveo do turbulentnih trenutaka, do rastanka s trenerom Sergejem Jakirovićem popraćenog brojnim negativnim komentarima, traženjem objašnjenja za takvu odluku, po mnogima neobičnu, nepotrebnu... Danas, gotovo deset mjeseci poslije, čini se kako su u klubu itekako znali što rade. I kad su uvidjeli da bi bilo mudro prekinuti suradnju s dotad iznimno uspješnim trenerom, posegnuli su za asom iz rukava. Sportski direktor Mindaugas Nikoličius okrenuo je broj svog sunarodnjaka Valdasa Dambrauskasa, šahista, kvizaša i nogometnog fanatika i - dobio što je želio.

KIŠE, SNJEGOVI I VJETROVI

Nošen nekom novom energijom i svojom vizijom nogometa, nastavio je Valdas tamo gdje je Jakir stao, pa onda još i malo podigao letvicu, napravio još korak naprijed... Došavši u Hrvatsku, Dambrauskas je uspio odraditi tri utakmice prije nego je stigao onaj dugotrajni prekid sezone zbog korone, iz kojeg je novi trener Gorice izvukao ono najbolje. I na kraju, zapravo, profitirao. - Iskreno, to razdoblje korone, vrijeme

Gaj Mače

14. Trešnjevka

16 4

7 16

15. Mladost P.

14 4

8 14

16. HAŠK

16 3

8 14

15 13 2

1 41

16 11

0 38

GODINA NA IZMAKU POČELA JE LOŠOM SERIJOM, PA PROMJENOM NA KLUPI, A ZAVRŠILA FANTASTIČNIM TREĆIM MJESTO NA TABLICI, BORBOM ZA SAMI VRH! kad se treniralo u skupinama od tri igrača, puno mi je pomoglo da upoznam igrače, da vidim kako razmišljaju i kakvi su ljudi. U normalnim okolnostima ne možeš dobiti takvu priliku za individualni rad i napredak usred sezone - kazao je Valdas. U tim se njegovim riječima krije i osnovna filozofija kojom se vodi. Cilj je svakog igrača individualno činiti boljim na svakoj razini, što automatski donosi napredak i momčadi kao cjelini... Od prvog trenutka zvučalo je logično, a ovih dana sve se snažnije i jasnije potvrđuje da takva filozofija itekako drži vodu. Vode je bilo koliko hoćeš u posljednjem kolu prošlog prvenstva, čija je završnica nagurana u lipanj i srpanj, pa se ono što se dogodilo u drugom poluvremenu protiv Slaven Belupa može opisati kao ljetni pljusak... Koji je trajao gotovo sat vremena i pretvorio nogomet u vaterpolo. Igralo se protiv Slaven Belupa i po snijegu, nema tome dugo, ponovno u nemogućim uvjetima, a igralo se i u Šibeniku po olujnoj buri koja prodire u kosti. Ali dobro, tako to valjda mora biti u jednoj godini poput ove. - Nogomet je nogomet. Bilo gdje, po bilo kakvom vremenu, u bilo kakvim uvjetima - nije alibije tražio trener Dambrauskas niti u jednom trenutku. A takav pristup, nakon svega nabrojenog, donio mu je priliku da s ponos-

GORICA ZABIJA 2,1 GOLOVA PO UTAKMICI, IMA DRUGI NAPAD LIGE, IZA DINAMA

om pogleda na tablicu Prve HNL. Dinamo prvi, Osijek drugi, Gorica treća... - Iskreno, meni je to normalna situacija. Nikad u karijeri sezonu koju sam odradio u cjelosti nisam završio plasiran ispod trećeg mjesta, znam kako se bori za najviše pozicije - kaže Valdas, koji je na jednakom putu i sad, u prvoj punoj sezoni s Goricom. ZAVRTIO SE CIJELI KRUG...

Uz onaj snježni od Slaven Belupa, Gorica je ove sezone izgubila samo dvaput, na gostovanjima kod Dinama i Osijeka, skupila je impresivnih osam pobjeda u 13 utakmica, a onda posljednja, protiv Osijeka na domaćem terenu, stigla je kao konačni pokazatelj da priča o "turopoljskom Leicesteru" baš i ne mora biti sasvim bez pokrića. - Mi u svakom trenutku moramo biti svjesni da nismo top momčad, da moramo naporno raditi da bismo imali šansu. Čim to zaboravimo, počet će se događati loše stvari. Ovi igrači su sjajno, samo nebo im je limit budemo i dalje radili ovako kako smo radili dosad - vjeruje trener Gorice. A za kraj godine, u posljednjem izazovu, učinit će se kao da se priča vratila na početak. Naime, Sergej Jakirović otišao je nakon 0-6 upravo na Poljudu, na stadionu na kojem će Goričani i okončati 2020. godinu. I pokazati koliko su narasli u međuvremenu. "Dokle može ova Gorica?", pitanje je svih pitanja, ali zasad je jasno samo da baš i ne izgledaju kao da nemjeravaju prikočiti...

4. HNL 1.

LUKAVEC

2. Ravnice

3. Dinamo OO

16 10 4

2 34

4. Zagreb

14 8

3 27

Mladost

16 7

5 25

6. GRADIĆI

16 7

6 24

16 6

5 23

16 6

5 23

16 6

6 22

16 6

7 21

5. 7.

Croatia H.

8. Tondach 9.

Stubica

10. Moslavina 11. Slunj

15 6

6 21

12. Rugvica

16 5

6 20

13. Sutla-Laduč

16 5

9 17

14. Sava

16 4

8 16

15. Straža

15 2

9 10

16. Odra

15 2

9 10

42/43

ČUDAN IZBOR ILI BAŠ I NE? ZAŠTO JE PERICA PRESELIO U LUČKO...

IAKO SE NA PRVU NE ČINI LOGIČNIM IZ DRUGE MOMČADI TREĆELIGAŠKOG SREDIŠTA OTIĆI U ŠESTU MOMČAD ISTOG RANGA NATJECANJA, POSTOJI BAREM NEKOLIKO ČVRSTIH ARGUMENATA KOJI OBJAŠNJAVAJU OVAKVU ODLUKU

noge su se obrve u nogometnom Turopolju podigle u čuđenju kad je eterom prostrujila vijest: Perica Vidak napušta Kurilovec i preuzima Trnje! Ne može se baš neočekivanom smatrati činjenica da je 30-godišnji trener odlučio nakon dvije i pol godine dići sidro iz kurilovečke luke i krenuti u nove izazove, jer već neko vrijeme je jasno da se svojim radom izdignuo iznad okruženja u kojem je radio, ali puno je onih koje je iznenadilo što je Vidak za novu destinaciju odabrao baš Lučko. Iz druge momčadi treće lige otišao je u šest momčad iste te lige, a to na prvu baš i ne zvuči kao iskorak... Međutim, u pozadini se krije objašnjenje koje djeluje prilično argumentirano. Objašnjenje u nekoliko dijelova. Prvo, Perica Vidak u ovom trenutku nema licenciju koja mu omogućava vođenje momčad u rangu višem od treće lige. Da bi je dobio, klub u kojem radi mora ga predložiti za sljedeću razinu školovanja, a to će u Lučkom Vidak sasvim sigurno dobiti. Ok, postoje načini na koje se i to pravilo može zaobići, mnogi se snalaze na razne načine, ali Vidak očito želi ići korak po korak, u skladu s pravilima, jer s 30 godina i nema neku veliku potrebu za preskakanjem stepenica i "silovanjem" bilo čega. PRILIKA ZA ISKORAK U 2. HNL

Drugo, odlaskom u Lučko, u suprotnosti s onim što pokazuje tablica u ovom trenutku (Kurilovec ima 33 boda na drugome mjestu, Lučko 25 na šestom), Perica Vidak došao je puno bliže šansi da u bliskoj budućnosti, kad dobije potrebnu licenciju, izbori Drugu HNL. Kurilovec trenutačno takve ambicije nema, odnosno ne postoje mogućnosti za takav iskorak, dok je u Lučkom viši rang jasna i otvorena želja i ambicija.

KURILOVEC TRENUTNO NE MOŽE, NE ŽELI U 2. HNL DOK LUČKO TO ŽELI ŠTO PRIJE

EMOTIVNO SE VIDAK OPROSTIO OD IGRAČA, NO NIKOGA NEĆE 'VUĆI' SA SOBOM

Ima se za odigrati još 18 kola, dovoljno je bodova na raspolaganju i čelnici ovog zagrebačkoga kluba sasvim sigurno računaju da nije sve izgubljeno, pogotovo s obzirom na činjenicu da je Lučko praktički jedini klub iz gornje polovice tablice koji ima uvjete za igranje druge lige. I treće, Perica Vidak je nakon dvije i pol godine odlučio izaći iz takozvane "zone komfora". Iz situacije u kojoj može mirno raditi, praktički bez ikakvog pritiska, u kojoj ima maksimalno povjerenje okruženja, u kojem nije presudno hoće li neku utakmicu dobiti i izgubiti... A to, realno, nije idealno okruženje za mladog trenera koji želi napredovati, razvijati se, stjecati nova iskustva, učiti kako se nositi s pritiskom visokih ambicija. ČEKA SE NASLJEDNIK

Postoji i četvrto, a riječ je o novcu, što svakako nije bilo presudno u svemu ovome, ali naravno da nije ni nevažno. Nikome na svijetu, pa tako ni Perici Vidaku. U Kurilovcu je tako završila era koju ćemo pamtiti kao "vrijeme Perice Vidaka", nogometno doba u kojem je letvica postavljena prilično visoko. I bit će je vrlo, vrlo teško zadržati na toj razini, bez obzira na to tko dođe nakon njega. Emotivno se Vidak oprostio od Kurilovca i HNK Gorice, u kojoj je od prvih dana, emotivno su se i igrači oprostili od njega, ali zasad otići ne bi trebao nitko. Naravno da bi dio igrača Vidak rado vidio i u svojoj novoj svlačionici, no ne želi od-

Perica Vidak vodio je sve kategorije HNK Gorice, B momčad i na kraju Kurilovec

Korona 'ukrala' Lukavčanima veliki derbi s Ravnicama

Foto: NK Lukavec

orona je jednim potezom, jednom odlukom Stožera, prekinula niželigaška natjecanja, pa tako i ono u 4. HNL, stupnja natjecanja u kojem su velike stvari ove sezone napravili nogometaši Lukavca. Osim što je ostao dojam nedovršena posla, kao i u svim drugim nižim ligama, korona je u ovom slučaju odgodila veliki derbi prvenstva, utakmicu koja je trebala biti kruna četvrtoligaške jeseni, a to je ogled Lukavca i NK Ravnica

magati Kurilovcu i na to se u ovom trenutku sasvim sigurno neće odlučiti. Njegova nasljednika bi, dakle, trebala dočekati vrlo slična momčad. A tko će to biti, pokazat će dani pred nama. Sve informacije govore kako će priliku dobiti još jedan trener iz HNK Gorice, dojučerašnji strateg Mraclina Marko Pancirov. Spominjalo se u tim pričama i Senada Harambašića, čovjeka iz klupskog pogona, kao i Damira Milanovića, koji je u ovom trenutku navodno ipak ipak bliže Mraclinu nego Kurilovcu. Kako god bilo, kakvu god odluku u Kurilovcu donijeli, jasno je da počinje jedna nova era na Udarniku.

LUKAVEC JE NA VRHU TABLICE 4. HNL S ČAK 17 BODOVA VIŠE OD GRADIĆA, DRUGOG TURPOLJSKOG PREDSTAVNIKA u ovom zagrebačkom kvartu. Ogled prvog i drugog, ogled momčadi koja igra najljepši nogomet u ligi i momčadi koja je na drugo mjesto zasjela igrajući, kako će to reći trener Lukavca, "heavy metal nogomet". JEDAN GOL SVAKIH 36 MINUTA

Logično, čim je odluka došla, Lukavčani su ponosno istaknuli da su postali jesenski prvaci, budući da su na "zimovanje" otišli s tri boda više od Ravnica. Osim toga, is-

SLIKANJE ZA KALENDAR OVE GODINE JE BILO DRUKČIJE

taknuli su iz kluba još nekoliko stvari, još nekoliko zanimljivih detalja koji prilično dobro opisuju koliko je doista uspješna bila ova lukavečka nogometna jesen. - Prvo mjesto trenutno sa osvojenim 41 bodom ili 85% od mogućih bodova - Najbolja gol razlika, +30... Gol postižemo svakih 36 min., a primamo svakih 144 min. - U gostima smo igrali sedam utakmica i svih sedam dobili, s gol razlikom +20 - Doma smo igrali devet utakmica, šest do-

bili, u dvije remizirali, jednu izgubili - Najveća pobjeda ostvarena je protiv Moslavine u gostima, 5-0 MLADOŠĆU DO POBJEDA

Pohvalili su se u Lukavcu i da su u Laduču slavili s najmlađim sastavom (22,2 godine u prosjeku), kao i da su najbolji strijelci bili Josip Grdenić i Hrvoje Humeljak sa po sedam golova, a prate ih sa šest golova Matej Puntarić i Marko Cimeša.

Sport Foto: David Jolić

GUŽVA NA TABLICI, A ISPLIVALA - KUPA

U šestom rangu natječe se sedam turopoljskih klubova

Gore, dolje, pa opet gore! Tako je, ukratko, izgledala jesen nogomataša Kupa u 1. ŽNL. Koju su, ispalo je na kraju, okončali kao najuspješniji turopoljski klub u ovom rangu. Da je sve bilo normalno, da korona nije zaustavila natjecanje uoči zadnje jesenske runde, u kojoj se trebalo odigrati sve što je ranije odgođeno, možda bi Kupa završila i kao vodeća momčad lige, no ovako je na vrhu ostao Kloštar, s tri boda, ali i jednom utakmicom više od Kupe i Lonje. Uostalom, s obzirom na gužvu na tablici, puno bi toga vjerojatno izgledalo drukčije da je odigrano samo tih pet odgođenih utakmica. Jer, od drugog do osmog na tablici, naime, samo su tri boda razlike, što jasno govori koliko je prvenstvo neiz-

vjesno, izjednačeno, zanimljivo u prvoj županijskoj... U toj su skupini još čak tri turopoljska predstavnika, budući da je Vatrogasac na samo jednom bodu zaostatka za Kupom, Meštrica je na minus dva, a Mladost iz Obrezine na minus tri. Nisu toliko daleko ni Dinamo Hidrel, koji je dobar dio jeseni proveo i na višim pozicijama, kao ni Buna, koja je igrala na mahove, s lošim i dobrim nizovima rezultata. Najniže je nakon ove prvenstvene jeseni Posavec, društvo iz općine Orle s prebivalištem na igralištu u Leknenom, no razloga za brigu o ostanku ipak nema. Ispod su još Dubrava i Zvekovac, koji je u 14 utakmica ulovio samo dva boda i praktički je već odustao od borbe za ostanak u ligi.

Pancirov napustio Mraclin, u Jelačiću Rajić - do kad želi! IAKO JE JESEN ZAVRŠIO NA TREĆEMU MJESTU, TRI BODA OD PRVOGA, MARKO PANCIROV VIŠE NIJE TRENER MRACLINA. NISU SE, KAŽE, USPJELI DOGOVORITI ZA DALJE...

16 12 4

0 40

17 12 3

2 39

3. MRACLIN

17 12

4 37

4. Strmec

16 9

4 30

Samobor

2. Top

Stupnik

6. Dinamo J.

5 29

17 8

6 27

17 8

6 27

8. Naftaš Ivanić 17 8

6 27

16 8

6 26

17 8

7 26

11. TUROPOLJAC 17 7

7 24

12. LOMNICA

17 7

7 24

13. Vatrogasac

17 6

9 20

7. 9.

JELAČIĆ

16 9

Sv. Nedjelja

10. POLET

14. Rakov Potok 17 5

2 10 17

15. Vinogradar

17 4

16. KLAS

17 2

3 12 9

11 13

U JELAČIĆU SE PUCA VISOKO...

'NE BUDIM SE DA BIH BIO DRUGI'

Pancirov je u Mraclinu bio zadnje dvije godine

JŽNL

Puklo je, kako se čini, na ambicijama. - Pred nas je postavljen cilj ostanka u ligi, nomomčad je svojim rezultatima donijela klubu neku drugu ambiciju, o kojoj više ne mogu govoriti. Osobna ambicija? Ne budim se ujutro da bih bio drugi! U ovom trenutku Mraclin je jedini turopoljski klub s realnim šansama da u borbi za 4. HNL bude prvi, a izbor novog trenera pokazat će koliko klubu to žele...

udna godina u nogometnom Mraclinu tako je nekako i završila. Čudno. Bilo je u njoj lova na titulu u 1. ŽNL s Jelačićem, u kojoj su Mraclinci držali drugo mjesto u trenutku kad je korona sve skupa prekinula. Prošlo je pet mjeseci do prve sljedeće službene utakmice, koja je bila i kulminacija sezone, jer radilo se o kvalifikacijama za JŽNL s Pušćom, a iz svega toga Mraclin je izašao kao pobjednik. Početak sezone u višem rangu nije prošao idealno, ali kad su dečki u plavim dresovima ulovili zalet... Više se nisu osvrtali! Zimsku pauzu Mraclin je tako dočekao na trećemu mjestu, u ozbiljnoj borbi za prvo mjesto, od kojeg ga dijele tri boda, da bi na kraju balade slijedio - rastanak s trenerom!

Kao iz vedra neba, iznenađujuće... - Da, došlo je do rastanka između kluba i mene. Iskreno, nisam očekivao da će se podići toliko prašine oko mog odlaska, no imao sam bezbroj poziva i nekako mi se činilo da su ljudi očekivali da će čuti da se tu dogodila nekakva svađa, napeti odnosi, jer po igrama i rezultatima nije bilo razloga za odlazak. No ništa od toga. Rastali smo se ljudski, na primjeren način, kako i treba biti. Dogovor između kluba i mene isticao je 15. prosinca 2020., počeli smo pregovorati o nastavku

Tablice

suradnje i nismo se usuglasili. U poslu je to realna mogućnost i svatko je krenuo na svoju stranu - kazao je Pancirov. - Rekao bih da je rezultat dobar, odnosno realan. Neke smo utakmice dobili, a možda nismo trebali, a neke smo izgubili, a krajnji ishod je trebao otići na našu stranu. Mišljenja sam da nam je samo trebalo jedno vrijeme prilagodbe na brži i jači nogomet od onoga koji smo igrali u 1. ŽNL. Kad smo se prilagodili, kvaliteta ekipe je došla do izražaja i uslijedili su dobri rezultati dodao je bivši trener Mraclina.

NIKAKVIH REPOVA NEMA, JA I MRACLIN RASTALI SMO SE LJUDSKI I KOREKTNO

Najzvučnija je ovo promjena na klupi ove petoligaške jeseni, ali vrlo važna ispala je i ona u Vukovini, koja se dogodila već nakon četiri kola. Vodeći ljudi Jelačića zahvalili su na suradnji iskusnom Stivenu Žitniku i na klupu posjeli mladog i ambicioznog trenera iz vlastitog omladinskog pogona. Dali su mu priliku, a tri mjeseca poslije kažu... - Imam neograničeno povjerenje u Rajića, on može kod nas biti trener dok god to želi. Mislim da sam time sve kazao! Riječi su to predsjednika kluba Saše Matejčića, ali i generalni stav uprave Jelačića. - Drugi dio polusezone odradili smo puno bolje nego prvi. U prvih osam utakmica zaradili smo tek sedam, a u sljedećih osam 20 bodova! Protokom sezone uspjeli smo se konsolidirati i napraviti dobru podlogu da na proljeće budemo još bolji, među četiri ili pet vodećih momčadi lige - kazao je trener Rajić, koji je vrlo ambiciozan tip. - Dugoročni cilj mi je, u sljedeće tri ili četiri godine, doći do 3. HNL. Govorim to kao ambiciozan mladi trener, iako sam svjestan da Jelačić zasad nema infrastrukturu za takvo što - mašta na glas trener Rajić. O tom potom, zasad će biti važno na proljeće napraviti još korak naprijed, jer to četvrto mjesto nije daleko, na samo tri boda... Međutim, gužva je i u donjoj polovici tablice, puno je klubova tu negdje, blizu. Sedmoplasirani Jelačić tako je samo bod ispred desetog Poleta te na tri boda od Turopoljca i Lomnice, koji su na 11. i 12. mjestu. U prijevodu, na proljeće će tu sve biti moguće, sve je potpuno otvoreno... Otvorena će biti i borba za ostanak, u kojoj ostalima posao olakšava Sloga iz Križa, koja je već sad na rubu ispadanja. Za izbjegavanje pretposljednje pozicije zasad se mičevečki Klas "tuče" s Rakovcem... (sz, mp)

1. ŽNL 14 9

3 29

13 8

3 26

3. Lonja

13 8

3 26

4. Ban Jelačić

12 8

3 25

Kloštar

2. KUPA

4 25

6. MEŠTRICA

14 7

4 24

7. MLADOST O.

13 7

4 23

VATROGASAC 13 8

8. Milka Trnina 9.

DINAMO H.

13 7

4 23

13 5

4 19

10. BUNA

13 6

6 19

11. Ostrna

14 4

8 14

12. Gaj

14 4

9 13

13. POSAVEC

14 3

9 11

14. Dubrava

15. Zvekovec

14 0

2 12 2

2. ŽNL 12 9

3 27

2. TUROPOLJE

3 22

3. Croatia NK

2 21

4. Graničar T.

12 6

3 21

5 16

12 4

4 16

Mladost O.

12 3

6 12

8. Sloboda G.

12 3

8 10

9. Mladost B.

0 10 3

Brcko

Donja Zelina

6. Žabnica 7.

Sport Foto: KK Gorica

U GORIČKOJ KOŠARCI I BUDUĆNOST JE PRVA LIGA! JUNIORI GORICE UŠLI SU U NAJVIŠI RANG NAKON ŠTO SU VRATILI KUĆI, U KLUB, CIJELI NIZ DOMAĆIH KLINACA

sporedno s rastom prve momčadi, koja će krajem siječnja u Banja Luci konačno dočekati priliku za iskorak u regiju kroz drugi turnir ABA 2 lige - prvi su propustili zbog korone - u košarkaškom klubu Gorica gradi se i sjajna priča s juniorskom momčadi. Godinama je omladinski pogon živio "na aparatima", no s novom upravom došle su i nove ideje, uključujući i ovu, da se nekad sjajna mlađekadetska generacija, razasuta po raznim zagrebačkim klubovima, ponovno okupi u Velikoj Gorici. - Cijela priča traje već duže, no tek ove sezone se otvorila mogućnost da je i realiziramo. To su djeca koje smo pokojni Jenki i ja doveli na košarku kao osmogodišnjake i ja sam ih kontaktirao, prezentirao plan... Godinu ranije iz Cedevite su se vratili Patrik Trefil i Mario Lacić, a zatim i Hrvoje Majcunić (Cibona), Frano Miloloža (Cedevita), Paolo Istanbuli (Medveščak) i Ivan Vukojević (Bosco), a priključit će nam se i Nikola Ivanetić (Zapruđe) - kaže trener juniorske momčadi Hani Istanbuli. U planu je bila i suradnja sa Zrinjevcem, kroz koji su u klubu željeli dati priliku ovim klincima da igraju seniorsku košarku u A-2 ligi, no na kraju se ipak nije dogodilo... - Da, postojala je priča sa Zrinjevcem, htjeli smo da momci uz juniorsku ligu imaju i razvoj kroz seniorsku košarku. Moja ideja je bila da Zrinjevac čini cijela naša juniorska momčad, plus par seniorskih igrača koji bi pomogli našim momcima lakši prelazak iz juniorske u seniorsku košarku.To je pitanje gdje se klubovi nisu mogli usuglasiti i ta ideja nije prošla. Žao mi je, jer u razgovoru s momcima im je bila prezentirana ta ideja, zbog nje se većina i vratila - žali Istanbuli. I tako je ostala juniorska liga. U kvalifikacijama su uz Goricu bili Zapad, Medveščak, Samobor, Hermes Analitica, Sesvete i Zapruđe, a Gorica je dijelila prvo mjesto s pet pobjeda i jednim porazom. - Ne želimo biti samo sudionici u prvoj ligi, no teško je reći koliko zaista možemo, jer imali smo jako kratak period za pripremu i uigravanje. Ovo je nova momčad, vrlo je bitan broj treninga da bi se sve to ukomponiralo, a mi to još nemamo jer nam Covid situacija nije to dozvolila - kaže Istanbuli, uvjeren da iz ove momčadi u budućnosti može biti i igrača i za seniorsku momčad. - Naravno, da u to ne vjerujem, ne bhi se uhvatio svega ovoga!