VOYCE Whakarongo Mai - Poslušajte nas: Naš put i projekt Muzeja osoba s iskustvom života u alternativnoj skrbi

PIŠU: Amanda Faauga, Sydney-Anne Martin i Jamie Lee EvansFOTO: Michael Perkins, VOYCE - Whakarongo Mai i Jamie Lee Evans

PRIJEVOD: Ljiljana Ban

VOYCE – Whakarongo Mai znači "Glasovi mladih s iskustvom života u alternativnoj skrbi – Poslušajte nas". Osnovali smo ga zajedno s mladima koji imaju iskustvo života u skrbi, za mlade s iskustvom života u skrbi. Pod mladima s iskustvom života u skrbi mislimo i na one koji trenutno žive u sustavu i one koji su iz njega izašli. Stoga naš rad uključuje rad s pēpi (bebama), tamariki (djecom) i rangatahi (mladima).

Organizacija VOYCE od svog osnutka 2017. godine predano radi na osiguravanju prilika za mlade kako bi mogli izraziti svoje mišljenje na različite načine. VOYCE je tako pomogao mladima da se obrate parlamentarnom odboru i da se njihov glas čuje na najvišoj razini vlasti Aotearoe[1]. VOYCE također organizira tūhono, odnosno događanja za povezivanje, kako bi pomogao mladim ljudima s iskustvom života u skrbi da se međusobno upoznaju. Ta događanja uključuju razne aktivnosti, od zabava uz bazen, piknika i druženja u trampolinskim parkovima do škole surfanja.

VOYCE Kaiwhakamana (zagovaratelji) pomažu mladima sudjelovanjem na obiteljskim konferencijama, brinući se da njihov glas bude saslušan i da razumiju odluke koje se donose. Kaiwhakamana također mogu pružiti podršku tijekom drugih vrsta sastanaka te pomoći mladima smještenima u rezidencijalnim oblicima skrbi. Ove usluge VOYCE-a razvijene su na temelju potreba koje su sami mladi iskazali. Jasno su nam dali do znanja da im je potrebna podrška koja će im pomoći razumjeti što se događa i omogućiti im povezivanje s ljudima koji su im važni.

VOYCE pou (VOYCEove temeljne vrijednosti)

VOYCEove temeljne vrijednosti kreirane su u suradnji s maorskim umjetnikom Shaneom Hansenom te djecom i mladima s iskustvom života u skrbi. One su:

 

·       Whakatairanga – Promičemo glas djece i mladih kako bi utjecao na cjelokupni sustav skrbi.

·       Whai Pūkenga – Osnažujemo i educiramo djecu i mlade za njihovu budućnost.

·       Whakamana – Zajedno s djecom i mladima zalažemo se za njihove ciljeve te adresiramo područja koja ih zabrinjavaju.

·       Rangatiratanga – Podučavamo djecu i mlade vještinama vođenja.

·       Tūhono – Povezujemo djecu i mlade kroz aktivnosti i lokalne mreže.

 

Temeljne vrijednosti (pou) prikazane su kroz umjetnička djela koja uključuju motive životinja. Primjerice, mreža pauka u Tūhono pou simbolizira snažne veze koje mlada osoba gradi sa svojom obitelji i drugim važnim ljudima. Pou Whakatairanga predstavljen je pticom Tui, čiji je prepoznatljiv pjev jasan i glasan – baš kao što želimo da se čuje glas djece i mladih.

Muzej udomiteljstva

Projekt Muzej udomiteljstva u Aotearoi je pokrenut prije samo šest mjeseci, ali brzo raste. VOYCE Whakarongo Mai osigurao je početno financiranje. Projekt je inspiriran američkim Muzejem mladih iz udomiteljstva (Foster Youth Museum – FYM), koji postoji već 20 godina. Muzej u Aotearoi uskoro će dobiti službeni naziv. Tu i sve druge ključne odluke donose se u suglasnosti sa savjetodavnim odborom koji čini sedam mladih s iskustvom života u alternativnoj skrbi. Projekt vodi Jamie Lee Evans, koja je i sama odrasla u udomiteljstvu. Osnivačica je Muzeja mladih iz udomiteljstva u SAD-u, a prije sedam godina preselila se u Aotearou kako bi nastavila svoj rad.

Pilot faza muzeja u Aotearoi obuhvaćala je tri pop-up izložbe. Svaku je pratila radionica pričanja priča, osmišljena kako bi pomogla mladima u odabiru predmeta i pisanju popratnih priča koje najbolje oslikavaju njihovo iskustvo s udomiteljstvom. Pop-up izložbe omogućuju bolji uvid u vrste priča koje mladi žele podijeliti. Na kraju svake izložbe mladi mogu posuditi ili donirati svoje predmete muzejskoj zbirci.

Pop-up izložbe bile su iznimno uspješne, privukle su velik broj posjetitelja i obogatile zbirku muzeja brojnim donacijama.

Prva pop-up izložba održana je u Aucklandu i sadržavala je više od 30 izložaka. Među njima se isticala ručno izrađena drvena rezbarija koju je muzeju posudio mladić Tupua. Riječ je o okviru za fotografije s pet praznih otvora, koji je izradio njegov otac dok je služio zatvorsku kaznu. Prazni otvori simboliziraju bolnu istinu da mnoga djeca koja odrastaju u udomiteljstvu rijetko imaju fotografije sebe iz ranog djetinjstva.

Druga pop-up izložba, održana u Christchurchu, sadržavala je više od 40 predmeta, uključujući plišane medvjediće, slike i dokumente vezane uz sustav udomiteljstva. Na događaju je sudjelovalo više od 50 članova zajednice. Posebnu pažnju privukao je jedan artefakt – suvenir s tropskog otoka koji je udomiteljska obitelj donijela udomljenom djetetu nakon povratka s obiteljskog odmora. Dok su njihova biološka djeca s njima bila na putovanju, udomljena djeca ostala su u privremenoj skrbi (respite care). Donator ovog predmeta istaknuo je da za njega simbolizira isključenost, a ne uključenost.

U planu su nove pop-up izložbe u drugim dijelovima zemlje. Kada zbirka prikupi dovoljno artefakata i umjetničkih djela, tražit će se veći i trajniji prostor u kojem će šira javnost moći vidjeti i čuti priče mladih s iskustvom života u skrbi. Cilj projekta je educirati širu zajednicu o životnim iskustvima, izazovima, strahovima i uspjesima udomljene djece i mladih te ih potaknuti na stvaranje pozitivnih promjena.

 

Osvrt članice savjetodavnog odbora Muzeja udomiteljstva

Biti članicom savjetodavnog odbora ovog projekta velika je privilegija jer nam omogućuje informiranje i potencijalno mijenjanje sustava skrbi. Sastanci savjetodavnog odbora održavaju se kasno navečer putem interneta, budući da članovi imaju različite rasporede – među njima su mladi roditelji, studenti u inozemstvu i osobe s različitim radnim obvezama.

Ovaj projekt uključuje glasove mnogih ljudi s različitim iskustvima sa sustavom skrbi te donosi priče iz različitih vremenskih razdoblja – priče o pozitivnim promjenama, ali i one koje svjedoče o izazovima s kojima se udomljena djeca i mladi kontinuirano suočavaju.

U svom smo radu identificirali nekoliko tema koje se u Aotearoi stalno ponavljaju, a kroz prikupljene priče i artefakte nastojimo ih predstaviti. U našem Muzeju te smo teme podijelili u sljedeće cjeline:

·       Nefiltrirano – prikaz detalja zlostavljanja i procesa zaštite od zlostavljanja.

·       Zagovaranje i promjena politika – odavanje priznanja snazi osoba s iskustvom života u skrbi te učinci koji proizlaze iz predanog zagovaranja.

·       Gubitak kulture – važna tema koja pogađa brojne i raznolike kulture diljem Aotearoe. Odnosi se na nemogućnost učenja i razumijevanja vlastite kulture te na potrebu traženja načina za pristup tom znanju iz pozicije kulturnog autsajdera u odrasloj dobi.

Također smo prepoznali da roditeljstvo nakon iskustva života u udomiteljstvu može biti iznimno teško – kako zbog traumatskih iskustava koja nosimo sa sobom, tako i zbog straha od osude naših roditeljskih sposobnosti. Nešto naizgled jednostavno, poput izlaska u javnost s nepočešljanom kosom ili bosim nogama, može izazvati tjeskobu zbog straha od mogućnosti prijave za zanemarivanje djeteta. Kao roditelji s iskustvom života u skrbi, često osjećamo kao da imamo stalnu metu na svojim leđima.

 

Amandina priča predstavljena u Muzeju udomiteljstva: Prijevoz za Noć vještica

31. listopad 2002.

Čekam da školski dan završi kako bih otišla kući i pronašla nešto što bi moglo poslužiti kao košarica za slatkiše. Moje sestre, brat i ja uzbuđeni smo jer ćemo besplatno dobiti bombone kucajući na vrata, svjesni da nas za večeru opet čekaju instant rezanci ili Marmite sendviči[2]. No, prije nego što se školsko zvono oglasilo, pozvana sam u ured stručne službe. Mišićna memorija govori mi da je to normalno – redovito sam ovdje zbog nečega. Ali ovaj put nešto je drugačije. Tu su i moje dvije starije sestre i brat blizanac. I to me zbunjuje.

Smještaju nas u auto sa ženom koja kaže da ćemo neko vrijeme boraviti kod "mamine prijateljice". Dok se vozimo, moja najstarija sestra na suvozačkom sjedalu počinje plakati. Sjedim u sredini na stražnjem sjedalu, stiješnjena između brata s lijeve i sestre s desne strane. Moja druga sestra također počinje plakati, ponavljajući da ne želi ići. Zatim i moj brat. Plač se širi poput lančane reakcije koju nije moguće zaustaviti. Ne razumijem zašto plaču niti što se događa.

Stižemo do njihove kuće, ali ja ne želim ući. Želim ići u maškare. Nije me briga za njihovu toplu večeru, čistu novu odjeću, čak ni za vlastiti krevet u vlastitoj sobi. Danas sam trebala dobiti bombone i požuriti kući kako bih ih podijelila s mamom.

[1] Aotearoa je maorski naziv za Novi Zeland.

[2] Marmite sendviči su sendviči koji sadrže marmite namaz. Marmite je vrsta namaza od kvasca, guste teksture i crne boje. Oni koji su probali kažu da ili ga voliš ili ga mrziš 😊.