Himna nam baš i nije urodila plodom pa smo se sljedeće (2000. godine) maskirali u svadbu, smatrajući da bećarac mora sve „obori s nogu“, a bećarac je glasio:
Što je vr ć takvog više nema, izgradnja se godinama sprema. Puno djece, a prostora malo. Do kad tako još se bude dalo?! Slušali smo obećanja razna, al vr ćka kasica je prazna. Što bi dali mi za vr ć novi, no on samo u mislima plovi. Ako Ozalj pjesme više neće, nek u gradnju odmah, hitno kreće! - I naravno, iza svaka dva s ha je išlo ono: 1,2, hop-sa-sa! –
I zamislite, poslije bećarca naveliko se pričalo da se krenulo u sređivanje papira i zemljišta. 2001. godine maskiramo se svi u patkice i reci ramo:
Jeste l čuli djeco, vjerujte bez šale gradit će se vr ć za vas mališane. Nacrtali se nacr no u ormaru stoje, čekaju da zemljišta dobro se iskroje. Mudruje se, mudruje od listopada do rujna, no od svega osta nam samo mašta bujna. Ništa novo na tom planu to već svatko zna, a da li će ikad bi – Bog nek pomaga!
I……. KRENULO SE!!!
8