Page 1

I Mala škola programiranja I I SF priča I I Mala škola fotografije I

ISSN 1849-9791

Rubrike

Izbor I Robot LEGO MINDSTORMS EV3 I I Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM nastavi I I Goriva ćelija kao spremnik energije I Prilog Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

I Model nosača zrakoplova I Robotika I Roboti za terapijsku mentalnu i socijalnu skrb I

Broj 606 I lipanj / June 2017. I Godina LXI.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU


UZ NASLOVNU STRANICU

InMusic festival

U OVOM BROJU InMusic festival . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Model nosača zrakoplova. . . . . . . . . . . . . . . 3 Ruka robota pretvara vaše digitalne crteže u stare dobre skice olovkom . . . . . . . 6 Robot Lego Mindstorms EV3 (15) . . . . . . . . 7 Obračun osobnog dohotka (plaće). . . . . . . 10 Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM nastavi – Fischertechnik (4) . . . . . 12 Goriva ćelija kao spremnik energije. . . . . . . 16 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Ziggie Stardust protiv paukova s Marsa . . . 21 Promatranje i prepoznavanje planeta na nebu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Faust Vrančić. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Hoće li emotikoni biti vaša sljedeća lozinka? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Kome trebaju ceste ako ima leteći automobil? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Mjerila svjetlosti – fotometri i svjetlomjeri. . 30 Očekujući robotičku kambrijsku eksploziju. . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Lutkica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

Prezentacije Hrvatske zajednice tehničke kulture i Teslinih izuma oduševile posjetitelje INmusic-a! Makar se mnogi posjetitelji INmusic festivala pitaju koja je dodirna točka između tehnike i INmusica, nakon što su posjetili festival, koji je održan od 19. do 21. lipnja 2017. na Jarunu u Zagrebu, bilo im je sve jasno. Ove godine u podnožju Teslinog tornja Hrvatska zajednica tehničke kulture prezentirala je repliku visokonaponskog Teslinog transformatora i Tesline elektroničke muzičke zavojnice te predstavila svoja izdanja, časopis ABC tehnike i Nacrt u prilogu: najuspješnije tehničke tvorevine izrađene na radionicama HZTK. Muzičku zavojnicu i transforModel nosača zrakoplova mator napravili su članovi Elektroničkog i računalnog kluba iz Ivanić-Grada pod vodstvom Ivana Kožara. Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, Svjetleći suvenir s Teslinim P.p. 149, 10002 Za­greb, Hrvatska kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; tornjem koji je podijeljen najZagreb, Hrvat­ska/Croatia www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr zainteresiranijim posjetiteljiUredništvo: dr. sc. Zvonimir Jako­bović, “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr ma izradili su učenici Srednje Miljen­ko Ožura, Emir Mahmutović, Denis Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini strukovne škole iz Samobora Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, Zoran (10 brojeva godišnje) prema ideji svog mentora Ivana Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Kušan Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­ Vlainića, predsjednika Hrvatske Glavni urednik: Zoran Kušan ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 zajednice tehničke kulture. DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 10 (606), lipanj 2017. Školska godina 2016./2017. Naslovna stranica: Hrvatska zajednica tehničke kulture na InMusic festivalu na Jarunu u Zagrebu

Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama


Model nosača zrakoplova Model nosača zrakoplova je jednostavan brodomodel i bez mnogo detalja. U model je moguće ugraditi opremu za radijsko upravljanje. Model je dugačak 72 cm, širok 15  cm i visok 14 cm. Za izradu navedenog modela potrebno je imati osnovni modelarski alat i pribor (rezbarski luk za piljenje, brusne daščice, skalpel, kutnik, trokute, pribadače, ljepilo za drvo, gumice, ljepljivu vrpcu i dr.) Model je nacrtan u mjerilu 1 : 1. Predlažemo da nacrt umnožite na fotokopirnom stroju kako biste mogli spojiti dijelove nacrta (po naznačenoj crti spajanja trupa). Nakon toga vidjet ćete brod (palubu i dno broda) u stvarnoj veličini, te ćete moći precrtati palubu i dno broda na materijal. Prije svega dobro proučite dijelove brodomodela i nakon toga pristupite izradi na sljedeći način.

Izrada trupa

Nalijepite slike rebara (pozicija od 1 do 5) na šperploču debljine 4 mm. Izrežite rebra po linijama te nakon toga brusnim papirom obradite rebra na točne dimenzije (usporedite s rebrima

BRODOMAKETARSTVO

na nacrtu). Svako odstupanje od nacrta pridonjet će lošem izgledu trupa i teškom lijepljenju bočne oplate. Kako biste precrtali dno trupa broda (pozicija 7) slijedite liniju označenu slovom D. Izrežite dno trupa modela (pozicija 7) od balze debljine 3 mm. U nedostatku balze možete rabiti deblji furnir ili šperploču. Jedini uvjet je da materijal ne bude iskrivljen. Također provjerite točnost izrezanog dijela s nacrtom. Pristupite lijepljenju rebara (pozicije 1 i 2) i dna trupa na sljedeći način. Na dno trupa ucrtajte olovkom pozicije svih rebara. Koristeći se ljepilom za drvo zalijepite rebra broj 1 i 2 (4 rebra). Pazite da su sva rebra zalijepljena pod pravim kutom u odnosu na dno trupa. Pri tome se koristite kutnikom ili trokutom. Ostavite da se osuši poštivajući preporuke proizvođača ljepila. Za to vrijeme pristupite lijepljenju prednjeg dijela trupa na sljedeći način. Izrežite letvice (pozicija 11) na točnu duljinu i označite pomoću nacrta točna mjesta rebra (pozicije 3, 4 i 5). Postavite letvice na ravnu ploču i zalijepite rebra (pozicije 3, 4 i 5) na označena mjesta na letvicama. Okomitost rebra prekontrolirajte pomoću

3


Slika 1. Pramac

kutnika ili trokuta. Na sredinu rebra br. 5 zalijepite pramac (pozicija 6). Pripazite na njegov položaj, kako ne biste pramac zalijepili obrnuto. Nakon toga između rebara možete ulijepiti i letvice (pozicija 10) (Slika 1.) Kada se ljepilo osušilo možete zalijepiti rebra (pozicije 3, 4 i 5) na označena mjesta dna trupa broda. Na pramac broda (pozicija 6) dodatno se lijepe komadići balze kako biste nakon sušenja brus­ nim papirom obradili pramac broda. Kada su sva rebra zalijepljna na dno trupa broda preostaje lijepljenje letvica (pozicije 8 i 9) na mjesta na rebrima broda. Sljedeće što ćete načiniti su letvice od balze (pozicija 13) debljine 10 mm. Letvice su određenih duljina i lijepit ćete ih na dno trupa broda i između rebra. Time ćemo omogućiti da nakon lijepljenja bočne oplate trupa možete brusiti trup da dobijete zakrivljenost oplate (Slika 2.). Kako je veći razmak između rebara trupa potrebno je izraditi dodatna ojačanja (tzv. lažna rebra). To ćete načiniti na sljedeći način. Narežite od balze (ili šperploče) letvice debljine 3  mm koje ćete ulijepiti između balze (pozicija 13) i letvica (pozicije 8 i 9). Letvice neka budu široke 5 mm (Slika 3.). Kada ste sve to zalijepili, potrebno je pomoću brusne daščice izbrusiti bočne strane broda (cilj je ukloniti sve neravnine i omogućiti dobro prijanjanje bočne oplate broda). Time ste trup pripremili za završno oblaganje bočnim stranama. Za to rabite tanje furnire. Kako biste iscrtali točne dimenzije bočnih strana slijedite sljedeće upute. Postavite furnir na ravnu dasku. Brod položite na furnir i poravnajte ravni brid furnira s letvicom (pozicija 8).

4

Sada olovkom označite liniju na furniru koji viri s donje strane broda. Na taj način dobit ćete prilično točan oblik vaše bočne oplate (Slika 4.). Lijepljenje oplate izvodi se u dva zasebna koraka. Prvo nanesite ljepilo na sve plohe po rebrima (pozicije 1 i 2), letvicama (pozicije 8 i 13) i lažnim rebrima (Slika  5.) Prislonite furnir i dodatno ga učvrstite ljepljivom vrpcom i gumicama. Kada se ljepilo osušilo, nanesite ljepilo na preostala rebra prednjeg dijela broda. Kako biste dodatno pritisnuli furnir na rebra br. 4 i 5 prislonite s vanjske strane oplate (furnira) poveći ovalni komad drveta (za to može poslužiti bilo kakav okrugli komad drveta) i pritisnite ga pomoću gumica ili ljepljive vrpce. On će svojim kružnim oblikom omogućiti pritisak na furnir te na taj način zalijepiti furnir (Slika 6.). Zbog male debljine furnira potrebno ga je dodatno ojačati. Za dodatno ojačanje furnira poželjno je sve plohe između rebara i letvica s unutrašnje strane ojačati ljepilom i komadićima papira.

Slika 2. Spoj letvice i rebra

Ukoliko želite ugraditi opremu za radijsko upravljanje sada je najbolji trenutak za određivanje mjesta svih potrebnih sastavnica. Ukoliko želite ugraditi elektormotor potrebno je kroz trup provući metalnu cjevčicu (pozicija 15) kroz koju će prolaziti osovina (pozicija 18). Za učvršćenje cjevčice i trupa koristite dvokomponentno epoksidno ljepilo. Potrebno je od tvrđe balze (debljine 5 mm) ili šperploče načiniti trokut prema nacrtu (pozicije 16 i 17) i s vanjske donje strane trupa ga zalijepiti. Isti takav trokut zalijepite i s unutrašnje strane trupa. Nosač motora konstruirajte sami prema motoru koji imate. Važno je samo da ga zalijepite za trup i da možete motor učvrstiti pomoću gumica.


Za prvo puštanje broda prekontrolirajte je li trup vodonepropustan i položaj broda na vodi (je li nagnut na jednu stranu). Ukoliko to uočite promijenite položaj baterija ili olova u trupu i dodatno ih učvrstite (komadićem stiropora ili papira).

Slika 3. Lažna rebra

Paluba

Kako biste precrtali palubu (pozicija 12) slijedite liniju označenu slovom P. Na palubi prvo izrežite otvor, koji će vam omogućiti pristup unutrašnjosti broda i njegovim dijelovima. Dio koji ste izrezali služit će kao poklopac palube. Prije lijepljenja palube prelakirajte unutrašnjost trupa broda, pazeći da ne prelakirate letvice (pozicije 8, 9 i 10) kao i gornji dio rebra, jer ćete na te pozicije nanositi ljepilo i zalijepiti palubu. Sada napokon dolazi lijepljenje palube na završen trup. Nanesite ljepilo na sva rebra i letvice. Gornju stranu palube stavite na ravnu plohu, trup položite na palubu i opteretite ga teretom (knjige i sl.). Toranj možete načiniti od dva komada drveta, koja međusobno zalijepite, te poslije zalijepite na palubu. Kada je model gotov, potrebno je na trupu, palubi i tornju po potrebi poravnati sve neravnine, izbrusiti i obojiti vodootpornim bojama za drvo. Kako brod ima ravno dno, a razmjerno je visok, samo težište broda je iznad vodene linije, te je stoga brod nestabilan. Potrebno je brod dodatno opteretiti s dodatnih 650 g (motor, baterija, oprema za radijsko upravljanje i olovo u pločicama). Olovo rasporedite po cijelom donjem dijelu trupa i učvrstite ga vrućim ljepilom.

Slika 4. Crtanje bočne oplate

Slika 5. Lijepljenje bočne oplate broda

Slika 6. Lijepljenje oplate pramca

Dodatna objašnjenja možete vidjeti na Facebook grupi brodomodel_nosac_zrakoplova: (https://www.facebook.com/groups/1910274242552572/), a također možete i postaviti pitanja kako bi vam izrada modela bila što jednostavnija. Želimo vam ugodnu zabavu pri izradi broda, a pogotovo pri plovidbi. Miljenko Majstrović

5


Ruka robota pretvara vaše digitalne ROBOTIKA crteže u stare dobre skice olovkom Mala robotska ruka može oživjeti vaše digitalne crteže, pretvarajući vaše crteže na ekranu u one načinjene olovkom na papiru. Robotsku ruku koja crta dizajnirao je tim istraživača koji je, da bi razvio ovu ideju, spojio svoje znanje o kinetičkoj umjetnosti, strojeve za crtanje i mikroprocesorske čipove povezane s internetom. Ruka, nazvana Line-us, oponaša korisnikove pokrete ruke pri crtanju i tako pretvara digitalne crtarije u crtež olovkom na papiru, spajanjem na aplikaciju preko Wi-Fija. Stroj je načinjen da bi se ljudi igrali njime, kaže Robert Poll, tehnolog i jedan od suosnivača Line-usa. "Željeli smo napraviti proizvod koji je privlačan i zabavan, ne nešto što će rješavati određeni problem ili ispunjavati potrebu," rekao je Poll. "Nadamo se da će Line-us potaknuti ljude da

skiciraju i crtaju te da pronađu nove, kreativne načine za njegovo korištenje kojih se mi nismo dosjetili." Line-us skuplja novčana sredstva putem kampanje Kickstarter, ali projekt je već nadmašio svoj cilj skupivši umjesto traženih 48 469 dolara, gotovo 89 500 od 27. veljače i sada kreće u proizvodnju. Poll kaže da ima puno posla oko pretvaranja prototipa u proizvod koji se može proiz­ voditi, ali istraživači se spremaju za puštanje u

6

proizvodnju u listopadu prvih tisuću primjeraka za svoje financijere. Pored robota koji oponaša umjetnost, aplikacija Line-us dodaje još jednu razinu inovacije projektu. Istraživači su dizajnirali aplikaciju kao "otvorenu platformu" koja omogućuje korisnicima nastavljanje gradnje na temelju projekta Line-us. "Možete napisati svoj vlastiti softver, čak i hard­ver, da biste radili s Line-us," kaže Poll. "Nadamo se da ćemo stvoriti zajednicu koja smišlja zanimljive, nove načine za korištenje Line-usa. Dobili smo puno pitanja od ljudi koji već žele ‘nadograditi’ Line-us, pa nas jako zanima što će učiniti." Line-us može raditi na iPadu, iPhoneu, tabletima i telefonima Android, kao i na Macintosh i PC-računalima. Možete koristiti iglu za crtanje ili prste kako biste napravili crteže koje će robotska ruka oponašati, kažu istraživači. Kada postane dostupan za kupnju, ovaj će robot koštati oko 124 dolara. Veća verzija crtaćeg robota, ili možda potpuno novi robot, vjerojatno je u budućnosti Line-usa kaže Poll, a istraživači razmjenjuju ideje o "dodacima" za postojeću verziju crtaćeg robota. "Možda ćemo neke proizvesti sami ili objaviti naše ideje da ljudi osmisle svoje," kaže Poll. "Ne znamo točno u kojem smjeru želimo ići, dok ne vidimo kako ljudi koriste prvu seriju strojeva. Ali veselimo se da to saznamo." Izvor: www.livescience.com Foto: Projekt financiran preko Kickstartera napravio je malu robotsku ruku koja crta olovkom na papiru sve što korisnici nacrtaju na ekran Sidekick Creatives/Line-us Sandra Knežević


ROBOTIKA

Robot Lego Mindstorms EV3 (15) U ovom broju robot ćemo naučiti kako da se zaustavi ukoliko se ispred njega nađe prepreka ili ukoliko se nađe na crnoj crti. Na robot ugradite senzor boje koji gleda prema tlu. Na pod zalijepile 3 paralelne crne trake, međusobno udaljene dvadesetak centimetara. IZAZOV 1. Napravi program koji će robot zaustaviti na drugoj crnoj traci. RJEŠENJE. Na početku robot vozi ravno na­prijed (Move Steering, On). Kada detektira crnu boju ispod sebe (Wait  Color Sensor   Compare  Color, uz izabranu crnu boju Set of Colors: [1]) zaustavlja motore (Move Steering, Off). Ukoliko ne želimo da ponovno detektira istu boju, moramo ga pomaknuti 0,2 okretaja motora prema naprijed (Move Steering, On for Rotations, Rotations: 0,2). Sve ove naredbe nalaze se u petlji koja se ponavlja dva puta (Count, Count = 2).

IZAZOV 2. Napravi program koji će brojati koliko se puta crna linija pojavila ispod robota. Neka trenutni broj ispisuje na svom zaslonu. RJEŠENJE. Kako bismo uspješno brojili koliko se puta crna linija pojavila ispod robota, moramo koristiti varijable. Na početku inicijaliziramo crvenu naredbu Variable (Write  Numeric  Value: 0). Pod naziv varijable unesemo njeno ime Variable Name: broj. U petlji robot ponovno vozi ravno (Move Steering, On) sve dok ne detektira boju ispod sebe (Wait  Color Sensor  Compare  Color, Set of Colors: [1]). Tada zaustavlja motore (Move Steering, Off) i povećava vrijednost varijable za 1. Prvo varijablu broj pročitamo (Read  Numeric), pa korištenjem crvene naredbe Math u opciji Add, varijabli broj dodamo vrijednost 1. Dobivenu vrijednost zapišemo ponovno u varijablu broj (Write  Numeric).

Robot se tada pomiče za 0,2 okretaja motora prema naprijed kako bi se pomaknuo s crne linije i mogao uspješno krenuti prema sljedećoj. Zatim pročitamo trenutnu vrijednost varijable broj (Read  Numeric), te je ispisujemo na zaslon robota (zelena naredba Display, Text  Pixels). Cijela petlja ponavlja se beskonačno puta.

IZAZOV 3. Promijeni prošli program tako da robot stane kada varijabla broj dostigne vrijednost 2. RJEŠENJE. Kako bismo mogli riješiti ovaj izazov moramo koristiti jednu novu crvenu naredbu: Compare. Ova naredba uspoređuje dva broja i vraća istinu ili laž. Ako radi u modu Equal To, vratit će Istina ako su oba unesena broja jednaka, a Laž ukoliko su različiti. U modu Not Equal To rezultat će biti suprotan: Istina ako su uneseni brojevi različiti, a Laž ukoliko su jednaki. Osim ova dva moda, naredba može izvršiti i druge usporedbe: veće od, veće ili jednako, manje od, manje ili jednako.

7


Naredbu Compare dodajemo nakon naredbe za ispis na zaslon robota i postavljamo je u mod Equal To. Kao prvu vrijednost dovodimo vrijednost varijable broj. Drugu vrijednost postavljamo na fiksnu vrijednost 2. S obzirom kako želimo da se petlja zaustavi kada varijabla poprimi vrijednost 2, narančastu naredbu Loop moramo postaviti u mod Logic. Petlja će se ponavljati sve dok uvjet petlje ne postane Istina. Taj uvjet je upravo rezultat naredbe Compare. Povezujemo ih direktno zelenom žicom. Promijenite različite vrijednosti opcije Compare i primijetite koje su razlike.

IZAZOV 4. Spojite sada tipkalo na robot. Robot mora pronaći toliko crnih linija koliko se puta pritisne tipkalo na početku rada robota. RJEŠENJE. Početak ovog izazova jednak je 5. izazovu iz prošlog broja: brojimo koliko puta je pritisnuto tipkalo u 2 sekunde. Za to su nam potrebne dvije paralelne radnje: jedna broji 2 sekunde, a druga broji koliko smo puta pritisnuli tipkalo. Na početku programa inicijaliziramo varijablu tipka (Variable: Write  Numeric  Value: 0). U prvoj grani paralelnih radnji imamo samo dvije naredbe: narančastu Wait (Timer  Seconds: 2) i narančastu Loop Interrupt koja će zaustaviti petlju iz druge grane kada prođu 2 sekunde. U drugoj grani se nalazi beskonačna petlja. Unutar nje imamo naredbu Wait koja čeka pritisak tipkala (Touch Sensor  Compare  State  State: 2 Bumped). Nakon što je tipkalo pritisnuto varijabla tipka se poveća za jedan: pročitamo vrijednost varijable tipka (Read 

8

Numeric), pomoću naredbe za računske operacije Math (Add), varijabli tipka dodamo vrijednost 1 i dobivenu vrijednost zapišemo u varijablu tipka (Write  Numeric). Nakon što prođu 2 sekunde program nastavlja dalje i robot krene voziti. Prilikom vožnje mora detektirati crnu liniju ispod sebe. Svaku detektiranu liniju mora prebrojati. Vožnja i brojanje linija jednako je rješenjima iz Izazova 2 i 3: na početku programa inicijaliziramo varijablu broj (Write  Numeric  Value: 0). U petlji se robot vozi ravno (Move Steering, On) sve dok ne detektira boju ispod sebe (Wait  Color Sensor  Compare  Color, Set of Colors: [1]). Tada se pomiče za 0,2 okretaja naprijed (Move Steering, On for Rotations, Rotations: 0.2). Nakon detekcije crne boje pročitamo varijablu broj (Read  Numeric), dodamo joj vrijednost 1 (Math: Add) i dobivenu vrijednost zapišemo u varijablu broj (Write  Numeric). Razlika u odnosu na prethodne programe je uvjet izlaska iz petlje. Želimo da se petlja ponavlja sve dok robot ne pronađe onoliko crnih linija koliko je puta pritisnuto tipkalo na početku programa. Tipkalo smo pritisnuli tipka puta, a broj trenutno nađenih crnih linija je broj. Ukoliko su vrijednosti ove dvije varijable jednake, želimo prekinuti petlju. To znači da moramo pročitati vrijednosti ove dvije varijable Variable (Read  Numeric  Variable Name: tipka i Read 


Numeric  Variable Name: broj). Pomoću naredbe Compare uspoređujemo njihove vrijednosti (Compare: Equal To). Žutom žicom povežemo broj s vrijednosti A i tipka s vrijednosti B. Rezultat = povežemo zelenom žicom s uvjetom izlaska iz petlje. Petlja je u modu Logic  Until True. Kada ove dvije vrijednosti budu jednake, kretanje robota prekinut će se. IZAZOV 5. Spojite sada ultrazvučni ili infracrveni senzor na robot tako da gleda prema naprijed. Robot mora stati na crnoj liniji, ali samo na onoj ispred koje se nalazi zid na udaljenosti manjoj od 10 cm. RJEŠENJE. Prije nego napravimo ono što se traži u izazovu, pojednostavimo zadatak i testirajmo jednostavnije slučajeve. Napravimo za početak program koji će zaustaviti robota ukoliko se nađe na crnoj liniji. Pri tome koristimo žutu naredbu očitanja senzora boje Color Sensor. Pomoću ove naredbe možemo očitavati i onda koristiti očitanu vrijednost senzora, bez nužne akcije nakon očitanja. Izaberimo mod Compare  Color, te crnu boju Set of Colors: [1]. Kada senzor detektira izabranu boju, vrijednost Compare Result će postati Istina (True). To će biti uvjet izlaska iz petlje (Loop  Logic). Zelenom žicom povežemo Compare Result naredbe Color Sensor i Until True naredbe Loop. Na ovaj način će se robot voziti sve dok ne detektira crnu boju na senzoru.

Promijenimo sada ovaj program tako da robot stane na udaljenosti od 10 cm prije zida. Jedina razlika je u žutoj naredbi koju koristimo. Ovdje je korišten infracrveni senzor, pa je i naredba Infrared Sensor. Postavimo ga u mod Compare  Proximity  Compare Type: < 4  Threshold Value: 10. Vrijednost koju dobijemo pod Compare Result koristit ćemo kao uvjet izlaska iz petlje, te ih povežemo zelenom žicom.

Nakon što prorade ova dva programa, potrebno ih je spojiti u jedan, odnosno natjerati robot da stane ukoliko su oba uvjeta ispunjena: stani kada je udaljenost manja od 10 I kada si na crnoj liniji. Ovaj I je posebna naredba koju možemo naći u crvenim naredbama Logic Operations – Logičke operacije. Ukoliko izaberemo mod AND (I) rezultat logičke operacije (Result) bit će Istina samo ako su obje vrijednosti (A i B) istinite. Ako je bilo koja od njih laž (netočno, False), rezultat će biti Laž (False). Osim operacije AND, postoji i operacija OR (ILI). Ona će biti istina ukoliko je bar jedan od ulaza (A ili B) istinit. NOT (NE) operacija će biti istina ako je ulazna vrijednost (A) lažna. XOR će biti istina ukoliko je samo jedan od ulaza (A ili B) istinit, ali će biti lažan ukoliko su oba ulaza istinita istovremeno.

S obzirom kako mi želimo da robot stane ukoliko se nalazi na crnoj liniji I (AND) ako je zid ispred njega, moramo koristiti logičku operaciju AND. Kao prvu vrijednost (A) zelenom žicom dovedemo rezultat detekcije crne linije (Compare Result naredbe Color Sensor). Kao drugu vrijednost (B) zelenom žicom dovedemo rezultat detekcije zida (Compare Result naredbe Infrared Sensor). Rezultat naredbe Logic Operations zelenom žicom vodimo na uvjet izlaska iz petlje. Robot će sada stati jedino u slučaju ako su ispunjena oba uvjeta. Testirajte stavljanjem prepreke iza prve crne linije na 20 cm. Približite prepreku na 10 cm. Stavite prepreku iza druge crne linije na 20, pa na 10 cm. Ponaša li se robot kako očekujete? Promijenite AND u OR unutar naredbe Logic Operations. Testirajte sada ponašanje robota.

Dr. sc. Ana Sović Kržić

9


MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Obračun osobnog dohotka (plaće) Nevjerojatno je koliko malo ljudi zna kako im poslodavac obračunava osobni dohodak za njihov rad. Većini zaposlenika nisu jasni ni osnovni financijski pojmovi koji se odnose na njihovu plaću. Zato ćemo se, prije nego što pristupimo izradi programa za obračun plaće, pozabaviti nekim osnovnim pojmovima kako bi nam bilo jasno što je što u programu. Financijski pojmovi postat će u programu varijable. Bruto plaća sadrži neto plaću, doprinose iz plaće, porez na dohodak i prirez. Neto plaća je dio bruta koji se isplaćuje na račun radnika (prije bismo rekli na ruke), neto = bruto – doprinosi – porez – prirez ili neto = dohodak – (porez + prirez). Dohodak je novčani iznos koji se dobije kad se od bruto plaće oduzmu doprinosi. Doprinosi iz plaće iznose 20% bruto plaće i plaća ih poslodavac za: I. mirovinski stup (15% ili bruto * 0,15) II. mirovinski stup (5% ili bruto * 0,05) Porezna osnovica je osnova za računanje dohotka, porezna osnovica = dohodak – osobni odbici. Osobne olakšice uzimaju u obzir osobne odbitke prema priloženoj tablici: Zaposlenici imaju pravo da na dio dohotka ne plaćaju porez. To je neoporezivi dio plaće. Neoporezivi dio plaće računa se pomoću faktora. Faktori se zbrajaju. Osnovni faktor je osnovni osobni odbitak i on iznosi 1. Znači neoporezivi dio plaće za osobu koja nikoga ne uzdržava ili osnovni osobni odbitak je 1, njegova minimalna

10

vrijednost trenutno je 2 200 kn. Ukoliko osoba koja radi uzdržava jednog člana obitelji, npr. suprugu, faktoru 1 pribraja se još faktor 0,5, a ukoliko ima jedno dijete dalje mu se pribraja faktor 0,5 (1+0,5+0,5=2), pa je ukupni faktor 2. Znači neoporezivi dio plaće ovisi o obiteljskoj situaciji, o broju uzdržavanih članova obitelji i njihovom zdravstvenom stanju. Porez je uz PDV glavni izvor prihoda države, služi za financiranje općih potreba društva. Na poreznu osnovicu do 2 200 kn plaća se porez po stopi od 12%, na poreznu osnovicu od 8 800 kn plaća se porez po stopi od 25% na iznos preko 2 200 kn, a na dio do 2 200 kn plaća se 12%. Na poreznu osnovicu preko 8 800 kn plaća se porez po stopi od 40%, ali se na prvih 2 200 plaća 12%, a do 8 800 plaća se 25%. Prirez, osnovica za plaćanje prireza je ukupni porez. Prirez je glavni izvor financiranja gradskih i općinskih proračuna. Prirez se plaća u mjestu prebivališta. Visinu prireza određuje gradska ili općinska skupština i daje se u postocima od poreza. Ovako izgledaju prirezi nekih gradova: Zagreb 18%, Rijeka 15%, Dubrovnik 15%, Osijek 13%, Zadar 12%, Slavonski Brod 12%, Split 10%… Izgleda nevjerojatno, ali u Republici Hrvatskoj ima gradova bez prireza, to su Samobor, Poreč, Vukovar, Krk, Hvar, Krapina…. Doprinosi na plaću, također ih obavezno mora plaćati poslodavac na bruto plaću, tu spadaju: 13% HZZO, 0,7% ozljede na radu i 1,5% za zapošljavanje.


Računa se bruto * 0,152 (ili bruto * 0,13+ bruto *0,007 + bruto * 0,015). Problem 1. Kao što vidimo obračun plaće nije nimalo jednostavan, u programu koji računa plaću treba sve ovo što je navedeno ugraditi. Pogledajmo kako izgleda program u kojem zaposlena osoba uzdržava jednog člana obitelji i nema djece ni invalidnosti. Neka osoba živi u Rijeci pa je prirez 15% poreza. Neka je bruto osobni dohodak te osobe 10 142 kn (zovu ga i bruto 1.). Program:

U programu se kod pisanja vrijednosti faktora umjesto zareza koristi točka.

Pretpostavimo da isti zaposlenik ima jedno dijete. Potrebno je to ugraditi u program.

Sad kad smo napravili potrebne promjene u programu, kad ga pokrenemo unesemo isti bruto 1. od 10 142 kn. Vidimo da je bruto 2. u oba slučaja jednak (to je ukupan trošak plaće), razlika je u neto primanju (isplati na ruke), zaposlenik bez djece dobit će manji neto od zaposlenika s djetetom. Razlika je 7604-7231=373 kn. Ta razlika u jednom mjesecu nije velika, ali na godinu dana skupi se 12*373=4476 kn. Do povećanja neto plaće došlo je na

Rješenje Problema 1.

račun smanjenja prireza i poreza. Za drugo dijete razlika bi se popela na 520 kn mjesečno, godišnje na 6 240 kn. Jasno je da se program može još

11


dorađivati tako da se predvide i ostali uvjeti za izračun olakšice, ali to prepuštam vama. Još bi nas moglo zanimati kako se dođe do bruto osobnog dohotka (bruto 1.) koji unosimo na početku programa). Postoji osnovica koja se računa prema stručnoj spremi i složenosti posla zaposlenika, a na osnovicu se dodaju propisani koeficijenti i minuli rad kako bi se dobio bruto 1. Što je posao složeniji i osnovica je veća, osnovice i koeficijenti koji množe osnovicu danas su stvar dogovora između poslodavaca i sindikata koji, ako se uspiju dogovoriti o svim detaljima, potpisuju kolektivni ugovor. Iz gornjih primjera vidimo da poslodavac na neto osobni dohodak, na ono što radnik dobije u ruke, mora državi isplatiti znatno veći iznos od 11 886 kn, razlika na neto iznos je 4 655 kn. Ako neto iznos plaće 7 231 uvećamo za približno 64% dobit ćemo bruto 2. (7231 * 1,64 = 11886 kn). Poslodavac na neto plaću zaposlenika iz našeg primjera državi će isplatiti za 65% veću novčanu masu. Jasno je da poslodavci žele što manje poreze i doprinose kako bi ostvarili što veću dobit. Ima slučajeva i tzv. rada na crno kad poslodavac ne prijavljuje radnike koji rade za njega, te za njihov rad ne plaća porez i doprinose, to je tzv. siva ekonomija i spada u nezakonite načine bogaćenja pojedinaca. U ovom, lipanjskom broju ABC tehnike, zadnjem u školskoj godini 2016./17., preporučio bih svima koje zanimaju financije da pročitaju knjigu Uspon novca škotskog ekonomista Nialla Fergusona koja je dostupna i na internetu u PDF formatu. Iz cijele ove za­n imljive edukativne knjige u kojoj se na jednostavan i razumljiv način govori o ekonomskoj problematici kroz povijest svijeta citirat ću samo jednu rečenicu: “Razvoj kreditiranja i zaduživanja važan je koliko i tehnološke inovacije koje su omogućile razvoj civilizacije…” Damir Čović, prof.

STEM

Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM nastavi – Fischertechnik (4) Upravljanjem elektromotora pomoću dva tipkala naučili smo kontrolirati njegov smjer vrtnje. Primjena ovakvog načina spajanja strujnih krugova prisutna je u različitim ljudskim aktivnostima i tehničkim tvorevinama: električna bušilica, elektično podizanje i spuštanje roleta i tendi, u automobilu podizanje i spuštanje prozora, pomičnog krova na stadionima, kliznih vrata, garažnih vrata, dizala. Neki od ovih uređaja imaju i svjetlosne indikatore (žaruljice) koji vizualno pokazuju trenutno stanje u kojem se nalaze. Upravljanje elektromotorom s dva tipkala i dva svjetlosna indikatora (žaruljice) Potpuna kontrola i vizualizacija smjera vrtnje elektromotora omogućena je s dva izmjenična tipkala koja su spojena žaruljicama. Pogledajmo shemu spoja izmjeničnih tipkala od kojih je svako spojeno sa žaruljicom i elektromotorom. Čitanje i razumijevanje električnih shema olakšava pravilno spajanje strujnih krugova. Na shemi je vidljivo da tipkala A i B nisu pritisnuta, žaruljicama i elektromotoru na oba pola

Slika 1. Strujni krug 2T 2L EM, shema

12


Četvrto stanje je kada pritisnemo tipkalo B, a tipkalo A miruje, elektromotor će se vrtjeti u suprotnom smjeru i žaruljica B će svijetliti. Žaruljica uvijek svijetli ako je na jednom izvodu spojena na plus (+), a na drugom izvodu na minus (-) pol izvora napajanja (baterija).

Slika 2. Strujni krug 2T 2L EM1, shema

dolazi plus pol s izvora napajanja što uzrokuje mirovanje elektromotora pa žaruljice ne svijetle. Drugo stanje je kada su tipkala A i B pritisnuta gdje na oba pola elektromotora dolazi minus pol napajanja. Žaruljice A i B svijetle, a elektromotor miruje.

Slika 3. Strujni krug 2T 2L EM2, shema

Slika 5. Strujni krug 2T 2L EM ft

Na Slici 5. prikazan je način spajanja strujnog kruga s elementima Fishertehnika u H-most gdje žaruljice pokazuju koje je tipkalo pritisnuto. Elektromotor će se vrtjeti u jednom smjeru kad je pritisnuto tipkalo A i svijetlit će zelena žarulja, te u drugom smjeru kad je pritisnuto tipkalo B i svijetlit će crvena žarulja. Ako su oba tipkala istovremeno pritisnuta obje žaruljice svijetle, a elektromotor se neće vrtjeti.

Slika 6. Popis dijelova ft

Treće stanje je kada pritisnemo tipkalo A, a tipkalo B miruje, elektromotor će se vrtjeti u jednom smjeru. Elektromotor se može vrtjeti samo ako su mu na polovima različiti polovi napajanja. Iz istog razloga žaruljica A će svijetliti.

Slika 4. Strujni krug 2T 2L EM3, shema

13


Popis dijelova potrebnih za izradu strujnog kruga olakšava nam odabir i ubrzava pronalaženje i spajanje u funkcionalnu cjelinu. Pokretanjem našeg modela vidjet ćemo sva stanja spojenog strujnog kruga. Izrada tablice stanja je sljedeći korak pri čemu je potrebno upisati dobivene podatke u tablicu.

ne svijetli. Nacrtajte shemu i spojite narančastu žaruljicu s tipkalom B.

Tablica stanja (2T i 2L) PREKIDAČI A B 0 0 0 1 1 0 1 1

ŽARULJICE Z C 0 0 0 1 1 0 1 1

ELEKTROMOTOR MIRUJE VRTI SE B VRTI SE A MIRUJE

Slika 8. Strujni krug 2T 4L EM ft

Tablica stanja (2T i 4L)

Zadatak 1: Upotrijebite postojeću konstruciju i dodajte još jednu žutu žaruljicu koja svijetli samo u trenutku kada elektromotor miruje. Pritiskom na tipkalo A, elektromotor se vrti u jednom smjeru, zelena žaruljica svijetli, a žuta žaruljica ne svijetli. Promislite i primijenite dosadašnja znanja o strujnim krugovima, nacrtajte shemu i spojite žutu žaruljicu s tipkalom A.

PREKIDAČI A B 0 0 0 1 1 0 1 1

ŽARULJICE Z C Ž 0 0 1 0 1 1 1 0 0 1 1 0

N 1 0 1 0

ELEKTROMOTOR MIRUJE VRTI SE B VRTI SE A MIRUJE

Upravljanje žaruljicom pomoću križnog prekidača i izmjeničnih tipkala Zadatak 3: Izradi od zadanih elemenata upravljački sklop koji pritiskom na tipkalo (T1 ili T4) mijenja stanje žaruljice. U svim drugim stanjima žaruljica ne smije svijetliti.

Slika7. Strujni krug 2T 3L EM ft

Tablica stanja (2T i 3L) PREKIDAČI A B 0 0 0 1 1 0 1 1

ŽARULJICE Z C 0 0 0 1 1 0 1 1

Ž 1 0 0 0

ELEKTROMOTOR

Slika 9. Popis dijelova 4T L B ft

MIRUJE VRTI SE B VRTI SE A MIRUJE

Zadatak 2: Dodajte na postojeću konstruciju četvrtu narančastu žaruljicu koja svijetli samo u trenutku kada elektromotor miruje. Pritiskom na tipkalo B elektromotor se vrti u suprotnom smjeru, crvena žaruljica svijetli, a narančasta žaruljica

14

Slika 10. Izmjenični prekidači 2T ft

Slika11. Izmjenični prekidači 4T ft


1 1 1

0 1 1

1 0 1

0 0 0

Upravljanje elektromotorima pomoću upravljačkog sklopa – joystick A Ovaj način spajanja tipkala upotrbljavamo kada želimo izraditi upravljački sklop vozila, odnosno kontrolirati rad elektromotora. Izradi sklop kojim ćeš upravljati s dva elektromotora neovisno jedan o drugom. Popis potrebnih dijelova je vidljiv na Slici 14.

Slika 12. Izmjenični prekidači 4T B ft

Slika 14. Upravljački sklop dijelovi ft Slika 13. Strujni krug 4T L B ft

Izrada križnog prekidača je jednostavna tako da je potrebno staviti dva izmjenična tipkala jedno u drugo (T2 i T3). Pritiskom tipkala T2 pritisnuto je i tipkalo T3. Krajeve tipkala učvrstimo elementima spajanja (Slika 10.). U sljedećem koraku dodamo još dva izmjenična tipkala (T1 i T4) koja pritiskom zatvaraju strujni krug i žaruljica svijetli (Slika 11.). Posljednji korak je stavljanje izvora napajanja na konstrukciju (Slika 12.), dodavanje plave žaruljice (P) i spajanje vodičima u funkcionalnu cjelinu (Slika 13.). Postupak spajanja elemenata strujnog kruga je uvijek isti: od plus (+) pola izvora napajanja preko trošila do minus (-) pola. Provjerite funcionalnost sklopa prateći tablicu stanja.

Slika 15. Dvopolni prekidač ft

Dvopolni prekidač ima tri pozicije: gore (+ -), sredina (0), dolje (- +). U srednjoj poziciji strujni krug je otvoren, struja ne teče i robotska kolica miruju. U gornjoj ili donjoj poziciji strujni krug je zatvoren i robotska kolica se kreću naprijed, nazad, lijevo, desno.

Tablica stanja (4T i L) PREKIDAČI T1 T2, T3 0 0 0 0 0 1 0 1 1 0

T4 0 1 0 1 0

Ž P 0 1 0 0 1

Slika 16. Joystick ft

15


Tablica stanja (KP, 2T i 2EM) PREKIDAČI

Slika 17. Joystick ft

U upravljačkom sklopu križni (dvopolni) prekidač određuje smjer vrtnje elektomotora, a dva izmjenična tipkala određuju koji će se elekromotor pokretati (lijevi ili desni). Za ručno pokretanje modela robotskih kolica potrebno je pravilno i uredno povezati sve pripadajuće elemente s vodičima.

TROŠILA

T1

KP

T2

EM1

EM2

0

0

0

MIRUJE MIRUJE STOP

1

GORE

0

VRTI SE

0

GORE

1

MIRUJE VRTI SE SKREĆE D

1

GORE

1

VRTI SE

VRTI SE NAPRIJED

1

DOLJE

1

VRTI SE

MIRUJE NATRAG

0

DOLJE

1

MIRUJE VRTI SE SKREĆE D

1

DOLJE

0

VRTI SE

MIRUJE SKREĆE L

VRTI SE SKREĆE L

Provjerite funcionalnost sklopa prateći tablicu stanja. Provjera smjera vrtnje elektromotora je obavezna prije početka vožnje robotskih kolica. Promjenom polariteta vodiča na elekromotorima mijenjamo i njihov smjer vrtnje. Petar Dobrić, prof.

Goriva ćelija kao spremnik energije Kontroliranom reakcijom vodika i kisika dobiva se električna energija i voda. Obična reakcija proizvede eksplozivni plin “praskavac”. U autoindustriji naviše se koristi goriva ćelija tipa PEM (polimer-elektrolitska membrana ili protonska izmjenična membrana). Svaka pojedina komponenta, kisik i vodik, provodi se kroz sistem cijevi, takozvane bipolarne ploče, i dovodi na odgovarajuće elektrode. Istosmjerna struja protiče kroz potrošač, u ovom slučaju elektromotore, za pogon automobila. Potencijal pojedinačne ćelije vrlo je malen, pa se stotine njih povezuju serijski. Katalizatorska elektroda je platina, a goriva ćeli-

16

POZICIJA

INOVACIJE

ja je za pogon automobila, koje treba 60 grama, čija cijena iznosi oko 3000 €. Katalizatori Core-Shell koriste platinu samo na površini katalizatora. Goriva ćelija doprinosi smanjenim emisijama CO2. Budućnost pogona automobila s gorivim ćelijama bit će, uz konvencionalne motore, kao hibridna izvedba. Mišo Dlouhy


MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

LJETO VRIJEME PUTOVANJA I IZLETA Ljeto se sve više zahuktava. Nastava je gotova. Neki trebaju još samo preuzeti svjedodžbe, neki se trebaju upisati u srednju školu, neki su tek sad u zamahu polaganja ispita, a onima koji rade brzo će i godišnji odmor. Bilo kako bilo, obaveze će biti iza nas i vrijeme izleta i putovanja pred nama. Netko će na more, netko u planine, netko na put u neki drugi grad, a neki neće nikamo. Bez razlike jesi li s koferima na putu ili u svome svakodnevnom okruženju, nemoj zaboraviti na fotoaparat. Imaj ga pri ruci, fotografiraj! More, more – vječita tema slikara, pjesnika, fotografa. U svako doba i u svakoj vremenskoj prilici more nam nudi mogućnost za pravljenje originalnih i jedinstvenih snimaka. Dobru će fotografiju svakako činiti snimljen sadržaj, ali i način kako je snimljen, što svjedoči i fotografija Ivane Cetine, Departure, (Odlazak) desno od ovoga teksta. Bitva u prvom planu, kao simbol i redoviti inventar luka, brod u odlasku i sunce u zalasku tri su elementa koja čine ovu fotografiju sadržajno snažnom. Njena posebnost je u oblacima namreškanog neba, a koji se zrcale i u lokvi ispred bitve, tj. oblaci stvarni i zazrcaljeni svojom ljepotom uokviruju opisani prizor. I za fotografa vrijedi – biti na pravom mjestu u pravo vrijeme – što znači da nam fotoaparat mora uvijek biti pri ruci.


Fotografija Kristine Kaurinović I mačka i čovjek i priroda su jedno, iznad ovoga teksta na najbolji način svjedoči kako se s putovanja, s planinarenja može donijeti originalna fotografija. Mačka je smještena na najbolje mjesto unutar kadra. Ne samo njen položaj već i okret glave i pogled na beskrajna prostranstva planina kao da nama promatračima sugeriraju ili govore: “Vidite li gdje smo, koliko smo toga prošli.” Kao što napisah na prethodnoj stranici, aparat se doista mora imati u svakoj prilici i trebamo reagirati (fotograirati) u pravom trenutku. Za razliku od fotografije s mačkom, fotografija Rebeke Legović, Kampus Izola desno od ovoga teksta, ne nastaje u trenutku već je rezultat dugotrajnih studiranja prostora i oblika u prostoru. Ona ima estetsku mjeru kompozicijske jednostavnosti i čistoće snimljenih ploha uz minimalnu prisutnost boje. Autorica je na najjednostavniji način ispričala priču o arhitekturi, konkretno o kampusu u Izoli, birajući pravo doba dana i položaj sunca u odnosu na snimani motiv. Ovo je priča o arhitekturi konkretnog objekta, ali ispričana, tj. interpretirana na originalan način i zato poprima univerzalnu vrijednost.


POGLED UNATRAG LABORATORIJ ZA IZRADU CB FOTOGRAFIJA U nekoliko prošlih brojeva opisao sam što nam sve treba od opreme za izradu crno-bijelih fotografija. U ovom broju donosim kako bi trebao izgledati jedan takav laboratorij i kako ga možemo za svakodnevni rad improvizirati u kući

Crtež tlocrta iznad ovoga teksta prikazuje idealan raspored i prostor fotografskoga laboratorija. Uvijek treba voditi računa da su razdvojeni “suhi i mokri dio rada”, naravno, ako nam prostor dopušta. No najčešće, ako želimo raditi fotografije u kućnoj radinosti, moramo improvizirati kao što to prikazuje slika desno od ovoga teksta. Ovo je tipičan primjer mnogih kućnih laboratorija koje po potrebi najčešće montiramo u kupaonici. Mnogi autori koji su ušli u povijest fotografije imali su ovako u kupaonici ili kuhinji improvizirane laboratorije.


Francesco Penco 1871. - 1950. Francesco Penco iz Trsta sjajan je fotograf o kojemu se malo zna. Zagonetne i nepoznate biografije, ali zato iznimnoga, bogatoga i vrijednoga fotografskog opusa. Ovaj je briljantan autor 1906. godine boravio jedan dan u Rijeci,

Gradska ura danas je nezaobilazan orijentir riječkog Korza, a i tada je zaokupljao pažnju svih znatiželjnika, pa i našega fotografa. Danas malo tko da dođe u Rijeku, a da ne fotografira ovaj gradski znamen

ANALIZA FOTOGRAFIJA tako kažu, i napravio seriju fotografija o ključnim točkama i orijentirima grada. Život je na trenutak zastao i u stvarnom i u metaforičkom smislu. Snimane scene danas prepoznajemo u njihovoj promjeni. Na njegovim fotografijama iščitavamo duh grada, duh Rijeke s početka dvadesetoga stoljeća. Penco je, došavši u Rijeku, naišao na grad koji je u mnogočemu sličan Trstu – i kulturološki, i privredno, i geografski i zato se on lako i uspješno tu snalazi. Boraveći samo jedan dan u Rijeci, uspio je fotografirati sva ili skoro sva važna gradska odredišta. Dakle, Penco je s nevjerojatnom vještinom i umijećem napravio ”inventuru“ grada u trideset fotografija. Fotografije su iznimne tehničke kvalitete, a to nam potvrđuje da se autor itekako razumio u tehniku i da ju je podredio ideji svojih fotografija. Koristio je kvalitetne fotografske ploče i objektiv iznimnih crtačkih sposobnosti.


Ziggie Stardust protiv paukova s Marsa “Sad te imam.” Glas je bio pijan, prljav, smrdljiv; skitnica je zaskočio Antoniju na povratku u njeno skrovište i zatresao je o zid i pritisnuo je svom težinom i začepio joj usta žuljevitim dlanom. Drugom joj je rukom grubo, bolno gnječio dojku pod prljavom košuljom. Nije mogla ništa, prikovana. “Vidim ja”, dahtao joj je glas u uho, “fina si ti gospodična, iz dobre familije.” Suze su joj zamutile pogled na dvorište posuto spaljenim leševima, onako kako su pali prije dva mjeseca, obraslima crvenim korovom što kao da je među žilavim stabljikama stezao zadah: hrpa izgorjelih tijela što su do zadnjeg trena grčevito stezala i grabila se za bicikle. Antoniji su još uvijek u ušima odzvanjali krici, dreka, povici prestravljene svjetine što je bila nahrupila u trgovinu i dvorište – I. Dirnbacher, Bravarija i tvornica bicikla – lomljava stakla, tučnjava, neka djevojka grabi bicikl s naslagane hrpe, sljedećeg je trena muška šaka udara u lice i ona pada raskrvavljenog nosa da je uz vrisku pregazi masa; bezumni grabež za prijevoznim sredstvom, bilo kakvim; otimanje, čupanje, psovke, krici, šakanje i Antonija sve to gleda, suznih očiju, zgrožena, bez glasa, šćućurena u kutu dvorišta, dovoljno daleko od najbližeg bicikla da bi itko obratio pažnju na nju. A onda se nad njima bio nadvio tronožac, divovski, Antoniji se činio kako zastire nebo, i zaurlao i spalio svu tu gungulu nevidljivom vrelom zrakom. Jara je zapuhnula Antoniju, a nosnice joj je ispunio smrad spaljenog mesa i gume i drveta, zaglušio ju je vrisak stotina istovremenih smrti. Ostala je tu: skrivala se pod trošnim krovom, lica prekrivenog maramom da odagna pogani zadah vrele smrti. Noću je gazila preko tijela i marsijanskog korova, pretražujući okolne

SF PRIČA

kuće, tražeći konzerve i staklenke sa zimnicom. Tronošci su dolazili i odlazili, poneki bi se zadržao, a ona bi se skrivala, baš poput njezinih nevoljnih drugova, štakora, preživljavajući pod zlokobnom sjenom novih gospodara Zemlje. Zaboravila je kako joj Marsijanci nisu bili jedina prijetnja. Osjetila je kako skitnica raskopčava hlače, dok joj je niz vrat curila zapjenjena bala pohotljive zvijeri što će je –

21


Udarac, tup, u zatiljak skitnice, tijelo tresne o njezino i pada. Antonija odskoči i više nagonski nego iz ikakvog osjećaja stida navuče prljavu tkaninu preko obnaženih grudi. Rukom zgrabi pokrivač što joj je pao na pod i ogrne se njime. Nad skitnicom stajao je muškarac pod crnom pelerinom, u ruci mu je bio štap s drškom u obliku mesingane lubanje; na glavi je nosio cilindar, obod mu je skrivao oči. “Tko... Tko ste vi”, promuca Antonija. Tek tada stranac podigne pogled. Antonija zadrhti pred tim blijedim licem, prodornim očima – što je s njima, pita se djevojka, a tada shvaća da je jedno oko smeđe, a drugo plavo – i ciničnim osmijehom. “Baš nepristojno od mene, mlada damo”, stranac kao da joj se rugao dok je podizao cilindar s plave kose. “Sigmund Sternenstaub. Lovac Marsijanaca. Vama na usluzi, gospodična. A vi ste?” Gledao ju je netremice, odmjeravao, proučavao kao kakvog kukca, taj samozvani lovac Marsijanaca. “Antonija Weller”, nakloni se djevojka. “Živite ovdje?” Antonija smogne snage tek kimnuti. Nekako je naslućivala kako je tajanstveni stranac ionako znao odgovor. “On se nije ovdje zatekao slučajno”, pokaže on na nepomičnog skitnicu. “Uhodi vas već tri dana. S očitim namjerama. Ako smijem primijetiti, gospodična, nepažljivi ste. A kako je to lijepo pojasnio gospodin Darwin, tako nećete daleko stići u prirodnome odabiru.” “Nije li prirodni odabir ipak stvar kakve džungle”, pomalo prkosno upita Antonija. Lovac se osvrne i štapom oko sebe opiše krug. “Vi ovdje oko nas vidite civilizaciju?” U tom trenutku, skitnica zastenje. Sternenstaub ga snažno opali štapom. Antonija ga pogleda, nije joj se sviđao nehaj kojim je to učinio. “Ne biste trebali prema njemu osjećati neku samilost, mlada damo”, odvrati joj on na neizgovoreni prijekor. “Možda ne bi stao samo na tome da vas obeščasti. Priča se da neki svašta jedu.” Antonija se strese. Lovac zgrabi torbu od gruboga platna, skrivenu u sjeni, među korovom, djevojka ju je tek tada opazila. Izvadio je iz torbe nekakav prsluk, opterećen, težak. “Sad ćemo mu opasati ovaj paklenski stroj”, pojašnjavao je dok je vezao dinamit oko skitnice. Stegnuo je remenje, provjerio sve, a onda izvadio

22

iz torbe kutiju i povezao je s dinamitom. Konačno je preko svega navukao skitničin prljavi otrcani kaput: izvana se smrtonosni prsluk nije vidio. Sternenstaub izvadi još jednu kutiju, drvenu i s pločom s prekidačem. “I što je sve to”, znatiželjno će Antonija, dok je on skitnici čvrstim čvorom vezao ruke za leđa. “Dakle, draga djevojko”, uspravi se Sternen­ staub i pogleda je, “oko ovog našeg prijana opasao sam prsluk s onim korisnim izumom gospodina Nobela, dinamitom. Njega ćemo aktivirati”, on podigne kutiju s prekidačem, “ovim ponešto prerađenim izumom gospodina Tesle. Za gospodina Teslu ste čuli, nadam se?” Antonija odmahne glavom. “O moj bože, dijete drago, pa gdje vi živite? Ne izgledate mi kao neka priprosta piljarica. Licej, pretpostavljam?” Antonija pokunjeno kimne. “Da, naravno, fabrikacija histerije i ženskog proletarijata. A o stvarnome svijetu ne zna se blaženo ništa.” “A čemu sve to”, upita Antonija, ne obazirući se na strančeve zajedljive primjedbe. “Dakle, kao što znate, Marsijanci ne samo što nas vole pržiti svojim nevidljivim vrelim zrakama, već nas i hvataju i piju nam krv i proždiru nas. A za to –” Odjednom, nad njima se prolomi neljudski, nezemaljski urlik. Lovac u crnom naceri se, kao da je točno to priželjkivao. Antonija se smrzne, dobro je znala što je to značilo. Marsijanski tronožac bio je u blizini. Sternenstaub zgrabi svezanoga skitnicu i pridigne ga na noge. “Pomozite mi s njim, biste li bili ljubazni?” “Ali kuda?” “Kladim se da će naš marsijanski prijatelj navratiti na Jelačićev trg. Zar to nije mjesto koje mora obići svaki posjetilac ovoga ubavoga grada?” Antoniji noge kao da su se odsjekle. “Hajde, hajde, mlada damo, sigurno ste već vidjeli neki marsijanski tronožac?” “Jednom”, ona se pogledom osvrne po za­raslim spaljenim tijelima. “Od tada ih izbjegavam.” “Za svaku pohvalu i nadasve pametno. Ali ovaj put to neće biti dovoljno. Ovaj put –”, stranac u crnom stiša glas i namigne svojim plavim okom, “lovimo Marsijance.” I ne časeći više ni časa, Sigmund Sternenstaub podigne i povuče za sobom skitnicu što je opet počeo dolaziti svijesti. Antonija se više od svega prestravi kako će ostati sama pa stoga i ona


krene za njim na trg, gazeći preko stabljika crvenoga korova što su se splele nad tijelima. Mogli su vidjeti tronožac, poput kakvog crnog pauka kojem je neko zločesto derište pokidalo tanane noge, pa su mu ostale samo tri. Bio je nadvišen nad srušenim tornjevima katedrale, a u njemu, znala je djevojka, Marsijanac – možda i više njih – kao s kakve osmatračnice bešćutno promatra svoje novo kraljevstvo razaranja i smrti. Uza opaljene zidove, ispod urušenih krovova i razbijenih prozora, lovac i Antonija vukli su svoga uznika prema Jelačićevu trgu. Antonija je susprezala dah: znala je, dobro je znala što ih je čekalo, kakvi grozni prizori. Leševi, sad tek obrisi pod crvenim korovom. Kočije. Konjski tramvaji. Sirote upregnute životinje, nekoć živi konji oko prevrnutog brončanog banovog. Ljudi u tramvajima, stisnuti unutar njihovih sprženih kostura kao u kakve smrtonosne kaveze. Iscerena pocrnjela lubanja mlade žene, djetešce u njezinu naručju, stegnuti među ostalima: spaljene kosti njezine ruke zalud su posizale za milošću. Činilo se kako čak i tuđinski korov izbjegava zarasti taj spomenik stravi. I nad svime time, gore na Kaptolu, marsijanski tronožac. Sternenstaub zgrabi skitnicu – ovaj je mrmljao nešto nerazgovjetno, plod alkohola i omamljenosti udarcem – i odgurne ga na trg, u korov, među mrtve, i podari ga žestokim i zasluženim vritnjakom. Potom uhvati Antoniju, hitro se s njom povuče u najbližu vežu i izvadi svoj modificirani izum gospodina Tesle. Skitnica, i dalje ne shvaćajući sasvim položaj u kojem se našao, bauljao je među mrtvima. I jasno, nije trebalo dugo prije no što se tronožac okrenuo prema njemu. Hladni, mehanički urlik – radostan, bila je sigurna Antonija – i u dva je koraka čudovišna tronoga naprava bila na Trgu, nadvila se nad svime i iz nje izleti srebrnasti metalni pipac i munjevito se obavije oko skitnice što je vrištao i psovao i otimao se dok su ga uvlačili u stroj. “Uhvaćen je”, prosikće Antonija. Sternenstaub se naceri kad je ugledao kako skitnica nestaje u tronošcu. Ali u tom trenutku iz tronošca sunu druga dva pipca! I bace se na Antoniju i tajanstvenoga lovca! Čak ni u svome zaklonu u veži, nisu izbjegli marsijanskim nemilosrdnim pogledima.

Antonija vrisne, a Sternenstaub samo pograbi zagonetnu kutiju i prebaci prekidač na njoj. Nad Jelačićevim trgom razlegne se silovita eksplozija! Iz tijela tronošca pokulja crni dim. A onda se cijeli stroj zanjiše, zatetura poput kakva pijanca što će se stropoštati u seoski jarak, i uz škripu i strahovit tresak sruši se na tlo. Trenutak kasnije, nad Trg se vratio grobljanski mir. Samo su golubovi kružili nad njim, poplašeni čudom neviđenim: marsijanskim strojem uništenim ljudskom rukom. “Uspjeli ste”, usklikne Antonija. Ona i Sternenstaub izađu iz svoga skloništa. Stali su pred uništenim tronošcem, tijela rasporenog silinom eksplozije. Antonijina urođena radoznalost nagna je neka zaviri unutra. “Pazite”, zgrabi je lovac i povuče. Iz procijepa iskoči mršava, ljigava, odvratna ruka i zagrabi po zraku, kao da pohlepno grabi neke nevidljive zlatnike. Antonija spazi bijesni sjaj Marsijančeva neumoljivog oka, posljednji treptaj ubilačkog, osvajačkog uma, prije no što će utrnuti zauvijek. “Sad znamo kako ih ubijati”, veselo će djevojka. Samo što se nije bacila Sternenstaubu oko vrata i izljubila ga. Možda i bi, ali zaustavilo ju je nešto mračno u njegovim neobičnim očima. “Sad ih možemo protjerati!” “Nisam siguran”, odmahne Sternenstaub glavom. “Mislim da su došli da ostanu.” “Ali... Možda zaraza... Kao u Engleskoj...” “Ono je bio prvi val. Naoružana izvidnica. Već je previše vremena prošlo otkako se spustio drugi val, a još ne umiru od mikroba. Očito su se bolje pripremili. Možda nas sada kuhaju, tko zna. Vjerujte mi, mlada damo, morat ćemo živjeti s njima.” Antonija se snuždi, okružena svim tim smrtima. “Ali u međuvremenu”, cinično se nasmiješi Sternenstaub, “možemo im pokazati kako ne volimo biti lovina. Kako uzrokujemo akutne probavne smetnje. Pametni su oni, shvatit će poruku nakon nekoliko uništenih tronožaca. I tu trebam vas, mlada damo.” “Mene?” “Da, kao što ste sigurno zapazili, za ubiti Marsijanca treba nam mamac opasan eksplozivom. Najbolje kakva protuha.” “I onda?” “Pa, vi mi se činite izvrsnim mamcem za mamce.” Aleksandar Žiljak

23


Promatranje i prepoznavanje planeta na nebu

kroz Zemljinu atmosferu i pritom se lomi jer je i zrak sredstvo loma. Što je zvijezda bliža obzoru to će više treperiti jer je dulji put njene svjetlosti kroz atmosferu. Suprotno njima, mogu se uočiti i neka nebeska tijela čija svjetlost ne treperi nego je cijelo vrijeme jednolična, odnosno iste boje. To je svjetlost planeta. Oni nemaju svoje svjetlo nego njih vidimo zato što nam reflektiraju Sunčevo svjetlo. To je glavna razlika u promatranju planeta u odnosu na zvijezde. Kad zvijezdu pogledamo teleskopom, ona će i dalje ostati mala točka slične veličine kao i kad je promatramo golim okom zbog toga što je izvanredno daleko. No, kad planet promatramo teleskopom, uočit ćemo da se zapravo radi o malom krugu koji zbog njegove blizine možemo lako uočiti kao kružni izvor svjetlosti. Takav izvor svjetla je puno manje podložan utjecajima atmosfere i lomljenju unutar nje te je to glavni razlog postojanosti svjetlosti planeta. Nadalje, kad bismo imali priliku pogledati Sunčev sustav iz svemira, mogli bismo primijetiti da se on manje-više nalazi u jednoj ravnini. Svaki planet se oko Sunca okreće po stazi unutar dobro određene ravnine, a te ravnine u kojima leže staze planeta vrlo se malo razlikuju jedna od druge. Naravno da same planetske staze i njihove ravnine ne možemo vidjeti u prirodi nego ih moramo zamisliti. Par dana kasnije Jupiter se prividno više pomaknuo prema horizontu nego Venera u odnosu Na nebu možemo na zvijezdu Regul u Lavu. To je zato što se vidjeti samo plaZemlja brže vrti oko Sunca u odnosu na Jupiter nete, a kad god nego u odnosu na Veneru. Promatranjem iz ih gledamo više dana u dan uočili bi i sami razliku između odjednom možemo

Dobro je poznato kako postoji osam planeta u Sunčevom sustavu. Svi se oni okreću oko Sunca po svojim dobro utvrđenim stazama. Kako na nebu prepoznati planete u odnosu na zvijezde kojih ima nebrojeno mnoštvo? Moramo znati da sa Zemlje možemo golim okom potražiti pet planeta. To su Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn. Oni su dobro poznati još od antičkih vremena. Naravno, samu Zemlju ne možemo promatrati jer se na njoj nalazimo, a preostala, odnosno zadnja, dva planeta, Uran i Neptun ne možemo vidjeti golim okom zato što su nam previše daleko. Postavlja se pitanje kako na nebu tražiti planete i kako ih razlikovati od zvijezda? Za početak, trebamo na nebu razlučiti planete od zvijezda. Zvijezde sjaje zato što su velike usijane kugle te u svojoj unutrašnjosti procesom nuklearne fuzije proizvode ogromnu energiju koju mi zapažamo kao svjetlost. Naše Sunce je isto zvijezda. Već prilikom pogleda u nebo možemo zapaziti kako svjetlost zvijezda treperi te kako se njihove boje mijenjaju. Razlog tome je što njihova svjetlost prolazi

Konjunkcija Venere i Jupitera nad zapadnim horizontom u zviježđu Lava

ASTRONOMIJA

Jupitera i Venere

24


primijetiti da se uvijek nalaze negdje između istoka i zapada zato jer su tako, gledano iz Hrvatske, posložene ravnine u kojima su smještene njihove staze. Možda i glavni način razlikovanja planeta od zvijezda jest njihovo promatranje iz noći u noć. Primijetit ćemo da se tako planeti lagano pomiču u odnosu na zvijezde u pozadini (zato što se okreću oko Sunca) zbog čega su tako i nazvani. Naime, u antičkim vremenima astronomi su uočili da postoji pet nebeskih tijela (danas znamo da su to planeti vidljivi golim okom sa Zemlje) koja mijenjaju položaj na nebu u odnosu na zvijezde u pozadini kroz duže vremenske periode, odnosno tjedne i mjesece. Stoga su ih nazvali planet, što na grčkome jeziku znači “lutalica”. Teže je pitanje kako na nebu razlikovati planete jednog od drugog. Jedan od načina može biti prepoznavanje po boji. Tako je Mars prepoznatljive crvene boje, ali ostali planeti su uglavnom svijetložute ili bijele boje. Kako bismo ih razlikovali možemo razmisliti o njihovom položaju u odnosu na Sunce. Merkur i Venera su kao unutarnji planeti, bliži Suncu nego Zemlja, nikada se ne mogu znatnije udaljiti od Sunca. Stoga ih uvijek možemo potražiti u Sunčevoj blizini. Merkur je pogotovo težak za opažanje zbog blizine Sunca te ga nikada ne vidimo po pravoj noći, nego u zoru ili sumrak, najviše sat i pol prije izlaska, odnosno zalaska Sunca, ovisno s koje se strane Sunca nalazi. Venera je nešto dalja te nju možemo promatrati dulje vrijeme (do tri i pol sata) prije izlaska ili nakon zalaska Sunca. Ne škodi napomenuti da je Venera najsjajniji od svih planeta te je u narodu prozvana zvijezdom Danicom, što je pogrešan naziv s obzirom da se radi o planetu, a ne o zvijezdi. Od nje su sjajniji samo Sunce i Mjesec. Iz tog razloga ne bismo trebali imati problema pronaći Veneru na noćnom nebu. Jedino kada je ne možemo vidjeti jest onda kad je iza Sunca ili između Zemlje i Sunca. Vanjski planeti Mars, Jupiter i Saturn dolaze u drukčije položaje u odnosu na Zemlju te se ponekad Zemlja nađe između jednog od njih i Sunca. Tada je taj planet u položaju opozicije kada ga možemo promatrati tijekom cijele noći i kada je Zemlji najbliži. Ponekad se planet tijekom svog kruženja oko Sunca nađe skroz iza njega pa ga uopće tijekom par tjedana ne možemo vidjeti na nebu. Prilikom promatranja planeta uvijek moramo misliti i gdje se u tom

trenutku nalazi Sunce te kakav je međusobni odnos planeta, Zemlje i Sunca. Prepoznavanje planeta, kako je već rečeno, možemo utvrditi i po samom sjaju. Tako je Jupiter sjajniji od Saturna zato što se nalazi znatno bliže te je i nešto veći. Jupiter je također sjajniji i od najsjajnije zvijezde, Sirijusa, što nam uz već navedene činjenice može olakšati potragu za njime. Sjaj Saturna se iz godine u godinu razlikuje što ovisi o nagibu njegovih prstenova, no nikada nije sjajniji od Sirijusa, za razliku od Jupitera. Mars pokazuje najveće razlike u sjaju te je i do 60 puta sjajniji kada nam je najbliže u odnosu na položaj kada nam je najdalje. Kada nam je na nebu najbliže, sjajniji je čak i od Jupitera, a kad je najdalje, dosta ćemo ga teško uočiti na nebu. Problem često nastaje ukoliko se planeti nađu prividno jedan blizu drugoga. To je položaj takozvane konjunkcije. Tada će neuvježbano oko teško utvrditi koji je planet koji, iako se u stvarnosti nalaze daleko jedan od drugoga, no

Planeti poredani od istoka prema zapadu skoro u istoj ravnini

na skoro istom pravcu sa Zemljom. Zato bi se u takvim slučajevima trebalo promatrati planete nekoliko noći za redom kako bi se utvrdile razlike u brzini njihovih gibanja u odnosu na Sunce, a gledano sa Zemlje. Dakle, promatranje planeta na nebu za početnike može predstavljati izazov. Ponekad nije jednostavno utvrditi vidljivu razliku između planeta i zvijezda, a još je teže na nebu utvrditi koji je planet koji. Potrebno je dosta strpljenja i provedenih noćnih promatranja kako bi se utvrdile zakonitosti u gibanjima i promatranju planeta. Uz pomoć današnjih računalnih programa lako možemo na nebu pronaći traženo nebesko tijelo, no ipak je puno veći izazov povesti se za antičkim astronomima koji su uspjeli bez današnjih pomagala razlučiti planete od zvijezda i utvrditi koji je planet koji. Zvonimir Drvar

25


Faust Vrančić

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

Hrvatski izumitelj Faust Vrančić (Šibenik, 1551.–Venecija, 1617.) u seriji maraka Znameniti Hrvati dobio je još jednu marku koja prikazuje njegov lik i djelo. S višejezičnog teksta koji prati ovu marku saznaje se o nizu zanimljivosti o polihistoru i piscu filozofskih, historiografskih i književnih djela, od njegova životnoga puta do kapitalnih djela po kojima je ostao zapamćen u svijetu: “Obrazovanje započinje u Šibeniku, a od 1561. sedam je godina na školovanju u Ugarskoj kod strica Antuna Vrančića, diplomata i crkvenog velikodostojnika. Studirao je od 1568. do 1572. pravo i filozofiju na čuvenom sveučilištu u Padovi. Od 1575. član je bratovštine Sv. Jeronima u Rimu. Vojnim zapovjednikom Veszpréma i upraviteljem biskupskih imanja postaje 1579., a od 1581. tajnik je Rudolfa II., njemačko-rimskoga cara i hrvatsko-ugarskoga kralja. Godine 1594. napušta Prag te dovršava i tiska Rječnik pet najuglednijih jezika Europe: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, hrvatskoga i mađarskoga (Venecija, 1595.). To je prvi rječnik hrvatskoga i prvi oveći rječnik mađarskoga jezika. Posljednjih godina života objavljuje djela: Život nikoliko izabranih divic, Logiku i Kršćansku etiku te kapitalno djelo Novi strojevi (Venecija, 1615./16.), u kojem je svojim projektima vizionarski anticipirao daljnji razvoj tehnike. Djelo Novi strojevi obuhvaća široko područje tehnike. Prvi je u povijesti tehnike dao ideju gradnje mosta od metala, projekt žičare i konstrukciju mosta ovješenog o lance, zamisli koje se i danas koriste u širokoj praksi. Najpoznatiji je njegov projekt Leteći čovjek kojim je stekao svjetsku slavu. Premda su izumitelji tijekom povijesti već prije razmatrali ideju padobrana (Martini, Da Vinci), Slika 1. Kao leksikograf i pisac Vrančić je prvi dao Faust Vrančić napisao je prvi hrvatski rječnik te ga uvrstio konstrukciju koja među “pet najodličnijih europsadrži sve elemenskih jezika”

26

te modernog padobrana te pruža siguran doskok i s većih visina”. Važnost maraka s Vrančićevim motivom još je veća zna li se da su mu tijekom stoljeća pridavali i druga podrijetla, pa su ga obilježavali kao Talijana, mađarskoga matematičara i sl. Njegove su izume pripisivali drugima, pa tako i njegov padobran Leonardu da Vinciju. No, svoje stajalište o domovini sam Vrančić dao je u opisu šibenske katedrale u Novim strojevima: “…iznimno je lijepa i neobična oblika, pa sam je htio, kao ures svoje domovine, uvrstiti ovamo među svoja nova otkrića…” Koliko se u Hrvatskoj zadnjih godina poštuje lik Vrančića govori i podatak kako je Hrvatski sabor 1992. ustanovio Državnu nagradu tehničke kulture “Faust Vrančić”. Nagrada se dodjeljuje u dvije kategorije: nagrada tehničke kulture “Faust Vrančić” za životno djelo i godišnja nagrada tehničke kulture “Faust Vrančić”. Nagrade imaju za cilj potaknuti i unaprijediti razvoj obrazovanja u tehničkoj kulturi i stvaralaštvu, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Hrvatska zajednica tehničke kulture ima vrlo važnu ulogu u realizaciji ovog projekta. Također, u njegovu rodnom gradu Šibeniku svake se godine održava godišnja kulturna manifestacija “Dani Fausta Vrančića”. Sudeći prema interesu stranih filatelista i filatelističkih medija za hrvatske poštanske marke,

Slika 2. Najpoznatiji Vrančićev izum je Leteći čovjek (Homo volans). Konstrukcija padobrana prikazana je kao pravokutni drveni okvir na koji je razapeta tkanina, a o koji je ovješen padobranac


samostalnih teritorija ili autonomnih regija kao što su Gibraltar, Farski otoci i Greenland. Neke od dosadašnjih europskih tema su: Dječje knjige (2010.), Međunarodna godina astronomije (2009.), Inovacije (1996.), Misli zeleno (2016.), Integracija u očima mladih (2006.), Voda – prirodno bogastvo (2001.), Mir i sloboda (1995.) i dr. Na ovogodišnjim markama prikazani su reprezentativni dvorci u različitim državama: Maurski dvorac u Gibraltaru (VIII. stoljeće), britanski dvorac Windsor (XII. st.), Akershus, dvorac i kraljevska palača u Norveškoj (XIII. st. ), dvorci Trakošćan (XIV. st.) i Tabor (XV. st.) u Hrvatskoj i dr. Slika 3. Prve zamisli o uporabi padobrana vežu se uz renesansne mislioce i izumitelje Leonarda da Vincija i Fausta Vrančića

nema sumnje da će i ova marka iznimno dobro promovirati Republiku Hrvatsku te tehničke izume Fausta Vrančića. Kada je u pitanju padobran kao najvažniji Vrančićev izum zanimljivo je spomenuti kako je nekolicina država izdala jednu ili više maraka s ovom kupolastom napravom od svile ili umjetnih materijala, koja služi za usporavanje kretanja kroz atmosferu (Austrija 1989., Argentina 1999., Brazil 1995., Francuska 2004., Grčka 2006., Filipini 1967. i dr.). Sve ove “padobranske” marke na izravan ili neizravan način promoviraju lik i djelo Fausta Vrančića.

Najljepša europska marka

Hrvatska marka s dvorcem Trakošćan nominirana je za najljepšu marku na temu Europa u 2017. Riječ je o tradicionalnom natjecanju koje organizira Udruženje europskih poštanskih operatora (PostEurop). Ove “europske” marke koje predlaže PostEurop imaju globalno značenje i tiskaju se još od 1956. Između ostalih, zadatak im je promovirati filateliju i podići svijest javnosti o europskim zajedničkim korijenima, kulturi i povijesti kao i o njenim zajedničkim ciljevima. Izdaju se prema utvrđenim pravilima, npr. ograničenje u broju maraka u seriji (obično jedna do dvije marke), nominalna vrijednost (vrijednost poštarine za pismo do 50 g u međunarodnom prometu), logotip, tema, države i teritoriji, datum izdavanja maraka – 9. svibnja na Dan Europe, preporučena naklada i sl. Natjecanje je izvrsna prilika i za promidžbu manje poznatih zemalja,

Slika 4. Dvorac Trakošćan u Hrvatskom zagorju najpoznatiji je i najslikovitiji hrvatski dvorac

Slika 5. Stotinjak europskih dvoraca ove je godine prikazano na markama država Staroga kontinenta

27

Uspjeh pojedine marke, između šezdesetak nominiranih, ovisit će prije svega o glasačima, ali i stručnom ocjenjivačkom povjerenstvu koje bira PostEurop. Za najljepšu marku może se glasovati na internetskoj stranici PostEuropa, www.posteurop. org/europa2017 do 9. rujna 2017. Ivo Aščić


Hoće li emotikoni biti vaša sljedeća lozinka? Biste li radije otključali svoj pametni telefon običnim četveroznamenkastim PIN-om ili nasmiješenim lišcem emotikona? Bi li lakše i ugodnije bilo zapamtiti niz emotikona ili "2476"? Korisnici pametnih telefona često koriste emotikone da bi izrazili raspoloženja, emocije i nijanse u e-mailovima i sms-porukama, čak i cijele poruke oblikuju samo emotikonima. Britanska tvrtka je 2015. godine pokušala koristiti emotikone kao zaporke umjesto PIN-broja na bankomatima no nije načinjena službena studija o tome koliko su laki za korištenje ili koliko su sigurni u usporedbi s drugim metodama, kao što je PIN. Da bi saznao više, u laboratoriju i u stvarnom svijetu, tim istraživača s Tehničkog sveučilišta Berlin, Sveučilišta Ulm i Sveučilišta Michigan, predvođen Lydijom Kraus s Tehničkog sveučilišta Berlin, osmislio je EmojiAuth, login-sustav koji se bazira na emotikonima za pametne telefone Androide. Koliko dobro će korisnici pamtiti svoje zaporke? Hoće li oni biti i sigurniji? I hoće li biti zabavniji, dodati više zadovoljstva svaki put kada korisnik otključava svoj telefon?

Kreiranje emotikona zaporki

Većina korisnika pametnih telefona zaključava svoje zaslone i treba ih otključati puno puta dnevno. Mnogi ljudi koriste brojčani PIN, no istraživači kažu da lakše pamtimo i prisjećamo se slika nego brojeva ili slova. Pored toga, PIN-ovi mogu biti sastavljeni samo od malog broja simbola: brojeva od 0 do 9. Zaporke se mogu kreirati od većeg niza znakova, ali teško ih je tipkati na pametnim telefonima. No, korištenje emotikona dopušta nam povlačenje preko 2 500 emotikona kojima se mogu složiti zaporke koje su "otpornije" na otkrivanje i površno promatranje. U prvom eksperimentu, 53 sudionika dobila su telefone Android i podijeljena su u dvije grupe. Prva grupa od 27 ljudi izabrala je zaporku sačinjenu od 12 emotikona s tipkovnice emotikona, individualno generirane za svakog korisnika iz izbornika svih postojećih ikona emotikona. (Kad je jednom složena, emotikon tipkovnica svakog

28

NOVE TEHNOLOGIJE

Emotikoni mogu biti alternativni izbor za otključavanje pametnih telefona Izvor: Lokichen/Shutterstock

korisnika ostaje ista.) Preostalih 26 osoba izabralo je brojčani PIN. Ljudi su najčešće koristili jednu od tri metode za izabiranje slijeda emotikona: baziranu na obrascu emotikon tipkovnice (duž jedne strane ili emotikone u kutovima), osobni prioriteti za određene emotikone i konstruiranje priča s emotikonima. Na primjer, jedan sudionik je na umu imao pjesmu i izabrao je emotikone koji su odgovarali riječima pjesme. Nakon uvježbavanja unošenja novih zaporki, sudionici su zamoljeni da se vrate nakon tjedan dana i ponovno unesu svoje zaporke u testni pametni telefon. Laboratorijski rezultati pokazali su da se i PINi emotikon zaporke vrlo lako pamte. Korisnici PIN-a češće su zapamtili svoje zaporke, a uzrok tome je vjerojatno to što su mnogi ljudi navikli pamtiti PIN-ove. No, ljudi koji su koristili emotikone kao zaporke više su se zabavljali dok su ih upisivali.

Na terenu

Potom je namjera bila istražiti kako se emotikon zaporke drže u svakodnevnoj uporabi. Na telefonima Android 41 sudionika, instalirani su, na dva tjedna, posebni login-ekrani za e-mail aplikacije njihovih pametnih telefona. Polovina sudionika koristila je emotikon zaporke, ostali


su koristili PIN-ove. Rezultati su pokazali da su korisnici koji su koristili emotikon zaporke izabirali emotikone po nekim obrascima na tipkovnici ili one koji im se osobno sviđaju ili idu iz priče koje su izmislili. Obje grupe korisnika rekle su da se njihove zaporke lako pamte i koriste. Ipak, zaporke grupe koja je koristila emotikone bile su zabavnije za unošenje od brojčanih.

Dodatna sigurnost

Na kraju studije testirana je sigurnost emotikon zaporki. Sudionici su zamoljeni da vire preko ramena dok bi istraživačica unosila zaporku. Otkriveno je da je emotikon zaporke, koje se

sastoje od šest nasumce izabranih emotikona, teže ukrasti preko korisnikovog ramena. Druge vrste zaporki, kao što su nizovi od četiri ili šest emotikona, ili četiri do šest brojčanih znamenki, lakše je promotriti i točno ih se prisjetiti. Ova studija, predstavljena krajem svibnja u Rimu, pokazuje da mobilna ovjera autentičnosti koja se bazira na emotikonima nije samo praktična, već i zabavna metoda pamćenja i zaštite zaporki – tako dugo dok korisnici ne koriste emotikone u nizu u kojem se nalaze na tipkovnici. Izvor: www.livescience.com Sandra Knežević

Kome trebaju ceste ako ima leteći automobil? Nedavno objavljena snimka prikazuje prototip letećeg automobila koji nalikuje zračnom motociklu dok zuji iznad vodene površine. Prototip može uzletjeti vertikalno, koristi isključivo električnu energiju i može stati u prosječnu garažu, tvrdi Kitty Hawk, tvrtka koja je izgradila prototip letećeg stroja. Tvrtku je osnovao suosnivač Googlea, Larry Page. Radni prototip nedavno se vinuo prema nebu, ali klijenti ga neće moći kupiti do kraja ove godine, kaže Kitty Hawk. Leteći automobil trenutno se, prema pravilniku američke Uprave federalnog zrakoplovstva karakterizira kao ultralaka letjelica. Nije predviđeno da leteći automobil zamijeni vašu Toyotu Camry u jutarnjoj vožnji na posao, kaže tvrtka. Ovo je vozilo namijenjeno letu iznad vodenih površina i pogodno je samo za rijetko naseljena područja. No, lako je dostupan jer za upravljanje njime nije potrebna pilotska dozvola. Kao rezultat toga, novi leteći automobil više nalikuje jet skiju nego novom transportnom sredstvu. Oni koji žude za konkretnijom verzijom letećeg vozila možda neće trebati dugo čekati. Europska tvrtka AeroMobil početkom ove godine počela je primati predbilježbe za svoj leteći automobil. Ovaj model ponaša se kao normalno vozilo na cesti, da bi potom uzletio. Namijenjen je ljudima koji žele letjeti na srednje dugim

INOVACIJE

Tvrtka Silicon Valley dizajnirala je leteći automobil za čije upravljanje nije potrebna pilotska dozvola i osmišljen je tako da leti iznad vode. Izvor: Kitty Hawk/YouTube

udaljenostima, ne žele parkirati na željezničkoj stanici ili ići vlakom do zračne luke zbog leta koji traje jedan sat, kažu u AeroMobilu. Druga tvrtka, Terrafugia, dizajnira avion sa sklopivim krilima koji će se zvati Transition. Za to se vozilo također može predbilježiti. Za 100 dolara može se kupiti “članstvo letačkog otkrića” s Kitty Hawk koje omogućuje trogodišnji pristup klubu obožavatelja letećih automobila te popust od 2 000 dolara na maloprodajnu cijenu kada aubomobil postane dostupan. Cijena za sada još nije poznata. Leteći automobil koji Kitty Hawk namjerava prodavati izgledat će drugačije od onoga koji je prikazan u videoklipu, kažu u tvrtki. Izvor: www.livescience.com SK

29


Mjerila svjetlosti – fotometri i svjetlomjeri

MJERILA

Od neelektričnih mjernih veličina koje se mjere u tehničkoj praksi, u amaterskim, pa i u umjetničkim aktivnostima česte su veličine svjetlosti. To su veličine koje opisuju svjetlila, svjetlosni snop, osvijetljenost površine i pretvorbu svjetlosti u neku drugu pojavu. Iako imamo oko kao osjetilo svjetlosti, ono ponajprije služi za promatranje svijeta oko nas. Procjena svjetlosnih veličina je ovisna o mnogim čimbenicima, kao što su osjetljivost i prilagodljivost oka, ustrajnost očnoga živca na prethodne pojave, okruženje i dr. Zato su naše procjene svjetlosti subjektivne i vrlo često nepouzdane. Tu poteškoću rješavamo objektivnim mjerilima svjetlosnih veličina. Fotometrija Fotometrija (grč. phos: svjetlost; metrein: mjeriti) je područje optike u kojem se mjere svjetlosne veličine. U znanstvenoj i stručnoj fotometriji mjere se brojne fotometrijske mjerne veličine1 koje imaju i posebne fotometrijske mjerne jedinice. Te veličine opisuju četiri svjetlosne sastavnice: svjetlilo, svjetlosni snop, osvijetljenu površinu i svjetlosni pretvornik. Glavne fotometrijske veličine opisuju: − svjetlilo ili izvor svjetlosti opisuje veličina svjetljivost ili luminancija (Ls)2, kojoj je jedinica kandela po četvornom metru (cd/m2), − svjetlosni snop ili svjetlosni mlaz opisuju veličine svjetlosna jakost, jakost svjetla ili luminacijski intenzitet (znak Is), kojoj je jedinica kandela (cd), svjetlosni tok (Φs), kojemu je jedinica lumen (lm =  cd  ·  sr) i svjetlosna množina ili svjetlosna energija (Qs), kojoj je jedinica lumensekunda (lm · s), − osvijetljenu površinu opisuju veličine osvjetljenje ili iluminancija (Es), kojemu je jedinica luks (lx  =  lm/m2) i osvijetljenost, svjetlosna izloženost ili luminacijska ekspozicija (Hs), kojoj je jedinica luks sekunda (lx · s), 1 Zbog sličnosti naziva ponekad se nazivi veličina miješaju, ili se nekoliko veličina pojednostavljeno naziva svjetlosnom jakošću ili jakošću svjetla, pa se tek po mjernoj jedinici prepoznaje o kojoj je veličini riječ. 2 Indeks “s” ili “v” označava kako se radi o svjetlosti (vidljivom zračenju), jer se slične veličine u radiometriji rabe i za druga elektromagnetska zračenja.

30

Priručni digitalni fotometar (luksmetar) s odvojenim osjetnikom

− svjetlosni pretvornik opisuje veličina svjetlosna učinkovitost ili luminacijska efektnost (η), kojoj je jedinica lumen po vatu (lm/W). Definicije fotometrijskih veličina i jedinica Svjetljivost ili luminancija (znakovi L, Ls, Lv) omjer je svjetlosne jakosti Is i ploštine A površine koja zrači: Ls =  ΔIs/ΔA. Mjerna je jedinica svjetljivosti kandela po četvornome metru (cd/m2). Spektralna svjetljivost Lsλ opisuje svjetljivost u određenome području valnih duljina λ. Svjetlosna jakost, jakost svjetlosti ili luminacijski intenzitet (znakovi I, Is, Iv), omjer svjetlosnoga toka Φs i prostornoga kuta ω u koji se svjetlost odašilje, tj. Is  =  ΔΦs/Δω. Mjerna je jedinica svjetlosne jakosti kandela. Kandela (prema lat. candela: svije­ća; znak cd) je osnovna SI-jedinica, definirana svjetlosnom jakosti određenoga izvora. Definicija glasi: Kandela je svjetlosna jakost u određenom smjeru iz izvora koji odašilje monokromatsko zračenje frekvencije 540 × 1012 herca i kojemu je energijska jakost u tom smjeru (1/683) vata po steradijanu. Svjetlosni tok, tok svjetlosti ili luminacijski fluks (znakovi Φ, Φs, Φv) je umnožak svjetlosne jakosti Is i prostornoga kuta Ω u koji se odašilje, tj. Φs  =  I  ·  Ω. Mjerna je jedinica svjetlosnoga toka lumen (lm  =  cd  ·  sr). Lumen (prema lat. lumen: svjetlost; znak lm) je izvedena SI-jedinica, definiran je svjetlosnim tokom što ga u prostorni


kut jednoga steradijana odašilje točkasti izvor svjetlosti kojemu je svjetlosna jakost u svim smjerovima prostora jedna kandela, dakle lumen je kandela puta steradijanum (lm = cd · sr). Svjetlosna množina, množina svjetlosti ili svjetlosna energija (znakovi Q, Qv, Qs) je umnožak svjetlosnoga toka Φs i vremena, tj. Qs  =  Φs  ·  t. Mjerna je jedinica svjetlosne množine lumensekunda (lm · s). Osvjetljenje ili iluminancija (znakovi E, Es, Ev) omjer je svjetlosnoga toka Φs i ploštine A osvijetljene površine, tj. Es = ΔΦs/ΔA. Mjerna je jedinica osvjetljenja luks. Luks (prema lat. lux: svjetlost; znak lx) je izvedena SI-jedinica; definiran je kao osvjetljenje površine kojoj na četvorni metar ploštine dolazi jednoliko raspoređen svjetlosni tok od jednoga lumena, dakle luks je lumen po četvornom metru (lx = lm/m2). Osvijetljenost, svjetlosna izloženost, lumunacijska ekspozicija (znakovi H, Hs, Hv) umnožak je osvjetljenja Es i njegova trajanja t, tj. Hs  =  Es  ·  t. Mjerna je jedinica osvijetljenosti luks sekunda (lx · s). Svjetlosna učinkovitost, luminacijska efektnost (znak K) je mjerna veličina koja povezuje subjektivni svjetlosni osjet i objektivno izmjerenu veličinu, omjer je svjetlosnoga toka Φs i zračevnoga toka Φ u nekome pretvorniku, dakle K  =  Φs/Φ. Mjerna je jedinica svjetlosne učinkovitosti lumen po vatu (lm/W). Spektralna svjetlosna učinkovitost Kλ omjer je spektralnoga svjetlosnoga toka Φsλ i zračevnoga svjetlosnoga toka Φeλ u određenome

Priručni fotometar (luksmetar) s pričvršćenim osjetnikom

Laboratorijski fotometar

području valnih duljina λ, tj.: Kλ = Φsλ/Φeλ. Najveću svjetlosnu učinkovitost za ljudsko oko ima zelena svjetlost frekvencije 540  THz (λ  =  555  nm), koja iznosi Km  =  683  lm/W. Pri slabom svjetlu (tzv. noćno gledanje) najveća je svjetlosna učinkovitost na frekvenciji 591 THz (λ = 507 nm) koja iznosi K’m = 1752 lm/W (tzv. Purkiněv učinak). Označavanje svjetlila. Suvremena se električna svjetlila danas uz uloženu električnu snagu u vatima redovito opisuju svjetlosnim tokom koji proizvode, navedenim u lumenima. Tako, na primjer, na halogenoj žarulji piše: 100 W odgovara 129  W (što znači da uz uloženu snagu od 100  W daje svjetlost kao obična žarulja snage 129 W), a svjetlosni tok je 1800  lm (znači kako joj je svjetlosna učinkovitost 18  lm/W), dok na LED-svjetlilu piše: 3,5  W i 200  lm, što znači da joj je svjetlosna učinkovitost oko 57 lm/W, dakle trostruka! Veza između fotometrijskih jedinica. Kao što se vidi, posebne su fotometrijske jedinice kandela, luks i lumen. Između njih se može uspostaviti zamišljena zorna veza: Ako je u središtu kugle polumjera 1  m točkasto svjetlilo koje odašilje jednoliko u svim smjerovima svjetlost jakosti 1 cd, u prostornom kutu od 1 sr svjetlosni tok je 1 lm, a osvjetljenje nutarnje kugline plohe je tada 1 lx. Mjerenje svjetlosti. U fotometriji se mjere i druge svjetlosne pojave i svojstva svjetlosti: svjetlosni spektar i njegovi dijelovi (spektrometrija, kolorimetrija), refleksija, polarizacija i interferencija svjetlosti (reflektometrija, polarimetrija, interferometrija) i dr., koje se primjenjuju u fizici, kemiji, medicini, biologiji, astronomiji i dr. Njihova je primjena u svakodnevnoj tehnici

31


Prijenosni spektralni fotometar s potrebnim priborom

druge optoelektroničke sastavnice. Tada se u sklopu mora nalaziti i izvor struje. Jakost struje u strujnom krugu je razmjerna osvjetljenju. Ako je ljestvica galvanometra umjerena u luksima instrument se naziva i luksmetrom. Fotometri se rabe u fizici, kemiji, medicini, astronomiji i dr. Posebno je proširena uporaba fotometara u fotografiji. Takav se fotometar obično naziva svjetlomjerom, a ljestvica je umjerena u ekspoziciji (trajanju osvjetljavanja uz određenu blendu). U suvremenim fotoaparatima su svjetlomjeri

gotovo zanemariva, a opis prelazi okvire ovoga napisa. Šire područje elektromagnetskoga zračenja (infracrveno, ultraljubičasto, ionizirajuće zračenje) obrađuje se u radiometriji. U praktičnoj se fotometriji najčešće mjeri samo osvjetljenje, pa se takav mjerni instrument naziva i prema jedinici osvjetljenja luksmetrom, te osvijetljenost, a na tehničkim proizvodima se navode svjetlosna jakost, svjetlosni tok i svjetlosna učinkovitost.

Fotometri

Fotometar ili svjetlomjer je općenito mjerni instrument za mjerenje neke fotometrijske veličine, ponajprije osvjetljenja. Prvi su fotometri bili subjektivni jer se osvjetljenje procjenjivalo okom prema nekoj usporedbenoj osvjetljenoj površini. Pojavom električnih mjernih instrumenata i pretvornika svjetlosti u neku električnu veličinu konstruirani su električni fotometri, a danas se samo takvi rabe. Električna informacija je razmjerna osvjetljenju na osjetniku. Fotometar čini svjetlosni osjetnik koji služi kao pretvornik. To je ponajprije fotoelement, poluvodička sastavnica na kojoj svjetlost uzrokuje električni napon razmjeran osvjetljenju koji se očitava na galvanometru. Osjetnik može biti fotootpornik, fotodioda, fototranzistor i brojne

Mali prijenosni analitički fotometar s uzorcima

32

Fotometar za analizu plamena

Stariji analogni svjetlomjer s ljestvicama za određivanje ekspozicije prema osjetljivosti fotografskog filma

ugrađeni u aparat, a informacija iz njih služi za automatsko određivanje ekspozicije. Rabe se različiti svjetlomjeri: za mjerenje osvjetljenja na ulazu u fotoaparat ili kameru, za mjerenje osvjetljenja na objektu snimanja, kao ulazni uređaj za automatsko određivanje ekspozicije i dr. Na tržištu je danas velika ponuda različitih fotometara i svjetlomjera, a rabe se već prema namjeni. Za najbolju uporabu treba dobro proučiti upute za njihovu primjenu. Dr. sc. Zvonimir Jakobović


Očekujući robotičku kambrijsku eksploziju Kambrij je naziv vremenskog razdoblja dalekog 550 milijuna godina. Dio je paleozoičke ere u kojoj se počinju pojavljivati prvi oblici višestaničnog života. Razdoblje je obilovalo plitkim prozirnim morima, a Zemlja je bila više izložena svjetlu što je na kraju dovelo do “kambrijske eksplozije” života. Kambrij je poznat po fosilima trilobita, brahiopoda, bodljikaša… Fosili svjedoče i o prvom poznatom oblikovanju tijela: tada nastaje oko 40 različitih oblika (arhitektura) tijela danas postojećih životinja.

U radu Prescotta i Ibbotsona iz 1997. godine inteligentno ponašanje eksperimentalnog behaviour-based-robota (slika desno) jednako je ponašanju crva (slika lijevo) iz perioda 530–544 milijuna godina dalekog kambrija. Spiralni trag robota dobiven je kombiniranjem dva elementarna ponašanja: fobotaksije (izbjegavanje presijecanja postojećih tragova) i tigmotaksije (slijeđenje postojećih tragova). Robot načinjen od lego komponenti imao je dva svjetlosna detektora za mjerenje refleksije svjetla od tla.

Na razmeđu XX. i XXI. stoljeća paleolitički pojam kambrij periodično se navodi u robotičkim teorijama i futurologiji razvoja robotike u

SVIJET ROBOTIKE

kontekstu evolucije života. Kambrij se navodi, primjerice, pri dokazivanju da su prve životinje s minimalnim neuronskim resursima bile u stanju razvijati složena (inteligentna) ponašanja i da je teorija behavoir-based-robota ispravna. Naslov Cambrian Intelligence: The Early History of the New AI (Kambrijska inteligencija: rana povijest Nove umjetne inteligencije) R. Brooksa iz 1999. godine svjedoči o navedenom. Kambrij se navodi i kao slikovit primjer onoga što će se dogoditi s artficijelnim životom u fazi eksponencijalnog razvoja: brojnošću vrsti, oblicima i brzini razvoja artificijelni robotički bestijarij nadmašit će sve zabilježeno u biološkoj evoluciji. O razlozima kambrijske eksplozije zemaljske faune još se raspravlja, a kao jedan od važnih čimbenika navodi se (Parker 2003.) i pojava prvih jednostavnih organa vida u obliku nakupina osjetljivih fotostanica. Vid znatno povećava sposobnosti organizma i potiče brzinu i raznolikost u razvoju. Upravo najnoviji značajni prodori u području umjetnog vida bili su jedan od poticaja suvremenih autora, poput Gilla Pratta (2015.), i pretkazuju eksplozivan razvoj robotičkih strojeva. Optimizam Pratta i drugih temelji se na tehnološkim prodorima u razdoblju od 2010. godine do danas. Najutjecajnija područja razvoja su: “robotika oblaka” (od engl. cloud robotics) i deep learning (izravno prevedeno “duboko učenje”). Ova dva koncepta uvode razvoj robotike u eksponencijalnu putanju i povisuju funkcionalne

U knjizi Djeca uma: budućnost robotske i ljudske inteligencije iz 1988. Hans Moravec predvidio je će se roboti početi razvijati u novu vrstu umjetnih bića oko 2030. (slika lijevo). U sljedećoj knjizi Robot: od jednostavnog stroja do tanscendentnog uma predvidio je eksploziju umjetnih stvorenja koja će nadmašiti kambrijsku eksploziju života (slika desno).

33


Metoda učenja i poopćavanja (generalizacije) asocijacija deep learning temelji se na višemilijunskim skupovima podataka koji se koriste za treniranje višeslojnih neuronskih mreža koje imaju i do 150 slojeva. Velike baze podataka poput Facebooka, Twittera, Wikipedije, projekta Guttenberg i sl. koriste se u ove svrhe tek od 2012. godine. Izravni korijeni tehnologije deep learning umjetne su neuronske mreže rad na kojima započinje još 1943. (McCuloh, Pitt), a dovele su do Rosenblatova perceptrona, mreža s malim brojem slojeva na kojima je “plitko” obrađivan mali broj podataka. Najveći problem u povijesnom razvoju neuronskih mreža bila je raspoloživa snaga računala i veličine baza podataka koje su dosegnute i razvijene posljednjih godina. Trenutno su neuronske mreže s tehnikom dubokog učenja u stanju npr. prepoznavati lica s točnošću većom od 99%.

sposobnosti suvremenih robota. To, posljedično, povećava broj i raznolikost robota. Baš kao i u slučaju biološke kambrijske eksplozije. Pred nama je, dakle, kambrijska robotička eksplozija za koju se ne može reći kada će se točno dogoditi, ali u pitanju su desetljeća. Ona je posljedica uspostave te povećanja opsega i brzine rada globalnog sustava komunikacije. Biološka ljudska komunikacija je lokalna i spora (10 bita u sekundi) dok roboti komuniciraju globalno i 100 milijuna puta brže (gigabit u sekundi). Robotika oblaka proširuje autonomnost strojeva zbog globalne povezanosti računala. Tako se povećavaju računalni kapaciteti, kako glede raspoloživih memorija za ogromne baze podataka tako i s obzirom na brzine obrada podataka. Tehnika dubokog učenja omogućava brzu percepciju, planiranje, upravljanje gibanjem, brzo učenje (posebice učenje od ljudi), učenje iz imaginacije te, što je posebno važno, brzu i neograničenu podjelu iskustava. Robotika oblaka temelji se na “računanju oblaka” (od engl. cloud computing). Taj koncept poistovjećuje računalo s globalnim umreženim prostorno dislociranim računalnim kapacitetima: računalo je internet. To osigurava eksponencijalan rast u povećanju opsega i brzini izvođenja računanja. Moorov zakon iz 1965. o udvostručenju snaga računala svakih 18 mjeseci kroz različite tehnologije (unatoč fizikalnom rubu poluvodičke tehnike jer se tranzistori “pakiraju” na svega 14 nm) pokazuje se valjanim.

34

Poboljšana su znatno sredstva elektromehaničkog oblikovanja i izrade. Aditivne tehnike (3D-tisak) omogućuju jeftinu digitaliziranu izradu složenih mehaničkih komponenti što mijenja pristup, primjenu i učinkovitost strojarstva. Napredak je vidljiv i u razvoju izvora napajanja koji su ključan segment robotike. Pojava litij-ionskih baterija bila je velik napredak. Masovna primjena električnih mobilnih uređaja, od mobitela do automobila, povećava ulaganja i potiče razvoj novih vrsta izvora, poput kondenzatorskih baterija. Učinkovito korištenje električne energije povećava učinkovitost robota i energetska štedljivost. Energetska elektronika za robote integrirana s izvorima napajanja i mnoštvom motora sve je učinkovitija i jeftinija. LED-rasvjeta postala je važno tržište u koje se ulažu velika sredstva. Energetska štedljivost važna je i zbog globalnog korištenja ogromnog broja računala (povezanost cloud-robotike i deep learninga) uz korištenje brzih grafičkih procesorskih čipova (GPU). Eksponencijalno se šire i lokalne bežične digitalne komunikacije pa roboti prestaju biti samostalni strojevi ograničeni vlastitim računalnim resursima. Njihovo bežično povezivanje povećava mogućnosti rješavanja zadataka, učenja i redovite nadogradnje. Visoko produktivne bežične digitalne komunikacije postale su sveprisutne jer se oslanjaju na postojeće uređaje poput mobitela ili tableta. Tako se omogućuje bežična komunikacija robota velikom


Robotika oblaka (cloud robotics) pojam je koji se odnosi na korištenje mnoštva prostorno udaljenih računalnih resursa kako bi se dobila veća snaga lokalnog računala pri rješavanju nekog zadatka. Kada potrebe za memorijom i brzinom obrade u zadatku nadmaše on-board-kapacitete robota zadatak se podiže u oblak gdje mu se stavljaju na raspolaganje traženi resursi. Tako se omogućava i kolektivno učenje i brzo širenje iskustava robota na velikim bazama podataka. Autonomni automobili su primjer korištenja robotike oblaka: koriste se podaci iz baze Google Maps kako bi se prepoznala okolina vozila, ali i dobili najnoviji podaci o stanju na cestama. U perspektivi je cestovni promet zamišljen kao integrirani sustav u kojemu međusobno surađuju prometnice, vozila i globalni nadzorni sustavi. Drugi primjer je korištenje niza kamera i senzora kako bi se iz više kuteva gledanja prikupili podaci o nekoj vještini, riješio neki problem i potom bio stavljen na raspolaganje drugima. Procijenjeno je da je samo oko 300 robota u svijetu dovoljno za učenje na oko milijun objekata ili procedura u roku od jedanaest dana.

brzinom na bilo kojem mjestu. Prosječna WiFi-brzina iznosila je 2014. godine 10 megabita u sekundi, a 2018. će se udvostručiti. Broj od 48 milijuna priključnih čvorova povećao se sedam puta. Najnoviji WiFi-standard brzine premašio je gigabit u sekundi, a standardna mobitelska brzina je 5G. Eksponencijalan rast prisutan je i u korištenju interneta. U svijetu je trenutno oko 15 milijardi uređaja povezanih u internet (više od dva uređaja po stanovniku Zemlje) s tendencijom da se 2019. godine dosegne brojka od tri uređaja. Internet prenosi više od 100 eksabajta (1018) podataka mjesečno i taj se iznos udvostručuje svake dvije godine. Eksponencijalno rastu i svjetski raspoložive baze podatka. Ukupna količina trenutno spremljenih podataka procjenjuje se na 1021 bajta. Ljudski mozak ima 1014 sinapsi. Kad se izjednači broj sinapsi s jednim bajtom memorije trenutni iznos svjetske baze podataka je reda veličine 10 milijuna ljudskih mozgova. Ipak, podaci u memorijskim diskovima su serijski dostupni što je vrlo različito od gustoće paralelnih poveza sinapsi. Trenutna količina računalima obrađivanih podataka na svjetskoj razini procjenjuje se na 1021 instrukcija u sekundi

i oni se izvode na oko milijardu računalnih hard-diskova dok se broj visoko produktivnih servera koje koriste tvrtke paralelno procjenjuje na milijune. Ovi računalni kapaciteti mogu se koristiti združeno na različitim zadacima što svjedoči o globalnoj računalnoj snazi. Primjena brzog učenja (rapid learning) u znatnoj mjeri mijenja tehničku sposobnost robota koji su sada načelno u stanju vrlo brzo usvojiti novu vještinu promatranjem: npr. industrijski roboti japanskog Fanuca sada za jedan sat mogu optimizirati izvedbu nekog zadatka pri čemu se koristi tehnika dubokog uvjetovanog učenja (deep reinforcement learning). Učenje se temelji na primjeni “sirovog računanja” u kontinuiranoj provedbi pravila pokušaja i pogrešaka čime se neka vještina za desetak sati uspije kopirati s 90% točnosti. Računalni kapaciteti su u fazi kopiranja vještine presudni, ali je dugoročno gledajući još presudnija mogućnost globalnog “dijeljenja” stečene vještine. Brzo učenje i brza podjela znanja promijenit će svijet i ostvariti kambrijsku robotičku eksploziju. Igor Ratković

35


Lutkica

Za izradu figure u narodnoj nošnji potrebni su papir u boji, škare, ljepilo, elastična gumica (kakva se koristi u kuhinji ili za kosu) te flomasteri u crnoj i crvenoj boji. Papir veličine A4 presavijte kao na slici. Kad cijeli papir presavijete, gornji i donji dio jedne strane dobivene “harmonike” namažite ljepilom, presavijte i zalijepite kako biste dobili donji dio nošnje. Karlo Bogi na radionici u školskoj knjižnici Osnovne škole Ante Kovačića u Zlataru odlučio je da donji dio bude u crvenoj boji. U nastavku treba napraviti gornji dio nošnje. Karlo je odabrao da pregača bude bijela. Papir veličine A4 prerezao je na pola i crvenim flomasterom napravio točkasti uzorak. Po duljini je cijeli papir presavijao, no dobivenu “harmoniku” nije zalijepio kao u slučaju haljine. Presavio ju je

KREATIVNE RADIONICE

na pola i pomoću gumice pričvrstio za haljinu. Slijedi još oblikovanje rupca i glave, odnosno lica, na kojemu se crvenim flomasterom nacrtaju obrazi, a crnim oči, nos i usta. Pomoću obostrano ljepljive trake glava s rupcem pričvršćuje se na dovršenu nošnju. Krokotakovi oblici od papira s Facebooka mogu biti motivacija učenicima za rad i mogu se modificirati. Isto tako, mogu se koristiti, u ovom slučaju, papiri različitih boja, a flomasterima se mogu na gornjim ili donjim dijelovima nošnje naslikati različiti uzorci, ovisno o tome kakvu se nošnju (zemljopisni kraj) želi napraviti. Za izradu jedne takve figurice od papira Karlu Bogiju trebalo je manje od pola sata. Denis Vincek

ABC tehnike broj 606, lipanj 2017. godine  

Lepršav i lagan za čitanje, a istodobno stručan i s dahom znanstvenih priloga pomalo. Sadržaji prilagođeni već od nižih razreda, odličan za...