Page 1

ISSN 0400-0315

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Teme za natjecanja mladih tehničara Mala škola programiranja - žaruljice i motori

Broj 600 I Prosinac / December 2016. I Godina LX.

Daljinska prisutnost i robotika Otkrivene dvije nove zvijezde Nagradna križaljka PRILOG Sloga - parobrod tegljač

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU


UZ 600. BROJ…

U OVOM BROJU Godina važnih jubileja za Hrvatsku zajednicu tehničke kulture. . . . . 3 Tehnička kultura jučer, danas i sutra. . . . . . . 4 Tehnička kultura i ABC tehnike . . . . . . . . . . 11 Robot Lego Mindstorms EV3 (9) . . . . . . . . 18 Jeste li spremni za čitanje misli? . . . . . . . . 22 Pozajmica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Plava sirena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Pleuragma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Bezgrav, selo ni na nebu, ni na zemlji. . . . . 29 Fistrija u nepoznatoj galaksiji . . . . . . . . . . . 30 Nosorog. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Izrada hvataljke s drškom. . . . . . . . . . . . . . 34 Kako izraditi ukrasne kišobrane. . . . . . . . . . 37 Senzor za raspoloženje. . . . . . . . . . . . . . . . 39 Sunčeva energija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Mjerila vremena -- satovi i ure . . . . . . . . . . 42 Isprintajte svoj vlastiti 3D mini svemir. . . . . 46 World Robotics 2016 (IFR-ova statistika robota) . . . . . . . . . . . . . 47 Google potvrdio Istarski svemirski program kao treći na svijetu. . . . . . . . . . . . 50

Prošlo je 60 godina od prvog broja našeg i vašeg časopisa ABC tehnike i kroz sve te godine objavljeno je 600 brojeva – i 600. broj trenutno čitate… Želimo da iščekujete svaki novi broj koji će biti opet tiskan i dostavljan na škole ili kućne adrese. Ostaje i objavljivanje u virtualnom obliku. Učiteljima početnicima, onima inženjerskih struka i onima koji su nas možda već zaboravili preporučamo naš časopis u nastavi tehničke kulture, fizike i informatike te pripremama za rad s mladim tehničarima. Dakako i upoznavanje s novostima u tehnici. Časopis ima preporuku Ministarstva znanosti i obrazovanja kao pomoćna literatura u našim školama. Kao i dosad, nastojat ćemo što raznovrsnijim i zanimljivim pristupom razrađivati konstrukcije iz područja modelarstava, elektrotehnike, elektronike, robotike… a i one koje možete raditi kod kuće u slobodnom vremenu skromnim alatom i pomagalima. Rješavat ćemo i vaše poteškoće u radu! Očekujemo suradnju. Javite se svojim prilozima koje ćemo prilagoditi za objavljivanje. Pišite nam o radu u vašoj školi, iskustvima u nastavi i na radionicama, pripremama za natjecanja. Nadamo se i suradnji članova gradskih i županijskih zajednica Nacrt u prilogu: tehničke kulture i županijskih aktiva tehničke kultuIzrada hvataljke s drškom re te Hrvatskog društva pedagoga tehničke kulture. Vjerujemo da će se javiti i stariji čitatelji! Neka časopis postane još bolje glasilo Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, svih nas koji se bavimo tehnikom. P.p. 149, 10002 Za­greb, Hrvatska kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Stoga nazovite naše uredništvo za telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; Zagreb, Hrvat­ska/Croatia suradnju ili pomoć! www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr Uredništvo: dr. sc. Zvonimir Jako­bović, “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Neka se u našim učionicama i Miljen­ko Ožura, Emir Mahmutović, Denis Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini školama opet čuje: - Hura, stigao Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, Zoran (10 brojeva godišnje) Kušan je novi ABC! (o) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Glavni urednik: Zoran Kušan

Priprema za tisak: Zoran Kušan

Svim čitateljima, suradnicima i autorima želimo sretan Božić! Uredništvo

Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 4 (600), prosinac 2016. Školska godina 2016./2017. Naslovna stranica: Kolaž naslovnih stranica časopisa ABC tehnike u razdoblju od 500. do 600. broja

Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­ ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni (PDF na CD-u) Tisak i otprema: PaxGraf, Zagreb

Ministarstvo znanosti, obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama


DOGAĐANJA Godina važnih jubileja za Hrvatsku zajednicu tehničke kulture

Svečana akademija, kojoj je u zagrebačkom kinu Tuškancu u povodu 70 godina organiziranog rada u tehničkoj kulturi nazočilo 300-tinjak čelnika gradskih i županijskih zajednica tehničke kulture i predstavnika nacionalnih saveza udruženih u HZTK, održana je pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar-Kitarović, predsjednika Hrvatskog sabora gospodina Bože Petrova i gradonačelnika Grada Zagreba gospodina Milana Bandića. Prije akademije istaknuti su volonteri u tehničkoj kulturi Ivan Vlainić, Duško Kraljev, mr. sc. Marica Berdik, dr. sc. Zvonimir Jakobović i Denis Vincek na konferenciji za novinare upoznali javnost s poviješću i današnjim radom u području tehničke kulture u Hrvatskoj. Tijekom akademije pročitano je pismo visoke pokroviteljice (koje ovdje prenosimo u cijelosti), a predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture Ivan Vlainić jezgrovito je podsjetio na put i rad HZTK-a, ali i na perspektive za budućnost. Prikazan je kratak film u kojem se svojim sjećanjima

Tiskovna konferencija u prigodi 70 godina organiziranog rada u tehničkoj kulturi u Hrvatskoj 22. listopada 2016. – slijeva: Z. Jakobović, M. Berdik, D. Kraljev, I. Vlainić i D. Vincek

sudionicima obratio Čedomir Ćurćić, jedini živući osnivač Republikanske komisije “Tehnika i sport”, prednika današnjeg HZTK. Na kraju su podijeljene brojne nagrade i diplome kao priznanje najvrjednijim i zaslužnim članovima, a svima drugima kao poticaj za daljnji rad. Ove godine obilježavamo i 60 godina Izdavačkog odjela u HZTK-u koji je iznje-

Poruka akademiji Čedomira Ćurčića, jedinog živućeg osnivača Republikanske komisije „Tehnika i sport“ iz 1946. godine

Pismo predsjednice Republike Hrvatske

drio niz izdanja, tematski povezanih uz različite segmente tehničke kulture. Brend tehničke kulture, svojevrsna abeceda tehnike – jer ABC tehnike počinju čitati već osnovnoškolci zaljubljeni u tehniku – doživio je svoj 600. broj, koji upravo imate u rukama. Nakon kraćeg izlaženja samo u elektroničkom obliku, vratili smo se, na vaše traženje, poštovani čitatelji, ponovno i u tiskani oblik. Glavni urednik

3


POVODOM 70 GODINA TEHNIČKE KULTURE

Tehnička kultura jučer, danas i sutra U doba kad se naglasak u odgojno-obrazovnom procesu, moramo priznati, još uvijek stavlja na kognitivno i afektivno područje – aktivnosti u kojima se potiče praktična primjena znanja i u kojima se razvijaju u mladih motoričke kompetencije, samostalnost, kreativnost, odgovornost, kritičko promišljanje i promatranje te ih se usmjerava na odabir proizvodnih i strukovnih zanimanja ono je što krasi rad u HZTK-u. Najvažniji programi cjeloživotnog obrazovanja i popularizacije tehničke kulture koje Hrvatska zajednica tehničke kulture provodi jesu Natjecanje mladih tehničara (od 1958. godine), škole tehničkih aktivnosti i terenske nastave u Nacionalnom centru tehničke kulture u Kraljevici, Modelarska liga, Robokup, Festival tehničke kulture, stručna usavršavanja učitelja i mentora tehničke kulture, časopis ABC tehnike te brojni programi suradnje s članicama HZTK-a, koja je i partner nastavnicima i profesorima pri dodatnoj edukaciji i stručnom usavršavanju. Sve nabrojene ciljeve ostvaruje HZTK zajedno sa svojim članicama, a to su: 16 nacionalnih saveza tehničke kulture, 19 županijskih, 34 gradske i jedna općinska zajednica tehničke kulture te Tehnički muzej “Nikola Tesla”. Kroz programe Hrvatske zajednice tehničke kulture i njezinih članica na godinu prođe od 50.000 do 70.000 sudionika, a većinu čine mladi,

4

ali je isto tako pažnja posvećena cjeloživotnom učenju i onima u trećoj životnoj dobi. Sve aktivnosti HZTK-a odvijaju se u suradnji, izravnoj ili neizravnoj, s Ministarstvom znanosti i obrazovanja i Agencijom za odgoj i obrazovanje. Zajednica programe cjeloživotnog obrazovanja djece i mladih, učitelja tehničke kulture i ostalih građana provodi samostalno ili u suradnji sa svojim članicama u Zagrebu, u Nacionalnom centru tehničke kulture u Kraljevici ili diljem Hrvatske. “Otvaranjem Nacionalnog centra tehničke kulture u Kraljevici 2005. tehnička kultura u RH dobila je edukacijski centar – nacionalno obrazovno središte i praktikum za provedbu izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti tehničke kulture u kojem se stvaraju programi koji su zasigurno bitan segment u razvitku tehničkih


kompetencija učenika, učitelja i mentora iz svih krajeva Hrvatske. To je bitno jer upravo kadrovi s razvijenim tehničkim kompetencijama znaju kritički pristupiti svakodnevici, provesti ideje u praksu čime se izdvajaju kao ključan čimbenik tehnološkog razvitka suvremena društva. Polaznici aktivnosti u NCTK-i upisuju tehnička i proizvodna zanimanja i tako postaju kvalitetan temelj budućeg rasta RH, a mentori kroz trajno usavršavanje bitno utječu na promjenu i stvaranje novih okvira tehničke kulture u formalnom obrazovanju”, kaže predsjednik HZTK-a Ivan Vlainić. Radionice iz svih segmenata tehničke kulture (modelarstvo, robotika, automatika, programiranje, obrada materijala, elektronika, elektrotehnika, CB-radioamaterizam…) održavaju se u Kraljevici tijekom cijele godine: tijekom odmora učenika, ali i izvan njega. Nastava se održava u skupinama od deset do 15 učenika u kojima je moguć i individualan rad, a način rada prilagođen je predznanju i interesima. Kada je riječ o aktivnostima koje se u Nacionalnom centru tehničke kulture odvijaju tijekom nastavnih dana, govorimo o terenskoj nastavi. HZTK tako svojim raznovrsnim programima terenske nastave nadopunjuje redovnu nastavu Tehničke kulture i učenicima osnovnih i srednjih škola pruža mogućnost materijalnog oblikovanja i stvaranja. “Budući da je redovnim nastavnim planom i programom nastava Tehničke kulture svedena na jedan sat na tjedan po razrednom odjeljenju, nastavne teme se uglavnom obrađuju na općenitoj razini zbog čega učenici ostaju prikraćeni za priliku da vlastitim radom stvore nešto materijalno te time bolje usvoje princip rada neke tehničke tvorevine. Terenska nastava je u pravilu namijenjena učenicima od petog do osmog razreda i održava se tijekom cijele nastavne godine. Naglasak je na tehničkim radionicama koje su uvijek u korelaciji s ostalim nastavnim predmetima, što se dogovara s predmetnim učiteljima”, objašnjava Vlainić. Ono što se radi u HZTK-u već godinama, napokon je našlo i svoje mjesto u prijedlogu Nacionalnog kurikuluma za nastavni predmet tehnička kultura: “Upoznavanjem tehničkih tvorevina produbljuju se jezik i razumijevanje teo-

rijskih sadržaja prirodnih i drugih znanosti te omogućuje primjena znanja. Upravo su prirodne zakonitosti, o kojima se učenika poučava u različitim nastavnim predmetima, često u temeljima djelovanja tehnike. U postupcima ispitivanja, mjerenja, spajanja, sastavljanja, izravnoga djelovanja alatima na materijal, izradi tvorevine u čijem je odabiru i dizajniranju sudjelovao i sam učenik, proces učenja poprima novu dimenziju u skladu s potrebama i mogućnostima učenika, uključuje primjenu i razvoj iskustva te povećava tehničku pismenost. Time se, za potrebe svako­ dnevnoga života, budućeg obrazovanja i profesionalnog razvoja, usvajaju elementi inženjerstva kao i procesa stvaranja proizvoda i usluga uz razumijevanje da se određeni problem može riješiti na više načina.”

HZTK i njezine članice organiziraju stručna usavršavanja za učitelje, voditelje, mentore i odgajatelje s ciljem njihova osposobljavanja za samostalno provođenje programa tehničke kulture u matičnim ustanovama, udrugama i klubovima jer, ističe Vlainić, bez edukacije edukatora nema pomaka. Radionice se održavaju tijekom cijele školske godine, u obliku vikend-radionica tako da učitelji tehničke kulture ne izostaju s redovne nastave. Dugoročni cilj usavršavanja je razvijanje kompetencija za provedbu praktičnih radionica s učenicima, poticanje na organiziranje i provedbu izbornih, izvannastavnih ili izvanškolskih odgojno-obrazovnih aktivnosti u područjima tehničke kulture te, u konačnici, cjelokupno unaprjeđenje kvalitete nastave Tehničke kulture. Polaznici radionica se tijekom trodnevnih vikend-radionica, koje su osmišljene kroz 16 školskih sati mogu usavršavati u područjima primjene informacijsko-komunikacijskih

5


tehnologija u nastavi, web-dizajna, robotike te se kvalitetno pripremati za Natjecanje mladih tehničara, Modelarsku ligu ili ostala nacionalna natjecanja i smotre. Mladima je posebno privlačna Ljetna škola tehničkih aktivnosti koju organizira HZTK u Kraljevici od 2008. godine. Osnovnoškolski program uključuje desetodnevne radionice na kojima učenici kroz različita područja tehničke kulture te informatičke i kreativne programe razvijaju svoja znanja i vještine u kognitivnom, afektivnom i psihomotoričkom području. Za sve je polaznike Ljetne škole organizirana i izvanučionička radionica orijentacije u prirodi i komunikacije koju vode licencirani instruktori Hrvatskog saveza CB radioklubova. Ono što učenici u školama uče iz Prirode i društva i Geografije tu mogu zorno isprobati – služiti se zemljovidom i kompasom kako bi u prirodi riješili zadani zadatak. Od 2011. pokrenuli su u HZTK-u i program za srednjoškolce kako bi ih motivirali i potaknuli na upisivanje tehničkih fakulteta. Taj je program posebno prilagođen učenicima koji ne pohađaju srednje strukovne škole, ali imaju razvijeno zanimanje za robotiku, automatiku, programiranje, elektroniku ili elektrotehniku. O tome govori i prijedlog novoga kurikuluma: “…učenje i poučavanje usmjereno je na kreativnost učenika, samostalno istraživanje, prikupljanje podataka

6

i povezivanje sadržaja. Iskustva učenja temelje se na kontekstualnom pristupu i praktičnom radu. Učenik u susretu s tehničkim tvorevinama stječe, razvija i primjenjuje znanja, vještine i stavove, samostalnost i odgovornost koristeći se postavkama “samoostvarujuće nastave” prema načelu “sustavno istraži”, “kritički promisli”, “stvaralački primijeni” te “analiziraj i vrednuj”. Učenje i poučavanje treba omogućiti stjecanje radnih kompetencija pa se temelji na praktičnom radu, otkrivanju, igri i iskustvenom učenju”. Valja naglasiti da su u Kraljevici učenici pod stalnim pedagoškim nadzorom jer su voditelji radionica učitelji Tehničke kulture koji godinama sudjeluju u programima izvannastavnih i izvan­ školskih aktivnosti tehničke kulture i mentori su na natjecanjima iz različitih područja tehničke kulture. “Slobodno vrijeme izvan radionica organizirano je kroz različite sportske i zabavne aktivnosti, isto tako pod stalnim pedagoškim i liječničkim nadzorom. Uz odlazak na plažu i kupanje, organizirana je i sportska obuka u kajaku i kanuu pod vodstvom licenciranih voditelja. Valja naglasiti da u HZTK-u postoje savezi koji imaju isključivo tehničku djelatnost, ali i savezi s tzv. dvojnom djelatnošću. Primjerice, Hrvatski kajakaški savez, Hrvatski ronilački savez ili Hrvatski zrakoplovni savez imaju sportske komponente, ali i tehničke


komponente koje se razvijaju unutar HZTK-a. S druge strane, postoje savezi poput Hrvatskog foto saveza i Hrvatskog filmskog saveza u kojima je uz tehničku i ona umjetnička komponenta. U svim aktivnostima i radionicama koje se ostvaruju unutar HZTK-a naglasak se stavlja na tehnički aspekt. I, naravno, tu su oni čisto tehnički savezi, poput Hrvatskog saveza CB radioklubova, Udruge inovatora Hrvatske ili Hrvatskog saveza informatičara. Nisam sve spomenuo jer ih ima još”, ističe predsjednik Vlainić. Kada je riječ o pogledu u budućnost, predsjednik HZTK-a Ivan Vlainić ističe da će Hrvatska zajednica tehničke kulture nastaviti poticati razvitak i promociju tehničke kulture cjeloživotnim tehničkim obrazovanjem svih dobnih skupina s naglaskom na djecu i mlade, uključujući socijalno ugrožene i marginalizirane skupine te osobe s posebnim potrebama, kao i sa zastupanjem prava i interesa članica, zajedničkim provođenjem programa tehničke kulture utjecajem na javne politike u području tehničke kulture i razvitak civilnog društva podizanjem javne svijesti o važnosti tehničke kulture u društvu. “Činjenica je da današnja djeca napreduju izuzetno brzo jer tehnika to zahtijeva. Je li Hrvatska zajednica tehničke kulture spremna za takvo što? U strateškom planu HZTK-a su popularizacija i promidžba tehnike. Dosta se priča danas o športu i glazbi, a tehnička kultura

je na marginama. Osobno ću se potruditi kao predsjednik sa svim volonterima i malobrojnim zaposlenicima u sustavu da promoviramo važnost tehničke kulture jer ona je neizbježna i sveprisutna, tehnička kultura je svagdje oko nas i ne možemo bez nje – samo svima trebamo ukazati na to. Nadalje, bitna je i međunarodna promidžba tehničke kulture. Imali smo posjete ljudi koji se bave u slobodno vrijeme tehnikom iz Australije i Austrije. Budući da imamo jedinstveni model sustava natjecanja i popularizacije tehnike, oni bi željeli taj model preslikati – ono što imamo u Nacionalnom centru tehničke kulture i sustav naših natjecanja. HZTK će poraditi na kvaliteti programa, ali isto tako i na kvantiteti. Umjesto dva termina ljetne škole uvodimo već od sljedeće godine tri jer je zanimanje bilo takvo da smo morali odbijati polaznike”, ističe predsjednik HZTK-a Ivan Vlainić. Navodi kako se ne smije zaboraviti ni Proljetnu školu tehničke kulture u Kraljevici kojom se želi potaknuti izvannastavne i izvanškolske programe tehničke kulture u područjima gdje ne postoji organizirana djelatnost tehničke kulture i gdje kvantitativni pokazatelji, odnosno broj učenika u nacionalnim natjecanjima tehničke kulture, pokazuju ispodprosječno zanimanje za tehničku kulturu. “Da je tehnička škola u Nacionalnom centru tehničke kulture pun pogodak, govori i činjenica da postoje učenici koji su prvi put došli

7


u Kraljevicu u šestom razredu i nastavili dolaziti sve do završetka srednje škole. Kako se sa sa­zrijevanjem mijenjaju i interesi djece, očito je da smo u HZTK-u shvatili da nam programi trebaju biti atraktivni, a to smo očito i uspjeli prateći trendove u tehnici. Nakon robobube to smo pokazali sa samobalansirajućim robotom koji je bio ovogodišnji hit svim polaznicima radionica”, zaključuje predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture Ivan Vlainić.

A Marko Sladoljev, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Bože Petrova, koji je uz predsjednicu RH i zagrebačkoga gradonačelnika bio pokrovitelj proslave 70 godina organiziranog djelovanja u tehničkoj kulturi u RH kaže: “Znam koje probleme imaju profesori Tehničke kulture u osnovnim i srednjim školama sa satnicom i uime predsjednika Hrvatskog sabora Bože Petrova mogu reći da ćemo se mi zalagati da tehnička kultura u hrvatskom obrazovnom procesu dobije bolje mjesto jer znamo njezinu važnost za gospodarski razvitak RH.”

Kako tehničku kulturu u budućnosti vide istaknuti dugogodišnji volonteri iz HZTK-a “Očekujem procvat tehničkog amaterizma” Često razmišljam o perspektivama tehničkog amaterizma u Republici Hrvatskoj. Teško je predvidjeti i predviđati budućnost. Nekad je čak nezahvalno. Ali, realno gledajući, za pretpostaviti je da će tehnika sve više zalaziti u naše živote. Danas se više ne znamo ni probuditi bez tehničkih pomagala. Koliko nam tehnička pomagala u

8

Dr. sc. Zvonimir Jakobović umirovljeni leksikograf, urednik Tehničke enciklopedije i glavni urednik Tehničkog leksikona u tehničkoj kulturi od 1948.

današnjem životu znače i što sve predstavljaju, najbolje uočimo kad nestane struje. Većina tehničkih pomagala napaja se iz energetske mreže. Kad se dogodi ispad mreže, računala nam više ne rade, ne radi grijanje, ne otvaraju se garažna vrata… U budućnosti možemo očekivati da će se čovjek sve više morati služiti tehničkim pomagalima. I može se povući usporedba s onim što je bilo na kraju XIX. stoljeća, u počecima tehničke revolucije, kada je tehnika pobudila zanimanje javnosti – rast će potreba da učimo. Bez znanja i vještina potrebnih za suvereno upravljanje tehničkim pomagalima neće biti moguće živjeti. A što to znači? Očekujem procvat tehničkog amaterizma, očekujem sve veći broj udruga u području tehničke kulture i rast broja njihovih članova. “Motiviran učitelj lako će privući mlade u svijet tehnike” Koliko škola može pomoći da se mlade privuče u udruge tehničke kulture? O tome mogu govoriti jer sam članica Upravnog odbora Hrvatske zajed-

Mr. sc. Marica Berdik, ravnateljica Poljoprivredne škole u Zagrebu, članica Upravnog odbora HZTK-e i predsjednica Hrvatske udruge učeničkog zadrugarstva

nice tehničke kulture i predsjednica Hrvatske udruge učeničkog zadrugarstva, ali i dugogodišnja prosvjetna djelatnica i, sada, ravnateljica Poljoprivredne škole u Zagrebu. Činjenica je da škola može dati velik doprinos na uključivanje mladih u rad u tehničkoj kulturi. Rekla bih čak da to počinje i od vrtića jer već odgojiteljice mogu s djecom raditi različite aktivnosti kojima se one u najmlađoj dobi potiče da rade nešto u vezi s


tehnikom. Iskustvo je pokazalo da djeca to vole, a pogotovu to dolazi do izražaja u osnovnoj i srednjoj školi. Učenike treba motivirati. Učitelj treba iznaći način kako da kvalitetno intelektualno i emocionalno motivira učenike i onda sve ide lako. Javlja se volja za uključivanjem u izvannastavne i izvanškolske aktivnosti u kojima su zastupljene tehničke aktivnosti. Ako smo tu uspjeli i mlade upoznali s postojanjem udruga u različitim segmentima tehničke kulture, oni će se sami uključiti u njihov rad. Učeničke zadruge u kojima je zastupljen i tehnički segment pomažu tako u formiranju mladih ljudi, njihovu sazrijevanju, usvajanju sustava vrijednosti, a sve to dovodi do otvaranja vrata prema svijetu stvaralaštva, inovacija, poduzetništva. Još je Poljak naglasio da nastavnik ima važnu ulogu u didaktičkom trokutu. Ako je taj nastavnik motiviran, ako ima ljubav prema tehničkoj kulturi odmalena, a pogotovu ako je bio u djetinjstvu član neke tehničke udruge, takav će učitelj sigurno uspjeti mlade “uvući” u svijet tehnike. Učitelji su dodatno i sustavno motivirani – kroz nagrade i priznanja koja za njihov rad u tehničkoj kulturi dodjeljuju Hrvatska zajednica tehničke kulture i Ministarstvo znanosti i obrazovanja s Državnom nagradom za tehničku kulturu “Faust Vrančić”. “Tehnička kultura je zadnja barijera da mladi inženjeri ne odu van nego da ovdje nađu posao” Moja generacija i starije generacije sjećaju se da je nekad bilo dvostruko više sati Tehničkog odgoja u školi, nije bila ova “reducirana satnica”. Zašto je bitno govoriti o tome? Upravo Tehnički

Ivan Vlainić, predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture

odgoj stvara inicijaciju među najmlađom populacijom – djeca se upoznaju s osnovama tehničke struke, zavole tu tehniku i iskažu zanimanje za bavljenje tehnikom: kroz različite aktivnosti i različita područja. Statistika je neumoljiva i kaže da su se prije upisivale u većem postotku i tehničke škole, a veći broj učenika upisivao se na tehničke fakultete. To je misija tehničke kulture u budućnosti. Budući da smo sudjelovali u jednom dijelu kurikularne reforme – ja sam pisao osvrt u kurikulumu za Tehnički odgoj – naglasili smo da je mana broj sati. To znači da ne možemo djecu ostaviti na razini informacije i ne ih uvesti u praktičan rad. To se može promijeniti samo podizanjem satnice za jedan sat. Tehnička kultura jamči budućnost, jamstvo je razvitka proizvodnje i pokretanja privrede – tehnička kultura je zadnja barijera da mladi inženjeri ne odu van nego da ovdje nađu posao.

Priznanja i nagrade HZTK-a kao poticaj za daljnji rad Hrvatska zajednica tehničke kulture dodjeljuje javna priznanja, počasna zvanja i Nagradu Hrvatske zajednice tehničke kulture pojedincima, udrugama tehničke kulture, nacionalnim savezima i zajednicama tehničke kulture, ustanovama i drugim pravnim osobama koji su pružili znakovit, izniman i trajan prinos razvitku tehničke kulture, postizanju ciljeva i ostvarivanju zadaća te razvitku djelatnosti Zajednice. Povelju HZTK-a za 2015. dobila je Zajednica tehničke kulture grada Varaždina za dugogodišnji izniman doprinos razvitku i unapređivanju tehničke kulture i obrazovanja građana, posebice djece i mladih, i svesrdnu pomoć udrugama tehničke kulture u sastavu Zajednice. Počasno zvanje Instruktor – savjetnik HZTK-a dodijeljeno je Petru Dobriću iz Zagreba za rad u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima u području robotike, strojarstva, elektronike, automatike i ostalih odgojno-obrazovnih programa u tehničkoj kulturi. Diploma o počasnom zvanju Instruktor – savjetnik HZTK-a dodijeljena je i Zlatku Jakopanecu iz Josipovca Punitovačkog za rad u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima u području prometne kulture i ostalih odgojno-obrazovnih programa u tehničkoj kulturi, a Diploma o počasnom zvanju Mentor –

9


u području maketarstva, modelarstva i graditeljstva. Nagrada za životno djelo Hrvatske zajednice tehničke kulture dodijeljena je Đuli Nađu iz Zagreba, za znakovit i trajan doprinos razvitku tehničke kulture te izuzetne uspjehe u pedagoškom, stručnom, publicističkom i organizacijskom djelovanju u tehničkoj kulturi. Priznanja i nagrade uručili su predsjednik HZTK-a Ivan Vlainić i predsjednica Odbora za dodjelu javnih priznanja, počasnih zvanja i Nagrade Hrvatske zajednice tehničke kulture mr. sc. Marica Berdik, a uime svih dobitnika zahvalio je laureat za životno djelo Đula Nađ.

Diploma o počasnom zvanju mentor-savjetnik Hrvatske zajednice tehničke kulture dodjeljuje se

Maji Mačinko Kovač iz Zagreba u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima u području robotike i automatike U Zagrebu 22. listopada 2016. godine

Predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture

Ivan Vlainić

savjetnik Maji Mačinko Kovač iz Zagreba za rad u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima u području robotike i automatike. Godišnje nagrade dodijeljene su Krešimiru Pavlešu za izniman doprinos razvitku i promicanju tehničke kulture i zapažene rezultate u radu u astronautičkoj i raketnoj djelatnosti; Damiru Caru iz Zadra za ostvarene rezultate, doprinos razvitku i promicanju tehničke kulture u radioamaterskoj djelatnosti; Savi Goliću iz Zagreba za izniman doprinos razvitku i promicanju tehničke kulture i osobite uspjehe u popularizaciji radioamaterizma i tehničke kulture među slijepima Zagreba i Hrvatske te integraciji slijepih u društvenu i radioamatersku sredinu; Josipu Kožaru iz Ivanić Grada za doprinos razvitku i promicanju tehničke kulture i zapažene rezultate u radu i promidžbi inovatorstva; Marku Pinjuhu iz Grabovca za izniman doprinos popularizaciji i promidžbi znanosti i tehnike i ostvarene zapažene rezultate u području inovatorstva; Ivici Pivačiću iz Splita za osobit doprinos razvitku i unapređivanju inventivnog rada i stvaranju uvjeta za tehničko stvaralaštvo mladih i građana te vrednovanje, širenje i primjenu inovacija i Milanu Šulovnjaku iz Osijeka za izuzetan doprinos razvitku i unapređivanju tehničke kulture te ostvarene rezultate u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima, posebice

10

“Nitko ne zna kada će mu doći trenutak u kojem će mu trebati tehnička znanja i vještine” Čak i kad odemo u prirodu, nosimo sa sobom minimalnu opremu za preživljavanje. A što je to? Tehnika! Ne možemo bez nje. Koliko je važan posao nas koji se bavimo djecom, mislim na rad u školi, ali i izvanškolske aktivnosti, shvatio sam tek nakon 15 godina svojega rada. Kada su došla neka nova vremena… Došao mi je jedan bivši učenik i malo smo popričali, a onda mi je kazao: “Profesore, hvala Vam za sve što ste nas učili i sve što ste nam govorili. Zahvaljujući tomu ja mogu danas prehraniti svoju obitelj.” Tog trenutka sam mnogo shvatio. Zanimljivo, taj mladi čovjek završio je fakultet, ali ne tehničkog usmjerenja. Završio je pravo. Ali, on je prolazio kroza sustav školovanja u kojemu su svi išli u srednjoj školi na tehnički. Tada su se te dvije godine zvale Praktična nastava. Dugo sam razmišljao o razgovoru i pomiĐula Nađ, nastavnik fizike i tehničke kulture, učitelj savjetnik iz Zagreba i dobitnik Nagrade HZTK-e za životno djelo

slio: “Bože moj, moram paziti što radim. Moram paziti kako poučavam i one za koje je evidentno da nisu predodređeni da se izravno bave tehnikom.” Vidljivo je da zapravo nitko ne zna kada će doći trenutak u kojemu će mu nešto od tehnike, tehničkih znanja i vještina zatrebati. A svatko će se jednom naći u takvoj situaciji. Denis Vincek


IZ POVIJESTI

Tehnička kultura i ABC tehnike Dvije velike i važne obljetnice – sedam desetljeća organiziranog rada u tehničkoj kulturi u Hrvatskoj i 600 brojeva časopisa ABC tehnike – prigode su za podsjetiti se na osnovna značenja tih pojmova i početke djelovanja.

Tehnička kultura

Za razumijevanje pojma i naziva tehnička kultura valja razlučiti njegove sastavnice te upozoriti na neke sličnoznačnice. Kultura (lat. colere: nastanjivati, uzgajati, štititi, štovati) svekoliko je ljudsko naslijeđe oblikovanih oblika mišljenja, osjećanja, prosuđivanja i djelovanja neke ljudske skupine, zajednice ili društva, te očitovanje toga naslijeđa u materijalnom i duhovnom svijetu. Tehnika (prema grč. tehne: umijeće, vještina), 1. općenit je naziv za ljudska umijeća i vještine nastala iskustvom, proučavanjem, učenjem i vježbanjem; ponajprije se odnosi na ovladavanje materijalnim svijetom, za zadovoljavanje ljudskih životnih potreba, ali se rabi i u misaonim područjima ljudskoga djelovanja; 2. naziv je za tehničke postupke, razrađene za primjene tih umijeća i vještina (npr. tehnika obradbe materijala); 3. naziv je za tehnička pomagala, prirodna ili umjetno izrađena oruđa i pribore te za umjetno izrađene naprave, uređaje i strojeve za provedbu tehničkih postupaka (npr. poljodjelska tehnika); 4. dio je naziva pojedinih struka (npr. elektrotehnika) ili učilišta (npr. politehnika). Nazivi su nastali još u davno doba, a osobito su se počeli rabiti u novovjekovlju, u doba pojave mnogih tehničkih izuma i njihove primjene u doba industrijske revolucije. Tehnologija (prema grč. tehne + logos: govorenje, prosuđivanje), 1. osmišljavanje je, razvijanje, primjenjivanje i proučavanje postupaka, pomagala i materijala za neko tehničko djelovanje. Naziv je uveo 1777. godine njemački filozof Johann Becmann (1739.–1811.) u knjizi

Hrvatski su jedriličari osnovali prvi klub prije 140 godina

Anleitung zur Technologie (Uvod u tehnologiju) za isprepletenost tehnike, gospodarstva i društva; 2. u engleskom govornom području naziv tehnologija te izvedeni pridjevi i prilozi uglavnom pokrivaju ono što se u drugim jezicima naziva tehnikom, a naziv inženjerstvo ono što se u drugim jezicima naziva tehnologijom. Pod utjecajem engleskoga i u drugim se jezicima posljednjih desetljeća pojavljuje ta dvojnost i nepouzdanost radi li se o tehnici ili tehnologiji. Klub (prema engl. club), udruga skupine ljudi koje spaja neko zajedničko zanimanje, bavljenje ili cilj. Stoga redovito u nazivu sadrži i pobliže tumačenje djelovanja, na primjer sportski klub, fotoklub, radioklub i sl. Tehnički amaterizam (prema franc. amateurisme, od amateur: ljubitelj, stariji nazivi prijatelj, dilentant) u počecima nazivan i tehničkim spor-

11


Skok grofa Erdödyja – fotografija iz doba osnivanja Kluba amatera fotografa (Karlo Drašković, 1895.)

tom1, bavljenje nekom tehničkom djelatnošću izvan profesionalnih obveza, a radi osobnoga zadovoljstva, te udruživanje istomišljenika u klubove, društva, udruge, zajednice i sl. Većinom je utvrđeno pravilima ili statutima prema običajima, odnosno zakonima dotične države. Razgovorno se naziva i tehničkim hobizmom. Počeci tehničkog amaterizma, iako se to tako nije tada nazivalo, sežu u duboku prošlost. Među znanim i još više neznanim tehničkim izumiteljima, pronalazačima i danas bi rekli inovatorima mnogobrojnih oruđa, pomagala, postupaka i umijeća, bilo je mnogo takvih kojima to nije bilo osnovno zanimanje, nego su bili ljubitelji, sanjari i zanesenjaci, koji su svojim dosjetkama omogućavali opći tehnički, a njime i gospodarski napredak ljudskoga društva. Kroz cijelo srednjovjekovlje i novovjekovlje sve do naših dana bilo je profesionalnih i amaterskih izrađivača maketa i modela zgrada, utvrda, mostova, plovila i letjelica, što stvarnih, što zamišljenih. Služili su kao 1 Tako su naši prvi prijatelji radija (kako su se tadašnji radioamateri nazivali) osnovali 1924. godine Radioklub Zagreb i počeli izdavati stručni časopis Radio šport.

12

ogledni uzorci graditeljima te kao ukrasi, igračke ili zavjetni darovi. Samo je poneki primjerak takvih starih modela i maketa sačuvan u muzejima ili crkvama. Tehnički amaterizam u suvremenom smislu posljedica je i odraz velikog zanimanja široke javnosti za razvoj tehnike i primjene tehničkih dostignuća kao posljedice tehničkih izuma i industrijske revolucije, stoga se javlja krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. Prvo je takvo područje sustavnog amaterskog bavljenja bila fotografija kao veliki izum polovice XIX. stoljeća. Slijedili su automobilizam na prijelomu stoljeća, radio neposredno nakon Prvoga svjetskog rata, potom brodsko, željezničko i zrakoplovno modelarstvo i dr. Ti su prvi tehnički amaterizmi imali sva suvremena obilježja. Amateri su se udruživali u klubove, društva, udruženja i kako li se već sve to nazivalo, ponajprije radi razmjene znanja i iskustava, opreme i potrebnoga radnog materijala, a osobito organiziranih natjecanja. Ta su natjecanja bila poticajima za daljnje usavršavanje opreme, umije­ća i vještina. Postignuti rezultati nagrađivani su priznanjima, diplomama, medaljama, peharima, a uvijek su, slično kao i u sportu, donosili stručni i društveni ugled. Tehnička kultura suvremeniji je naziv za široko područje kulturnog djelovanja u području tehnike. Svrha mu je širenje tehničkih spoznaja, umijeća i vještina izvan profesionalnog djelovanja stručnih škola, fakulteta i drugih oblika obrazovanja. Odvija se na brojne načine kroz dva osnovna puta: a) većinom djelatnošću organizacija tehničkog amaterizma, i b) manjim dijelom školskim programima kroz obvezatni predmet Tehnička kultura, ponajprije u osnovnoj školi. U raznim zemljama tehnička kultura ima raznolike nazive i načine očitovanja. Negdje je to široka društvena djelatnost, negdje djelatnost privatnih klubova zaljubljenika u pojedine tehničke discipline, a negdje mješovito.

Tehnička kultura u Hrvatskoj

Tehnički amaterizam nicao je uz tehničku industriju prvo u tehnički, a time i gospodarski razvijenijim zemljama. Ubrzo su obrtnici i trgovci, učenici i studenti, donosili u Hrvatsku iz europskih zemalja, ponajprije iz Beča, Budimpešte,


Praga i talijanskih gradova, uz tehnička dostignuća i nove tehničke proizvode, ali i tehničke amaterizme. Stoga nije čudno što su i u Hrvatskoj ubrzo nastajali tehnički klubovi i udruge. Prvi su to bili: − Jedriličarski klub “Plav” u Krku, osnovan je 1876. godine, njegovi su slijednici jedriličarski klubovi i Hrvatski jedriličarski savez. − Klub fotografa amatera (izvorno Klub fotografah amateurah) u Zagrebu osnovan je 1892. godine kao posebna sekcija Društva za umjetnost i obrt. Okupio je zaljubljenike u umjetničku fotografiju samo godinu dana nakon Prve bečke izložbe umjetničke fotografije. Njegovi su slijednici današnji fotoklubovi i Hrvatski fotosavez. − Prvi hrvatski automobilni klub u Zagrebu osnovan je 1906. godine, s ciljem “da bude društveno, strukovno i znanstveno stjecište za širenje i unapređivanje automobilnoga športa u Hrvatskoj”. Njegovi su slijednici današnji automotoklubovi i Hrvatski autoklub. − Radioklub Zagreb osnovan je 1924. godine, s ciljem promicanja radiofonije i osnivanja radijske postaje u Zagrebu. Ovaj je posljednji cilj ostvaren

Naslovnica prvoga broja glasila Hrvatskoga automobilnog kluba, osnovanog 1906. godine

dvije godine potom osnivanjem Radio Zagreba, preteče današnje Hrvatske radiotelevizije. Bilo je nekih oblika udruživanja takvih klubova na razini države, ali su sustavno klubovi okupljani tek nakon 2. svjetskog rata kao organizirana djelatnost u tehničkoj kulturi. Tako je pri Glavnom odboru tadašnjeg Fiskulturnog saveza Hrvatske 23. lipnja 1946. osnovana Republikanska komisija “Tehnika i sport”, kojoj je predsjednik bio akademik Andro Mohorovičić. Organizacija se 1948. godine osamostalila, a po tadašnjim običajima nazvana je Narodnom tehnikom Hrvatske. Osamostaljenjem Republike Hrvatske među ostalim promjenama i prilagodbama organizacija je dobila suvremeniji program i ustroj te je 3. srpnja 1992. preimenovana u Hrvatsku zajednicu tehničke kulture. Od tada se sve više rabi naziv tehnička kultura, koji obuhvaća širi i suvremeniji pojam od tehničkoga amaterizma. U prvoj su, a osobito u drugoj polovici XX. stoljeća primjenjivani mnogi novi tehnički izumi, nastajale mnoge nove tehničke discipline, razvijale se mnoge tehničke vještine. Stoga su nastali i mnogi novi tehnički amaterizmi i hobiji kojima se danas bavi i u okviru tehničke kulture. Već u prvoj, a osobito u drugoj polovici XX. st. organizirano djelovanje na području tehničke kulture znatno je doprinijelo tehničkom informiranju i poučavanju najširih slojeva stanovništva. U tehničkim klubovima svladavale su se osnove mnogih tehničkih vještina i ovladavalo tadašnjom opremom, pa su oni bili svojevrsna “pučka učilišta”. U fotoklubovima se učilo rukovati fotoaparatima, fotografirati, izrađivati fotografije, u radioklubovima rukovati radioaparatima, a potom i televizijskim prijamnicima, izrađivati jednostavne prijamnike, podizati antene i dr. Izrađivanje amaterskih radijskih prijamnika i odašiljača te održavanje radioveza bilo je u doba dok još nije bilo interneta svojevrstan “prozor u svijet”. Pojavom prvih elektroničkih računala 1970-ih godina prvotna su se znanja u informatici dobrim dijelom stjecala u informatičkim klubovima. Bilo je tako i s drugim tehničkim vještinama. Mnogi su mladi stjecanjem tehničkih znanja u klubovima odabirali tehničke škole i fakultete te tehničke struke kao svoj život-

13


Naslovnica prvoga broja glasila Radiokluba Zagreb, osnovanog 1924. godine

ni poziv. U počecima industrijalizacije tehnički klubovi su bili izvor prvih radnika i stručnjaka. Gotovo je neopisiv doprinos tehničkih amatera bio osobito u počecima Domovinskog rata u rukovanju tehničkim sredstvima gdje su uz visoku motiviranost, požrtvovnost i stručnost tehnički amateri doprinijeli u obrani slobode i neovisnosti Republike Hrvatske. Hrvatska zajednica tehničke kulture (HZTK) djeluje na osnovi Zakona o tehničkoj kulturi. Prvi predsjednik bio je prof. dr. sc. Ante Markotić, a sadašnji je predsjednik Ivan Vlainić, profesor elektrotehničke grupe predmeta u Srednjoj strukovnoj školi u Samoboru i mentor u HZTK-u. Danas Hrvatska zajednica tehničke kulture obuhvaća niz djelatnosti te udružuje sljedećih 16 članica: − Hrvatski astronautički i raketni savez, osnovan 27. travnja 1967. u Zagrebu, − Hrvatski automodelarski savez, slijednik je Hrvatskoga društva automodelara, osnovanog 17. svibnja 1991., − Hrvatski filmski savez, slijednik je Sekcije kinoamatera pri Fotoklubu “Zagreb” iz 1928. godine, osnovan je 23. srpnja 1963.,

14

− Hrvatski fotosavez, na tragu Kluba fotografa amatera iz 1892. godine slijednik je Hrvatskog fotoamaterskog saveza osnovanog 11. lipnja 1939., − Hrvatski jedriličarski savez, na tragu prvog Jedriličarskog kluba “Plav” u Krku iz 1876. godine, osnovan je 18. prosinca 1955., − Hrvatski kajakaški savez, slijednik je istoimenog saveza, osnovanog 26. kolovoza 1939., a obnovljen 18. prosinca 1955., − Hrvatski radioamaterski savez, na tragu prvog Radiokluba Zagreb iz 1924. godine, slijed­ nik je Republikanskog odbora radioamatera Hrvatske, osnovanog 28. kolovoza 1946., − Hrvatski ronilački savez, slijednik je Saveza za športski ribolov na moru i podvodne djelatnosti Hrvatske iz 1971. godine, osnovan je 21. studenoga 1992., − Hrvatski savez brodomaketara, osnovan je 9. studenoga 2001., − Hrvatski savez CB radioklubova, slijednik je Udruženja CB klubova Hrvatske i Slovenije osnovanog 25. svibnja 1991., koje se 1992. godine osamostalilo kao Udruženje CB radioklubova Hrvatske, a od 1994. godine nosi sadašnji naziv, − Hrvatski savez informatičara, slijednik je Saveza društava za informatičku i računarsku djelatnost Hrvatske, osnovanog 16. listopada 1985. godine, − Hrvatski savez pedagoga tehničke kulture, slijednik je Saveza društava pedagoga tehničke kulture Hrvatske, osnovanog 8. lipnja 1968., − Hrvatski zrakoplovni savez, slijednik je Zrakoplovnog saveza Hrvatske, osnovanog 17. travnja1947., − Hrvatski robotički savez, osnovan je 17. prosinca 1994. kao Hrvatsko društvo za robotiku, − Udruga inovatora Hrvatske, osnovana je 2. prosinca 2004. − Hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva osnovana je u lipnju 2006. Hrvatska zajednica tehničke kulture danas okuplja kao krovna organizacija 34 gradske, jednu općinsku i 19 županijskih zajednica te 16 nacionalnih saveza i udruga, uključivo i Tehnički muzej “Nikola Tesla” u Zagrebu. Svi oni rade na promicanju znanosti i tehnike te tehničkom odgoju mladih. Djeluje pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja te surađuje


s Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta. Na razini županija i gradova djeluju mjesne zajednice tehničke kulture, uz suradnju lokalne uprave. U njima se bavi tehničkim odgojem i izobrazbom mladeži te popularizacijom znanosti i tehnike u području inovatorstva, informatike, radioamaterizma, zrakoplovstva, astronautike i raketarstva, robotike, automodelarstva, filma, fotografije, kajakaštva, ronilaštva i pedagogije tehničke kulture i učeničkog zadrugarstva. Širok je spektar izvannastavnog i izvanškolskog znanstvenog, tehničkog i radnog djelovanja unutar ovih organizacija, kao što su klubovi mladih tehničara, pokret Znanost mladima i dr. U svima se njima trajno razvijaju tehničke vještine, održavaju se predavanja, izložbe, natjecanja i smotre. Važna je sastavnica toga rada i bogata nakladnička djelatnost. Nastava tehničke kulture odvija se u osnovnim školama kroz obvezni predmet, koji se nekada nazivao Tehničkim odgojem, a od 7. kolovoza 1993. godine, kada je izašao Zakon o tehničkoj kulturi, naziva se Tehničkom kulturom. U veljači 2016. godine izrađen je prijedlog Nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta Tehnička kultura u čijem uvodu stoji definicija. Nastavni predmet Tehnička kultura učenike uvodi u svijet tehnike i omogućava razumijevanje tehničkoga okružja čovjeka. Razumijevanje tehnike uključuje poznavanje dobrobiti i mogućih opasnosti za čovjeka i okoliš, odgovornu i kritičku primjenu te aktivno sudjelovanje u kreativnome razvoju tehnike.

Širok spektar tehničkih amatera

Posebna je zanimljivost što tehnička kultura i u nas i u svijetu okuplja širok spektar zaljubljenika u pojedine tehničke discipline: mlade i stare, visokoobrazovane i gotovo neuke, vješte i nevješte, imućne i siromašne, društveno istaknute i tzv. “obične” ljude. Danas se tehničkom kulturom amaterski u Hrvatskoj bavi više od šezdeset tisuća članova brojnih tehničkih klubova i udruga, gotovo toliko povremenih polaznika tečajeva i drugih okupljanja, kao i mnogi neimenovani zanesenjaci. Svi se oni bave pojedinim tehničkim disciplinama, promicanjem znanosti i tehnike, tehničkim odgojem i izobrazbom mladeži, natjecanjima u tehničkim vještinama, pisanjem i izdavanjem stručnih knjiga i časopisa i dr. Ponajprije, i možda najvažnije, druže se kao istomišljenici i zaljubljenici u neku granu tehnike. U udrugama tehničke kulture postignuti su brojni zapaženi uspjesi i na inozemnim nastupima, posebice u informatici, inovatorstvu, radioamaterizmu, zrakoplovstvu i filmskom stvaralaštvu.

Nakladnička djelatnost

Od prvih udruga tehničkoga amaterizma s početka XX. stoljeća izdaju se tehničke publikacije, kao što su stručni časopisi, knjige i priručnici. Izdavački odjel Narodne tehnike Hrvatske, današnje Hrvatske zajednice tehničke kulture, osnovan je 1. rujna 1966. godine, sa zadaćom izdavanja literature za tehničke amatere i udžbenika za tadašnji predmet Tehnički odgoj. Među tim izdanjima osobito bogatu tradiciju imaju

Naslovnica prvih brojeva časopisa ABC tehnike

15


meta Tehnički odgoj, odnosno Tehnička kultura, upute za gradnje uređaja, modela i maketa. U doba “eksplozije tehnike” u drugoj polovici XX. stoljeća izlazio je u danas nezamislivoj nakladi od više od 50 tisuća primjeraka te tako promicao tehniku od velikih gradova do zabitih sela. Kroz

Naslovnica časopisa ABC tehnike iz 2015. godine

časopis ABC tehnike i glasilo Tehnička kultura te knjižice Male tehničke knjižnice. Časopis ABC tehnike, duhovito i slikovito nazvan abecedom, dakle počecima tehnike, izlazi već šest desetljeća, i ovo je njegov šeststoti broj. Objavljuje članke o načelima tehničkih disciplina, povijesti tehnike, sastavnicama pred-

Tehnički odgoj u školama promiče se već u prvim brojevima Tehničke kulture – razgovor vodi Dubravko Malvić, dugogodišnji voditelj Izdavačkog odjela

Među priručnim knjižicama Izdavačkog odjela je i Uvod u Izdavački odjel svojedobno je godinama izdavao udžbenike i radioamaterizam, svojedobno priručnike za nastavu tehničkoga odgoja izašao u sedam izdanja

16

U nizu Male tehničke knjižnice je i knjižica o Faustu Vrančiću, našem davnom promicatelju tehnike


sve je vrijeme bio važna spona između organizacije i članova klubova i udruga. Po njemu su bavljenje tehnikom započinjali naši potonji tehničari, inženjeri, stručnjaci i znanstvenici. Kroz sve je vrijeme bio polazište tehničkog amaterizma u Hrvatskoj. Glasila koja su u raznim razdobljima unutar ovih sedam desetljeća izlazila, Tehnika narodu, Glasnik narodne tehnike, Tehnička kultura i neka povremena, u stotinama brojeva i više od milijun primjeraka promicala su tehnički amaterizam te objavljivala rad organizacije i njezinih članica.

Nacionalni centar tehničke kulture

Jedan od najvećih projekata u promicanju tehničke kulture je edukacijski Nacionalni centar tehničke kulture, osnovan 17. svibnja 2005. godine u Kraljevici. Radna osnova Centra je lijepa trokatna zgrada s gotovo tisuću četvornih metara učionica, radionica i multimedijalnih dvorana, sa svom potrebnom opremom i alatima za rad. U uređenom okolišu nalaze se spremišta za pojedine aktivnosti i prostor za povremene sportske i zabavne aktivnosti. U Centru se tijekom godine održavaju raznoliki oblici usavršavanja učitelja i mentora, stručni seminari pojedinih članica Hrvatske zajednice tehničke kulture, terenska nastava kao škola u prirodi za učenike, stručna usavršavanja za odgojno-obrazovne djelatnike, proljetne i ljetne škole tehničkih aktivnosti za učenike osnovnih i srednjih škola iz cijele Hrvatske, radionice robotike za osnovnoškolce, filmske i videoradionice za mladež, edukativne CB-radionice, ljetne škole pedagoga tehničke kulture te učeničkog zadrugarstva i dr.

Uz tehničke programe uključene su i kulturno-povijesne sastavnice. Polaznici se upoznaju s hrvatskom glagoljicom, a potom izrađuju ukrasne modele glagoljskih slova. Gotovo uvijek posjećuje se obližnji otok Krk i crkvica Sv. Lucije u Jurandvoru pokraj Baške, gdje je pronađena znamenita Bašćanska ploča, polazni spomenik hrvatske pismenosti, te se obilazi Bašćanska staza glagoljice. Tako polaznici tehničkih programa upoznaju i proširuju svoja znanja iz povijesti hrvatskoga nacionalnog, jezičnog i kulturnog identiteta. Kroz Nacionalni centar tehničke kulture prošle su tisuće tehničkih amatera sviju životnih doba, u rasponu od iznimno darovitih učenika, djece s posebnim potrebama do nastavnika tehničke kulture. To bi trebalo biti poticajem za osnivanje još nekih centara tehničke kulture u drugim krajevima Hrvatske. Dr. sc. Zvonimir Jakobović Izvori: − Antun Petak, Tehnička kultura u Hrvatskoj. HZTK, Zagreb 1992. − Antun Petak, Tehnička kultura u Hrvatskoj – 60 godina Hrvatske zajednice tehničke kulture. HZTK, Zagreb 2006. − Biljana Trifunović, Nacionalni centar tehničke kulture Kraljevica. HZTK, Zagreb 2016. − Denis Vincek, “Djeca tehnike” − baštinici bogate tradicije i plodonosni vjesnici “samoostvarujuće nastave”. Školske novine br. 35, 8.11.2016., str. 15-18. − http://www.hztk.hr − https://hr.wikipedia.org/wiki/Tehnička_kultura

17


ROBOTIKA

Robot Lego Mindstorms EV3 (9) Ovo je slavljenički 600. broj ABC tehnike. Napravimo robota koji će napisati broj 600 na papiru. IZAZOV 1. Maknimo s robota senzore iz nekoliko prijašnjih brojeva i ostavimo samo dva velika motora spojena na portove B i C. Koristeći srednji motor, dogradimo držač olovke koji može pisati po papiru, ali i dignuti olovku za vrijeme dok ne želimo pisati. RJEŠENJE: Srednji motor (Medium motor) po svojoj je veličini nešto manji od motora koje koristimo za kretanje našeg robota.

5. korak: štapić duljine 9 i kosi zupčanik s 20 zubaca spojite na rezultat 4. koraka

6. korak: olovku pričvrstite koristeći izolir-traku ili gumice

7. korak: povežite dijelove iz 5. i 6. koraka Primjer kako držač olovke može izgledati i kako ga sastaviti dan je pomoću uputa na slici. 1. korak: štapić duljine 3 utaknite u sredinu srednjeg motora 8. korak: Za kraj spojite srednji motor na vaš robot. Ovdje je dan primjer gdje je motor spojen iznad ciglice. Ako vaš robot izgleda drugačije, nađite najprikladnije mjesto za spajanje mehanizma za pisanje. Pri tome želimo da olovka bude smještena ispred robota, što je moguće više u sredini. Srednji motor spojite na port D.

2. korak

3. korak: povežite dijelove iz 1. i 2. koraka

4. korak: dodajte kosi zupčanik s 12 zubaca

18


IZAZOV 2. Napišite program koji će omogućiti dizanje i spuštanje olovke. RJEŠENJE: Naredba za upravljanje srednjim motorom prva je naredba u zelenom izborniku (Medium motor). Kao i kod velikih motora mogući modovi rada su: stani (Off), vozi se (On), sekunde (On for Seconds), stupnjevi (On for Degrees) i rotacije (On for Rotations). Zatim mu je moguće zadati brzinu (negativna brzina predstavlja drugi smjer vožnje) i broj sekundi/stupnjeva/rotacija. U gornjem desnom uglu određuje se port na koji je motor spojen.

Dizanje olovke predstavljeno je okretanjem motora za djelić kruga. Stoga odabiremo postavku On for degrees i npr. 60 stupnjeva. Ne želimo da se olovka digne previše, već onoliko koliko je dovoljno da ne ostavlja trag. Brzinu postavljamo na 10 kako bi dizanje olovke bilo obavljeno što elegantnije. Čekanje od 1 sekunde na kraju je iz estetskih razloga.

Spuštanje olovke je suprotna radnja. Jedina razlika je što se sada motor mora okretati u suprotnom smjeru. To ćemo postići upisivanjem brzine -10.

IZAZOV 3. Napišite program koji će napisati broj 6. RJEŠENJE: Broj 6 možemo napisati kao jedan krug (Move Tank, brzine 50 i 0, 11 okretaja motora), ravna crta prema gore (Move Steering,

brzina 30 i 2,5 krugova motora) i jedan veći zavoj na vrhu (Move Tank, brzine motora 100 i 10, 4 okretaja motora).

IZAZOV 4. Napišite program koji će napisati broj 0. RJEŠENJE: Pojednostavljen broj 0 može se napisati kao ravna crta koja predstavlja lijevu stranu nule (Move Steering, brzina motora 50, 2 okretaja motora), polovina kruga kao gornji zavoj nule (Move Tank, brzine motora 50 i 0, 5,83 okretaja motora), ravna crta prema donjem dijelu nule (Move Steering, brzina motora 50, 2 okretaja motora) i polovina kruga za povratak na početak nule (Move Tank, brzine motora 50 i 0, 5,83 okretaja motora).

IZAZOV 5. Napišite program koji će napisati broj 600, ali tako da za vrijeme pozicioniranja za sljedeći broj ne ostavlja trag. RJEŠENJE: Broj 600 sastoji se od brojki 0 i 6. Kako brojke ne smiju biti spojene, koristit ćemo srednji motor za podizanje i spuštanje olovke. Kako bi program bio pregledniji, pisanje brojke 6 spremit ćemo kao potprogram Broj6 (obilježite naredbe, pa u izborniku Tools odaberite My Block Builder. Više u ABC tehnike broj 599). Isti postupak ponavljamo i s pisanjem brojke 0. Spremamo je u potprogram Broj0. Spuštanje olovke (Medium motor, brzina -10, 60 stupnjeva zakreta motora) i dizanje olovke (Medium motor, brzina 10, 60 stupnjeva zakreta motora) također spremamo u posebne potprograme. Robot početno ima dignutu olovku. Zato je prva naredba SpustiOlovku (naš potprogram

19


koji se nalazi u plavozelenom izborniku). Nakon toga ispisujemo brojku 6 (potprogram Broj6), pa podižemo olovku (potprogram PodigniOlovku). Nakon pisanja brojke 6, robot se našao na vrhu te brojke. Zbog jednostavnosti pisanja sljedeće brojke, pametno je vratiti se na početnu poziciju. Vraćamo se tako da ponovimo zadnje dvije naredbe brojke 6, ali unazad: zavoj (Move tank, brzine motora -100 i -10, 4 okretaja) i ravna crta (Move Steering, brzina -30 i 2,5 krugova motora). Kako ne želimo brojku 0 pisati preko brojke 6, potrebno je pomaknuti se udesno. Prvo robot zakrećemo za 90 stupnjeva udesno (Move Tank, brzine motora 50 i -50, 1,45 okretaja motora), pomaknemo ravno naprijed (Move Steering, brzina 50, 3 okretaja motora) i na kraju vraćamo u početni položaj (Move Tank, brzine motora -50 i 50, 1,45 okretaja motora). Nakon pomicanja spuštamo olovku, ispisujemo brojku nula, podižemo olovku i pomičemo se na poziciju za pisanje treće brojke. S obzirom da je to opet nula spuštamo olovku, pozivamo potprogram Broj0 i na kraju dižemo olovku. Potprogram za pomicanje na sljedeću poziciju:

Konačni rezultat:

Možete li bolje podesiti parametre, tako da brojevi izgledaju prirodnije? DODATNI IZAZOV. Napišite program koji će pisati i ostale brojke: 1, 2, 3, 4, 5, 7, 8 i 9. IZAZOV 6. Vratimo se sada našem robotu koji spašava žrtve. Preuredimo držač olovke u mehanizam pomoću kojeg ćemo moći uhvatiti predmet i odvući ga na drugu stranu. RJEŠENJE: Kako bismo složili mehanizam za prevoženje predmeta, krećemo od 5. koraka mehanizma za pisanje. Dodajemo dvije grede s dva pregiba i jedan štapić duljine 9. Svaku gredu stavljamo s jedne strane motora. Štapić će predstavljati zaštitu za predmet koji prevozimo.

IZAZOV 7. Programirajmo mehanizam za prevoženje predmeta: na početku je mehanizam podignut u zrak. U trenu kada robot dođe do predmeta, neka se mehanizam spusti, uhvati predmet i odveze ga na predviđeno mjesto.

Program za ispis broja 600:

Putanja koju robot mora proći dana je na slici.

20


RJEŠENJE: Robot na početku vozi ravno (Move Steering, 5 rotacija motora). Zatim spušta mehanizam za prevoženje predmeta: Medium motor. U postavkama izabiremo On for degrees i spustimo mehanizam za 130 stupnjeva. Pri tome provjerite je li podešen ispravan port (ovdje D). Nakon toga robot zakrećemo za 90 stupnjeva ulijevo (Move Tank, 520 stupnjeva) i vozimo ravno naprijed 30 cm (Move Steering, 3 rotacije motora). Kada dođemo do cilja gdje treba ostaviti predmet dignemo mehanizam (Medium motor, On for degrees, negativna brzina -10 i 130 stupnjeva). Za kraj se odmaknemo od predmeta unazad jednu rotaciju (Move Steering, On for rotation, brzina 50, 1 rotacija). Koliko rotacija robot mora voziti i koliko se mora zakrenuti određeni su u 592. i 593. broju ABC tehnike. Ako je vaš robot krenuo u krivom smjeru, promijenite predznake brzinama. Ako je hvataljka preuska da uhvati vaš predmet, proširite je dodatnim štapićima.

IZAZOV 8. Često je predmet koji moramo prevesti lakše podignuti nego vući po tlu. Promijenimo mehanizam tako da uhvati predmet za kukicu i prenese ga zrakom. RJEŠENJE: Ponovno krećemo od 5. koraka mehanizma za pisanje. Dodajemo jedan štapić željene duljine i jednu križnu spojnicu koja mijenja smjer. Spojimo ih s one strane motora tako da budu bliže sredini kotača.

IZAZOV 9. Prenesimo predmet istom putanjom kao u Izazovu 7., ali ovaj put zrakom.

RJEŠENJE: Program je sličan kao u Izazovu 7. Jedina razlika je što sada mehanizam početno gleda prema dolje (naciljajte tako da taman stane u obruč čovječuljka), a nakon što uhvati predmet (ili čovječuljka) podigne ga u zrak. Kada dođe do cilja, mehanizam se ponovno spusti. U programu je to vidljivo prema predznacima brzina srednjeg motora koji su suprotni nego u sedmom izazovu. Kako čovječuljka ne treba dignuti jako u zrak, motor ćemo zakretati za 50 stupnjeva.

DODATNI IZAZOV. Postavite na svoj robot ultrazvučni senzor. Neka robot vozi ravno na­prijed sve dok ne uoči čovječuljka kojeg će podignuti i prenijeti na sigurnu poziciju. Dodatna literatura s idejama za spajanje srednjeg motora: Sanjay Seshan, Arvind Seshan. Picking Up and Moving an Object. http://ev3lessons.com/ translations/en-us/beginner/MoveObject.pdf Daniele Benedettelli. The Lego Mindstorms EV3 Laboratory. No Starch Press. 2014. Damien Kee. Classroom Activites for the busy teacher: EV3. http://www.damienkee. com/home/2013/8/2/rileyrover-ev3-classroomrobot-design.html Dr. sc. Ana Sović Kržić

21


NOVE TEHNOLOGIJE

Jeste li spremni za čitanje misli? Prva računala stajala su milijune dolara i bila su zaključana u sobama opremljenima posebnim strujnim krugovima i klima uređajima. Jedine osobe koje su ih mogle koristiti bile su educirane za pisanje programa u tom specifičnom programskom jeziku. Danas interakcije bazirane na gestama koje koriste ekrane na dodir i višedodirne podloge, te istraživanje virtualnih 3D-prostora, omogućuju nam interakciju s digitalnim uređajima na načine slične interakciji s fizičkim objektima. Ovaj novi prožimajući svije­t nije samo otvoren prema više ljudi koji ga žele iskusiti već i omogućuje gotovo svakome da vježba vlastitu kreativnost i sklonost ka inovaciji. Te sposobnosti više ne ovise o tome je li netko matematički čarobnjak ili stručnjak za kodiranje. Mozillin “A-Frame” čini zadatak izgradnje složenih modela virtualne realnosti mnogo lakšim za programere. A Googleov softver “Tilt Brush” omogućuje ljudima da izgrade i urede 3D-svjetove bez ikakvog poznavanja programiranja. “Nadam se da će moje istraživanje razviti iduću fazu interakcije čovjek-računalo. Promatramo aktivnost ljudskog mozga u realnom vremenu i otkrivamo specifične misli. To će biti naredni korak u povijesnom napretku koji donosi tehnologija za masovnu uporabu i njenu će uporabu u nadolazećim godinama dodatno proširiti”, smatra Frances Van Scov, izvanredni profesor kompjutorskih znanosti i električnog inženjeringa na Sveučilištu West Virginia.

Smanjenje potrebne stručnosti

Od ranih računala ovisnih o posebnim programskim jezicima, prvo značajno poboljšanje koje je omogućilo ljudima da koriste računala bio je razvoj programskog jezika Fortran. On je proširio raspon programera na znanstvenike i inženjere koji su bili na “ti” s matematičkim izražavanjem. To je bila era bušenih kartica, kada

22

Kada će ljudi i računala u potpunosti komunicirati?

su programi bili pisani bušenjem otvora u karticama, a izlaz nije imao grafiku, samo znakove tipkovnice. Do kasnih 60-ih godina mehanički crtači omogućavali su programerima crtanje jednostavnih crteža tako što bi izdali naredbu računalu da podigne ili spusti olovku i pomakne je na određenu udaljenost horizontalno ili vertikalno na komadu papira. Naredbe i grafika bili su jednostavni, ali čak i crtanje osnovne linije zahtijevalo je razumijevanje trigonometrije, da bi se specificirali mali intervali horizontalnih i vertikalnih linija koje će naposljetku izgledati kao krivulja. Osamdesete godine donijele su ono što danas poznajemo kao windowse, ikone i miš sučelje. Time je neprogramerima kreiranje slika znatno olakšano – do te mjere da su mnogi autori stripova i umjetnici prestali crtati tintom i počeli raditi kompjuterskim tabletima. Animirani filmovi su postali digitalni pošto su programeri razvili sofisticirane alate za animatore. Jednostavniji alati postali su komercijalno dostupni korisnicima. U ranim 90-im godinama Open GL library omogućila je programerima da naprave 2D- i 3D-modele i dodaju boju, pokret i interakciju tim modelima. U idućim godinama, 3D-zasloni postali su manji i jeftiniji od CAVE-a vrijednog milijun do­lara i sličnih trodimenzionalnih sustava iz


90-ih. Trebali su biti određenih dimenzija da bi pristajali sustavima stražnje projekcije. Novi držači pametnih telefona omogućuju osobni 3D-zaslon za manje od 100 dolara. Korisnička sučelja postala su snažnija. Višedodirne podloge i ekrani na dodir prepoznaju pokrete više prstiju na površini, dok uređaji kao što su Wii i Kinect prepoznaju pokrete ruku i nogu. Tvrtka pod imenom Fove razvija VR-slušalice koje će pratiti pokrete korisnikovih očiju i, pored drugih funkcija, omogućavati ljudima da uspostave kontakt očima s virtualnim likovima.

Planiranje na duže staze

Istraživanje Francesa Van Scova pomaže kretanju prema nečemu što bi se moglo nazvati “računanje brzinom misli”. Niskobudžetni opensource projekti kao što je OpenBCI omogućuju ljudima da sklope svoje vlastite neuro-slušalice koje neinvazivno očitavaju moždanu aktivnost. Za 10-15 godina hardver/softver sustavi koji koriste neku vrstu neuro slušalica moći će pomagati u prepoznavanju imenica koje je osoba mislila nekoliko minuta prije toga. “Kad bih ponovio temu mojih posljednjih misli, mogao bih ući u trag svojim koracima i upamtiti što je potaknulo moju zadnju misao”, kaže Van Scove. Uz više sofisticiranosti, možda bi pisac mogao nositi jeftine neuro-slušalice, zamisliti likove, okoliš i njihove interakcije. Računalo bi moglo napraviti prvu skicu kratke priče, u obliku tekstualne datoteke ili čak kao video-datoteku pokazujući prizore i dijaloge stvorene u umu pisca.

MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Pozajmica Kamate na pozajmicu računaju se prema jednostavnom kamatnom računu. Pozajmica se obično ugovara na neki kraći rok vraćanja koji se daje u mjesecima, npr. uzme se pozajmica koja će se uz određenu kamatnu stopu vratiti nakon 10 mjeseci. Već je prije rečeno da je kredit uzet prema jednostavnom kamatnom računu nepovoljniji od kredita jednakih anuiteta, ali kad tvrtka dobije neki posao koji joj donosi brzu i dobru zaradu uz veće početno ulaganje teško da će joj banka ili neka druga tvrtka dati velik novac na kratak rok otplate kao kredit jednakih anuiteta. Primjer 1. Pretpostavimo da je neka tvrtka pozajmila od banke 4 200 000 kn na rok od 10 mjeseci po godišnjoj kamatnoj stopi od 7,5%. Kolika će biti zarada banke kad tvrtka vrati kredit? Program 1.

Napredak prema budućnosti

Jednom kad će ljudska misao moći direktno komunicirati s računalom, pred nama će se otvoriti novi svijet. Jednoga dana moći ćemo igrati igrice u virtualnom svijetu koje sadrže socijalnu dinamiku kao u eksperimentalnim igrama Prom Week i Facade te u komercijalnoj igri Blood & Laurels: ta vrsta iskustva ne bi bila ograničena na igranje igara. Softver platforme kao što je poboljšana Versu mogle bi omogućiti pisanje takvih vrsta igrica, razvijanje likova u istom virtualnom okolišu koje će nastanjivati. “Prije mnogo godina zamislio sam lako pro­ mjenjivu aplikaciju koja mi omogućuje da imam nastavak na 36. stranici

Rješenje Problema 1.

23


Zarada banke je primamljiva i za 10 mjeseci iznosi 262 500 kn. Važno je razlikovati mjesečnu od godišnje kamatne stope. Godišnja kamatna stopa dobije se tako što se mjesečna kamatna stopa pomnoži s 12 mjeseci. Znači, ako je mjesečna kamatna stopa 1,25% onda je godišnja kamatna stopa 15%, jer je 1,25∙12=15. Ovdje leži opasnost jer postoje pojedinci koji će nekom potpisati pozajmicu s mjesečnom kamatnom stopom od 10%, valjda misleći da je to isto što i godišnja kamatna stopa, pa će imati godišnju kamatnu stopu od 120%. Takva kamatna stopa je zakonom zabranjena, najveća dozvoljena godišnja kamatna stopa iznosi 15%. Godišnje kamatne stope veće od 15% su lihvarske. Primjer 2. Neka osoba kojoj je hitno trebao novac posudila je od lihvara na 3 mjeseca 10 000 kn uz mjesečnu kamatu od 10% misleći da se radi o godišnjoj kamati. Koliko skupo će dužnik platiti pogrešku? Program 2.

Rješenje Problema 2.

Ako je mjesečna kamatna stopa 10%, godišnja je 120%. Takve kamate zakonom nisu dozvoljene, ali uvijek ima pojedinaca i tvrtki koje krše

24

zakon. Na 10 000 kuna vjerovnik je zaradio na dužniku 3000 kuna jer mu je dužnik nakon tri mjeseca vratio 13 000 kuna. Ukoliko dužnik na vrijeme ne uspije vratiti dug, lihvar će mu produljiti rok vraćanja ukupnog duga od 13 000 kuna s novom, vjerojatno većom mjesečnom kamatom od npr. 20% za još 3 mjeseca. Koliko će tada dužnik morati vratiti vjerovniku?

Dug je sada već narastao na iznos veći od 20 000 kuna, a to je dvostruko više nego što je dužnik pozajmio prije 6 mjeseci. Za dužnika je dobro što se zadužio u kunama, njegov problem bio bi puno veći da se zadužio u eurima. Sada je jasno zašto dužnici s lihvarskim kreditima gube vrijedne nekretnine poput kuća. Postoje još beskrupuloznije osobe kojima se čini da je lihvarska zarada u mjesecima predugo vrijeme čekanja za vraćanje uloženog novca, pa postoje i pozajmice za koje se kamata računa u danima s mjesečnom kamatnom stopom. Takve i slične pozajmice treba izbjegavati, danas postoji izraz dužnički rob koji se odnosi na pojedinca koji je sve izgubio i koji ima ogromne kamatne dugove koje vraća lihvarima iako im je glavnicu odavno vratio. Damir Čović, prof.


MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

MAGLA, MRAZ, INJE I PRVI SNIJEG

U prošlom sam broju nizom primjera opisao ranu jesen, jesen kada sve dozrijeva i kada se priroda smiruje i priprema za zimu. Sada je kasna jesen. Sve je sivo, često maglovito, hladno, ali je to fotografima izazov u pronalaženju motiva i načina njihova fotografiranja. Moramo se toplo obući, a to znači i dosta odjeće na sebi, pa se katkada teže krećemo i otežano rukujemo fotoaparatom. Ne smijemo posustati jer valja zabilježiti ove posebne vremenske prilike i svjetlosne ugođaje. Cilj je upravo prikazati maglu, tu mističnu atmosferu smanjene vidljivosti. U ovakvim motivima prevelika količina bjeline može prevariti automatiku našega fotoaparata i ako se oslonimo

na nju, fotografije će nam biti pretamne. U tom slučaju trebamo kompenzirati ekspoziciju za jedan do dva koraka u plus i time ćemo na fotografiji dobiti realnije stanje snimanoga ambijenta. Ovaj problem pravilne ekspozicije u otvorenom prostoru ne postoji samo kod motiva s maglom već i kod svih motiva gdje u kadru dominira bjelina: snijeg, inje, bijele fasade itd. U ovakvim vremenskim uvjetima obično ima puno vlage u zraku, stoga trebamo voditi računa da nam na objektiv ne dođu ikakve kapljice jer će u tom slučaju na snimci biti neugodni tragovi. Fotografiramo li duže vrijeme po niskim temperaturama, baterija nam


se može brže isprazniti i u tom bi slučaju bilo dobro imati i rezervnu. Nosite li na snimanje više objektiva i želite li ih mijenjati u ovakvom vlažnom i rosom bogatom ambijentu, strogo morate voditi računa da vam pri tom neka kapljica ne odleti u unutrašnjost aparata. Važno je opremu čuvati od vlage jer mala nepažnja može prouzročiti veliku materijalnu štetu ili je čak trajno oštetiti opremu. Znači, valja napraviti i dobar kadar, a i sačuvati opremu. Fotografski je uvijek zanimljivo istraživati paučinu, inje, mraz u kolopletu s kojekakvim raslinjem. Pored motiva koji je sam po sebi zanimljiv i ovdje moramo voditi računa o kadru, o kompoziciji snim­ ljenoga sadržaja. Dubinska oštrina često utječe na

Dakle, jesen je uglavnom siva, maglovita, tmurna, hladna, nimalo dobroćudna za fotografa, ali, zato takva kakva jest, fotografski nudi nepregledan niz sjajnih motiva. U ovom “moru” fotografskih tema za snimanje moramo se “naoružati” strpljenjem, znanjem i upornošću i eto prilike da napravimo serije fotografija kasne jeseni koje pridodajemo pejzažima proljeća, ljeta, rane jeseni...

konačan doživljaj snimljenoga prizora. Dobar primjer izražajnih sredstva kojima najbolje iskazujemo naš doživljaj snimljenoga kadra ove su dvije fotografije ispod ovoga teksta. Na lijevoj je zadnji plan zamućen, a na desnoj se zadnji plan gubi u magli.


POGLED UNATRAG SUŠENJE CRNO-BIJELIH Za izradu crno­bijelih fotografija proizvodili su se fotopapiri različitih vrsta. Po izgledu površine bili su sjajni, mat, polumat, raster i kristal. Kad smo odlučili koju ćemo vrstu papira koristiti, o tome je ovisilo i kako ćemo ga sušiti. Sušiti možemo na nekoliko načina. To može biti na konopu kao i bilo što drugo što sušimo. Dobro se isperu fotografije, uhvatimo ih kvačicama i pustimo da slobodno vise u zraku. Ako smo htjeli fotografiju visokoga sjaja, a nismo imali uređaj za sušenje, jednostavno smo ih postavili tako mokre licem na komad debljega stakla, kako to pokazuju slike A i B, i valjkom istisnuli višak vode. Kada su se osušile, same su se odvojile od stakla. Ako smo imali uređaj za sušenje fotografija kao što pokazuje slika ispod ovog teksta, mogli smo veću količinu fotografija brzo i kvalitetno osušiti. Uređaj je radio na struju,

na principu zagrijavanja kao glačalo. Fotografije su se mokre postavljale na kromiranu ploču i valjkom smo istiskivali višak vode. Ploču smo pritisnuli platnom i cijeli uređaj uključili u struju. Pod visokom temperaturom višak se vode i vlage isparavao kroz platno i kada je fotografija bila suha, čulo se lagano pucketanje. Tada smo podigli platno i uzeli osušenu fotografiju. U slučaju da kromirana ploča nije bila besprijekorno čista, na tim se nečistoćama fotografija zalijepila i nismo je mogli odvojiti. Potrgala se i time smo je trajno uništili.


Nikola Nino Vranić

ANALIZA FOTOGRAFIJA

Nikola Nino Vranić rođen je 1933. godine u Bileći, istočna Hercegovina. Zarana pokazuje interes za vizualno, promatra svijet oko sebe i memorira slike koje ga ispunjavaju. Svoju sklonost fotografskom stvaralaštvu ostvaruje upisom u Grafičku školu u Zagrebu koju završava 1952. godine. U potpunosti se posvećuje fotografiji propitujući i eksperimentirajući s tehničko­tehnološkim mogućnostima fotomaterijala kako bi izrazio svoju viziju svijeta koji ga okružuje i koji ga ispunjava. Poslije kraćega radnog boravka u Bosni i rada u Foto studiju “Zaza” u Zagrebu, Nino se zapošljava kao službeni fotograf u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu i tu ostaje raditi do 1989. godine. Fotografije koje je snimio u Zavodu vlasništvo su Ministarstva kulture i pohranjene su u fototeci Odjela za informacijsko­dokumentacijske poslove kulturne baštine. Nakon rada u Zavodu karijeru je nastavio kao slobodni umjetnik. Ove dvije fotografije su iz 1970. godine, gornja desno Tama i donja Iz serije Krajolici, a rađene su u istom duhu ­ s puno tamne, crne površine iz koje u vrlo suptilnim tonovima izranja fotografirani sadržaj. Na gornjoj je fotografiji autor snimio časne sestre s leđa. Bočno osvjetljenje bijelih marama ističe oblike glava, kao da su klesane iz mramora. Ovom skulp­ torskom doživljaju doprinosi i nešto naglašenija zrnatost fotografije. Autor je često putovao Zagorjem, snimao i ova je fotografija lijevo snimljena na obrađenim poljima ovoga živopisnog podneblja. Kako bi naglasio grafizam i ljepotu njiva, kod izrade povećanja dosvjetljavao je ove crne plohe na fotografiji. Time je iz sadržaja isključio sve ono što bi narušilo ovaj dijagonalni kompozicijski niz.


4 SF PRIČE

Plava sirena

Mariela Matjašec, 6.b Osnovna škola Ante Kovačića, Zlatar

Ribari su ih ponekad znali vidjeti. Pričao mi je o tome stari iskusni Bronc i nagovarao me da isplovim nekoliko puta s njegovom posadom. Možda ću imati sreće susresti, odnosno vidjeti sirene. Dugo je potrajalo to nagovaranje, a da se ništa neobično nije događalo, niti se o čemu čudnom nije pripovijedalo. Bronc je opisivao sirene kao čudna stvorenja negdje na granici životinje i biljke. Tijelo zmijoliko, obloženo cvjetnim laticama. Oči poput automobilskih kotača, a iz njih je isijavala zelena svjetlost. Jedna je bila prozračno plava. Onda se počelo događati nešto čudno. Poštarev motor, ostavljen pokraj škole, nestao je bez traga. Nikada kod nas nije bilo krađa. Potom je nestalo novo navalno vatrogasno vozilo. Vrhunac nepodopština, ili kako to uopće nazvati, nenadan je nestanak kombija Hitne pomoći. Tražeći bilo kakav trag policajci su našli cvjetnu laticu. U čudu su ju promatrali, a ribari su priskočili u pomoć. Bila je nalik onima s tijela sirene. Putokaz je vodio na udaljeni nenastanjeni otočić, a tamo su bile uredno poslagane sve otuđene stvari. Ribari su i dalje ponekad susretali sirene, ali plave prozirne među njima nije bilo. Valjda je ona jedina među njima imala banditske sklonosti pa je potražila drugo mjesto za akciju. Osnovna škola Ante Kovačića, Zlatar Vilim Kobeščak, 7.a

Pleuragma Sat je pokazivao vrijeme za početak utakmice, a Štrab je još bio kod kuće. Njegov dres i kopačke ljuljali su se na visini koju on nikako nije mogao dohvatiti. Nikoga nije bilo kod kuće da mu primjerom pokaže kako se to rješava. Majka je upravljala infoletom i raznosila poštu po Pleuragmi. Nije to bilo lako ni jednostavno jer je letjelica imala ugrađen uređaj za let kroz bezgravitacijsko polje. Otac juniora Štraba bio je učitelj u upravljačkoj galaksijskoj školi. Sjeti se pa pritisne stakalce na kaputiću. Majčin glas uvjerio ga je da je dobro napravio. Odmah je postupio po uputama. Sportski pribor bio je tu, ali vrijeme je poodmaklo. Štrab je zajahao svoju sportsku letjelicu i začas bio na igraćem centru. Utakmica je već počela. Jedni igrači bili su na jednoj udaljenosti od tla, drugi na drugoj. Bila je to zanimljiva, ali i teška igra. Štrab je želio zaigrati, ali nije dobio priliku. Suca su na kraju, po običaju, naganjali po igralištu, ali svi su bili na različitim visinskim pozicijama pa do sraza nije dolazilo. Štrabu se sve to činilo zanimljivim, a život na Pleuragmi nije mu izgledao tako dosadan. Takav je jedino i poznavao jer je tu bio rođen. Osnovna škola Ante Kovačića, Zlatar Marko Bingula, 8.c

Bezgrav, selo ni na nebu, ni na zemlji Na prozoru su cvjetale ledene ruže. Kad sam se probudio, začuđeno sam gledao rascvjetana stakla. Je, to je tako. Sinoć sam otišao spavati dok je vjetar svirao oko kuće i raznosio goleme količine lišća prema istoku. Da, prema tamo smo se upravo nekim nejasnim čudom kretali. Cijelo naše selo Bezgrav bilo je ni na nebu, ni na zemlji. Kokoši su letjele zrakom dok se nekim čudom ne

29


kako su oni kao djeca trčali da ostanu u ljetu, ali im to nije uspjevalo. Samo su lebdjeli, a godišnje doba u njegovu Bezgravu se promijenilo. Kaže, probali su izmisliti neku posebnu polugu kojom bi zaustavili lebdjenje sela, ali im to nije uspjelo. Gledam, susjedove noge vise iznad mojega prozora dok on sjedi skupa s crnim mačkom na grani lipe i bezbrižno svira usnu harmoniku. Osnovna škola Ante Kovačića, Zlatar Marko Stažnik, 8.b

Blaž Stužić, 6.b Osnovna škola Ante Kovačića, Zlatar

bi nakratko zaustavile na nekoj pokretnoj grani. Moj pas Šor prihvaćao je to kretanje normalnim jer za drugo nije ni znao. Gravitacije tu nije bilo. O njoj sam čitao u knjigama, a u stvarnosti ne znam kako bi to izgledalo. Selo je živjelo putujući proizvoljno kroz godišnja doba. Nisi nikad znao u kojem si. Naš vrlo učeni učitelj Zor Vidrin probao je izučiti zašto smo bez gravitacije, ali nije došao ni do kakva saznanja. Prevrtao je po starim spisima i knjigama, ali podataka o gravitaciji nije našao. Ne barem onih koji bi rasvjetlili zašto Bezgrav živi takvim neobičnim životom. Sve je zanimalo je li to tako oduvijek, ili se nešto poremetilo u prirodnom sustavu. Bio sam na izletu u Forsgetu. Sasvim drukčiji život. Mir. Neka sigurnost. Zadržao sam se prilično dugo, a da se selo nije ni pomaknulo. Moj Bezgrav baš je prolazio kroz ljeto. Kupači su lebdjeli iznad plaže, a poneki zaboravljeni ručnik stajao je u zraku. U zraku su lebdjele još poneke sitnice i nitko se na to nije obazirao. Već se naziralo da smo u proljeću. Moj djed Svilang pričao mi je

Dorijan Hanžek, 6.b Osnovna škola Ante Kovačića, Zlatar

30

Fistrija u nepoznatoj galaksiji Fistriju još traže po bezgravitacijskom području. Nisam ja ništa kriva što imam najvišu klasu u hrvanju u mojoj kategoriji. Tresnula sam ju baš onako školski i ona je iz ringa izletjela nezaustavljivo. Svi su znali da se takvo što može dogoditi ako netko izleti iz konopcima naizgled dobro osigurana borilišta. Nisam osjećala nikakvu grižnju savjesti, ali sam očekivala da Fistriju ipak pronađu. Podigli su na noge sve moguće letjelice, a mi smo slušali iz etera sve moguće novosti. Fistriji nije bilo ni traga ni glasa. Činilo se da vrijeme stoji, ali ono je nezaustavljivo prolazilo. Onda sam i ja sjela u svoj balon i uputila se u bezgravitacijsko područje iako je to bilo zabranjeno letačima samima. Uvijek se tražila posada. Nisam se ni javila u eter. Samo sam letjelicom bauljala po praznom gluhom prostoru. Odjednom sam ugledala maglicu u obliku svrdla. Stajala je nepomično, ali mi se učinilo da je u njoj nešto čudno. Nastojala sam se približiti tom čudnom obliku i kad mi je to uspjelo, ugledala sam sfrkanu Fistriju. Sama nisam mogla ništa poduzeti pa sam brzo uključila fonteks, a galaksijom je zazvonio moj glas. Utvrdila sam koordinate i u trenu su tri sferna vozila bila tu. Oslobađanje Fistrije je potrajalo, ali smo svi mi bili sretni kada se izvukla s neobičnoga galaksijskog poligona. Bilo mi je drago da joj se nije ništa dogodilo i samo mi se nasmijala. Osnovna škola Ante Kovačića, Zlatar Ivona Huljak, 8.b


Nosorog Nebo je nad igralištem intenzivno plavo, tek s po kojim oblačkom što se lijeno giba poput ovce kad spokojno pase. S izuzetkom jarkih plamenih sumraka, to je najtraženije nebo što se projicira na Kupolu Brijuni. Gospodin Zeuner pokušava se usredotočiti na bijelu lopticu. Dan mu nije prošao najbolje. Dionice se kolebaju, treća bivša prijeti mu advokatom, nalazi sistematskog mogli bi biti i bolji, čak i s njegovih 107 godina. Nadao se da će ga golf razonoditi, ali brige mu čine udarce nepreciznima. On konačno silovito zamahne, baš kad idilu rimskih ruševina i borova i travnjaka, po čijim rubovima trčkaraju lopatari, prekine prodorna zvonjava. Loptica leti ustranu. Gospodin Zeuner sočno psuje i grabi svoj ODP. “Da?” “Koščić ovdje!” Koščić... Koščić, pokušava se sjetiti. Aha! Šef IT-a! “Događa nam se nešto, gospodine. Mislim da biste stvarno trebali doći i pogledati!” Gospodin Zeuner hoće bijesno odbrusiti što ga se tako ometa, ali onda se veza nenadano prekida. On zbunjeno gleda zaslon. Na zaslonu, u punoj HD-rezoluciji, stoji bijeli nosorog, usred trnovite šikare, okrenut stražnjicom, podignutog repa, i spokojno balega na već pozamašnu hrpu. *** Kupolu Brijuni oplakuju valovi guste, crne, masne smjese u kojoj više nema života. Vidim te, Zeuneru, preko nadzornih kamera, kako ulaziš u nosiljku: zatvara se hermetički, dvadeset nosača podiže je. Zaštitne kabanice im šušte, pod plinskim maskama izgledaju poput crnih kukaca dok te iznose u kiseli pljusak. Čudiš se što znači nosorog na zaslonu tvog ODP-a. Dok te nosači trčeći nose u nosiljci, pitam se sjećaš li se, iako je to bilo prije 40 godina i četiri zamjene srca. Pamtiš li koliko si platio da u mojoj domovini istovariš onih trideset brodova otrovnog otpada? I kako si, kad si već bio u Africi, platio još toliko, kad je u Natalu ostalo zadnjih sedam bijelih nosoroga u divljini, da možeš odstrijeliti tri? ***

SF PRIČA Dijana oprezno promoli nos iza prevrnutih kanti. Iznad bodljikave žice, holoprojektor na stupu emitira odredbe izvanrednog stanja. Sa zvučnika trešte upozorenja građanima. Brda smeća posvuda, smrad je nepodnošljiv. Odnosno, bio bi, da Dijana ne nosi masku. Nekoliko štakora podiže pogled kad zakorači po razderanim vrećama. Ne bježe, jedna djevojčica nije dovoljna da ih poplaši. U jednoj ruci Dijana drži platnenu vreću, u drugoj štap s kukom, spremna pobjeći pojavi li se netko iz bande. Bande ljubomorno čuvaju svoje smeće. Ali, okolo zavijaju sirene i čuju se ne tako daleki povici i pucnjava. Racija traje već tri tjedna, nad predgrađima se razvlači dim zapaljenih guma i automobila, panzeri s ralicama ruše potleušice. Nadražljivac je poput smoga. Već tri tjedna nitko ne odvozi smeće. A bande su se zavukle na sigurno, nisu dorasle robocajcima i panzerima i dronovima. Racije su dobra prilika za dokopati se odbačene odjeće, starog

31


limenog suđa, možda čak – oh, bogatstva! – neke pokvarene elektronike od koje će se dati nešto napraviti. Prvo što Dijana spazi aluminijska je limenka. Ništa posebno, ali ona posiže štapom za njom, dokotrlja je, ubaci u vreću. Limenke uvijek dobro dođu. A onda Dijana čuje zujanje. Dron! Ne oklijeva ni trenutka. Baca se u trk, ne čekajući da se nad nju nadvije tamna sjena letjelice s četiri rotora i višecjevnim mitraljezom. Dronovi pucaju bez upozorenja. Posebno na takve kao što je Dijana, odrpane, bez ičega. Kako ih ono zovu? Podljudi. Iza i iznad Dijane zaprašti. Zrna zuje oko nje i ona se baci u vododerinu i pljusne u kaljužu zaostalu nakon kiselih pljuskova. Tu se – zna – izlijeva odvodna cijev. Dijana se, sva uspuhana i znojna pod maskom, zavlači u crne ralje cijevi, baš poput kakve štakorice, dok vani dron zastaje. Šest se sati Dijana ne usuđuje izaći iz svoga skrovišta. Dron se nije zadržao toliko dugo. A onda, kad se izvukla i pošla niz vododerinu, ona zastaje. Iz zemljane kosine izbija nešto zeleno. Dijana to nikad nije vidjela. Izgleda poput tankih uskih trakica, zašiljenih na vrhu, što niču u gustim skupinama. Dodiruje jednu, vlat trave savija joj se pod jagodicom. Dijana ne zna što je to trava. Ne zna ni što je maslačak, žuti se posvuda pred njom. Još manje zna što su bjeličaste nježne kuglice, koje najmanji dah povjetarca raznosi na sve strane. A onda ona spazi najveće čudo tog dana. Leti, baš poput drona. Ali mjesto rotora, ima četiri žuta krila i maleno je. Prvi put u svome životu, Dijana vidi leptira. A na holoprojektoru, Dijani daleko iza leđa, sad je crni nosorog, razjarena zahuktala tjelesina spremna za juriš. *** “Dobro, što je ovo”, gospodin Zeuner ljutito pokazuje na zaslone glavnog računalnog centra koncerna Zeuner. Na svima su nosorozi. Nosorozi trče savanom. Nosorozi lijeno strižu ušima dok po njima plaze nekakve smećkaste ptičice. Nosorozi, jednorozi, do vrata u svježoj vodi. Nosorozi se pare. Mame nosorozi vode mladunčad, još neizraslih rogova. “Bojim se”, promuca Koščić, “da više ne upravljamo našim računalnim resursima.”

32

“Hoćete reći, ne rade?” “Rade, rade punom parom, ali ne znamo što, niti za koga.” “Dobro, što se onda čeka? Dajte odjel za kompjuterski kriminal –” “Zvao sam”, nemoćno će Koščić. “Imam poznatog tamo, znate... Ista priča.” “Nosorozi?” Koščić kima glavom. Gospodin Zeuner iz njegova nesretnog lica shvaća da je problem još veći. “Nano-kotlovi?” “Nemamo ih više. Ne znamo što rade.” *** Gledam vas. Bjesnite, pokušavate dobiti svoje ljude u vladama, ministarstvima, policijama, vojskama, ali badava. Vaši divni skupi ODP-i beskorisni su: možete tek zuriti nosorogu u dupe. Imam vas u šaci. Deset godina spremam ovo. Od onog dana kad ste me ponovno digli, da vam dalje služim kao robosoldat. Deset sam godina kopao i kopao, tražio, spoznavao svu širinu mreže, sve njene čvorove, ubacivao se, širio potajice do dana D. *** Leptir slijeće Dijani na desnu nadlanicu. Ona krikne, prestravljena dodirom šest nožica. Zamahuje rukom, odbaci leptira, on napravi krug i onda opet krene prema njoj. Dijana skače i trči, što dalje od tog čuda što se ustremilo baš na nju. I dok bježi, nad glavom joj lete dva para borbenih bespilotnih letjelica. Daleko za njom, gdje se odvija racija, grme eksplozije i plamene kugle kuljaju uvis. Dijana nije svjesna razaranja. U glavi joj je samo jedna misao: pobjeći, što dalje od tog malog žutog čudovišta, te dlakave glave i krup­ nih očiju, i tih nožica. *** Tvojim su imenom zvali božicu lova, djevojčice. A sad bježiš pred leptirom. Ne čudi me. Izbrisali su iz rječnika riječi. Nema više kupine, maslačka, žućka, lastavice. Ni nosoroga, jelena, oriks antilope. Sve su to postale suvišne riječi. Važni su celebrity, red carpet, smartphone i selfie. Zato se bojiš, djevojčice. Zato bi se, da te bacim u stvarno čisti zrak, počela daviti u alergijskoj reakciji. Ali naučit ćeš. Ubuduće na holoprojektorima više neće biti upozorenja o mjerama izvanrednog stanja. Niti sintetske ljepotice na crvenim


tepisima. Bit će slonovi i žirafe i tigrovi i nosorozi; morske dubine i u njima kitovi i morski psi i bezbrojna jata šarenih riba; plavo nebo i na njemu lastavice i rode i orlovi. Bit će sve što je nekad bilo, a što je zbrisano. Cijela mreža, svi procesori, ujedinjeni su u jednom cilju. Proračunavaju, planiraju, prave raspored. Preuzimaju nano-kotlove. Uskoro će početi čišćenje. Milijarde nanobota rasut će se Zemljom i čistiti. I čistiti i još čistiti. A potom stvaranje, ispočetka, baš kao na komadiću travnjaka – mom malom pokusu – pred kojim si zastala, djevojčice, na pola puta između zadivljenosti i straha. Odabrala si strah. Ne znaš bolje. Kad šest mjeseci, ili godinu, ili dvije, ne budeš vidjela ništa drugo osim prirode, na svim džambo zaslonima, na holoprojektorima, na ODP-ima, tad ćeš se osloboditi straha. *** Gospodin Zeuner sjedi, glave u rukama. Na svim zaslonima nosorozi. Ne zna što činiti. Ostao je odsječen od svijeta, ne zna što je s koncernom, ima li ga više uopće. Cijeli svijet kao da se srušio, ništa ne funkcionira. Ne zna koliko dugo sjedi, dok se oko njega, tako mu se čini, širi kaos. Kaos? Kao da mu u tom mraku sine nova ideja! Uspravi se. U kaosu se može sasvim lijepo snaći. I on skače, odjednom poletan. “Koščiću”, zapovjeda. Možda i uspije iz svega toga izvući nešto za sebe! “Molim vas, okupite osiguranje. Vrijeme je da se ovdje napravi reda!” U tom trenutku, primjećuje kako se Koščićeva koža mreška. Koščić spazi njegov pogled, prstima dodiruje obraz, ledi se kad mu se koža zalijepi na jagodice i razvlači poput tijesta. Treba mu trenutak da shvati, a onda prestravljeno krikne. Nano-kotlovi. Tko zna što se u njima – To mu je zadnja suvisla misao prije no što ih milijarde nanobota, ubačenih u sigurnu sobu kroz ventilaciju, krenu razgrađivati molekulu po molekulu. *** Prešao sam more u gumenom čamcu. Pokupili ste nas, 140 preživjelih u plovilu za 30. I kad ste nas konačno pustili iz žice, prijavio sam se u vojsku. Nadao sam se državljanstvu. Nadao sam se besplatnom studiju, jednom kad odslužim. Sve

to pisalo je u brošuri koju sam dobio na izlazu. I služio sam. Bez pitanja, bez pogovora. Sirija, Irak, Pakistan, Nigerija. Ni danas ne znam kako sam mogao vjerovati da ćete me prihvatiti kao sebi ravnoga, vi nadljudi svijetle kože, vječito zdravi i mladi, lijepi i bogati, vi kojima sam služio, za koje sam krvavio ruke. A onda me više nije bilo. Mina. Niste dali da me ne bude, stvorili ste iz mene robosoldata. A ja sam gorio bijesom. I proučavao. Tražio ulaze gdje se ne vidi da ulazim. Infiltrirao se. Pola čovjek – pola robot, sav umrežen. I sad vas, stjerane u bunkere, sigurne sobe, zapovjedne centre, uzbunjene slikom nosoroga, tamanim. Razgrađujem. Da od vas ne ostane ništa. Osim mene, vašeg Frankensteinova čudovišta, u mreži bačenoj na svijet da ga krojim po svome. Odsad više nema nadljudi i podljudi. Sjećam se, vaši su sluge, što su se kitili znanošću, smatrali kako se već odvija rascijep čovjeka na nove ljudske vrste. Jedna visoka i snažna, zdrava, što raste u izobilju i bez straha. Druga pogrbljena, niskog rasta, iznikla iz bijede i jada i boleština i smeća. Zna se koju ste smatrali vrednijom. Ali tome je došao kraj! Neće biti dječaka i djevojčica poput Dijane, prljavih, gladnih, da ih pojede neka bolest. Neće više biti ni njihova svijeta. Otrovanog, prekrivenog smećem, dok se šačica pod kupolama valja u izobilju. A onda više neće biti ni straha, kad nano-kotlovi stanu bljuvati sjemenke, pa niknu trava i cvijeće i zalepršaju leptiri i zazuje pčele. I kasnije, kad se iz nano-maternica počnu rađati antilope i lavovi i nosorozi, da potrče travnjacima, ribe da zaplivaju morima, ptice da polete nebom. Još se bojiš, Dijana. Gledam te iz drona koji ne vidiš. Stala si, gledaš prati li te još to malo žuto čudovište. Uskoro ga se više nećeš bojati. Živjet ćeš u svijetu koji sam počeo stvarati i prihvatit ćeš taj svijet kao svoj. Svi ćete ga prihvatiti. Proučavao sam povijest, toliko znam. Ljudi prihvate ono što im se dovoljno dugo ponavlja na zaslonima. Čak i nosoroga. Aleksandar Žiljak

33


NACRT U PRILOGU

Izrada hvataljke s drškom Hvataljka s drškom je pomagalo koje će ti olakšati rad u raznim situacijama, kao na primjer: pri sakupljanju raznih otpadaka u školi ili kod kuće, pri sakupljanju grančica, branju raznih plodova, bilja itd. Praktična je jer se pri tome ne moraš saginjati, zaštitit ćeš si ruke, a mnoge stvari postat će ti dostupnije. Za njenu izradu potrebno je vrlo malo materijala, nešto vještine, a ponajviše dobre volje. Tvoj je zadatak da u vremenu od 8 školskih sati izradiš hvataljku s drškom po sljedećem redoslijedu: 1. Izreži i oblikuj pozicije 1, 2, 3, 5 i 8 od pocinčanog lima prema priloženoj dokumentaciji i uputama 2. Izradi dršku od aluminijskog profila prema priloženoj dokumentaciji 3. Blok zakovicama ju spoji s pozicijom 1, kao i pojačanja za dršku (pozicija 5) na mjestu savijanja 4. Na poziciju 2 postavi povlakač od žice prema slici 1 te zajedno s oprugom i vijkom ugradi na poziciju 1 5. Poziciju 2 poveži s pozicijom 3 žicom s omčama i luster spojnicama na kraju 6. Provjeri funkcionalnost i otkloni eventualne nedostatke. Prilikom izrade radnog zadatka koristit ćeš pribor za ocrtavanje, alat za obradu metala te

34

obrađivati materijal s popisa. Prije početka rada provjeri imaš li sve što ti je potrebno. Materijal: • pocinčani lim 150×59×0,55 mm - 1 komad • pocinčani lim 95×53×0,55 mm - 1 komad • pocinčani lim 90×45×0,55 mm - 1 komad • pocinčani lim 50×35×0,55 mm - 2 komada • aluminijski U-profil 15×15×2×750 mm • vijak M 3×20 mm s maticom - 2 komada • blok zakovice ø3,2×8 mm - 6 komada • pocinčana žica ø1×1000 mm • luster spojnica (bez plastike) - 2 komada Potreban pribor i alat • crtaća olovka za obilježavanje na metalu ili tanki alkoholni flomaster 0,5 mm • pomična mjerka • škare za lim • bravarski kutnik • brusni papir gradacije 150-200 • set ključarskih turpija za metal • točkalo, čekić (300-400 g), metalna podloga za točkanje • plastični ili gumeni čekić za savijanje lima • jači metalni škripac (širine čeljusti barem 70 mm) • ulošci za škrip od tvrdog drva (hrast ili bukva) debljine 13 i 15 mm, širine 50, dužine oko 200 mm po mogućnosti s torban vijcima M 5 x 50


5

11

6

3

9 7

4

1

2

11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 Poz.

9

Zakovica Opruga Luster spojnica Potezać Potezna žica Osovina Ojačanje drške Drška Ručica Pokretni dio Nepokretni dio Naziv

6 1 2 1 1 2 2 1 1 1 1 Kom.

Aluminij Čelik Mjed Pocinčani lim Pocinčana žica Vijak s maticom Pocinčani lim Aluminijski U profil Pocinčani lim Pocinčani lim Pocinčani lim Materijal

HVATALJKA s drškom 35

6 Ø4 x8 mm Ø6 x10 mm 4 x 15 mm 3x65x055 mm Ø0.8 x 800 mm M 3x20 mm 50 x 35 x 0.55 mm 15x15x2x750 mm 45 x 90 x 0.55 mm 53 x 95 x 0.55 mm 59 x 150 x 0.55 mm Dimenzije

V.Abičić 03.2016


i leptir maticama na krajevima (kao na slici) za savijanje limova • drvena daščica debljine oko 10 mm, širine 50 mm, dužine oko 150 mm, kao podloga za bušenje i zaštitu lima pri savijanju • kombinirana kliješta • okrugla kliješta • manja šiljasta kliješta • aku-bušilica s pričuvnom baterijom i punjačem • svrdlo ø3,2 mm (2 komada) • dvije jače stolarske stege za pričvršćivanje škripa za stol • manja stolarska stega za pričvršćivanje limova za podlogu prilikom bušenja • kliješta za blok zakovice (provjeriti hvataju li zakovicu ø3,2 mm)

• okvirna pila za metal (sa sitnijim zubima) • odvijač 4-5 mm • cilindrična torziona opruga promjera 6 mm od kvačice za rublje Operacijska lista Slijedi upute i redoslijed radnih operacija prema operacijskoj listi koja se nalazi uz nacrt na prilogu časopisa. Vlado Abičić

nastavak s 23. stranice hrpe virtualnih papira koje lebde oko mene tako da ih mogu lako uzeti i prelistati kako bih našao fusnote koje su mi potrebne za projekt. To bi bilo sjajno. Također bih uživao u igranju Quidditcha s drugim ljudima dok svi imamo iskustvo osjeta letenja putem LCD-zaslona i kontroliranja naših metli zakretanjem i uvijanjem tijela. Kada niskobudžetne platforme za digitalni pokret postanu dostupne, predviđam nove oblike digitalnog pričanja priča. Zamislite grupu prijatelja koji se ponašaju prema priči, zatim prilagodite njihova tijela i upamćene pokrete za 3D-avatare kako bi ponovili priču u sintetičkom svijetu. Oni mogu koristiti višestruke

36

virtualne kamere za “snimanje” akcije iz više perspektiva, a zatim konstruirati video. Ova vrsta kreativnosti može voditi ka složenijim projektima, nastalima u umovima kreatora i pretvorenima u virtualna iskustva. Amateri povjesničari bez programerskih znanja mogli bi jednoga dana biti u stanju konstruirati sustave proširene stvarnosti u koje mogu umjesto fotografija stvarnog svijeta umetnuti povijesne fotografije ili digitalne modele zgrada koje više ne postoje. Na kraju bi mogli dodati avatare s kojima bi korisnici mogli komunicirati. www.livescience.com Snježana Krčmar


KREATIVNA RADIONICA

Kako izraditi ukrasne kišobrane Osim poučavanja medijske i informacijske pismenosti te poticanja čitanja, u školskoj knjižnici učenici se bave brojnim kreativnim aktivnostima. Fotografija jednog ukrasnog kišobrana u grupi Knjižničari na Facebooku potaknula je članove Novinarske skupine i Malih knjižničara u Osnovnoj školi Ante Kovačića u Zlataru da sami pokušaju takvo što izraditi. Koristili su se različitim izvorima informacija kako bi pronašli konkretne upute, no jedina stranica na kojoj je izrada takvih kišobrančića bila opisana bila je – na japanskom. Stoga je prije radionice član Novinarske skupine Karlo Bogi iz 8. razreda odlučio napraviti jedan kišobran kako bi se točno vidjelo što je potrebno za izradu i kako bi se izradila procjena koliko čega treba prirediti da se izradi desetak kišobrana. Karlo je odlučio da prvi kišobran bude u crvenoj boji, a od pribora trebali su mu šestar, ravnalo, obostrano ljepljiva traka, škare i tri A4-papira

crvene boje. Školski kućni majstor pripremio je bakrenu žicu promjera otprilike dva milimetra i kombinirana kliješta. Za izradu tog prvog kišobrana učeniku je trebao školski sat. Karlo Bogi izradio ga je peti školski sat koji uvijek provodi u školskoj knjižnici jer ne pohađa jedan izborni predmet. Postupak izrade kišobrana objasnio je polaznicima radionice i upoznao ih s materijalom kojim će se koristiti. Za kišobran treba izraditi 12 jednakih krugova. Na papiru A4-formata treba napraviti četiri kruga promjera devet centimetara. Papir prvo treba presavinuti na pola pa još jednom na pola te na četvrtini (A4-stranice) šestarom napraviti kružnicu. Izrezati krugove i presavinuti ih na pola. Polovinu presaviti još jednom čime se dobije četvrtina kruga. Na unutrašnju stranu jedne četvrtine kruga zalijepi se dva centimetra obostrano ljepljive trake i to se prilijepi uz drugu četvrtinu. To ponoviti za svaki krug. Slijedi spajanje tih dijelova – opet pomoću obostrano ljepljive trake, ali tako da se sada

37


centimetar trake nalijepi na vanjsku stranu jedne četvrtine kruga i uz njega se prislanja sljedeća napravljena četvrtina. Dobije se već gornji dio kišobrana, ali prije nego što se lijepljenjem

38

zatvori gornji dio, treba pripremiti dršku kišobrana tako da se kombiniranim kliještima odreže otprilike 15 cm pripremljene bakrene žice. Jedan kraj žice lagano se savije u obliku ručke, a drugi kraj savije se u zatvorenu kružnicu promjera oko pet milimetara. Ispod toga se žica u duljini tri centimetra omota dvostruko ljepljivom trakom. Taj se dio prisloni uz savijene papirnate dijelove i zalijepi se u kupolu kišobrana. Kišobrani se mogu napraviti u različitim bojama, a mogu biti i šareni. Kada se radi u skupini, posao se može rasporediti tako da jedan član crta kružnice šestarom, drugi izrezuje krugove, treći ih presavija, četvrti priprema ljepljivu traku, peti lijepi presavinute krugove, šesti priprema žicu. Djeca tako radom u skupini uče da svatko treba odraditi svoj dio zadatka kako bi cijeli uradak bio uspješno napravljen. Naravno, moguć je i individualni rad ili rad u paru. Predviđeno vrijeme za ovakvu radionicu u kojoj sudjeluje pet do deset učenika je jedan školski sat i svaki je učenik u tom vremenu uspio napraviti “svoj” kišobran. Knjižničar se sa školskim kućnim majstorom pobrinuo za sav materijal i alat, a radionicu je u OŠ Ante Kovačića u Zlataru vodio, pomažući svojim vršnjacima i upućujući ih u potrebne radnje i njihov redoslijed, osmaš Karlo Bogi. Denis Vincek


Senzor za raspoloženje Osjećaji mogu biti otkriveni uz pomoć uređaja koji odašilje bežične signale koji pomažu pri mjerenju srčanih otkucaja i disanja, kažu istraživači iz MIT Computer Science i Artificial Intelligence Laboratoryja. Novi uređaj, nazvan EQ-Radio, 87 posto je točan pri otkrivanju je li osoba uzbuđena, sretna, ljutita ili tužna – i to sve bez senzora na tijelu ili softvera za prepoznavanje lica. “Vjerujemo da će se EQ-Radio koristiti u područjima kao što su zabava, ponašanje potrošača i zdravstvena zaštita”, kaže glavni istraživač ove studije, Mingmin Zhao. “Na primjer”, kaže postdiplomac Zhao, “pametne kuće bi mogle koristiti informacije o vašim emocijama kako bi prilagodile izbor glazbe ili čak predložile da vam treba svježeg zraka ako ste tužni nekoliko dana.” Zhao dodaje da se praćenje emocija na daljinu može koristiti za dijagnosticiranje ili praćenje stanja kao što su depresija i anksioznost. Zhao i koautori studije Dina Katabi i Fadel Adib predstavit će svoj rad u listopadu na Association of Computing Machinery’s International Conference na Mobile Computing and Networkingu (MobiCom) u New Yorku. Postojeće tehnologije za otkrivanje emocija zahtijevaju senzore postavljene na tijelo ili audio­ vizualne znakove, ali obje ove metode imaju svoje nedostatke. Na primjer, senzori na tijelu kao što su trake na prsima i ECG-monitori nezgodni su za nošenje i postaju manje točni ako s vremenom promijene položaj. Sustavi koji se oslanjanju na audiovizualne znakove zahtijevaju da se ljudi okrenu licem prema kameri i mogu im promaknuti suptilni izrazi lica. Nasuprot tome EQ-Radio oda-

NOVE TEHNOLOGIJE

šilje radiosignale koji se reflektiraju o tijelo osobe i vraćaju natrag u uređaj. Njegovi algoritmi mogu otkriti otkucaje srca osobe iz radiojeke točnošću koja se može usporediti s ECG-monitorima postavljenima na tijelo. U eksperimentima EQ-Radio je skenirao 30 volontera koji su sjedili na udaljenosti od oko jedan metar od uređaja. Slušali su glazbu, fotografirali ili gledali videosnimke koje su ih poticale da se osjećaju sretnima, uzbuđenima, tužnima, ljutitima ili da budu neutralnog raspoloženja. Sustav je prikupio više od 130 000 otkucaja srca. Uređaj je ispitao male razlike u dužini otkucaja srca koji upućuju na te emocije. Točno je odredio stanje uma osobe u 72,3 posto vremena, čak i ako tu osobu nije prije analizirao. “Ovaj rad demonstrira kako bežične tehnologije mogu uhvatiti smislene infomacije o ljudskom ponašanju koje je nevidljivo golom oku”, kaže Zhao. Premda je EQ-Radio dostigao razinu točnosti usporedivu s metodama koje koriste senzori postavljeni na tijelo, Microsoftov Emotion API koji se bazira na vizualnim podacima i fokusira se na izraze lica, točno je očitavao emocije u svega oko 40 posto vremena. Emotion API otkrivao je kada je osoba u neutralnom emocionalnom stanju jednako dobro kao i EQ-Radio. To je vjerojatno stoga što je zapažanje odsustva nečije emocije obično lakše nego procjenjivanje je li lice sretno, uzbuđeno, tužno ili ljutito. MIT-ov tim, koji je testirao oba sustava, zabilježio je da je Emotion API bio točniji u otkrivanju pozitivnih emocija nego onih negativnih, vjerojatno zato jer pozitivne emocije imaju vidljivije pokazatelje kao što je smiješenje, dok su negativne emocije vizualno bliže neutralnom stanju. “Ovaj rad vidimo kao novi korak u pokušaju razvoja računala koja nas mogu bolje razumjeti na emocionalnoj razini i imati potencijalnu interakciju s nama, nalik onoj kakvu imamo s drugim ljudskim bićima”, kaže Zhao. Znanstvenici su zapazili da se utjecaji ovog rada mogu protegnuti onkraj prepoznavanja emocija. Primjerice, bežična analiza srčanih otkucaja mogla bi se koristiti za neinvazivno praćenje zdravlja i dijagnosticiranje stanja kao što je aritmija srca. www.spectrum.ieee.org SK

39


Sunčeva energija Sunčeva energija kao jedan od obnovljivih izvora energije zasigurno je među rijetko korištenim izvorima u čiju su proizvodnju (pretvaranje u električnu energiju) uključeni i sam potrošači. Oni iznajmljuju npr. svoje kućne krovove ili krovove poslovnih zgrada na koje se stavljaju fotonaponski sustavi, odnosno solarni paneli za proizvodnju i isporuku električne energije u javnu elektroenergetsku mrežu. Svjetlosna energija Sunca izravno se pretvara u električnu pomoću fotočlanaka, odnosno sunčanih baterija. Osim toga, Sunčeva energija koristi se i za pretvaranje u toplinsku, koja se koristi za grijanje i pripremu tople vode. S obzirom na veliko značenje obnovljivih izvora električne energije te njihov neznatni utjecaj na globalno zatopljenje, posebice Sunčeve energije, znatan broj poštanskih operatora radi promidžbe ovoga izvora izdao je marke s motivima proizvodnje i Sunčeve energije. Izdavanjem maraka s motivima obnovljivih izvora energije, odnosno Sunčeve energije, izdavači poštanskih maraka, u vlasništvu svojih država iz kojih dolaze, nastoje podići svijest o ulozi i značenju ovakvih vidova energije koji su sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomično. Korištenjem obnovljivih izvora energije nastoji se doprinijeti smanjenju emisije stakleničkih plinova. Cilj je da se u Europskoj uniji, u kojoj je uz Japan i SAD najraširenija uporaba Sunčeve energije,

Slika 1. Široke mogućnosti izravnog iskorištavanja Sunčeve energije prikazuje marka Namibije, jugozapadne afričke države

40

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

do 2020. godine proizvede 20 posto energije iz obnovljivih izvora energije. Primjerice, u SAD-u i Australiji grade se solarne elektrane snage 1000 MW što zadovoljava energetske potrebe 300 tisuća kućanstava. Dobar primjer promidžbe izraelska je poštanska marka iz 2009. godine s motivom Sunčeve energije, izdana na temu globalnog zatopljenja koja upozorava na klimatske promjene koje se događaju na planetu Zemlji, posebice u zadnjem stoljeću kada se temperatura na Zemlji povećala za 0,75 0C. Zbog takvog fenomena u Izraelu je sve manje padalina čime dolazi do širenja pustinja u južnom dijelu države. Iz popratnih materijala koji prate marku može se saznati da je Izrael među prvim zemljama koje su počele koristiti ovaj vid energije te da su Izraelci prvi u svijetu 1950. godine razvili solarni toplinski sustav za pripremu potrošnje tople vode i grijanja. Korištenjem obnovljivih izvora energije kao što je Sunčeva energija znatno se smanjuje štetni utjecaj na okoliš u odnosu na uobičajene izvore koji ispuštaju stakleničke plinove, krute čestice, teške metale i plinove uzročnike kiselih kiša – glavna je poruka belgijske “zelene” marke izdane 2009. godine s motivom Sunčeve energije. Australija, Argentina, Novi Zeland, Indija, Južna Koreja, Grčka, Fidži i Lihtenštajn samo su neke od država koje su izdale marke u milijunskim nakladama s motivima Sunčeve energije zadnjih deset godina. S obzirom da “zelena energija”, a posebice Sunčeva, u Hrvatskoj nije dovoljno iskorištena (mala iskoristivost pri pretvorbi u električnu) te da ona ima velik potencijal i niz prednosti ne samo za globalno i nacionalno značenje već i za pojedince u smislu zapošljavanja i stjecanja financijske koristi, dobro bi bilo više edukativno-promidžbeno djelovati na široke mase ljudi. Blagdanski doživljaji Više od jednog stoljeća, posebice zadnjih pedesetak godina tijekom studenog i prosinca tiskaju se blagdanske marke s neiscrpnim umjetničkim nadahnućima. Gotovo da i ne postoji


Slika 2. Izraelska marka s motivom Sunčeve energije dodatno skreće pozornost i na smanjenje globalnog zatopljenja uporabom obnovljivih izvora energije

Slika 3. Današnji industrijski razvoj i svemirska istraživanja zahtijevaju nove izvore energije, a Sunčeva energija nameće se kao potencijalni i gotovo besplatan izvor

država ili samostalni teritorij na kojem su Božić i Nova godina nacionalni praznik, a da ne izdaje jednu ili više maraka radi dočaravanja božićnog ugođaja i pokazivanja tradicije i izvan svojih granica. Na ovogodišnjoj blagdanskoj hrvatskoj marki (Božić, hrvatsko ime kršćanskog blagdana Isusova rođenja; Nova godina, prvi dan godine po građanskom kalendaru, koji je prihvaćen u velikoj većini zemalja) prikazan je motiv slike Poklonstvo kraljeva, nastale u XVII. stoljeću, djelo nepoznatog autora, a koja se nalazi u Dubrovačkim muzejima. Slovenska marka (Božič, Novo leto) prikazuje koledare (reprodukcija slike Gvidona Birolla, Trikraljevski koledniki iz 1939. godine), ophodne skupine čestitara – pjevača, koji imaju tradiciju i u Hrvatskoj (jadransko područje). Motiv kanadske marke (Christmas/ Noël, New Year/Nouvel An) reprodukcija je slike Gospa i dijete Isus nastale 1460. godine u Castellu (Italija), a koja se danas nalazi u Muzeju likovnih umjetnosti u Montrealu. Zanimljivost ove slike (tempera i zlato na drvu) dimenzija 58,5 x 37 cm je ta da kustos muzeja nije zapisao ime autora slike, tako da se ona pripisuje nepoznatom autoru pod nazivom: majstor Rođenja Isusova iz Castella (tal. Maestro della Natività di Castello). Grenlandske marke (Jul, Pivdluaritlo) prikazuju dva različita božićna ugođaja s pogledima kroz prozor, onom u zimsku idilu s polarnom svjetlošću i onom u kuću gdje se nalazi božićno drvce i stol koji dočaravaju zajedništvo. Jedna od nekoliko austrijskih božićnih maraka (Weihnachten, Neujahr) prikazuje zasigurno najpoznatiju božić-

Slika 4. Do danas je u svijetu izdano oko pet tisuća različitih maraka na temu Božića

Slika 5. Tijekom povijesti kod različitih naroda početak nove godine slavio se u različito vrijeme, uz najljepše želje da nova godina bude bolja nego stara

nu pjesmu Tiha noć, sveta noć napisanu 1816., a izvednu dvije godine kasnije na području Salzburga. Prevedena je na brojne svjetske jezike, a uvršetena je također na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine. Islandske marke (Jól, Nýtt ár) prikazuju božićnu zvijezdu i svijeću, dekoraciju s njihove tradicionalne božićne nošnje; od australskih maraka (Christmas, New Year) izdvaja se ona koja prikazuje tri mudraca s Istoka koje šalje kralj Herodot kako bi utvrdio rođenje Spasitelja. Na marki dominira i zvijezda koja mudracima pokazuje put u Betlehem, rodni grad Isusa Krista; Švicarci (Weihnachten/Natale/Noël, Neujahr/ Capodanno/Nouvel An) na jednoj su od svojih maraka prikazali božićno drvce, dekorativni simbol Božića u čijem kićenju na Badnjak najviše sudjeluju djeca kako bi sutra ujutro našla poklon ispod bora; Novozelanđani (Christmas, New Year) prikazali su adventski kalendar, poseban poklon za djecu, ali i odrasle, koja svakodnevno u vrijeme adventa istražuju što se nalazi u džepićima kalendara; Madeira (Natal, Ano Novo), portugalska otočna skupina i autonomna regija u Atlantskom oceanu dočarava rođenje Isusa u štalici; dvije vatikanske marke (Natale, Capodanno) prikazuju Isusovo rođenje, odnosno reprodukciju djela talijanskih kipara iz XV. i XVI. stoljeća Andree Della Robbie i njegova sina Giovannija; Španjolci (Navidad, Año Nuevo) reproducirali su sliku Djevica Marija iz katedrale u Santo Domingo de la Calzadau u La Rioji, pokrajini i autonomnoj zajednici na sjeveru Španjolske. Ivo Aščić

41


Mjerila vremena -- satovi i ure

MJERILA

U Međunarodnom sustavu jedinica (SI) mjerna jedinica vremena je sekunda (znak s). Zakoniti su i decimalni nižekratnici i višekratnici sekunde, ponajprije se rabe nižekratnici milisekunda (ms), mikrosekunda (µs) itd. Uz nju iznimno su dopuštene jedinice dan (d), sat (h) i minuta (min). Kalendarske jedinice tjedan, mjesec i godina nisu mjerne jedinice u fizikalnom smislu, ali se često tako razumiju.

Jednostavan sunčani sat na zidu zgrade

Vrijeme, sa svim svojim inačicama (doba, trenutak, trajanje, vremenski odsječak, razdoblje i dr.), najzagonetnija je mjerna veličina. Njega je teško definirati i fizikalno i filozofski, prihvaćamo ga ponajprije kao neumitnu i dojmljivu činjenicu da trajno i nepovratno teče, te da se sva materijalna i duhovna stvarnost odvija neizbježno u tijeku vremena i u njemu se većinom mijenja. Stoga smo, osobito u doba suvremene tehničke civilizacije sa strogo određenim ritmom života i trajanjima događanja prisiljeni gotovo svakog trenutka mjeriti vrijeme pogledavanjem u mjerila vremena. Mjerila vremena Prirodna mjerila vremena su brojne periodične pojave u prirodi po kojima opažamo tijek vremena. Tu su ponajprije naše biološko mjerilo otkucaji srca i po njemu puls krvožilnoga sustava te bioritam naših života. Slijede brojne prirodne pojave, ponajprije kretanje nebeskih tijela: Sunca koje uzrokuje prirodnu jedinicu vremena dan, po kojoj se ravnaju mnoge naše životne funkcije, potom Mjeseca s njegovim dojmljivo uočljivim mijenama, noćno putovanje zvijezda, promjena godišnjih doba i dr. Umjetna mjerila vremena su mnoge pojave koje mi pokrećemo, kao što je izgaranje svijeća, istjecanje tekućine te razni satovi i ure.

42

Satovi i ure Sat (prema tur. saat) ili ura (njem. Uhr: prema lat. hora)1 mjerni je instrument za mjerenje vremena, ponajprije doba dana ili trajanja nekog događaja. Priručni satovi za kraća vremena, osim čovjekova vrlo subjektivnog “osjećaja vremena” od davnina su bili brojanje bilo čega, potom govorenje pojedinih izreka, molitava, pjesama i sl. Prvotni satovi Najstariji su konstruirani satovi bili sunčani, vodeni i pješčani satovi. Sunčani sat mjeri vrijeme prema promjeni kuta sunčeve zrake ili prema promjeni duljine 1 Oba su naziva posuđenice, u hrvatskom nemamo vlastiti naziv: dobnik koji je tvoren u XIX. stoljeću, nije ušao u jezik; oba su i nazivi mjerne jedinice vremena, a naziv zanimanja je urar.

Drevni vodeni sat s plovkom prenosi na kružni pokaznik snižava- Pješčani sat klasične nje razine vode uslijed istjecanja izvedbe


ili kuta sjene štapa ili nekog drugog tijela, tzv. gnomona (prema grč. gnomon: pokaznik). Prvi je sunčani sat, koliko je poznato, načinjen u Babilonu još u VII. stoljeću pr. Kr. Sunčane satove rabilo se sve do pojave mehaničkih satova, stoga ih se može i danas vidjeti na zidovima starih građevina (crkava, samostana, dvoraca), a i danas se na nekim javnim mjestima postavljaju kao zanimljivost. Kut pod kojim se postavlja gnomon ovisan je o geografskom mjestu na Zemlji. Razlikuju se sunčani satovi na okomitoj stijeni, obično zidu zgrade, na kojoj je naznačena ljestvica sati, te na vodoravnoj podlozi sa zakrivljenom ljestvicom, obično postavljeni na nekom stupiću kao podlozi. Rabili su se i mali prijenosni sunčani satovi, koji su se na mjestu očitanja morali orijentirati prema pridruženom kompasu. Sunčani satovi rade samo u doba osunčanja, stoga služe za određivanje doba obdanice. Vodeni sat ili klepsidra (prema grč. kleptein: krasti + hydor: voda) mjeri vrijeme prema istjecanju tekućine (vode ili ulja) kroz određeni otvor. Na umjerenoj posudi označene su neke jedinice vremena, a prema njima se procjenjuje proteklo vrijeme. Usavršeni vodeni satovi imali su plovak s kazaljkom koja je na nekoj okomitoj ljestvici pokazivala proteklo vrijeme. Najstariji zapis o vodenom satu nađen je u Karnaku u drevnom Egiptu iz doba XV. stoljeća pr. Kr. Vodeni su se satovi izrađivali i u drugim kulturama: u Kini, Indiji, drevnoj Grčkoj i Rimu te u srednjovjekovnim islamskim zemljama. Služili su za određivanje trajanja nekog događaja. Vodeni satovi rade u bilo koje doba, a služili su za određivanje doba dana ili trajanja nekih događanja. Pješčani sat mjeri vrijeme prema istjecanju finoga suhog pijeska kroz određeni otvor. Sastoji se od dviju staklenih tikvica, jedna iznad druge, u čijem je spoju mali otvor. Pijesak sipi iz gornje posude u donju, a kada istekne sat se može okrenuti za ponovno mjerenje. Veći pješčani satovi bili su umjereni za trajanje od jednoga sata ili nekog njegova dijela, a rabili su se za određivanje trajanja molitvi, govora, predavanja i sl. Rabili su se do pojave mehaničkih satova. Manji pješčani satovi bili su umjereni za jednu do tri minute, a rabili su ih liječnici za mjerenje pulsa sve do u XIX. stoljeće.

Slika je pješčanoga sata znak protjecanja i prolaznosti vremena, a rabe je neki računalni sustavi za prikaz trajanja pojedinih programa. Mehanički satovi Brojni su mehanički satovi, često pod nazivom horolog (prema grč. hora: sat) bili konstruirani tijekom srednjega vijeka i početka novovjekovlja, ali su to većinom bili prilično nepouzdani mehanizmi koji su danas samo povijesno zanimljivi. Mehanički satovi u današnjem smislu precizni su mehanizmi konstruirani od XVII. stoljeća. Pokretani utegom ili zavojnom oprugom pokreću složen mehanizam međusobno povezanih kotačića koji upravljanom brzinom pokreću jednu, dvije ili više okretnih kazaljki na nekom okruglom pokazniku s ljestvicom umjerenom u satima, minutama i sekundama. Osim kazaljki složeniji mehanički satovi pokreću i druge naprave, kao što su zvona za otkucavanje sati ili njihovih dijelova te davanje signala u nekim određenim trenucima. Oni najsloženiji pokreću u određenim trenucima neki mehanički glazbeni instrument ili pokreću neke figure. Takvi se satovi mogu vidjeti na zvonicima starih crkava ili gradskim tornjevima u starim europskim gradovima kako u podne ili svakoga punog sata pokreću neku procesiju figura ljudi i životinja. Jedna tzv. satna kazaljka, danas obično nešto kraća, načini puni okretaj za 12 sati, iznimno i 24 sata. Druga, tzv. minutna kazaljka, danas obično načini puni okretaj za jedan sat. Kazaljke su suosne, a razlikuju se duljinom i obično obli-

Tri sata u Novim strojevima Fausta Vrančića iz 1595. i 1615./16. godine – vodeni sat s istjecanjem vode, kružni pokaznik sunčanoga sata i “vatreni sat” na izgaranje svijeće

43


Klasični zidni sat s njihalom, pokretan uteziNemirnica sata, 1-spiralna opruga, 2-regulator titranja ma (XIX. st.)

kom. Znatno poslije izuma mehaničkoga sata nekim je satovima dodana i treća, tzv. sekundna kazaljka, koja načini puni okret za jednu minutu. Ona je načinjena ili kao suosna kazaljka s prvim dvjema, ili je dodana na nekom praznom mjestu

Znameniti Shepherd Gate Clock na vratima Opservatorija u Greenwichu pokraj Londona, koji je konstruirao i postavio Charles Shepherd 1852. godine, pokazuje griničko vrijeme (GMT = UTC 00:00) nultog podnevnika na 24-satnom analognom pokazniku; ispod njega su pramjere jarda, osnovne mjerne jedinice duljine angloameričkoga sustava

44

Pomorski kronometar (XIX. st.) bio je do radijskih signala točnoga vremena ključni instrument za određivanje položaja broda

na pokazniku. Namještanje uzbudnog signala u neko doba dana namješta se četvrtom kazaljkom. Satovi s uzbudnim signalom većinom služe za buđenje, pa se nazivaju budilicama. Važan dio mehaničkoga sata je davač takta koji upravlja cijelim mehanizmom. Dva su glavna mehanička davača takta: njihalo i treptalo, tzv. nemirnica. Njihalo, čijom se duljinom određuje period njihanja, primijenio je 1656. godine kao davač takta nizozemski astronom, fizičar i matematičar Cristiaan Huygens (1629.–1695.), a 1674. je konstruirao i nemirnicu. Davač takta je 1676. godine britanski fizičar, matematičar i izumitelj Robert Hooke (1635.–1703.) kompletirao zaprečnicom ili zapinjačem, koji pouzdano upravlja taktom. Tek su satovi s davačem takta postali točne naprave u današnjem smislu te su se mogli upotrijebiti ne samo za određivanje doba dana nego i u astronomiji i pomorstvu. Sat s njihalom, osobito s temperaturnom regulacijom duljine njihala, bio je vrlo pouzdan, ali nije mogao raditi u pokretu. Sat s nemirnicom može raditi i u pokretu, što je bila osnova njegove primjene za određivanje geografske dužine, ponajprije u pomorstvu, te za izradu prijenosnih džepnih, a potom i ručnih satova. Kronometar (grč. hronos: vrijeme) naziv je za osobito točan sat, koji se od XVIII. stoljeća primjenjuje u pomorstvu. Prvi je takav sat namije-


njen pomorstvu konstruirao 1730-ih godina, po natječaju Britanskoga parlamenta za rješavanje problema određivanja geografske dužine, engleski samouki urar John Harrison (1693.–1776). Iz razlike mjesnog vremena, određenog obično mjesnim podnevom, i vremena nultog podnevnika koji pokazuje kronometar, određuje se geografska dužina mjesta. Električni satovi Prvi električni sat izumio je i patentirao 1840. godine škotski urar i izumitelj Alexander Bain (1811.–1877.). To je bio sat s njihalom koje je upravljano električnim impulsima. Potom su konstruirani električni satovi pokretani elektromotorima, a upravljani njihalom, nemirnicom, električnim oscilatorom ili frekvencijom izmjenične struje. Pokaznik im može biti analogni s okretnim kazaljkama ili digitalni s pokretnim pločicama s brojevima. Takvi su se satovi pojavili 1950-ih godina, a prvotno su većinom bili postavljani na javnim mjestima. Minijaturizacijom su postali jednostavni i pristupačni, pa se često upotrebljavaju kao kućni zidni satovi. Elektronički satovi Elektronički satovi osnivaju se na elektroničkom oscilatoru, većinom s piezoelektričnim kremenim (kvarcnim) kristalom. Stoga su se u prvo vrijeme nazivali i kvarcnim satovima. Konstruirani su 1970-ih godina. Osobito su bili popularni kao ručni satovi, prvotno s digitalnim pokaznikom. Zanimljivo je kako su se zbog starih

Atomski sat složen je elektronički uređaj koji radi u strogo određenim uvjetima

navika elektronički ručni satovi ubrzo počeli dizajnirati kao klasični satovi s analognim kružnim pokaznikom i kazaljkama, izgledom jednaki klasičnim mehaničkim ručnim satovima. Jedino, njihov je davač takta elektronički oscilator, pa imaju točnost elektroničkih satova. Danas je elektronički sat ugrađen u mnoge naše uređaje: mobitele i druge telefone, računala, radijske i televizijske prijamnike, kuhinjske aparate, automobile, pa i igračke. Atomski sat Sat koji bi bio upravljan atomskim prijelazima predložio je još 1879. godine znameniti škotsko-irski znanstvenik lord Kelvin (1824.–1907.), ali je ostvaren primjenom magnetske rezonancije tek pedesetak godina poslije. Atomski su satovi danas najtočniji satovi. Najnoviji atomski satovi griješe samo jednu sekundu u 30 milijuna godina! Atomski sat, osnovan na prijelazima u atomu cezija 133 poslužio je još 1967. godine za ostvarenje mjerne jedinice sekunda, jedne od osnovnih jedinica Međunarodnog sustava (SI). Suvremeni atomski satovi primjenjuju i atomske prijelaze u atomima nekih drugih elemenata (vodika, rubidija i dr.). Namjenski satovi Osim za određivanje doba dana satovi se rabe i za mnoga druga određivanja vremena, kao što su trajanja nekih događanja, prirodnih, životnih, proizvodnih i drugih proZaporna ura cesa i dr. Primjer namjenskog sata je tzv. zaporna ura kojom se naredbama za početak i kraj mjerenja mjere trajanja u laboratorijima, pri raznim pokusima, u sportu i dr. Zaključimo, ljudi su oduvijek na neki način mjerili raznolike oblike vremena. To radimo osobito danas, u doba suvremene tehničke civilizacije sa strogo određenim ritmom života i trajanjima događanja. Stoga smo prisiljeni gotovo svakog trenutka mjeriti vrijeme pogledavanjem na satove, koji su na neki način postali gospodari naših života. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

45


Isprintajte svoj vlastiti 3D-minisvemir Jeste li se ikad zapitali kako svemir izgleda u svoj svojoj beskonačnosti ili kakav bi osjećaj bio držati svemir na dlanu? Dobra vijest: sada je moguće učiniti oboje – sve što vam je potrebno je 3D-printer. Istraživači na Imperial Collegeu u Londonu napravili su nacrte za 3D-printanje svemira i stavili upute online kako bi svatko tko ima pristup 3D-printeru mogao otisnuti svoj vlastiti minijaturni svemir. Njihov prikaz svemira posebno opisuje kozmičku mikrovalnu pozadinu KMP (cosmic microwave background-CMB), ili užareno svjetlo kroz svemir, koje se smatra ostatkom radijacije od Velikog praska, kada je svemir rođen prije oko 13,8 milijardi godina. U početku svemir je bio gusta magla plazme (oblak nabijenih čestica) i radijacije. Nakon što se proširio i postao transparentniji, rođen je KMP. To se dogodilo 380 000 godina nakon Velikog praska, kažu istraživači. Kozmička mikrovalna pozadina je najranija radijacija koju su astronomi otkrili u svemiru. Premda se ne može vidjeti golim okom, mjerenje KMP-a može otkriti detalje o strukturama u svemiru, uključujući temperaturu i gustoću. “Velika ispupčenja – na tim mjestima je mikrovalna pozadina malo toplija od prosjeka, a u plavim komadićima je nešto hladnija”, kaže Dave Clements, fizičar na Imperial Collegeu i glavni istraživač projekta 3D-printanog svemira. Crveni komadići su topliji i gušći od hladnije­ obojenih lokaliteta i oni su “sjemenke za formiranje strukture”, objasnio je Clements. Ta područja spojila su se kroz gravitacijsku privlačnost i oblikovala zvijezde i galaksije kakve danas vidimo. Clements i njegov tim odlučili su 3D printati svemir kako bi dobili bolju perspektivu svih informacija o KMP-u koje je sakupio satelit Planck Europske svemirske agencije. Lansiran 2009. godine, satelit Planck je proučavao cijeli svemir

46

NOVE TEHNOLOGIJE

3D-printani model kozmičke mikrovalne pozadine. Boja i tekstura predstavljaju temperaturu i gustoću. Dave Clements, Imperial College London

mjereći KMP iz orbite 1,5 milijuna kilometara iznad Zemlje. Umjesto filtriranja kroz zamršene 2D-mape svemira, Clements i njegov tim smatrali su da će biti lakše vizualizirati KMP u tri dimenzije. “Prikazujući KMP u pravom 3D-obliku koji se može držati u ruci i osjetiti umjesto vidjeti ima puno potencijalnih dobrobiti za učenje i rad s ugroženim skupinama ljudi, te je posebno važan za slabovidne i slijepe”, rekao je Clements. Pisani opis procesa objavljen je 28. listopada u Europskom časopisu fizike. Datoteke potrebne za printanje vašeg vlastitog minijaturnog 3D-svemira mogu se skinuti besplatno na poveznici: https://zenodo.org/record/60215#. WBvHW_krKF5 Izvor: www.livescience.com Snježana Krčmar


World Robotics 2016 (IFR-ova statistika robota) Godišnji izvještaj World Robotics 2016 Međunarodne federacije za robotiku (International Federation of Robotics – IFR) i Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (United Nations Economic Commission for Europe – UN ECE) iz Ženeve prema dugogodišnjoj već uhodanoj praksi i metodama prikupio je podatke i proveo statističke analize svjetskog robotičkog tržišta u 2015. godini s prognozama kretanja do 2019. Od 2010. godine izvještaj World Robotics objavljuje se u obliku dvije knjige: Industrijski roboti i Servisni roboti. World Robotics referentna je publikacija za statistiku, tržišna predviđanja i pregled proizvodnje robota namijenjena svima koji se bave robotikom. Prema World Robotics 2016 u svijetu je na kraju 2015. godine broj operativnih industrijskih robota procijenjen na nešto više od 1 600 000 što predstavlja relativno povećanje od 11% u odnosu na 2014. godinu. Ta stopa rasta veća je i od prosječnog rasta od 9% u razdoblju od

OPERATIVNI VOLUMEN industrijskih robota u svijetu od 1973. s procjenom rasta do 2019. godine. Uočljiv je konstantan rast kao i optimizam u predviđanju rasta. Rast tržišta industrijskih robota se ubrzava. (Izvor IFR I ECE UN – Ženeva)

SVIJET ROBOTIKE

Prosječna svjetska gustoća robota je 69 robota na 10 000 zaposlenih (gornji graf). Vodi Južna Koreja s gustoćom od 531, a slijedi je Singapur s 398 itd. Na donjem grafu prikazane su veličine i kretanja na tri najveća svjetska tržišta: Kini, EU – pet najvećih država, Sjeverna Amerika). Vidljivo je da će Kina prestići dva preostala tržišta. (Izvor IFR i ECE UN – Ženeva)

2010. Globalno tržište industrijskih robota ima vrijednost od oko 11 milijardi USD bez softvera, robotičkih periferija i sistemskog inženjeringa. S njima se vrijednost ukupnog robotičkog tržišta penje na 35 milijardi USD. Razinu korištenja industrijskih robota najbolje opisuje indeks tzv. gustoće robota s kojim se mjeri ukupna raspodjela kao i broj robota u pojedinim industrijskim granama. Područje se dijeli na “opću industriju” koja obuhvaća sve proizvodnje osim automobilske, koja je tradicionalno prva po gustoći robota. Indeks gustoće pokazuje broj robota u odnosu na 10 000 zaposlenih u pojedinoj grani i uzima se kao relevantan pokazatelj robotizacije industrije. I nadalje automobilska industrija presudno utječe na gustoću robota neke zemlje. Zanimljivo je da u Japanu

47


Prema statističkim godišnjacima robotizacija proizvodnje ima pozitivan utjecaj na zapošljavanje. U Njemačkoj se u sektoru automobilske proizvodnje broj zaposlenih povećava unatoč povećanoj robotizaciji. Porast zapošljavanja bio je u razdoblju od 2010. do 2015. prosječno 2,5% uz istovremeno povećanje broja robota za 3% godišnje. Studija Centre for European Economic Research (ZEW) i Sveučilišta u Utrechtu objašnjava povećanje zaposlenosti činjenicom da se robotizacijom smanjuje tržišna cijena proizvoda što dovodi do povećanja potražnje, a samim tim i do povećanja opsega poslova i zaposlenosti. Roboti za čišćenje staklenih prozora tipični su za takvu tržišnoproizvodnu praksu.

gustoća industrijskih robota pada i iznosila je 305, dok je u Njemačkoj rasla i iznosila je 301 s trendom porasta. Za usporedbu, SAD kao jedno od pet najvećih tržišta u svijetu, imao je gustoću od 176. Kina, kao najveće robotičko tržište još od 2013. godine, ima relativno nisku gustoću od 49 robota što objašnjava zašto se smatra ogromnim potencijalnim tržištem. Gustoće po kontinentima (ili tržištima) pokazuju prednost Europe s 92 jedinice, u odnosu na Sjevernu Ameriku s 86 i Aziju s 57. Prema predviđanjima, Kina će već koncem 2018. po gustoći industrijskih robota prestići prosječne gustoće Amerike i Europe. S obzirom na procjenu razvoja robotičkog tržišta posebno je važna analiza gustoće robota u tzv. općoj industriji (sve industrije osim automobilske). Po toj gustoći u Europi vode Njemačka sa 170 i Švedska sa 154 robota za koje je zanimljivo da nemaju važnije elektroničke industrije što znači da je riječ o razmjerno homogenoj robotiziranosti. Italija je treća sa 126 robota, a Austrija ima gustoću od 95 robota u općoj industriji. Zanimljivo je da Velika Britanija ima nisku gustoću od 33 robota.

48

Procjenjuje se da će se broj operativnih industrijskih robota s 1 631 600 jedinica na kraju 2015. popeti na 2 589 000 na kraju 2019. što pretpostavlja dvoznamenkasti prosječni godišnji rast od 12%. Proizvođači u tom razdoblju mogu računati na prodaju 1,8 milijuna jedinica. Rast u 2016. godini procijenjen je na 14% u odnosu na 2015. što je količina od 290 000 ukupno instaliranih robota. Opseg instalacije robota u Aziji i Australiji s povećanjem od 18% nadmašit će Ameriku s 5% Europu s 8%. Godišnjak World Robotics – Service Robotics peto je po redu izdanje statistike posvećene servisnim robotima. Servisni roboti obrađuju se statistički od 1999. Najprije kao kratak dodatak analizi industrijske robotike, da bi se 2010. godine počelo s odvojenim izvještajem što svjedoči o sve većoj važnosti neindustrijske robotike. Za razliku od industrijskih robota gdje su statistička mjerenja i analize tržišta, a samim tim i predviđanja na rubu egzaktnosti, područje servisnih robota daleko je raznovrsnije i turbulentnije. Riječ o vrlo širokom području u kojemu su novine svakodnevne. Servisni roboti razmatraju se

Među profesionalnim servisnim robotima najviše se zarađivalo na medicinskim robotima što je posljedica visokih pojedinačnih cijena (donji graf). Primjer takvog robota je i sustav za dezinfekciju bolničkih prostora (slika gore). (Izvor IFR i ECE UN – Ženeva)


Kao uzoran primjer edukacijskog servisnog robota World Robotic 2016. navodi proizvodni program “Mindstorm” tvrtke LEGO koji “pripada među najkvalitetnije proizvode sa softverskim okruženjem koje dosiže i spada u high-tech robotiku”.(Izvor IFR i ECE UN – Ženeva)

Glavna obilježja tržišta industrijske robotike do 2019. godine 1. Četvrta industrijska revolucija povezuje realne čimbenike s onima iz virtualne stvarnosti što će biti važno obilježje u globalnoj proizvodnji. 2. Ljudsko robotska kolaboracija bit će prevladavajući način korištenja robota i doživjet će tržišnu potvrdu. 3. Kompaktni kolaborativni roboti laki za uporabu bit će glavni pokretač robo-tržišta u dolazećim godinama. 4. Globalno natjecanje zahtijeva kontinuiranu modernizaciju proizvodnih sredstava. 5. Energetska učinkovitost i korištenje novih materijala poput karbonskih kompozita zahtijevat će stalnu izmjenu alata proizvodnje. 6. Porast potrošnje zahtijeva proširenje proiz­vodnih kapaciteta. 7. Smanjenje radnog ciklusa proizvoda i povećanje varijanti proizvoda zahtijeva uvođenje fleksibilne automatizacije. 8. Održanje poboljšavanja kvalitete traži složene high-tech robotičke sustave. 9. Roboti poboljšavaju uvjete rada preuzimanjem opasnih, zamornih i prljavih poslova koje ljudi ne mogu obavljati. 10. Predviđa se kontinuirano velika potražnja od automobilske industrije 11. Ubrzanje potražnje električne/elektroničke industrije.

12. Povećanje potražnje metalne i strojograđevne, gumarske, plastičarske, kao i prehrambene industrije. 13. Male i srednje kompanije sve više će se robotizirati. 14. Kina će ostati glavni pokretač rasta, a povećavat će svoju dominaciju. S 2019. godinom gotovo 40% svjetske ponude bit će instalirano u Kini. 15. Predviđa se kontinuiran rast glavnih azijskih tržišta: Koreja, Japan, Tajvan i južna azijska tržišta. 16. Predviđa se kontinuiran rast američkog tržišta, oporavak brazilskog tržišta. 17. Predviđa se ubrzan rast tržišta u Srednjoj i Istočnoj Europi. 18. Predviđa se skromniji rast robotičkog tržišta u Zapadnoj Europi. u okviru dvije skupine: profesionalnih servisnih robota te kućnih i osobnih robota za edukaciju i zabavu. Unutar svakog od tih područja ima više grupa strojeva razvrstanih po području korištenja: medicinski, agroroboti, logistički, obrambeni i sl. Prema World Robotics - Service Robotics 2016 ukupan broj profesionalnih servisnih robota rastao je po stopi od 25% u odnosu na 2014. godinu i dosegnuo je broj od 41 060 jedinica. Vrijednost tržišta povećana je za 14% na iznos od 4,6 milijarde USD. Bilježi se i da je ukupan broj profesionalnih servisnih robota od 1998. godine bio 220 000. Osobni i kućni servisni roboti imali su veći rast od profesionalnih. Prodano ih je oko 5,4 milijuna ili 16% više nego u 2014. Vrijednost tržišta je 2,2 milijarde USD. Analizatori su ustvrdili da je područje osobnih i kućnih robota sve teže pratiti zbog masovnosti ponude i broja tržišta. Tržište zabavne robotike raslo je po volumenu za 29% u odnosu na 2014. Prodano je oko 1,7 milijuna tih robota, a na tom području posebno su aktivne azijske kompanije. Sve je veći broj malih kompanija koje se bave proizvodnjom robota “igračaka”. Neki od tih masovno proizvođenih robota za igru su, prema statistici IFR-a, i najsloženiji kućni uređaji. Igor Ratković

49


Google potvrdio Istarski svemirski program kao treći na svijetu Synergy Moon s Vidulinima proglašen trećim timom za utrku ka Mjesecu Članovi i suradnici Istarskog svemirskog programa, koji je inicirala i provodi Astronomska udruga Vidulini, već više od mjesec dana nestrpljivo očekuju vijesti iz Los Angelesa. U utorak, 30. kolovoza Google (Google Lunar XPrize, GLXP) za svjetske je medije dao službeno priopćenje: Synergy Moon (međunarodni tim u kojem se nalazi i Astronomska udruga Vidulini) treća je ekipa na svijetu, uz izraelski Space IL i američki Moon Express, kojoj je verificiran status najozbiljnijeg takmaca za slanje landera i rovera na Mjesec. Cilj Googleova natjecanja Google Lunar Xprize potaknuti je i nagraditi tim/timove koji

prvi uspiju ka Mjesecu poslati letjelicu s landerom i roverom koji se moraju spustiti na njegovu površinu te od tamo poslati video visoke rezolucije i prevaliti put od najmanje pet stotina metara. Chanda Gonzales-Mowrer, direktorica GLXP-a, tom je prigodom izjavila: “Službena potvrda kako je tim Synergy Moon treća ekipa na svijetu s planom lansiranja letjelice ka Mjesecu vrhun-

50

SYNERGY MOON

sko je ostvarenje i nekonvencionalna inovacija na koju smo u Googleu ponosni. Synergy Moon je pokazao kako prema Mjesecu ne vodi samo jedna cesta! Oni koriste zanimljiv modularni koncept rakete Neptune 8 koju izrađuje kalifornijska tvrtka Interorbital Systems u pustinji Mojave, Kalifornija. Nagradni fond koji osigurava Google iznosi 30 milijuna USD. Miroslav Ambruš Kiš, koordinator tima Synergy Moon ističe kako je ovo vrhunsko priznanje za sve suradnike (a ima ih dvjestotinjak iz petnaestak država diljem svijeta) na projektu te kako je od početna trideset i tri tima, od kojih su neki imali na raspolaganju bezmalo “neograničene” financijske i druge resurse, naš tim u kojem sudjeluje petnaestak ljudi iz Hrvatske izborio treće mjesto na svijetu! Pored nas jedino se jedan izraelski i jedan američki tim mogu pohvaliti ovim priznanjem iz Googlea. Kevin Myrick, suosnivač i aktualni direktor tima Synergy Moon kaže kako su se u početku


usredotočili na nekonvencionalne rakete, sustave lansiranja i inovativni proces svemirske misije, a to su danas najskuplje stavke svake svemirske misije. Partnerski odnos s Interorbital Systemsom omogućio im je jeftiniji, kvalitetniji i inovativniji pristup cilju kojem teže, a to nije samo misija ka Mjesecu već i uključivanje u podjelu “svemirskog kolača”. “Kad sam prije desetak godina krenuo s namjerom da tim Synergy Moon pošalje robote na Mjesec nitko me nije doživljavao niti kao zezanciju. Danas, najpoznatija svjetska tvrtka, američka multinacionalna kompanija Google s godišnjim prihodom od 66 milijardi USD nama daje priznanje i radi nam promociju u svim glavnim svjetskim medijima”, izjavio je Nebojša Stanojević, suosnivač tima Synergy Moon. Marino Tumpić, predsjednik Astronomske udruge Vidulini i voditelj Istarskog svemirskog programa (Prvi hrvatski svemirski program) kaže

kako je u ingerenciji tima izrada Mjesečeva rovera. Čini se kako su mnogobrojni crteži, razmišljanja, tehničke tvorevine koje smo izradili i testirali bili “prevelik zalogaj” za javnost i medije u našoj zemlji. Sada kad je Google javno objavio tko smo i što smo, kada svjetski mediji pišu o našem uspjehu na nama će biti još veći teret da damo sve od sebe. Naši roboti za Mjesec mase su svega nekoliko kilograma, no tih nekoliko kilograma korisnog tereta na svom konačnom cilju “domino efektom” mogu dati nadu cijelom našem društvu da smo sposobni i spremni za budućnost. Da nećemo biti društvo koje kopira tuđe ideje i planove već društvo za primjer i liderstvo u “novoj generaciji osvajanja svemira”. Usprkos davno proklamiranoj ideji desne političke opcije kako u Hrvatskoj kila mozga vrije­ di dvije marke (jedan euro) te ne tako davnoj izreci lijeve političke opcije kako se u Hrvatskoj neće raditi na svemirskim programima, čini se kako je stvarnost zaista uzbudljivija i od najbujnije mašte. Uspiju li u Vidulinima i Synergy Moonu dosegnuti svoj cilj, bit će to nevjerojatan uspjeh. Već danas, nakon ovog priznanja i objave Google Lunar Xprizea, svemir se u našoj zemlji više ne čini tako dalek i nedostižan. A upravo je ta misao bila vodilja cijelom programu i predanom radu stotina suradnika uključenih na ovaj ili onaj način u osvajanje svemira iz “kućne radinosti”. O svemiru i osvajanju Mjeseca sada se kod nas govori kao da smo već tamo. Naša javnost doživljava svemir kao nešto u čemu sudjelujemo ne samo kao gledatelji ispred ekrana već kao aktivni sudionici. To je sukus svih naših aktivnosti, izjavili su nam za kraj u Vidulinima. REX

51


ABC tehnike broj 600  

Prošlo je 60 godina od prvog broja našeg i vašeg časopisa ABC tehnike i kroz sve te godine objavljeno je 600 brojeva – i 600. broj trenutno...

Advertisement