Page 1

I Robot LEGO MINDSTORMS EV3 I I Letjeli smo s rodama I I Energija vode I I Mjerila obujma - mjerice i menzure I I Analiza fotografije I

ISSN 0400-0315

Izbor

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Rubrike

I Mala škola programiranja I I SF priča I I Mala škola fotografije I Broj 598 I Listopad / October 2016. I Godina LX.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU


NOVE KNJIGE

U OVOM BROJU Skockane radionice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 70 godina Hrvatske zajednice tehničke kulture . . . . . . . 3 Letjeli smo s rodama. . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Robot LEGO MINDSTORMS EV3 (7). . . . . . . 9 Energija vode. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Jednostavni kamatni račun. . . . . . . . . . . . . 13

45 kn

Pametna kuća 700×700 cm M 1:50. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

Skockane radionice

Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

Robot Skoc jedan je od omiljenih radova Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 polaznika kreativnih tehničkih radionica. Doživio LjubiMaca i Lovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 je raznovrsne inačice kao papirni robot s pokretnim rukama, elektronička značka sa svjetleKako upravljati ćim očima, robot svjetiljka, robot hodač itd. S radom elektromotora? (6). . . . . . . . . . . . . . 26 obzirom na njegovu popularnost, postao je i neslužbena maskota Hrvatske zajednice tehničMjerila obujma - mjerice i menzure. . . . . . . 29 ke kulture, stoga je zbirka radova dobila naziv Suvremeni odnos Skockane radionice. Zbirka sadrži radove koji objedinjavaju modeautomatike i robotike . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 larstvo i elektrotehniku. Uvodni dio zbirke sadrži upute za rad na siguran način, prikaz alata i materijala potrebnih za izradu radova te opis Nacrt u prilogu: rada s pojedinim alatima. Slijedi poglavlje o Pametna kuća strujnim krugovima i prikazom elemenata strujnog kruga koji će biti korišteni u izradi radova. Poglavlje Skockani radovi sadrži Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, detaljno opisane i fotografijama P.p. 149, 10002 Za­greb, Hrvatska kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 dokumentirane postupke izratelefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; Zagreb, Hrvat­ska/Croatia www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr de osam radova poput svjetleće Uredništvo: dr. sc. Zvonimir Jako­bović, “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr čestitke, Robota šaralice, elekMiljen­ko Ožura, prof, Emir Mahmutović, Denis Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, Zoran troničke značke, robota Skoca (10 brojeva godišnje) Kušan itd. Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Glavni urednik: Zoran Kušan, ing. Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­ Uz zbirku je priložen CD s Priprema za tisak: Zoran Kušan, ing. ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 nacrtima radova. Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 2 (598), listopad 2016. Školska godina 2016./2017. Naslovna stranica: Savudrija – čamci se “sidre” podizanjem iz mora pomoću užadi i kolutura, snimio: 2. rujna 2016., Miljenko Ožura

kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni (PDF na CD-u) Tisak i otprema: PaxGraf, Zagreb

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama


70 GODINA TEHNIČKE KULTURE

70 godina tehničke kulture u Republici Hrvatskoj Iskusna po godinama, mlada po idejama ovako bi ukratko glasio opis Hrvatske zajednice tehničke kulture (HZTK), jedne od najstarijih organizacija u Europi koja djeluje na promicanju i razvitku tehničke kulture, a poglavito uključuje mlade u svijet tehnike i inovacija. Ove godine HZTK slavi ponosnih 70 godina rada. Osnovana u lipnju 1946. godine, Hrvatska zajednica tehničke kulture bila je i ostala mjesto stvaranja novih, drugačijih, inovativnih ideja. Od tada do danas u njenim brojnim aktivnostima i projektima sudjelovali su deseci tisuća djece i mladih svih uzrasta, ali je isto tako pažnja posvećena cjeloživotnom učenju i onima u trećoj životnoj dobi. Hrvatska zajednica tehničke kulture krovna je nacionalna udruga tehničke kulture u Hrvatskoj. Uz Tehnički muzej Nikola Tesla, okuplja 16 nacionalnih saveza tehničke kulture, 19 županijskih, 34 gradske i jednu općinsku zajednicu tehničke kulture. Zajednica je kontinuirano radila na promicanju, ne samo tehničke kulture i tehničkog odgoja nego i na popularizaciji znanosti i inovatorstva. HZTK je imao važnu ulogu u afirmaciji tehničkih zanimanja među mladima što je rezultiralo i njihovim usmjeravanjem u tehničke škole i na tehničke fakultete. To radi i danas kroz program izvanškolskog i izvannastavnog obrazovanja djece i mladih

te kroz popularna događanja: Natjecanje mladih tehničara, ljetne škole tehničkih aktivnosti, Robokup, Festival tehničke kulture, Modelarska liga, terenske nastave za učenike i projekte poput Putevima tehnike. HZTK je i partner nastavnicima i profesorima pri dodatnoj edukaciji i stručnom usavršavanju. Baš u ovoj obljetničkoj godini, vodstvo HZTK preuzeo je nastavnik elektrotehničke grupe predmeta i jedan od najpredanijih mentora Zajednice, “dijete tehnike” - Ivan Vlainić. U sustav tehničke kulture uključio se već kao učenik četvrtog razreda osnovne škole u Samoboru, što ga je potaknulo da i sam postane jedan od onih koji će drugima prenositi znanje, najprije kao nastavnik u samoborskoj Srednjoj strukovnoj školi, a onda i mentor u Hrvatskoj zajednici tehničke kulture, na čelu koje je sada. Najpoznatiji hrvatski inovator Mate Rimac rekao je za svog skromnog nastavnika i mentora: “Bio sam loš učenik, a to što sam uspio, zasluga je profesora Vlainića.” U Rimčevoj rečenici skriva se i misija rada Hrvatske zajednice tehničke kulture i njezina predsjednika. Pomoći djeci i mladima da nađu svoj put i svoj uspjeh. Bit će to i uspjeh Hrvatske jer tehnička kultura i pojedinci poput mladog Rimca oduvijek su bili i bit će ti koji pokreću svako društvo. Glavni urednik Zoran Kušan

3


RADIOAMATERIZAM

Letjeli smo s rodama Svake godine drugog vikenda u svibnju, od 2006. godine, radi podizanja svijesti šire javnosti o potrebi zaštite ptica selica i njihovih staništa, obilježava se Svjetski dan ptica selica (World Migratory Bird Day). Kada govorimo o pticama selicama prvo se sjetimo roda i lastavica, a kad pokušamo nastaviti niz shvatimo da zapravo ne znamo ni koje se ptice sele, a kamoli kuda se sele. Poznavatelji ptica nadodat će na listu selica i ove ptice: grmuša pjenica, mala čigra, mrki sokol, patka žličarka, šareni čvorak, škanjac osaš, šljuka kokošica, zlatna vuga, žalar ciganin... Već odavno odredište nekih ptica otkrilo se preko prstenovanja. Riječ je o označavanju ptica malim limenim prstenom na nozi. Postupak je dugotrajan i neizvjestan jer morate dobiti povratnu informaciju s konačnog odredišta gdje pticu pronađu, uhvate... Jedno je sigurno: selice se sele u toplije krajeve. Drugo je pitanje koji su to topliji krajevi i kada one kreću na put. Izuzetno je važna i spoznaja gdje se zadržavaju tijekom migracije. Neke se ptice sele samo iz sjeverne u južnu Hrvatsku, neke iz sjeverne Europe dolaze k nama, a neke iz Hrvatske odlaze u, već spomenute, toplije krajeve.

4

Bijele rode jedne su od najpoznatijih naših ptica selica. Svojim velikim krilima, koja mogu biti raspona i do metar i pol duljine, plijene našu pozornost. Gnijezde se na krovovima kuća, na vrhovima telefonskih i rasvjetnih stupova, na dimnjacima i zidovima napuštenih kuća, čak i na umjetnim površinama i platformama koje


čovjek napravi prvenstveno da im omogući lakše gniježđenje. Lijepo ih je vidjeti! U našem poznatom selu roda, Čigoču, u sklopu Parka prirode Lonjsko polje, one skladno žive s domaćim stanovništvom. Dok su odsutne, djelatnici Parka popravljaju im gnijezda koja nerijetko mogu biti teška i po nekoliko stotina kilograma. Kako bi se što bolje upoznao život ovih zanimljivih ptica, u Švicarskoj je prije petnaestak godina pokrenut projekt SOS Stork. Cilj je bio saznati kako se rode ponašaju za vrijeme svojih migracija prema jugu, gdje se sve zaustavljaju i koje su glavne prepreke na njihovom putu. Rezultati su zbunili znanstvenike: otkriveno je da se jako velik broj roda zaustavlja na jugu Španjolske umjesto da prezimi u zapadnoj i središnjoj Africi. U Španjolskoj im preko zime velika i otvorena odlagališta otpada predstavljaju lako dostupan izvor hrane. Javlja se i zabrinutost da će takav trend dovesti do slabljenja i smanjenja populacija roda u srednjoj i zapadnoj Europi jer se smanjuje genetska raznolikost (nema očekivanog miješanja i doticaja s rodama iz drugih područja) i rode češće obolijevaju.

A što je s našim rodama? Od kuda nam se one vraćaju? S ciljem utvrđivanja trase putovanja, odnosno preciznijeg određivanja istočnog migracijskog puta kojim naše rode putuju prema jugu, dana 16. lipnja 2016. godine, obilježene su dvije rode koje se gnijezde u Lonjskom polju. Projekt je rezultat suradnje Parka prirode Lonjsko polje i zagrebačkog Zoološkog vrta, a pomoću financijskih sredstava fonda EuroNatur, sa sjedištem u Njemačkoj. Radi se o jednoj ženki (nazvana je Leta – božica zaštitnica ratara i stočara) i mužjaku čije ime ne treba posebno objašnjavati – Tesla. Na rode su pričvršćeni mali odašiljači koji svakih 20 minuta šalju podatke o trenutnoj lokaciji. Za prikupljanje podataka koristi se mreža mobilne infrastrukture preko koje podaci stižu u centar te se računalno obrađuju. Svi zainteresirani mogli su pratiti njihov let (s odmakom od dan-dva) te tako putovati s Letom i Teslom. U dnevnik Lete i Tesle upisali smo neke zanimljive podatke pa smo tako uživali i letjeli s njima: – Od 16. lipnja pa do polaska na put, vrijeme su provodili na vlažnim staništima oko Čigoča i izletima do Male Gradiše i Kraljevčana, u

5


Sisačko-moslavačkoj županiji, nerijetko dnevno preletjevši 30 km. To nam se učinilo dosta, no, poslije smo shvatili da im je to bilo tek zagrijavanje... – Rodan Tesla na put se odvažio 13.8.2016. (označimo to kao prvi dan), a ženka Leta, 7 dana kasnije, 20. kolovoza. Pratit ćemo njegov let s kratkim osvrtima na Letu. I skica puta koju smo na kraju načinili odnosi se na njegov zahtjevan let, mada ga je Leta poslije prestigla i otišla 370 km dalje. – 8. dan: I dok je Tesla prema istoku letio južno od Save, uspinjući se pored Slavonskog Broda prema Đakovu, da bi iz Hrvatske otišao preko Tovarnika (21.8.), Leta je zaobišla Papuk sa sjeverne strane te napustila prostor naše zemlje letom preko Vukovara, 3 dana nakon Tesle. – 11. dan: Rodan Tesla je 24.8. već napustio Europu preletjevši Srbiju (kod Đerdapa), mali dio južne Rumunjske, cijelu Bugarsku, europski dio Turske i Mramorno more (južno od Istanbula). Četiri dana poslije (28.8.) sličnim putom dolepršala je i Leta, u istočni dio azijske Turske, 5 km južno od grada Eskişehira.

6

– 15. do 23. dan: Izgleda da se rodanu Tesli svidjelo u močvarnim predjelima jugozapadno od turskog Nacionalnog parka Bozdağ, jer se tamo zadržao čak 9 dana, od 28. kolovoza do 5 rujna. Ili je umor učinio svoje... Leta je 30. kolovoza preletjela to područje, ali 40 km istočnije te tako nadoknadila kašnjenje u polasku iz Čigoča. – 24. dan: Izbjegavajući visoke planine, koje su ponegdje visoke i preko 2000 m, Tesla se, nakon novih 560 km, dana 6.9. spustio na plodnu nizinu na istočnoj sredozemnoj obali Turske. Zahvaljujući malom odašiljaču saznali smo da su mu za to trebala samo dva dana.

U međuvremenu, Leta je 3. rujna preletjela Sueski kanal i sletjela u Afriku. Na žalost, signal njenog odašiljača izgubio se nakon 4. rujna, dok se nalazila zapadno od poplavnih predijela egipatskog Asuana (poznata brana i akumulacijsko jezero) tako da smo dva tjedna bili bez informacija o njenom položaju. Iz zagrebačkog Zoološkog vrta pojasnili su da je moguće da je roda došla u područje gdje je rasprostiranje signala otežano te da očekuju njeno javljanje. – 24. do 28. dan: Rodan je tijekom sljedeća 4 dana, uz povremena odmaranja, preletio cijelu zapadnu Siriju, Jordan i Izrael te se 10. rujna, preletjevši Sinajski poluotok, spustio na njegovu jugozapadnu obalu. Sad je već mogao vidjeti afričko kopno. - 28. dan: Nakon kratkotrajnog odmora Tesla je istoga dana preletio Sueski kanal. - Od 29. do 33. dana: Držeći se rijeke Nil kao orijentira, ne zadržavajući se dugo, Tesla je preletio Egipat te stigao do Sudana (13.9.), da bi potom skrenuo na zapad, prema granici s Čadom (pokrajina Darfur).


- 34. dan: Na negostoljubivo ali očigledno vlažno područje stigao je 16. rujna. Zadnji dan našeg praćenja bio je 29.9.2016. Je li mu to konačna točka, provjerite sami. Preko članova Radiokluba Hrvatska Flora Fauna stupili smo u kontakt sa sudanskim radioamaterom Magdijem, ST2M, koji kao pilot često leti tim područjem. Objasnio je da je mjesto gdje se rodan Tesla sada zadržava široka vododerina koja se nalazi na mjestu gdje pustinjska Afrika diskretno prelazi u onu stepsku, pogodniju za život. No, kako je sada kraj visoke kišne sezone, mikrolokacija na kojoj je Tesla sada, je poplavljena, odnosno, tvori veliku močvaru površine 20 četvornih kilometara. Nalazi se u sudanskoj

državi Sjeverni Darfur (Shamal Darfur), 185 km sjeveroistočno od naselja Katum. Prosječna siječanjska temperatura je oko 25°C. Magdi kaže da je područje sigurno jer je daleko od sela i ljudi. Negostoljubivost područja upotpunjuju brojni krateri vulkana Meidob s najpoznatijim kraterom Malha, samo 18 km jugozapadno od Tesle. - U međuvremenu, dana 19.9.2016., pojavio se i Letin signal. Tada je već bila na zapadu Sudana. Sljedeći dan preletjela je granicu između Sudana i Čada, ali nije daleko otišla. Leta je, kao i Tesla, nakon 30 dana leta ukupno preletjela 5000 km. Konačno, spustila se 370 km zapadno od Tesle. Riječ je stepskim zaravnima (850 m) oskudnima vodom. Njen instinkt pomoći će joj da i taj problem riješi. Želimo im sretan povratak.

7


močvare te kako daleko na jug Afrike dolaze naše rode. Osim toga, mogu se utvrditi i glavne opasnosti s kojima se rode na svom putovanju susreću, poput visokih električnih vodova i otvorenih vodotornjeva. Drugo je pitanje kako se one orijentiraju na putu i nakon više tisuća preletjenih kilometara uvijek uspiju vratiti kući u svoja stara gnijezda. Nevjerojatna putovanja koja ptice selice obave svake godine oduvijek su izazivala divljenje ljudi širom svijeta. Postoje razlike u navigacijskim sposobnostima odraslih i mladih ptica. Odrasle ptice koje se udalje s migracijske rute mogu pronaći svoje odredište, dok mlade ptice to ne mogu. Prijašnje iskustvo očito utječe na navigacijske sposobnosti. Kažu da orijentaciju ptice uče odmalena iz iskustva promatranja zvijezda. Ptice koje su odrasle u laboratorijskim uvjetima pod umjetnim svjetlom, u planetariju nisu znale odabrati pravilan smjer migracije. Iako jako motivirane, skakanje tih ptica bilo je nasumično. No, ako i znaju smjer, ptice moraju znati i gdje se trenutačno nalaze. Vjeruje se da ptice Dok ovo čitate, možda još uvijek uspijete pronaći položaj naših putnika. Naravno, ako male baterije do tada izdrže. Put koji je prešla Leta pratili smo ovdje: http://storch-schweiz.danel bischof.de/map/1195522, dok se u Teslinoj avanturi moglo sudjelovati na: http://storchschweiz.danielbischof.de/map/1195521 Zahvaljući suvremenoj elektronici, ovim obilježavanjem i praćenjem roda iz Lonjskog polja  želi se provjeriti postoje li i na tom putu mjesta na kojima se rode češće i dulje zaustavljaju, jesu li to urbanizirani prostori, livade ili

8

nisu orijentirane prema isključivom cilju tijekom većeg dijela svog putovanja. Selice imaju brojne načine za određivanje smjera. Osim položaja Sunca i zvijezda, tu su pozicije zalaska Sunca, smjera vjetrova, Zemljinog magnetskog polja, topografija tla, aktivnosti i glasanje drugih ptica iste vrste što sve služi kao izvor informacija te im omogućuju da odaberu, odnosno, zadrže smjer. Ptice selice ne mare za državne granice, a vidimo da im ni seoba na drugi kontinent ne predstavlja zapreku. Opstojnost povijesne veze ljudi i ptica selica danas, kao nikad prije, ovisi o našoj odgovornosti prema prirodi i očuvanju prirodnih resursa. Samo tako možemo očuvati staništa ptica, a time i ptice. Amanita


ROBOTIKA

Robot LEGO MINDSTORMS EV3 (7) Tvoj robot Spasitelj u potrazi je za žrtvama potresa. On slijedi crnu liniju na kojoj se može nalaziti tražena žrtva. Pomozi mu stati na vrijeme i javiti kada pronađe žrtvu. IZAZOV 1. Prepiši program u računalo.

Što se dogodilo PRIJE? a) robot je vozio, b) robot je odsvirao notu A, c) robot je vozio i svirao istovremeno. RJEŠENJE: Ovakvim povezivanjem moguće je natjerati robota da više radnji obavlja istovremeno – paralelno. Povlačenjem više linija (žica) iz istog bloka možemo spojiti više blokova. Prvo na zaslon ekrana pozicioniraj naredbe koje želiš da robot izvrši. Zatim spoji žice: žice se spajaju tako da se klikne lijevom tipkom miša na spojnicu lijevog bloka i miš se vodi do spojnice desnog bloka. Što se dogodilo PRIJE? c) robot je vozio i svirao istovremeno. IZAZOV 2. Promijeni program iz prošlog izazova tako da se robot prvo vozi 1 okretaj kotača, a tek tada odsvira notu A. RJEŠENJE: Ako želimo da se robot prvo vozi, a onda svira, ne koristimo paralelne radnje, već je program sličan programima iz prijašnjih brojeva ABC tehnike.

IZAZOV 3. Neka robot istovremeno: • namiguje očima na ekranu,

• vozi ravno dok ne primijeti zid – tada neka stane. Je li namigivanje očima završilo kada je robot stao? DA NE RJEŠENJE: Kako bismo napravili namigivanje očima moramo iz zelenih naredbi izabrati naredbu Display i iz izbornika File Name izabrati LEGO Image Files  Eyes  Middle left. Neka ta slika bude na zaslonu robota 1 sekundu: iz narančastog izbornika izabiremo naredbu Wait. Namigivanje drugim okom ponovno radimo zelenom naredbom Display. Unutar izbornika File Name sada izabiremo LEGO Image Files  Eyes  Middle right. I ova slika mora biti 1 sekundu na zaslonu što ćemo učiniti koristeći narančastu naredbu Wait. Oko svih ovih naredbi postavlja se petlja Loop, koja se ponavlja beskonačan broj puta. Vožnju robota do zida dobit ćemo koristeći naredbe: vozi ravno (Move Steering, opcija ON), naredba Wait (opcija Infrared Sensor ili Ultrasonic Sensor, sve dok je udaljenost manja od 15 cm) te zaustavljanje motora (Move Steering, opcija OFF). Ove dvije radnje paralelno povezujemo na naredbu Start koristeći dvije žice. Je li namigivanje očima završilo kada je robot stao? NE Robot je vozio ravno sve dok nije naišao na zid. Tada su motori stali. Namigivanje očima u petlji koja se vrti beskonačno je dugo. Premda su se motori prestali vrtjeti i robot je prestao voziti, namigivanje očima je nastavljeno. IZAZOV 4. Neka robot istovremeno: • namiguje očima na ekranu, • vozi ravno. Kada primijeti zid – neka stane i prestane namigivati. RJEŠENJE: Ovaj izazov vrlo je sličan prošlome uz dodatak što sada robot, nakon što uoči zid, mora prestati voziti, ali i prestati namigivati očima na zaslonu. To znači da iz jedne paralelne radnje želimo utjecati na drugu paralelnu radnju.

9


Svaka petlja koju smo do sada koristili imala je svoju oznaku – broj iznad strelice koja označava petlju je ime petlje. Inicijalno se taj broj postavlja u 01. Ako želimo na silu zaustaviti petlju, iz nekog drugog dijela programa, moramo koristiti naredbu Loop Interrupt (peta ikona u narančastim naredbama) te u njezin gornji desni ugao upisati ime petlje koju želimo zaustaviti. Naredbu Loop Interrupt dodajemo na poziciju kada želimo djelovati na zaustavljanje petlje. U ovom slučaju kada detektiramo prepreku ispred robota. IZAZOV 5. Neka robot istovremeno:

• namiguje očima na ekranu, • vozi ravno, • naizmjenično svira notu A i E. Kada naiđe na zid, neka stane i prestane svirati, ali neka nastavi dalje namigivati očima. IZAZOV 3 - RJEŠENJE RJEŠENJE: Robot istovremeno mora raditi tri radnje: namigivati, voziti i svirati. Kako bi ovo mogli riješiti, moramo dodati treću paralelnu radnju, u kojoj će robot naizmjenično svirati note A i E (zelene naredbe, naredba Sound, opcija Play Note) koristeći petlju. Program sada sadrži dvije petlje. Svaku od njih možemo imenovati drugačijim imenima te umjesto broja 01 napisati 02, ili prva_petlja, druga_petlja (prema slici). Ako želimo naredbom Loop Interrupt zaustaviti samo jednu od ovih petlji, u gornji desni ugao te naredbe napišemo ime petlje koju želimo zaustaviti. U našem slučaju druga_petlja. IZAZOV 6. Napiši program za robota koji slijedi crnu liniju. Ako se na crnoj liniji nađe prepreka (žrtva), neka se robot zaustavi i proizvede zvuk sirene kojom će obavijestiti kako je našao traženu žrtvu. Kojim senzorom ćeš detektirati žrtvu ispred robota? Riješi ovaj izazov na dva načina: • koristeći paralelne radnje, • bez paralelnih radnji. RJEŠENJE: Program koji slijedi crnu liniju napisali smo u ABC tehnike broj 596. Sada ga treba dopuniti kako bi robot prepoznao žrtvu na putu, ne sudario se s njom i proizveo zvuk sirene. Prepreku (žrtvu) ispred robota možemo detektirati ultrazvučnim senzorom ili infracrvenim senzorom. Ako tvoj robot trenutno nema taj senzor, ugradi ga i spoji na port 4. Senzor neka gleda

IZAZOV 4 - RJEŠENJE

10


IZAZOV 5 - RJEŠENJE

ispred robota. Senzor boje gleda prema tlu i spojen je na port 3 (kao u prošlom nastavku). Ovaj zadatak možemo riješiti na dva načina. Prvi je koristeći paralelne radnje, od kojih je prva radnja u potpunosti jednaka onoj iz ABC tehnike broj 596: robot naizmjenično koristi lijevi i desni kotač kako bi pratio rub crte između

IZAZOV 6 - RJEŠENJE

IZAZOV 6 - RJEŠENJE na drugi način

bijele podloge i crne trake. Ova se petlja zove 01 i ponavlja se beskonačno puta. Druga paralelna radnja čeka, očitavajući udaljenosti od prepreke pomoću infracrvenog (ili ultrazvučnog) senzora. Kada je udaljenost od prepreke manja od 20 cm (narančasta naredba Wait, Infrared Sensor ili Ultrasonic Sensor), pomoću Loop Interrupt prekida se petlja 01, zaustavljaju se oba motora (zelena naredba Large Motor) te se proizvede zvuk sirene pomoću petlje 02 (dvije zelene naredbe Sound, Play Note). Petlja 02 ponavlja se 3 puta: opcija Loop naredbe Count. Drugi način rješavanja ovog problema je bez korištenja paralelnih radnji. U ovom slučaju, petlja slijeđenja crne trake mora se promijeniti, tako da se više ne ponavlja beskonačan broj puta, već se ponavlja sve dok je udaljenost od prepreke veća od 20 cm. Uvjet izlaska iz petlje je očitanje infracrvenog (ili ultrazvučnog) senzora (opcija naredbe Loop je Ultrasonic Sensor ili Infrared Sensor). Ako je udaljenost manja od 20 cm, motori se zaustavljaju, te se proizvede zvuk sirene pomoću petlje 02. Dr. sc. Ana Sović Kržić

11


Energija vode

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

Lakši prijevoz ljudi i robe, plodne ravnice, vodoopskrba, hrana, građevinski material i sl., neki su od razloga zašto su se ljudi od davnina nastanjivali uz vodu. Između ostalog, čovjek je iskoristio energiju vode koja je pronašla svoju uporabu u najrazličitijim područjima ljudske civilizacije. Vodno kolo kao najznačajniji pogonski stroj tisućama godina pretvaralo je energiju vode u mehanički rad. Postavljalo se na rijekama i potocima za mljevenje žita (vodenice), rezanje kamena, splavarenje, hlađenje peći, pile u pilanama, ispumpavanje vode iz rudinka, za navodnjavanje i dr. O vodnoj energiji pisao je i hrvatski znanstvenik Faust Vrančić 1616. godine u svojoj knjizi Novi strojevi. U njoj je, između ostalog opisao nekoliko naprava na pogon vodnom snagom koje se mogu smatrati pretečama vodnih turbina koje se danas koriste u suvremenim hidroelektranama. Voda je ujedno i najznačajniji energetski izvor koji se stalno obnavlja, a danas je prema procjena-

Slika 1. Vodno kolo na vodenici s pritjecanjem vode odozgo ima iskoristivost oko 60 posto. Najčešće se koristi na brzim rijekama gdje je veliki pad, a mala količina vode

ma iskorišteno samo 25 posto svjetskog potencijala vode sadržane u rijekama. Veliki energetski potencijali energije vode nalaze se u morima i oceanima, a ogledaju se kroz valove, plimu, oseku i morsku struju. Daljnji razvoj, posebice od vremena industrijske revolucije imao je za posljedicu izum vodne turbine koja se danas pretežito koristi za dobivanje električne energije. Obnovljivi izvori energije kao jedan od najprihvatljivijih načina proizvodnje električne energije sve više dobivaju na važnosti. Razlog tomu je manji

12

utjecaj na okoliš, povećanje proizvodnje čiji je rast početkom ovog stoljeća iznosio od 10 do 60 posto, ali i trajno korištenje ovih vidova energije. Prema podacima Australske pošte koja je u nekoliko navrata izdala četiri različite poštanske marke na temu obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar, voda i biomasa), čak devet posto električne energije u Australiji dobiva se od obnovljivih izvora energije. Prema istim podacima hidroenergija zauzima osam posto od ukupne proizvodnje električne energije i predstavlja najveći izvor među svim obnovljivim izvorima energije u svijetu. Isto tako iz promidžbenih materijala Irske pošte (marka iz 2011. s motivom hidrocentrale Shannon izgrađena 1929.) saznaje se kako šest posto od ukupno proizvedene Slika 2. Radi iskorištavanja vode električne energije u različitim oblicima, čovjek se u njihovoj zemlji od davnina nastanjivao uz rijepripada hidroener- ke, jezera i mora giji. Zbog posljedica na okoliš (promjena vodotoka, prijetnja flori i fauni, poplavljivanje područja i sl.) sve se više prelazi na izgradnju malih hidrocentrala posebice u udaljenim i siromašnim područjima gdje ostali izvori energije nisu dostupni. Male hidroelektrane se postavljaju na manjim rijekama ili potocima s malim i zanemarivim utjecajem na okoliš. Zadnjih godina neke vlade država, ali i različite organizacije podupiru obnovljive izvore energije u obliku povoljnijih kredita, donacija, poreznih olakšica i sl. Radi bolje promidžbe te skretanja pozornosti kako nacionalne tako i svjetske javnosti, nacionalni poštanski operatori vrlo često izdaju marke na temu proizvodnje električne energije uz pomoć vode. Čak i male državice poput Lihtenštajna pro-

Nastavak na 35. stranici.


FREE BASIC MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Jednostavni kamatni račun Ako tražite kredit od banke, prije nego što ga uzmete, dobro bi bilo da se posavjetujete s nekim financijskim stručnjakom. U današnje vrijeme nije problem dobiti kredit, problem je vratiti kredit. Kad uzmete kredit osim što morate vratiti novac koji vam je banka dala morate platiti i kamate na kredit koje mogu biti poprilično visoke. Ukoliko kredit ne možete vratiti na vrijeme, doći će do ovrhe vašeg dohotka (plaće) ili nekretnine koju ste založili kao garanciju (hipoteka) da ćete kredit vratiti. Takva situacija može dovesti do naglog siromašenja korisnika kredita i njihove obitelji koje se zbog teške materijalne situacije mogže i raspasti. Kupovina automobila na kredit veoma je privlačna i sigurno će se naći banka koja daje “povoljan” kredit za kupnju automobila na nekoliko godina. Automobilske kuće često imaju dogovor s bankama i dokumenti za kredit se srede za sat vremena, nedostaje jedino potpis kupca. Već sljedeći dan vozit ćete se u novom automobilu kupljenom na kredit. Nekoliko mjeseci sretan korisnik kredita uredno otplaćuje kredit i troši kao da se ništa nije dogodilo. Tako to ide sve dok korisnik kredita ne uđe u nedozvoljeni minus i dok mu banka ne zatvori račun. Tek tada nesretni korisnik kredita shvati da je kredit koji je uzeo nepovoljan i da ga ne može otplaćivati. Banka nema milosti za klijente koji ne otplaćuju kredit i ne bira sredstva da naplati svoja potraživanja. Ovo je scenarij koji svatko pametan treba izbjeći, to se može učiniti veoma lako, treba naučiti osnovne stvari o kreditima i dobro procijeniti svoju kupovnu moć bez emocionalnog “padanja” na skupo plaćene reklame i oglase. Prodaja automobila, kuća i svega što se može prodati na kredit za neke financijske “stručnjake” veoma je komotan način ostvarivanja velike zarade (profita) i bogaćenja. U jednostavnom kamatnom računu imamo četiri veličine koje trebamo poznavati, to su:

glavnica, kamata, kamatna stopa (postotak), obračunsko razdoblje (vrijeme). Glavnica je novčani iznos koji se od nekog posuđuje. Onaj tko posuđuje novac zove se zajmodavac ili vjerovnik (to je najčešće banka), a onaj tko prima novac zove se dužnik (potrošač ili klijent). Kamate su novčani iznos koji dužnik plaća vjerovniku za dobivenu (pozajmljenu) glavnicu na određeno vrijeme. Kamatna stopa ili postotak broj je koji pokazuje koliki novčani iznos dobiva vjerovnik u određenom vremenu na 100 novčanih jedinica. Uobičajeno se radi s godišnjom kamatnom stopom. Obračunsko razdoblje je vrijeme (dani, mjeseci, godine) u kojem dužnik mora vjerovniku vratiti kredit (glavnicu uvećanu za kamate). Ako je jedna od ovih veličina nepoznata, ona se da izračunati pomoću ostale tri kao što se to radi s nekom formulom iz matematike ili fizike. Sve je to matematički toliko jednostavno da ne bi trebalo predstavljati problem razumijevanja učenicima viših razreda osnovne škole, ali i u jednostavnosti kriju se “financijske zamke” koje ćemo upoznati kad postavimo “formulu” i napišemo program za jednostavni kamatni račun. Prvo trebamo razlikovati početnu i konačnu vrijednost glavnice. Konačna vrijednost glavnice = početna vrije­ dnost glavnice + kamate 1. Pretpostavimo da smo pozajmili 550 € uz 4% kamata za 2 godine. Kolika je konačna vrijednost glavnice? Za 100 € …… 4% kamata na 1 godinu je 4 € ----------------------------------------------------------Za 100 € …… 4% kamata na 2 godine je 8 € Za 550 € …… 4% kamata na 2 godine je X € ----------------------------------------------------------100 ∙ X = 550 ∙ 8 ……. slijedi: X = 550 ∙ 8 / 100 = 4400/100 = 44 €

13


Početna glavnica iznosi 550 €. Iznos kamata izračunali smo koristeći Pravilo trojno, kamate iznose 44 €. Konačna glavnica = 550 € + 44 € = 594 €. Sigurno ste uočili formulu po kojoj smo izračunali kolike su kamate na dvije godine za glavnicu od 550 €. Kamatni račun provodi se jednako kao i postotni račun s tom razlikom da se u kamatnom računu u obzir uzima i vrijeme. Pomoću formule: kamate = glavnica ∙ posto­ tak / 100 može se općenito izračunati godišnja kamata. 2. Kolike su godišnje kamate od 820 HRK uz 5%? kamate = 820 ∙ 5 / 100 = 4100 / 100 = 41 HRK Kamate od 5% na glavnicu od 820 HRK iznose 41 HRK. Kad znamo kamate za jednu godinu, mogu se izračunati kamate za više godina tako što se iznos kamata pomnoži s brojem godina (vrijeme). Općenita formula koja računa kamatu za više godina: kamate = (glavnica ∙ postotak ∙ vrijeme) / 100 3. Kolike su kamate za 1250 € uz 3% za vrijeme od 7 godina? kamate = (1250 ∙ 3 ∙ 7) / 100 = 26250/100 = 262,50 € Tek sada kada znamo kako se računa kamata na glavnicu uz određeni postotak na više godina možemo pristupiti izradi programa pomoću kojeg ćemo provjeriti matematički dobivene iznose kamata. Program - jednostavni kamatni račun

U programu je malim slovom p označena godišnja kamatna stopa ili postotak, dok je g broj godina. Programsko rješenje 1.

Programsko rješenje 2.

Programsko rješenje 3.

Kao što vidimo, ukupnu kamatu ili zaradu vjerovnika lako je izračunati, nama je u interesu da kamata na glavnicu bude što manja jer je tada i naš ukupni dug manji.

3. Pretpostavimo da nas zanima kolike kamate treba otplatiti banci neka tvrtka koja je uzela kredit od 250 milijuna kuna na 10 godina s godišnjom kamatom 4,4%?

14


NACRT U PRILOGU

Pametna kuća 700×700 cm M 1:50

Kamate od 110 milijuna kuna na 10 godina nisu zanemarive i banka će na ovom kreditu dobro zaraditi. Sasvim bi drukčija situacija bila da je banka tvrtki dala kredit s godišnjom kamatnom stopom od 1%, tada bi njena zarada bila samo 2.5000.000 kuna, tj. 4,4 puta manja, naravno da bi to banci bilo nepovoljno. Borba za što manju kamatnu stopu stvar je menadžerskog tima tvrtke, bila ta tvrtka u državnom ili u privatnom vlasništvu. Banka nikada i nikome ne daje kredit na kojemu neće zaraditi. Jednostavni kamatni način ima smisla kad se cijeli kredit (dug ili glavnica) vraća odjednom nakon isteka ugovorenog roka. To je obično slučaj kad imamo posla s kratkoročnim posudbama ili manjim novčanim iznosima. Kod dugoročnih kredita obračun kamata za dužnika puno je povoljniji jer se kredit vraća preko određenog broja otplatnih obroka (anuiteta). Banka koja daje kredit s otplatom jedna­ kih anuiteta ne računa cijelo vrijeme trajanja kredita kamatu na početnu glavnicu jer bi to bilo nepravedno prema korisniku kredita. S vremenom otplate kredita glavnica se stalno smanjuje pa se i kamate računaju na manju glavnicu, ali o tome će biti riječi u slijedećem nastavku. Damir Čović, prof.

Tehnička kultura često traži od nas da proširujemo znanja i vještine koje smo do sada stekli kroz školovanje i radionice. Približiti tematiku, stvoriti edukacijsko sredstvo za nastavu bio je zadatak ljetne škole pedagoga tehničke kulture. U oganizaciji Hrvatskog saveza pedagoga tehničke kulture od 17.8.2016. do 24.8.2016. održana je radionica čiji je projektni zadatak bio izrada “Pametne kuće”. Sudjelovalo je 23 polaznika koje su kroz radionice vodila dva voditelja. Maketarstvo i modelarstvo vodio je Ivan Rajsz, prof. PTO-a, a elektrotehniku, elektroniku i upravljačke tehnike vodio je Robert Herčeki, dipl. ing. elektrotehnike. Radionica je trajala 40-ak sati, a može se slobodno reći i znatno duže zbog želje polaznika da njihovi radovi dobiju osim funkcionalnosti i estetski izgled.

15


Prije samog početka rada na projektu, sudionici radionice dobili su naputke o tijeku rada pri izradi. Nakon toga podijeljen je materijal za izradu, provjereni su strojevi pomoću kojih će se

16

odraditi grubo oblikovanje pozicija. Naljepnice na kojima se nalaze crteži pozicija potrebno je lagano spojiti sa šperpločom lijepljenjem bez dodatnog pritiska na površinu. Nakon piljenja i brušenja papir bi se trebao bez teškoće ukloniti sa šperploče. Iskustvo kaže da to baš i nije tako, te je potrebno dodatno oslabiti ljepilo na naljepnicama lijepljenjem po lako odvojivim površinama. Pedagozima tehničke kulture nije bio potreban dodatni motiv za rad. U svoje učionice po­nijet će vrijedno učilo koje im može poslužiti pri radu od petog do osmog razreda. Sve pametne kuće bile su istih dimenzija no svaka je bila drukčija, na neki način originalna. Iako su sudionici bili podijeljeni u dvije grupe, nije postojala razlika u brzini i preciznosti izrade uratka. Nastojali smo pravilno rasporediti vrijeme rada po radionicama tako da ni jedno područje ne bude preveliko opterećenje pri radu. Na taj način projekt PAMETNA KUĆA, iako složen nije bio teško izvediv. Vremena predviđenog za rad bilo je dovoljno, no svima je bilo premalo zbog želje da njihova kuća bude po dizajnu drukčija i da se svojim izgledom istakne. Unutrašnjost kuće • Rasklopivi krov • Upravljačka ploča pametne kuće Nastavak na 21. stranici.


MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

ZLATNI I PLAVI SAT II Boja na shemi desno označava dominantnu boju svjetla u zlatnom i plavom satu pa će, posljedično, i na snimljenim fotografijama u ovom vremenu prevladavati te boje. Taj magični sat dešava se ujutro i navečer, ali to ne znači da će uvjeti snimanja i karakter svjetla biti isti. Vrijeme sumraka možemo podijeliti u tri dijela. Prvi dio ili civilni sumrak je onaj kad je Sunce između horizonta i 6 stupnjeva ispod njega. U tom razdoblju još uvijek imamo dovoljno svjetla da razaznajemo udaljene objekte, nebo je vrlo svijetlo, a oblaci mogu dobiti crvenu, narančastu ili žutu boju. Iza ovoga slijedi nautički sumrak. Tad je Sunce između 6 i 12 stupnjeva ispod horizonta. Nebo je tamnije i pojavljuju se prve zvijezde. Iako je svjetlo prigušeno, horizont je još uvijek vidljiv i morat ćemo ko-

ristiti duže ekspozicije. U trećem dijelu ili astronomskom sumraku Sunce je između 12 i 18 stupnjeva ispod horizonta. Nebo je tamnije i trebat će nam duže ekspozicije, ali još nije noć. Noć nastupa iza ove faze, tj. kad se Sunce spusti ispod 18 stupnjeva ispod horizonta. Valja znati da na ukupni dojam ili uvjete snimanja utječe još i to pod kojim kutom svjetlo pada, kakvi su opći vremenski uvjeti, koliko je zasićenje zraka smogom i prašinom. Nije svejedno u koje godišnje doba i na kojoj nadmorskoj visini snimamo. Ako putujemo, a želimo snimati u vremenu ovoga magičnog sata, valja sve ovo imati na umu. Tome još treba pridodati i činjenicu da će, ako smo u različitim krajevima svijeta i to dijelom utjecati na konačni doživljaj i snimanje unutar ovoga magičnog sata. Neposredno po zalasku sunca ili neposredno prije izlaska svjetlo je difuzno i kao takvo vrlo je pogodno za snimanje portreta u ambijentu. Ne samo portreta već i


samih ambijenata pejzaža. Period neposrednoga zalaska sunca je i trenutak kad se u gradovima uključuje ulična rasvjeta i kad automobili uključuju svoje farove, a ako je nebo vedro, pojavljuju se i prve zvijezde poput Siriusa i Venere. Sve ovo može doprinijeti konačnoj atmosferi naše fotografije. Zato valja misliti o svemu tome i o načinu kako to dobro ukomponirati. Dakle, pričamo o kompoziciji boja unutar prostora fotografije. Uz dominantnu plavu boju pojavljuju se akcenti ulične rasvjete ili boja automobilskih svjetala i oni mogu biti nosioci osnovne ideje fotografske slike. U svakom je slučaju miješanje različitih svjetala izazov za fotografa.

Snijeg je na lijevoj fotografiji ispod ovog teksta poprimio toplu boju od ulične rasvjete i sva je fotografija u romantičarskom ozračju. Autor je dobro procijenio u koje doba će snimiti ovu scenu da bi postigao ovakav ugođaj. Desna fotografija snimljena je skoro na kraju astronomskog sumraka jer vidimo bogatstvo ulične rasvjete i tragova automobilskih svjetala. Ona su razvučena i u jednom su kontinuiranom tragu zbog duge ekspozicije.


POGLED UNATRAG APARAT ZA POVEĆAVANJE tlo, koje dolazi na negativ, bude ravnomjerno i u istom intenzitetu raspoređeno po cijeloj površini negativa. Da bismo postigli tu ravnomjernost svjetla, ispred negativa postavljamo difuzno staklo ili kondenzore (velike leće), a oni imaju zadatak da svjetlo koje pada na njih ravnomjerno rasprše po cijeloj površini negativa. Najčešće je objektiv pričvršćen na mijeh kako bismo ga bez problema mogli pomicati po kliznoj stazi gore-dolje i time izoštravati sliku na radnoj ploči fotopapiru. Objektiv ima nekoliko zaslona (blendi) koje možemo mijenjati ovisno o tome trebamo li propustiti manje ili više svjetla. Znači, ista je funkcija kao i na objektivu fotoaparata.

Shema aparata za povećavanje Shema iznad ovoga teksta prikazuje konstruktivne elemente aparata za povećavanje. Svaki aparat ima izvor svjetla. To može biti sijalica različitoga oblika, veličine i jačine. Emitirano svjetlo ove sijalice ili izvora svjetla treba proći kroz negativ i sliku negativa prenijeti na fotopapir. Ako koristimo sijalicu klasičnoga kruškastog oblika, trebala bi biti opalna, tj. zasjenjenoga stakla. Često je zovemo i mliječna zato što joj staklo nije prozirno. Ako bi staklo bilo prozirno, onda bi se žarna nit projicirala na fotopapir, tj. našu fotografiju. Ove sijalice ne samo da emitiraju svjetlo već se i jako griju, pa je važno da kućišta u kojem su smještena budu od lima i da imaju otvore za ventilaciju, odnosno hlađenje. Dakle, važno je da to svje-

Fotografija ispod ovog teksta prikazuje masku za negativ. Ovo je važan dio aparata za povećavanje, a konstruktivno je izveden tako da se lako prilagođava svim formatima negativa pomoću adaptera /uložaka/ “A”. Ako pak s postojećeg negativa želimo napraviti izrez, onda za maskiranje koristimo ugrađene lamele “B” za maskiranje negativa.


Tonka Kulča - Vajda

ANALIZA FOTOGRAFIJA

1887.-1971. Tonka Kulčar-Vajda osebujna je zagrebačka fotografkinja poznatija kao Foto Tonka. Rođena je u Varaždinu. Svoju mladenačku znatiželju za fotografijom zadovoljava i prve poduke dobiva od poznatoga zagrebačkog fotografa Rudolfa Mosingera. Školovanje je nastavila u Münchenu na stručnoj fotografskoj školi gdje proučava modernu fotografiju. U Zagreb se vraća 1916. godine i otvara vlastiti fotografski atelje. Zbog stalne želje za obnavljanjem i modernizacijom svoga fotografskog rada, godine 1929. seli se u bivši atelje slavnoga slikara Vlahe Bukovca i novoformirani fotografski studio registrira pod imenom “Tonka”. Pod ovim imenom postat će još popularnija i poznatija. Bila je službeni dvorski fotograf dinastije Karađorđević. Njena fotografska ostavština svojevrsna je zbirka i vremeplov društvenoga i kulturnoga života Zagreba.

Ove fotografije tipični su primjer salonske portretne fotografije. U svojim salonima fotografi su imali dio stalnog inventara , npr. stolicu na kojoj su sjedili portretirani. Uz stolicu se mogao dodavati nekakav detalj, ovisno o modelu, pa je to mogao biti buket cvijeća ako je u pitanju žena ili nekakav simbol koji je specifičan za muškarce. Sve fotografije snimljene na ovaj način uglavnom su prolazile proces retuširanja s manjom ili većom intervencijom. Vidljivo je to i na ova dva primjera. Svaki ozbiljniji fotografski studio imao je najmanje jednoga majstora retušera. Oni su se za to zanimanje posebno školovali i morali su imati likovnoga dara jer su direktno crtački intervenirali na fotografiji.


Nastavak sa 16. stranice

Cilj radionice: Izraditi maketu kuće koja će poslužiti kao model za zajednički projekt oblikovanjem pozicija i ručnom obradom te sklapanje u cjelinu. Ishodi učenja: Usvojena tehnika upravljanja i oblikovanja ručnim i strojnim alatima različitih materijala od drveta. Usvojena tehnika spajanja pozicija tehničke tvorevine lijepljenjem u jednu cjelinu – PAMETNU KUĆU. Zadaci radionice: • primjena tehničkog načina razmišljanja i djelovanja • razvoj vještina i motoričkih sposobnosti pri radu s ručnim i strojnim alatima • oblikovanje pozicija pri izradi praktičnog uratka • spajanje pozicija lijepljenjem u cjelinu • završno brušenje, dizajniranje tehničke tvorevine te priprema za povezivanje različitih tehnika u jednu cjelinu.

Materijal, alat i pribor za rad: • Medijapan debljine 6 do 12 mm – podloga kuće. • Šperploča debljine 3 mm na koju se postavlja samoljepljivi papir s ocrtanim pozicijama makete pametne kuće – 7 komada A4-format. • Šperploča za ocrtavanje debljine 3 mm A3-formata – crtanje pozicija većih dimenzija – pod i strop kuće. • Letvice različitih dimenzija: 5x5x1200 mm, 5x10x1200 mm, 10x30x1200 mm. • Brzovezujuće ljepilo za drvo. • Šarkice i vijci za ukrasne kutije: 2 kom. za spoj prizemlja kuće i temelja. • Ručni alat za obradu drveta: brusni papir i set turpija, kutnik za pomoć pri spajanju pozicija. • Stroj siguran za rad – UNIMAT1: služi za oblikovanje materijala piljenjem. Stolna bušilica uz sva potrebna zaštitna sredstva pri radu. Tijek rada: Početak rada u radionici priprema je sudionika radionice za sigurnu uporabu strojeva i alata potrebnih za oblikovanje pozicija. Upoznali su se s UNIMATOM1 koji je osnovni alat za piljenje pozicija. Svaki sudionik dobio je mogućnost, uz asistenciju voditelja radionice, upoznati rad stroja za piljenje te samostalno primijeniti tehniku rada. Oblici koje su sudionici pilili bili su samostalno ocrtani likovi na samoljepljivom papiru. Siguran rad na stolnoj bušilici uz sva potrebna zaštitna sredstva prošli su svi sudionici radionice uz potrebnu asistenciju voditelja radionice. Nakon upoznavanja sa strojevima, slijedilo je upoznavanje sa zadacima pri oblikovanju pozicija tehničke tvorevine. Na podlogu koju su sudionici dobili od voditelja radionice bilo je potrebno ocrtavanjem prikazati položaj buduće makete, dimenzija 280x280 mm. Pomoću pribora za crtanje pozicija je označena, vodilo se računa o udaljenosti kuće od rubova podloge. Slijedila je podjela ostalog materijala, crteži na samoljepljivim papirima i šperploča. Nakon toga sudionici radionice počeli su oblikovati pozicije piljenjem, bušenjem, brušenjem i pripremom za spajanje. Oblici koje su pilili bili su jednostavni no i nakon njihovog oblikovanja piljenjem bilo

21


je potrebno dodatno oblikovanje brušenjem. Spojevi kuće moraju biti precizni i uredni te je rad na oblikovanju ključan za kvalitetu uratka. Sudionici radionice pokazali su izuzetnu radnu disciplinu i želju da postignu što bolji rezultat. Nakon osam sati rada, pozicije su bile spremne za spajanje u cjelinu. Spojene pozicije bilo je potrebno dodatno oblikovati brušenjem brusnim papirom veće gradacije. Maketa pametne kuće bila je potpuno spremna za elektrotehnički i elektronički dio nakon šesnaest sati rada, a preostalo vrijeme radionice iskoristilo se za dizajniranje i uređenje makete. Kreativnih rješenja naših učitelja tehničke kulture nije nedostajalo te je svaka maketa koju smo izradili imala svoj izgled, a po svemu

viđenom, na kraju radionice dobili smo prekrasne tehničke tvorevine koje će učitelji tehničke kulture moći kao nastavno sredstvo koristiti u redovnom i izvannastavnom programu rada. Nadam se da su svi sudionici s radionice po­nijeli samo pozitivne utiske te da će nekima od njih maketarstvo i modelarstvo biti izbor tehnike u budućem radu koji će prenositi na svoje učenike i tako biti u sredinama iz kojih dolaze jedan od važnijih pokretača razvoja modelarstva. Ivan Rajsz, prof. PTO-a U sljedećem broju ABC tehnike obradit ćemo elektronički dio “Pametne kuće”.

22


LjubiMaca i Lovac Prvi znak da su nevolje na vidiku možda je bio kad se LjubiMaca spustila, kao i svakog jutra, do mlaka u kamenu, onjušila ih, frknula, a onda se – bez da je čak i pokušala uloviti neku ribicu ili rakušca zarobljenog osekom – hitro popela natrag do svjetionika, kao da je htjela biti što dalje od obale. Luce, naravno, nije to primijetila. *** Lovac je u te vode stigao slijedeći jata plavetnjaka što su se selila u hladni južni ocean, gostiti se ogromnim jatima rakušaca. Vrebao je, čekao pravu priliku za zgrabiti plijen i povući ga u mračni bezdan dubine da na miru zadovolji svoju nemalu glad. Četvrte noći, dok je leđnom perajom parao površinu, pažnju mu je privuklo svjetlo na obzoru što se pravilno palilo i gasilo. Tijelo poput podmornice, 16 metara dugo, četiri snažne peraje, izdužena glava, čeljusti pune trokutastih zuba. Čula izoštrena do maksimuma, da vide tek obrise u plavetnilu, čuju daleke zovove, nanjuše i najmanji trag krvi, osjete električne impulse u mišićima. Lovac. Privučen svjetlom, zaboravio je svoj glavni plijen i skrenuo prema otočiću, više obrasloj hridi, na čijem je vrhu bio svjetionik. *** “Dobro, dobro, dobit ćeš!” Luce samo što se nije spotakla o nestrpljivu LjubiMacu među nogama. Otvorila je konzervu LjubiMacine omiljene mačje hrane i istresla je u zdjelicu. LjubiMaca je pohlepno navalila. “Izjelico jedna”, pomiluje je Luce po plavosivim popruganim leđima. “Što je, nisi jutros ništa ulovila?” LjubiMaca je mijauknula – ako se glasanje jedne šredingerke može zvati mijaukanjem – i nastavila proždrljivo tamaniti sadržaj zdjelice, kao da je već zaboravila nešto neobično, prijeteće, opasno što ju je tog jutra potjeralo od obale. *** Dan je bio vruć i Luce odluči, kao i skoro svakog vrućeg dana, baciti se s Južnog šiljka, kao sa

SF PRIČA

skakaonice, u plavetnilo što se tu rušilo 532 metra u dubinu. Ona se popne na stijenu. Pred njom sterala se nepregledna pučina. Na obzoru je vidjela kliper, jedara na svoja tri jarbola punih dalekog vjetra. Njoj lijevo, udaljen dvjestotinjak metara, nalazio se Južni šiljak. Trebalo je žustrim zamasima doplivati do njega, popeti se na vrh – znala je svaki rukohvat, svako uporište za bose noge – i onda se s deset metara baciti u osvježavajući zagrljalj modrog bezdana. Luce namjesti plivačke naočale, pogleda još jednom pučinu i skoči. Pljus! Hladne ruke oceana, škakljivi mjehurići što joj uz tijelo hitaju prema površini i ona izranja i Šiljak je tamo; Luce bez oklijevanja zapliva prema njemu. Ubrzo se spretno poput koze pentrala uz oštri kamen. *** Čuo je pljusak iz smjera otočića što mu je bio privukao pažnju. Nakon nekog vremena još jedan.

23


I još jedan. Pljuskanje po površini obično je značilo plijen. Lovac zapliva brže, sad već tjeran glađu koliko i radoznalošću. *** LjubiMaca je ležala u hladu pod pergolom obraslom puzavicom, što je upravo cvjetala plavim cvjetovima. Njezina gospodarica otišla je na obalu, kao što je običavala na vruće dane. LjubiMaca je znala kako će se vratiti tek iza podneva. Nije marila za te izlete svoje gospodarice. (Zapravo, ropkinje. Stari Egipćani dobro su to znali. Ostalim civilizacijama, eto, treba nešto dulje. Ali, ima vremena: pred svemirom su još milijarde godina.) Dokle god su zdjelice za hranu, vodu i mlijeko bile pune, nije je se ticalo što Luce radi. Naravno, da je Luce bila pametna kao LjubiMaca, sklanjala bi se pred vrućinom u hlad, a ne se pentrala po kamenju ili se – o užasa! – ničim natjerana bacala u vodu. Ali sve mačke dobro znadu tko je u kombinaciji mačka/čovjek pametniji. *** Luce je raširnih ruku počivala na površini, zibana valovima, milovana toplinom dva sunca. Glave prazne od svih misli, osjećala se kao jedno s oceanom: disala je s plimama i osekama i pjevala u zboru s dalekim zovovima plavetnjaka i škljocavim kliktajima trupana. Odjednom, Luce osjeti nemir! Nalet vode odozdo, kao da je izdiže neka velika ruka. Presječena udarom straha, ona se trgne, pogleda – Ogromna tjelesina prolazila je na tri metra ispod nje, siva masa i peraje i rep. A onda se masa nevjerojatno hitro okrene i navali na nju! Nagonski, Luce se u zadnji čas odbaci ustranu. Ogromne čeljusti promašile su i zaparale površinu oceana na metar od nje. Za čeljustima, glava. I jarko jantarne oči, pogled grabežljivca. Prednji dio tijela izranja, peraje zamahnu Luci nad glavom prije no što je siva masa zaglušujuće glasno pljusnula natrag, odbacivši svjetioničarku. Luce zagrabi do Šiljka: do sigurnosti dijelilo ju je pedesetak metara. Previše! Neman se već sigurno okreće za novi napad. Luce nije gubila vrijeme gledajući gdje je njezin progonitelj. Svaki zamah bliže Šiljku značio je spas, svaka izgubljena sekunda značila je smrt među tim zubima!

24

Luce se skoro zaleti glavom u kamen, zgrabi prstima, povuče se van, val je podigne, ona se pogurne nogama, van!, što više gore, van!, gdje je čudovište neće moći dohvatiti. A onda neman probije površinu vode, potjeravši se snažnim zamasima peraja, i skoči za Luce, ali prekasno! Tjelesina se navalila na stijenu, čeljusti su škljocnule uprazno i grabežljivac je, bijesno režeći, skliznuo natrag u ocean. Luce je bila na sigurnom. Zasad. *** Plijen mu je izmakao. Nije to bio neki plijen, ali zalogaj je zalogaj, koliko god malen bio, a električni impulsi u njegovim mišićima bili su tako zamamni. Osim toga, sramota je takvome lovcu kao što je bio Lovac da mu plijen izmakne. To se nije smjelo dopustiti! A plijen je sada bio na suhome, izvan dohvata njegovih čeljusti. Ali Lovac je znao i da je plijen okružen oceanom, odsječen. Lovac mora samo strpljivo čekati, kružiti, obilaziti oko hridi i prije ili kasnije, plijen će mu dopasti čeljusti. Lovac pri toj misli osjeti neko skriveno zadovoljstvo. *** Luce je stajala na vrhu Šiljka i promatrala golemog grabežljivca što je već tri sata kružio okolo. Neumorno, tek bi je svako malo pogledao tim jantarnim očima, čekajući dokle će izdržati pod dva sunca, na vrelom kamenu. Znala je da je strpljenje vrlina svakog dobrog lovca. Kad mu je propao prvi napad, preostalo mu je samo strpljenje. Pitanje je samo bilo hoće li ga izgubiti prije no što Luce bude primorana žeđu i glađu i umorom skočiti sa Šiljka i pokušati se domoći otoka. Jer, dobro je znala Luce, jednom kad se nađe u vodi s grabežljivcem, neće imati nikakve šanse. *** LjubiMaca se tek rano popodne zabrinula gdje je Luce. Što se događa? Gdje joj je gospodarica/ robinja? Tko će joj doliti mlijeka u zdjelicu? I nasuti još hrane? LjubiMaca zamijauče. Pa glasnije. Pa se počne glasati. (Kad su šredingerke u pitanju, glasanje je pristojni izraz. Pravi izraz, međutim, je mačja dernjava.) Uzalud! Uz svu galamu koju je LjubiMaca stvarala, njezine gospodarice nije bilo nigdje.


Kao što je dobro poznato, u odnosu mačka/ čovjek vrijedi jednadžba čovjek = hrana. Razne mačke tu jednadžbu različito tumače (sjetite se lavova što navale na stoku ili tigrova ljudoždera), a u slučaju LjubiMace, to je značilo da će morati ustati s ugodne topline kamenih ploča i krenuti potražiti svoju Luce. Kad je petnaestak minuta kasnije shvatila kako otvaračica konzervi omiljene mačje hrane čuči na vrhu Južnog šiljka i kako oko nje kruži nešto veliko i gladno (tu se LjubiMaca još i mogla solidarizirati s Lovcem, ali ipak je smatrala svojom dužnošću prvo brinuti o sebi), nije bila nimalo sretna. E sad, šredingerke nisu ni prva ni zadnja novouzgojena pasmina mačaka. Ali, svakako su najčudnija. Kao prvo, kao što im ime daje naslutiti, prosječna šredingerka je živa uz vjerojatnost od 50%. Istovremeno, ona je i mrtva s vjerojatnošću od 50%. Ali, to nije sve. Kao što je primijećeno na prvim izložbama mačaka na kojima su izlagane, mačku šredingerku treba promatrati kao da zauzima bilo koji od bezbrojnih položaja, svaki s nekom vjerojatnošću. To se smatra rezultatom genskih modifikacija, u kojima se koristilo (jer naravno, nakon nekog vremena dosade sve one sijamke, burmanke, perzijanke, rexovi, križanci s ocelotom i tako dalje: uvijek se traži nešto egzotično!) gene prugaste pustinjske mačke s planeta Sukistan, prije no što se sasvim shvatilo sva njihova svojstva. Točna funkcija koja bi matematički povezala položaj (x, y, z) jedne šredingerke i vjerojatnost p s kojom će ona biti u tom položaju nije ustanovljena, vjerojatno zato što se ta ovisnost mijenja, između ostalog, i voljom svake pojedine šredingerke. Drugim riječima, da sažmemo nekih 137 doktorata, 249 magistarskih radnji i 34 zbornika radova, mačka šredingerka može u svakom trenutku biti gdje god poželi, a da to ljudi (a ni ostatak svemira) ne mogu točno predvidjeti. Da, na planetu oko koga su u milijun godina eksplodirale čak tri nove, takvo svojstvo sukistanki, prenešeno u šredingerke, postaje vrlo korisno za preživljavanje. *** Žeđ je postala neizdrživa. Luce pogleda dolje. Neman je još uvijek čekala. Činilo se malo vjerojatnim da će otići prije večeri. A dotle će, na ovoj vrućini, Luce ostati bez snage. Ona krajnjim

naporom volje odagna beznađe. Ne smije se prepustiti, ne smije – Odjednom, prasak! Tik do nje, udar istisnutog zraka, poput eksplozije bombe. Luce samo što se nije stropoštala u more. I pred njom njezina LjubiMaca, strogoga pogleda u očima. Ludim, pomisli Luce, priviđa mi se. Međutim, LjubiMacino glasanje nikako nije moglo biti priviđenje. Možda noćna mora, ali za noćne more bila je zadužena neman što je kružila oko Šiljka. I tako je Luce mogla doći samo do jednog zaključka: LjubiMaca je upravo demonstrirala osobinu po kojoj su šredingerke glasovite. “Što? Misliš kako ovome dolje treba još i desert”, prohropće Luce. LjubiMaca se protrlja uz Luce, a onda se nagne i pogleda dolje, u vodu kroz koju je klizio Lovac. I prije no što ju je iscrpljena Luce stigla uhvatiti, LjubiMaca se spretno sjuri skoro do same vode. Neman je primijetila LjubiMacu. Okrenula se, pogledala je očima boje jantara. Lovac, koji je do tog trenutka već bio pošteno gladan, zaleti se. Luce krikne, ali LjubiMaca odskoči po stijeni i Lovac se zabije njuškom u kamen. Nimalo prijatno. Neman je pljusnula natrag u vodu, sad već razdražljiva. Nije znala kakvo se to malo biće tako bezobrazno poigralo s njom, ali konačno je zaključila kako više ni uspješan ulov ne bi opravdao izgubljeno vrijeme. Bilo je vrijeme potražiti nešto unosnije. Kakvog plavetnjaka, na primjer. I neman u nastupu bijesa iskoči iz vode, da je svi vide i dobro upamte, i pljusne i izgubi se u bezdanu pod Južnim šiljkom. LjubiMaca se popne natrag do Luce. Djevojka je uhvati, privije sebi, protrlja se obrazom o njezino krzno. Voljela je to LjubiMaca, samo što ne bi počela presti. Ali za ime Bast, igranje s kvantnom fizikom tako izgladnjuje! I stoga LjubiMaca, ne gubeći više ni sekunde, doskoči s Luce natrag kući. Ravno pred hladnjak, naravno! A Luce je počela ozbiljno razmišljati ima li gdje na hridi mjesta za smjestiti montažni bazen. Aleksandar Žiljak

25


ELEKTROTEHNIKA

Kako upravljati radom elektromotora? (6) Koliko god se razlikovali u konstrukciji i načinu primjene, “obične” istosmjerne motore i servomotore odlikuje jedna zajednička karakteristika: oni se vrte kontinuirano i mogu se zaustaviti u bilo kojem položaju. Doduše, upoznali smo i izvedbu servomotora čiju osovinu možemo, promjenom širine upravljačkih impulsa, prilično precizno postaviti u određeni položaj. Ali, i ovdje je prelazak iz jednog do drugog položaja kontinuiran, a položaj u kojem će se osovina motora zaustaviti za istu širinu upravljačkih impulsa može se razlikovati za stupanj ili dva. Tražimo li veću preciznost, morat ćemo potražiti drukčiju izvedbu motora.

Koračni motor

Koračni (step) motor upravo je to što tražimo! On se ne vrti kontinuirano, može se zaustaviti samo u određenim položajima, a prelazak između tih pozicija je skokovit. Pogledamo li shemat-

ski prikaz nekog koračnog motora, bit će nam odmah jasno zašto je to tako. Slika 21. prikazuje unutrašnjost jednostavnog unipolarnog koračnog motora, koji se sastoji od permanentnog magneta (rotora) i dva para elektromagneta (statora). Rotor se zakreće prema onim polovima statora koji su u određenom trenutku magnetizirani. To može biti samo jedan pol, ili po dva susjedna, kako smo mi na slici prikazali. U gornjem redu je prikazan potreban redoslijed uključivanja statorskih elektromagneta kako bi se rotor zakretao u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. U donjem redu prikazan je potreban redoslijed uključivanja statorskih elektromagneta kako bi se rotor zakretao u smjeru kazaljke na satu. Slika 22. prikazuje unutrašnjost jednostavnog bipolarnog koračnog motora. Ovdje su svi statorski elektromagneti istovremeno aktivirani, pa se postiže veći zakretni moment (motor je

Slika 21. Shematski prikaz jednostavnog unipolarnog koračnog motora

26


Slika 22. Shematski prikaz jednostavnog bipolarnog koračnog motora

Usporedite li bilo koje dvije susjedne skice “snažniji”). Kod takve izvedbe, elektromagneti u horizontalnom nizu na slikama 21. i 22., pri­ koji se nalaze jedan nasuprot drugoga uvijek su mijetit ćete kako se rotor među njima zakrenuo suprotno polarizirani: prema rotoru je u svakom za 90°. Za takav motor kažemo da ima korak trenutku okrenut sjeverni pol (N) jednog i južni od 90°. Za većinu primjena treba nam precipol (S) elektromagneta sa suprotne strane. Zbog znija kontrola pomaka pa se koračni motori u toga će dva susjedna elektromagneta statora praksi izvode s većim brojem statorskih namobiti jednako polarizirana i rotor će se zakrenuti taja od prikazanog, a korak im iznosi desetak tako da se postavi između njih. Opisano možete ili manje stupnjeva. Dodatno se korak može vidjeti pogledate li pozorno bilo koju od 8 situasmanjiti primjenom zupčanog ili pužnog prijenocija sa Slike 22. sa. Fotografija na Slici 23. prikazuje jedan takav Kod bipolarnog koračnog motora, rotor se koračni motor s pužnim prijenosom. Motor je zakreće promjenom polariteta statorskih elekizvađen iz disketnog pogona osobnog računala, tromagneta, odnosno promjenom smjera toka u kojem je korišten za precizno postavljanje struje kroz njihove namotaje prema određenom glava za čitanje/pisanje. redoslijedu. U gornjem redu prikazan je redoPrije opisa i praktične realizacije sklopa koji slijed kojim treba polarizirati elektromagnete kako bi se rotor upravlja radom koračnog motozakretao u smjera, naglasimo ru suprotnom još jednom od kazaljke na razliku između satu. U donjem bipolarnih i uniredu prikazan je redoslijed kojim polarnih koračnih motora. treba polarizirati elektromaBipolarni motori za rad zahtijegnete kako bi se rotor zakretao u vaju promjenu smjeru kazaljke smjera struje kroz statorske na satu. Slika 23. Fotografija koračnog motora s pužnim prijenosom

27


Slika 24a. Upravljački naponi potrebni za rotaciju u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu

Slika 24b. Upravljački naponi potrebni za rotaciju u smjeru kretanja kazaljke na satu

namotaje i, shodno tome, složeniji upravljački sklop. Kod unipolarnih motora struja kroz statorske namotaje teče samo u jednom smjeru, a rotacijsko magnetsko polje postiže se naizmjeničnim uključivanjem i isključivanjem struja kroz pojedine namotaje statorskih elektromagneta. Stoga su za upravljanje radom unipolarnih koračnih motora dostatne četiri elektroničke sklopke, pa ćemo se zadržati na opisu takvog upravljačkog sklopa. Elektroničke sklopke uključujemo i isključujemo dovođenjem odgovarajućih upravljačkih napona. Želite li pokrenuti koračni motor u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, potrebno mu je dovesti upravljačke napone redoslijedom prikazanim na Slici 24a. Za pokretanje koračnog motora u smjeru kazaljke na satu, potrebno mu je dovesti upravljačke napone redoslijedom prikazanim na Slici 24b. Napomena: smjer vrtnje osovine koračnog motora ovisi o njegovoj izradi, ugrađenom prijenosu i načinu na koji su elektroničke sklopke povezane s upravljačkim sklopom, pa u praktičnoj realizaciji smjerovi vrtnje mogu biti obrnuti od ovdje navedenih. Grafikone na slikama 24a. i 24b. treba promatrati na sljedeći način: • prikazani su upravljački naponi koji zatvaraju i otvaraju četiri elektroničke sklopke;

• vrijednost upravljačkog napona različita od nule (obojani dijelovi grafikona) prikazuje razdoblje tijekom kojega je pojedina elektronička sklopka zatvorena i ujedno razdoblje tijekom kojega kroz namotaj pridruženog elektromagneta teče struja; • vrijednost upravljačkog napona jednaka nuli prikazuje razdoblje tijekom kojega je pojedina elektronička sklopka otvorena i ujedno razdoblje tijekom kojega kroz namotaj pridruženog elektromagneta ne teče struja; • motor zadržava trenutni položaj tijekom razdoblja u kojima nema promjene stanja (područja između crtkanih linija); • motor se zakreće u susjedni položaj u trenucima kada dolazi do promjene stanja (označeno crtkanim linijama); • smjer zakreta ovisi o redoslijedu promjene stanja; • brzina vrtnje ovisi o brzini kojom se mijenjaju stanja; • ukupni zakretni kut motora ovisi o kutu jednog koraka i broju promjena stanja. Sada, kada smo upoznali princip rada koračnog motora i objasnili vremenski slijed upravljačkih napona, možemo pristupiti osmišljavanju odgovarajućeg upravljačkog sklopa. Time ćemo se pozabaviti u sljedećem nastavku. Mr. sc. Vladimir Mitrović

28


MJERILA

Mjerila obujma - mjerice i menzure Obujam je mjerna veličina koju vrlo često mjerimo u svakodnevnome životu, trgovini, tehnici, gotovo na svakome koraku. Zanimljivo je kako se obujam mjeri vrlo različito za raznolika tijela ili tvari koja popunjavaju neki prostor. Obujam ili volumen (znak V) mjerna je veličina osnovana na geometrijskom svojstvu tijela da zauzima neki prostor. Mjerna jedinica obujma je kub mjerne jedinice duljine, predočena kockom s bridovima jedinične duljine. U Međunarodnom sustavu jedinica mjerna je jedinica obujma kubni metar (znak m3), zakoniti su i kubovi decimalnih višekratnika i nižekratnika metra, na primjer kubni kilometar (km3), kubni decimetar (dm3), kubni centimetar (cm3) itd., te litra (L ili l) koja je poseban naziv za kubni decimetar, dakle L =  dm3, i kubovi njenih decimalnih višekratnika i nižekratnika, ponajviše hektolitar (hL) decilitar (dL), centilitar (cL) i mililitar (mL)1. Nespretnost je što se razgovorno u pojedinim strukama mjerna jedinica obujma često naziva samo skraćeno kubikom, pri čemu se, na primjer u građevinarstvu misli na kubni metar, u medicini na kubni centimetar, u kemiji kubni milimetar i sl. Stoga pri uporabi toga skraćenoga naziva valja dobro paziti na što se misli! 1 Valja uočiti da u hrvatskom jeziku tradicijski postoji dvorodnost ovih naziva, pa je litra ženskog roda, a njezini su višekratnici i nižekratnici hektolitar, decilitar i dr. ponajviše muškog roda!

Do uvođenja Metarskoga sustava u XIX. stoljeću rabile su se mnoge jedinice obujma, prvotno autopometrijske jedinice gršt (stari naziv za zaobljenu šaku) ili pregršt (sastavljene dvije zaobljene šake), potom pinta, polić, holba, oka, čokanj, frakl, krigla i dr. Neke su od njih ostale u jeziku ili nazivima posuda. Tako je, na primjer vinska butelja (oko 0,7 L) sljednica pola pinte. Obujam tijela određuje se na dva načina: za geometrijski pravilna tijela izmjerom bridova i izračunom iz geometrijskih pravila, a za geometrijski nepravilna tijela uranjanjem u tekućinu i mjerenjem obujma istisnute tekućine. Obujam tekućina određuje se mjernim posudama, kao i obujam plinova, ali uz određeni tlak. Obujam sipkih, praškastih i zrnatih tvari također se određuje mjernim posudama. Pri tome se mora odrediti je li tvar samo nasuta u mjernu posudu, je li se pri tome tresla ili tiskala da više stane te je li napunjena razom, tj. ravno s vrhom mjerne posude, ili navrškom, tj. kupom iznad vrha mjerne posude. Obujam slogova tijela geometrijski nepravilnih oblika, nasutih kao što su poljodjelski proizvodi (voće, povrće i dr.), građevni materijal (npr. kamen, šljunak) ili poslaganih, kao što je drvena građa (daske, letve, grede) ili drva za ogrjev (cjepanice). Određuje se mjerenjem linearnih izmjera takvih slogova i izračunom iz geometrijskih pravila, a u primjeni često i procjenom “od oka”. Takvo se određivanje u tehničkoj praksi naziva kubicira-

Šuplja mjera pola austrijskoKamene šuplje mjere, služile su ga mjerova ili pola vagana nekada kao javne pramjere obujma iz 1866. godine (Vukovarski Kuhinjska mjerica s lje- Slog kuhinjskih mjerica različi(Gračišće, Istra) stvicom obujma toga obujma muzej)

29


njem. Pri tome se podrazumijeva da mjerena tijela ispunjavaju samo dio izmjerenoga obujma, a stanoviti dio toga obujma je zrak. Tako je, na primjer, obujam drvne mase u slogu cjepanica samo 0,7 do 0,8 izmjerenoga obujma sloga. Na tržnicama se tako “mjerilo“ stoljećima, pa i do naših dana, kada se poljodjelski proizvodi još kadšto prodaju na hrpice, kupove, svežnjeve, košarice, kutije, mjerice i sl. I danas se tako prodaju pečenjarski proizvodi (kestenje, kokice, sjemenje) na veće ili manje mjerice. Mjerice i menzure Mjerila obujma tekućina te sipkih, praškastih i zrnatih tvari razne su mjerne posude, koje su kroz povijest i u pojedinim primjenama imale raznolike nazive: šuplje mjere, mjere, mjerice, menzure (prema lat. mensura: mjerenje), cimente (prema njem.-austr. zimentieren, a od tal. cimentare: kušati, probati) i dr. Često se takve posude nazivaju prema mjernoj jedinici koju utjelovljuju, na primjer litra, politra i dr., a u prošlosti su to bile pinta, polić, holba, oka i dr. Obujam je određen punjenjem do vrha takve mjere, a na onim mjerama koje služe u javnoj primjeni, kao što su gostioničarske posude (boce, čaše) nazivni obujam mora biti označen nekim znakom pri vrhu posude. Na nekim mjernim posudama, koje se obično pobliže nazivaju menzurama, naznačena je ljestvica dijelova nazivnoga obujma. Kaže se da je takva

Laboratorijska menzura s ljestvicom obujma

posuda graduirana. Tako se njome može odmjeravati i manji obujam, sve do nazivnoga. Rabe se u laboratorijima, radionicama, kuhinjama. Umjerene posude za javnu uporabu Posebna su kulturno-povijesno zanimljiva skupina mjerila obujma tekućina u javnom prometu. Ondje gdje je piće istodobno i predmet trgovine, kao što su pivnice, oštarije, birtije, gostionice i drugo, mora se znati koliko je toga što se toči. Osim izravnog odnosa prodavača i kupca tu se pojavljuje i naplata poreza. Stoga su od najstarijih vremena posude iz kojih se nalijevalo ili iz kojih se pilo, ponajprije gostioničarske posude, morale biti cimentirane, tj. umjerene i označene koliki im je obujam. Umjeravane su prema propisanim ili dogovorenim šupljim mjerama, danas bi rekli etalonima obujma, koje su bile objavljene i izložene na javnim mjestima: trgovima, tržnicama, gradskim tornjevima, hramovima i sl. Posude u kojima se čuvalo i prenosilo piće, one iz kojih se točilo i one iz kojih se pilo u srednjem su vijeku u dijelu svijeta kojim se nekada prostiralo Rimsko Carstvo, a to znači i u Hrvatskoj, većinom su bile umjerene u pinti ili njezinim dijelovima. Pinta je bila srednjovjekovna mjerna jedinica obujma za tekućine sipke i zrnate tvari (vino, ulje, brašno, zrnje, sjemenje i sl.). Naziv vjerojatno potječe iz srednjovjekovnoga latinskog jezika, u obliku picta (prema pingere: bojati, slikati, risati),

Drvene bačve, vože ili lajti bile su nekada glavne posude za čuvanje vina u podrumima, pivnicama i klijetima, većinom umjerene u hektolitrima

30

Mjerača od 0,4 litre (stara samoborska staklena Glažuta, Osredek; Samoborski muzej)


Samoborska krigla s oznakom 0,5 litara (Glažuta, Osredek; Samoborski muzej)

Umjerena bočica za žestoka pića, u raznim krajevima ima tradicijski razne nazive: sajtlik, fraklić, čokanj, klokočec i dr.

a odnosi se na ucrtanu oznaku razine tekućine u mjernoj posudi. Pinta se kao mjerna jedinica rabila u mnogim europskim zemljama, mjesno, vremenski i za različite tvari u različitim vrijednostima, većinom u rasponu od oko 0,5 L do oko 3 L, iznimno i znatno više. Najstarija poznata udomaćena pinta bila je starohrvatska ili zagrebačka pinta, do 1773. godine vrijednosti 3,123  L, a poslije 3,332  L. U nas se rabila i znatno manja madžarska ili požunska pinta vrijednosti 1,666 L i bečka pinta (u Hrvatskoj nazivana mjeračom ili bokalom), koja je ujednačavanjem mjernih jedinica u Austrijskom Carstvu od 1761. godine bila vrijednosti 1,415 L. Ta se pinta u nas od XIX. stoljeća nazivala turcizmom oka, pobliže bečka oka ili nova oka (za razliku od znatno manje turske oke ili stare oke, vrijednosti 1,282 L). Polić i holba (njem. Halbe: polovica) nazivi su polovica pinti, ali ih valja razlikovati iako isto znače. Kako je hrvatska pinta bila oko dva puta veća od bečke ili požunske pinte, to je (hrvatski) polić, kao pola hrvatske pinte bio oko dva puta veći od raznih drugih polovičnih mjernih jedinica, na primjer (bečke) holbe, poličnice ili polnjače. Uporabne mjerice pinte bile su drvene otvorene bačvice, kakve se i danas izrađuju za pakiranje sira ili kao suveniri. Zato se za bačvara nekada rabio danas gotovo zaboravljen naziv pintar ili pinter. Vjerojatno po sličnosti s bačvom u srednjovjekovlju je mali brod nazivan pintom. Tako je Pinta bio jedan od triju Kolumbovih brodova (ostala su dva bili Santa Maria i Niña) na prvom putovanju u Ameriku 1492. godine. Posude za pića prema namjenama imaju brojne posebne nazive, od kojih samo neki upućuju na

Bilikum za dobrodošlicu, u kojem svaka od spojenih posuda ima obično obujam od 2 dL

mjernu jedinicu obujma koju sadrže. Brojni nazivi posuda za piće su posuđenice iz susjednih jezika. Valja razlikovati nekoliko posuda za pića. a) Posude u kojima se piće čuva, prevozi, prenosi, prodaje ili donosi na stol su drvene, staklene, plastične ili metalne. To su bačva (prasl. bači, starosl. b’č’va), voža, bure i baril (tal. i franc. baril, engl. barrel), lagav i lagva (prema lat. lagena, njem. Lägel), lajt (prema njem. Leite), te fasl (prema njem. Fass). Priručne otvorene drvene posude, obično s ručkama za prenošenje, za pretakanje i mjerenje tekućina i sipkih tvari su vjedro, kabao i čabar (lat. cubulus), akov (mađ. akó, vjerojatno prema slav. okov), škaf (lat. scaphium), hamper (njem. Amper), brenta (tal. brenta), put ili putunja (mađ. putton, njem. Butte: vjedro) i dr. Da su služile i mjerenju dokaz je što su neki od naziva i nazivi starih mjernih jedinica obujma. Staklene posude rabe se tek posljednjih stoljeća, obilnije tek od XX. stoljeća, jer su nekada bile vrlo skupe, te stoga rijetke u općoj uporabi. To su boca ili bocun (prema lat. bocia, tal. bozza, boccia), butelja (prema lat. butia: mijeh, tal. botiglia), flaša (njem. Flasche). Nešto veća posuda naziva se demižon, demižonka ili demijana (šaljivo prema franc. dame-Jeanne: gospa-Jana; ili možda demi-Jeanne: polovna Jana, tj. polovnjača, žena srednjih godina), balon (franc. ballon: klupko, kugla), galon (franc. galon: kamena posuda), razgovorno i pletara ili pletenka, jer je zbog zaštite često bila opletena šibljem. Tek posljednjih desetljeća pojavile su se posude od plastike, nazivane kanistar (prema grč. kanistron: košara), obujma većinom 2, 5, 10 ili 20 L, koje sve više istiskuju klasične staklene demižonke.

31


b) Posude iz kojih se pije voda, vino, mješavine i ostali pripravci kao što su sokovi su čaša, vrč (prema lat. urceus), pehar (prema njem. Becher, tal. bicchiere), bokal, pokal (tal. boccale, franc. bokal, njem. Pokal), bukara (lat. bucarium, prema grč. bogu vina Bakhu), krčag (lat. carchesia), kupa, kupica, (lat. cuppa: bačva), kalež (lat. calix), glas (njem. Glas: staklo, čaša), bićerin (prema tal. bicchiere) i žmulj (vjerojatno prema lat. modiolus: mjerica). Bilikum (prema njem. willkommen: dobrodošao) je naziv posuda iz koji se obredno pilo za dobrodošlicu ili nazdravicu. Obično u obliku trovrča, triju spojenih posuda, koje se prema slavenskoj legendi nazivaju Čeh, Leh i Meh. Posude iz kojih se pije bile su nekada glinene, drvene, u rimsko doba olovne ili kositrene, a samo one najskuplje bile su staklene. Od kasnoga srednjeg vijeka prevladavaju staklene. U nekim srednjoeuropskim zemljama rabe se i porculanske ili od kovine, često s poklopcima i bogato ukrašene slikama, reljefima ili okovom. c) Posude iz kojih se piju žestoka pića, su: čašica, štamprl (njem. Stämpfeli, Stamperl), glažek (njem. Gläschen: čašica), sajtlik ili satljik (prema njem. austrijski Seidel, lat. situla: čaša), frakl, fraklić ili fićok (prema njem. bavarskom Frackele: čaša), većinom četvrtina sajtlika, odnosno 0,05 do 0,125 L., te čokanj i čokanjčić (tur. čokal). Obujam posudica za žestoka pića bio je neki manji dio pinte (obično 0,3 do 0,4 dL, najviše do 1,25 dL). d) Posude iz kojih se pije pivo oduvijek su imale posebne nazive i posebne obujme, osobito pod utjecajem “pivskih zemalja” (Njemačke, Austrije, Švicarske). To su pivska čaša koja je uvijek bila nešto veća od vinske čaše, nekada četvrtina pinte, odnosno polovica holbe, dakle oko 0,35 L, danas obično 0,3 L, potom krigla (prema njem. Krug: vrč; umanjenica Krügel: vrčić) prvotno vrčić od pola pinte (tj. oko 0,7 L), danas većinom od 0,5 L, ali na znamenitom Oktoberfestu u Münchenu pivo se redovito pije iz krigla obujma 1 L. Polovicom XX. stoljeća pivo se počelo pakirati i prodavati u staklenim bocama, a potom u plastičnim bocama i aluminijskim limenkama, obujma u rasponu 0,2 do 2 L, iz kojih se nekada i izravno pije. Zanimljivo je, kako su brojne posude za pića, osobito u javnoj uporabi, dakle u pivnicama, kafićima i sl. redom mjerila obujma. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

32

SVIJET ROBOTIKE

Suvremeni odnos automatike i robotike Uočljivo obilježje robotike prve polovice XXI. st. njena je sveprisutnost. Čini se da robotika utjelovljuje životni svjetonazor, ali i praksu suvremenika. Svi se žele baviti robotima. U robotiku se može ući iz mnogih područja: klasičnih tehničkih poput automatike ili mehanike, iz informatike i umjetne inteligencije ili iz još uvijek egzotičnog umjetnog života (Artifical life – AL). Biologija je u srži robotike, a roboti u umjetnosti avangardni. Unutar svakog od tih područja izrađuju se roboti ili samo koriste kao sredstvo istraživanja i izražavanja. Sva ta područja važna su za bavljenje generativnom robotikom koja ih mijenja oblikujući nove proizvode i svjetonazore. Pri tome je uočljivo da robotika prekriva, pa i preuzima pojedina “klasična” područja i pojmove. Tako su, primjerice, pojmovi robot i robotika počeli iz javnog diskursa i govora istiskivati pojmove automat i automatika koji se sve više ograničuju na područja tehničkoga. Pridjevska odrednica “robotički” sustavno se koristi i za uređaje koji su se povijesno svrstavali u automate. Sve češće govori se o robotiziranoj umjesto o automatiziranoj proizvodnji itd. Kao da su pojmovi robot i automat sinonimi. Stoga je zanimljivo pogledati povijesne i suvremene perspektive odnosa robota i automata. Imenica automat dolazi iz klasične grčke riječi αὐτόματον (automaton) koja označuje “nešto što djeluje po vlastitoj volji”. U antičkim mitovima (Homer) “automaton” opisuje samopokrećući tronožni stolac bez kotača boga Hefesta. Antički vodeni satovi Ktesibija obavljali su jednom pokrenut beskonačan ciklus istih aktivnosti korištenjem analogne mehaničke (negativne) povratne sprege. Navedeno značenje riječi automat bliže je našem shvaćanju pojma robot jer govori o zamisli autonomnog stroja s vlastitom “voljom”. U antici je zapisana i zamisao Aristotela o samodovoljnom (autonomnom) alatu koji zamjenjuje roba. Taj antički


ANDROIDNI AUTOMATI I ROBOTI KROZ EPOHE. Reprogramabilan stroj za pisanje namijenjen zabavi PISAR (slike u sredini i desno) Perrea Jacqueta Droza iz sredina XVIII. st. Na leđima je mehanički programator za kodiranje teksta koji će se ispisivati i birati odgovarajući pokret ruke. Koncepcijski je Pisar vrhunac mehaničke ere androidnih reprogramabilnih automata izveden kao jedinstven umjetnički artefakt namijenjen fascinaciji i zabavi aristokracije. OMNIBOT 2000 (slika lijevo) japanske tvrtke Tomy (sredina 80-ih godina XX. st.) ima isti koncept, namijenjen zabavi ali je dostupan svakome. Robot uči tehnikom pokazivanja, a aktivnosti su snimane i izvođene slijedno na kasetofonsku traku. Tehnološki napredak omogućio je proširenje koncepta androidnog automata koji se sada naziva robot.

utilitaristički koncept alata identičan je suvremenom konceptu robota. Srednjovjekovni i renesansni mehanički figuralni automati uz satove (olroj) na crkvama ponavljali su moralističko-religijske igrokaze. Zabavni mehanički automati izrađivali su se kroz sve epohe, a vrhunac složenosti dosegli su u XVIII. st. Svaki od tih uređaja ima upravljačku jedinicu (programator) s redoslijedom (programom) aktivnosti. Bilo da je riječ o valjcima s rupama ili trnovima kao kod arapa Al Jazarija iz XII. st., metalnim diskovima karakterističnim za muzičke automate ili ulančanim bušenim karticama na Jacquardovim tkalačkim strojevima iz XIX. st., uvijek se radi o kodiranju informacija (naredbi) za izvođenje predviđenih radnji. Riječ automat starija je, dakle, od riječi robot tisućama godina i s njom se označavao programabilni uređaj primjenjivan u sustavu proizvodne automatizacije. U svakodnevnom govoru riječ se i danas koristi kod opisa automatskih, nepromišljenih ili samo uhodanih, ponašanja. Klasične tehničke definicije opisuju automat kao stroj koji radi po preciznim sekvencama instrukcija dok je robot stroj načinjen da izvodi složeni zadatak ili grupe složenih zadataka. Automati će izvoditi iste pokrete sve dok poremećaji ne zaustave njihov rad. Roboti će prilagoditi rad poremećaju korekcijom ponašanja. No prilagodljivi (fleksibilni)

automati učinit će isto pa se pojmovi automat i robot preklapaju. Postoje složeni automati kao što postoje i jednostavni roboti. Automati imaju sposobnost samoreguliranja ili povezivanja zadanih i izlaz­ nih stanja radi održanja stabilnosti sustava: Wattov regulator simbol je automatske regulacije. Automat nema mogućnost samostalno ostvariti neku novu aktivnost ili strategiju s ciljem nastavka prekinutoga zadatka. Ipak, klasična taksonomija po semantičkom (značenjskom) smislu drži da je pojam automat hipernim (nadpojam) pojmu robot pa bi robot bio fleksibilni reprogramabilni automat. U neku ruku to je i točno. Industrijska automatizacija predstavlja vrhunac procesa serijske proizvodnje započetog još podjelom rada u manufakturnim radionicama, a punu afirmaciju dosiže za II. svjetskog rata u SAD-u. Automati u industriji sinonim su za brzu i jeftinu velikoserijsku proizvodnju unificiranih uradaka. Robotizacijom proizvodnje u drugoj polovini XX. st. omogućava se jeftina automatska proizvodnja različitih proizvoda na istoj traci. Takva robotika vrhunac je automatizacije. Sredinu XX. st., osim pojave literaturnog znanstvenofantastičnog pojma robot (Karel i Josef Čapek 1920.) kojim se uvodi modernistički pogled novog čovjeka (Marinetti i futuristi 1909.), obilježit će i ključne promjene u koncepcijskom shvaćanju svrhe stroja. Alan Turing iznosi ideju univerzalnoga račun-

33


OD FIKSNE I FLEKSIBILNE AUTOMATIZACIJE DO ROBOTIZIRANE PROIZVODNJE. Serijsku proizvodnju automobila karakterizira brza promjena modela (danas je potrebna godina i pol od trenutka donošenja odluke o novom modelu do izrade prvog primjerka s proizvodne trake) i ogromna ulaganja u proizvodne kapacitete. Automatizacija je snižavala troškove proizvodnje. U početku su za točkasto zavarivanje karoserija korištene fiksne transfer-linije, koje su s vremenom postajale fleksibilne. Uvođenje robota smanjilo je ulaganja u pripremu proizvodnje novih modela. Robotizirana proizvodnja je isplativa i na manjim serijama različitih proizvoda na istoj liniji. Automati su jednostavniji i brži, a roboti fleksibilni reprogramabilni strojevi univerzalne konstrukcije i primjene nalik na ljudsku ruku.

skog stroja (Turingov stroj) koji radi sa simbolima i najavljuje koncept stroja s intelektualnom svrhom. Von Neumann definira arhitekturu računala i iznosi teoriju samoreproducirajućih automata. U to vrijeme nastaje i kibernetika (Wiener) koja prve robote (kornjače Woltera Graja) sistematički svrstava u grupu homeostatskih automata. Na rubu tih znanstvenih tokova rađa se industrijska robotika kao nezavisan poduzetničko-inovatorski pothvat koji se tek post festum znanstveno istražuje i širi stvarajući pretpostavke za nov koncept stroja i oblikovanje nove tzv. robotičke paradigme. Tradicionalno obrazovanje u automatici tretiralo je robotiku kao dodatak postojećem znanju, ali se ona sadržajno i metodološki sve teže uklapala u tu

sliku. Posebnost robotike je u sintezama i sve izraženijoj okrenutosti biološkom (biorobotika) pa ne čudi da je baš u okrilju robotike obnovljen kibernetičarski koncept autonomnog stroja. Robote karakterizira univerzalnost primjene i složenost koja se referira na organsko. S pojavom utjelovljene umjetne inteligencije (R. Brooks) i emergentnih teorija autonomnost u okrilju umjetnog života (Artificial life, C. Langton) klasične industrijske manipulacijske robote (robotičke ruke) moglo se zaista smatrati fleksibilnim reprogramabilnim automatima. Ipak, nezavisnosti robotike u odnosu na automatiku najviše je pridonio pomak znanstvene paradigme uma s računalne na, utjelovljenu, robotičku. Um je utjelovljen, roboti su utjelovljeni.

PROGRAMIRANA I NEPROGRAMIRANA PONAŠANJA Svrhovitost stroja ne mora biti čvrsto programirana. Na lijevoj skici vidi se tzv rull-based mobilni automat (robot) programiran da sustavno pravilno prelazi prostor. No prostori su rijetko kada pravilni i prazni pa je behaviour based robot (slika u sredini) s ugrađenim početnim ponašanjem lutanja (istraživanja) prostorom jeftiniji , a i uspješniji. Kada se na njegovo početno ponašanje nadograde i ponašanja zaobilaženja prepreka, slijeđenje zida itd. dobiva se stroj koji kroz nepravilno, kaotično gibanje uspješno čisti prostor. Slika desno pokazuje snimku s dugom ekspozicijom putanje gibanja takvog robota po sobi koju čisti.

34


EMERGENTNA PONAŠANJA U PRIRODI I ROBOTICI. Slijepi mladi miševi u leglu grupiraju se u kuteve gdje su zaštićeniji. Biolozi istražuju ponašanje koristeći robote. Svrhovitost izranja (emergira) na rubu kaosa. Emergirajuće ponašanje je bilo kakvo ponašanje koje nije očekivano s obzirom na raspoložive uvjete i planirane učinke. Sustav razvija nove osobine na temelju međudjelovanja robota ili njihova rada u okolini. Roboti rade nešto što njihov konstruktor nije izravno naznačio da čine.

S revolucionarnom tvrdnjom da se inteligencija ne programira prestaje miješanje automata i robota. Za osnovne aktivnosti u nestrukturiranom i dinamički promjenjivom okolišu robot ne treba reprezentaciju vlastitih unutarnjih stanja. Senzorski podaci izravno se koriste za aktivnost u trenutnoj okolini. Te konstatacije zbunjuju sljedbenike sada već pomalo zastarjele tzv. računalne paradigme (mozak je računalo, um je program). Nerazumijevanje je vezano i uz pojam ponašanja stroja, posebice svrhovitog ili korisnog ponašanja kao posljedice suodnosa okoline i stroja, te necetraliziranog od dna prema vrhu (botom-up) oblikovanja upravljačkog sustava. U svakom stroju, kao i u organizmu, nešto je urođeno, kodirano ili programirano, svaki analogni mehanizam ima ulazni i izlazni članak i izvodi ili obrađuje neki algoritam. S vremenom se došlo do učinkovite arhitekture robotičog kontrolera. U jezgri je reaktivno, najbrže i najmanje inteligentno ponašanje. Neki roboti, kao i kukci, ni ne trebaju više od toga. Druga vrsta robota ima delberativne arhitekture sposobne planirati i odlučivati na temelju plana. Danas je sve jasnije zašto je robotika u popularnoj kulturi zasjenila automatizaciju. Robot je postao obilježje vremena i nije rijetkost da se govori o dobu robota. Ali robot nije samo popularan simbol doba već vrlo dubok i sadržajan koncept kroz koji se propitkuje čovjek i sve povezano s njim u epohi transhumanizma (prekočovječnosti) u koju smo već

duboko zagazili. Kada stvari tako sagledavamo jasno je da koncept pa ni pojam automata ne može biti nadređen pojmu robota. Zato je automatika sve više ograničena na prostor proizvodne prakse ili je skup bazičnih alata i iskustava važnih za razvoj robotike. Nadalje, robot je paradigmatski univerzalan stroj pa se njegovo promišljanje neminovno odlijepljuje od tehničke platforme, a jedina relevantna asimptotska razina je biološki organizam. Kao što je zapisano u jednoj od robotičih dogmi: zanima nas izrada “umjetnih bića (stvorenja)” koja preživljavaju danima, tjednima i mjesecima bez ljudske asistencije u dinamičkoj okolini. Igor Ratković

Nastavak sa 12. stranice.

Slika 3. Energija vodotoka, odnosno hidroenergija iskorištava se u velikoj mjeri za dobivanje električne energije

miču vrijednosti ovih izvora energije (npr. marka iz 2010.). Island koji proizvodi najviše obnovljivih izvora energije po glavi stanovnika u svijetu u nekoliko je navrata izdao takve marke. S takvih maraka šira javnost će saznati primjerice o njihovih 37 velikih i 200 malih hidrocentrala. U seriji od pet maraka Portugalske brane izdanih 2007. prikazane su najveće hidrocentrale u Portugalu. S njihovih popratnih materijala osim o hidroenergetskim potencijalima može se saznati i o drugim vrijednostima u smislu turizma, poljoprivrede, ribarstva, vodnog gospodarstva i sl. POTRESI Elementarna nepogoda uzrokovana urušavanjem stijena, magmatskom aktivnošću ili tektonskim poremećajima u litosferi i dijelom u Zemljinu plaštu, odnosno potres nezaobilazna je pojava na

35


Slika 4. Godine 1915. potres je potpuno uništio talijanski grad Avezzano u kojem je smrtno stradalo oko 30 tisuća ljudi

planetu Zemlji. U svijetu se godišnje zabilježi više od milijun potresa uglavnom nezamjetljivih za ljudska osjetila. Samo 20 do 30 potresa godišnje uzrokuje ljudske žrtve, gdjekad i stotine tisuća mrtvih. Tijekom zadnjih stotinjak godina u potresu je smrtno stradalo više od milijun ljudi s neprocenjivim materijalnim štetama. Tako je primjerice samo 2004. i 2005. u elementarnim nepogodama izazvanim potresom u Indoneziji, Pakistanu i Indiji poginulo više od 360 tisuća ljudi. Vrlo često požari su posljedica potresa. Pokazuje to primjer iz Japana 1923. godine kada su u Tokyju i Yokohami razorene 123 tisuće kuća, a 450 tisuća ih je uništeno u požaru koji je izbio nakon potresa. Poginulo je 145 tisuća ljudi. Posljedice i broj stradalih tijekom potresa i nakon njega bio bi još veći da tijekom spašavanja različite stručne službe ne poduzimaju nadljudske napore, vrlo često riskirajući i svoje živote. Najnoviji potres s velikim posljedicama dogodio se u kolovozu ove godine u Italiji s epicentrom u gradiću Amatrice tijekom kojeg je poginulo oko tri stotine ljudi. Još se jedan potres dogodio i u Africi s epicentrom u Tanzaniji s nekoliko desetaka poginulih. Marke koje su izdane na temu potresa dodatno skreću pozornost javnosti na potrebu provođenja preventivno-edukativnih mjera radi smanjenja posljedica od nepoželjenih događaja. Isto tako neke takve marke izravno pomažu unesrećenima jer se jedan dio prihoda od prodaje takvih maraka uplaćuje u njihovu korist, tzv. marke s doplatom. U

svakom slučaju, takve su marke male enciklopedije koje trajno podsjećaju na određene događaje iz povijesti, u ovom slučaju na one tragične izazvane potresima te na spasioce koji čine sve kako bi broj žrtava i materijalne posljedice bile što manje. O neizravnom pomaganju unesrećenima u potresima u Hrvatskoj, odnosno Dubrovniku 1667. godine govori marka RH s motivom diplomata i polihistora Stjepana Gradića, izdana u seriji Znameniti Hrvati 2013. Između ostalog u stručnom tekstu koji prati ovu marku za Gradića se navodi: “Osobite zasluge stekao je nakon katastrofalnog potresa u Dubrovniku na svim stranama pružajući materijalnu, stručnu i vojnu pomoć. Slao je u Dubrovnik stručnjake, novac, hranu, strojeve i oružje, izvlačio dubrovački kapital iz talijanskih banaka i osigurao međunarodnu političku i diplomatsku pomoć Dubrovniku protiv turskih i mletačkih pritisaka i ucjena.” Neke od država koje su izdale marke koje podsjećaju na potrese su: Alžir 2003. i 2004. (solidarnost sa žrtvama potresa), Armenija 1998. (10 godina od potresa u gradu Spitak u kojem je prema nekim izvorima Slika 5. U potresu jakosti 7,6 poginulo oko stupnjeva po Richteru u sje- 45 tisuća ljudi), vernom Pakistanu i sjeveroza- Italija 2008. (100 padnoj Indiji 2005. poginulo godina od potreje 80 tisuća ljudi, najviše u sa u Messini na Pakistanu Siciliji u kojem je poginulo 75 tisuća ljudi), Haiti 2010. (solidarnost sa žrtvama), Nikaragva 1998. i 2002. (30. obljetnica od potresa u Managui, šest tisuća poginulih), Makedonija 2013. (50 godina od potresa u Skoplju 1963., 1070 poginulih osoba), Pakistan 2008. (3. obljetnica od potresa u Kašmiru), Sveta Lucija 1988. (požar i potres u San Franciscu 1906., 452 osobe poginule), Tajvan 2000. (na tri marke prikazani su motivi seizmološke karte, spasioci i edukacija djece u slučaju potresa), Ujedinjeni narodi 1979. (UNDRO – Program UN-a za katastrofe). Ivo Aščić

ABC tehnike broj 598 listopad 2016.  

Broj 598 časopisa ABC tehnike prvi puta nakon dvije godine izišao je osim u elektroničkom i u tiskanom obliku. Potražite ga na manifetstacij...